Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Djela apostolska PROSLOV

1

1Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus ?inio i u?io 2 do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. 3 Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, ?etrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. 4 I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka ?ekaju Obe?anje O?evo "koje ?uste od mene: 5 Ivan je krstio vodom, a vi ?ete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim." Uzašaš?e 6 Nato ga sabrani upitaše: "Gospodine, ho?eš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" 7 On im odgovori: "Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. 8 Nego primit ?ete snagu Duha Svetoga koji ?e si?i na vas i bit ?ete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." 9 Kada to re?e, bi uzdignut njima nao?igled i oblak ga ote njihovim o?ima. 10 I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva ?ovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odje?i 11 i rekoše im: "Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto ?e tako do?i kao što ste vidjeli da odlazi na nebo." I. CRKVA U JERUZALEMU Apostolski zbor 12 Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod. 13 I pošto u?u u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev - 14 svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i bra?om njegovom. Izbor Matije 15 U one dane ustade Petar me?u bra?om - a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša - i re?e: 16 "Bra?o! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova prore?e Duh Sveti o Judi koji bijaše vo?a onih što uhvatiše Isusa. 17 A Juda se ubrajao me?u nas i imao udio u ovoj službi. 18 On, eto, ste?e predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspu?e po sredini i razli mu se sva utroba. 19 I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. 20 Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova ku?a nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! 21 Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je me?u nama živio Gospodin Isus - 22 po?evši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom njegova uskrsnu?a. 23 I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. 24 Onda se pomoliše: "Ti, Gospodine, poznavao?e svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao 25 da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto." 26a baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola. Pedesetnica - prvi Duhovi

2

1Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2 I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu ku?u u kojoj su bili. 3 I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te si?e po jedan na svakoga od njih. 4 Svi se napuniše Duha Svetoga i po?eše govoriti drugim jezicima, kako im ve? Duh davaše zboriti. 5 A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. 6 Pa kad nasta ona huka, str?a se mnoštvo i smetÄe jer ih je svatko ?uo govoriti svojim jezikom. 7 Svi su bili izvan sebe i divili se govore?i: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8 Pa kako to da ih svatko od nas ?uje na svojem materinskom jeziku? 9 Parti, Me?ani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10 Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, 11 Židovi i sljedbenici, Kre?ani i Arapi - svi ih mi ?ujemo gdje našim jezicima razglašuju veli?anstvena djela Božja." 12 Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "Što bi to moglo biti?" 13 Drugi su pak, podruguju?i se, govorili: "Slatkog su se vina ponapili!" Petrov govor 14 A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i rije?i mi poslušajte: 15 Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je tre?a ura dana - 16 nego to je ono što je re?eno po proroku Joelu: 17 "U posljednje dane, govori Bog: Izlit ?u Duha svoga na svako tijelo i proricat ?e vaši sinovi i k?eri, vaši ?e mladi?i gledati vi?enja, a starci vaši sne sanjati. 18 ?u i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat ?e. 19 ?u ?udesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima. 20 ?e se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan. 21 tko god prizove ime Gospodnje bit ?e spašen." 22 "Izraelci, ?ujte ove rije?i: Isusa Nazare?anina, ?ovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, ?udesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu u?ini me?u vama - 23 njega, predana po odlu?enu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 24 Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše mogu?e da ona njime ovlada. 25 David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred o?ima jer mi je zdesna da ne posrnem. 26 mi se raduje srce i kli?e jezik, pa i tijelo mi spokojno po?iva. 27 mi ne?eš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. 28 ?eš mi stazu života, ispuniti me radoš?u lica svoga. 29 Bra?o, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu me?u nama groba sve do današnjeg dana. 30 Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, 31 unaprijed je vidio i navijestio uskrsnu?e Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. 32 Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. 33 Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obe?anje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate. 35 ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! 36 Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog u?inio i Gospodinom i Kristom." Prva obra?enja 37 Kad su to ?uli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "Što nam je ?initi, bra?o?" 38 Petar ?e im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ?ete dar, Duha Svetoga. 39 Ta za vas je ovo obe?anje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." 40 I mnogim je drugim rije?ima još svjedo?io i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!" 41 I oni prigrliše rije? njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisu?e duša. Prva krš?anska zajednica 42 Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. 43 Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su ?inili mnoga ?udesa i znamenja. 44 Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedni?ko. 45 Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. 46 Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u ku?ama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajedni?ki uzimali hranu 47le?i Boga i uživaju?i naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike. Ozdravljenje hromoga

3

1Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru. 2 Upravo su donosili nekog ?ovjeka, hroma od maj?ine utrobe; njega bi svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi milostinju od onih koji ulaze u Hram. 3 On ugleda Petra i Ivana upravo kad zakora?iše u Hram te zamoli milostinju. 4 Petar ga zajedno s Ivanom prodorno pogleda i re?e: "Pogledaj u nas!" 5 Dok ih je mole?ivo motrio o?ekuju?i od njih nešto dobiti, 6 re?e mu Petar: "Srebra i zlata nema u mene, ali što imam - to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazare?anina hodaj!" 7 I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omo?aše noge i gležnjevi 8 pa sko?i, uspravi se, stane hodati te u?e s njima u Hram hodaju?i, poskakuju?i i hvale?i Boga. 9 Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga. 10 Razabraše da je to on - onaj koji je na Divnim vratima Hrama prosio milostinju - i ostadoše zapanjeni i izvan sebe zbog onoga što se s njim dogodilo. Petrova besjeda 11 Kako se pak on držao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen str?a k njima u trijem zvani Salomonov. 12 Kada to vidje Petar, obrati se narodu: "Izraelci, što se ovomu ?udite? Ili što nas gledate kao da smo svojom snagom ili pobožnoš?u postigli da ovaj prohoda? 13 Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i kojega se odrekoste pred Pilatom kad ve? bijaše odlu?io pustiti ga. 14 Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. 15 Za?etnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, ?emu smo mi svjedoci." 16 "I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno zdravlje nao?igled vas sviju." 17 "I sada, bra?o, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. 18 Ali Bog tako ispuni što unaprijed navijesti po ustima svih proroka: da ?e njegov Pomazanik trpjeti. 19 Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši 20 pa od Gospodina do?u vremena rashlade te on pošalje vama unaprijed namijenjenog Pomazanika, Isusa." 21 Njega treba da nebo pridrži do vremena uspostave svega što obe?a Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka." 22 "Mojsije tako re?e: Proroka poput mene od vaše bra?e podignut ?e vam Gospodin, Bog vaš. Njega slušajte u svemu što vam god re?e. 23 svaka duša koja ne posluša toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda." 24 "I svi Proroci koji su - od Samuela dalje - govorili, tako?er su navijestili ove dane." 25 "Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima vašim govore?i Abrahamu: Potomstvom ?e se tvojim blagoslivljati sva plemena zemlje. 26a najprije podiže Bog Slugu svoga i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opa?ina svojih." Petar i Ivan pred Vije?em

4

1Dok su oni još govorili narodu, pri?u im sve?enici, hramski zapovjednik i saduceji, 2 ozlovoljeni što u?e narod i navješ?uju - u Isusu - uskrsnu?e od mrtvih; 3 pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer ve? bijaše ve?er. 4 Ipak mnogi od onih koji su ?uli Rije?, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisu?a. 5 Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci - 6 i veliki sve?enik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosve?eni?koga. 7 Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to u?iniste?" 8 Onda Petar pun Duha Svetoga re?e: "Glavari narodni i starješine! 9 Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela u?injena bolesnu ?ovjeku? Po kome je ovaj spašen? 10 Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazare?anina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav! 11 On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. 12 I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti." 13 Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znaju?i da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u ?udu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali 14 vide?i gdje s njima stoji izlije?eni ?ovjek, nisu mogli ništa protusloviti. 15 Stoga zapovjediše da iza?u iz vije?nice pa stadoše raspravljati: 16 "Što ?emo s tim ljudima? Ta u?inili su o?it znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati; 17 ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore." 18 Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti nau?avaju u ime Isusovo. 19 Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. 20 Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i ?usmo." 21 Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. 22 Jer ?ovjeku na kom se dogodi ?udo ozdravljenja bijaše više od ?etrdeset godina. Molitva u progonstvu 23 Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki sve?enici i starješine. 24 Kad su oni to ?uli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! 25 Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? 26 kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. 27 se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim 28 da u?ine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude. 29 I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjeloš?u navješ?ivati rije? tvoju! 30 Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i ?udesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa." 31 I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješ?ivati rije? Božju smjelo. Prvotna krš?anska zajednica 32 U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajedni?ko. 33 Apostoli pak velikom silom davahu svjedo?anstvo o uskrsnu?u Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost. 34 Doista, nitko me?u njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili ku?e, prodavali bi ih i utržak donosili 35 i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao. Barnabina plemenitost 36 A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što zna?i Sin utjehe, levit, rodom Cipranin, 37jedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima. Ananija i Safira

5

1Neki pak ?ovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje 2 pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. 3 Petar mu re?e: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? 4 Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jedno? prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlu?io? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!" 5 Kako Ananija ?u te rije?i, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to ?uli. 6 Nato ustanu mladi?i, poviju ga, iznesu i pokopaju. 7 Nakon otprilike tri sata u?e njegova žena ne znaju?i što se dogodilo. 8 Petar joj re?e: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko." 9 A Petar ?e joj: "Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe ?e iznijeti!" 10 Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladi?i u?u, na?u je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža. 11 I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to ?uli. Apostoli ?udotvorci 12 Po rukama se apostolskim doga?ala mnoga znamenja i ?udesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. 13 Nitko se drugi nije usu?ivao pridružiti im se, ali ih je narod veli?ao. 14 I sve se više pove?avalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu 15 tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. 16 A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od ne?istih duhova, i svi bi ozdravljali. Apostoli progonjeni 17 Onda se podiže veliki sve?enik i sve njegove pristaše - sljedba saducejska. 18 Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. 19 Ali an?eo Gospodnji no?u otvori vrata tamnice, izvede ih i re?e: 20 "Po?ite i postojano u Hramu navješ?ujte narodu sve rije?i Života ovoga." 21 Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te nau?avali. Apostoli pred Vije?em Uto stiže veliki sve?enik i njegove pristaše, sazovu Vije?e i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu. 22 Kad stražari stigoše onamo, ne na?oše ih u tamnici pa se vrate i jave: 23 "Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i ?uvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne na?osmo." 24 Kad su hramski zapovjednik i veliki sve?enici ?uli te rije?i, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. 25 Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i u?e narod." 26 Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje. 27 Dovedoše ih i privedoše pred Vije?e. Veliki ih sve?enik zapita: 28 "Nismo li vam strogo zabranili u?iti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i ho?ete na nas navu?i krv toga ?ovjeka." 29 Petar i apostoli odvrate: "Treba se ve?ma pokoravati Bogu negoli ljudima! 30 Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. 31 Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Za?etnika i Spasitelja da obra?enjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. 32 I mi smo svjedoci tih doga?aja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju." 33 Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. 34 Ali ustade u Vije?u neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude na?as izvedu 35 pa ?e vije?nicima: "Izraelci, dobro promislite što ?ete s tim ljudima. 36 Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrde?i da je netko, i uza nj prista oko ?etiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. 37 Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvu?e narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. 38 I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast ?e; 39 ako li je pak od Boga, ne?ete ga mo?i uništiti - da se i s Bogom u ratu ne na?ete." Poslušaju ga 40 pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. 41 Oni pak odu ispred Vije?a radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. 42vaki su dan u Hramu i po ku?ama neprestance u?ili i navješ?ivali Krista, Isusa. II. PRVE MISIJE Ustanovljenje sedmorice

