NaslovnicaCrkva u HrvatskojHBKAktualnoKnjižnica
Biskupije
Srijemska biskupija


upravlja: mons. Đuro Gašparović
adresa: Štrosmajerova 20, RS-21131 Petrovaradin
web: www.srijembiskupija.rs


Ranokršćanski počeci

Srijemska biskupija (lat. Dioecesis Sirmiensis) nekada je imala sjedište u Syrmiu, današnjoj Srijemskoj Mitrovici. U Syrmiu je biskupija nastala vrlo rano, već u II. stoljeću. Srijemskoj metropoliji bile su podvrgnute biskupije u Cibalii (Vinkovcima), Mursi (Osijeku), Siscii (Sisku), Poetovii (Ptuju), Emoni (Ljubljani) i Singidunumu (Beogradu).

Osim što je bio metropola Panonije i Ilirika, Sirmij postaje i ranokršćanski centar sa biskupima i mučenicima koji su ušli u povijest. Za vrijeme Dioklecijanovih progona (303. i 304.) u Syrmiu su mučeni i ubijeni mnogi kršćani (Srijemski mučenici). U doba najžešćeg progona kršćana 304. godine, na jednom od savskih mostova, pogubljen je najprije prvi povijesno potvrđeni metropolit Sirmija sv. Irenej, a njegov đakon sv. Dimitrije pogubljen je nekoliko dana nakon smrti sv. Ireneja.

Nakon proglašenja Milanskog edikta 313., Srijemska biskupija je postala jedna od važnijih biskupija u tadašnjemu kršćanskom svijetu. Unatoč povremenim nesporazumima glede jurisdikcije rimskoga i carigradskog patrijarha nad Ilirikom, kršćanski se život bujno razvijao. No, istodobno se razvijao Arijev pokret čije su pristaše imali utjecaja i u Srijemu (npr. biskupi Valent i Ursacije) tako da će tijekom 4. stoljeća u Sirmiju biti održano niz sinoda (351., 357., 358.). Iz tog su razdoblja poznati metropoliti Domnius (Dujam), Euterius (Euterij) i Anemius (Anemij).

Velika seoba naroda počela je provalom Huna 375. i prijelazom Gota iz Dacije na Balkanski poluotok. Atila je s Hunima i drugim narodima, osobito Gotima, stvorio ogromnu državu sve do Rajne, a 441. provalio je u Ilirik. Huni su osvojili slavonsku i srijemsku ravnicu sa Sirmijem, a kako je metropolit pobjegao u Solun ostala je nadbiskupska stolica ispražnjena sve do 535.

Nakon dolaska Slavena u Panoniju

Nakon propasti gotske države te pripajanja Panonije i Dalmacije Istočnorimskom Carstvu, u ovim se krajevima pojavljuju Slaveni. U novonastalim prilikama preustrojene su i crkvene pokrajine. Papa Hadrijan II. (867. – 872.) uzdigao je Metoda (815. – 885.) na srijemsku nadbiskupsku stolicu kao namjesnika sv. Andronika. Nakon smrti Sv. Metoda (885.) metropolija se ugasila, a područje Srijemske biskupije je potpalo pod Kaločku metropoliju. Bugari su oko 900. godine obnovili Srijemsku biskupiju, a Grci su podigli samostan sv. Dimitrija u Mitrovici, jer Srijemom su vladali Bugari, Bizant, pa Ugari. Od 1167. do 1180. opet je vladao Bizant, a poslije njih ugarsko-hrvatski kraljevi.

Nakon niza stoljeća obavijenih povijesnom tamom prelazeći iz ruke u ruku Srijem je s gradom Sirmijem 1180. godine pripojen Ugarskoj. Grad Sirmium (Sirmij) je dobio novo ime po srednjevjekovnom samostanu sv. Dimitrija – Grad Svetog Dimitrija (civitas sancti Demetrii), Dimitrovica, Dmitrovica i, konačno, Mitrovica.Papa Grgur IX. (1227. - 1241.) obnovio je Srijemsku biskupiju 1. veljače 1229. godine na molbu kaločkog nadbiskupa Ugrina (1218. – 1241.). Vjerojatno se sjedište tadašnje biskupije nalazilo na Dunavu, istočno od Iloka, u benediktinskom samostanu sv. Stjepana Prvomučenika, koji je bio zadužbina hrvatskog bana Beloša Vukanovića (1135. – 1145.). Po banu se samostan i naselje prozvalo Banoštor.

Područje Srijemske biskupije, iako prostorno malo, imalo je 4 arhiđakonata: Morovićki (Bilin, Banoštor, Irig), Polje (Manđelos, Srijemska Mitrovica), Obona (Petrovaradin, Slankamen) i Posavlje (Nikinci, Zemun). Veći broj župa (27) nalazio se uz Frušku goru, jer je ondje stanovništvo bilo gušće naseljeno. Oko donjeg dijela nekadašnjega rimskog zida bilo je 7 župa, a isto toliko uz Dunav od Slankamena do Batajnice. Posjedi srijemskog biskupa nalazili su se u Banoštoru, kraj Mitrovice i Dubovcu (danas Dumbovo kod Beočina). Biskupija je obuhvaćala prostor između Dunava i Save od Banoštora i Mitrovice do Zemuna.

Srijemska biskupija u vrijeme osmanskih prodora

Nakon osmanskih prodora Srijemska biskupija je imala svoje nerezidencijalne (naslovne) biskupe. Osmanska osvajanja u Slavoniji, Srijemu i Ugarskoj okončana su sredinom 16. stoljeća. Nova vlast izmijenila je ne samo dotadašnju političko-upravnu nego i društvenu, kulturnu, gospodarsku, vjerskocrkvenu i donekle etničku fizionomiju tih krajeva. Kad se promatraju vjerske prilike katoličkog stanovništva u tim pokrajinama, može se ustvrditi da je osmanska država, iako teokratska utemeljena na postavkama islama, pravno jamčila određene vjerske slobode neislamskom stanovništvu, ali je činjenica da je stavila u krizu mnoge elemente opstojnosti i funkcioniranja Katoličke crkve.

Oslobođenje od osmanske vlasti i sjedinjenje sa Đakovačkom biskupijom

U Srijemu se odmah po oslobođenju od osmanske vlasti pristupilo obnovi katoličke crkvene organizacije i vjerskog života. Iako taj proces nije tekao bez poteškoća, može se zaključiti da je od tridesetih godina 18. stoljeća položaj Crkve bio stabilan uz njezino kontinuirano jačanje u materijalnome i u društvenom pogledu. O tome svjedoči kako povećanje broja katoličkog stanovništva, tako i povećanje broja župa i intenziviranje vjerskog života na svim razinama. Crkva je svojim djelovanjem u velikoj mjeri prodrla u svakodnevnicu običnog vjernika upućujući ga na poželjno ponašanje, uključujući ga u obvezne vjerske obrede, brinući se za njegovo obrazovanje i tako što je svojim obredima obilježavala najvažnije događaje u životu pojedinca i obitelji kao što su rođenje, vjenčanje i smrt.

Godine 1773. Srijemska biskupija se ujedinjuje s Bosanskom ili Đakovačkom biskupijom u Bosansko-đakovačku i Srijemsku biskupiju sa sjedištem u Đakovu. Dvije biskupije su bile teritorijalno međusobno odvojene, jer se između njih nalazio dio Pečuške biskupije zbog čega je Sveta Stolica 1780. godine uključila u novosjedinjene biskupije (Bosansko-đakovačku i Srijemsku) sjeveroistočnoslavonske i zapadnosrijemske župe Pečuške biskupije. Tako je sav prostor između Save, Dunava i Drave od Broda i Osijeka do Zemuna (dakle, cijela sjeveroistočna Hrvatska) bio crkveno i pravno ujedinjen u dvije, ali praktično u jednu biskupiju - Bosansko-đakovačku i Srijemsku sa sjedištem u Đakovu. Nova je biskupija ipak ostala u sastavu Kaločke metropolije kao što je to tada bila i Zagrebačka biskupija.

Uspostavljanje Srijemske biskupije 2008.g.

Kao što su potrebe Crkve 1773. godine diktirale ujedinjenje dviju biskupija, Bosansko-đakovačke i Srijemske, tako su i u današnje vrijeme nove prilike zahtijevale njihovo odvajanje i razrješenje personalne unije bez povrede integriteta svake od njih. Mons. Mario Roberto Cassari, apostolski nuncij u Hrvatskoj, priopćio je 18. lipnja 2008. u Biskupskom domu u Đakovu u nazočnosti kardinala Josipa Bozanića, biskupa Hrvatsko-slavonske crkvene pokrajine, kanonika, dekana, članova Zbora savjetnika, svećenika, profesora, redovnika, redovnica i bogoslova, da je sveti otac Benedikt XVI. ponovno uspostavio Biskupiju srijemsku, dotada pripojenu in persona episcopi biskupiji Đakovačkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj. Za biskupa Srijemske biskupije imenovao je msgr. Đuru Gašparovića, dotadašnjega naslovnog biskupa Mattiane i pomoćnog biskupa đakovačkog i srijemskog te generalnog vikara s posebnim ovlastima za Srijem. Msgr. Đuro Gašparović je papinom odlukom postao član Međunarodne biskupske konferencije svetih Ćirila i Metoda te Srijemska biskupija i on kao njezin biskup više nisu u nadležnosti Hrvatske biskupske konferencije a dotadašnja Đakovačka i Srijemska biskupija uzdignuta je na rang nadbiskupije te je preimenovana u Đakovačko-osječku nadbiskupiju.

Granice obnovljene Srijemske biskupije sačuvale su cjelovitost Srijema u Vojvodini, prirodno omeđenog rijekama Dunavom i Savom na istoku, sjeveru i jugu, a na zapadu državnom granicom između Republike Hrvatske i Republike Srbije. To područje, koje je u negdašnjoj raspodjeli Biskupije na arhiđakonate većinom obuhvaćalo Donjo-srijemski arhiđakonat, obuhvaća površinu od oko 4500 km² na kojoj živi 800 000 stanovnika, od kojih je oko 50 000 katolika.



Svetac dana




Najave




Linkovi

Sveta Stolica

Europa

Informativna katolička agencija

Hrvatski katolički radio

Hrvatski caritas

Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve

Ured za obitelj HBK

Ured za mlade HBK

Nacionalni katehetski ured