Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Druga poslanica Korin?anima UVOD Naslov, pozdrav i zahvalnica

1

1Pavao, po volji Božjoj apostol Krista Isusa, i brat Timotej: Crkvi Božjoj u Korintu sa svima svetima u svoj Ahaji. 2 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! 3 Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosr?a i Bog svake utjehe! 4 On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. 5 Jer kao što su obilate patnje Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša. 6 Bili mi nevoljama pritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; bili utješeni, za vašu je utjehu - djelotvornu: da strpljivo podnesete iste patnje koje i mi podnosimo. 7 I tako je stamena nada naša o vama jer znamo: kao što ste zajedni?ari patnja tako ste i utjehe. 8 Ne bismo doista htjeli, bra?o, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, optere?eni te smo ve? strepili i za život. 9 Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. 10 On nas je od takve smrti izbavio i izbavit ?e nas; u njega se uzdamo, on ?e nas i dalje izbavljati. 11 A i vi ?ete nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih. I. OSVRT NA MINULE NEVOLJE Zašto je Pavao promijenio naum o putovanju? 12 A ovo je naša slava: svjedo?ansto naše savjesti da smo u svijetu živjeli - osobito prema vama - u svetosti i iskrenosti Božjoj, ne u mudrosti tjelesnoj, nego u Božjoj milosti. 13 Ta i ne pišemo vam drugo doli ovo što ?itate i razumijete; a nadam se da ?ete i do kraja razumjeti, 14 kao što nas djelomi?no i razumjeste: da smo mi vaša slava kao i vi naša u Dan Gospodina našega Isusa. 15 U tom uvjerenju namjeravao sam najprije do?i k vama 16 i preko vas prije?i u Makedoniju pa se opet, da biste imali i drugu milost, iz Makedonije vratiti k vama da me vi otpratite u Judeju. 17 Pa jesam li možda bio lakomislen kad sam to namjeravao? Ili što namjeravam, po tijelu namjeravam te je u mene istodobno "Da, da!" i "Ne, ne!"? 18 Bog je svjedok: naša rije? vama nije "Da!" i "Ne!" 19 jer Sin Božji, Isus Krist, koga mi - ja i Silvan i Timotej - vama navijestismo nije bio "Da!" i "Ne!" nego u njemu bijaše "Da!". 20 Doista, sva obe?anja Božja u njemu su "Da!". I stoga po njemu i naš "Amen!" Bogu na slavu! 21 A Bog je onaj koji nas zajedno s vama utvr?uje za Krista; on nas i pomaza, 22 on nas i zape?ati i u srca naša dade zalog - Duha. 23 A ja prizivljem Boga za svjedoka: duše mi, da vas poštedim, nisam više dolazio u Korint. 24mi nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti. Ta u vjeri ste postojani.

2

1Odlu?ih dakle u sebi da ne?u k vama opet sa žaloš?u. 2 Jer ako ja vas ražalostim, a tko ?e mene obradovati ako ne onaj koga ja žalostim? 3 Zato vam to i napisah da me, kada do?em, ne ražaloste oni koji bi mi imali biti na radost. Uzdam se doista u sve vas, da je moja radost - radost svih vas. 4 Pisah vam uistinu uz mnoge suze, iz velike nevolje i tjeskobe srca, ne da se ražalostite, nego da upoznate moju preveliku ljubav prema vama. 5 Ako me tko ražalostio, nije ražalostio mene, nego u neku ruku - da ne pretjeram - sve vas. 6 Dosta je takvu ona kazna od ve?ine 7 pa ga vi radije pomilujte i utješite da ga pretjerana žalost ne shrva. 8 Zato vas molim, iskažite mu ljubav. 9 T a zato vam i pisah da vidim jeste li prokušani, jeste li u svemu poslušni. 10 Komu dakle vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome što oprostih, oprostih poradi vas - pred Kristom, 11 da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere! Apostlosko služenje 12 Kada do?oh u Troadu poradi evan?elja Kristova, premda mi se otvoriše vrata u Gospodinu, 13 ne bijaše mi duši spokoja što ne na?oh Tita, brata svoga; oprostih se stoga s njima i po?oh u Makedoniju. 14 Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja. 15 Da, Kristov smo miomiris Bogu i me?u onima koji se spasavaju i me?u onima koji propadaju: 16 ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život. A tko je za to podoban? 17tinu, mi nismo kao mnogi koji trguju rije?ju Božjom, nego iskreno - kao od Boga pred Bogom - u Kristu govorimo.

