Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Poslanica Gala?anima UVOD Naslov i pozdrav

1

1Pavao, apostol - ne od ljudi ni po kojem ?ovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih - 2 i sva bra?a koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji. 3 Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista, 4 koji sam sebe dade za grijehe naše da nas istrgne iz sadašnjega svijeta opakoga kao što je volja Boga i Oca našega, 5 komu slava u vijeke vjekova! Amen. Evan?elje je samo jedno 6 ?udim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evan?elje, 7 koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i ho?e prevratiti evan?elje Kristovo. 8 Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam an?eo s neba navješ?ivao neko evan?elje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! 9 Što smo ve? rekli, to sad i ponavljam: navješ?uje li vam tko neko evan?elje mimo onoga koje primiste, neka je proklet. 10 Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima uga?ati, ne bih bio Kristov sluga. I. PAVLOVA OSOBNA OBRANA Božji poziv 11 Obznanjujem vam, bra?o: evan?elje koje sam navješ?ivao nije od ljudi, 12 niti ga ja od kojeg ?ovjeka primih ili nau?ih, nego objavom Isusa Krista. 13 Ta ?uli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju 14 te sam u židovstvu, prerevno odan ota?kim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu. 15 Ali kad se Onomu koji me odvoji ve? od maj?ine utrobe i pozva miloš?u svojom, svidjelo 16 otkriti mi Sina svoga da ga navješ?ujem me?u poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju 17 i ne uzi?oh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. 18 Onda nakon tri godine uzi?oh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. 19 Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova. 20 Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem. 21 Zatim do?oh u krajeve sirijske i cilicijske. 22 Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. 23 One su samo ?ule: "Negdašnji naš progonitelj sada navješ?uje vjeru koju je neko? pustošio" 24lavile su Boga zbog mene. Pavao priznat u Jeruzalemu

2

1Zatim nakon ?etrnaest godina opet uzi?oh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita. 2 Uzi?oh po objavi i izložih im - napose uglednijima - evan?elje koje propovijedam me?u poganima da ne bih možda, ili da nisam, tr?ao uzalud. 3 ?ak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se, 4 i to radi uljeza, lažne bra?e, koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas u?inili robovima. 5 Ne, ni na?as im nismo popustili, nismo se podložili: da istina evan?elja ostane kod vas! 6 A oni koji štogod zna?e - bili oni što bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko - ti uglednici, uistinu, ništa nisu pridometnuli. 7 Nego naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evan?elje za neobrezane, kao Petru za obrezane - 8 jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu me?u obrezanima, bio je na djelu i po meni me?u poganima - 9 i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ?emo me?u pogane, a oni me?u obrezane! 10 Samo neka se sje?amo siromaha, što sam revno i ?inio. Petar i Pavao u Antiohiji 11 A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu: 12 doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni do?oše, po?eo se povla?iti i odvajati boje?i se onih iz obrezanja. 13 Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornoš?u. 14 Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evan?elja, rekoh Kefi pred svima: "Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?" Pavlovo evan?elje 15 Mi smo podrijetlom Židovi, a ne "grešnici iz poganstva". 16 Ali znamo: ?ovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko ne?e opravdati. 17 Ako se pak po tome što zaiskasmo opravdati se u Kristu o?itovalo da smo i mi grešnici, nije li onda Krist u službi grijeha? Nipošto! 18 Doista, ako ponovno gradim što sam bio srušio, pokazujem da sam prijestupnik. 19 Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. 20 Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. 21dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro. II. ZAKON I VJERA Vjera opravdava

