Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Poslanica Hebrejima PROSLOV: NARAV I ULOGA KRISTOVA

1

1Više puta i na više na?ina Bog neko? govoraše ocima po prorocima; 2 kona?no, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. 3 On, koji je odsjaj Slave i otisak Bi?a njegova te sve nosi snagom rije?i svoje, pošto o?isti grijehe, sjede zdesna Veli?anstvu u visinama; 4 postade toliko mo?niji od an?ela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime. I. SIN UZVIŠENIJI OD AN?ELA 1. SIN BOŽJI 5 Ta kome od an?ela ikad re?e: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ?u njemu biti otac, a on ?e meni biti sin. 6 A opet, kad uvodi Prvoro?enca u svijet, govori: Nek pred njim nice padnu svi an?eli Božji. 7 Za an?ele veli: An?ele ?ini vjetrovima, sluge svoje plamenom ognjenim, 8 ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva. 9 ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. 10 I: Ti u po?etku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih. 11 ?e, ti ?eš ostati, sve ?e ostarjeti kao odje?a. 12 ih poput haljine, kao odje?u, i nestaju. A ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. 13 Za koga pak od an?ela ikad re?e: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! 14 ti zar nisu služni?ki duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje? 2. PRESUDNOST NAVIJEŠTENOGA SPASENJA

2

1Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što ?usmo da ne bismo promašili. 2 Jer ako je rije? po an?elima izre?ena bila ?vrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu pla?u, 3 kako li ?emo mi uma?i ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je po?eo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji, 4 a suposvjedo?io Bog znamenjima i ?udesima, najrazli?itijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji. 3. PROSLAVLJENI BRAT LJUDI 5 Nije doista an?elima podložio budu?i svijet o kojem govorimo. 6 Netko negdje posvjedo?i: Što je ?ovjek da ga se spominješ, sin ?ovje?ji te ga poha?aš. 7 ga tek za malo u?ini manjim od an?ela, slavom i ?asti njega ovjen?a, 8 pod noge sve podloži. Kad mu, doista, sve podloži, ništa ne ostavi što mu ne bi bilo podloženo. Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo, 9 ali Njega, za malo manjeg od an?ela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i ?asti ovjen?ana da miloš?u Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. 10 Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savršenstva dovede Po?etnika njihova spasenja. 11 Ta i Posvetitelj i posve?eni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih bra?om, 12 kad veli: Bra?i ?u svojoj naviještat ime tvoje, hvalit ?u te usred zbora. 13 I još: Ja ?u se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade. 14 Pa budu?i da djeca imaju zajedni?ku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smr?u obeskrijepi onoga koji imaše mo? smrti, to jest ?avla, 15 pa oslobodi one koji - od straha pred smr?u - kroza sav život bijahu podložni ropstvu. 16 Ta ne zauzima se dašto za an?ele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. 17 Stoga je trebalo da u svemu postane bra?i sli?an, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki sve?enik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. 18sta, u ?emu je iskušan trpio, može iskušavanima pomo?i. II. ISUS VELIKI SVE?ENIK VJERAN-OVJEROVLJEN I MILOSRDAN ÷A. ISUS JE VJERAN-OVJEROVLJEN 1. VJERNIJI OD MOJSIJA

3

1Stoga, bra?o sveta, sudionici nebeskoga poziva, promotrite Apostola i Velikoga sve?enika naše vjere - Isusa: 2 on je ovjerovljen kod Onoga koji ga postavi kao ono i Mojsije u svoj ku?i njegovoj. 3 Dostojan je doista toliko ve?e slave od Mojsija koliko ve?u ?ast od ku?e ima onaj tko ju je sagradio. 4 Jer svaku ku?u tkogod gradi, a sve je sagradio Bog. 5 Da, i Mojsije bijaše ovjerovljen u svoj ku?i njegovoj kao služnik da posvjedo?i za ono što je imalo biti re?eno, 6 ali Krist - kao Sin, nad ku?om njegovom. Njegova smo ku?a mi ako sa?uvamo smjelost i ponos nade. 2. ULAZAK U PO?INAK BOŽJI PO VJERI 7 Zato, kao što veli Duh Sveti: Danas ako glas mu ?ujete, 8 budite srca tvrda kao u Pobuni, kao u dan iskušenja u pustinji 9 me kušnjom iskušavahu o?evi vaši premda gledahu djela moja 10 godina. Zato mi dodija naraštaj onaj pa rekoh: Uvijek su nestalna srca i ne proni?u moje putove. 11 se zakleh u svom gnjevu: Nikad ne?e u?i u moj po?inak! 12 Pazite, bra?o, da ne bi u koga od vas srce bilo opako, nevjerno, odmetnulo se od Boga živoga. 13 Pa?e hrabrite jedni druge dan za danom dok još odjekuje ono Danas da ne otvrdne tko od vas zaveden grijehom. 14 Doista, sudionici smo Kristovi postali ako, dakako, ono prvo imanje stalnim sa?uvamo 15 kad je re?eno: Danas ako glas mu ?ujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! 16 Jer, koji su to ?uli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta? 17 Koji li mu dodijavahu ?etrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? 18 Kojima se zakle da ne?e u?i u njegov po?inak, ako li ne nepokornima? 19idimo da ne mogoše u?i zbog nevjere.