3

1Po?injemo li opet sami sebe preporu?ivati? Ili trebamo li, kao neki, preporu?na pisma na vas ili od vas? 2 Vi ste pismo naše, upisano u srcima vašim; znaju ga i ?itaju svi ljudi. 3 Vi ste, o?ito, pismo Kristovo kojemu mi poslužismo, napisano ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na plo?ama kamenim, nego na plo?ama od mesa, u srcima. 4 Takvo pouzdanje imamo po Kristu u Boga. 5 Ne kao da smo sami sobom, kao od sebe, sposobni što pomisliti, nego naša je sposobnost od Boga. 6 On nas osposobi za poslužitelje novoga Saveza, ne slova, nego Duha; jer slovo ubija, a Duh oživljuje. 7 Pa ako je smrtonosna služba, slovima uklesana u kamenju, bila tako slavna da sinovi Izraelovi nisu mogli pogledati u lice Mojsijevo zbog prolazne slave lica njegova, 8 koliko li ?e slavnija biti služba Duha. 9 Jer ako je služba osude bila slavna, mnogo je slavnija služba pravednosti. 10 I zbilja, nije ni bilo proslavljeno ono što je u toj mjeri proslavljeno, ako se usporedi s uzvišenijom slavom. 11 Jer ako je ono prolazno bilo slavno, mnogo je slavnije ovo što ostaje. 12 Imaju?i dakle takvo pouzdanje, nastupamo sa svom otvorenoš?u, 13 a ne kao Mojsije koji je stavljao prijevjes na lice da sinovi Izraelovi ne vide svršetak prolaznoga. 14 Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes ?itanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao. 15 Naprotiv, kad god se ?ita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo. 16 Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut ?e se prijevjes. 17 Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. 18vi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu.

4

1Zato, budu?i da po milosr?u imamo ovu službu, ne malakšemo. 2 Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopa?ujemo rije? Božju, nego se objavljivanjem istine preporu?ujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. 3 Ako je i zastrto evan?elje naše, u onima je zastrto koji propadaju: 4 u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerni?ke da ne zasvijetli svjetlost evan?elja slave Krista koji je slika Božja. 5 Jer ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. 6 Ta Bog koji re?e: Neka iz tame svjetlost zasine!, on zasvijetli u srcima našim da nam spoznanje slave Božje zasvijetli na licu Kristovu. Apostolske tegobe i nade 7 To pak blago imamo u glinenim posudama da izvanredna ona snaga bude o?ito Božja, a ne od nas. 8 U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoume?i, ali ne zdvajaju?i; 9 progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni - 10 uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem o?ituje. 11 Doista, mi se živi uvijek na smrt predajemo poradi Isusa da se i život Isusov o?ituje u našem smrtnom tijelu. 12 Tako smrt djeluje u nama, život u vama. 13 A budu?i da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. 14 Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas ?e s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. 15 A sve je to za vas: da milost - umnožena - zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu. 16 Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji ?ovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. 17 Ta ova malenkost naše ?asovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vje?ne slave 18 nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vje?no.

5

1Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vje?an na nebesima. 2 U ovome doista stenjemo i ?eznemo da se povrh njega zaodjenemo svojim nebeskim obitavalištem; 3 dakako, ako se na?emo obu?eni, ne goli. 4 Da, i mi koji smo u ovom šatoru, stenjemo optere?eni jer ne?emo da budemo svu?eni, nego da se još obu?emo da život iskapi što je smrtno. 5 A zato nas je sazdao Bog - on koji nam dade zalog Duha. 6 Uvijek smo stoga puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. 7 Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. 8 Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. 9 Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. 10 Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo. Apostolsko služenje na djelu 11 Prožeti dakle strahom Gospodnjim uvjeravamo ljude; razotkriveni smo Bogu, a nadam se - i vašim savjestima. 12 Ne preporu?ujemo vam opet sami sebe, nego vam dajemo prigodu ponositi se nama, da imate odgovor za one koji se di?e licem, a ne srcem. 13 Doista, ako bijasmo "izvan sebe" - Bogu bijasmo; ako li "pri sebi" - vama bijasmo. 14 Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; 15 i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. 16 Stoga mi od sada nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada ga tako više ne poznajemo. 17 Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! 18 A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. 19 Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajaju?i im opa?ina njihovih i polažu?i u nas rije? pomirenja. 20 Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom! 21ga koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom u?ini da mi budemo pravednost Božja u njemu.

6

1Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. 2 Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa. 3 Ni u ?emu ne dajemo nikakve sablazni da se ne kudi ova služba, 4 nego se u svemu iskazujemo kao poslužitelji Božji: velikom postojanoš?u u nevoljama, u potrebama, u tjeskobama, 5 pod udarcima, u tamnicama, u bunama, u naporima, u bdjenjima, u postovima, 6 u ?isto?i, u spoznanju, u velikodušnosti, u dobroti, u Duhu Svetomu, u ljubavi nehinjenoj, 7 u rije?i istinitoj, u snazi Božjoj; oružjem pravde zdesna i slijeva; 8 slavom i sramotom; zlim i dobrim glasom; kao zavodnici, a istiniti; 9 kao nepoznati, a poznati; kao umiru?i, a evo živimo; kao kažnjeni, a ne ubijeni; 10 kao žalosni, a uvijek radosni; kao siromašni, a mnoge oboga?ujemo; kao oni koji ništa nemaju, a sve posj eduju. 11 Usta su naša otvorena vama, Korin?ani, srce naše rašireno. 12 Nije vam tijesno u nama, ali je tijesno u vašim grudima. 13 Za uzdarje - kao djeci govorim - raširite se i vi. Hram Boga živoga 14 Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? 15 Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? 16 Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što re?e Bog: Prebivat ?u u njima i hoditi me?u njima; i bit ?u Bog njihov, a oni narod moj. 17 izi?ite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa ne?isto ne doti?ite i ja ?u vas primiti. 18?u vam otac i vi ?ete mi biti sinovi i k?eri, veli Gospodin Svemogu?i.

7

1Dakle, budu?i da imamo ta obe?anja, o?istimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posve?enje u strahu Božjemu. Pavlova radost zbog pokajanja Crkve 2 Shvatite nas! Nikomu nismo nanijeli nepravde, nikoga nismo upropastili, nikoga zakinuli. 3 Ne govorim da osudim. Ta rekoh ve?: u srcima ste našim te umiremo i živimo zajedno. 4 Veliko je moje pouzdanje u vas, uvelike se vama ponosim. Pun sam utjehe, obilujem radoš?u uza svu nevolju našu. 5 Doista, i kada do?osmo u Makedoniju, nikakva spokoja nije imalo tijelo naše, nego nevolje odasvud: izvana borbe, iznutra strepnje. 6 Ali Bog, tješitelj poniznih, utješi nas dolaskom Titovim. 7 Ne samo dolaskom njegovim, nego i utjehom kojom se utješi zbog vas: obavijesti nas o vašoj ?ežnji, vašem jadikovanju, vašoj žarkoj ljubavi prema meni tako da se još ve?ma obradovah. 8 Doista, ako sam vas i ožalostio onom poslanicom, nije mi žao; ako mi i bijaše žao - vidim uistinu da vas je ta poslanica makar i na?as ožalostila - 9 sad se radujem, ne što ste se ožalostili, nego što ste se ožalostili na obra?enje. Jer ožalostili ste se po Božju te zbog nas ni u ?emu niste štetovali. 10 Jer žalost po Božju ra?a neopozivo spasonosnim obra?enjem, a žalost svjetovna ra?a smr?u. 11 Gle, doista baš to što ste se po Božju ožalostili, kolikom gorljivoš?u urodi me?u vama, pa opravdavanjem, pa ogor?enjem, pa strahom, pa ?ežnjom, pa revnoš?u, pa kažnjavanjem. Svime ste time pokazali da ste u onome nedužni. 12 Ako sam vam dakle pisao, nisam to zbog uvreditelja ni zbog uvrije?enoga, nego zbog toga da vam se o?ituje vaša gorljivost za nas pred Bogom. 13 To nas je utješilo. A povrh te naše utjehe još se mnogo više obradovasmo zbog radosti Titove jer svi vi okrijepiste duh njegov. 14 Doista, ako sam mu se što vama pohvalio, ne postidjeh se, nego kao što smo po istini vama govorili, tako je istina bila i pohvala naša pred Titom. 15 I njegovo je srce prema vama još nježnije kad se sjeti poslušnosti svih vas, kako ga sa strahom i trepetom primiste. 16ujem se što se u svemu mogu pouzdati u vas. II. SABIRANJE MILOSTINJE ZA CRKVU U JERUZALEMU Poticaji na darežljivost