6

1U one dane, kako se broj u?enika množio, Židovi gr?kog jezika stadoše mrmljati protiv doma?ih Židova što se u svagdanjem služenju zanemaruju njihove udovice. 2 Dvanaestorica nato sazvaše mnoštvo u?enika i rekoše: "Nije pravo da mi napustimo rije? Božju da bismo služili kod stolova. 3 De prona?ite, bra?o, izme?u sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ?emo postaviti nad ovom službom, 4 a mi ?emo se posvetiti molitvi i posluživanju Rije?i." 5 Prijedlog se svidje svemu mnoštvu pa izabraše Stjepana, muža puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridošlicu Nikolu. 6 Njih postave pred apostole, a oni pomolivši se, polože na njih ruke. 7 I rije? je Božja rasla, uvelike se množio broj u?enika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo sve?enika prihva?alo vjeru. Stjepan uhva?en 8 Stjepan je pun milosti i snage ?inio velika ?udesa i znamenja u narodu. 9 Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa po?eše raspravljati sa Stjepanom, 10 ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. 11 Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: "?uli smo ga govoriti pogrdne rije?i protiv Mojsija i Boga." 12 Podjare i narod, starješine i pismoznance pa pri?u, zgrabe ga i odvuku u Vije?e. 13 Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: "Ovaj ?ovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. 15vi koji su sjedili u Vije?u upriješe pogled u Stjepana te opaziše - lice mu kao u an?ela. Stjepanova besjeda

7

1Veliki sve?enik upita: "Je li to tako?" 2 Stjepan odgovori: "Bra?o i oci, ?ujte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok bijaše u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu,(3)i re?e mu: Izi?i iz zemlje svoje, iz zavi?aja svoga, hajde u zemlju koju ?u ti pokazati. 4 On nato izi?e iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu. Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u kojoj vi sada boravite. 5 U njoj mu ne dade ni stope baštine, nego obe?a dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu nakon njega, premda još nije imao djeteta. 6 Bog isto tako re?e da ?e potomci njegovi biti pridošlice u zemlji tu?oj, da ?e ih porobljavati i tla?iti ?etiri stotine godina. 7 narod kojemu budu robovali ja ?u suditi, re?e Bog. A nakon toga izi?i ?e i iskazati mi štovanje na ovome mjestu. 8 Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodoza?etnika." 9 "Rodoza?etnici pak, iz zavisti, Josipa predadoše u Egipat. Ali Bog bijaše s njim 10 te ga izbavljaše iz svih nevolja, podari ga naklonoš?u i mudroš?u pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim. 11 Onda u cijeloj zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika: oci naši ne mogahu na?i hrane. 12 Kad Jakov do?u da u Egiptu ima žita, posla onamo najprije oce naše. 13 Drugi se put Josip o?itova bra?i svojoj pa faraon dozna za podrijetlo Josipovo. 14 Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet duša. 15 tako si?e u Egipat. I umrije on i oci naši. 16 su u Sihem i položeni u grob koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu." 17 "Kako se bližilo vrijeme obe?anja koje Bog obre?e Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i množio se 18 dok ondje ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa. 19 prema rodu našemu, tla?io je on oce naše da bi djecu svoju izlagali da ne ostanu na životu. 20 U taj se ?as rodi Mojsije. Bijaše božanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u ku?i o?inskoj, 21 a onda, kad je bio izložen, prigrli ga k?i faraonova i othrani sebi za sina. 22 Tako Mojsije, odgojen u svoj mudrosti egipatskoj, bijaše silan na rije?ima i djelima." 23 "Kad mu bijaše ?etrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi bra?u svoju, sinove Izraelove. 24 I kad vidje kako je jednomu nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivši Egip?anina. 25 Mislio je da ?e bra?a njegova shvatiti kako ?e im Bog po njegovoj ruci pružiti spasenje, ali oni ne shvatiše. 27 Ali ga onaj što je zlostavljao svoga bližnjega odbi rije?ima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama? 28 li ubiti i mene kao što si ju?er ubio onog Egip?anina? 29 Na te rije?i pobježe Mojsije i skloni se u zemlju midjansku, gdje mu se rodiše dva sina." 30 "Nakon ?etrdeset godina ukaza mu se An?eo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. 31 Opazivši to, zadivi se Mojsije vi?enju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: 32 Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati. 33 A Gospodin ?e mu: Izuj obu?u s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo. 34 sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu ?uo pa si?oh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!" 35 "Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po An?elu koji mu se ukaza u grmu. 36 On ih izvede u?inivši ?udesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz ?etrdeset godina. 37 To je onaj Mojsije koji re?e sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše bra?e podi?i ?e vam Bog. 38 To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše izme?u An?ela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio rije?i životne da ih nama preda. 39 Njemu se ne htjedoše pokoriti oci naši, ne go ga odbiše i u srcima se svojima vratiše u Egipat 41 na?iniše u dane one, prinesoše žrtvu tom kumiru i veseljahu se djelima ruku svojih. 42 Bog se pak odvrati i prepusti ih da ?aste vojsku nebesku, kao što piše u Knjizi proro?koj: Prinosiste li mi žrtve i prinose ?etrdeset godina u pustinji, dome Izraelov? 43 šator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest ?u vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!" 44 "Oci naši imahu u pustinji Šator svjedo?anstva kako odredi Onaj koji re?e Mojsiju da se on na?ini po praliku koji je vidio. 45 Taj su Šator preuzeli oci naši i pod Jošuom ga unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode. Tako bijaše sve do dana Davida, 46 koji je našao milost pred Bogom te molio da na?e boravište Bogu Jakovljevu. 47 Istom Salomon izgradi mu Dom. 48 Ali Svevišnji u rukotvorinama ne prebiva, kao što veli prorok: 49 su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog po?inka? 50 li ruka moja na?inila sve to? 51 i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! 52 Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika ?iji ste vi sada izdajice i ubojice, 53 vi koji po an?eoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali." 54 Kad su to ?uli, uskipješe u srcima i po?eše škripati zubima na njega. 55 Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu 56 pa re?e: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina ?ovje?jega gdje stoji zdesna Bogu." 57 Vi?u?i iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. 58 Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladi?a koji se zvao Savao. 59 I dok su ga kameno vali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!" 60a se baci na koljena i povika iza glasa: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to re?e, usnu.

8

1Savao je pristao da se Stjepan smakne. Savao progonitelj U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. 2 Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. 3 Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u ku?e, odvla?io muževe i žene i predavao ih u tamnicu. Propovijedanje u Samariji 4 Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješ?uju?i Rije?. 5 Filip tako si?e u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. 6 Mnoštvo je jednodušno prihva?alo što je Filip govorio slušaju?i ga i gledaju?i znamenja koja je ?inio. 7 Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili ne?isti duhovi vi?u?i iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. 8 Nasta tako velika radost u onome gradu. Šimun ?arobnjak 9 ?ovjek se neki, imenom Šimun, u gradu ve? duže bavio ?arobnjaštvom i op?aravao narod tvrde?i da je neki veliki. 10 Priklanjalo mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Božja, zvana Velika." 11 A priklanjahu mu se jer ih je duže vremena op?aravao svojim vradžbinama. 12 Ali kad povjerovaše Filipu koji navješ?ivaše evan?elje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene. 13 Povjerova i Šimun te se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatraju?i znamenja i ?udesa koja su se doga?ala. 14 Kad su apostoli u Jeruzalemu ?uli da je Samarija prigrlila rije? Božju, poslaše k njima Petra i Ivana. 15 Oni si?oše i pomoliše se za njih da bi primili Duha Svetoga. 16 Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. 17 Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. 18 Kad Šimun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje Duh, ponudi apostolima novaca 19 govore?i: "Dajte i meni tu mo? da svatko na koga položim ruke primi Duha Svetoga." 20 Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima ste?i! 21 Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! 22 Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. 23 Ta gledam te: žu?ju si gorak i nepravdom okovan." 24 Šimun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne sna?e ništa od toga što rekoste!" 25 Oni pak pošto posvjedo?iše i dorekoše rije? Gospodnju, vratiše se u Jeruzalem navješ?uju?i evan?elje mnogim selima samarijskim. Filip krsti Etiopljanina 26 An?eo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i po?i na jug putom što iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust." 27 On usta i po?e. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika kandake, kraljice etiopske koji bijaše nad svom njezinom riznicom. 28 Vra?ao se iz Jeruzalema, kamo je bio pošao pokloniti se; sje?aše na svojim kolima i ?itaše proroka Izaiju. 29 Duh re?e Filipu: "Po?i i pridruži se tim kolima!" 30 Filip pritr?a i ?u gdje onaj ?ita Izaiju proroka pa ?e mu: "Razumiješ li što ?itaš?" 31 On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?" Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. 32 A ?itao je ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta. 33 poniženju sud mu je uskra?en. Naraštaj njegov tko da opiše? Da, uklonjen je sa zemlje život njegov. 34 Dvoranin se obrati Filipu pa ?e mu: "Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugom? 35 Filip prozbori te mu, pošavši od toga Pisma, navijesti evan?elje: Isusa. 36 Putuju?i tako, stigoše do neke vode pa ?e dvoranin: "Evo vode! Što prije?i da se krstim?" 37

0

17) 38 Zapovjedi da kola stanu pa obojica, Filip i dvoranin, si?oše u vodu te ga Filip krsti. 39 A kad izi?oše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga dvoranin više ne vidje. On radosno nastavi svojim putom, 40 a Filip se na?e u Azotu. I kako je prolazio, navješ?ivaše evan?elje svim gradovima dok ne stiže u Cezareju. Savlov poziv 0,6-16, 26,1-18)

9

1Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema u?enicima Gospodnjim, po?e k velikomu sve?eniku, 2 zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje na?e od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeruzalem. 3 Kad se putuju?i približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. 4 Sruši se na zemlju i za?u glas što mu govoraše: "Savle, Savle, zašto me progoniš?" 5 On upita: "Tko si, Gospodine?" A on ?e: "Ja sam Isus kojega ti progoniš! 6 Nego ustani, u?i u grad i re?i ?e ti se što ti je ?initi." 7 Njegovi suputnici ostadoše bez rije?i: ?uli su doduše glas, ali ne vidješe nikoga. 8 Savao usta sa zemlje. Otvorenih o?iju nije ništa vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask. 9 Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio. 10 U Damasku bijaše neki u?enik imenom Ananija. Njemu u vi?enju re?e Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me, Gospodine!" 11 A Gospodin ?e mu: "Ustani, po?i u ulicu zvanu Ravna i u ku?i Judinoj potraži Taržanina imenom Savla. Eno, moli se; 12 i u vi?enju vidje ?ovjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaže na nj ruke da bi progledao." 13 Ananija odgovori: "Gospodine, od mnogih sam ?uo o tom ?ovjeku kolika je zla tvojim svetima u?inio u Jeruzalemu. 14 On ima od velikih sve?enika i punomo? okovati sve koji prizivlju ime tvoje." 15 Gospodin mu odvrati: "Po?i jer on mi je oru?e izabrano da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove. 16 Ja ?u mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti." 17 Ananija ode, u?e u ku?u, položi na nj ruke i re?e: "Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao, posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga." 18 I odmah mu s o?iju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti se 19 i uzevši hrane, okrijepi se. Savlovo propovijedanje u Damasku Nekoliko dana provede s u?enicima u Damasku. 20 te odmah stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Božji. 21 Koji ga god slušahu, izvan sebe govorahu: "Nije li ovo onaj koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato došao da ih okovane odvede pred velike sve?enike?" 22 Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazuju?i: "Ovo je Krist!" 23 Pošto je minulo podosta vremena, odlu?e Židovi pogubiti ga, 24 ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i no?u da bi ga pogubili, 25 ali ga u?enici no?u uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari. 26 Kad je Savao došao u Jeruzalem, gledao se pridružiti u?enicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je u?enik. 27 Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo. 28 Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo propovijedao u ime Gospodnje. 29 Govorio je i raspravljao sa Židovima gr?kog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga. 30 Saznala to bra?a pa ga odvedoše u Cezareju i uputiše u Tarz. 31 Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uživala mir, izgra?ivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla utjehom Svetoga Duha. Petar ozdravlja Eneju 32 Jednom Petar, obilaze?i posvuda, si?e i k svetima u Lidi. 33 Ondje na?e nekog ?ovjeka imenom Eneja, koji je osam godina ležao na postelji: bijaše uzet. 34 Re?e mu Petar: "Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!" On umah usta. 35 Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu. Petar uskrisuje Tabitu 36 U Jopi pak bijaše u?enica imenom Tabita, što prevedeno zna?i Košuta. Bijaše ona bogata dobrim djelima i milostinjama što ih je dijelila. 37 Upravo u one dane obolje i umrije. Pošto je operu, izlože je u gornjoj sobi. 38 A kako je Lida blizu Jope, u?enici ?uše da je Petar ondje i poslaše k njemu dva ?ovjeka s molbom: "Do?i k nama, ne oklijevaj!" 39 Petar usta i krenu s njima. ?im stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu pla?u?i pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izra?ivala dok je još bila s njima. 40 Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i re?e: "Tabita, ustani!" Ona otvori o?i, pogleda Petra i sjede. 41 On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu. 42 Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina. 43ar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Šimuna kožara. Petar i Kornelije

10

10U Cezareji bijaše neki ?ovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske ?ete, 2 pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu. 3 U vi?enju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno an?ela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!" 4 Zagleda se u nj pa mu prestrašen re?e: "Što je, Gospodine?" A on njemu: "Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. 5 Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. 6 On je gost u nekog Šimuna kožara ?ija je ku?a uz more." 7 ?im ode an?eo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika, 8 sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu. 9 Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uzi?e Petar na krov moliti. 10 Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos. 11 Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s ?etiri okrajka, silazi na zemlju. 12 U njoj bijahu svakovrsni ?etveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske. 13 I glas ?e mu neki: "Ustaj, Petre! Kolji i jedi!" 14 Petar odvrati: "Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i ne?isto". 15 A glas ?e mu opet, po drugi put: "Što Bog o?isti, ti ne zovi okaljanim!" 16 To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo. 17 Dok se Petar dvoumio što bi imalo zna?iti vi?enje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu ku?u, pojave se na vratima, 18 zovnu te upitaju je li ondje ugoš?en neki Šimun, nazvan Petar. 19 Dok je Petar sveudilj razmišljao o vi?enju, re?e mu Duh: "Evo, neka te trojica traže. 20 De ustani, si?i i po?i s njima ne skanjuju?i se jer ja sam ih poslao." 21 Petar si?e k ljudima i re?e: "Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog ?ega ste došli?" 22 Oni odgovore: "Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedo?i sav narod židovski, primi od svetog an?ela naputak da te dozove u dom svoj i ?uje od tebe ri je?i." 23 Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka bra?a iz Jope. 24 Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je ?ekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje. 25 Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. 26 Petar ga pridigne govore?i: "Ustani! I ja sam ?ovjek." 27 I razgovaraju?i s njime, u?e i na?e sabrane mnoge 28 te im re?e: "Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili ne?istim. 29 Stoga, pozvan, i do?oh bez pogovora. Da ?ujemo dakle zbog ?ega me pozvaste!" 30 Kornelije re?e: "Prije ?etiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u ku?i kad gle: ?ovjek neki u sjajnoj odje?i stane preda me 33 Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro u?inio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da ?ujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!" 34 Petar tada prozbori i re?e: "Sad uistinu shva?am da Bog nije pristran, 35 nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i ?ini pravdu. 36 Rije? posla sinovima Izraelovim navješ?uju?i im evan?elje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. 37 Vi znate što se doga?alo po svoj Judeji, po?evši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38 kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom ?ine?i dobro i ozdravljaju?i sve kojima bijaše ovladao ?avao." 39 "Mi smo svjedoci svega što on u?ini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 40 Bog ga uskrisi tre?i dan i dade mu da se o?ituje - 41 ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodre?enima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih." 42 "On nam i naloži propovijedati narodu i svjedo?iti: Ovo je o naj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!" 43 "Za nj svjedo?e svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha." Krštenje prvih pogana 44 Dok je Petar još govorio te rije?i, si?e Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. 45 A vjernici iz obrezanja, koji do?oše zajedno s Petrom, za?udiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. 46 Jer ?uli su ih govoriti drugim jezicima i veli?ati Boga. Tada Petar re?e: 47 "Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?" 48apovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana. Petar se opravdava u Jeruzalemu

11

11Do?uli apostoli i bra?a po Judeji da i pogani primiše rije? Božju 2 pa kad Petar uzi?e u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: 3 "Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!" 4 Onda zapo?e Petar te im izloži sve po redu: 5 "Molio sam se, re?e, u Jopi kadli u zanosu ugledam vi?enje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s ?etiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. 6 Zagledah se, promotrih je i vidjeh ?etvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. 10 To se ponovi do triput, a onda se sve opet povu?e na nebo." 11 "I odmah se, evo, pred ku?om u kojoj bijah pojaviše tri ?ovjeka poslana iz Cezareje k meni. 12 A Duh mi re?e da po?em s njima ništa ne premišljaju?i. Sa mnom po?oše i ova šestorica bra?e te u?osmo u ku?u tog ?ovjeka. 15 "I kad po?eh govoriti, si?e na njih Duh Sveti kao ono na nas u po?etku. 17 Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?" 18 Kad su to ?uli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govore?i: "Dakle i poganima Bog dade obra?enje na život!" Crkva u Antiohiji 19 Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedaju?i Rije?i doli samo Židovima. 20 Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješ?uju?i evan?elje: Gospodina, Isusa. 21 Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu. 22 Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. 23 Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlu?nosti srca ostanu uz Gospodina. 24 Ta bijaše to muž ?estit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu. 25 Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla. 26 Kad ga na?e, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i pou?avali pove?e mnoštvo te se u Antiohiji u?enici najprije prozvaše krš?anima. Barnaba i Savao idu u Jeruzalem 27 U one dane do?oše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema. 28 Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da ?e uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija. 29 Stoga ?e svatko od u?enika, odlu?iše, koliko smogne poslati da se posluži bra?i u Judeji. 30i u?iniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu. Petar zatvoren i ?udesno oslobo?en

12

12U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. 2 Ma?em pogubi Jakova, brata Ivanova. 3 Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra 0 upravo Dani beskvasnih kruhova). 4 Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga ?uvaju ?etiri vojni?ke ?etverostraže, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod. 5 Petra su dakle ?uvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega. 6 One no?i kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar izme?u dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima ?uvahu stražu. 7 Kad eto: pojavi se an?eo Gospodnji te svjetlost obasja ?eliju. An?eo udari Petra u rebra, probudi ga i re?e: "Ustaj brzo!" I spadoše mu verige s ruku. 8 An?eo mu re?e: "Opaši se i priveži obu?u!" On u?ini tako. Onda ?e mu an?eo: "Zaogrni se i hajde za mnom!" 9 Petar iza?e, po?e za njim, a nije znao da je zbilja što se doga?a po an?elu: ?inilo mu se da gleda vi?enje. 10 Prošavši prvu stražu, i drugu, do?oše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni iza?u, pro?u jednu ulicu, a onda an?eo odjednom odstupi od njega. 11 Petar pak, došavši k sebi, re?e: "Sad uistinu znam da je Gospodin poslao an?ela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je o?ekivao židovski narod." 12 Kad je to uo?io, zaputi se ku?i Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. 13 Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, do?e prisluhnuti sluškinja imenom Ruža. 14 Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utr?a i javi da je Petar pred vratima. 15 Oni joj rekoše: "Mahnitaš!" Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato ?e oni: "Bit ?e njegov an?eo!" 16 Petar nastavi kucati. Kad napokon otvoriše i ugledaše ga, ostadoše izvan sebe. 17 On im rukom mahnu neka šute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: "Javite to Jakovu i bra?i!" Onda iza?e i ode u drugo mjesto. 18 Kad se razdani, nasta me?u vojnicima uzbuna nemalena što li se s Petrom dogodilo. 19 Herod ga stade tražiti, a kad ga ne na?e, sasluša straž are i naredi da se smaknu. Onda si?e iz Judeje u Cezareju i ondje osta. Smrt Heroda Agripe 20 A bio je u žestoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni zajedni?ki do?oše k njemu i pošto pridobiše kraljevskoga komornika Blasta, zaiskaše mir, jer je njihova zemlja dobivala živež od kraljeve. 21 U odre?eni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko ruho na prijestol i stade im govoriti. 22 Narod izvikivaše: "Božji glas, a ne ljudski!" 23 Umah ga, zbog toga što ne dade slavu Bogu, udari an?eo Gospodnji te on rascrvoto?en izdahnu. Barnaba i Savao opet u Antiohiji 24 Rije? je pak Božja rasla i širila se. 25naba i Savao, pošto obaviše služenje u Jeruzalemu, vratiše se uzevši sa sobom Ivana zvanog Marko. III. BARNABINO I SAVLOVO PRVO MISIJSKO PUTOVANJE SABOR U JERUZALEMU Barnabino i Savlovo poslanje