4

1Bojmo se dakle da se, dok ostaje obe?anje o ulasku u njegov Po?inak, za koga od vas ne bi utvrdilo kako je zakasnio. 2 Jer nama je naviještena blagovijest kao i njima, ali njima Rije? poruke nije uskoristila jer se vjerom nisu pridružili onima koji su poslušali. 3 U Po?inak doista ulazimo mi koji povjerovasmo, prema onom što je rekao: Tako se zakleh u svom gnjevu: Nikad ne?e u?i u moj po?inak, premda su djela od postanka svijeta dovršena. 4 Rekao je doista negdje o sedmom danu ovako: I po?inu Bog sedmoga dana od svih djela svojih. 5 A ovdje opet: Nikad ne?e u?i u moj po?inak. 6 Preostaje dakle da neki imaju u nj u?i, a oni koji su prvi primili blagovijest ne u?oše zbog nepokornosti. 7 Zato Bog ponovno odre?uje jedan dan, Danas, u Davidu nakon toliko vremena govore?i, kako je ve? re?eno: Danas ako glas mu ?ujete, ne budite srca tvrda. 8 Zbilja, da je Jošua njih u Po?inak uveo, ne bi Bog nakon toga govorio o drugome danu. 9 Dakle: preos taje neki subotni po?inak narodu Božjemu! 10 Zaista, tko u?e u njegov po?inak, po?inuo je od djela svojih kao ono i Bog od svojih. 11 Pohitimo dakle u?i u taj Po?inak da nitko ne padne po uzoru na takvu nepokornost. Snaga Rije?i Božje 12 Živa je, uistinu, Rije? Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla ma?a; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosu?uje nakane i misli srca. 13 Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno o?ima Onoga komu nam je dati ra?un. Zaklju?ak 14 Imaju?i dakle velikoga Velikog sve?enika koji prodrije kroz nebesa - Isusa, Sina Božjega - ?vrsto se držimo vjere. ÷B. ISUS JE MILOSRDAN VELIKI SVE?ENIK 15 Ta nemamo takva Velikog sve?enika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. 16stupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosr?e i milost na?emo za pomo? u pravi ?as!

5

1Svaki veliki sve?enik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. 2 On može primjereno suosje?ati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slaboš?u. 3 Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. 4 I nitko sam sebi ne prisvaja tu ?ast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. 5 Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši sve?enik, nego ga proslavi Onaj koji mu re?e: Ti si sin moj, danas te rodih, 6 po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si sve?enik po redu Melkisedekovu. 7 On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: 8 premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati 9 i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju za?etnik vje?noga spasenja - 10 proglašen od Boga Velikim sve?enikom po redu Melkisedekovu. III. PRAVO SVE?ENIŠTVO ISUSA KRISTA ÷A. UVODNE OPOMENE Krš?anska zrelost 11 O tome nas ?eka besjeda velika, ali teško ju je rije?ima izložiti jer ste tvrdih ušiju. 12 Pa trebalo bi doista da nakon toliko vremena ve? budete u?itelji, a ono treba da tkogod vas ponovno pou?ava po?etni?ka po?ela kazivanja Božjih. Takvi ste: mlijeka vam treba, a ne tvrde hrane. 13 Doista, tko je god još pri mlijeku, ne zna ništa o nauku pravednosti jer - neja?e je. 14a zrele je tvrda hrana, za one koji imaju iskustvom izvježbana ?ula za rasu?ivanje dobra i zla.

6

1Stoga mimoi?imo po?etni?ki nauk o Kristu i uzdignimo se k savršenome ne postavljaju?i iznovice temelja: obra?enje od mrtvih djela i vjera u Boga, 2 nau?avanje o krštenjima i polaganje ruku, uskrsnu?e mrtvih i vje?ni sud. 3 To ?emo pak u?initi, dakako, ako Bog da. 4 Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, 5 i okusili Lijepu rije? Božju i snage budu?ega svijeta, 6 pa otpali, nemogu?e je opet se obnoviti na obra?enje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju. 7 Jer zemlja koja se napije kiše što na nju ?esto pada i ra?a raslinjem korisnim onima za koje se i obra?uje, prima blagoslov od Boga; 8 ona pak koja donosi trnje i dra?, odba?ena je, blizu prokletstvu a svršetak joj je: "U oganj!" Rije?i nade i ohrabrenja 9 A uvjereni smo, ljubljeni, sve ako tako i govorimo, da je s vama dobro i da ste na putu spasenja. 10 Ta Bog nije nepravedan da bi zaboravio vaše djelo i ljubav što je iskazaste njegovu imenu posluživši i poslužuju?i svetima. 11 Želimo ipak da svatko od vas sve do svršetka pokazuje tu istu gorljivost za ispunjenje nade 12 te ne omlitavite, nego budete nasljedovatelji onih koji po vjeri i strpljivosti baštine obe?ano. 13 Doista, kad je Bog Abrahamu davao obe?anje, jer se nije imao kime ve?im zakleti, zakle se samim sobom: 14 blagosloviti, blagoslovit ?u te i umnožiti, umnožit ?u te. 15 I tako Abraham, strpljiv, postiže obe?ano. 16 Ljudi se doista kunu onim tko je ve?i i zakletva im je, kao potkrepa, kraj svake raspre. 17 Tako i Bog: htio je baštinicima obe?anja obilatije pokazati nepromjenljivost svoje odluke pa zato zajam?i zakletvom 18 da bismo po dva nepromjenljiva ?ina - u kojima je nemogu?e da bi Bog prevario - mi pribjeglice imali snažno ohrabrenje da se držimo ponu?ene nade. 19 Ona nam je kao pouzdano i ?vrsto sidro duše što ulazi u unutrašnjost iza zavjese, 20o je kao prete?a za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki sve?enik po redu Melkisedekovu. ÷B. VELIKI SVE?ENIK PO REDU ÷MELKISEDEKOVU 1. MELKISEDEK Uvod

7

1Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, sve?enik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vra?ao s poraza kraljeva i blagoslovio ga, 2 i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu zna?i najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira"; 3 on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju po?etka ni život kraja - sli?an Sinu Božjemu, ostaje sve?enik zasvagda. Melkisedek i levitsko sve?eništvo 4 Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodoza?etnik, dade desetinu od najboljega. 5 Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju sve?eništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje bra?e premda su i ona izašla iz boka Abrahamova. 6 Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obe?anja! 7 A posve je neprijeporno: ve?i blagoslivlja manjega. 8 K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedo?i da živi. 9 I u Abrahamu se, tako re?i, ubire desetina i od Levija koji ina?e desetinu prima 10 jer još bijaše u boku o?evu kad mu u susret izi?e Melkisedek. 2. OD LEVITSKOG DO MELKISEDEKOVSKOG SVE?ENIŠTVA Dokidanje starog sve?eništva 11 Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom sve?eništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi sve?enik i da se ne imenuje po redu Aronovu? 12 Doista kad se mijenja sve?eništvo, nužno se mijenja i Zakon. 13 Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku. 14 Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne re?e s obzirom na sve?enike. 15 To je još o?itije ako se drugi sve?enik postavlja po sli?nosti s Melkisedekom: 16 postao je sve?enikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života. 17 Ta svjedo?i se: Zauvijek ti si sve?enik po redu Melkisedekovu. 18 Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemo?i i beskorisnosti - 19 jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu. Nepromjenljivost Kristova sve?eništva 20 I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali sve?enicima, 21 a on sa zakletvom Onoga koji mu re?e: Zakleo se Gospodin i ne?e se pokajati: "Zauvijek ti si sve?enik". 22 Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza. 23 K tomu, mnogo je bilo sve?enika jer ih je smrt prije?ila trajno ostati. 24 A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno sve?eništvo. 25 Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. 26 Takav nam Veliki sve?enik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa - 27 koji ne treba da kao oni veliki sve?enici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on u?ini jednom prinijevši samoga sebe. 28on doista postavi za velike sve?enike ljude podložne slabosti, a rije? zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena. ÷C. SAVRŠENOST VELIKOGA SVE?ENIKA ÷ISUSA 1. STARO BOGOSLUŽJE NEDOSTATNO Uvod

