Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Evan?elje po Ivanu PROSLOV

1

1U po?etku bijaše Rije? i Rije? bijaše u Boga i Rije? bijaše Bog. 2 Ona bijaše u po?etku u Boga. 3 Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade 4 u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; 5 i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. 6 Bi ?ovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. 7 On do?e kao svjedok da posvjedo?i za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. 8 Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedo?i za Svjetlo. 9 Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog ?ovjeka do?e na svijet; 10 bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. 11 K svojima do?e i njegovi ga ne primiše. 12 A onima koji ga primiše podade mo? da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, 13 koji su ro?eni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga. 14 I Rije? tijelom postade i nastani se me?u nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinoro?enac od Oca - pun milosti i istine. 15 Ivan svjedo?i za njega. Vi?e: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!" 16 Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. 17 Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. 18 Boga nitko nikada ne vidje: Jedinoro?enac - Bog - koji je u krilu O?evu, on ga obznani. I. PRVA PASHA 1. UVODNI TJEDAN Ivanovo svjedo?anstvo 0 3,1-17; Mk 1,1-11; Lk 3,1-22) 19 A evo svjedo?anstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu sve?enike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?", 20 on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist." 21 Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." 22 Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?" 23 On odgovori: "Ja sam glas koji vi?e u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako re?e prorok Izaija." 24 A neki izaslanici bijahu farizeji. 25 Oni prihvatiše rije? i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?" 26 Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Me?u vama stoji koga vi ne poznate - 27 onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obu?i." 28 To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio. 29 Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa re?e: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" 30 To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi ?ovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!" 31 "Ja ga nisam poznavao, ali baš zato do?oh i krstim vodom da se on o?ituje Izraelu." 32 I posvjedo?i Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. 34 I ja sam to vidio i svjedo?im: on je Sin Božji." Prvi u?enici 35 Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih u?enika. 36 Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i re?e: "Evo Jaganjca Božjega!" 37 Te njegove rije?i ?ula ona dva njegova u?enika pa po?oše za Isusom. 38 Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: "Što tražite?" Oni mu rekoše: "Rabbi" - što zna?i: "U?itelju - gdje stanuješ?" 39 Re?e im: "Do?ite i vidjet ?ete." Po?oše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura. 40 Jedan od one dvojice, koji su ?uvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. 41 On najprije na?e svoga brata Šimuna te ?e mu: "Našli smo Mesiju!" - što zna?i "Krist - Pomazanik". 42 Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i re?e: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ?eš se Kefa!" - što zna?i "Petar - Stijena". 43 Sutradan naumi Isus po?i u Galileju. Na?e Filipa i re?e mu: "Po?i za mnom!" 44 Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova. 45 Filip na?e Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta." 46 Re?e mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Kaže mu Filip: "Do?i i vidi." 47 Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, re?e za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" 48 Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom." 49 Nato ?e mu Natanael: "U?itelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!" 51adoda: "Zaista, zaista, kažem vam: gledat ?ete otvoreno nebo i an?ele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina ?ovje?jega." Svadba u Kani

2

1Tre?eg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. 2 Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi u?enici. 3 Kad ponesta vina, Isusu ?e njegova majka: "Vina nemaju." 4 Kaže joj Isus: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj ?as!" 5 Nato ?e njegova mati poslužiteljima: "Što god vam rekne, u?inite!" 6 A bijaše ondje Židovima za ?iš?enje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. 7 Kaže Isus poslužiteljima: "Napunite posude vodom!" I napune ih do vrha. 8 Tada im re?e: "Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola." Oni odnesu. 9 Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaru?nika 10 i kaže mu: "Svaki ?ovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si ?uvao dobro vino sve do sada." 11 Tako, u Kani Galilejskoj, u?ini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi u?enici. 12 Nakon toga si?e sa svojom majkom, s bra?om i sa svojim u?enicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana. 2. BLAGDAN PASHE ?iš?enje Hrama 0 21,12-13; Mk 11,15-17; Lk 19,45-46) 13 Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uzi?e u Jeruzalem. 14 U Hramu na?e prodava?e volova, ovaca i golubova i mjenja?e gdje sjede. 15 I na?ini bi? od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenja?ima rasu novac i stolove isprevrta, 16 a prodava?ima golubova re?e: "Nosite to odavde i ne ?inite od ku?e Oca mojega ku?u trgova?ku." 17 Prisjetiše se njegovi u?enici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. 18 Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ ?initi?" 19 Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ?u ga u tri dana podi?i." 20 Rekoše mu nato Židovi: "?etrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ?eš ga u tri dana podi?i?" 21 No on je govorio o hramu svoga tijela. 22 Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi u?enici da je to htio re?i te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus re?e. Boravak u Jeruzalemu 23 Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatraju?i znamenja koja je ?inio. 24 No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao 25ije trebalo da mu tko daje svjedo?anstvo o ?ovjeku: ta sam je dobro znao što je u ?ovjeku. 3. OBJAVA OTAJSTVA DUHA Razgovor s Nikodemom

3

1Bijaše me?u farizejima ?ovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. 2 On do?e Isusu obno? i re?e mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao u?itelj jer nitko ne može ?initi znamenja kakva ti ?iniš ako Bog nije s njime." 3 Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" 4 Kaže mu Nikodem: "Kako se ?ovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put u?i u utrobu majke svoje i roditi se?" 5 Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može u?i u kraljevstvo Božje. 6 Što je od tijela ro?eno, tijelo je; i što je od Duha ro?eno, duh je. 8 Vjetar puše gdje ho?e; ?uješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je ro?en od Duha." 9 Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?" 10 Odgovori mu Isus: "Ti si u?itelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? 11 Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedo?imo za ono što vidjesmo, ali svjedo?anstva našega ne primate. 12 Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ?ete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? 13 Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji si?e s neba, Sin ?ovje?ji. 14 I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin ?ovje?ji 15 da svaki koji vjeruje u njemu ima život vje?ni. 16 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinoro?enca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vje?ni. 17 Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. 18 Tko vjeruje u njega, ne osu?uje se; a tko ne vjeruje, ve? je osu?en što nije vjerovao u ime jedinoro?enoga Sina Božjega. 19 A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. 20 Uistinu, tko god ?ini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; 21 a tko ?ini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu u?injena." II. PUT U SAMARIJU I GALILEJU Posljednje svjedo?anstvo Krstiteljevo 22 Poslije toga ode Isus sa svojim u?enicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio. 23 A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se. 24 Jer Ivan još nije bio ba?en u tamnicu. 25 Izme?u Ivanovih u?enika i nekog Židova nastade tako prepirka o ?iš?enju. 26 Do?oše Ivanu i rekoše mu: "U?itelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedo?io - on eno krsti i svi hrle k njemu." 27 Ivan odgovori: "Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba. 29 Tko ima zaru?nicu, zaru?nik je. A prijatelj zaru?nikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klik?e od radosti na glas zaru?nikov. Ta se moja radost upravo ispunila. 30 On treba da raste, a ja da se umanjujem. 31 Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju: 32 što je vidio i ?uo - za to svjedo?i, a svjedo?anstva njegova nitko ne prima. 33 Tko primi njegovo svjedo?anstvo, potvr?uje da je Bog istinit. 34 Uistinu, onaj koga Bog posla Božje rije?i govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. 35 Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. 36 vjeruje u Sina, ima vje?ni život; a tko ne?e da vjeruje u Sina, ne?e vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu." Spasitelj svijeta objavljuje se Samarijancima