3

1O bezumni Gala?ani, tko li vas op?ara? A pred o?ima vam je Isus Krist bio ocrtan kao Raspeti. 2 Ovo bih samo htio doznati od vas: jeste li primili Duha po djelima Zakona ili po vjeri u Poruku? 3 Tako li ste bezumni? Zapo?eli ste u Duhu pa da sada u tijelu dovršite? 4 Zar ste toliko toga uzalud doživjeli? A kad bi doista bilo uzalud! 5 Onaj dakle koji vam daje Duha i ?ini me?u vama silna djela, ?ini li to zbog djela Zakona ili zbog vjere u Poruku? 6 Tako Abraham povjerova Bogu i ura?una mu se u pravednost. 7 Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi. 8 A Pismo, predvidjevši da Bog po vjeri opravdava pogane, unaprijed navijesti Abrahamu: U tebi ?e blagoslovljeni biti svi narodi. 9 Tako: oni od vjere blagoslivlju se s vjernikom Abrahamom. Zakon, izvor prokletstva 10 Doista, koji su god od djela Zakona, pod prokletstvom su. Ta pisano je: Proklet tko se god ne drži i tko ne vrši svega što je napisano u Knjizi Zakona. 11 A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, o?ito je jer: Pravednik ?e od vjere živjeti. 12 Zakon pak nije od vjere, nego veli: Tko ga vrši, u njemu ?e na?i život. 13 Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom - jer pisano je: Proklet je tko god visi na drvetu - 14 da u Kristu Isusu na pogane do?e blagoslov Abrahamov: da Obe?anje, Duha, primimo po vjeri. Zakon ne dokida obe?anja 15 Bra?o, po ljudsku govorim: ve? i ljudski valjan savez nitko ne poništava niti mu što dodaje. 16 A ova su obe?anja dana Abrahamu i potomstvu njegovu. Ne veli se: "i potomcima" kao o mnogima, nego kao o jednomu: I potomstvu tvojem, to jest Kristu. 17 Ovo ho?u kazati: Saveza koji je Bog valjano sklopio ne obeskrepljuje Zakon, koji je nastao ?etiri stotine i trideset godina poslije, i ne dokida obe?anja. 18 Doista, ako se baština zadobiva po Zakonu, ne zadobiva se po obe?anju. A Abrahama je Bog po obe?anju obdario. Uloga Zakona 19 ?emu onda Zakon? Dometnut je poradi prekršaja dok ne do?e potomstvo komu je namijenjeno obe?anje; sastavljen je po an?elima preko posrednika. 20 Posrednika pak nema gdje je samo jedan. A Bog je jedan. 21 Zar je dakle Zakon protiv obe?anja Božjih? Nipošto! Jer da je dan Zakon koji bi mogao oživljavati, pravednost bi doista proizlazila iz Zakona. 22 Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obe?ano dade onima koji vjeruju. Doba vjere 23 Prije dolaska vjere, pod Zakonom zatvoreni, bili smo ?uvani za vjeru koja se imala objaviti. 24 Tako nam je Zakon bio nadzirateljem sve do Krista da se po vjeri opravdamo. 25 A otkako je nadošla vjera, nismo više pod nadzirateljem. 26 Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. 27 Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. 28 Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! 29 li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obe?anju. Božje posinstvo

4

1Ho?u re?i: sve dok je baštinik maloljetan, ništa se ne razlikuje od roba premda je gospodar svega: 2 pod skrbnicima je i upraviteljima sve do dana koji je odredio otac. 3 Tako i mi: dok bijasmo maloljetni, robovasmo po?elima svijeta. 4 A kada do?e punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi ro?en, Zakonu podložan 5 da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo. 6 A budu?i da ste sinovi, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kli?e: "Abba! O?e!" 7 Tako više nisi rob nego sin; ako pak sin, onda i baštinik po Bogu. 8 Onda dok još niste poznavali Boga, služili ste bogovima koji po naravi to nisu. 9 Ali sada kad ste spoznali Boga - zapravo, kad je Bog spoznao vas - kako se sad opet vra?ate k nemo?nim i bijednim po?elima i opet im, ponovno, ho?ete robovati? 10 Dane pomno opslužujete, i mjesece, i vremena, i godine! 11 Sve se bojim za vas! Da se možda nisam uzalud trudio oko vas! Pavao i Gala?ani 12 Postanite, bra?o, molim vas, kao ja jer i ja postadoh kao vi. Ni?im me niste povrijedili. 13 Znate: prvi sam vam put za bolesti navješ?ivao evan?elje. 14 Svoju kušnju, moje tijelo, niste ni prezreli ni odbacili, nego ste me primili kao an?ela Božjega, kao Krista Isusa. 15 Gdje je sada ono vaše blaženstvo? Svjedo?im vam doista: kad bi bilo mogu?e, o?i biste svoje bili iskopali i dali mi ih. 16 Tako? Postadoh li vam neprijateljem propovijedaju?i vam istinu? 17 Oni revnuju za vas, ne ?asno, nego - odvojiti vas ho?e da onda vi za njih revnujete. 18 Dobro je da se za vas revnuje u dobru uvijek, a ne samo kad sam nazo?an kod vas, 19 dje?ice moja, koju ponovno u trudovima ra?am dok se Krist ne oblikuje u vama. 20 Htio bih sada biti kod vas, pa i jezik promijeniti, jer ne znam što bih s vama. Dva Saveza: Hagara i Sara 21 Recite mi vi, koji želite biti pod Zakonom, zar ne ?ujete Zakona? 22 Ta pisano je da je Abraham imao dva sina, jednoga od ropkinje i jednoga od slobodne. 23 Ali onaj od ropkinje ro?en je po tijelu, a onaj od slobodne snagom obe?anja. 24 To je slika. Doista, te žene dva su Saveza: jedan s brda Sinaja, koji ra?a za ropstvo - to je Hagara. 25 Jer Hagara zna?i brdo Sinaj u Arabiji i odgovara sadašnjem Jeruzalemu jer robuje zajedno sa svojom djecom. 26 Onaj pak Jeruzalem gore slobodan je; on je majka naša. 27 Pisano je doista: Kli?i, nerotkinjo, koja ne ra?aš, podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udana. 28 Vi ste, bra?o, kao Izak, djeca obe?anja. 29 I kao što je onda onaj po tijelu ro?eni progonio onoga po duhu ro?enoga, tako je i sada. 30 Nego, što veli Pismo? Otjeraj sluškinju i sina njezina jer sin sluškinje ne smije biti baštinik sa sinom slobodne. 31o, bra?o, nismo djeca ropkinje nego slobodne. III. EVAN?ELJE KRŠ?ANSKE SLOBODE Odgovorna sloboda

