Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Poslanica Rimljanima UVOD Proslov

1

1Pavao, sluga Krista Isusa, pozvan za apostola, odlu?en za evan?elje Božje - 2 koje Bog unaprijed obe?avaše po svojim prorocima u Pismima svetim 3 o Sinu svome, potomku Davidovu po tijelu, 4 postavljenu Sinom Božjim, u snazi, po Duhu posvetitelju uskrsnu?em od mrtvih, o Isusu Kristu, Gospodinu našemu, 5 po komu primismo milost i apostolstvo da na slavu imena njegova k poslušnosti vjere privodimo sve pogane 6 me?u kojima ste i vi pozvanici Isusa Krista: 7 svima u Rimu, miljenicima Božjim, pozvanicima, svetima. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista. Zahvala i molitva 8 Ponajprije zahvaljujem Bogu mojemu po Isusu Kristu za sve vas: što se vaša vjera navješ?uje po svem svijetu. 9 Doista, svjedok mi je Bog - komu duhom svojim služim u evan?elju Sina njegova - da vas se 10 u svojim molitvama neprekidno spominjem i uvijek molim ne bi li mi se ve? jednom s voljom Božjom nekako posre?ilo do?i k vama. 11 Jer ?eznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se oja?ate, zapravo - 12 da se zajedno s vama ohrabrim zajedni?kom vjerom, vašom i mojom. 13 A ne bih htio, bra?o, da ne znate: ?esto sam bio nakanio do?i k vama - i sve dosad bio sprije?en - da i me?u vama uberem koji plod kao i me?u drugim narodima. 14 Dužnik sam Grcima i barbarima, mudracima i neznalicama. 15 Odatle moja nakana da i vama u Rimu navijestim evan?elje. I. SPASENJE PO VJERI A. OPRAVDANJE Navještaj poruke o spasenju 16 Ne stidim se, uistinu, evan?elja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje - Židovu najprije, pa Grku. 17 Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik ?e od vjere živjeti. 1. GNJEV BOŽJI NAD POGANIMA I ŽIDOVIMA Nad poganima 18 Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednoš?u. 19 Jer što se o Bogu može spoznati, o?ito im je: Bog im o?itova. 20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vje?na njegova mo? i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike. 21 Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomra?i bezumno srce njihovo. 22 Grade?i se mudrima, poludješe i 23 zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obli?jem raspadljiva ?ovjeka, i ptica, i ?etveronožaca, i gmazova. 24 Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao ne?isto?i te sami obeš?aš?uju svoja tijela, 25 oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, ?astili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen. 26 Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno op?enje protunaravnim, 27 a tako su i muškarci napustili naravno op?enje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno ?ine i sami na sebi primaju zasluženu pla?u svoga zastranjenja. 28 I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te ?ine što ne dolikuje, 29 puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zlo?e; puni zavisti, ubojstva, sva?e, prijevare, zlonamjernosti; došaptava?i, 30 klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišlja?i zala, roditeljima neposlušni, 31 nerazumni, nevjerni, beš?utni, nemilosrdni. 32ju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što ?ine - a oni ne samo da to ?ine nego i povla?uju onima koji ?ine. Nad Židovima

2

1Zato nemaš isprike, ?ovje?e koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osu?uješ: ta to isto ?iniš ti što sudiš. 2 Znamo pak: Bog po istini sudi one koji takvo što ?ine. 3 Misliš li da ?eš izbje?i sudu Božjemu, ti ?ovje?e što sudiš one koji takvo što ?ine, a sam to isto ?iniš? 4 Ili prezireš bogatstvo dobrote, strpljivosti i velikodušnosti njegove ne shva?aju?i da te dobrota Božja k obra?enju privodi? 5 Tvrdokornoš?u svojom i srcem koje ne?e obra?enja zgr?eš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga 6 koji ?e uzvratiti svakom po djelima: 7 onima koji postojanoš?u u dobrim djelima ištu slavu, ?ast i neraspadljivost - život vje?ni; 8 buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba! 9 Nevolja i tjeskoba na svaku dušu ?ovje?ju koja ?ini zlo, na Židova najprije, pa na Grka; 10 a slava, ?ast i mir svakomu koji ?ini dobro, Židovu najprije, pa Grku! 11 Ta u Boga nema pristranosti. Unato? Zakonu 12 Uistinu koji bez Zakona sagriješiše, bez Zakona ?e i propasti; i koji pod Zakonom sagriješiše, po Zakonu ?e biti su?eni. 13 Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego - izvršitelji ?e Zakona biti opravdani. 14 Ta kad se god pogani, koji nemaju Zakona, po naravi drže Zakona, i nemaju?i Zakona, oni su sami sebi Zakon: 15 pokazuju da je ono što Zakon nalaže upisano u srcima njihovim. O tom svjedo?i i njihova savjest, a i prosu?ivanja kojima se me?u sobom optužuju ili brane. 16 To ?e se o?itovati na Dan u koji ?e, po mojem evan?elju, Bog po Isusu Kristu suditi ono što je skriveno u ljudima. Židov kao i poganin 17 Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno po?ivaš na Zakonu i di?iš se Bogom, 18 koji poznaješ Volju i iz Zakona pou?en razlu?uješ što je bolje 19 te si uvjeren da si vo?a slijepih, svjetlo onih u tami, 20 odgojitelj nerazumnih, u?itelj neja?adi jer u Zakonu imaš oli?enje znanja i istine; 21 ti, dakle, koji drugoga u?iš, sam sebe ne u?iš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! 22 Ti koji zabranjuješ preljub, preljub po?injaš! Ti komu su odvratni kumiri, plja?kaš hramove! 23 Ti koji se Zakonom di?iš, kršenjem toga Zakona Boga obeš?aš?uješ! 24 Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli me?u narodima. Unato? obrezanju 25 Da, obrezanje koristi ako vršiš Zakon; ako pak kršiš Zakon, obrezanje tvoje postalo je neobrezanje. 26 Ako dakle neobrezani opslužuje propise Zakona, ne?e li se njegovo neobrezanje smatrati obrezanjem? 27 I onaj koji je podrijetlom neobrezanik, a ispunja Zakon, sudit ?e tebi koji si, uza sve slovo i obrezanje, prijestupnik Zakona. 28 Ta nije Židov tko je Židov naizvana i nije obrezanje ono izvana, 29tijelu, nego pravi je Židov u nutrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovu. Pohvala mu nije od ljudi, nego od Boga. Unato? obe?anjima Božjim

3

1Koja je dakle prednost Židova? Ili kakva korist od obrezanja? 2 Velika u svakom pogledu. Ponajprije: povjerena su im obe?anja Božja. 3 Da, a što ako su se neki iznevjerili? Ne?e li njihova nevjernost obeskrijepiti vjernost Božju? 4 Nipošto! Nego neka Bog bude istinit, a svaki ?ovjek lažac, kao što je pisano: Da pravedan budeš po obe?anjima svojim i pobijediš kada te sudili budu. 5 Ako pak naša nepravednost isti?e Božju pravednost, što ?emo na to re?i? Nije li onda - po ljudsku govorim - nepravedan Bog koji daje maha gnjevu? 6 Nipošto! Ta kako ?e ina?e Bog suditi svijet? 7 Ako je, doista, istina Božja po mojoj lažljivosti obilno zasjala njemu na slavu, zašto da ja još budem su?en kao grešnik? 8 I zar da ne "?inimo zlo da do?e dobro", kako nas kleve?u i kako neki kažu da govorimo? Sud ih pravedni ?eka! Svi su grešni 9 Što dakle? Imamo li prednost? Ne baš! Jer upravo optužismo sve, i Židove i Grke, da su pod grijehom, 10 kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga, 11 razumna, nema ga tko bi Boga tražio. 12 skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da ?ini dobro - nijednoga nema. 13 otvoren grlo je njihovo, jezikom lažno laskaju, pod usnama im je otrov ljuti?in, 14 im puna kletve i grkosti; 15 im hitre da krv proliju, 16 i nevolja na njinim su putima, 17 mira oni ne poznaju, 18 Božjega nemaju pred o?ima. 19 A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom. 20 Zato se po djelima Zakona nitko ne?e opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha! 2. PRAVEDNOST BOŽJA I VJERA Objavljenje spasiteljske pravednosti Božje 21 Sada se pak izvan Zakona o?itovala pravednost Božja, posvjedo?ena Zakonom i Prorocima, 22 pravednost Božja po vjeri Isusa Krista, prema svima koji vjeruju. Ne, nema razlike! 23 Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja; 24 opravdani su besplatno, njegovom miloš?u po otkupljenju u Kristu Isusu. 25 Njega je Bog izložio da krvlju svojom bude Pomirilište po vjeri. Htio je tako o?itovati svoju pravednost kojom je u svojoj božanskoj strpljivosti propuštao dotadašnje grijehe; 26 htio je o?itovati svoju pravednost u sadašnje vrijeme - da bude pravedan i da opravdava onoga koji je od vjere Isusove. Uloga vjere 27 Gdje je dakle hvastanje? Isklju?eno je. Po kojem zakonu? Po zakonu djela? Ne, nego po zakonu vjere. 28 Smatramo zaista da se ?ovjek opravdava vjerom bez djela Zakona. 29 Ili je Bog samo Bog Židova? Nije li i pogana? Da, i pogana. 30 Jer jedan je Bog: on ?e opravdati obrezane zbog vjere i neobrezane po vjeri. 31skrepljujemo li dakle Zakon po vjeri? Nipošto! Naprotiv, Zakon utvr?ujemo. 3. SVJEDO?ANSTVO PISMA Abraham opravdan vjerom

4

1Što ?emo dakle re?i? Što je Abraham, otac naš, našao po tijelu? 2 Doista, ako je Abraham po djelima opravdan, ima se ?ime di?iti - ali ne pred Bogom. 3 Ta što veli Pismo? Povjerova Abraham Bogu i ura?una mu se u pravednost. 4 Onomu tko radi ne ra?una se pla?a kao milost, nego kao dug. 5 Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se ura?unava u pravednost, 6 kao što i David blaženim proglašuje ?ovjeka kojemu Bog ura?unava pravednost bez djela: 7 oni kojima je zlo?in otpušten, kojima je grijeh pokriven! 8 ?ovjeku komu Gospodin ne ubraja krivnju. Nezavisno od obrezanja 9 Ide li dakle ovo blaženstvo samo obrezane ili i neobrezane? Ta velimo: Vjera se Abrahamu ura?una u pravednost. 10 A kako mu se ura?una? Ve? obrezanu ili još neobrezanu? Ne obrezanu, nego neobrezanu! 11 I znak obrezanja primi kao pe?at pravednosti koju je po vjeri zadobio još neobrezan, da bude ocem svih vjernika: neobrezanih - te im se ura?una pravednost - 12 i ocem obrezanih, ne onih koji su samo obrezani, nego onih koji uz to idu stopama vjere još neobrezana oca našeg Abrahama. Nezavisno od Zakona 13 Doista, obe?anje da ?e biti baštinik svijeta nije Abrahamu ili njegovu potomstvu dano na temelju nekog zakona, nego na temelju pravednosti vjere. 14 Jer ako su baštinici oni iz Zakona, prazna je vjera, jalovo obe?anje. 15 Ta Zakon ra?a gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja. 16 Zato - zbog vjere da bude po milosti to obe?anje zajam?eno svemu potomstvu, ne potomstvu samo po Zakonu, nego i po vjeri Abrahama, koji je otac svih nas - 17 kao što je pisano: Ocem mnoštva naroda ja te postavljam - pred Onim komu povjerova, pred Bogom koji oživljuje mrtve i zove da bude ono što nije. Abrahamova i krš?anska vjera 18 U nadi protiv svake nade povjerova Abraham da postane ocem naroda mnogih po onom što je re?eno: Toliko ?e biti tvoje potomstvo. 19 Nepokolebljivom vjerom promotri on tijelo svoje ve? obamrlo - bilo mu je blizu sto godina - i obamrlost krila Sarina. 20 Ali pred Božjim obe?anjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom oja?ao davši slavu Bogu, 21 posve uvjeren da on može u?initi što je obe?ao. 22 Zato mu se i ura?una u pravednost. 23 Ali nije samo za nj napisano: Ura?una mu se, 24 nego i za nas kojima se ima ura?unati, nama što vjerujemo u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa, Gospodina našega, 25i je predan za opa?ine naše i uskrišen radi našeg opravdanja. B. SPASENJE Opravdanje zalog spasenja

5

1Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. 2 Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i di?imo se nadom slave Božje. 3 I ne samo to! Mi se di?imo i u nevoljama jer znamo: nevolja ra?a postojanoš?u, 4 postojanost prokušanoš?u, prokušanost nadom. 5 Nada pak ne posti?uje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! 6 Doista, dok mi još bijasmo nemo?ni, Krist je, ve? u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. 7 Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. 8 A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. 9 Koliko li ?emo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? 10 Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ?emo se više, pomireni, spasiti životom njegovim. 11 I ne samo to! Di?imo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje. 1. OSLOBO?ENJE OD GRIJEHA, SMRTI I ZAKONA Adam i Krist 12 Zbog toga, kao što po jednom ?ovjeku u?e u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prije?e smrt... 13 Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona. 14 Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sli?nim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima do?i. 15 Ali s darom nije kao s grijehom. Jer ako su grijehom jednoga mnogi umrli, mnogo se obilatije na sve razlila milost Božja, milost darovana u jednom ?ovjeku, Isusu Kristu. 16 I dar - to nije kao kad je ono jedan sagriješio: jer presuda nakon jednoga grijeha posta osudom, a dar nakon mnogih grijeha - opravdanjem. 17 Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva - po jednome, mnogo ?e više oni koji primaju izobilje milosti i dara pravednosti kraljevati u životu - po Jednome, Isusu Kristu. 18 Dakle, grijeh jednoga - svim ljudima na osudu, tako i pravednost Jednoga - svim ljudima na opravdanje, na život! 19 Doista, kao što su neposluhom jednoga ?ovjeka mnogi postali grešnici tako ?e i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. 20 A zakon nado?e da se umnoži grijeh. Ali gdje se umnožio grijeh, nadmo?no izobilova milost: 21 što grijeh zakraljeva smr?u, da tako i milost kraljuje pravednoš?u za život vje?ni po Isusu Kristu Gospodinu našemu. Krst

6

1Što ?emo dakle re?i? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje? 2 Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu? 3 Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. 4 Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom O?evom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. 5 Ako smo doista s njime srasli po sli?nosti smrti njegovoj, o?ito ?emo srasti i po sli?nosti njegovu uskrsnu?u. 6 Ovo znamo: naš je stari ?ovjek zajedno s njim raspet da onemo?a ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. 7 Ta tko umre, opravdan je od grijeha. 8 Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ?emo i živjeti zajedno s njime. 9 Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. 10 Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. 11 Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! 12 Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; 13 i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti. 14 Valjda grijeh ne?e vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod miloš?u! Krš?anin slobodan od grijeha 15 Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod miloš?u? Nipošto! 16 Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost. 17 Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; 18 da, oslobo?eni grijeha, postadoste sluge pravednosti. 19 Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što neko? predadoste udove svoje za robove ne?isto?i i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posve?enja. 20 Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti. 21 Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt. 22 Sada pak pošto ste oslobo?eni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posve?enje, a svršetak - život vje?ni. 23 pla?a je grijeha smrt, a dar Božji jest život vje?ni u Kristu Isusu, Gospodinu našem. Krš?anin oslobo?en Zakona

7

1Ili zar ne znate, bra?o - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari ?ovjekom samo za vrijeme njegova života. 2 Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu. 3 Dakle: dok joj muž živi, zvat ?e se, o?ito, preljubnicom po?e li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica po?e li za drugoga. 4 Tako, bra?o moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu. 5 Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove; 6 sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova. Uloga Zakona 7 Što ?emo dakle re?i? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi! 8 A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzro?io svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav. 9 Da, ja sam neko? živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje. 10 Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt. 11 Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovije?u me zavede, njome me i ubi. 12 Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra. 13 Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom o?ituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najve?im grešnikom. Nutarnja borba 14 Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh. 15 Zbilja ne razumijem što radim: ta ne ?inim ono što bih htio, nego što mrzim - to ?inim. 16 Ako li pak ?inim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar. 17 Onda to ne ?inim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 18 Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i ?initi dobro. 19 Ta ne ?inim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to ?inim. 20 Ako li pak ?inim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni. 21 Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio ?initi dobro, name?e mi se zlo. 22 Po nutarnjem ?ovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim, 23 ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima. 24 Jadan li sam ja ?ovjek! Tko ?e me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? 25la Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha. 2. ŽIVOT PO DUHU

8

1Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! 2 Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. 3 Uistinu, što je bilo nemogu?e Zakonu, jer je zbog tijela onemo?ao, Bog je u?inio: poslavši Sina svoga u obli?ju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu 4 da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu. 5 Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: 6 težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. 7 Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. 8 Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. 9 A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. 10 I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. 11 Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit ?e i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. 12 Dakle, bra?o, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! 13 Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmr?ujete tjelesna djela, živjet ?ete. Djeca Božja po Duhu 14 Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. 15 Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kli?emo: "Abba! O?e!" 16 Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; 17 ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. Odre?eni za slavu 18 Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budu?oj slavi koja se ima o?itovati u nama. 19 Doista, stvorenje sa svom žudnjom iš?ekuje ovo objavljenje sinova Božjih: 20 stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi. 21 Jer i stvorenje ?e se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. 22 Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i mu?i se u poro?ajnim bolima sve do sada. 23 Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iš?ekuju?i posinstvo, otkupljenje svoga tijela. 24 Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? 25 Nadamo li se pak onomu ?ega ne gledamo, postojano to iš?ekujemo. 26 Tako i Duh potpomaže našu nemo?. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. 27 A Onaj koji proni?e srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete. Naum spasenja 28 Znamo pak da Bog u svemu na dobro sura?uje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. 29 Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobli?eni slici Sina njegova te da on bude prvoro?enac me?u mnogom bra?om. 30 Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. 31 Što ?emo dakle na to re?i? Ako je Bog za nas, tko ?e protiv nas? 32 Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime ne?e sve darovati? Pjesan ljubavi Božjoj 33 Tko ?e optužiti izabranike Božje? Bog opravdava! 34 Tko ?e osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas! 35 Tko ?e nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Ma?? 36 Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. 37 U svemu tome nadmo?no pobje?ujemo po onome koji nas uzljubi. 38 Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni an?eli ni vlasti, ni sadašnjost ni budu?nost, ni sile, 39dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor ne?e nas mo?i rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem. 3. IZRAEL I KRŠ?ANI Povlastice Izraelove

9

1Istinu govorim u Kristu, ne lažem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: 2 silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. 3 Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za bra?u svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. 4 Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obe?anja; 5 njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen. Bog ostaje vjeran obe?anjima 6 Ali ne kao da se izjalovila rije? Božja. Jer nisu Izrael svi koji potje?u od Izraela; 7 i nisu svi djeca Abrahamova zato što su njegovo potomstvo, nego po Izaku ?e ti se nazivati potomstvo; 8 to jest: djeca tijela nisu i djeca Božja, nego - djeca obe?anja ra?unaju se u potomstvo. 9 Evo doista rije?i obe?anja: U ovo ?u doba do?i i Sara ?e imati sina. 10 Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem našim, zanijela. 11 Pa kad još blizanci ne bijahu ro?eni niti u?iniše što dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Božja o izabranju: 12 ne po djelima, nego po onome tko poziva - re?eno joj je: Stariji ?e služiti mla?emu, 13 kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu. Bog nije nepravedan prema Izraelu 14 Što ?emo dakle re?i? Možda da u Boga ima nepravde? Nipošto! 15 Ta Mojsiju veli: Smilovat ?u se komu ho?u da se smilujem; sažalit ?u se nad kim ho?u da se sažalim. 16 Nije dakle do onoga koji ho?e ni do onoga koji tr?i, nego do Boga koji se smiluje. 17 Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokažem svoju mo? i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 18 Tako dakle: smiluje se komu ho?e, a otvrdnjuje koga ho?e. 19 Da, re?i ?eš mi: Što se onda još tuži? Ta tko se to volji njegovoj odupro? 20 ?ovje?e, tko si ti zapravo da se pravdaš s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "Što si me ovakvim na?inio?" 21 Ili zar lon?ar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta na?ini posudu sad ?asnu, sad ne?asnu. 22 A što ako je Bog, hote?i o?itovati gnjev i obznaniti svoju mo? u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, 23 da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosr?a, koje unaprijed pripravi za slavu, 24 na nama koje pozva ne samo izme?u Židova nego i izme?u pogana? Nevjera predvi?ena u Starom zavjetu 25 Tako i u Hošeji veli: Ne-narod moj prozvat ?u narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom. 26 mjestu gdje im je re?eno: Vi niste moj narod prozvat ?e se sinovi Boga živoga. 27 Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova ?e Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak ?e se spasiti; 28 rije? ?e ispuniti i uskoro izvršiti Gospodin na zemlji. 29 Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik. 30 Što ?emo dakle re?i? Da pogani koji nisu tražili pravednosti stekoše pravednost, pravednost po vjeri. 31 Izrael pak koji je tražio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. 32 Zašto? Jer nije tražio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoše se o kamen spoticanja, 33 što je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, ne?e se postidjeti. Židovi nisu priznali pravednosti Božje

10

10Bra?o! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. 2 Svjedo?im doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju. 3 Ne priznaju?i, doista, Božje pravednosti i traže?i uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše. 4 Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje. Mojsije o pravednosti Božjoj 5 Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, na?i ?e život u njoj. 6 A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj re?i u srcu svom: Tko ?e se popeti na nebo - to jest Krista svesti? 7 Ili: Tko ?e si?i u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih? 8 Nego što veli? Blizu ti je Rije?, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Rije? vjere koju propovijedamo. 9 Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ?eš spašen. 10 Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. 11 Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, ne?e se postidjeti. 12 Nema uistinu razlike izme?u Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. 13 Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit ?e spašen. Imali su dovoljno svjetla 14 Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu ?uli? Kako pak da ?uju bez propovjednika? 15 A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra. 16 Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evan?elja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? 17 Dakle: vjera po poruci, a poruka rije?ju Kristovom. Nemaju isprike 18 Nego pitam: Zar nisu ?uli? Dapa?e! Po svoj zemlji razliježe se jeka, rije?i njihove sve do nakraj svijeta. 19 Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ?u vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ?u vas glupim nekim narodom. 20 Izaija pak hrabro veli: Na?oše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu. 21zraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom. Izraelova je nevjernost samo djelomi?na

11

11Pitam dakle: Zar je Bog odbacio narod svoj? Nipošto? Ta i ja sam Izraelac, iz potomstva Abrahamova, plemena Benjaminova. 2 Nije Bog odbacio naroda svojega koga predvidje. Ili zar ne znate što veli Pismo, ono o Iliji - kako se tuži Bogu na Izraela: 3 Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade. 4 Pa što mu veli Božji glas? Ostavih sebi sedam tisu?a ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom. 5 Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji Ostatak po milosnom izboru. 6 Ako pak po milosti, nije po djelima; ina?e milost nije više milost! 7 Što dakle? Što Izrael ište, to nije postigao, ali izabrani postigoše. Ostali pak otvrdnuše, 8 kao što je pisano: Dade im Bog duh obamrlosti, o?i da ne vide, uši da ne ?uju sve do dana današnjega. 9 I David veli: Nek im stol pred njima bude zamkom, i mrežom, i stupicom, i pla?om. 10 im potamne o?i da ne vide i le?a im zauvijek pogni! Izraelova je nevjernost privremena 11 Pitam dakle: jesu li posrnuli da propadnu? Nipošto! Naprotiv: po njihovu posrtaju spasenje poganima da se tako oni, Židovi, izazovu na ljubomor. 12 Pa ako je njihov posrtaj bogatstvo za svijet, i njihovo smanjenje bogatstvo za pogane, koliko li ?e više to biti njihov puni broj? 13 Vama pak, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam 14 ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. 15 Jer ako je njihovo odba?enje izmirenje svijeta, što li ?e biti njihovo prihva?anje ako ne oživljenje od mrtvih? Izrael i nevjeran ostaje izabrani narod 16 Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. 17 Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedni?ar korijena, so?nosti masline, 18 ne uznosi se nad grane. Ako li se ho?eš uznositi - ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe. 19 Re?i ?eš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim. 20 Dobro! Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj! 21 Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe ne?e poštedjeti. 22 Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, ina?e ?eš i ti biti odsje?en. 23 A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit ?e pricijepljeni; ta mo?an je Bog da ih opet pricijepi. 24 Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsje?en pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li ?e lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu! Izraelovo obra?enje 25 Jer ne bih htio, bra?o, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomi?no je otvrdnu?e zadesilo Izraela dok punina pogana ne u?e. 26 I tako ?e se cio Izrael spasiti, kako je pisano: Do?i ?e sa Siona Otkupitelj, odvratit ?e bezbožnost od Jakova. 27 to ?e biti moj Savez s njima, kad uklonim grijehe njihove. 28 U pogledu evan?elja oni su, istina, protivnici poradi vas, ali u pogledu izabranja oni su ljubimci poradi otaca. 29 Ta neopozivi su dari i poziv Božji! Teologija povijesti 30 Doista, kao što vi neko? bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosr?e 31 tako i oni sada po milosr?u vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosr?e. 32 Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje. Hvalospjev mudrom milosr?u Božjemu 33 O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedoku?ivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! 34 Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? 35 Ili: tko ga darom prete?e da bi mu se uzvratiti moralo? 36 sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen. II. PRIMJENA: NOVI ŽIVOT U KRISTU Duhovno bogoslužje

12

12Zaklinjem vas, bra?o, milosr?em Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje. 2 Ne suobli?ujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. Ponizna ljubav u zajednici 3 Da, po milosti koja mi je dana svakomu izme?u vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je ve? komu Bog odmjerio mjeru vjere. 4 Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, 5 tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. 6 Dare pak imamo razli?ite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje - neka je primjereno vjeri; 7 je li služenje - neka je u služenju; je li pou?avanje - u pou?avanju; 8 je li hrabrenje - u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik - revan; tko iskazuje milosr?e - radostan! 9 Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! 10 Srda?no se ljubite pravim bratoljubljem! Pretje?ite jedni druge poštovanjem! 11 U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi, Gospodinu služite! 12 U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! 13 Pritje?ite u pomo? svetima u nuždi, gajite gostoljubivost! 14 Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite! 15 Radujte se s radosnima, pla?ite sa zaplakanima! 16 Budite istomišljenici me?u sobom! Neka vas ne zanosi što je visoko, nego privla?i što je ponizno. Ne umišljajte si da ste mudri! 17 Nikome zlo za zlo ne vra?ajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima! 18 Ako je mogu?e, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima! 19 Ne osve?ujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ?u je vratiti, veli Gospodin. 20 Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! ?iniš li tako, ugljevlje mu ražareno zgr?eš na glavu. 21daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo. Poslušnost vlastima

13

13Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene. 2 Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami ?e na se navu?i osudu. 3 Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Ho?eš li se ne bojati vlasti? Dobro ?ini pa ?eš imati pohvalu od nje! 4 Ta Božji je ona poslužitelj - tebi na dobro. Ako li zlo ?iniš, strahuj! Ne nosi uzalud ma?a! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo ?ini. 5 Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti. 6 Zato i poreze pla?ate: ta službenici su Božji oni koji se time bave. 7 Dajte svakomu što mu pripada: komu porez - porez, komu carina - carina, komu poštovanje - poštovanje, komu ?ast - ?ast. Ljubav - ispunjenje Zakona 8 Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. 9 Uistinu: Ne ?ini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne poželi! i ima li koja druga zapovijed, sažeta je u ovoj rije?i: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 10 Ljubav bližnjemu zla ne ?ini. Punina dakle Zakona jest ljubav. Krš?anin dijete svjetlosti 11 To tim više što shva?ate ovaj ?as: vrijeme je ve? da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego kad povjerovasmo. 12 No? poodma?e, dan se približi! Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti. 13 Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijan?evanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u sva?i i ljubomoru, 14o zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama. Ljubav prema slabima

14

14Slaboga u vjeri prigrlite, ali ne da se prepirete o mišljenjima. 2 Netko vjeruje da smije sve jesti, slabi opet jede samo povr?e. 3 Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede; tko pak ne jede, neka ne sudi onoga tko jede. Ta Bog ga je prigrlio. 4 Tko si ti da sudiš tu?ega slugu? Svojemu Gospodaru i stoji i pada! A stajat ?e jer mo?an je Gospodin da ga podrži. 5 Netko razlikuje dan od dana, nekomu je opet svaki dan jednak. Samo nek je svatko posve uvjeren u svoje mišljenje. 6 Tko na dan misli, poradi Gospodina misli; i tko jede, poradi Gospodina jede: zahvaljuje Bogu. I tko ne jede, poradi Gospodina ne jede i - zahvaljuje Bogu. 7 Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. 8 Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo. 9 Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. 10 A ti, što sudiš brata svoga? Ili ti, što prezireš brata svoga? Ta svi ?emo stati pred sudište Božje. 11 Jer pisano je: Života mi moga, govori Gospodin, prignut ?e se preda mnom svako koljeno i svaki ?e jezik priznati Boga. 12 Svaki ?e dakle od nas za sebe Bogu dati ra?un. Nikoga ne uznemirujte 13 Dakle, ne sudimo više jedan drugoga, nego radije sudite o tome da ne valja postavljati bratu stupice ili spoticala. 14 Znam i uvjeren sam u Gospodinu: ništa samo od sebe nije ne?isto. Samo je onomu ne?isto tko to smatra ne?istim. 15 Doista, ako je poradi hrane tvoj brat ražaloš?en, ve? nisi na putu ljubavi. Ne upropaš?uj tom svojom hranom onoga za koga je Krist umro! 16 Nemojte da se pogr?uje vaše dobro! 17 Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili pi?e, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetome. 18 Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi. 19 Nastojmo stoga promicati mir i uzajamno izgra?ivanje! 20 Ne razaraj djela Božjega poradi hrane! Sve je, istina, ?isto, ali je zlo za onoga tko na sablazan jede. 21 Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne uzimati ništa o što se tvoj brat spoti?e. 22 Ti imaš uvjerenje. Za sebe ga imaj pred Bogom. Blago onomu tko samoga sebe ne osu?uje u onom na što se odlu?uje! 23e li tko dvoume?i, osudio se jer ne radi iz uvjerenja. A sve što nije iz uvjerenja, grijeh je. Treba uga?ati drugima, ne sebi

15

15Mi jaki treba da nosimo slabosti slabih, a ne da sebi uga?amo. 2 Svaki od nas neka uga?a bližnjemu na dobro, na izgra?ivanje. 3 Ta ni Krist nije sebi uga?ao, nego kao što je pisano: Poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me. 4 Uistinu, što je neko? napisano, nama je za pouku napisano da po postojanosti i utjesi Pisama imamo nadu. 5 A Bog postojanosti i utjehe dao vam da me?usobno budete složni po Kristu Isusu 6 te jednodušno, iz jednoga grla, slavite Boga i Oca Gospodina našega Isusa Krista. Poziv na jedinstvo 7 Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju. 8 Krist je, velim, postao poslužitelj obrezanika za istinu Božju da ispuni obe?anja dana ocima, 9 a pogani da za milosr?e proslave Boga, kao što je pisano: Zato ?u te slaviti me?u pucima i psalam pjevati tvome imenu. 10 I još veli: Kli?ite, puci, s njegovim narodom. 11 I još: Hvalite, svi puci, Gospodina, slavili ga svi narodi! 12 Izaija opet veli: Pojavit ?e se Jišajev izdanak, dignut da vlada narodima, u njemu je nada narodima. 13 A Bog nade napunio vas svakom radoš?u i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga. ZAKLJU?AK Pavlova misionarska služba 14 Ja sam, bra?o moja, uvjeren: vi ste i sami puni ?estitosti, ispunjeni svakim znanjem, sposobni jedni druge urazumljivati. 15 Ipak vam djelomi?no smionije napisah da vas na poznato nekako podsjetim poradi milosti koja mi je dana od Boga - 16 da budem bogoslužnik Krista Isusa me?u poganima, sve?enik evan?elja Božjega te prinos pogana postane ugodan, posve?en Duhom Svetim. 17 Imam se dakle ?ime di?iti u Kristu Isusu s obzirom na ono što je Božje. 18 /(19) Jer ne bih se usudio govoriti o ne?emu što Krist rije?ju i djelom, snagom znamenja i ?udesa, snagom Duha nije po meni u?inio da k poslušnosti privede pogane. Tako sam od Jeruzalema pa uokolo sve do Ilirika pronio evan?elje Kristovo, 20 i to tako da sam se trsio navješ?ivati evan?elje ne gdje se ve? spominjao Krist - da ne bih gradio na temeljima drugih - 21 nego, kako je pisano: Vidjet ?e ga oni kojima nije naviješten, shvatiti oni koji za nj nisu ?uli. Pavlove nakane 22 Time sam ponaj?eš?e i bio sprije?en do?i k vama. 23 Sad mi pak više nema mjesta u ovim krajevima, a živa mi je želja, ima ve? mnogo godina, do?i k vama 24 kad po?em u Španjolsku. Nadam se doista da ?u vas na proputovanju posjetiti i da ?ete me onamo otpraviti pošto mi se najprije bar donekle ispuni želja biti s vama. 25 Ali sad idem u Jeruzalem da poslužim svetima. 26 Makedonija i Ahaja odlu?iše o?itovati neko zajedništvo prema siromašnim svetima u Jeruzalemu. 27 Da, odlu?iše, a i dužnici su im. Jer ako su pogani postali sudionicima njihovih duhovnih dobara, dužni su im u tjelesnima poslužiti. 28 Pošto dakle to obavim - ovaj im plod zape?a?en uru?im - uputit ?u se u Španjolsku i usput k vama. 29 A kada do?em k vama, do?i ?u, znam, s puninom blagoslova Kristova. 30 Ali zaklinjem vas, bra?o, Gospodinom Isusom Kristom i ljubavlju Duha: suborci mi budite u molitvama Bogu upravljenima za me, 31 da umaknem onim nevjernima u Judeji i da moja pomo? Jeruzalemu bude po volji svetima 32 te s Božjom voljom radosno do?em k vama i s vama zajedno odahnem. 33 mira sa svima vama! Amen. Preporuke i pozdravi

16

16Preporu?ujem vam Febu, sestru našu, poslužiteljicu Crkve u Kenhreji: 2 primite je u Gospodinu kako dolikuje svetima i prisko?ite joj u pomo? u svemu što od vas ustreba jer je i ona bila zaštitnicom mnogima i meni samomu. 3 Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu. 4 Oni su za moj život podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana. 5 Pozdravite i Crkvu u njihovoj ku?i. Pozdravite ljubljenog mi Epeneta koji je prvina Azije za Krista. 6 Pozdravite Mariju koja se mnogo trudila za vas. 7 Pozdravite Andronika i Juniju, ro?ake i suuznike moje; oni su ugledni me?u apostolima i prije mene bili su u Kristu. 8 Pozdravite Amplijata, ljubljenoga moga u Gospodinu. 9 Pozdravite Urbana, suradnika moga u Kristu, i ljubljenog mi Staha. 10 Pozdravite Apela, prokušanoga u Kristu. Pozdravite Aristobulove. 11 Pozdravite Herodiona, ro?aka moga. Pozdravite Narcisove koji su u Gospodinu. 12 Pozdravite Trifenu i Trifozu koje se trude u Gospodinu. Pozdravite ljubljenu Persidu koja se mnogo trudila u Gospodinu. 13 Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i moju. 14 Pozdravite Asinkrita, Flegonta, Herma, Patrobu, Hermu i bra?u koja su s njima. 15 Pozdravite Filologa i Juliju, Nereja i njegovu sestru, i Olimpu, i sve svete koji su s njima. 16 Pozdravite jedni druge cjelovom svetim. Pozdravljaju vas sve Crkve Kristove. Naknadna opomena 17 Zaklinjem vas, bra?o, ?uvajte se onih koji siju razdore i sablazni mimo nauk u kojem ste pou?eni, i klonite ih se. 18 Jer takvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svom trbuhu te lijepim i laskavim rije?ima zavode srca nedužnih. 19 Doista, vaša je poslušnost doprla do sviju. Zbog vas se dakle radujem i htio bih da budete mudri za dobro, a bezazleni za zlo. 20 Bog mira satrt ?e ubrzo Sotonu pod vašim nogama. Milost Gospodina Isusa s vama! Pozdravi Pavlovih suradnika 21 Pozdravlja vas Timotej, suradnik moj, i Lucije, Jason i Sosipater, ro?aci moji. 22 Pozdravljam vas u Gospodinu ja, Tercije, koji napisah ovu poslanicu. 23 Pozdravlja vas Gaj, gostoprimac moj i cijele Crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart. 24

0

14) 25 Onomu koji vas može u?vrstiti - po mojem evan?elju i propovijedanju Isusa Krista, po objavljenju Otajstva prešu?enog drevnim vremenima, 26 a sada o?itovanog i po proro?kim pismima odredbom vje?noga Boga svim narodima obznanjenog za poslušnost, vjeru -