13

13U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i u?itelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda ?etverovlasnika, i Savao. 2 Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, re?e Duh Sveti: "De mi odlu?ite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao." 3 Onda su postili, molili, položili na njih ruke i otpustili ih. Na Cipru. Vra?ar Elim 4 Poslani od Svetoga Duha si?u u Seleuciju, a odande odjedre na Cipar. 5 Kad se na?oše u Salamini, navješ?ivahu rije? Božju u židovskim sinagogama. Imali su i Ivana za poslužitelja. 6 Pošto pak pro?oše sav otok do Pafa, na?oše nekog vra?ara, nazoviproroka, Židova, imenom Barjesu. 7 On bijaše uz namjesnika Sergija Pavla, ?ovjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska ?uti rije? Božju, 8 ali im se usprotivi Elim, Vra?ar - tako mu se ime prevodi - nastoje?i odvratiti namjesnika od vjere. 9 Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom 10 i re?e: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine ?avolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? 11 Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet ?eš i neko vrijeme ne?eš gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjaju?i stade tražiti ruke vodilje. 12 Vide?i što se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen naukom Gospodnjim. U Antiohiji pizidijskoj 13 Pošto se Pavao i oni oko njega otisnuše od Pafa, stigoše u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem. 14 Oni pak krenuše iz Perge i stigoše u Antiohiju pizidijsku. U dan subotni ušli su u sinagogu i sjeli. 15 Nakon ?itanja Zakona i Proroka pošalju nadstojnici sinagoge k njima: "Bra?o, rekoše, ima li u vas koja rije? utjehe za narod, govorite!" 16 Nato usta Pavao, dadne rukom znak i re?e: "Izraelci i vi koji se Boga bojite, ?ujte! 17 Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce naše i uzdiže narod za boravka u zemlji egipatskoj te ga ispruženom rukom izvede iz nje. 18 Oko ?etrdeset ga je godina na rukama nosio u pustinji 19 pa pošto zatre sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubaštini ga u zemlji njihovoj 20 za kakve ?etiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade im suce - do Samuela proroka. 21 Onda zaiskaše kralja pa im Bog za ?etrdeset godina dade Šaula, sina Kiševa, iz plemena Benjaminova. 22 Pošto svrgnu njega, podiže im za kralja Davida za kojega posvjedo?i: Na?oh Davida, sina Jišajeva, ?ovjeka po svom srcu, koji ?e ispuniti sve moje želje. 23 Iz njegova potomstva izvede Bog po svom obe?anju Izraelu Spasitelja, Isusa. 24 Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krštenje obra?enja svemu narodu izraelskomu. 26 "Bra?o, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se me?u vama Boga boje, nama je upravljena ova Rije? spasenja. 27 Doista, žitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznaše njega ni rije?i proro?kih što se ?itaju svake subote pa ih, osudivši ga, ispuniše. 28 Premda ne na?oše nikakva razloga smrti, zatražiše od Pilata da ga smakne. 29 Pošto pak izvršiše sve što je o njemu napisano, skinuše ga s drveta i položiše u grob. 30 Ali Bog ga uskrisi od mrtvih. 31 On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu uzašli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom." 32 "I m i vam navješ?ujemo evan?elje: obe?anje dano ocima 33 Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih. 34 Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on više nikad ne?e vratiti u trulež, rekao je ovime: Dat ?u vama svetinje Davidove, pouzdane. 35 Zato i na drugome mjestu kaže: Ne?eš dati da Svetac tvoj ugleda truleži. 36 David doista, pošto u svom naraštaju posluži volji Božjoj, preminu, pridruži se ocima svojim i vidje trulež, 37 a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje truleži. 38 /(39) Neka vam dakle bra?o, znano bude: po Ovome vam se navješ?uje oproštenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od svega od ?ega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati! 40 Pazite da se ne zbude što je re?eno u Prorocima: 41 se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo ?inim u dane vaše, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispri?a." 42 Na izlasku su ih molili da im idu?e subote o tome govore. 43 A pošto se skup raspustio, mnogi Židovi i bogobojazne pridošlice po?oše za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u milosti Božjoj. 44 Idu?e se subote gotovo sav grad zgrnu ?uti rije? Gospodnju. 45 Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psuju?i suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. 46 Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti rije? Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vje?noga, obra?amo se evo poganima. 47 Jer ovako nam je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budeš na spasenje do nakraj zemlje. 48 Pogani koji su slušali radovali su se i slavili rije? Gospodnju te povjerovaše oni koji bijahu odre?eni za život vje?ni. 49 Rije? se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini. 50 Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja. 51 Oni pak stresu prašinu s nogu protiv njih pa odu u Ikonij. 52?enici su se isp unjali radoš?u i Duhom Svetim. Propovijedanje u Ikoniju

14

14U Ikoniju isto tako u?oše u židovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Židova i Grka. 2 Ali nepokorni Židovi razdražiše i podjariše pogane protiv bra?e. 3 Oni se ipak zadržaše duže vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedo?io za Rije? milosti svoje, davao da se po njihovim rukama doga?aju znamenja i ?udesa. 4 Mnoštvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za Židove, drugi za apostole. 5 Pogani i Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole. 6 Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu. 7 Ondje su navješ?ivali evan?elje. Ozdravljenje uzetoga u Listri 8 U Listri je sjedio neki ?ovjek uzetih nogu, hrom od maj?ine utrobe; nikada nije hodao. 9 ?uo je Pavla gdje govori. 10 Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa re?e: "Uspravi se na noge!" On sko?i i prohoda. 11 Kad mnoštvo ugleda što u?ini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u ljudskom obli?ju si?oše k nama!" 12 I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio rije?. 13 A sve?enik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. 14 Kada su to do?uli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vi?u?i: 15 "Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješ?ujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. 16 On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani po?u svojim putovima. 17 Ipak ne ostavi sebe neposvjedo?ena: dobro?instva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radoš?u srca vaša." 18 I tako govore?i, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje. Pavao kamenovan 19 Uto iz Antiohije i Ikonija nado?u neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misle?i da je mrtav. 20 Kad ga pak okružiše u?enici, usta on i u?e u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu. Povratak u Antiohiju sirijsku 21 Pošto navijestiše evan?elje tomu gradu i mnoge u?iniše u?enicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. 22 U?vrš?ivali su duše u?enika bodre?i ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje u?i u kraljevstvo Božje. 23 Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. 24 Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. 25 U Pergi navijestiše Rije? pa si?u u Ataliju. 26 Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše. 27 Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve u?ini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere. 28roveli su nemalo vremena s u?enicima. Raspre u Antiohiji

15

15Uto neki si?oše iz Judeje i po?eše u?iti bra?u: "Ako se ne obrežete po obi?aju Mojsijevu, ne možete se spasiti." 2 Kad izme?u njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi izme?u njih uza?u u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. 3 Oni su dakle, ispra?eni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedaju?i o obra?enju pogana i donose?i svoj bra?i veliku radost. 4 Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog u?ini po njima. 5 Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev." Petrova besjeda 6 Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre. 7 Nakon duge raspre ustade Petar i re?e im: "Bra?o, vi znate kako me Bog od najprvih dana izme?u vas izabra da iz mojih usta pogani ?uju rije? evan?elja i uzvjeruju. 8 I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedo?i za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. 9 Nikakve razlike nije pravio izme?u nas i njih: vjerom o?isti njihova srca. 10 Što dakle sada iskušavate Boga stavljaju?i u?enicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? 11 Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni." 12 Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i ?udesa Bog po njima u?inio me?u poganima. 13 Kad oni ušutješe, progovori Jakov: "Poslušajte me, bra?o! 14 Šimun je izložio kako se Bog ve? na po?etku pobrinu izme?u pogana uzeti narod imenu svojemu. 15 S time su u skladu rije?i Proroka. Ovako je doista pisano: 16 toga vratit ?u se i opet podi?i pali šator Davidov, iz ruševina ga podi?i, opet ga sazidati 17 preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to 18 obznanjuje odvijeka. 19 Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obra?aju k Bogu, 20 nego im poru?iti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. 21 Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote ?itaju." Apostolsko pismo 22 Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaklju?e izabrati neke muževe izme?u sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vode?i me?u bra?om. 23 Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, bra?a, bra?i iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!" 24 "Budu?i da smo ?uli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, 25 zaklju?ismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, 26 ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. 27 Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni ?e vam i usmeno priop?iti to isto. 28 Zaklju?ismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: 29 uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ?ete u?initi. Živjeli!" Izaslanici u Antiohiji 30 Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo. 31 Kad ga pro?itaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja. 32 Juda i Sila, i sami proroci, mnogim rije?ima ohrabriše i utvrdiše bra?u. 33 Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od bra?e vrate onima koji ih poslaše. 34

0

14) 35 A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji nau?avaju?i i navješ?uju?i zajedno s mnogima drugima rije? Gospodnju. IV. PAVLOVO DRUGO MISIJSKO PUTOVANJE EVAN?ELJE U EVROPI Pavao, Barnaba i Sila 36 Nakon nekog vremena re?e Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo bra?u po svim gradovima u kojima smo navješ?ivali rije? Gospodnju, da vidimo kako su!" 37 Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko. 38 Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo. 39 Spopade ih takva ogor?enost da se razi?oše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar, 40 a Pavao sebi izabra Silu pa od bra?e povjeren milosti Gospodnjoj 41putova Siriju i Ciliciju, utvr?uju?i Crkve. U Likaoniji. Timotej

16

16Stiže tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijaše u?enik neki imenom Timotej, sin neke pokrštene Židovke i oca Grka. 2 Uživao je dobar glas me?u bra?om u Listri i Ikoniju. 3 Pavao htjede da on po?e s njime pa ga uze i obreza zbog Židova koji bijahu u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk. 4 I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluživanje odredbe koje su apostoli i starješine utvrdili u Jeruzalemu. 5 Tako se Crkve u?vrš?ivahu u vjeri i broj im se danomice pove?avao. Poziv u Makedoniju. 6 Pro?oše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti sprije?io propovijedati rije? u Aziji. 7 Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov. 8 Onda pro?oše Miziju i si?oše u Troadu. 9 No?u je Pavao imao vi?enje: Makedonac neki stajaše i zaklinjaše ga: "Prije?i u Makedoniju i pomozi nam!" 10 Nakon vi?enja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navješ?ivati im evan?elje. Evan?elje u Evropi. Lidijino obra?enje 11 Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku pa sutradan u Neapol, 12 a odande u naseobinu Filipe - grad prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadržasmo nekoliko dana. 13 U dan subotni izi?osmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje smo mislili da ?e biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti okupljenim ženama. 14 Slušala je tako i neka bogobojazna žena imenom Lidija, prodava?ica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin joj otvori srce, te ona prihvati što je Pavao govorio. 15 Pošto se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna Gospodinu, u?ite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas. Pavao i Sila u tamnici 16 Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja je imala duha vra?arskoga i gataju?i donosila veliku dobit svojim gospodarima. 17 Pošla je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi su ljudi sluge Boga Svevišnjega; navješ?uju vam put spasenja." 18 To je ?inila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu i re?e duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: izi?i iz nje!" I izi?e toga ?asa. 19 Kad njezini gospodari vidješe da im nesta nade u dobit, pograbiše Pavla i Silu te ih odvukoše na trg pred glavare. 20 Privedoše ih pretorima i rekoše: "Ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su 21 te šire obi?aje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti ni držati." 22 Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. 23 Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu i zapovjede tamni?aru da ih pomno ?uva. 24 Primivši takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge im stavi u klade. ?udesno oslobo?enje 25 Oko pono?i su Pavao i Sila molili pjevaju?i hvalu Bogu, a uznici ih slušali. 26 Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi. 27 Tamni?ar se prenu oda sna pa kad ugleda tamni?ka vrata otvorena, trgnu ma? i samo što se ne ubi misle?i da su uznici pobjegli. 28 Ali Pavao povika iza glasa: "Ne ?ini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!" 29 Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i drš?u?i baci se pred Pavla i Silu; 30 izvede ih i upita: "Gospodo, što mi je ?initi da se spasim?" 31 Oni ?e mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ?eš se - ti i dom tvoj!" 32 Onda navijestiše rije? Gospodnju njemu i svima u domu njegovu. 33 Te iste no?ne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti - on i svi njegovi. 34 Onda ih uvede u dom, prostre stol te se zajedno sa svim domom obradova što je povjerovao Bogu. 35 Kad se razdani, poslaše pretori liktore s porukom: "Pusti te ljude!" 36 Tamni?ar to priop?i Pavlu: "Pretori, re?e, poru?iše da vas pustim. Izi?ite dakle sad i po?ite u miru!" 37 Nato im Pavao odvrati: "Javno su nas neosu?ene išibali, nas rimske gra?ane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, nego neka oni sami do?u i izvedu nas!" 38 Liktori to jave pretorima. Oni su se uplašili kada doznaše da su Rimljani. 39 Zato do?u da ih nagovore pa ih izvedu i zamole da odu iz grada. 40šavši iz tamnice, oni po?u k Lidiji, pogledaju i obodre bra?u pa odu. U Solunu. Spor sa Židovima

17

17Prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigoše u Solun, gdje bijaše židovska sinagoga. 2 Po obi?aju u?e Pavao onamo. Tri je subote s njima raspravljao na temelju Pisama. 3 Tuma?io je i izlagao: "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest Isus koga vam ja navješ?ujem." 4 Neki se od njih uvjeriše pa se pridružiše Pavlu i Sili; tako i veliko mnoštvo bogobojaznih Grka i nemalo uglednih žena. 5 Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uli?njake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u ku?u Jasonovu traže?i da se Pavao i Sila izvedu pred narod. 6 Kako ih ne na?oše, odvukoše Jasona i neke od bra?e pred gradske glavare vi?u?i: "Evo i ovdje onih koji pobuniše sav svijet. 7 Jason ih je ugostio. Svi oni rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj - Isus." 8 Time uzbuniše svjetinu i glavare koji su to ?uli 9 te oni od Jasona i ostalih uzeše jam?evinu pa ih pustiše. Nove poteško?e u Bereji 10 Bra?a su pak brže-bolje no?u odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoše u židovsku sinagogu. 11 Ovi su Židovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Rije? sa svom spremnoš?u i danomice istraživali Pisma, da li je to tako. 12 Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih gr?kih žena i muževa. 13 Ali kad su solunski Židovi doznali da Pavao i u Bereji navješ?uje rije? Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu. 14 Bra?a tada brže-bolje uputiše Pavla k moru. Sila pak i Timotej ostadoše ondje. 15 Pratioci dovedoše Pavla do Atene pa se vratiše nose?i Sili i Timoteju zapovijed da što prije do?u k njemu. Pavao u Ateni 16 Dok ih je u Ateni iš?ekivao, ogor?i se Pavao u duši promatraju?i kako je grad pokumiren. 17 Me?utim raspravljaše u sinagogi sa Židovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi se ondje zatekli. 18 Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i stoi?kih filozofa. Jedni su govorili: "Što bi htjela re?i ta ?avka?" Drugi pak: "Navješ?uje, ?ini se, neke tu?e bogove." Jer navješ?ivaše Isusa i uskrsnu?e. 19 Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo li mogli znati kakav to nov nauk nau?avaš? 20 ?udnovatim nam nekim tvrdnjama uši puniš. Željeli bismo stoga znati što bi to imalo biti." 21 Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na što drugo ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slušanje novosti. Pavlova besjeda pred Areopagom 22 Tada Pavao stade posred Areopaga i re?e: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. 23 Doista, prolaze?i i promatraju?i vaše svetinje na?oh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješ?ujem." 24 "Bog koji stvori svijet i sve na njemu, on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; 25 i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on koji svima daje život, dah i - sve. 26 Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi odre?ena vremena i me?e prebivanja njihova 27 da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas. 28 U njemu doista živimo, mi?emo se i jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: "Njegov smo ?ak i rod!" 29 "Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo sli?no zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umije?em i maštom ljudskom." 30 "I ne obaziru?i se na vremena neznanja, nutka sada Bog ljude da se svi i posvuda obrate 31 jer ustanovi Dan u koji ?e suditi svijetu po pravdi, po ?ovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih." 32 Kad ?uše "uskrsnu?e od mrtvih", jedni se stadoše rugati, a drugi rekoše: "Još ?emo te o tom slušati!" 33 Tako se Pavao povu?e od njih. 34i ipak prionuše uza nj i povjerovaše; me?u njima i Dionizije Areopagit, neka žena imenom Damara i drugi s njima. Pavao u Korintu

18

18Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint. 2 Ondje na?e nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijaše došao iz Italije sa svojom ženom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pohodio ih je 3 i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu šatorari. 4 Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke. 5 Kad iz Makedonije pristigoše Sila i Timotej, Pavao se potpuno posveti Rije?i svjedo?e?i Židovima da Isus jest Krist. 6 Kako se pak oni stadoše protiviti i huliti, otrese on haljine i re?e im: "Krv vaša na glave vaše! Ja sam nedužan. Od sada idem k poganima." 7 I ode odande te prije?e u ku?u nekoga bogobojazna ?ovjeka, imenom Ticija Justa, ?ija ku?a bijaše tik do sinagoge. 8 A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa svim svojim domom. I mnogi od Korin?ana koji su to slušali povjerovaše i pokrstiše se. 9 Jedne no?i re?e Gospodin Pavlu u vi?enju: "Ne boj se, nego govori i ne daj se ušutkati! 10 Ta ja sam s tobom i nitko se ne?e usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega u ovome gradu." 11 Tako se zadrža godinu i šest mjeseci nau?avaju?i me?u njima rije? Božju. Pavao pred prokonzulom Galionom 12 Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu 13 i rekoše: "Ovaj poti?e ljude da protiv zakona štuju Boga." 14 Pavao samo što nije zaustio kadli Galion re?e Židovima: "Da je posrijedi zlo?in kakav ili nedjelo opako, saslušao bih vas, Židovi, kako je pravo; 15 je li pak raspra o rije?i i imenima i o nekom vašem zakonu, provi?ajte sami; u tome ja ne želim biti sudac." 16 I otpremi ih iz sudnice. 17 A oni svi pograbiše nadstojnika sinagoge Sostena i stadoše ga šibati pred sudnicom. Galion nije za to ništa mario. Povratak u Antiohiju 18 Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s bra?om pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila. 19 Stigoše u Efez. Tu ih ostavi, a on u?e u sinagogu i stade raspravljati sa Židovima. 20 Oni ga zamole da ostanu duže vremena, ali on ne pristade, 21 nego se oprosti: "Još ?u se, re?e, vratiti k vama, bude li Božja volja." I otplovi iz Efeza. 22 Kad stiže u Cezareju, uzi?e pozdraviti Crkvu pa onda si?e u Antiohiju. V. PAVLOVO TRE?E MISIJSKO PUTOVANJE 23 Neko se vrijeme zadrža pa onda ode i zareda galacijskim podru?jem i Frigijom utvr?uju?i sve u?enike. Apolon u Efezu 24 Uto neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, ?ovjek rje?it i upu?en u Pisma, stiže u Efez. 25 On bijaše upu?en u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i nau?avao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje. 26 Po?e on tako smjelo govoriti u sinagogi. ?uše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji. 27 A kad je nakanio oti?i u Ahaju, ohrabriše ga bra?a i napisaše u?enicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti 28 je snažno pobijao Židove javno pokazuju?i iz Pisama da Isus jest Krist. Pavao u Efezu. Ivanovci

19

19Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto pro?e gornje krajeve, do?e u Efez, na?e neke u?enike 2 pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni ?e mu: "Ta ni ?uli nismo da ima Duh Sveti." 3 Nato ?e on: "Kako ste onda kršteni?" "Krštenjem Ivanovim", odvrate oni. 4 Nato ?e Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obra?enja govore?i narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa." 5 ?uvši to, krste se u ime Gospodina Isusa, 6 pa kad Pavao položi na njih ruke, do?e Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. 7 Bijaše u svemu dvanaestak muževa. Osnivanje Crkve u Efezu 8 Onda Pavao u?e u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem. 9 Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mnoštvom, odstupi od njih, odvoji u?enike i danomice raspravljaše u školi nekog Tirana. 10 Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski žitelji, Židovi i Grci, ?uli rije? Božju. Skevini sinovi 11 Bog je pak ?inio ?udesa nesvakidašnja po rukama Pavlovima 12 tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili. 13 Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potuka?i pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda." 14 To ?injaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog sve?enika. 15 Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?" 16 I ?ovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadja?a ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one ku?e. 17 Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade veli?ati ime Gospodina Isusa. 18 Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i o?itovati svoja djela. 19 I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te na?oše da vrijede pedeset tisu?a srebrnjaka. 20 TAko se snagom Gospodnjom Rije? širila i ja?ala. SVRŠETAK POSLANJA Pavlovi naumi 21 Pošto se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje oti?i u Jeruzalem te re?e: "Pošto budem ondje, trebat ?e da i Rim vidim." 22 Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on provede još neko vrijeme u Aziji. Pobuna u Efezu 23 Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta. 24 Neki srebrar, imenom Demetrije, izra?ivao je srebrne hrami?e Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit. 25 Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im re?e: "Ljudi, vi znate, u ovom je umije?u naše blagostanje. 26 A vidite i ?ujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govore?i da nema bogova rukama izdjeljanih. 27 Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas do?e naše zanimanje, nego i to da se ništa ne?e držati do hrama velike božice Artemide te ?e nestati veli?anstva one koju štuje sva Azija i sav svijet." 28 ?uvši to, razgnjeve se pa povi?u: "Velika je Artemida efeška!" 29 Sav se grad uskomeša; jednodušno nahrupe u kazalište vuku?i sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove. 30 Kad je Pavao htio me?u narod, ne dopustiše mu u?enici. 31 ?ak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište. 32 Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomešan te mnogi nisu ni znali zašto su se str?ali. 33 Neki iz svjetine uputiše nekog Aleksandra jer su ga Židovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom. 34 Ali kada doznaše da je Židov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: "Velika je Artemida efeška!" 35 Onda tajnik umiri svjetinu pa re?e: "Efežani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez ?uvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog? 36 Budu?i dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te ništa brzopleto ne ?inite. 37 Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji naše božice. 38 Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tuže! 39 Ištete li pak što drugo, u zakonitu ?e se skupu riješiti. 40izlažemo se opasnosti da za ovo današnje budemo optuženi s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku." To rekavši, raspusti skup. Pavao u Makedoniji i Gr?koj

20

10Kad se sleže metež, posla Pavao po u?enike, ohrabri ih, pozdravi i otputova u Makedoniju. 2 Prešavši one krajeve, hrabre?i bra?u besjedom mnogom, do?e u Gr?ku 3 i provede ondje tri mjeseca. Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odlu?i vratiti se preko Makedonije. 4 Pratili su ga: Sopater Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej i Azijci Tihik i Trofim. 5 Oni odoše prije te nas do?ekaše u Troadi. 6 Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz Filipa i nakon pet dana do?osmo k njima u Troadu gdje proboravismo sedam dana. Eutih oživljen 7 U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve do pono?i. 8 U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijaše dosta svjetiljaka. 9 Na prozoru je sjedio neki mladi? imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s tre?eg kata dolje. Digoše ga mrtva. 10 Pavao si?e, nadnese se nad dje?aka, obujmi ga i re?e: "Ne uznemirujte se! Duša je još u njemu!" 11 Zatim se pope pa pošto razlomi kruh i blagova, dugo je još zborio, sve do zore. Tad otputova. 12 Mladi?a odvedoše živa, neizmjerno utješeni. Iz Troade u Milet 13 Mi pak po?osmo naprijed la?om: otplovismo u As. Odande smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao po?i pješice. 14 Kad nam se u Asu pridruži, uzesmo ga i stigosmo u Mitilenu. 15 Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a idu?eg dana stigosmo u Milet. 16 Jer Pavao je odlu?io mimoi?i Efez da se ne bi zadržao u Aziji: žurio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu. Oproštaj s efeškim starješinama u Miletu 17 Ipak iz Mileta posla u Efez po starješine Crkve. 18 Kad stigoše, re?e im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kada stupih u Aziju, ponašao me?u vama: 19 služio sam Gospodinu sa svom poniznoš?u u suzama i kušnjama koje me zadesiše zbog zasjeda židovskih; 20 ništa korisno nisam propustio navijestiti vam i nau?iti vas - javno i po ku?ama; 21 upozoravao sam Židove i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina našega Isusa." 22 "A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Što ?e me u njemu zadesiti, ne znam, 23 osim što mi Duh Sveti u svakom gradu jam?i da me ?ekaju okovi i nevolje. 24 Ali ni najmanje mi nije do života, samo da dovršim trku svoju i službu koju primih od Gospodina Isusa: svjedo?iti za evan?elje milosti Božje." 25 "I sad, evo, znam: ne?ete više vidjeti lica moga, svi vi posred kojih pro?oh propovijedaju?i Kraljevstvo. 26 Zato vam u ovaj dan današnji jam?im: ?ist sam od krvi sviju 27 jer nisam propustio navijestiti vam ništa od svega nauma Božjega." 28 "Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju ste?e krvlju svojom." 29 "Ja znam da ?e nakon mog odlaska me?u vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, 30 a izme?u vas ?e samih ustati ljudi koji ?e iskrivljavati nauk da bi odvukli u?enike za sobom. 31 Zato bdijte imaju?i na pameti da sam tri godine bez prestanka no?u i danju suze lijevaju?i urazumljivao svakoga od vas." 32 "I sada vas povjeravam Bogu i Rije?i milosti njegove koja je kadra izgraditi vas i dati vam baštinu me?u svima posve?enima." 33 "Ni za ?ijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio. 34 Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluživale su ove ruke. 36 Kada to dore?e, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli. 37 Tad svi briznuše u velik pla?, obisnuše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati, 38aloš?eni nadasve rije?ju koju im re?e: da više ne?e vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratiše na la?u. VI. PAVAO - SUŽANJ KRISTOV EVAN?ELJE U RIMU Iz Mileta u Jeruzalem

21

11Pošto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedre?i ravno, stigosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru. 2 Kad na?osmo la?u za Feniciju, popesmo se i otplovismo. 3 Kad bijasmo napomol Cipru, ostavismo ga slijeva jedre?i prema Siriji. Pristadosmo u Tiru jer je ondje la?a imala iskrcati tovar. 4 Prona?osmo u?enike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 5 Ali kad nam istekoše dani, ipak otputovasmo. Ispratiše nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Na žalu klekosmo i pomolismo se. 6 Pozdravismo se, popesmo se na la?u, a oni se vratiše ku?i. 7 Tako dovršismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravili smo bra?u i ostali jedan dan u njih. 8 Sutradan otputovasmo i stigosmo u Cezareju. U?osmo u ku?u Filipa evan?elista, jednog od sedmorice, i ostadosmo kod njega. 9 On je imao ?etiri k?eri djevice koje su prorokovale. 10 Kako smo se zadržali mnogo dana, si?e iz Judeje neki prorok imenom Agab, 11 do?e k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te re?e: "Ovo govori Duh Sveti: ?ovjeka ?iji je ovo pojas ovako ?e svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana." 12 Kada smo to ?uli, stadosmo mi i mještani zaklinjati Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem. 13 Nato on odvrati: "Što pla?ete i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa." 14 A kako se nije dao nagovoriti, ušutjesmo rekavši: "Gospodnja budi volja!" Pavao u Jeruzalemu 15 Nakon tih dana spremismo se i uza?osmo u Jeruzalem. 16 S nama po?oše i u?enici iz Cezareje pa nas odvedoše k nekomu Mnasonu Cipraninu, starom u?eniku, da u njega odsjednemo. 17 Kad stigosmo u Jeruzalem, primiše nas bra?a radosno. 18 Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Na?oše se ondje i sve starješine. 19 Pošto ih pozdravi, stade im potanko izlagati što u?ini Bog me?u poganima po njegovoj službi. 20 Pošto su ga oni poslušali, dadoše slavu Bogu pa mu rekoše: "Vidiš, brate: deseci su tisu?a Židova povjerovali i svi su revnitelji Zakona. 21 A o tebi im je dojavljeno da sve Židove koji su me?u poganima upu?uješ na otpad od Mojsija u?e?i ih da ne obrezuju djece i ne žive po obi?ajima. 22 Što dakle? ?ut ?e svakako da si došao. 23 U?ini stoga što ti kažemo. U nas su ?etiri ?ovjeka koji imaju zavjet. 24 Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih da se ošišaju pa ?e svi spoznati da nema ništa od onoga što im je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opslužuješ Zakon. 25 A što se ti?e pogana koji povjerovaše - poslali smo što odlu?ismo: da se klone mesa žrtvovana idolima, krvi, udavljenoga i bludništva." 26 Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno posveti, u?e u Hram, oglasi svršetak dana posve?enja nakon kojih ?e se za svakoga od njih prinijeti prinos. Pavao u tamnici 27 Kad se upravo navršavalo tih sedam dana, neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke 28 vi?u?i: "Izraelci, u pomo?! Evo ?ovjeka koji sve posvuda pou?ava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto." 29 Jer prije su s njime u Gradu vidjeli Trofima Efežanina i mislili da je Pavao njega uveo u Hram. 30 Sav se grad uskomeša, nasta strka naroda. Pograbe Pavla i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata. 31 Dok su mu o glavi radili, do?e do tisu?nika ?ete glas da je sav Jeruzalem uzavreo. 32 On odmah uze vojnike i satnike pa otr?a dolje k njima. Oni pak kako ugledaše tisu?nika i vojnike, prestadoše udarati Pavla. 33 Onda se tisu?nik približi, uhvati ga, zapovjedi da ga okuju dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i što je u?inio. 34 Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono. Kako zbog graje nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da se odvede u vojarnu. 35 Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici nositi zbog silovitosti svjetine. 36 Jer mnoštvo je naroda išlo za njima i vikalo: "Smakni ga!" Pavlova obrana 37 Upravo na ulazu u vojarnu re?e Pavao tisu?niku: "Smijem li nešto re?i?" On ga upita: "Zar znaš gr?ki? 38 Ti dakle nisi onaj Egip?anin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju odveo one ?etiri tisu?e bodežara?" 39 Pavao odvrati: "Ja sam Židov iz Tarza cilicijskoga, gra?anin grada znamenitoga. Molim te, dopusti mi progovoriti narodu." 40 mu on dopusti, Pavao stoje?i na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tišina, prozbori hebrejskim jezikom:

22

12"Bra?o i oci, poslušajte što ?u vam sad u svoju obranu re?i." 2 Kad ?uše da im govori hebrejskim jezikom, još ve?ma utihnuše. On nastavi: 3 "Ja sam Židov, ro?en u Tarzu cilicijskom, ali odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen to?no po ota?kom Zakonu; bijah revnitelj Božji kao što ste svi vi još danas. 4 Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao u tamnice muževe i žene, 5 kako mi to može posvjedo?iti i veliki sve?enik i sve starješinstvo. Od njih sam i pisma dobio za bra?u u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem da se kazne." Pavao o svom obra?enju 0 9,1-19; 26,12-18) 6 "Dok sam tako putovao i približavao se Damasku, s neba me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika. 9 Oni koji bijahu sa mnom svjetlost doduše primijetiše, ali ne ?uše glasa Onoga koji mi govoraše. 11 Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask." 12 "Neki Ananija, ?ovjek po Zakonu pobožan i na dobru glasu u Židova ondje nastanjenih - 15 jer bit ?eš mu pred svim ljudima svjedokom onoga što si vidio i ?uo. 17 "Pošto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio u Hramu, padoh u zanos 22 Slušali su ga sve do te rije?i, a tada podigoše glas: "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da živi!" 23 Kako oni stadoše bu?iti, odbacivati haljine i vitlati prašinu u zrak, 24 zapovjedi tisu?nik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bi?evima ispitaju kako bi doznao zašto tako vi?u protiv njega. 25 Kad ga remenjem rastegoše, re?e on nazo?nom satniku: "Rimskoga gra?anina, i još neosu?ena, smijete bi?evati?" 26 Kad je to ?uo satnik, pri?e tisu?niku i dojavi mu: "Što si to nakanio? Ovaj je ?ovjek Rimljanin!" 27 Tisu?nik tada pri?e Pavlu pa mu re?e: "Reci mi, jesi li Rimljanin!" On odvrati: "Da." 28 Tisu?nik dometnu: "Ja stekoh to gra?anstvo za skupe novce." Pavao nato re?e: "Ja sam se pak s njim i rodio." 29 Brže stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati. I tisu?nik se preplaši kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on ga bijaše okovao. Pavao pred Vije?em 30radan pak kad je htio to?no saznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki sve?enici i sve Vije?e te privede Pavla i postavi ga pred njih.

23

13Pavao uprije pogled u Vije?e i re?e: "Bra?o, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega." 2 Nato veliki sve?enik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima. 3 Onda mu Pavao re?e: "Udarit ?e Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?" 4 Oni što su ondje stajali rekoše nato: "Zar velikog sve?enika Božjega da pogr?uješ?" 5 Pavao odvrati: "Nisam znao, bra?o, da je veliki sve?enik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji." 6 Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vije?u: "Bra?o, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnu?a mrtvih." 7 Tek što je on to rekao, nasta razmirica izme?u farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli. 8 Jer saduceji vele da nema uskrsnu?a, ni an?ela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. 9 Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govore?i: "Ništa zlo ne nalazimo na tom ?ovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili an?eo?" 10 Kad razmirica posta još ve?om, poboja se tisu?nik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska si?e, otme ga ispred njih i povede u vojarnu. 11 Idu?e no?i pristupi mu Gospodin i re?e: "Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedo?io u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedo?iš!" Urota protiv Pavla 12 Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da ne?e ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. 13 Bilo je više od ?etrdeset onih koji su skovali tu zavjeru. 14 Oni odu k velikim sve?enicima i starješinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla. 15 Stoga vi sada zajedno s Vije?em predo?ite tisu?niku neka vam ga dovede kao da kanite to?nije razaznati njegov slu?aj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi." 16 Ali sin Pavlove sestre do?u za zavjeru, približi se i u?e u vojarnu dojaviti Pavlu. 17 Pavao pak pozove jednog satnika i re?e mu: "Ovog mladi?a odvedi k tisu?niku: ima mu nešto dojaviti." 18 On ga uze, odvede k tisu?niku i re?e mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladi?a privedem k tebi; ima ti nešto re?i." 19 Tisu?nik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "Što mi imaš dojaviti?" 20 "Židovi su se, re?e on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vije?e kao da se kane to?nije raspitati o njemu. 21 Ne vjeruj im! U zasjedi ga ?eka više od ?etrdeset onih koji se zakleše da ne?e jesti ni piti dok ga ne smaknu. Ve? su spremni, samo ?ekaju tvoju privolu." 22 Tisu?nik onda otpusti mladi?a i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio." Pred Feliksom u Cezareji 23 Zatim dozva dva satnika i re?e im: "Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon tre?e no?ne ure po?u u Cezareju. 24 Neka se pripravi živina na koju ?e se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu." 25 Napisa i pismo ovoga sadržaja: 26 "Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav! 27 Ovoga ?ovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritr?ah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin. 28 Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vije?e. 29 Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove. 30 Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega." 31 Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga no?u u Antipatridu. 32 Sutradan ostave konjanike da s njime po?u dalje, a oni se vratiše u vojarnu. 33 Kad konjanici stigoše u Cezareju, uru?iše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla. 34 Pošto upravitelj pro?ita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije: 35slušat ?u te, re?e, kad pristignu i tužitelji tvoji." Onda zapovjedi ?uvati ga u dvoru Herodovu. Rasprava pred Feliksom

24

14Nakon pet dana si?e veliki sve?enik Ananija s nekim starješinama i odvjetnikom, nekim Tertulom te izniješe upravitelju tužbu protiv Pavla. 2 Pošto dozvaše Pavla, po?e ga Tertul optuživati: "Veliki mir što ga po tebi, vrli Felikse, uživamo i boljitak što tvojom providnoš?u narodu ovomu nastaje, 3 u svemu i posvuda primamo sa svom zahvalnoš?u. 4 Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslušaš. 5 Utvrdismo da je ovaj ?ovjek kuga, da pokre?e bune me?u svim Židovima po svijetu, da je kolovo?a nazaretske sljedbe, 6 da je ?ak i Hram pokušao oskvrnuti pa ga uhitismo. 7

0

1) 8 Od njega, ako ga o svemu tomu ispitaš, možeš saznati za što ga mi optužujemo." 9 Podržaše ga i Židovi tvrde?i da je tako. Pavlova obrana 10 Nato Pavao odvrati pošto mu upravitelj kimnu da govori: "Kako znam da si ve? mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se duše branim. 11 Ta možeš se osvjedo?iti da nema više od dvanaest dana otkad uza?oh u Jeruzalem da se poklonim. 12 A nisu me našli ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podižem, ni u sinagogama, ni po gradu. 13 I ne mogu ti dokazati ono za što me sada optužuju." 14 "Jam?im ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom služim ota?kom Bogu vjeruju?i u sve što je u Zakonu i u Prorocima napisano, 15 uzdaju?i se u Boga da ?e uskrsnuti pravednici i nepravednici, što oni i sami o?ekuju. 16 Zato se i ja trudim uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima." 17 "Nakon više godina do?oh da donesem milostinju za svoj narod i prinose; 18 dok sam ih prinosio, na?oše me posve?ena u Hramu, a ne sa svjetinom ni u metežu. 19 Ali neki Židovi iz Azije - da, trebalo bi da se oni pojave pred tobom i optuže me ako što imaju protiv mene. 20 Ili neka ovi sami kažu: koji su zlo?in na meni našli kad sam stajao pred Vije?em, 21 osim možda one jedne rije?i koju doviknuh me?u njima stoje?i: Zbog uskrsnu?a mrtvih sudi mi se danas pred vama!" Pavlovo cezarejsko sužanjstvo 22 Nato Feliks, koji je to?no znao sve o ovom Putu, odgodi njihovu parnicu rekavši: "Kada do?e tisu?nik Lizija, riješit ?u vaš spor." 23 Satniku pak naredi da se Pavao ?uva, ali da uživa olakšice i da se nikomu od njegovih ne brani posluživati ga. 24 Nakon nekoliko dana stigne i Feliks sa svojom ženom Druzilom koja bijaše Židovka; posla po Pavla i posluša ga o vjeri u Isusa Krista. 25 Kad Pavao stade raspravljati o pravednosti, uzdržljivosti i budu?em Sudu, Feliks uplašen re?e: "Zasad idi, a kad na?em vremena, pozvat ?u te." 26 Ujedno se nadao da ?e mu Pavao dati novaca. Zato ga je ?eš?e pozivao i s njim razgovarao. 27on dvije godine dobi Feliks za nasljednika Porcija Festa. Hote?i ugoditi Židovima, ostavi Feliks Pavla u okovima. Pavao se priziva na cara

25

15Fest dakle tri dana nakon dolaska u provinciju uzi?e iz Cezareje u Jeruzalem. 2 Veliki mu sve?enici i prvaci židovski izniješe tužbu protiv Pavla te ga zaklinjahu 3 ištu?i milost protiv Pavla: da ga pošalje u Jeruzalem. Jer spremali su zasjedu da ga putom smaknu. 4 Ali Fest odvrati kako Pavao treba da ostane zatvoren u Cezareji, a i on da ?e uskoro onamo. 5 "Ovlašteni dakle me?u vama, re?e, neka sa mnom si?u pa ako na tom ?ovjeku ima krivnje, neka ga tuže." 6 Pošto se u njih zadrži najviše osam ili deset dana, si?e u Cezareju. Sutradan sjede na suda?ku stolicu i zapovjedi da se dovede Pavao. 7 Kad se on pojavi, okružiše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema i izniješe protiv njega mnoge i teške optužbe kojih ne mogahu dokazati. 8 Pavao se branio: "Ni?im se nisam ogriješio ni o židovski Zakon, ni o Hram, ni o cara." 9 Nato Fest hote?i ugoditi Židovima, odvrati Pavlu: "Ho?eš li u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?" 10 A Pavao ?e: "Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi. Židovima ništa ne skrivih, kao što i ti veoma dobro znaš. 11 Ako sam pak doista što skrivio i u?inio štogod što zavre?uje smrt, ne izmi?em smrti; ako li pak ne stoji ono za što me ovi tuže, nitko me ne može njima izru?iti. Na cara se prizivljem!" 12 Tada se Fest posavjetova s vije?em pa odgovori: "Na cara si se prizvao, pred cara ?eš i?i!" Pavao pred kraljem Agripom 13 Nekoliko dana poslije do?u kralj Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa. 14 Kako se ondje zadržaše nekoliko dana, izloži Fest kralju to o Pavlu: "Ima neki ?ovjek, re?e, što ga je Feliks ostavio uznikom. 15 Kad bijah u Jeruzalemu, izniješe veliki sve?enici i starješine protiv njega tužbu i zatražiše osudu. 16 Odgovorih im da u Rimljana nije obi?aj izru?ivati kojega ?ovjeka prije negoli se, optužen, suo?i s tužiteljima i dobije prigodu da se brani od optužbe. 17 Pošto zajedno do?osmo ovamo, bez ikakva odga?anja sjedoh ja sutradan na suda?ku stolicu i zapovjedih dovesti toga ?ovjeka. 18 Tužitelji ga okružiše, ali ne izniješe tužbe ni za jedno od zlodjela koja sam ja naslu?ivao, 19 nego su protiv njega imali nešto prijeporno o svojoj vjeri i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je živ. 20 Ne snalaze?i se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem da mu se ondje za to sudi. 21 Budu?i da se Pavao prizivom podložio presudi njegova Veli?anstva, zapovjedih da ga ?uvaju dok ga ne pošaljem caru." 22 Na to ?e Agripa Festu: "Htio bih i ja ?uti toga ?ovjeka." "Sutra ?eš ga, re?e, ?uti." 23 Sutradan dakle do?u Agripa i Berenika s velikim sjajem te u?u u dvoranu zajedno s tisu?nicima i najuglednijim gradskim muževima. Kad na zapovijed Festovu dovedu Pavla, 24 re?e Fest: "Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazo?ni, gledajte ovoga ?ovjeka! Zbog njega me sav narod židovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje vi?u?i da on ne smije više živjeti. 25 Ali ja na?oh da nije u?inio ništa ?ime bi zaslužio smrt pa kad se on sam prizvao na njegovo Veli?anstvo, odlu?ih poslati mu ga. 26 Ja nemam ništa pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh pred vas, ponajpa?e preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage imao što napisati. 27i mi se doista besmislenim poslati uznika, a ne nazna?iti optužbu protiv njega." Pavao se brani pred Agripom