8

1Priop?ujemo vam, bra?o, milost Božju koja je dana crkvama makedonskim: 2 unato? mnogim kušnjama i nevoljama izobilna njihova radost i skrajnje siromaštvo preli se u bogatstvo darežljivosti. 3 Svjedo?im uistinu: oni su nas dragovoljno - po svojim mogu?nostima i preko mogu?nosti - 4 veoma usrdno molili za milost zajedništva u ovom posluživanju svetih. 5 I to ne samo kako se nadasmo, nego same sebe predadoše najprvo Gospodinu, a onda nama, po volji Božjoj. 6 Zato zamolismo Tita da kao što je zapo?eo, tako i dovrši me?u vama i to djelo darežljivosti. 7 Stoga kao što se u svemu odlikujete - u vjeri, i rije?i, i spoznanju, i svakoj gorljivosti, i u ljubavi svojoj prema nama - odlikujte se i u ovoj darežljivosti. 8 Ne zapovijedam, nego gorljivoš?u drugih prokušavam istinitost vaše ljubavi. 9 Ta poznate darežljivost Gospodina našega Isusa Krista! Premda bogat, radi vas posta siromašan, da se vi njegovim siromaštvom obogatite. 10 Time dajem samo savjet: to doista dolikuje vama koji ve? prošle godine prvi to zapo?este, ne samo ?inom nego i odlukom. 11 Sada dovršite to djelo da kao što spremno odlu?iste, tako prema mogu?nostima i dovršite. 12 Jer ima li spremnosti, mila je po onom što ima, a ne po onom ?ega nema. 13 Ne dakako: drugima olakšica, vama oskudica, nego - jednakost! 14 U sadašnjem trenutku vaš suvišak za njihovu oskudicu da jednom njihov suvišak bude za vašu oskudicu - te bude jednakost, 15 kao što je pisano: Nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje. Pavao preporu?uje sabira?e milostinje 16 A hvala Bogu koji je stavio jednaku gorljivost za vas u srce Titovo. 17 On je prihvatio i molbu, ali budu?i da je veoma revan, oti?e k vama i dragovoljno. 18 S njime pak šaljemo brata kojega s evan?elja slave sve crkve. 19 Štoviše, crkve ga izabraše za našeg suputnika u ovom djelu darežljivosti kojemu služimo - na slavu samoga Gospodina i na našu želju 20 kako bismo izbjegli da nas tko ne prekori zbog ovog obilja kojim raspolažemo. 21 Doista, revno nastojimo oko dobra ne samo pred Gospodinom nego i pred ljudima. 22 Šaljemo s njima i našega brata koji je, kako smo u mnogome ?esto iskusili, gorljiv, a sada je još mnogo gorljiviji zbog velikoga pouzdanja u vas. 23 A Tito? Moj je drug i suradnik za vas. A bra?a naša? Poslanici su crkava, slava Kristova. 24žite im dakle pred crkvama dokaz svoje ljubavi i toga da se s pravom vama ponosimo.