5

1Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! 2 Evo ja, Pavao, velim vam: ako se obrežete, Krist vam ništa ne?e koristiti. 3 I ponovno jam?im svakom ?ovjeku koji se obreže: dužan je opsluživati sav Zakon. 4 Prekinuli ste s Kristom vi koji se u Zakonu mislite opravdati; iz milosti ste ispali. 5 Jer mi po Duhu iz vjere o?ekujemo pravednost, nadu svoju. 6 Uistinu, u Kristu Isusu ništa ne vrijedi ni obrezanje ni neobrezanje, nego - vjera ljubavlju djelotvorna. 7 Dobro ste tr?ali; tko li vas je samo sprije?io da se više ne pokoravate istini? 8 Ta pobuda nije od Onoga koji vas zove! 9 Malo kvasca cijelo tijesto ukvasa. 10 Ja se uzdam u vas u Gospodinu: vi ne?ete druk?ije misliti. A tko vas zbunjuje, snosit ?e osudu, tko god bio. 11 A ja, bra?o, ako sveudilj propovijedam obrezanje, zašto me sveudilj progone? Onda je obeskrijepljena sablazan križa! 12 Uškopili se oni koji vas podbunjuju! Sloboda i ljubav 13 Doista vi ste, bra?o, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego - ljubavlju služite jedni drugima. 14 Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj rije?i, u ovoj: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! 15 Ako li pak jedni druge grizete i glo?ete, pazite da jedni druge ne proždrete. Živjeti po Duhu 16 Ho?u re?i: po Duhu živite pa ne?ete uga?ati požudi tijela! 17 Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne ?inite što ho?ete. 18 Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom. 19 A o?ita su djela tijela. To su: bludnost, ne?isto?a, razvratnost, 20 idolopoklonstvo, vra?anje, neprijateljstva, sva?a, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, stran?arenja, 21 zavisti, pijan?evanja, pijanke i tome sli?no. Unaprijed vam kažem, kao što vam ve? rekoh: koji takvo što ?ine, kraljevstva Božjega ne?e baštiniti. 22 Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, 23 blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona. 24 Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama. Primjena na?ela ljubavi 25 Ako živimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo! 26hlepimo za taštom slavom! Ne izazivajmo jedni druge, ne zavi?ajmo jedni drugima!

6

1Bra?o, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti. 2 Nosite jedni bremena drugih i tako ?ete ispuniti zakon Kristov! 3 Jer misli li tko da jest štogod, a nije ništa, sam sebe vara. 4 Svatko neka ispita sam svoje djelo pa ?e onda u samom sebi imati ?ime se di?iti, a ne u usporedbi s drugim. 5 Ta svatko ?e nositi svoj teret. 6 Koji se u?i Rije?i, neka sva dobra dijeli sa svojim u?iteljem. 7 Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to ?e i žeti! 8 Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela ?e žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha ?e žeti život vje?ni. 9 Neka nam ne dozlogrdi ?initi dobro: ako ne sustanemo, u svoje ?emo vrijeme žeti! 10 Dakle, dok imamo vremena, ?inimo dobro svima, ponajpa?e doma?ima u vjeri. VLASTORU?NI ZAKLJU?AK 11 Gledajte kolikim vam slovima pišem svojom rukom. 12 Svi koji se ho?e praviti važni tijelom, sile vas na obrezanje, samo da zbog križa Kristova ne bi trpjeli progonstvo. 13 Ta ni sami obrezani ne opslužuju Zakona, ali ho?e da se vi obrežete da bi se mogli ponositi vašim tijelom. 14 A ja, Bože sa?uvaj da bih se i?im ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu. 15 Uistinu, niti je što obrezanje niti neobrezanje, nego - novo stvorenje. 16 A na sve koji se ovoga pravila budu držali, i na sveg Izraela Božjega - mir i milosr?e! 17 Ubudu?e neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove!