Prva poslanica Solunjanima

NASLOV I POZDRAV

#1Pavao, Silvan i Timotej Crkvi Solunjana u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Milost vam i mir!

I. ODNOS MISIONARA PAVLA I SOLUNJANA

1. OSNUTAK CRKVE

Zahvala Bogu za obraćenje Solunjana

(2) Zahvaljujemo uvijek Bogu za sve vas i bez prestanka vas se sjećamo u svojim molitvama (3) spominjući se vaše djelotvorne vjere, zauzete ljubavi i postojane nade u Gospodinu našem Isusu Kristu, pred Bogom i Ocem našim. (4) Svjesni smo, braćo od Boga ljubljena, vašeg izabranja (5) jer evanđelje naše nije k vama došlo samo u riječi nego i u snazi, u Duhu Svetome i mnogostrukoj punini. Takvi smo, kao što znate, poradi vas među vama bili. (6) I vi postadoste nasljedovatelji naši i Gospodinovi: sve u nevolji mnogoj prigrliste Riječ s radošću Duha Svetoga (7) tako da postadoste uzorom svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji. (8) Od vas je doista ne samo riječ Gospodnja odjeknula po Makedoniji i Ahaji, nego se i vaša vjera u Boga posvuda tako proširila te nije potrebno da o tome govorimo. (9) Oni sami o nama pripovijedaju: kako dođosmo k vama, kako se od idola obratiste k Bogu da biste služili Bogu živomu i istinskomu (10) i iščekivali s nebesa Sina njegova koga uskrisi od mrtvih, Isusa koji nas izbavlja od gnjeva što dolazi.

Pavlovo djelovanje u Solunu

#2Sami doista znate, braćo: naš dolazak k vama nije bio uzaludan. (2) Naprotiv, i pošto smo, kako znate, u Filipima trpjeli i bili pogrđeni, odvažismo se u Bogu našemu iznijeti vam, uz tešku borbu, evanđelje Božje. (3) Uistinu, naše poticanje ne proistječe iz zablude, ni nečistoće, ni prijevare, (4) nego kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo - ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša. (5) Nikada se zaista kako znate, ne poslužismo ni laskavom riječju ni - Bog nam je svjedok - prikrivenom pohlepom. (6) Niti smo od ljudi iskali slavu - ni od vas, ni od drugih - (7) premda smo se mogli nametnuti kao Kristovi apostoli. Ali bili smo među vama nježni kao majka što hrani i njeguje svoju djecu. (8) Tako, puni ljubavi prema vama, htjedosmo vam predati ne samo evanđelje Božje nego i naše duše jer ste nam omiljeli. (9) Sjećate se doista, braćo, našega truda i napora. Propovijedali smo vam evanđelje Božje i radili noću i danju da ne bismo opteretili koga od vas. (10) Svjedoci ste vi i Bog kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali prema vama, vjernicima. (11) Kao što znate, svakoga smo od vas kao otac svoju djecu, (12) poticali, sokolili i zaklinjali da živite dostojno Boga koji vas pozva u svoje kraljevstvo i slavu.

Vjera i strpljivost Solunjana

(13) Zato, eto, i mi bez prestanka zahvaljujemo Bogu što ste, kad od nas primiste riječ poruke Božje, primili ne riječ ljudsku, nego kakva uistinu jest, riječ Božju koja i djeluje u vama, vjernicima. (14) Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, (15) koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive (16) kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev.

2. NAKON ODLASKA VJEROVJESNIKA

(17) A mi, braćo, pošto smo za kratko vrijeme ostali bez vas - licem, ne srcem - brže se bolje, u silnoj čežnji, požurismo ugledati vaše lice. (18) Zaista, htjedosmo k vama - ja, Pavao, i jednom i dvaput - ali nas je spriječio Sotona. (19) Ta tko li će biti naša nada, radost ili vijenac dični - zar možda ne i vi? - pred Gospodinom našim Isusom o njegovu Dolasku? (20) Vi ste doista slava naša i radost!

Pavao šalje Timoteja u Solun

#3Zato kad više ne mogosmo izdržati, pristadosmo ostati u Ateni sami (2) te poslasmo Timoteja, brata našega i suradnika Božjega u Kristovu evanđelju, da vas učvrsti i ohrabri u vjeri (3) da se nitko ne pokoleba u tim nevoljama. Ta i sami znate da smo za to određeni: (4) doista, kad smo bili kod vas, pretkazivali smo kako nas imaju zadesiti nevolje, što se, kako znate, i dogodilo. (5) Zbog toga i ja, ne mogavši više izdržati, poslah da saznam o vašoj vjeri, da vas možda Zavodnik nije zaveo te je naš trud postao uzaludan.

Zahvala za dobre vijesti

(6) A sada kad se Timotej od vas k nama vratio i donio nam radosnu vijest o vašoj vjeri i ljubavi, i da nas se sveudilj ugodno sjećate i čeznete vidjeti nas, kao i mi vas - (7) zbog toga smo, braćo, nad vama, vašom vjerom, bili utješeni uza svu svoju tjeskobu i nevolju. (8) Da, sada živimo kada ste vi postojani u Gospodinu! (9) I kojom bismo zahvalom mogli Bogu uzvratiti za vas, za svu radost kojom se zbog vas radujemo pred Bogom svojim, (10) dok noću i danju najusrdnije molimo da vidimo vaše lice i nadoknadimo manjkavosti vaše vjere?

Pavlova molitva

(11) A sam Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus upravio naš put prema vama! (12) Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama. (13) Učvrstio vam srca da budu besprijekorno sveta pred Bogom i Ocem našim o Dolasku Gospodina našega Isusa i svih svetih njegovih s njime.

II. SMJERNICE I POTICAJI

Svetost, čistoća i ljubav

#4Uostalom, braćo, molimo vas i zaklinjemo u Gospodinu Isusu: primili ste od nas kako treba da živite da biste ugodili Bogu. Vi tako i živite pa sve više napredujete! (2) Ta znate koje smo vam zapovijedi dali u Gospodinu Isusu. (3) Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje - da se uzdržavate od bludnosti, (4) da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, (5) a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga, (6) pa time ne prikraćivati i varati svoga brata. Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam već rekosmo i posvjedočismo. (7) Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost. (8) Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas. (9) A o bratoljublju vam nije potrebno pisati. Ta i sami ste od Boga naučili ljubiti jedni druge, (10) a to doista i činite prema svoj braći u cijeloj Makedoniji. Samo vas, braćo, potičemo da u tom još više uznapredujete (11) pa da se trsite mirno živjeti, svoje činiti i raditi svojim rukama, kako smo vam zapovijedili, (12) te tako časno živite prema onima vani i nikoga ne trebate.

Uskrsnuće o Kristovu Dolasku

(13) Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. (14) Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. (15) Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. (16) Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, (17) a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. (18) Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!

Budnost u iščekivanju Dolaska Gospodinova

#5A o vremenima i trenucima nije, braćo, potrebno pisati vam. (2) Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. (3) Dok još budu govorili: "Mir i sigurnost", zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći. (4) Ali vi, braćo, niste u tami, da bi vas Dan mogao zaskočiti kao kradljivac: (5) ta svi ste vi sinovi svjetlosti i sinovi dana. Nismo doista od noći ni od tame. (6) Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo. (7) Jer koji spavaju, noću spavaju; i koji se opijaju, noću se opijaju. (8) A mi koji smo od dana, budimo trijezni, obucimo oklop vjere i ljubavi i stavimo kacigu, nadu spasenja! (9) Ta Bog nas nije odredio za gnjev, nego da imamo spasenje po Gospodinu našem Isusu Kristu, (10) koji je za nas umro da - bdjeli ili spavali - zajedno s njime živimo. (11) Zato, tješite se uzajamno i izgrađujte jedan drugoga, kako i činite.

Nekoliko zahtjeva zajedničkog života

(12) Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas; (13) s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir među sobom! (14) Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima! (15) Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima. (16) Uvijek se radujte! (17) Bez prestanka se molite! (18) U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu. (19) Duha ne trnite, (20) proroštava ne prezirite! (21) Sve provjeravajte: dobro zadržite, (22) svake se sjene zla klonite!

ZAVRŠNA ŽELJA I POZDRAV

(23) A sam Bog mira neka vas posvema posveti i cijelo vaše biće - duh vaš i duša i tijelo - neka se besprijekornim, savršenim sačuva za Dolazak Gospodina našega Isusa Krista. (24) Vjeran je Onaj tko vas poziva: on će to i učiniti. (25) Braćo, molite i za nas! (26) Pozdravite svu braću cjelovom svetim. (27) Zaklinjem vas u Gospodinu: neka se ova poslanica pročita svoj braći. (28) Milost Gospodina našega Isusa Krista s vama!