9

1A o posluživanju svetih suvišno je da vam pišem. 2 Ta poznajem vašu spremnost s koje se vama ponosim pred Makedoncima: "Ahaja je spremna od prošle godine." I vaša gorljivost potaknu mnoge. 3 Ipak šaljem bra?u da se u tome pogledu ne opovrgne što se vama ponosimo; da budete spremni kao što sam tvrdio te se - 4 ako sa mnom do?u Makedonci i na?u vas nespremne - ne osramotimo s preuzetnosti mi, da ne kažemo vi. 5 Smatrao sam dakle potrebnim zamoliti bra?u da unaprijed po?u k vama i da pripreme vaš još prije obe?ani dar te bude pripravan - kao dar darežljivosti, a ne škrtosti. Korist darežljivosti 6 Ta eno: tko sije oskudno, oskudno ?e i žeti; a tko sije obilato, obilato ?e i žeti. 7 Svatko neka dade kako je srcem odlu?io; ne sa žaloš?u ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja. 8 A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo - 9 kao što je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka. 10 A onaj koji pribavlja sjeme sija?u i kruh za jelo, pribavit ?e i umnožiti sjeme vaše i pove?ati plodove pravednosti vaše. 11 Tako ?ete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu. 12 Jer ovo bogoslužno posluživanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu. 13 Osvjedo?eni ovim posluživanjem, slave Boga zbog vašega pokornog ispovijedanja evan?elja Kristova i zbog velikodušnog zajedništva prema njima i prema svima. 14 A mole?i se za vas, ?eznu za vama zbog preobilne milosti Božje na vama. 15la Bogu na njegovu neizrecivom daru! III. PAVLOVA OSOBNA OBRANA Odgovor na optužbu slabosti

10

10Ja, Pavao, osobno vas zaklinjem blagoš?u i obazrivoš?u Kristovom - ja koji sam licem u lice me?u vama "skroman", a nenazo?an prema vama "odvažan" - 2 molim da, jednom nazo?an, ne moram biti odvažan smionoš?u kojom se kanim osmjeliti protiv nekih što smatraju da mi po tijelu živimo. 3 Jer iako živimo u tijelu, ne vojujemo po tijelu. 4 Ta oružje našega vojevanja nije tjelesno, nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja 5 i svaku oholost koja se podiže protiv spoznanja Boga i zarobljujemo svaki um na pokornost Kristu; 6 i spremni smo kazniti svaku nepokornost ?im bude savršena vaša pokornost. 7 Gledajte što je o?ito! Ako je tko uvjeren da je "Kristov", neka sam ponovno promisli ovo: kako je on Kristov, tako smo i mi. 8 Kad bih se doista i malo više pohvalio našom vlaš?u - koju nam Gospodin dade za vaše izgra?ivanje, a ne rušenje - ne bih se morao stidjeti. 9 Samo da se ne bi ?inilo kao da vas zastrašujem poslanicama! 10 Jer "poslanice su, kaže, stroge i snažne, ali tjelesna nazo?nost nemo?na i rije? bezvrijedna". 11 Takav neka promisli ovo: kakvi smo nenazo?ni rije?ju u poslanicama, takvi smo i nazo?ni djelom. Odgovor na optužbu ?astohleplja 12 Ne usu?ujemo se, doista, izjedna?iti ili usporediti s nekima koji sami sebe preporu?uju, ali nisu razumni jer sami sebe sobom mjere i sami sebe sa sobom uspore?uju. 13 Mi se pak ne?emo hvaliti u bezmjerje, nego po mjeri, mjerilu što nam ga odmjeri Bog kao mjeru: doprijeti sve do vas. 14 Jer mi ne posežemo preko svoga, kao da još nismo stigli do vas. Ta prvi doista doprijesmo do vas s evan?eljem Kristovim. 15 Ne hvalimo se u bezmjerje, tu?im naporima. A nadamo se da ?emo s uzrastom vaše vjere me?u vama i mi - po našem mjerilu - prerasti u izobilje: 16 i preko vaših granica navijestiti evan?elje, a ne hvastati se onim što je ve? u?injeno na tu?em podru?ju. 17 Tko se hvali, u Gospodinu neka se hvali. 18nije prokušan tko sam sebe preporu?uje, nego koga preporu?uje Gospodin. Pavlova prednost pred protivnicima

11

11O kad biste podnijeli nešto malo bezumlja mojega! Da, podnesite me! 2 Ljubomoran sam doista na vas Božjim ljubomorom: ta zaru?ih vas s jednim mužem, kao ?istu djevicu privedoh vas Kristu. 3 Ali se bojim da se - kao što zmija zavede Evu svojom lukavštinom - misli vaše ne pokvare i odmetnu od iskrenosti prema Kristu. 4 Uistinu, ako tko do?e i propovijeda drugog Isusa, kojega mi nismo propovijedali - ili ako drugoga Duha primate, kojega niste primili; ili drugo evan?elje, koje niste prigrlili - takva lijepo podnosÄite. 5 Smatram, eto, da ni u ?emu nisam manji od "nadapostola". 6 Jer ako sam i nevješt u govoru, nisam u znanju; naprotiv, u svemu vam ga i pred svima o?itovasmo. 7 Ili sam grijeh po?inio što sam vam - ponizuju?i sebe da se vi uzvisite - besplatno navješ?ivao Božje evan?elje? 8 Druge sam crkve plijenio, od njih primao potporu da bih mogao vama služiti. I dok bijah u vas, premda u oskudici, nikomu nisam bio na teret. 9 U oskudici su mi pomogla bra?a koja do?oše iz Makedonije. U svemu sam se ?uvao da vam ne budem težak, a i ?uvat ?u se. 10 Istine mi Kristove u meni, ove mi hvale nitko ne?e oduzeti u ahajskim krajevima. 11 Zašto? Jer vas ne ljubim? Bog znade! 12 A što ?inim, i dalje ?u ?initi da izbijem izliku onima koji izliku traže ne bi li se s nama izjedna?ili u onom ?ime se hvastaju. 13 Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, prerušuju se u apostole Kristove. 14 I nikakvo ?udo! Ta sam se Sotona prerušuje u an?ela svjetla. 15 Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak ?e im biti po djelima njihovim. 16 Opet velim: da me tko ne bi smatrao bezumnim! Uostalom, primite me makar i kao bezumna da se i ja nešto malo pohvalim. 17 Što govorim, ne govorim po Gospodnju, nego kao u bezumlju, u ovoj hvalisavoj smionosti. 18 Budu?i da se mnogi hvale po ljudsku, i ja ?u se hvaliti. 19 Ta rado podnosÄite bezumne, vi umni! 20 Da, podnosÄite ako vas tko zarobljava, ako vas tko proždire, ako tko otima, ako se tko uznosi , ako vas tko po obrazu bije. 21 Na sramotu govorim: bili smo, biva, slabi! Ipak, ?ime se god tko osmjeljuje - u bezumlju govorim - osmjeljujem se i ja! 22 Hebreji su? I ja sam! Izraelci su? I ja sam! Potomstvo su Abrahamovo? I ja sam! 23 Poslužitelji su Kristovi? Kao mahnit govorim: ja još više! U naporima - preobilno; u tamnicama - preobilno; u batinama - prekomjerno; u smrtnim pogiblima - ?esto. 24 Od Židova primio sam pet puta po ?etrdeset manje jednu. 25 Triput sam bio šiban, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu no? i dan proveo sam u bezdanu. 26 ?esta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od pogana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne bra?e; 27 u trudu i naporu, ?esto u nespavanju, u gladu i že?i, ?esto u postovima, u studeni i golotinji! 28 Osim toga, uz drugo, salijetanje svakodnevno, briga za sve crkve. 29 Tko je slab, a ja da ne budem slab? Tko se sablažnjuje, a ja da ne izgaram? 30 Treba li se hvaliti, svojom ?u se slaboš?u hvaliti. 31 Bog i Otac Gospodina Isusa, blagoslovljen u vijeke, zna da ne lažem. 32 U Damasku namjesnik kralja Arete ?uvaše grad damaš?anski hote?i me uhvatiti. 33 kroz prozor spustiše me u košari preko zida te umakoh njegovim rukama.

12

12Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali - dolazim na vi?enje i objave Gospodnje. 2 Znam ?ovjeka u Kristu: prije ?etrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do tre?eg neba. 3 I znam da je taj ?ovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - 4 bio ponesen u raj i ?uo neizrecive rije?i, kojih ?ovjek ne smije govoriti. 5 Time ?u se hvaliti, a samim se sobom ne?u hvaliti osim slabostima svojim. 6 Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se uzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što ?uje od mene. 7 I da se zbog uzvišenosti objava ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, an?eo Soto nin, da me udara da se ne uzoholim. 8 Za to sam triput molio Gospodina, da odstupi od mene. A on mi re?e: 9 "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje." Najradije ?u se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. 10 Zato uživam u slabostima, uvredama, poteško?ama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak. 11 Postao sam bezuman! Vi me natjeraste. Ta trebalo je da me vi preporu?ite jer ni u ?emu nisam manji od "nadapostola", premda nisam ništa. 12 Znamenja apostolstva moga ostvarena su me?u vama u posvemašnjoj postojanosti: znakovima i ?udesima i silnim djelima. 13 Ta u ?emu ste to manji od drugih crkava, osim što vam ja nisam bio na teret? Oprostite mi ovu "nepravdu". 14 Evo, spremam se tre?i put do?i k vama i ne?u vam biti na teret jer ne ištem vaše, nego vas. Djeca doista nisu dužna stjecati roditeljima, nego roditelji djeci. 15 A ja ?u najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše. Ako vas više ljubim, zar da budem manje ljubljen? 16 Ali neka! Ja vas nisam optere?ivao, nego, "lukav" kako jesam, "na prijevaru vas uhvatih". 17 Da vas možda nisam zakinuo po kome od onih koje poslah k vama? 18 Zamolio sam Tita i poslao s njime brata. Da vas možda Tit nije u ?emu zakinuo? Zar nismo hodili u istom duhu? I istim stopama? Pavlova bojazan i briga 19 Odavna smatrate da se pred vama branimo. Pred Bogom u Kristu govorimo: sve je to, ljubljeni, za vaše izgra?ivanje. 20 Bojim se doista da vas kada do?em, možda ne?u na?i kakve bih htio i da ?ete vi mene na?i kakva ne biste htjeli: da ne bi možda bilo sva?a, zavisti, žestina, spletkarenja, klevetanja, došaptavanja, nadimanja, buna; 21me opet kada do?em, ne bi ponizio Bog moj kod vas kako ne bih morao oplakivati mnoge koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za ne?isto?u i bludnost i razvratnost koju po?iniše.

13

13Evo tre?i put idem k vama. Svaka presuda neka po?iva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka. 2 Onima koji su prije sagriješili i svima drugima rekoh ve? i opet - kao onda drugi put nazo?an, tako i sada nenazo?an - unaprijed velim: ako opet do?em, ne?u štedjeti. 3 Jer vi tražite dokaz da u meni govori Krist koji prema vama nije nemo?an, nego je snažan me?u vama. 4 I raspet bi, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ?emo po snazi Božjoj živjeti s njime za vas. 5 Same sebe ispitujte, jeste li u vjeri! Same sebe provjeravajte! Zar ne spoznajete sami sebe: da je Isus Krist u vama? Ina?e niste pravi. 6 A spoznat ?ete, nadam se, da smo mi pravi. 7 Molimo se Bogu da ne ?inite nikakva zla; ne da se mi pokažemo pravi, nego da vi dobro ?inite, pa izašli mi i kao nepravi. 8 Ta ništa ne možemo protiv istine, nego samo za istinu. 9 Da, radujemo se kad smo mi slabi, a vi jaki. Za to se i molimo, za vaše usavršavanje. 10 To vam nenazo?an pišem zato da nazo?an ne bih morao oštro nastupiti vlaš?u koju mi Gospodin dade za izgra?ivanje, a ne za rušenje. ZAKLJU?AK Poticaji. Pozdravi. Želje 11 Uostalom, bra?o, radujte se, usavršujte se, tješite se, složni budite, mir njegujte i Bog ljubavi i mira bit ?e s vama. 12 Pozdravite jedni druge svetim cjelovom. Pozdravljaju vas svi sveti.