4

1Kad Gospodin dozna da su farizeji do?uli kako on, Isus, okuplja i krsti više u?enika nego Ivan - 2 iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi u?enici - 3 ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju. 4 Morao je pro?i kroza Samariju. 5 Do?e dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. 6 Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. 7 Do?e neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" 8 Njegovi u?enici bijahu otišli u grad kupiti hrane. 9 Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 11 Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni ?ime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? 12 Zar si ti možda ve?i od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" 13 Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet ?e ožednjeti. 14 A tko bude pio vode koju ?u mu ja dati, ne, ne?e ožednjeti nikada: voda koju ?u mu ja dati postat ?e u njemu izvorom vode koja struji u život vje?ni." 15 Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne že?am i da ne moram dolaziti ovamo zahva?ati." 16 Nato joj on re?e: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." 18 Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." 19 Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. 20 Naši su se o?evi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." 21 A Isus joj re?e: "Vjeruj mi, ženo, dolazi ?as kad se ne?ete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22 Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. 23 Ali dolazi ?as - sada je! - kad ?e se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 24 Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." 25 Kaže mu žena: "Znam da ima do?i Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on do?e, objavit ?e nam sve." 26 Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" 27 Uto do?u njegovi u?enici pa se za?ude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" 28 Žena ostavi svoj kr?ag pa ode u grad i re?e ljudima: 29 "Do?ite da vidite ?ovjeka koji mi je kazao sve što sam po?inila. Da to nije Krist?" 30 Oni izi?u iz grada te se upute k njemu. 31 U?enici ga dotle nudili: "U?itelju, jedi!" 32 A on im re?e: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." 33 U?enici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" 34 Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. 36 Žetelac ve? prima pla?u, sabire plod za vje?ni život da se sija? i žetelac zajedno raduju. 38 Ja vas poslah žeti ono oko ?ega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." 39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog rije?i žene koja je svjedo?ila: "Kazao mi je sve što sam po?inila." 40 Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41 Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove rije?i 42 pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo ?uli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta." Isus lije?i sina kraljeva službenika 43 Nakon dva dana ode odande u Galileju. 44 Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema ?asti u svom zavi?aju. 45 Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve u?inio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan. 46 Do?e dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu. 47 Kad je ?uo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da si?e i ozdravi mu sina jer ve? samo što nije umro. 48 Nato mu Isus re?e: "Ako ne vidite znamenja i ?udesa, ne vjerujete!" 49 Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, si?i dok mi ne umre dijete." 50 Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!" Povjerova ?ovjek rije?i koju mu re?e Isus i ode. 51 Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješ?u da mu sin živi. 52 Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Ju?er oko sedme ure pustila ga ognjica." 53 Tada razabra otac da je to bilo upravo onog ?asa kad mu Isus re?e: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov. 54aše to drugo znamenje što ga u?ini Isus po povratku iz Judeje u Galileju. III. DRUGI BLAGDAN U JERUZALEMU Ozdravljenje uzetoga

5

1Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uzi?e u Jeruzalem. 2 U Jeruzalemu se kod Ov?jih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. 3 U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:?ekali su da izbije voda.. 4 An?eo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti. 5 Bijaše ondje neki ?ovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. 6 Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je ve? dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?" 7 Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi ve? prije mene si?e." 8 Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!" 9 ?ovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota. 10 Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!" 13 No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. 14 Nakon toga na?e ga Isus u Hramu i re?e mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne sna?e!" 15 ?ovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. 16 Zbog toga su Židovi po?eli Isusa napadati što to radi subotom. 17 Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim." 18 Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjedna?uju?i sebe s Bogom. Besjeda o Sinovljevim djelima 19 Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe ?initi ništa, doli što vidi da ?ini Otac; što on ?ini, to jednako i Sin ?ini. 20 Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam ?ini. Pokazat ?e mu i ve?a djela od ovih te ?ete se ?udom ?uditi. 21 Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje ho?e. 22 Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu 23 da svi ?aste Sina kao što ?aste Oca. Tko ne ?asti Sina, ne ?asti ni Oca koji ga posla." 24 "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju rije? i vjeruje onomu koji me posla, ima život vje?ni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. 25 Zaista, zaista, kažem vam: dolazi ?as - sada je! - kad ?e mrtvi ?uti glas Sina Božjega i koji ?uju, živjet ?e. 26 Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; 27 i ovlasti ga da sudi jer je Sin ?ovje?ji. 28 Ne ?udite se tome jer dolazi ?as kad ?e svi koji su u grobovima, ?uti njegov glas. 29 I izi?i ?e: koji su dobro ?inili - na uskrsnu?e života, a koji su radili zlo - na uskrsnu?e osude. 30 Ja sam od sebe ne mogu u?initi ništa: kako ?ujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla." 31 "Ako ja svjedo?im sam za sebe, svjedo?anstvo moje nije istinito. 32 Drugi svjedo?i za mene i znam: istinito je svjedo?anstvo kojim on svjedo?i za mene. 33 Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedo?io za istinu. 34 Ja ne primam svjedo?anstva od ?ovjeka, ve? govorim to da se vi spasite. 35 On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za ?as nasla?ivati njegovom svjetlosti. 36 Ali ja imam svjedo?anstvo ve?e od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja ?inim, svjedo?e za mene - da me poslao Otac. 37 Pa i Otac koji me posla sam je svjedo?io za mene. Niti ste glasa njegova ikada ?uli niti ste lica njegova ikada vidjeli, 38 a ni rije? njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla. 39 Vi istražujete Pisma jer mislite p o njima imati život vje?ni. I ona svjedo?e za mene, 40 a vi ipak ne?ete da do?ete k meni da život imate. 41 Slave od ljudi ne tražim, 42 ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. 43 Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Do?e li tko drugi u svoje ime, njega ?ete primiti. 44 Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! 45 Ne mislite da ?u vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. 46 Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. 47 Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim rije?ima vjerujete?" IV. PASHA KRUHA ŽIVOTA Isus hrani pet tisu?a ljudi 0,13-21; Mk 6,30-34; Lk 9,10-17)