26

16Nato Agripa re?e Pavlu: "Dopušta ti se o sebi govoriti." Pavao ispruži ruku i stade se braniti: 2 "Smatram se sretnim što se u svemu za što me Židovi optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa, 3 jer ti najbolje poznaješ židovske obi?aje i zadjevice. Zato me, molim, velikodušno poslušaj." 4 "Dakle, život moj od najranije mladosti proveden u narodu mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Židovi. 5 Poznaju me odavna te mogu, ako samo ho?e, svjedo?iti da sam po najstrožoj sljedbi naše vjere živio kao farizej. 6 I sada stojim pred sudom zbog nade u obe?anje koje Bog dade ocima našim 7 i kojemu se dovinuti nada dvanaest plemena naših, svesrdno no?u i danju služe?i Bogu. Za tu me nadu, kralju, tuže Židovi. 8 Zašto nevjerojatnim smatrate da Bog mrtve uskrisuje?" 9 "Pa i ja sam neko? smatrao da mi se svim silama boriti protiv imena Isusa Nazare?anina. 10 To sam i ?inio u Jeruzalemu: mnoge sam svete, pošto od velikih sve?enika dobih punomo?, u tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali 11 i po svim ih sinagogama ?esto mu?enjem prisiljavao psovati i, prekomjerno bijesan na njih, progonio sam ih ?ak i u tu?im gradovima." Pavao o svom obra?enju 0 9,1-19; 22,6-16) 12 "Radi toga po?oh u Damask s punomo?i i ovlaštenjem velikih sve?enika 13 kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike. 16 Nego ustani, na noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ?u ti pokazati. 17 Izbavit ?u te od naroda i od pogana kojima te šaljem 19 "Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskom vi?enju. 20 Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj zemlji židovskoj i poganima navješ?ivah da se pokaju i obrate k Bogu i ?ine djela dostojna obra?enja. 21 Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti. 22 Ali s pomo?u Božjom sve do dana današnjega svjedo?im, evo, malu i veliku, ne govore?i ništa osim onoga što Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti: 23 da ?e Krist trpjeti i da ?e on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost navješ?ivati narodu i poganima." Festov i Agripin prosvjed 24 Dok se on tako branio, Fest ?e mu u sav glas: "Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo." 25 "Ne mahnitam, vrli Feste, odvrati Pavao, nego rije?i istine i razbora kazujem. 26 Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Ništa mu od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku. 27 Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ!" 28 Agripa ?e Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te krš?aninom postah!" 29 Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postali ovakvima kakav sam ja, osim ovih okova!" 30 Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s njima zasjedali. 31 Udaljuju?i se govorili su me?u sobom: "Ovaj ?ovjek ne ?ini ništa ?ime bi zaslužio smrt ili okove." 32ipa pak re?e Festu: "Ovaj bi ?ovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara." Prema Rimu

27

17Kad je odlu?eno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge uznike satniku carske ?ete, imenom Juliju. 2 Popesmo se na neku adramitsku la?u koja je imala ploviti u azijska mjesta pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin. 3 Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom ?ovje?no postupao, dopusti mu po?i k prijateljima da se pobrinu za nj. 4 Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi bili protivni - 5 pa preplovili more duž Cilicije i Pamfilije i stigli u Miru licijsku. 6 Ondje satnik na?e neku aleksandrijsku la?u za Italiju i ukrca nas na nju. 7 Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone 8 pa jedva jedvice plove?i uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja. Oluja i brodolom 9 Kad je nakon duljeg vremena plovidba ve? postala pogibeljna jer je Post ve? bio izminuo, opominjaše Pavao: 10 "Ljudi, govorio im je, vidim da ?e plovidba biti nezgodna i na veliku štetu ne samo za tovar i la?u nego i za naše živote." 11 Ali je satnik više vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim rije?ima. 12 A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, ve?ina je predlagala da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, što gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili. 13 Uto duhne blagi južnjak i oni, misle?i da bi mogli ostvariti naum, digoše sidro i zaploviše tik uz Kretu. 14 Ali nedugo zatim razbjesni se žestok vjetar zvan sjeveroisto?njak. 15 Zahvati la?u te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi. 16 Prolaze?i ispod nekog oto?i?a zvanog Kauda, jedva uspjesmo dohvatiti ?amac. 17 Podigoše ga pa upotrijebiše snast da potpašu la?u. Boje?i se pak da se ne nasu?u u Sirti, spustiše prvenja?u. Tako ih je nosilo. 18 Budu?i da nas je oluja silovito udarala, sutradan se riješiše tovara, 19 a tre?i dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu. 20 Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je ve? propala svaka nada da ?emo se spasiti. 21 Ni jelo se ve? dugo nije. Onda usta Pavao posred njih i re?e: "Trebalo je, ljudi, poslušati me, ne se otiskivati od Krete i izbje?i ovu nepogodu i štetu. 22 Sada vas pak opominjem: razvedrite se jer ni živa duša izme?u vas ne?e stradati, nego samo la?a. 23 No?as mi se ukaza an?eo Boga ?iji sam i komu služim 25 Zato razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit ?e kako mi je re?eno. 26 Ali treba da se nasu?emo na neki otok." 27 Bijaše ve? ?etrnaesta no? što smo bili tamo-amo gonjani po Jadranu kad oko pono?i naslutiše mornari da im se primi?e neka zemlja. 28 Bacivši olovnicu, na?oše dvadeset hvati dubine; malo poslije baciše je opet i na?oše ih petnaest. 29 Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, baciše s krme ?etiri sidra iš?ekuju?i da se razdani. 30 Kad su mornari bili naumili ute?i iz la?e i po?eli spuštati ?amac u more pod izlikom da s pramca kane spustiti sidra, 31 re?e Pavao satniku i vojnicima: "Ako ovi ne ostanu na la?i, vi se spasiti ne možete!" 32 Nato vojnici presjekoše užad ?amca i pustiše da padne. 33 Do pred svanu?e nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: "?etrnaesti je danas dan, re?e, što bez jela ?ekate, ništa ne okusivši. 34 Stoga vas molim: založite nešto jer to je za vaš spas. Ta nikome od vas ni vlas s glave ne?e propasti." 35 Rekavši to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti. 36 Svi se razvedre te i oni uzmu hrane. 37 A svih nas je u la?i bilo dvjesta sedamdeset i šest duša. 38 Jednom nasi?eni, stanu rastere?ivati la?u bacaju?i žito u more. 39 Kad osvanu, mornari ne prepoznaše zemlje; razabraše neki zaljev ravne obale pa odlu?e, bude li mogu?e, u nj zavesti la?u. 40 Odriješe sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste i spone kormila, razapnu prvenja?u prema vjetru pa udare k obali. 41 Ali naletješe na pli?ak i nasukaše brod: pramac, nasa?en, osta nepomi?an, a krmu razdiraše žestina valova. 42 Tada vojnici naumiše poubijati sužnje da ne bi koji isplivao i pobjegao, 43 ali im satnik, hote?i spasiti Pavla, omete naum: zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poska?u i iza?u na kraj, 44stali ?e, tko na daskama, tko na olupinama la?e. Tako svi živi i zdravi prispješe na kopno. Pavao na Malti

28

18Jednom spašeni, doznasmo da se otok zove Malta. 2 Uro?enici nam iskazivahu nesvakidašnje ?ovjekoljublje. Zapališe krijes i okupiše nas oko njega jer je po?ela kiša i bilo zima. 3 Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vru?ine iza?e zmija i pripije mu se za ruku. 4 Kad su uro?enici vidjeli gdje mu životinja visi o ruci, govorili su me?u sobom: "Ovaj je ?ovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da živjeti." 5 Ali on otrese životinju u vatru i ne bi mu ništa; 6 a oni o?ekivahu da ?e ote?i i umah se srušiti mrtav. Pošto su dugo ?ekali i vidjeli da mu se ništa neobi?no nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog. 7 U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio. 8 A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je ležao. Pavao u?e k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izlije?i ga. 9 Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali. 10 Oni nas mnogim po?astima po?astiše i na odlasku nam priskrbiše što je potrebno. Od Malte do Rima 11 Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom la?om koja je prezimila na otoku i imala za znak Dioskure. 12 Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana. 13 Odande plove?i uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu južnjak te za dva dana stigosmo u Puteole. 14 Ondje na?osmo bra?u koja nas zamoliše da ostanemo u njih sedam dana. Tako stigosmo u Rim. 15 Kada su tamošnja bra?a ?ula za nas, izi?oše nam u susret do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri se. 16 A kad u?osmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je ?uvao. Pavao i rimski Židovi 17 Nakon tri dana sazva on židovske prvake. Kad se sabraše, re?e im: "Ja, bra?o, ne u?inih ništa protiv naroda ni obi?aja ota?kih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoše u ruke Rimljana. 18 Oni me nakon istrage htjedoše pustiti jer nije na meni bilo ništa ?ime bih bio zaslužio smrt. 19 Kako se Židovi tome opriješe, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga što bih imao bilo za što tužiti svoj narod. 20 S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige." 21 Oni mu odvrate: "Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je tko od pristigle bra?e o tebi što zlo javio ili rekao. 22 Nego htjeli bismo od tebe ?uti što misliš jer o toj sljedbi znamo samo da joj se posvuda proturje?i." Od Židova k poganima 23 Nato urekoše dan pa do?oše mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedo?io o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do ve?eri iz Mojsijeva Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu. 24 I jedne uvjeriše njegove rije?i, a drugi nisu vjerovali. 25 Nesložni tako me?u sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao re?e još jednu rije?: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku re?e ocima vašim: 26 k tomu narodu i reci mu: Slušat ?ete, slušati - i ne?ete razumjeti; gledat ?ete, gledati - i ne?ete vidjeti! 27 usalilo se srce naroda ovoga: uši za?epiše, o?i zatvoriše da o?ima ne vide, ušima ne ?uju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izlije?im. 28 Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni ?e poslušati!" 29

0

19) Zaklju?ak 30 Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu,