Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Evan?elje po Marku I. PRIPRAVA ZA ISUSOVO DJELOVANJE Propovijedanje Ivana Krstitelja 01-12; Lk 3,1-18; Iv 1,19-27)

1

1Po?etak Evan?elja Isusa Krista Sina Božjega. 2 Pisano je u Izaiji proroku: Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. 3 vi?e u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 4 Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obra?enja na otpuštenje grijeha. 5 Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedaju?i svoje grijehe. 6 Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. 7 I propovijedao je: "Nakon mene dolazi ja?i od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obu?i. 8 Ja vas krstim vodom, a on ?e vas krstiti Duhom Svetim." Isusovo krštenje 0 3,13-17; Lk 1,21-22; Iv 1,29-34) 9 Onih dana do?e Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. 10 I odmah, ?im iza?e iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, 11 a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! Kušnja u pustinji 0 4,1-11; Lk 4,1-13) 12 I odmah ga Duh nagna u pustinju. 13 I bijaše u pustinji ?etrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a an?eli mu služahu. II. ISUSOVO DJELOVANJE U GALILEJI Po?etak propovijedanja 14 A pošto Ivan bijaše predan, oti?e Isus u Galileju. Propovijedao je evan?elje Božje: 15 "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evan?elju!" Prva ?etiri u?enika 0 4,12-22; Lk 4,14-15; 5,1-11; Iv 1,35-51) 16 I prolaze?i uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. 17 I re?e im Isus: "Hajdete za mnom i u?init ?u vas ribarima ljudi!" 18 Oni odmah ostaviše mreže i po?oše za njim. 19 Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u la?i su krpali mreže. 20 Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u la?i s nadni?arima i oti?u za njim. Pou?avanje i ?udo u kafarnaumskoj sinagogi 0 4,31-37) 21 I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu u?e on u sinagogu i po?e nau?avati. 22 Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta u?io ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. 23 A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao ?ovjek opsjednut ne?istim duhom. On povika: 24 "Što ti imaš s nama, Isuse Nazare?anine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!" 25 Isus mu zaprijeti: "Umukni i izi?i iz njega!" 26 Nato ne?isti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i izi?e iz njega. 27 Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: "Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim ne?istim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se." 28 I pro?ulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj. Ozdravljenje Petrove punice 0 8,14-15; Lk 4,38-39) 29 I odmah pošto izi?oše iz sinagoge, u?e s Jakovom i Ivanom u ku?u Šimunovu i Andrijinu. 30 A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. 31 On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. Druga ozdravljenja 0 8,6-17; Lk 4,40-41) 32 Uve?er, kad sunce za?e, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. 33 I sav je grad nagrnuo k vratima. 34 I on ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali. Isus potajno ostavlja Kafarnaum i propovijeda po Galileji 0 4,23; Lk 4,42-44) 35 Rano ujutro, još za mraka, ustane, izi?e i povu?e se na samotno mjesto i ondje se moljaše. 36 Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. 37 Kad ga na?oše, rekoše mu: "Svi te traže." 38 Kaže im: "Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao." 39 I pro?e svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio. Ozdravljenje gubavca 0 8,1-4; Lk 5,12-16) 40 I do?e k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako ho?eš, možeš me o?istiti!" 41 Isus ganut pruži ruku, dota?e ga se pa ?e mu: "Ho?u, budi ?ist!" 42 I odmah nesta s njega gube i o?isti se. 43 Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi 44 rije?ima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se sve?eniku i prinesi za svoje o?iš?enje što propisa Mojsije, njima za svjedo?anstvo." 45 Ali ?im izi?e, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati doga?aj tako da Isus više nije mogao javno u?i u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud. Ozdravljenje uzetoga 01-8; Lk 5,17-26)

2

1I pošto nakon nekoliko dana opet u?e u Kafarnaum, pro?ulo se da je u ku?i. 2 I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješ?ivaše Rije?. 3 I do?u nose?i k njemu uzetoga. Nosila ga ?etvorica. 4 Budu?i da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Na?inivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. 5 Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi." 6 Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji po?eše mudrovati u sebi: 7 "Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?" 8 Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa ?e im: "Što to mudrujete u sebi? 10 Ali da znate: vlastan je Sin ?ovje?ji na zemlji otpuštati grijehe!" I re?e uzetomu: 11 "Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i po?i ku?i!" 12 I on usta, uze odmah postelju i izi?e na o?igled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govore?i: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!" Poziv Levija. Gozba s grešnicima 0 9,9-13; Lk 5,27-32) 13 Isus ponovno izi?e k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih pou?avaše. 14 Prolaze?i ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: "Po?i za mnom!" On usta i po?e za njim. 15 Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj ku?i, na?oše se za stolom s njime i njegovim u?enicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga 16 i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim u?enicima: "Zašto jede s carinicima i grešnicima?" 17 ?uvši to, Isus im re?e: "Ne treba zdravima lije?nika, nego bolesnima! Ne do?oh zvati pravednike, nego grešnike." Rasprava o postu 0 9,14-17; Lk 5,33-39) 18 Ivanovi su u?enici i farizeji postili. I do?u neki i kažu mu: "Zašto u?enici Ivanovi i u?enici farizejski poste, a tvoji u?enici ne poste?" 19 Nato im Isus re?e: "Mogu li svatovi postiti dok je zaru?nik s njima? Dokle god imaju zaru?nika sa sobom, ne mogu postiti. 20 Do?i ?e ve? dani kad ?e im se ugrabiti zaru?nik i tada ?e postiti u onaj dan!" 21 "Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Ina?e nova zakrpa vu?e sa starog odijela pa nastane još ve?a rupa." 22 "I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Ina?e ?e vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego - novo vino u nove mješine!" Trganje klasja u subotu 0 12,1-8; Lk 6,1-5) 23 Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi u?enici po?eše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: 24 "Gle! Zašto ?ine što subotom nije dopušteno?" 25 Isus im odgovori: "Zar nikad niste ?itali što u?ini David kad ogladnje te se na?e u potrebi on i njegovi pratioci? 26 Kako za velikog sve?enika Ebjatara u?e u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim sve?enika; a on dade i svojim pratiocima?" 27 I govoraše im: "Subota je stvorena radi ?ovjeka, a ne ?ovjek radi subote. 28 Tako, Sin ?ovje?ji gospodar je subote!" Ozdravljenje u subotu 0,9-14; Lk 6,6-11)