8

1A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog sve?enika koji sjede zdesna prijestolja Veli?anstva na nebesima 2 kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne ?ovjek. 3 Doista, svaki se veliki sve?enik postavlja da prinosi darove i žrtve. Odatle je potrebno da i on ima što bi prinio. 4 Svakako, da je na zemlji, ne bi bio sve?enik jer postoje oni koji po Zakonu prinose darove. 5 Oni služe slici i sjeni onoga nebeskoga, kako je upu?en Mojsije kad se spremao praviti šator: Pazi, veli doista, na?ini sve po praliku koji ti je pokazan na brdu. 6 Ovako mu pak dopalo uzvišenije bogosluženje koliko je Posrednik boljega Saveza, koji je uzakonjen na boljim obe?anjima. Neuspješnost staroga Saveza 7 Da je, zbilja, onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tražilo mjesto. 8 Doista, kude?i ih veli: Evo dolaze dani - govori Gospodin - kad ?u s domom Izraelovim i s domom Judinim dovršiti novi Savez. 9 Savez kakav u?inih s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske jer oni ne ustrajaše u mom Savezu pa i ja zanemarih njih - govori Gospodin. 10 ovo je Savez kojim ?u se svezati s domom Izraelovim nakon ovih dana - govori Gospodin: Zakone ?u svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca. I bit ?u Bog njihov, a oni narod moj. 11 ne?e više nitko u?iti sugra?anina i nitko brata svoga govore?i: "Spoznaj Gospodina", ta svi ?e me poznavati, malo i veliko, 12 ?u se smilovati bezakonjima njihovim i grijeha se njihovih ne?u više spominjati. 13 veli novi, ostari onaj prvi. Što pak stÓari i dotrajava, blizu je nestanku. Ustanove starog bogoštovlja nedjelotvorne

9

1I onaj prvi je, svakako, imao bogoštovne uredbe i Svetinju, ali ovosvjetsku. 2 Šator je uistinu bio ure?en: prvi, u kojem bijaše svije?njak, stol i prinos kruhova, a zove se Svetinja; 3 iza druge pak zavjese bio je Šator zvan Svetinja nad svetinjama - 4 u njoj zlatni kadionik i Kov?eg saveza, sav opto?en zlatom, a u njemu zlatna posuda s manom i štap Aronov, koji je ono procvao, i plo?e Saveza; 5 povrh njega pak kerubi Slave što osjenjuju Pomirilište. O tom ne treba sada potanko govoriti. 6 Pošto je to tako ure?eno, u prvi Šator stalno ulaze sve?enici obavljati bogoslužje, 7 a u drugi jednom godišnje samo veliki sve?enik, i to ne bez krvi koju prinosi za sebe i za nepažnje naroda. 8 Time Duh Sveti o?ituje da još nije otkriven put u Svetinju dok još postoji prvi Šator. 9 To je slika za sadašnje vrijeme: prinose se darovi i žrtve koje ne mogu u savjesti usavršiti bogoslužnika - 10 sve same na i?ima i pi?ima i raznim pranjima utemeljene tjelesne uredbe, nametnute do ?asa ispravka. 2. ŽRTVA KRISTOVA DJELOTVORNA I KONA?NA Nove uredbe 11 Krist se pak pojavi kao Veliki sve?enik budu?ih dobara pa po ve?em i savršenijem Šatoru - nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja - 12 i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj u?e jednom zauvijek u Svetinju i na?e vje?no otkupljenje. 13 Doista, ako ve? poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juni?in posve?uje one?iš?ene, daje tjelesnu ?isto?u, 14 koliko ?e više krv Krista - koji po Duhu vje?nom samoga sebe bez mane prinese Bogu - o?istiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu! Novi Savez 15 A radi ovoga je Posrednik novoga Saveza: da po smrti za otkupljenje prekršaja iz starog Saveza pozvani zadobiju obe?anu vje?nu baštinu. 16 Jer gdje je posrijedi savez-oporuka, potrebno je dokazati smrt oporu?itelja. 17 Oporuka je doista valjana tek nakon smrti: nikad ne vrijedi dok oporu?itelj živi. 18 Stoga ni onaj prvi Savez nije bez krvi ustanovljen. 19 Pošto je svemu narodu priop?io svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod poškropi 20 govore?i: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog; 21 a onda krvlju sli?no poškropi i Šator i sve bogoslužno posu?e. 22 I gotovo se sve po zakonu ?isti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja. 23 Ako se dakle time ?iste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se samo to nebesko ?isti žrtvama od tih uspješnijima. Ulazak u nebo 24 Krist doista ne u?e u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. 25 Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki sve?enik svake godine ulazi u Svetinju s tu?om krvlju; 26 ina?e bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom. 27 I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, 28o i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi ?e se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji ga iš?ekuju sebi na spasenje. ÷D. KRIST - UZROK VJE?NOGA SPASENJA Nedostatnost zakona s ponavljanjem žrtava

10

10Budu?i da Zakon ima tek sjenu budu?ih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se - iz godine u godinu iste - neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju. 2 Ta ne bi li se prestale prinositi kad bogoslužnici, jednom o?iš?eni, ne bi više imali nikakve svijesti grijeha? 3 Ali po njima se iz godine u godinu podsje?a na grijehe. Kristova žrtva zamjenjuje izvanjske žrtve 4 Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijeha. 5 Zato On ulaze?i u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; 6 i okajnice ne svi?aju ti se. 7 rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!" 8 Pošto gore re?e: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne svi?aju, 9 veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. 10 U toj smo volji posve?eni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. Krist Veliki sve?enik zamjenjuje stare sve?enike 11 I svaki je sve?enik dan za danom u bogoslužju te u?estalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. 12 A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu 13 ?ekaju?i otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim. 14 Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posve?ene. Novi Savez dostaje bez žrtava 15 A to nam svjedo?i i Duh Sveti. Pošto je doista rekao: 16 je Savez kojim ?u se svezati s njima nakon ovih dana", Gospodin govori: "Zakone ?u svoje staviti u njihova srca i upisati ih u dušu njihovu. 17 grijeha se njihovih i bezakonja njihovih ne?u više spominjati." 18 A gdje su grijesi oprošteni, nema više prinosa za njih. ZAKLJU?NA OPOMENA Od izlaganja k poticanju 19 Imamo dakle, bra?o, slobodan ulaz u Svetinju po krvi Isusovoj - 20 put nov i živ što nam ga On otvori kroz zavjesu, to jest svoje tijelo; 21 imamo i Velikog sve?enika nad ku?om Božjom. 22 Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere, srdaca škropljenjem o?iš?enih od zle savjesti i tijela oprana ?istom vodom. 23 ?uvajmo nepokolebljivu vjeru nade jer je vjeran Onaj koji dade obe?anje. 24 I pazimo jedni na druge da se poti?emo na ljubav i dobra djela 25 te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih obi?aj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan. Strašni izgledi grešnika 26 Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, 27 nego strašno is?ekivanje suda i bijesa ognja što ?e proždrijeti protivnike. 28 Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosr?a biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. 29 Zamislite koliko li ?e goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i ne?istom smatra krv Saveza kojom je posve?en, i Duha milosti pogrdi? 30 Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ?u je vratiti; i još: Sudit ?e Gospodin svome puku. 31 Strašno je upasti u ruke Boga živoga. Velikodušnost u prošlosti 32 A spomenite se onih prvih dana kada ste, tek prosvijetljeni, izdržali veliku patni?ku borbu: 33 ovamo javno izvrgnuti porugama i nevoljama, onamo postavši zajedni?ari onih s kojima se tako postupalo. 34 I doista, sa sužnjevima ste suosje?ali i s radoš?u prihvatili otimanje dobara znaju?i da imate bolji, trajan posjed. 35 Ne gubite dakle pouzdanja! Pripada mu velika pla?a! 36 Postojanosti vam uistinu treba da biste vrše?i volju Božju zadobili obe?ano. 37 Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi do?i ?e i ne?e zakasniti 38 pravednik ?e moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj. 39i nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše. IV. VJERA I USTRAJNOST 1. VJERA PRAOTACA

11

11A vjera je ve? neko imanje onoga ?emu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. 2 Zbog nje stari primiše svjedo?anstvo. 3 Vjerom spoznajemo da su svjetovi ure?eni rije?ju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od ne?ega pojavnoga. 4 Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedo?anstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedo?i - po njoj i mrtav još govori. 5 Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iš?eznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedo?anstvo da omilje Bogu. 6 A bez vjere nemogu?e je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže. 7 Vjerom Noa, upu?en u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerni?ke pravednosti. 8 Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znaju?i kamo ide. 9 Vjerom se kao pridošlica naseli u obe?anoj zemlji kao u tu?ini, prebivaju?i pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obe?anja, 10 jer iš?ekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. 11 Vjerom i Sara unato? svojoj dobi zadobi mo? da za?ne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obe?anje. 12 Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. 13 U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obe?anja, ve? su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. 14 Doista, koji tako govore, jasno o?ituju da domovinu traže. 15 Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. 16 Ali sada oni ?eznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. 17 Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obe?anje, 18 kome bi re?eno: Po Izaku ?e ti se nazivati potomstvo! - 19 uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u p redslici i ponovno zadobi. 20 Vjerom baš u pogledu budu?nosti Izak blagoslovi Jakova i Ezava. 21 Vjerom Jakov, umiru?i, blagoslovi oba sina Josipova i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa. 22 Vjerom Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade zapovijed o svojim kostima. 23 Vjerom su Mojsija netom ro?ena tri mjeseca krili njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo i nisu se bojali kraljeve naredbe. 24 Vjerom Mojsije, ve? odrastao, odbi zvati se sinom k?eri faraonove. 25 Radije izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se ?asovito okoristiti grijehom. 26 Ve?im je bogatstvom od blaga egipatskih smatrao muku Kristovu jer je gledao na pla?u. 27 Vjerom napusti Egipat, ne boje?i se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga vidi. 28 Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih. 29 Vjerom pro?oše Crvenim morem kao po suhu, što i Egip?ani pokušaše, ali se potopiše. 30 Vjerom zidine jerihonske padoše nakon sedmodnevnoga ophoda. 31 Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode. 32 I što još da kažem? Ta ponestat ?e mi vremena, po?nem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa Samuelu i prorocima, 33 koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obe?ano, za?epili ralje lavovima, 34 pogasili žestinu ognja, umakli oštrici ma?a, oporavili se od slabosti, oja?ali u boju, odbili navale tu?inaca. 35 Žene su po uskrsnu?u ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobo?enja da bi ih zapalo bolje uskrsnu?e. 36 Drugi su opet iskusili izrugivanja i bi?eve, pa i okove i tamnicu. 37 Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom ma?a, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potla?eni, zlostavljani - 38 svijet ih ne bijaše dostojan - vrludali po pustinjama, gorama, pe?inama i pukotinama zemaljskim. 39 I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedo?anstvo, ali ne zadobiše obe?ano 3940) jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne do?u do savršenstva. 2. POTREBA POSTOJANOSTI Poziv na postojanost