6

1Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora. 2 Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je ?inio na bolesnicima. 3 A Isus uzi?e na goru i ondje sje?aše sa svojim u?enicima. 4 Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan. 5 Isus podigne o?i i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?" 6 To re?e kušaju?i ga; jer znao je što ?e u?initi. 7 Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije." 8 Kaže mu jedan od njegovih u?enika, Andrija, brat Šimuna Petra: 9 "Ovdje je dje?ak koji ima pet je?menih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" 10 Re?e Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisu?a. 11 Isus uze kruhove, izre?e zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli. 12 A kad se nasitiše, re?e svojim u?enicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!" 13 Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet je?menih kruhova pretekoše onima koji su blagovali. 14 Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus u?ini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima do?i na svijet!" 15 Kad Isus spozna da kane do?i, pograbiti ga i zakraljiti, povu?e se ponovno u goru, posve sam. Isus hoda po moru 0 14,22-23; Mk 6,45-52) 16 Kad nasta ve?er, si?oše njegovi u?enici k moru, 17 u?oše u la?icu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Ve? se i smrklo, a Isusa još nikako k njima. 18 More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao. 19 Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se la?ici. Prestraše se, 20 a on ?e njima: "Ja sam! Ne bojte se!" 21 Htjedoše ga uzeti u la?icu, kadli se la?ica odmah na?e na obali kamo su se zaputili. Besjeda u Kafarnaumu: Isus kruh života 22 Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna la?ica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim u?enicima u la?icu, nego da oni odoše sami. 23 Iz Tiberijade pak stigoše druge la?ice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. 24 Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih u?enika, u?u u la?ice i odu u Kafarnaum traže?i Isusa. 25 Kad ga na?oše s onu stranu mora, rekoše mu: "U?itelju, kad si ovamo došao?" 26 Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. 27 Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vje?ni: nju ?e vam dati Sin ?ovje?ji jer njega Otac - Bog - ope?ati." 28 Rekoše mu dakle: "Što nam je ?initi da bismo radili djela Božja?" 29 Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao." 30 Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje ?iniš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? 31 O?evi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim." 32 Re?e im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; 33 jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu." 34 Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." 35 Re?e im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, ne?e ogladnjeti; tko vjeruje u mene, ne?e ožednjeti nikada. 36 No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. 37 Svi koje mi daje Otac do?i ?e k meni, i onoga tko do?e k meni ne?u izbaciti; 38 jer si?oh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. 39 A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. 40 Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vje?ni i ja da ga uskrisim u posljednji dan." 41 Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sa m kruh koji je sišao s neba." 43 Isus im odvrati: "Ne mrmljajte me?u sobom! 44 Nitko ne može do?i k meni ako ga ne povu?e Otac koji me posla; i ja ?u ga uskrisiti u posljednji dan. 45 Pisano je u Prorocima: Svi ?e biti u?enici Božji. Tko god ?uje od Oca i pou?i se, dolazi k meni. 46 Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. 47 Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vje?ni. 48 Ja sam kruh života. 49 O?evi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. 50 Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. 51 Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet ?e uvijeke. Kruh koji ?u ja dati tijelo je moje - za život svijeta." 52 Židovi se nato me?u sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" 53 Re?e im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina ?ovje?jega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! 54 Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vje?ni; i ja ?u ga uskrisiti u posljednji dan. 55 Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja pi?e istinsko. 56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. 57 Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet ?e po meni. 58 Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše o?evi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet ?e uvijeke." 59 To re?e Isus nau?avaju?i u sinagogi u Kafarnaumu. 60 Mnogi od njegovih u?enika ?uvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" 61 A Isus znaju?i sam od sebe da njegovi u?enici zbog toga mrmljaju, re?e im: "Zar vas to sablažnjava? 62 A što ako vidite Sina ?ovje?jega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?" 63 "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Rije?i koje sam vam govorio duh su i život su." 64 "A ipak, ima ih me?u vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od po?etka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji ?e ga izdati. 65 I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može do?i k meni ako mu nije dano od Oca." 66 Otada mnogi u?enici odstupiše, više nisu išli s njime. Petrova ispovijest 0 16,13-20; Mk 8,27-30; Lk 9,18-21) 67 Re?e stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite oti?i?" 68 Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš rije?i života vje?noga! 69 I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji." 70 Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas ?avao." 71oraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati. V. BLAGDAN SJENICA Isus ide u Jeruzalem

7

1Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. 2 Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. 3 Rekoše mu stoga njegova bra?a: "Oti?i odavle i po?i u Judeju da i tvoji u?enici vide djela što ?iniš. 4 Ta tko želi biti javno poznat, ne ?ini ništa u tajnosti. Ako ve? ?iniš sve to, o?ituj se svijetu." 5 Jer ni bra?a njegova nisu vjerovala u njega. 6 Re?e im nato Isus: "Moje vrijeme još nije došlo, a za vas je vrijeme svagda pogodno. 7 Vas svijet ne može mrziti, ali mene mrzi jer ja svjedo?im protiv njega: da su mu djela opaka. 8 Vi samo uzi?ite na blagdan. Ja još ne uzlazim na ovaj blagdan jer moje se vrijeme još nije ispunilo." 9 To im re?e i ostade u Galileji. 10 Ali pošto njegova bra?a uzi?oše na blagdan, uzi?e i on, ne javno, nego potajno. 11 A Židovi su ga tražili o blagdanu pitaju?i : "Gdje je onaj?" 12 I me?u mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorahu: "Dobar je!" Drugi pak: "Ne, nego zavodi narod." 13 Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od Židova. Isus proglašuje svoje božansko poslanje 14 Usred blagdana uzi?e Isus u Hram i stade nau?avati. 15 Židovi se u ?udu pitahu: "Kako ovaj znade Pisma, a nije u?io?" 16 Nato im Isus odvrati: "Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla. 17 Ako tko ho?e vršiti volju njegovu, prepoznat ?e da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim. 18 Tko sam od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti. 19 Nije li vam Mojsije dao Zakon? Pa ipak nitko od vas ne vrši Zakona." "Zašto tražite da me ubijete?" 20 Odgovori mnoštvo: "Zloduha imaš! Tko traži da te ubije?" 21 Uzvrati im Isus: "Jedno djelo u?inih i svi se ?udite. 22 Mojsije vam dade obrezanje - ne, ono i nije od Mojsija, nego od otaca - i vi u subotu obrezujete ?ovjeka. 23 Ako ?ovjek može primiti obrezanje u subotu da se ne prekrši Mojsijev zakon, zašto se ljutite na mene što sam svega ?ovjeka ozdravio u subotu? 24 Ne sudite po vanjštini, nego sudite sudom pravednim!" Rasprave o Isusovu podrijetlu 25 Rekoše tada neki Jeruzalemci: "Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? 26 A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? 27 Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist do?e, nitko ne?e znati odakle je!" 28 Nato Isus, koji je u?io u Hramu, povika: "Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. 29 Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao." Isus navješ?uje svoj odlazak 30 Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov ?as. 31 A mnogi iz mnoštva povjerovaše u nj te govorahu: "Zar ?e Krist, kada do?e, ?initi više znamenja nego što ih ovaj u?ini?" 32 Do?uli farizeji da se to u mnoštvu o njemu šap?e. Stoga glavari sve?eni?ki i farizeji poslaše stražare da ga uhvate. 33 Tada Isus re?e: "Još sam malo vremena s vama i odlazim onomu koji me posla. 34 Tražit ?ete me i ne?ete me na?i; gdje sam ja, vi ne možete do?i." 35 Rekoše nato Židovi me?u sobom: "Kamo to ovaj kani da ga mi ne?emo na?i? Da ne kani po?i raseljenima me?u Grcima i nau?avati Grke? 37 U posljednji, veliki dan blagdana Isus stade i povika: "Ako je tko žedan, neka do?e k meni! Neka pije 39 To re?e o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega. Tada doista ne bijaše još došao Duh jer Isus nije bio proslavljen. Ponovne rasprave o Kristovu podrijetlu 40 Kad su neki iz naroda ?uli te rije?i, govorahu: "Ovo je uistinu Prorok." 41 Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa zar Krist dolazi iz Galileje? 42 Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?" 43 Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. 44 Neki ga ?ak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke. 45 Do?oše dakle stražari glavarima sve?eni?kim i farizejima, a ovi im rekoše: "Zašto ga ne dovedoste?" 46 Stražari odgovore: "Nikada nitko nije ovako govorio." 47 Nato ?e im farizeji: "Zar ste se i vi dali zavesti? 48 Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? 49 Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona - to je prokleto!" 50 Kaže im Nikodem - onaj koji ono prije do?e k Isusu, a bijaše jedan od njih: 51 "Zar naš Zakon sudi ?ovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što ?ini?" 52 Odgovoriše mu: "Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ?eš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok." 53ti?oše svaki svojoj ku?i. Preljubnica

8

1A Isus se uputi na Maslinsku goru. 2 U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade pou?avati. 3 Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zate?enu u preljubu. Postave je u sredinu 4 i kažu mu: "U?itelju! Ova je žena zate?ena u samom preljubu. 5 U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" 6 To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. 7 A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i re?e im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." 8 I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. 9 A kad oni to ?uše, stadoše odlaziti jedan za drugim, po?evši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. 10 Isus se uspravi i re?e joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" 11 Ona re?e: "Nitko, Gospodine." Re?e joj Isus: "Ni ja te ne osu?ujem. Idi i odsada više nemoj griješiti." Isus - svjetlost svijeta 12 Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, ne?e hoditi u tami, nego ?e imati svjetlost života." 13 Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedo?iš sam za sebe: svjedo?anstvo tvoje nije istinito!" 14 Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedo?im sam za sebe, svjedo?anstvo je moje istinito jer znam odakle do?oh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. 15 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; 16 no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac. 17 Ta i u vašem zakonu piše da je svjedo?anstvo dvojice istinito. 18 Ja svjedo?im za sebe, a svjedo?i za mene i onaj koji me posla, Otac." 19 Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali." 20 Te rije?i rekao je Isus u riznici dok je nau?avao u Hramu. I nitko ga ne uhvati jer još ne bijaše došao njegov ?as. Upozorenje nevjernim Židovima 21 Re?e im ponovno Isus: "Ja odlazim, a vi ?ete me tražiti i u svojem ?ete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete do?i." 23 A Isus nastavi: "Vi ste odozdol, ja sam odozgor. Vi ste od ovoga svijeta, a ja nisam od ovoga svijeta. 25 Nato mu oni rekoše: "A tko si ti?" Odvrati Isus: 26 "Ta što da vam s po?etka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam ?uo od njega, to ja zborim svijetu." 27 Ne shvatiše da im govori o Ocu. 28 Isus im nato re?e: "Kad uzdignete Sina ?ovje?jega, tada ?ete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne ?inim ništa, nego da onako zborim kako me nau?io Otac. 29 Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek ?inim što je njemu milo." Vjera u Isusa daje slobodu 30 Na te njegove rije?i mnogi povjerovaše u njega. 31 Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj rije?i, uistinu, moji ste u?enici; 32 upoznat ?ete istinu i istina ?e vas osloboditi." 34 Odgovori im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god ?ini grijeh, rob je grijeha. 35 Rob ne ostaje u ku?i zauvijek, a sin ostaje zauvijek. 36 Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ?ete biti slobodni. 37 Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja rije? nema mjesta u vama. 38 Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi ?inite što ?uste od svog oca." 39 Odgovoriše mu: "Naš je otac Abraham". Kaže im Isus: "Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova ?inili. 40 A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga ?uo. Takvo što Abraham nije u?inio! 41 Vi ?inite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog." 42 Re?e im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla. 43 Zašto moje besjede ne razumijete? Zato što niste kadri slušati moju rije?. 44 Vama je otac ?avao i ho?e vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše ?ovjekoubojica od po?etka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži. 45 A meni, jer istinu govorim, meni ne vjerujete. 46 Tko ?e mi od vas dokazati grijeh? Ako istinu govorim, zašto mi ne vjerujete? 47 Tko je od Boga, rije?i Božje sluša; vi zato ne slušate jer niste od Boga." 48 Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?" 49 Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego ?astim svoga Oca, a vi me obeš?aš?ujete. 50 No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi. 51 Zaista, zaista, kažem vam: ako tko o?uva moju rije?, ne?e vidjeti smrti dovijeka." 53 Zar si ti ve?i od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?" 54 Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, 55 no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ?u lažac jednak vama. No znam ga i rije? njegovu ?uvam. 56 Abraham, otac vaš, usklikta što ?e vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se." 57 Rekoše mu nato Židovi: "Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?" 58 Re?e im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!" 59o pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te izi?e iz Hrama. Ozdravljenje slijepa od ro?enja

9

1Prolaze?i ugleda ?ovjeka slijepa od ro?enja. 2 Zapitaše ga njegovi u?enici: "U?itelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" 3 Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu o?ituju djela Božja." 4 "Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi no?, kad nitko ne može raditi. 5 Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta." 6 To rekavši, pljune na zemlju i od pljuva?ke na?ini kal pa mu kalom premaza o?i. 7 I re?e mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu!" - što zna?i "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledaju?i. 8 Susjedi i oni koji su ga prije vi?ali kao prosjaka govorili su: "Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?" 9 Jedni su govorili: "On je." Drugi opet: "Nije, nego mu je sli?an." On je sam tvrdio: "Da, ja sam!" 10 Nato ga upitaše: "Kako su ti se otvorile o?i?" 12 Rekoše mu: "Gdje je on?" Odgovori: "Ne znam." 13 Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. 14 A toga dana kad Isus na?ini kal i otvori njegove o?i, bijaše subota. 15 Farizeji ga po?eše iznova ispitivati kako je progledao. On im re?e: "Stavio mi kal na o?i i ja se oprah - i evo vidim." 16 Nato neki izme?u farizeja rekoše: "Nije taj ?ovjek od Boga: ne pazi na subotu." Drugi su pak govorili: "A kako bi jedan grešnik mogao ?initi takva znamenja?" I nastade me?u njima podvojenost. 17 Zatim ponovno upitaju slijepca: "A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je o?i!" On odgovori: "Prorok je!" 18 Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao 19 i upitaše ih: "Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?" 20 Njegovi roditelji odvrate: "Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. 21 A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio o?i, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi gov ori!" 22 Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista ve? bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izop?iti svaki koji njega prizna Kristom. 23 Zbog toga rekoše njegovi roditelji: "Punoljetan je, njega pitajte!" 24 Pozvaše stoga po drugi put ?ovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: "Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj ?ovjek grešnik!" 25 Nato im on odgovori: "Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim." 26 Rekoše mu opet: "Što ti u?ini? Kako ti otvori o?i?" 27 Odgovori im: "Ve? vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet ho?ete ?uti? Da ne kanite i vi postati njegovim u?enicima?" 28 Nato ga oni izgrdiše i rekoše: "Ti si njegov u?enik, a mi smo u?enici Mojsijevi. 29 Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je." 30 Odgovori im ?ovjek: "Pa to i jest ?udnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio o?i. 31 Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. 32 Odvijeka se nije ?ulo da bi tko otvorio o?i slijepcu od ro?enja. 33 Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao ?initi ništa". 34 Odgovore mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da u?iš?" i izbaciše ga. 35 Do?uo Isus da su onoga izbacili pa ga na?e i re?e mu: "Ti vjeruješ u Sina ?ovje?jega?" 36 On odgovori: "A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?" 37 Re?e mu Isus: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!" 38 A on re?e: "Vjerujem, Gospodine!" I baci se ni?ice preda nj. 39 Tada Isus re?e: "Radi suda do?oh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!" 40 ?uli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: "Zar smo i mi slijepi?"

10

10"Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ov?injak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preska?e, kradljivac je i razbojnik. 2 A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. 3 Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. 4 A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. 5 Za tu?incem, dakako, ne idu, ve? bježe od njega jer tu?in?eva glasa ne poznaju." 6 Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. 7 Stoga im Isus ponovno re?e: "Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. 8 Svi koji do?oše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. 9 Ja sam vrata. Kroza me tko u?e, spasit ?e se: i ulazit ?e i izlaziti i pašu nalaziti. 10 Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja do?oh da život imaju, u izobilju da ga imaju." 11 "Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. 12 Najamnik - koji nije pastir i nije vlasnik ovaca - kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: 13 najamnik je i nije mu do ovaca. 14 Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, 15 kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. 16 Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ov?injaka. I njih treba da dovedem i glas ?e moj ?uti i bit ?e jedno stado, jedan pastir. 17 Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. 18 Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga." 19 Me?u Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih rije?i. 20 Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?" 21 Drugi su govorili: "Nisu to rije?i opsjednuta. Zar zloduh može slijepima o?i otvoriti?" VI. BLAGDAN POSVETE HRAMA Isus se proglašava Sinom Božjim 22 Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posve?enja. Bila je zima. 23 Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. 24 Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ?eš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!" 25 Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja ?inim u ime Oca svoga - ona svjedo?e za mene. 26 Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. 27 Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. 28 Ja im dajem život vje?ni te ne?e propasti nikada i nitko ih ne?e ugrabiti iz moje ruke. 29 Otac moj, koji mi ih dade, ve?i je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke O?eve. 30 Ja i Otac jedno smo." 31 Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. 32 Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela O?eva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?" 33 Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - ?ovjek - sebe Bogom praviš." 34 Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! 35 Ako bogovima nazva one kojima je rije? Božja upravljena - a Pismo se ne može dokinuti - 37 Ako ne ?inim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. 38 Ali ako ?inim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu." 39 Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. Isus se povla?i u Pereju 40 I ode ponovno na onu stranu Jordana - na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. 41 A mnogi do?oše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne u?ini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome." 42gi ondje povjerovaše u njega. Lazarova bolest i smrt