3

1U?e ponovno u sinagogu. Bio je ondje ?ovjek usahle ruke. 2 A oni vrebahu ho?e li ga Isus u subotu izlije?iti, da ga optuže. 3 On kaže ?ovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!" 4 A njima ?e: "Je li subotom dopušteno ?initi dobro ili ?initi zlo, život spasiti ili pogubiti?" No oni su šutjeli. 5 A on, ražaloš?en okorjeloš?u srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa re?e tom ?ovjeku: "Ispruži ruku!" On ispruži - i ruka mu zdrava! 6 Farizeji izi?u i dadnu se odmah s herodovcima na vije?anje protiv njega kako da ga pogube. Narod grne za Isusom 0 12,15-16; Lk 6,17-19) 7 Isus se s u?enicima povu?e k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, 8 iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnoštvo ?ulo što ?ini i nagrnulo k njemu. 9 Stoga re?e u?enicima neka mu se zbog mnoštva pripravi la?ica da ga ne bi zgnjeli. 10 Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogo?eni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. 11 A ne?isti duhovi, ?im bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: "Ti si Sin Božji!" 12 A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju. Izbor dvanaestorice 0 10,1-4; Lk 6,12-16; Dj 1,13) 13 Uzi?e na goru i pozove koje sam htjede. I do?oše k njemu. 14 I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati 15 s vlaš?u da izgone ?avle. 16 Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, 17 i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, 18 i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca 19 i Judu Iškariotskoga, koji ga izda. Neodržive klevete 0 12,22-32; Lk 11,14-23; 12,10) 20 I do?e Isus u ku?u. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. 21 ?uvši to, do?oše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!" 22 I pismoznanci što si?oše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici ?avolskom izgoni ?avle." 23 A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: "Kako može Sotona Sotonu izgoniti? 24 Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. 25 Ili: ako se ku?a u sebi razdijeli, ona ne može opstati. 26 Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. 27 Nitko, dakako, ne može u ku?u jakoga u?i i oplijeniti mu poku?stvo ako prije jakoga ne sveže. Tada ?e mu ku?u oplijeniti!" 28 Doista, kažem vam, sve ?e se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. 29 No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vje?noga." 30 Jer govorahu: "Duha ne?istoga ima." Prava rodbina Isusova 0 12,46-50; Lk 8,19-21) 31 I do?u majka njegova i bra?a njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. 32 Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i bra?e tvoje, traže te!" 33 On im odgovori: "Tko je majka moja i bra?a moja?" 34 I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: "Evo majke moje, evo bra?e moje! 35 Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka." Isus govori u prispodobama 0,1-3; Lk 8,4)

4

1I po?e opet pou?avati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on u?e u la?u i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. 2 Pou?avao ih je u prispodobama mnogo?emu. Govorio im u pouci: Prispodoba o sija?u 0 13,3-9; Lk 8,5-8) 3 "Poslušajte! Gle, izi?e sija? sijati. 4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, do?oše ptice i pozobaše ga. 5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. 6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijenja, osuši se. 7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. 8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko." 9 I doda: "Tko ima uši da ?uje, neka ?uje!" Svrha prispodoba 0 13,10-15; Lk 8,9-10) 10 Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. 11 I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: 12 gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti." Tuma?enje prispodobe o sija?u 0 13,18-23; Lk 8,11-15) 13 I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ?ete onda razumjeti prispodobe uop?e? 14 Sija? sije Rije?. 15 Oni uz put, gdje je Rije? posijana, jesu oni kojima, netom ?uju, odmah dolazi Sotona i odnosi Rije? u njih posijanu. 16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad ?uju Rije?, odmah je s radoš?u prime, 17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Rije?i, odmah se sablazne. 18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Rije?, 19 ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Rije? te ona ostane bez ploda. 20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji ?uju i prime Rije? te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko. Prispodoba o svjetiljci i o mjeri: shva?anje evan?elja 0 5,15; 10,26; 13,12; Lk 8,16-18) 21 I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svije?njak? 22 Ta ništa nije zastrto, osim zato da se o?ituje; i ništa skriveno, osim zato da do?e na vidjelo! 23 Ima li tko uši da ?uje, neka ?uje." 24 I govoraše im: "Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit ?e vam se. I nadodat ?e vam se. 25 Doista, onomu tko ima dat ?e se, a onomu tko nema oduzet ?e se i ono što ima." Prispodoba o sjemenu koje samo raste 26 I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad ?ovjek baci sjeme u zemlju. 27 Spavao on ili bdio, no?u i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; 28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. 29 A ?im plod dopusti, brže se on la?a srpa jer eto žetve." Prispodoba o goruši?inu zrnu 0 13,31-32; Lk 13,18-19) 30 I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? 31 Kao kad se goruši?ino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, 32 jedno? posijano, naraste i postane ve?e od svega povr?a pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske." Zaklju?ak o prispodobama 0 13,34-35) 33 Mnogim takvim prispodobama navješ?ivaše im Rije?, kako ve? mogahu slušati. 34 Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim u?enicima sve razjašnjavao. Stišana oluja 0 8,23-27; Lk 8,22-25) 35 Uve?er istoga dana kaže im: "Prije?imo prijeko!" 36 Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako ve? bijaše u la?i. A pratile su ga i druge la?e. 37 Najednom nasta žestoka oluja, na la?u navale valovi te su je ve? gotovo napunili. 38 A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: "U?itelju! Zar ne mariš što ginemo?" 39 On se probudi, zaprijeti vjetru i re?e moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. 40 Tada im re?e: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?" 41 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?" Opsjednuti Gerazenac 028-34; Lk 8,26-39)

5

1Stigoše na onu stranu mora, u kraj gerazenski. 2 ?im izi?e iz la?e, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki ?ovjek s ne?istim duhom. 3 Obitavalište je imao u grobnicama. I nitko ga više nije mogao svezati ni lancima 4 jer je ve? ?esto bio i okovima i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko ga nije mogao ukrotiti. 5 Po cijele bi no?i i dane u grobnicama i po brdima vikao i bio se kamenjem. 6 Kad izdaleka opazi Isusa, dotr?i i pokloni mu se, 7 a onda u sav glas povika: "Što ti imaš sa mnom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom, ne mu?i me!" 8 Jer Isus mu bijaše rekao: "Izi?i, duše ne?isti, iz ovoga ?ovjeka!" 9 Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaže mu: "Legija mi je ime! Ima nas mnogo!" 10 I uporno zaklinjaše Isusa da ih ne istjera iz onoga kraja. 11 A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja. 12 Zaklinjahu ga dakle: "Pošalji nas u ove svinje da u njih u?emo!" 13 I on im dopusti. Tada izi?oše ne?isti duhovi i u?oše u svinje. I krdo od oko dvije tisu?e jurnu niz obronak u more i podavi se u moru. 14 Svinjari pobjegoše i razglasiše gradom i selima. A ljudi po?oše vidjeti što se dogodilo. 15 Do?u Isusu. Ugledaju opsjednutoga: sjedio je obu?en i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju. I prestraše se. 16 A o?evici im razlagahu kako je to bilo s opsjednutim i ono o svinjama. 17 Tada ga stanu moliti da ode iz njihova kraja. 18 Kad je ulazio u la?u, onaj što bijaše opsjednut molio ga da bude uza nj. 19 No on mu ne dopusti, nego mu re?e: "Po?i ku?i k svojima pa im javi što ti je u?inio Gospodin, kako ti se smilovao." 20 On ode i po?e razglašavati po Dekapolu što mu u?ini Isus. I svi su se divili. K?i Jairova. Ozdravljenje bolesne žene 0 9,18-26; Lk 8,40-56) 21 Kad se Isus la?om ponovno prebacio prijeko, zgrnu se k njemu silan svijet. 22 Stajao je uz more. I do?e, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge 23 pa ga usrdno moljaše: "K?erkica mi je na umoru! Do?i, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!" 24 I po?e s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. 25 A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, 26 mnogo pretrpjela od pustih lije?nika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. 27 ?uvši za Isusa, pri?e mu me?u mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. 28 Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ?u spašena." 29 I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. 30 Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i re?e: "Tko se to dotaknu mojih haljina?" 32 A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to u?ini. 33 Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. 34 On joj re?e: "K?eri, vjera te tvoja spasila! Po?i u miru i budi zdrava od svojega zla!" 35 Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. "K?i ti je umrla. ?emu dalje mu?iti u?itelja?" 36 Isus je ?uo taj razgovor, pa ?e nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!" 37 I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. 38 I do?u u ku?u nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. 39 U?e i kaže im: "Što bu?ite i pla?ete? Dijete nije umrlo, nego spava." 40 A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa u?e onamo gdje bijaše dijete. 41 Primi dijete za ruku govore?i: "Talita, kum!" što zna?i: "Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!" 42 I djevojka odmah usta i po?e hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ost adoše zapanjeni, u ?udu veliku. 43 On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i re?e da djevojci dadnu jesti. Isus nije priznat u svom zavi?aju 0,53-58; Lk 4,16-30)

6

1I otišavši odande, do?e u svoj zavi?aj. A doprate ga u?enici. 2 I kada do?e subota, po?e u?iti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela doga?aju po njegovim rukama? 3 Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje me?u nama?" I sablažnjavahu se o njega. 4 A Isus im govoraše: "Nije prorok bez ?asti doli u svom zavi?aju i me?u rodbinom i u svom domu." 5 I ne mogaše ondje u?initi ni jedno ?udo, osim što ozdravi nekoliko nemo?nika stavivši ruke na njih. 6 I ?udio se njihovoj nevjeri. Slanje apostola 0 10,1-15; Lk 9,1-6) Obilazio je selima uokolo i nau?avao. 7 Dozva dvanaestoricu te ih po?e slati dva po dva daju?i im vlast nad ne?istim dusima. 8 I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, 9 nego da nose samo sandale i da ne obla?e dviju haljina. 10 I govoraše im: "Kad u?ete gdje u ku?u, u njoj ostanite dok ne odete odande. 11 Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, izi?ite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedo?anstvo." 12 Otišavši, propovijedali su obra?enje, 13 izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemo?nike mazali uljem i oni su ozdravljali. Umorstvo Ivana Krstitelja 0 14,1-12; Lk 9,7-9; 3,19-20) 14 Do?uo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato ?udesne sile djeluju u njemu." 15 A drugi govorahu: "Ilija je!" Tre?i opet: "Prorok, kao jedan od proroka." 16 Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu." 17 Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio. 18 Budu?i da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!", 19 Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla 20 jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on ?ovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao. 21 I do?e zgodan dan kad Herod o svom ro?endanu priredi gozbu svojim velikašima, ?asnicima i prvacima galilejskim. 22 U?e k?i Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj re?e djevojci: "Zaišti od mene što god ho?eš i dat ?u ti!" 23 I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat ?u ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva." 24 Ona izi?e pa ?e svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona ?e: "Glavu Ivana Krstitelja!" 25 I odmah žurno u?e kralju te zaište: "Ho?u da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!" 26 Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti. 27 Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici, 28 donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi. 29 Kad za to do?uše Ivanovi u?enici, do?u, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob. Isus hrani pet tisu?a ljudi 0 14,13-21; Lk 9,10-17; Iv 6,1-13) 30 Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su ?inili i nau?avali. 31 I re?e im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpo?inite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti. 32 Otploviše dakle la?om na samotno mjesto, u osamu. 33 No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova str?aše onamo i pretekoše ih. 34 Kad izi?e, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane pou?avati u mnogo?emu. 35 A u kasni ve? sat pristupe mu u?enici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i ve? je kasno. 36 Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo." 37 No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da po?emo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?" 38 A on ?e im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe." 39 I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. 40 I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu. 41 On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izre?e blagoslov pa razlomi kruhove i davaše u?enicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. 42 I jeli su svi i nasitili se. 43 I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba. 44 A jelo je pet tisu?a muškaraca. Isus hoda po moru 0 14,22-33; Iv 6,16-21) 45 On odmah prisili u?enike da u?u u la?u i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo. 46 I pošto se rasta s ljudima, oti?e u goru da se pomoli. 47 Uve?er pak la?a bijaše posred mora, a on sam na kraju. 48 Vidjevši kako se mu?e veslaju?i, jer im bijaše protivan vjetar, oko ?etvrte no?ne straže do?e k njima hode?i po moru. I htjede ih mimoi?i. 49 A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše. 50 Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" 51 I uzi?e k njima u la?u, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu; 52 još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto. Ozdravljenje u genezaretskom kraju 0 14,34-36) 53 Pošto doploviše na kraj, do?u u Genezaret i pristanu. 54 Kad izi?u iz la?e, ljudi ga odmah prepoznaju 55 pa oblete sav onaj kraj. I po?nu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi ?uli da se on nalazi. 56 I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi. Prepirka o farizejskim predajama 0,1-20; Lk 11,37-41)

7

1Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji do?oše iz Jeruzalema. 2 I opaze da neki njegovi u?enici jedu kruh ne?istih, to jest neopranih ruku. 3 A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. 4 Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje ?aša, vr?eva i lonaca. 5 Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zašto tvoji u?enici ne postupaju po predaji starih, nego ne?istih ruku blaguju?" 6 A on im re?e: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama ?asti, a srce mu je daleko od mene. 7 me štuju nau?avaju?i nauke - uredbe ljudske. 8 Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske." 9 Još im govoraše: "Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sa?uvali svoju predaju. 10 Mojsije doista re?e: Poštuj oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smr?u neka se kazni. 12 takvome više ne dopuštate ništa u?initi za oca ili majku. 13 Tako dokidate rije? Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu sli?no ?inite." 14 Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: "Poslušajte me svi i razumijte! 15 Ništa što izvana ulazi u ?ovjeka ne može ga one?istiti, nego što iz ?ovjeka izlazi - to ga one?iš?uje. 16 Tko ima uši da ?uje, neka ?uje!" 17 I kad od mnoštva u?e u ku?u, upitaše ga u?enici za prispodobu. 18 I re?e im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shva?ate li da ?ovjeka ne može one?istiti što u nj ulazi 19 jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on o?isti sva jela. 20 Još dometnu: "Što iz ?ovjeka izlazi, te one?iš?uje ?ovjeka. 21 Ta iznutra, iz srca ?ovje?jega, izlaze zle namisli, bludništva, kra?e, ubojstva, 22 preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. 23 Sva ta zla iznutra izlaze i one?iš?uju ?ovjeka." III. ISUSOVO DJELOVANJE IZVAN GALILEJE Vjera jedne strankinje 0 15,21-28) 24 Odande oti?e u kraj tirski. I u?e u neku ku?u. Htio je da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti, 25 nego odmah do?u žena koje k?erkica imaše duha ne?istoga. Ona do?e i pade mu pred noge. 26 A žena bijaše Grkinja, Sirofeni?anka rodom. I moljaše ga da joj iz k?eri istjera zloduha. 27 A on joj govoraše: "Pusti da se prije nasite djeca! Ne prili?i uzeti kruh djeci i baciti ga psi?ima." 28 A ona ?e mu: "Da, Gospodine! Ali i psi?i ispod stola jedu od mrvica dje?jih." 29 Re?e joj: "Zbog te rije?i idi, izišao je iz tvoje k?eri zloduh." 30 I ode ku?i te na?e dijete gdje leži na postelji, a zloduh je bio izišao. Ozdravljenje gluhog mucavca 31 Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona do?e Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. 32 Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. 33 On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. 34 Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: "Effata!" - to ?e re?i: "Otvori se!" 35 I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno. 36 A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali 37 i preko svake mjere zadivljeni govorili: "Dobro je sve u?inio! Gluhima daje ?uti, nijemima govoriti!" Isus hrani ?etiri tisu?e ljudi 0,32-39)

8

1Onih se dana opet skupio silan svijet. Budu?i da nisu imali što jesti, dozva Isus u?enike pa im re?e: 2 "Žao mi je naroda jer su ve? tri dana uza me i nemaju što jesti. 3 Ako ih otpravim gladne njihovim ku?ama, klonut ?e putom. A neki su od njih došli iz daleka." 4 U?enici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?" 5 On ih zapita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovore: "Sedam." 6 Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim u?enicima da posluže. I poslužiše mnoštvu. 7 A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te re?e da i to posluže. 8 I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara. 9 Bilo ih je oko ?etiri tisu?e. Tada ih otpusti, 10 a sam sa svojim u?enicima odmah u?e u la?u i ode u kraj dalmanutski. Znak s neba 0 16,1-4; Lk 11,16-29) 11 Tada istupiše farizeji i po?eše raspravljati s njime. Iskušavaju?i ga, zatraže od njega znak s neba. 12 On uzdahnu iz sve duše i re?e: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju ne?e dati znak." 13 Tada ih ostavi, ponovno u?e u la?u pa oti?e prijeko. Kvasac farizejski 0 16,5-12; Lk 12,1) 14 A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na la?i. 15 Nato ih Isus opomenu: "Pazite, ?uvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!" 16 Oni, zamišljeni, me?u sobom govorahu: "Kruha nemamo." 17 Zamijetio to Isus pa im re?e: "Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shva?ate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto? 18 imate, a ne vidite; uši imate, a ne ?ujete? Zar se ne sje?ate? 19 Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisu?a, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Kažu mu: "Dvanaest." 20 "A kada razlomih sedam na ?etiri tisu?e, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam." 21 A on ?e njima: "I još ne razumijete?" Ozdravljenje slijepca iz Betsaide 22 Do?u u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. 23 On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u o?i, stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidiš li što?" 24 Slijepac upilji pogled i re?e: "Opažam ljude; vidim nešto kao drve?e ... hodaju." 25 Tada mu Isus opet stavi ruke na o?i i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. 26 Tada ga posla ku?i i re?e mu: "Ne ulazi u selo." Petrova vjeroispovijest 0 16,13-20; Lk 9,18-21; Iv 6,67-71) 27 I krenu Isus i njegovi u?enici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita u?enike: "Što govore ljudi, tko sam ja?" 28 Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, tre?i opet da si neki od proroka." 29 On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i re?e: "Ti si Pomazanik - Krist!" 30 I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu. Prvi navještaj muke i uskrsnu?a 0 16,21-23; Lk 9,22) 31 I po?e ih pou?avati kako Sin ?ovje?ji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari sve?eni?ki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. 32 Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i po?e odvra?ati. 33 A on se okrenu, pogleda svoje u?enike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" "Ho?e li tko za mnom..." 0 16,24-28; Lk 9,23-27; Iv 12,26) 34 Tada dozva narod i u?enike pa im re?e: "Ho?e li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. 35 Tko ho?e život svoj spasiti, izgubit ?e ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evan?elja, spasit ?e ga. 36 Ta što koristi ?ovjeku ste?i sav svijet, a životu svojemu nauditi? 37 Ta što da ?ovjek dadne u zamjenu za život svoj? 38sta, tko se zastidi mene i mojih rije?i u ovom preljubni?kom i grešni?kom naraštaju - njega ?e se stidjeti i Sin ?ovje?ji kada do?e u slavi Oca svoga zajedno sa svetim an?elima."

9

1Još im govoraše: "Zaista, kažem vam, neki od ovdje nazo?nih ne?e okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo u sili." Preobraženje 0 17,1-13; Lk 9,28-36) 2 Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. 3 I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. 4 I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. 5 A Petar prihvati i re?e Isusu: "U?itelju, dobro nam je ovdje biti! Na?inimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." 6 Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. 7 I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se za?u glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" 8 I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama. 9 Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin ?ovje?ji od mrtvih ne ustane. 10 Oni održaše tu rije?, ali se me?u sobom pitahu što zna?i to njegovo "od mrtvih ustati" 11 pa ga upitaju: "Zašto pismoznanci govore da prije treba da do?e Ilija?" 12 A on im re?e: "Ilija ?e, doduše, prije do?i i sve obnoviti. Pa kako ipak piše o Sinu ?ovje?jem da ?e mnogo pretrpjeti i biti prezren? 13 Ali, velim vam: Ilija je ve? došao i oni u?iniše s njim što im se prohtjelo, kao što piše o njemu." Padavi?ar 0 17,14-21; Lk 9,37-43) 14 Kada do?oše k u?enicima, ugledaše oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. 15 ?im ga sve ono mnoštvo ugleda, iznena?eno brže pohrli pozdraviti ga. 16 A on ih upita: "Što to raspravljaste s njima?" 17 Odvrati netko iz mnoštva: "U?itelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. 18 Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i ko?i se. Rekoh tvojim u?enicima da ga izagnaju, ali ne mogoše." 19 On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!" 20 I dovedoše ga k njemu. ?im zloduh ugleda Isusa, potrese dje?akom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. 21 Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to doga?a?" On re?e: "Od djetinjstva! 22 A ?esto ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" 23 Nato mu Isus re?e: "Što? Ako možeš? Sve je mogu?e onomu koji vjeruje!" 24 Dje?akov otac brže povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" 25 Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti ne?istomu duhu: "Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, izi?i iz njega i da nisi više u nj ušao!" 26 Zloduh nato zavi?e, žestoko strese dje?aka te izi?e, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. 27 No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. 28 Kad Isus u?e u ku?u, upitaše ga u?enici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?" 29 Odgovori im: "Ovaj se rod ni?im drugim ne može izagnati osim molitvom i postom." Drugi navještaj muke i uskrsnu?a 0 17,22-23; Lk 9,43-45) 30 Otišavši odande, prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. 31 Jer pou?avaše svoje u?enike. Govoraše im: "Sin ?ovje?ji predaje se u ruke ljudima. Ubit ?e ga, ali ?e on, ubijen, nakon tri dana ustati." 32 No oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati. Tko je najve?i? 0 18,1-5; Lk 9,46-48) 33 I do?oše u Kafarnaum. I ve? u ku?i upita ih: "Što ste putem raspravljali?" 34 A oni umukoše jer putem me?u sobom razgovarahu o tome tko je najve?i. 35 On sjede i dozove dvanaestoricu te im re?e: "Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!" 36 I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i re?e im: 37 "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla." "Tko nije protiv nas, za nas je" 0 9,49-50) 38 Re?e mu Ivan: "U?itelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama." 39 A Isus re?e: "Ne branite mu! Jer nitko ne može u?initi nešto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. 40 Tko nije protiv nas, za nas je." Ljubav prema u?enicima 41 "Uistinu, tko vas napoji ?ašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, ne?e mu propasti pla?a." Sablazan 0 18,6-9; 5,13; Lk 17,1-2; 14,34-35) 42 "Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude ba?en u more." 43 "Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu u?i u život, nego s obje ruke oti?i u pakao, u oganj neugasivi. 44

0

14) 45 I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu u?i u život, nego s obje noge bit ba?en u pakao. 46

0

16) 47 I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku u?i u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti ba?en u pakao, 48 gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. 49 Uistinu, ognjem ?e svaki od njih biti posoljen. 50 Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, ?ime ?ete nju za?initi? Imajte sol u sebi, a mir me?u sobom!" Nerazrješivost ženidbe 0,1-12)

10

10Krenuvši odande, do?e u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem obi?aju ponovno pou?avaše. 2 A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: "Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?" 3 On im odgovori: "Što vam zapovjedi Mojsije?" 4 Oni rekoše: "Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti." 5 A Isus ?e im: "Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. 6 Od po?etka stvorenja muško i žensko stvori ih. 7 ?e ?ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; 8 dvoje njih bit ?e jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. 9 Što dakle Bog združi, ?ovjek neka ne rastavlja!" 10 U ku?i su ga u?enici ponovno o tome ispitivali. 11 I re?e im: "Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, ?ini prema prvoj preljub. 12 I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, ?ini preljub." Isus i djeca 0 19,13-15; Lk 18,15-17) 13 Donosili mu dje?icu da ih se dotakne, a u?enici im branili. 14 Opazivši to, Isus se ozlovolji i re?e im: "Pustite dje?icu neka dolaze k meni; ne prije?ite im jer takvih je kraljevstvo Božje! 15 Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj ne?e u?i." 16 Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažu?i na njih ruke. Opasnost bogatstva 0 19,16-30; Lk 18,18-30) 17 I dok je izlazio na put, dotr?i netko, klekne preda nj pa ga upita: "U?itelju dobri, što mi je ?initi da baštinim život vje?ni?" 18 Isus mu re?e: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! 19 Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne ?ini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedo?i lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!" 20 On mu odgovori: "U?itelju, sve sam to ?uvao od svoje mladosti." 21 Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ?eš imati blago na nebu. A onda do?i i idi za mnom." 22 On se na tu rije? smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. 23 Isus zaokruži pogledom pa ?e svojim u?enicima: "Kako li ?e teško imu?nici u kraljevstvo Božje!" 24 U?enici ostadoše zapanjeni tim njegovim rije?ima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! 25 Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." 26 Oni se još ve?ma snebivahu te ?e jedan drugome: "Pa tko se onda može spasiti?" 27 Isus upre u njih pogled i re?e: "Ljudima je nemogu?e, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve mogu?e!" 28 Petar mu po?e govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i po?osmo za tobom." 29 Re?e Isus: "Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi ku?u, ili bra?u, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evan?elja, 30 a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko ku?a, i bra?e, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budu?em vijeku život vje?ni. 31 A mnogi prvi bit ?e posljednji i posljednji prvi." Tre?i navještaj muke i uskrsnu?a 0 20,17-19; Lk 18,31-34) 32 Putovali su tako uzlaze?i u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i po?e im kazivati što ?e ga zadesiti: 33 "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin ?ovje?ji bit ?e predan glavarima sve?eni?kim i pismoznancima. Osudit ?e ga na smrt, predati poganima, 34 izrugati i popljuvati. Izbi?evat ?e ga, ubit ?e ga, ali on ?e nakon tri dana ustati." Molba Zebedejevih sinova 0 20,20-28; Lk 22,24-27) 35 I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govore?i mu: "U?itelju, htjeli bismo da nam u?iniš što te zaištemo." 36 A on ?e im: "Što ho?ete da vam u?inim?" 37 Oni mu rekoše: "Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva." 38 A Isus im re?e: "Ne znate što ištete. Možete li piti ?ašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?" 39 Oni mu rekoše: "Možemo." A Isus ?e im: "?ašu koju ja pijem pit ?ete i krstom kojim se ja krstim bit ?ete kršteni, 40 ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno." 41 Kad su to ?ula ostala desetorica, po?eše se gnjeviti na Jakova i Ivana. 42 Zato ih Isus dozva i re?e im: "Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlaš?u. 43 Nije tako me?u vama! Naprotiv, tko ho?e da me?u vama bude najve?i, neka vam bude poslužitelj! 44 I tko ho?e da me?u vama bude prvi, neka bude svima sluga. 45 Jer ni Sin ?ovje?ji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge." Jerihonski slijepac Bartimej 0 20,29-34; Lk 18,35-43) 46 Do?u tako u Jerihon. Kad je Isus s u?enicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. 47 Kad je ?uo da je to Isus Nazare?anin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!" 48 Mnogi ga ušutkivahu, ali on još ja?e vikaše: "Sine Davidov, smiluj mi se!" 49 Isus se zaustavi i re?e: "Pozovite ga!" I pozovu slijepca sokole?i ga: "Ustani! Zove te!" 50 On baci sa sebe ogrta?, sko?i i do?e Isusu. 51 Isus ga upita: "Što ho?eš da ti u?inim?" Slijepac mu re?e: "U?itelju moj, da progledam." 52 Isus ?e mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi se za njim. IV. ISUSOVO DJELOVANJE U JERUZALEMU Mesijanski ulazak u Jeruzalem 0,1-11; Lk 19,28-40; Iv 12,12-19)

11

11Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva u?enika 2 i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. ?im u nj u?ete, na?i ?ete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. 4 Oti?oše i na?oše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. 5 A neki od nazo?nih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?" 6 Oni im odvrate kako im re?e Isus. I pustiše ih. 7 I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj. 8 Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. 9 I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! 10 Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!" 11 I u?e u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako ve? bijaše kasno, po?e s dvanaestoricom u Betaniju. Neplodna smokva 0 21,18-19) 12 Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. 13 Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i pri?e ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne na?e ništa osim liš?a jer ne bijaše vrijeme smokvama. 14 Tada re?e smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" ?uli su to njegovi u?enici. Izgon trgovaca iz Hrama 0 21,12-17; Lk 19,45-48; Iv 2,13-22) 15 Stignu tako u Jeruzalem. On u?e u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenja?ima isprevrta stolove i prodava?ima golubova klupe. 16 I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. 17 U?io ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom ?e se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega na?inili pe?inu razbojni?ku!" 18 Kada su za to do?uli glavari sve?eni?ki i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio o?aran njegovim naukom. 19 A kad se uve?erilo, izlazili su iz grada. Osušena smokva. Vjera i molitva 0 21,20-22) 20 Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. 21 Petar se prisjeti pa ?e Isusu: "U?itelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu." 22 Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju. 24 Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit ?e vam! 25 No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke." 26

0

16) Odakle Isusu vlast? 0 21,23-27; Lk 20,1-8) 27 I do?u opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, do?u k njemu glavari sve?eni?ki, pismoznanci i starješine. 28 I govorahu mu: "Kojom vlaš?u to ?iniš? Ili tko ti dade tu vlast da to ?iniš?" 29 A Isus im re?e: "Jedno ?u vas upitati. Odgovorite mi, pa ?u vam kazati kojom vlaš?u ovo ?inim. 30 Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!" 33 I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus ?e im: "Ni ja vama ne?u kazati kojom vlaš?u ovo ?inim." Vinogradari ubojice 0,33-46; Lk 20,9-19)

12

12I uze im zboriti u prispodobama: ?ovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. 2 I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga. 3 A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. 4 I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. 5 Tre?ega tako?er posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše." 8 I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda." 9 "Što li ?e u?initi gospodar vinograda? Do?i ?e i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima. 10 Niste li ?itali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni. 11 je to djelo - kakvo ?udo u o?ima našim!" 12 I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu. Porez caru 0 22,15-22; Lk 20,20-26) 13 I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u rije?i. 14 Oni do?u i kažu mu: "U?itelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini u?iš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?" 15 A on im re?e proziru?i njihovo licemjerje: "Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!" 16 Oni doniješe. I re?e im: "?ija je ovo slika i natpis?" A oni ?e mu: "Carev." 17 A Isus im re?e: "Caru podajte carevo, a Bogu Božje!" I divili su mu se. Uskrsnu?e mrtvih 0 22,23-33; Lk 20,27-40) 18 Do?u k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnu?a, i upitaju ga: 19 "U?itelju, Mojsije nam napisa: Umre li ?iji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. 20 Sedmero bra?e bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. 21 I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I tre?i jednako tako. 22 I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. 23 Komu ?e biti žena o uskrsnu?u, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu." 24 Re?e im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? 25 Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao an?eli na nebesima. 26 A što se ti?e mrtvih, da ustaju, niste li ?itali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju re?e Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? 27 Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate." Najve?a zapovijed 0 22,34-40; Lk 10,25-28) 28 Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?" 29 Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 30 ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!" 31 "Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi ve?e od tih." 32 Nato ?e mu pismoznanac: "Dobro, u?itelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. 33 ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve." 34 Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, re?e mu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" I nitko se više nije usu?ivao pitati ga. Krist, Sin i Gospodin Davidov 0 22,41-46; Lk 20,41-44) 35 A nau?avaju?i u Hramu, uze Isus govoriti: "Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? 37 Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?" Isusov sud o pismoznancima 0 23,1-36; Lk 20,45-47) Silan ga je svijet s užitkom slušao. 38 A on im u pouci svojoj govoraše: "?uvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, 39 prva sjedala u sinagogama i pro?elja na gozbama; 40 proždiru ku?e udovi?ke, još pod izlikom dugih molitava. Sti?i ?e ih to oštrija osuda!" Udovi?in nov?i? 0 21,1-4) 41 Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. 42 Do?e i neka siromašna udovica i baci dva nov?i?a, to jest jedan kvadrant. 43 Tada dozove svoje u?enike i re?e im: "Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. 44 Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak." Eshatološka besjeda - Dovršenje Božjega djela Uvod 0,1-3; Lk 21,5-7)

13

13Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih u?enika: "U?itelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!" 2 Isus mu odvrati: "Vidiš li ta veli?anstvena zdanja? Ne, ne?e se ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen." 3 Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio su?elice Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija: 4 "Reci nam kada ?e to biti i na koji se znak sve to ima svršiti?" Po?etak nevolja 0 24,4-14; Lk 21,8-19) 5 Tada im Isus po?e govoriti: "Pazite da vas tko ne zavede. 6 Mnogi ?e do?i u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge ?e zavesti. 7 Kada pak ?ujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak." 8 "Narod ?e ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit ?e potresa po raznim mjestima, bit ?e gladi. To je po?etak trudova." 9 "Vi pak pazite sami na sebe. Predavat ?e vas vije?ima i tu?i vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat ?ete zbog mene, njima za svjedo?anstvo. 10 A treba da se najprije svim narodima propovijeda evan?elje." 11 "Kad vas budu vodili na izru?enje, ne brinite se unaprijed što ?ete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj ?as. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. 12 Predavat ?e na smrt brat brata i otac sina. Djeca ?e ustajati na roditelje i ubijati ih. 13 Svi ?e vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit ?e spašen." Propast Jeruzalema 0 24,15-28; Lk 21,20-24) 14 "I kad vidite da grozota pustoši stoluje gdje joj nije mjesto - tko ?ita, neka razumije - koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore! 15 Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u ku?u da iz nje što uzme. 16 I tko bude u polju, neka se ne okre?e natrag da uzme ogrta?!" 17 "Jao trudnicama i dojiljama u one dane! 18 A molite da to ne bude zimi 19 jer ?e onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od po?etka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a ne?e je ni biti. 20 I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane." 22 Ustat ?e doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit ?e znamenja i ?udesa da, bude li mogu?e, zavedu izabrane. 23 Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!" Dolazak Sina ?ovje?jega 0 24,29-31; Lk 21,25-28) 24 Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce ?e pomr?ati i mjesec ne?e više svijetljeti 25 zvijezde ?e s neba padati i sile ?e se nebeske poljuljati. 26 Tada ?e ugledati Sina ?ovje?jega gdje dolazi na oblacima s velikom mo?i i slavom. 27 I razaslat ?e an?ele i sabrati svoje izabranike s ?etiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba." Vrijeme Dolaska neizvjesno 0 24,32-35; Lk 21,29-33) 28 A od smokve se nau?ite prispodobi! Kad joj grana ve? omekša i liš?e potjera, znate: ljeto je blizu. 29 Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! 30 Zaista, kažem vam, ne, ne?e uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. 31 Nebo ?e i zemlja uminuti, ali rije?i moje ne, ne?e uminuti." 32 "A o onom danu i ?asu nitko ne zna, pa ni an?eli na nebu, ni Sin, nego samo Otac." "Bdijte!" 0 24,36-44) 33 "Pazite! Bdijte jer ne znate kada je ?as. 34 Kao kad ono ?ovjek neki polaze?i na put ostavi svoju ku?u, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. 35 Bdijte, dakle, jer ne znate kad ?e se doma?in vratiti - da li uve?er ili o pono?i, da li za prvih pijetlova ili ujutro - 36 da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada do?e." 37 "Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!" V. ISUSOVA MUKA I USKRSNU?E Zavjera protiv Isusa 0,1-5; Lk 22,1-2; Iv 11,45-53)

14

14Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari sve?eni?ki i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. 2 Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda." Pomazanje u Betaniji 0 26,6-13; Iv 12,1-8) 3 I kad je u Betaniji, u ku?i Šimuna Gubavca, bio za stolom, do?e neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. 4 A neki negodovahu te ?e jedan drugomu: "?emu to rasipanje pomasti? 5 Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju. 6 A Isus re?e: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo u?ini na meni. 7 Ta siromaha svagda imate uza se i kad god ho?ete možete im dobro ?initi, a mene nemate svagda. 8 U?inila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. 9 Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evan?elje, po svem svijetu, navješ?ivat ?e se i ovo što ona u?ini - njoj na spomen." Judina izdaja 0 26,14-16; Lk 22,3-6) 10 A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima sve?eni?kim da im ga preda. 11 Kad su oni to ?uli, obradovali su se i obe?ali mu dati novca. I tražio je zgodu da ga preda. Pashalna ve?era 0 26,17-25; Lk 22,7-14. 21-23; Iv 13,21-30) 12 Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju u?enici Isusa: "Gdje ho?eš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?" 13 On pošalje dvojicu u?enika i rekne im: "Idite u grad i namjerit ?ete se na ?ovjeka koji nosi kr?ag vode. Po?ite za njim 15 I on ?e vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite." 16 U?enici odu, do?u u grad i na?u kako im on re?e te priprave pashu. 17 A uve?er do?e on s dvanaestoricom. 18 I dok bijahu za stolom te blagovahu, re?e Isus: "Zaista, kažem vam, jedan ?e me od vas izdati - koji sa mnom blaguje." 19 Ožaloš?eni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?" 20 A on im re?e: "Jedan od dvanaestorice koji uma?e sa mnom u zdjelicu. 21 Sin ?ovje?ji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao ?ovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi ?ovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!" Ustanovljenje Euharistije - Ve?ere Gospodnje 0 26,26-30; Lk 22,15-20; 1 Kor 11,23-25) 22 I dok su blagovali, on uze kruh, izre?e blagoslov pa razlomi, dade im i re?e: "Uzmite, ovo je tijelo moje." 23 I uze ?ašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. 24 A on im re?e: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. 25 Zaista, kažem vam, ne, ne?u više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ?u ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem." Proroštvo o Petrovoj zataji 0 26,31-35; Lk 22,31-34; Iv 13,36-38) 26 Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. 27 I re?e im Isus: "Svi ?ete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ?u pastira i ovce ?e se razbje?i. 28 Ali kad uskrsnem, i?i ?u pred vama u Galileju." 29 Nato ?e mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja ne?u!" 30 A Isus mu re?e: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove no?i, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ?eš me zatajiti." 31 Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, ne?u te zatajiti." A tako su svi govorili. Molitva u Getsemanskom vrtu 0 26,36-46; Lk 22,39-46) 32 I do?u u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim u?enicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." 33 I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba 34 pa im re?e: "Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" 35 Ode malo dalje i ruše?i se na zemlju molio je da ga, ako je mogu?e, mimoi?e ovaj ?as. 36 Govoraše: "Abba! O?e! Tebi je sve mogu?e! Otkloni ?ašu ovu od mene! Ali ne što ja ho?u, nego što ho?eš ti!" 37 I do?e, na?e ih pozaspale pa re?e Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? 38 Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." 39 Opet ode i pomoli se istim rije?ima. 40 Ponovno do?e i na?e ih pozaspale. O?i im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. 41 Do?e i tre?i put i re?e im: "Samo spavajte i po?ivajte! Gotovo je! Do?e ?as! Evo, predaje se Sin ?ovje?ji u ruke grešni?ke! 42 Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!" Isus uhva?en 0 26,47-56; Lk 22,47-53; Iv 18,3-12) 43 Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s ma?evima i toljagama, poslana od glavara sve?eni?kih, pismoznanaca i starješina. 44 A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!" 45 I kako do?e, odmah pristupi k njemu i re?e: "U?itelju!" I poljubi ga. 46 Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. 47 A jedan od nazo?nih trgnu ma?, udari slugu velikoga sve?enika i odsije?e mu uho. 48 Isus im prozbori: "Kao na razbojnika izi?oste s ma?evima i toljagama da me uhvatite. 49 Danomice bijah vam u Hramu, nau?avah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!" 50 I svi ga ostave i pobjegnu. 51 A jedan je mladi? išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, 52 no on ostavi plahtu i gol pobježe. Pred židovskim Vije?em 0 26,57-68; Lk 22,54-55. 63-71; Iv 18,13-14. 19-24) 53 Zatim odvedoše Isusa velikom sve?eniku. I skupe se svi glavari sve?eni?ki, starješine i pismoznanci. 54 Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog sve?enika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. 55 A glavari sve?eni?ki i cijelo Vije?e, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedo?anstvo, ali nikako da ga na?u. 56 Mnogi su doduše lažno svjedo?ili protiv njega, ali im se svjedo?anstva ne slagahu. 57 Ustali su neki i lažno svjedo?ili protiv njega: 59 Ali ni u tom im svjedo?anstvo ne bijaše složno. 60 Usta nato veliki sve?enik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedo?e protiv tebe? 61 A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga sve?enik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" 62 A Isus mu re?e: "Ja jesam! I gledat ?ete Sina ?ovje?jega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim." 63 Nato veliki sve?enik razdrije haljine i re?e: "Što nam još trebaju svjedoci? 64 ?uli ste hulu. Što vam se ?ini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. 65 I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govore?i: "Proreci!" I sluge ga stadoše pljuskati. Petar se odri?e Isusa 0 26,69-75; Lk 22,56-62; Iv 18,15-18. 25-27) 66 I dok je Petar bio dolje u dvoru, do?e jedna sluškinja velikoga sve?enika; 67 ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i re?e: "I ti bijaše s Nazare?aninom, Isusom." 68 On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I izi?e van u predvorje, a pijetao se oglasi. 69 Sluškinja ga ugleda i po?e opet govoriti nazo?nima: "Ovaj je od njih!" 70 On opet nijekaše. Domalo nazo?ni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" 71 On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam ?ovjeka o kom govorite!" 72 I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus re?e: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ?eš me zatajiti." I briznu u pla?. Pred Pilatom 0,1-2. 11-26; Lk 23,1-5. 13-25; Iv 18,28-19,16)

15

15Odmah izjutra glavari sve?eni?ki zajedno sa starješinama i pismoznancima - cijelo Vije?e - uprili?ili su vije?anje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. 2 I upita ga Pilat: "Ti li si kralj židovski?" On mu odgovori: "Ti kažeš." 3 I glavari ga sve?eni?ki teško optuživahu. 4 Pilat ga opet upita: "Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju." 5 A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat ?udio. 6 O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. 7 A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni po?iniše umorstvo bijaše u okove ba?en ?ovjek zvani Baraba. 8 I uzi?e svjetina te po?e od Pilata iskati ono što im obi?avaše ?initi. 9 A on im odgovori: "Ho?ete li da vam pustim kralja židovskoga?" 10 Znao je doista da ga glavari sve?eni?ki bijahu predali iz zavisti. 11 Ali glavari sve?eni?ki podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. 12 Pilat ih opet upita: "Što dakle da u?inim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?" 13 A oni opet povikaše: "Raspni ga!" 14 Re?e im Pilat: "Ta što je zla u?inio?" Povikaše još ja?e: "Raspni ga!" 15 Hote?i ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbi?eva i preda da se razapne. Trnov vijenac 0 27,27-31; Iv 19,2-3) 16 Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu ?etu 17 i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu 18 te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju židovski!" 19 I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibaju?i koljena. 20 A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine. Raspe?e 0 27,32-44; Lk 23,26-43; Iv 19,17-27) I izvedu ga da ga razapnu. 21 I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. 22 I dovuku ga na mjesto Golgotu, što zna?i Lubanjsko mjesto. 23 I nu?ahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. 24 Kad ga razapeše, razdijele me?u se haljine njegove bacivši za njih kocku - što ?e tko uzeti. 25 A bijaše tre?a ura kad ga razapeše. 26 Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: "Kralj židovski." 27 A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva. 28

0

18) 29 Prolaznici su ga pogr?ivali mašu?i glavama: "Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, 30 spasi sam sebe, si?i s križa!" 31 Sli?no i glavari sve?eni?ki s pismoznancima rugaju?i se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! 32 Krist, kralj Izraelov! Neka sad si?e s križa da vidimo i povjerujemo!" Vrije?ahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti. Isusova smrt 0 27,45-56; Lk 23,44-49; Iv 19,28-30) 33 A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure devete. 34 O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi lama sabahtani?" To zna?i: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" 35 Neki od nazo?nih ?uvši to govorahu: "Gle, Iliju zove." 36 A jedan otr?a, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govore?i: "Pustite da vidimo ho?e li do?i Ilija da ga skine." 37 A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu. 38 I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. 39 A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, re?e: "Zaista, ovaj ?ovjek bijaše Sin Božji!" Žene na Golgoti 40 Izdaleka promatrahu i neke žene: me?u njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mla?ega i Josipa, i Saloma - 41 te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu - i mnoge druge koje uzi?oše s njim u Jeruzalem. Isusov ukop 0 27,57-61; Lk 23,50-56; Iv 19,38-42) 42 A uve?er, budu?i da je bila Priprava, to jest predve?erje subote, 43 do?e Josip iz Arimateje, ugledan vije?nik, koji tako?er is?ekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, u?e k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. 44 Pilat se za?udi da je ve? umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. 45 Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. 46 Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. 47 A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu. Uskrsnu?e Isusovo 0,1-8; Lk 24,1-12; Iv 20,1-10)

16

16Kad pro?e subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. 2 I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sun?evu, do?u na grob. 3 I razgovarahu me?u sobom: "Tko ?e nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?" 4 Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. 5 I ušavši u grob, ugledaju mladi?a zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. 6 A on ?e im: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazare?anina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. 7 Nego idite, recite njegovim u?enicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ?ete ga vidjeti, kamo vam re?e!" 8 One izi?u i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu. Ukazanje Mariji Magdaleni 0 28,9-10; Iv 20,11-18) 9 Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. 10 Ona ode i dojavi njegovima, tužnima i zaplakanima. 11 Kad su oni ?uli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerovaše. Ukazanje dvojici u?enika 0 24,13-35) 12 Nakon toga ukazao se u drugome obli?ju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. 13 I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše. Sveop?e poslanje 0 28,16-20; Lk 24,36-49; Iv 20,19. 23; Dj 1,6-8) 14 Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih. 15 I re?e im: "Po?ite po svem svijetu, propovijedajte evan?elje svemu stvorenju. 16 Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit ?e se, a tko ne uzvjeruje, osudit ?e se. 17 A ovi ?e znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime ?e moje izganjati zloduhe, novim ?e jezicima zboriti, 18 zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, ne?e im nauditi; na nemo?nike ?e ruke polagati, i bit ?e im dobro." Uzašaš?e Isusovo 0 24,50-53; Dj 1,9-11) 19 I Gospodin Isus, pošto im to re?e, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.