12

12Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sapinje te postojano tr?imo u borbu koja je pred nama! 2 Uprimo pogled u Po?etnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. 3 Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da - premoreni - ne klonete duhom. Temelji jakosti 4 Ta još se do krvi ne oduprijeste u borbi protiv grijeha. 5 Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. 6 koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. 7 Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? 8 Pa ako niste pod stegom, na kojoj su svi imali udjela, onda ste kopilad, a ne djeca. 9 Zatim, tjelesne smo oce imali odgojiteljima i poštovali ih. Pa ne?emo li se kudikamo više podlagati Ocu duhova te živjeti? 10 Oni su nas doista nešto malo dana stegom odgajali kako se njima ?inilo, a On - nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti. 11 Isprva se doduše ?ini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. 12 Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, 13 staze za noge svoje da se hromo ne iš?aši, nego, štoviše, da ozdravi. V. PORAVNITE STAZE 1. ESHATOLOŠKA OPOMENA 14 Nastojte oko mira sa svima! I oko posve?enja bez kojega nitko ne?e vidjeti Gospodina! 15 Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge, 16 da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo. 17 Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odba?en jer nije našao mogu?nosti promjene premda ju je sa suzama tražio. 18 Jer niste pristupili opipljivoj gori i usplamtjelu ognju, ni mraku, tami i vihoru, 19 ni je?anju trublje i tutnjavi rije?i. - Koji su je slušali, zamoliše da im se više ne govori 20 jer nisu podnosili naredbe: Ako se ma i živin?e dotakne brda, neka se kamenuje! 21 I prizor bijaše tako strašan da Mojsije re?e: "Strah me je i drš?em!" - 22 Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisu?ama an?ela, sve?anom skupu, 23 Crkvi prvoro?enaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika 24 i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeni?koj što snažnije govori od Abelove. 25 Pazite da ne odbijete Onoga koji vam govori! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je na zemlji davao upute, kudikamo ?emo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji ih daje s nebesa. 26 Njegov glas tada zemlju uzdrma, sada pak obe?ava: Još jednom ja ?u potresti ne samo zemlju nego i nebo. 27 Ono "još jednom" pokazuje da ?e, kao stvoreno, uminuti ono uzdrmano da ostane ono neuzdrmljivo. 28 Zato jer smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, iskazujmo zahvalnost iz koje služimo Bogu kako je njemu milo, s predanjem i strahopoštovanjem. 29 Bog je naš oganj što proždire. 2. KRŠ?ANSKO VLADANJE

13

13Bratoljublje neka je trajno! 2 Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znaju?i, ugostiše an?ele! 3 Sje?ajte se uznika kao suuznici; zlostavljanih - ta i sami ste u tijelu! 4 Ženidba neka bude u ?asti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima ?e i preljubnicima suditi Bog. 5 U življenju ne budite srebroljupci, zadovoljni onim što imate! Ta on je rekao: Ne, ne?u te zapustiti i ne?u te ostaviti. 6 Zato možemo pouzdano re?i: Gospodin mi je pomo?nik, ja ne strahujem: što mi tko može? 3. JELA ILI MILOST 7 Spominjite se svojih glavara koji su vam nevješ?ivali rije? Božju: promatraju?i kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru. 8 Isus Krist ju?er i danas isti je - i uvijeke. 9 Ne dajte se zanijeti razli?itim tu?im naucima! Jer bolje je srce utvr?ivati miloš?u nego jelima, koja nisu koristila onima što su ih obdržavali. 10 Imamo žrtvenik s kojega nemaju pravo jesti služitelji Šatora. 11 Jer tijela životinja, kojih krv veliki sve?enik unosi za grijeh u Svetinju, spaljuju se izvan tabora. 12 Zato i Isus, da bi vlastitom krvlju posvetio narod, trpio je izvan vrata. 13 Stoga izi?imo k njemu izvan tabora nose?i njegovu muku 14 jer nemamo ovdje trajna grada, nego onaj budu?i tražimo. 15 Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo. 16 Dobrotvornosti i zajedništva ne zaboravljajte jer takve su žrtve mile Bogu! 17 Poslušni budite svojim glavarima i podložni jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji ?e polagati ra?un; neka to ?ine s radoš?u, a ne uzdišu?i jer vam to ne bi bilo korisno. 18 Molite za nas! Uvjereni smo doista da imamo dobru savjest i u svemu se želimo dobro ponašati. 19 Usrdnije vas pak molim: u?inite to kako bih vam se što brže vratio. ZAKLJU?AK 20 A Bog mira, koji po krvi vje?noga Saveza od mrtvih izvede velikoga Pastira ovaca, Gospodina našega Isusa, 21 osposobio vas za svako dobro djelo da vršite volju njegovu, ?inio u nama što je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova. Amen. Popratna rije? 22 Molim vas, bra?o, podnesite ovu rije? ohrabrenja: ta samo vam ukratko napisah! 23 Znajte: naš je brat Timotej oslobo?en. Ako uskoro stigne, s njime ?u vas pohoditi. 24 Pozdravite sve svoje glavare i sve svete! Pozdravljaju vas ovi iz Italije.