11

11Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. 2 Marija bijaše ono pomazala Gospodina pomaš?u i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijaše bolestan. 3 Sestre stoga poru?iše Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je." 4 ?uvši to, Isus re?e: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji." 5 A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. 6 Ipak, kad je ?uo za njegovu bolest, ostade još dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. 7 Istom nakon toga re?e u?enicima: "Po?imo opet u Judeju!" 8 Kažu mu u?enici: "U?itelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?" 9 Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spoti?e se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. 10 Hodi li tko no?u, spoti?e se jer nema svjetlosti u njemu." 11 To re?e, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga." 12 Rekoše mu nato u?enici: "Gospodine, ako spava, ozdravit ?e." 13 No Isus to re?e o njegovoj smrti, a oni pomisliše da govori o spavanju, o snu. 14 Tada im Isus re?e posve otvoreno: "Lazar je umro. 15 Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego po?imo k njemu!" 16 Nato Toma zvani Blizanac re?e suu?enicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" Isus je život 17 Kad je dakle Isus stigao, na?e da je onaj ve? ?etiri dana u grobu. 18 Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. 19 A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. 20 Kad Marta do?u da Isus dolazi, po?e mu u susret dok je Marija ostala u ku?i. 21 Marta re?e Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. 22 Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat ?e ti." 23 Kaza joj Isus: "Uskrsnut ?e brat tvoj!" 24 A Marta mu odgovori: "Znam da ?e uskrsnuti o uskrsnu?u, u posljednji dan." 25 Re?e joj Isus: "Ja sam uskrsnu?e i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet ?e. 26 I tko god živi i vjeruje u mene, ne?e umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?" 27 Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!" 28 Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i re?e joj krišom: "U?itelj je ovdje i zove te." 29 A ona, ?im do?u, brzo ustane i po?e k njemu. 30 Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. 31 Kad Židovi, koji su s Marijom bili u ku?i i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, po?oše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. 32 A kad Marija do?e onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govore?i: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro." 33 Kad Isus vidje kako pla?e ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbu?en 34 upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, do?i i pogledaj!" 35 I zaplaka Isus. 36 Nato su Židovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" 37 A neki izme?u njih rekoše: "Zar on, koji je slijepcu otvorio o?i, nije mogao u?initi da ovaj ne umre?" Uskrišenje Lazarovo 38 Isus onda, ponovno potresen, po?e grobu. Bila je to pe?ina, a na nju navaljen kamen. 39 Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kaže mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, ve? zaudara. Ta ?etvrti je dan." 40 Kaže joj Isus: "Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ?eš slavu Božju?" 41 Odvališe dakle kamen. A Isus podiže o?i i re?e: "O?e, hvala ti što si me uslišao. 42 Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazo?nog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao." 43 Rekavši to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" 44 I mrtvac izi?e, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ru?nikom. Nato Isus re?e: "Odriješite ga i pustite neka ide!" Židovski glavari izglasaše smrt Isusovu 0 26,1-5; Mk 14,1-2; Lk 22,1-2) 45 Tada mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus u?ini, povjerovaše u nj. 46 A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus u?ini. 47 Stoga glavari sve?eni?ki i farizeji sazvaše Vije?e. Govorili su: "Što da radimo? Ovaj ?ovjek ?ini mnoga znamenja. 48 Ako ga pustimo tako, svi ?e povjerovati u nj pa ?e do?i Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!" 49 A jedan od njih - Kajfa, veliki sve?enik one godine - re?e im: "Vi ništa ne znate. 50 I ne mislite kako je za vas bolje da jedan ?ovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" 51 To ne re?e sam od sebe, nego kao veliki sve?enik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; 52 ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. 53 Toga dana dakle odlu?e da ga ubiju. 54 Zbog toga se Isus više nije javno kretao me?u Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s u?enicima. VII. POSLJEDNJA PASHA - PROSLAVA SINA ?OVJE?JEGA 1. PRIJE MUKE 55 Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uzi?oše prije Pashe u Jeruzalem da se o?iste. 56 Iskahu dakle Isusa te se stoje?i u Hramu zapitkivahu: "Što vam se ?ini? Zar on ne kani do?i na Blagdan?" 57 A glavari sve?eni?ki i farizeji izdadoše naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate. Pomazanje u Betaniji 0,6-13; Mk 14,3-9)

12

12Šest dana prije Pashe do?e Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. 2 Ondje mu prirediše ve?eru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. 3 Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se ku?a napuni mirisom pomasti. 4 Nato re?e Juda Iškariotski, jedan od njegovih u?enika, onaj koji ga je imao izdati: 5 "Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" 6 To ne re?e zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. 7 Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! 8 Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek." 9 Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, ve? i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. 10 A glavari sve?eni?ki odlu?iše i Lazara ubiti 11 jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa. Isusov mesijanski ulazak u Jeruzalem 0 21,1-11; Mk 11,1-11; Lk 19,28-40) 12 Kad je sutradan silan svijet koji do?e na Blagdan ?uo da Isus dolazi u Jeruzalem, 13 uze palmove gran?ice i izi?e mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov." 14 A Isus na?e magar?i?a i sjede na nj kao što je pisano: 15 boj se, k?eri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašu? na mladetu magari?inu! 16 To u?enici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to u?iniše. 17 Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedo?anstvo o tome. 18 Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pro?ulo se da je on u?inio to znamenje. 19 Farizeji nato rekoše me?u sobom: "Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za njim!" Neki Grci traže Isusa 0 16,24-25; Mk 8,34-35; Lk 9,23-24) 20 A me?u onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci. 21 Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." 22 Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. 23 Isus im odgovori: "Došao je ?as da se proslavi Sin ?ovje?ji. 24 Zaista, zaista, kažem vam: ako pšeni?no zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. 25 Tko ljubi svoj život, izgubit ?e ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sa?uvat ?e ga za život vje?ni. 26 Ako mi tko ho?e služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje ?e biti i moj služitelj. Ako mi tko ho?e služiti, po?astit ?e ga moj Otac." Isus tuma?i smisao svoje smrti 27 mi je sada potresena i što da kažem? O?e, izbavi me iz ovoga ?asa? No, zato do?oh u ovaj ?as! 28 O?e, proslavi ime svoje!" Uto do?e glas s neba: "Proslavio sam i opet ?u proslaviti!" 29 Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "An?eo mu je zborio." 30 Isus na to re?e: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." 31 "Sada je sud ovomu svijetu, sada ?e knez ovoga svijeta biti izba?en. 32 A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ?u privu?i k sebi." 33 To re?e da ozna?i kakvom ?e smr?u umrijeti. 34 Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona ?uli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin ?ovje?ji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin ?ovje?ji?" 35 Isus im nato re?e: "Još je malo vremena svjetlost me?u vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. 36 Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus dore?e, a onda ode i sakri se od njih. Zaklju?ak: nevjerovanje židovsko 37 Iako je Isus pred njima u?inio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, 38 da se ispuni rije? koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? 39 Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: 40 im o?i, stvrdnu srca; da o?ima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. 41 Re?e to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. 42 Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izop?eni iz sinagoge. 43 Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje. 44 A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; 45 i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. 46 Ja - Svjetlost - do?oh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. 47 I sluša li tko moje rije?i, a ne ?uva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. 48 Tko mene odbacuje i rije?i mojih ne prima, ima svoga suca: rije? koju sam zborio - ona ?e mu suditi u posljednji dan. 49 Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. 50 I znam: zapovijed njegova jest život vje?ni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac." 2. POSLJEDNJA VE?ERA - PROSLAVA SINA ?OVJE?JEGA Isus pere noge u?enicima 0,6-12; 10,24-40; Lk 22,24-28; 6,40)

13

13Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov ?as da prije?e s ovoga svijeta Ocu, budu?i da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. 2 I za ve?erom je ?avao ve? bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. 3 A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa 4 usta od ve?ere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. 5 Nalije zatim vodu u praonik i po?ne u?enicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. 6 Do?e tako do Šimuna Petra. A on ?e mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" 7 Odgovori mu Isus: "Što ja ?inim, ti sada ne znaš, ali shvatit ?eš poslije." 8 Re?e mu Petar: "Ne?eš mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, ne?eš imati dijela sa mnom." 9 Nato ?e mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" 10 Kaže mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je ?ist! I vi ste ?isti, ali ne svi!" 11 Jer znao je tko ?e ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi ?isti." 12 Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i re?e im: "Razumijete li što sam vam u?inio? 13 Vi me zovete U?iteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! 14 Ako dakle ja - Gospodin i U?itelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. 15 Primjer sam vam dao da i vi ?inite kao što ja vama u?inih." 16 Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga ve?i od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. 17 Ako to znate, blago vama budete li tako i ?inili!" Izdajica prokazan 0 26,20-25; Mk 14,17-21; Lk 22,21-23) 18 "Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali - neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže." 19 "Ve? vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. 20 Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao." 21 Rekavši to, potresen u duhu Isus posvjedo?i: "Zaista, zaista, kažem vam: jedan ?e me od vas izdati!" 22 U?enici se zgledahu me?u sobom u nedoumici o kome to govori. 23 A jedan od njegovih u?enika - onaj kojega je Isus ljubio - bijaše za stolom Isusu do krila. 24 Šimun Petar dade mu znak i re?e: "Pitaj tko je taj o kome govori." 25 Ovaj se privine Isusu uz prsa i upita: "Gospodine, tko je taj?" 26 Isus odgovori: "Onaj je kome ja dadnem umo?en zalogaj." 27 Tada umo?i zalogaj, uze ga i dade Judi Šimuna Iškariotskoga. Nakon zalogaja u?e u nj Sotona. Nato mu Isus re?e: "Što ?iniš, u?ini brzo!" 28 Nijedan od sustolnika nije razumio zašto mu je to rekao. 29 Budu?i da je Juda imao kesu, neki su mislili da mu je Isus rekao: "Kupi što nam treba za blagdan!" - ili neka poda nešto siromasima. 30 On dakle uzme zalogaj i odmah izi?e. A bijaše no?. Rastanak: nova zapovijed 31 Pošto Juda izi?e, re?e Isus: "Sada je proslavljen Sin ?ovje?ji i Bog se proslavio u njemu! 32 Ako se Bog proslavio u njemu, i njega ?e Bog proslaviti u sebi, i uskoro ?e ga proslaviti! 33 Dje?ice, još sam malo s vama. Tražit ?ete me, ali kao što rekoh Židovima, kažem sada i vama: kamo ja odlazim, vi ne možete do?i. 34 Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge. 35 Po ovom ?e svi znati da ste moji u?enici: ako budete imali ljubavi jedni za druge." Isus i Petar 0 26,31-35; Mk 14,17-31; Lk 22,31-34) 36 Kaže mu Šimun Petar: "Gospodine, kamo to odlaziš?" Isus mu odgovori: "Kamo ja odlazim, ti zasad ne možeš po?i za mnom. No po?i ?eš poslije." 37 Nato ?e mu Petar: "Gospodine, a zašto sada ne bih mogao po?i za tobom? Život ?u svoj položiti za tebe!" 38ovori Isus: "Život ?eš svoj položiti za mene? Zaista, zaista, kažem ti: Pijetao ne?e zapjevati dok me triput ne zatajiš." Isus - put do Oca

14

14"Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! 3 Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ?u do?i i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. 4 A kamo ja odlazim, znate put." 5 Re?e mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?" 6 Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. 7 Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga." 8 Kaže mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" 10 Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Rije?i koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni ?ini djela svoja. 11 Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne ina?e, zbog samih djela vjerujte. 12 Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, ?init ?e djela koja ja ?inim; da ve?a ?e od njih ?initi jer ja odlazim Ocu. 13 I što god zaištete u moje ime, u?init ?u, da se proslavi Otac u Sinu. 14 Ako me što zaištete u moje ime, u?init ?u." Obe?anje Duha 15 "Ako me ljubite, zapovijedi ?ete moje ?uvati. 16 I ja ?u moliti Oca i on ?e vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: 17 Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. 18 Ne?u vas ostaviti kao siro?ad; do?i ?u k vama. 19 Još malo i svijet me više ne?e vidjeti, no vi ?ete me vidjeti jer ja živim i vi ?ete živjeti. 20 U onaj ?ete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. 21 Tko ima moje zapovijedi i ?uva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega ?e ljubiti Otac moj, i ja ?u ljubiti njega i njemu se o?itovati." 22 Kaže mu Juda, ne Iškariotski: "Gospodine, kako to da ?eš se o?itovati nama, a ne svijetu?" 23 Odgovori mu Isus: "Ako me tko ljubi, ?uvat ?e moju rije? pa ?e i Otac moj ljubiti njega i k njemu ?emo do?i i kod njega se nastaniti. 24 Tko mene ne ljubi, rije?i mojih ne ?uva. A rije? koju slušate nije moja, nego Oca koji me posla. 25 To sam vam govorio dok sam boravio s vama. 26 Branitelj - Duh Sveti, koga ?e Otac poslati u moje ime, pou?avat ?e vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. 27 Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. 29 Kazao sam vam to sada, prije negoli se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. 30 Ne?u više s vama mnogo govoriti jer dolazi knez svijeta. Protiv mene ne može on ništa. 31 neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako ?inim kako mi je zapovjedio Otac. Ustanite, po?imo odavde!" Trs i loza

15

15"Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar. 2 Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on sije?e, a svaku koja rod donosi ?isti da više roda donese. 3 Vi ste ve? o?iš?eni po rije?i koju sam vam zborio. 4 Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. 5 Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete u?initi ništa. 6 Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. 7 Ako ostanete u meni i rije?i moje ako ostanu u vama, što god ho?ete, ištite i bit ?e vam. 8 Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji u?enici. 9 Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. 10 Budete li ?uvali moje zapovijedi, ostat ?ete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja ?uvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. 11 To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. 12 Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! 13 Ve?e ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. 14 Vi ste prijatelji moji ako ?inite što vam zapovijedam. 15 Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priop?ih sve što sam ?uo od Oca svoga. 16 Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. 17 Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge." Mržnja svijeta na Isusove u?enike 18 "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. 19 Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budu?i da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. 21 A sve ?e to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla. 22 Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no sada nemaju izgovora za svoj grijeh. 23 Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega. 24 Da nisam u?inio me?u njima djela kojih nitko drugi ne ?ini, ne bi imali grijeha; a sada vidješe pa ipak zamrziše i mene i Oca mojega. 25 No neka se ispuni rije? napisana u njihovu Zakonu: Mrze me nizašto. 26 A kada do?e Branitelj koga ?u vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on ?e svjedo?iti za mene. 27i ?ete svjedo?iti jer ste od po?etka sa mnom.

16

16To sam vam govorio da se ne sablaznite. 2 Izop?avat ?e vas iz sinagoga. Štoviše, dolazi ?as kad ?e svaki koji vas ubije misliti da služi Bogu. 3 A to ?e ?initi jer ne upoznaše ni Oca ni mene. 4 Govorio sam vam ovo da se, kada do?e vrijeme, sjetite da sam vam rekao." Djelovanje Duha Svetoga "S po?etka vam ne rekoh ovo jer bijah s vama. 6 Naprotiv, žaloš?u se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. 7 No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj ne?e do?i k vama; ako pak odem, poslat ?u ga k vama. 8 A kad on do?e, pokazat ?e svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: 9 grijeh je što ne vjeruju u mene; 10 pravednost - što odlazim k Ocu i više me ne vidite; 11 a osuda - što je knez ovoga svijeta osu?en. 12 Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. 13 No kada do?e on - Duh Istine - upu?ivat ?e vas u svu istinu; jer ne?e govoriti sam od sebe, nego ?e govoriti što ?uje i navješ?ivat ?e vam ono što dolazi. 14 On ?e mene proslavljati jer ?e od mojega uzimati i navješ?ivati vama. 15 Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješ?ivat ?e vama." "Opet ?ete me vidjeti" 16 "Malo, i više me ne?ete vidjeti; i opet malo, pa ?ete me vidjeti." 20 Zaista, zaista, kažem vam: vi ?ete plakati i jaukati, a svijet ?e se veseliti. Vi ?ete se žalostiti, ali žalost ?e se vaša okrenuti u radost. 21 Žena kad ra?a, žalosna je jer je došao njezin ?as; ali kad rodi djetešce, ne spominje se više muke od radosti što se ?ovjek rodio na svijet. 22 Tako dakle i vi: sad ste u žalosti, no ja ?u vas opet vidjeti; i srce ?e vam se radovati i radosti vaše nitko vam oteti ne?e. 23 U onaj me dan ne?ete ništa više pitati. Zaista, zaista, kažem vam: što god zaištete u Oca, dat ?e vam u moje ime. 24 Dosad niste iskali ništa u moje ime. Ištite i primit ?ete da radost vaša bude potpuna!" Završetak govora: pobjeda nad svijetom 25 "To sam vam govorio u poredbama. Dolazi ?as kad vam više ne?u govoriti u poredbama, nego ?u vam otvoreno navješ?ivati Oca. 26 U onaj dan iskat ?ete u moje ime i ne velim vam da ?u ja moliti Oca za vas. 27 Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili i vjerovali da sam ja od Boga izišao. 28 Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu." 29 Kažu mu u?enici: "Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvon se poredbom ne služiš. 30 Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga." 31 Odgovori im Isus: "Sada vjerujete? 32 Evo dolazi ?as i ve? je došao: raspršit ?ete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom. 33vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!" Isusova sve?eni?ka molitva

17

17To Isus dore?e, a onda podiže o?i k nebu i progovori: "O?e, došao je ?as: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe 2 i da vlaš?u koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vje?ni svima koje si mu dao. 3 A ovo je život vje?ni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista. 4 Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. 5 A sada ti, O?e, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. 6 Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i rije? su tvoju sa?uvali. 7 Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao 8 jer rije?i koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. 9 Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. 10 I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. 11 Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. O?e sveti, sa?uvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. 12 Dok sam ja bio s njima, ja sam ih ?uvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. 13 A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. 14 Ja sam im predao tvoju rije?, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. 15 Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih o?uvaš od Zloga. 16 Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. 17 Posveti ih u istini: tvoja je rije? istina. 18 Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. 19 I za njih posve?ujem samog sebe da i oni budu posve?eni u istini. 20 Ne molim samo za ove nego i za one koji ?e na njihovu rije? vjerovati u mene: 21 da svi budu jedno kao što ti, O?e, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. 22 I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jed no - 23 ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. 24 O?e, ho?u da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. 25 O?e pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. 26 I njima sam o?itovao tvoje ime, i još ?u o?itovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima." 3. MUKA I SMRT Isus izdan i uhva?en 0,47-56; Mk 14,43-50; Lk 22,47-53)

18

18To rekavši, zaputi se Isus sa svojim u?enicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji u?e Isus i njegovi u?enici. 2 A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu ?esto sastajao sa svojim u?enicima. 3 Juda onda uze ?etu i od sve?eni?kih glavara i farizeja sluge te do?e onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. 4 Znaju?i sve što ?e s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?" 5 Odgovore mu: "Isusa Nazare?anina." Re?e im Isus: "Ja sam!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. 6 Kad im dakle re?e: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju. 7 Ponovno ih tada upita: "Koga tražite?" Oni odgovore: "Isusa Nazare?anina." 8 Isus odvrati: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu" - 9 da se ispuni rije? koju re?e: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao." 10 A Šimun Petar isu?e ma? koji je imao uza se pa udari slugu velikoga sve?enika i odsije?e mu desno uho. Sluga se zvao Malho. 11 Nato Isus re?e Petru: "Djeni ma? u korice! ?ašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?" 12 Tada ?eta, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Isus pred Anom 13 Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga sve?enika one godine. 14 Kajfa pak ono svjetova Židove: "Bolje da jedan ?ovjek umre za narod." Zataja Petrova 0 26,69-70; Mk 14,66-68; Lk 22,55-57) 15 Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi u?enik. Taj u?enik bijaše poznat s velikim sve?enikom pa s Isusom u?e u dvorište velikoga sve?enika. 16 Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi u?enik, znanac velikoga sve?enika, izi?e i re?e vratarici te uvede Petra. 17 Nato ?e sluškinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od u?enika toga ?ovjeka?" On odvrati: "Nisam!" 18 A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. Veliki sve?enik ispituje Isusa 0 26,59-66; Mk 14,55-64; Lk 22,66-71) 19 Veliki sve?enik zapita Isusa o njegovim u?enicima i o njegovu nauku. 20 Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam nau?avao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. 21 Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." 22 Na te njegove rije?i jedan od nazo?nih slugu pljusne Isusa govore?i: "Tako li odgovaraš velikom sve?eniku?" 23 Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?" 24 Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom sve?eniku. Petar ponovno zatajuje Isusa 0 26,71-75; Mk 14,69-72; Lk 22,58-62) 25 Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: "Da nisi i ti od njegovih u?enika?" On zanijeka: "Nisam!" 26 Nato ?e jedan od slugu velikog sve?enika, ro?ak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?" 27 I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. Isus pred Pilatom 0 27,1-2. 11-14; Mk 15,1-5; Lk 23,1-5) 28 Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne u?oše da se ne okaljaju, ve? da mognu blagovati pashu. 29 Pilat tada izi?e pred njih i upita: "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga ?ovjeka?" 30 Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zlo?inac, ne bismo ga predali tebi." 31 Re?e im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Odgovoriše mu Židovi: "Nama nije dopušteno nikoga pogubiti" - 32 da se ispuni rije? Isusova kojom je ozna?io kakvom mu je smr?u umrijeti. 33 Nato Pilat u?e opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" 34 Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" 35 Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari sve?eni?ki predadoše te meni. Što si u?inio?" 36 Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." 37 Nato mu re?e Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedo?im za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." 38 Re?e mu Pilat: "Što je istina?" Isus osu?en na smrt 0 27,15-31; Mk 15,6-20; Lk 23,13-25) 39 Rekavši to, opet izi?e pred Židove i re?e im: "Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je obi?aj da vam o Pashi nekoga pustim. Ho?ete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?" 40ikaše nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bijaše razbojnik.

19

19Tada Pilat uze i izbi?eva Isusa. 2 A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. 3 I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju židovski!" I pljuskali su ga. 4 A Pilat ponovno izi?e i re?e im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice." 5 Izi?e tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: "Evo ?ovjeka!" 6 I kad ga ugledaše glavari sve?eni?ki i sluge, povikaše: "Raspni, raspni!" Kaže im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice." 7 Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim." 8 Kad je Pilat ?uo te rije?i, još se više prestraši 9 pa ponovno u?e u dvor i kaže Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne dade odgovora. 10 Tada mu Pilat re?e: "Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?" 11 Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima ve?i grijeh onaj koji me predao tebi." 12 Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru." 13 ?uvši te rije?i, Pilat izvede Isusa i posadi na suda?ku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos - Plo?nik, hebrejski Gabata - 14 a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure - i kaže Židovima: "Evo kralja vašega!" 15 Oni na to povikaše: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kaže im Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?" Odgovoriše glavari sve?eni?ki: "Mi nemamo kralja osim cara!" Raspe?e 0 27,32-34. 37; Mk 15,22-24. 26; Lk 23,33-34) 16 Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. 17 I nose?i svoj križ, izi?e on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. 18 Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. 19 A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: "Isus Nazare?anin, kralj židovski." 20 Taj su natpis ?itali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i gr?ki. 22 Pilat odgovori: "Što napisah, napisah!" Dioba odje?e 0 27,35-36; Mk 15,24-25; Lk 23,34) 23 Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na ?etiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. 24 Rekoše zato me?u sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše me?u se haljine moje, za odje?u moju baciše kocku. I vojnici u?iniše tako. Majka Isusova - majka u?enika 0 27,55-56; Mk 15,40-41; Lk 23,49) 25 Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. 26 Kad Isus vidje majku i kraj nje u?enika kojega je ljubio, re?e majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim re?e u?eniku: "Evo ti majke!" 27 I od toga ?asa uze je u?enik k sebi. Isusova smrt 0 27,45-54; Mk 15,33-39; Lk 23,44-48) 28 Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, re?e: "Žedan sam." 29 A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. 30 ?im Isus uze ocat, re?e: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh. Probodeni bok 31 Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. 32 Do?oše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. 33 Kada do?oše do Isusa i vidješe da je ve? umro, ne prebiše mu golijeni, 34 nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah pote?e krv i voda. 35 Onaj koji je vidio svjedo?i i istinito je svjedo?anstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete 36 jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost ne?e slomiti. 37 I drugo opet Pismo veli: Gledat ?e onoga koga su proboli. Ukop Isusov 0 27,56-61; Mk 15,42-47; Lk 23,50-56) 38 Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio u?enik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. 39 A do?e i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu no?u - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. 40 Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova obi?aj za ukop. 41 A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. 42 Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa. VIII. USKRSNI DANI Prazan grob 0,1-8; Mk 16,1-8; Lk 24,1-12)

20

10Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, do?e Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. 2 Otr?i stoga i do?e k Šimunu Petru i drugom u?eniku, kojega je Isus ljubio, pa im re?e: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." 3 Uputiše se onda Petar i onaj drugi u?enik i do?oše na grob. 4 Tr?ahu obojica zajedno, ali onaj drugi u?enik prestignu Petra i stiže prvi na grob. 5 Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne u?e. 6 Uto do?e i Šimun Petar koji je išao za njim i u?e u grob. Ugleda povoje gdje leže 7 i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. 8 Tada u?e i onaj drugi u?enik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. 9 Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. 10 Potom se u?enici vratiše ku?i. Ukazanje Mariji Magdaleni 0 28,9-10; Mk 16,9-11) 11 A Marija je stajala vani kod groba i plakala. 12 Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva an?ela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo - jedan kod glave, drugi kod nogu. 13 Kažu joj oni: "Ženo, što pla?eš?" Odgovori im: "Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše." 14 Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. 15 Kaže joj Isus: "Ženo, što pla?eš? Koga tražiš?" Misle?i da je to vrtlar, re?e mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ?u ga uzeti." 16 Kaže joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te ?e mu hebrejski: "Rabbuni!" - što zna?i: "U?itelju!" 17 Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uzi?oh Ocu, nego idi mojoj bra?i i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu." 18 Ode dakle Marija Magdalena i navijesti u?enicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao." Ukazanje u?enicima 0 28,16-20; Mk 16,14-18; Lk 24,36-49) 19 I uve?er toga istog dana, prvog u tjednu, dok su u?enici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, do?e Isus, stane u sredinu i re?e im: "Mir vama!" 20 To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se u?enici vidjevši Gospodina. 21 Isus im stoga ponovno re?e: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." 22 To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23 Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." Ukazanje u nazo?nosti Tominoj 24 Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad do?e Isus. 25 Govorili su mu dakle drugi u?enici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg ?avala i ne stavim svoj prst u mjesto ?avala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, ne?u vjerovati." 26 I nakon osam dana bijahu njegovi u?enici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus do?e, stade u sredinu i re?e: "Mir vama!" 27 Zatim ?e Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." 28 Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" 29 Re?e mu Isus: "Budu?i da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" Zaklju?ak: svrha ove knjige 30 Isus je pred svojim u?enicima u?inio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. 31va su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjeruju?i imate život u imenu njegovu. DODATAK Ukazanje Isusovo kod Tiberijadskog jezera

21

11Poslije toga o?itova se Isus ponovno u?enicima na Tiberijadskome moru. O?itova se ovako: 2 Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova u?enika. 3 Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Iza?oše i u?oše u la?u, ali te no?i ne uloviše ništa. 4 Kad je ve? svanulo, stade Isus na kraju, ali u?enici nisu znali da je to Isus. 5 Kaže im Isus: "Dje?ice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo." 6 A on im re?e: "Bacite mrežu na desnu stranu la?e i na?i ?ete." Baciše oni i više je ne mogoše izvu?i od mnoštva ribe. 7 Tada onaj u?enik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!" Kad je Šimun Petar ?uo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. 8 Ostali u?enici do?oše s la?icom vuku?i mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. 9 Kad izi?u na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. 10 Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." 11 Nato se Šimun Petar popne i izvu?e na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. 12 Kaže im Isus: "Hajde, doru?kujte!" I nitko se od u?enika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. 13 Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. 14 To se ve? tre?i put o?itova Isus u?enicima pošto uskrsnu od mrtvih. Isus podjeljuje Petru prvenstvo 15 Nakon doru?ka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." 16 Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" 17 Upita ga tre?i put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita tre?i put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!" 18 "Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mla?i, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ?eš ruke i drugi ?e te opasivati i voditi kamo ne?eš." 19 A to mu re?e nagovješ?uju?i kakvom ?e smr?u proslaviti Boga. Rekavši to doda: "Idi za mnom!" 20 Petar se okrene i opazi da ga slijedi onaj u?enik kojega je Isus ljubio i koji se za ve?ere bijaše privio Isusu uz prsa i upitao ga: "Gospodine, tko ?e te to izdati?" 21 Vidjevši ga, Petar kaže Isusu: "Gospodine, a što s ovim?" 22 Odgovori mu Isus: "Ako ho?u da on ostane dok ne do?em, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!" 23 Stoga se pronese me?u bra?om glas da onaj u?enik ne?e umrijeti. No Isus mu nije rekao: "Ne?e umrijeti", nego: "Ako ho?u da on ostane dok ne do?em, što je tebi do toga?" Zaklju?ak 24 Taj u?enik za ovo svjedo?i i ovo napisa. I znamo da je istinito svjedo?anstvo njegovo.