Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Prva knjiga o kraljevima I. SPOR OKO DAVIDOVA NASLJEDNIKA Davidova starost i spletka Adonijina

1

1Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokriva?ima, nije se mogao ugrijati. 2 Tada mu rekoše njegove sluge: "Trebalo bi potražiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i služila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to ?e ugrijati kralja gospodara." 3 Potražiše, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i na?oše Abišagu Šunamku te je dovedoše kralju. 4 Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i služila mu, ali je on ne upozna. 5 Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: "Ja ?u biti kralj!" Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim. 6 Njegov ga otac za svoga života nikad nije ukorio niti ga kad upitao: "Zašto tako ?iniš?" Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abšaloma. 7 On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa sve?enikom Ebjatarom, pa se obojica priklju?iše Adoniji. 8 Ali sve?enik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoše uz Adoniju. 9 Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za žrtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju bra?u, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj službi; 10 ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona. Spletka Natana i Bat-Šebe 11 Tada re?e Natan Bat-Šebi, majci Salomonovoj: "Zar nisi ?ula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, naš gospodar, o tome i ne zna? 12 Do?i da te savjetujem kako bi mogla spasiti život svoj i svoga sina Salomona. 14 I dok ti budeš ondje i razgovorala se s kraljem, do?i ?u ja za tobom i potvrditi tvoje rije?i." 15 Bat-Šeba ode kralju u odaje - a on je bio vrlo star i Abišaga Šunamka služila mu. 16 Pokloni mu se Bat-Šeba i pade ni?ice pred kraljem, a kralj upita: "Što želiš?" 18 A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš! 19 Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, sve?enika Ebjatara i vojskovo?u Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao. 20 U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte o?i svega Izraela da mu ti objaviš tko ?e te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj. 21 Ina?e, ?im po?ine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit ?emo krivci." 22 Dok je ona još govorila s kraljem, do?e prorok Natan. 23 Javiše kralju: "Ovdje je prorok Natan." On u?e kralju i pade ni?ice pred njim. 26 Ali mene, tvoga slugu, sve?enika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao. 27 Zar se to do godilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog sluge tko ?e biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?" David odre?uje Salomona za svoga nasljednika 28 Tada progovori David i re?e: "Pozovite mi Bat-Šebu!" Ona do?e kralju i stupi preda nj. 29 Kralj se tada zakle: "Tako mi Jahve živoga koji me izbavio iz svih nevolja! 30 Danas ?u ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj ?e sin Salomon kraljevati poslije mene, on ?e sjediti na mome prijestolju!" 31 Nato se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i re?e: "Neka vje?no živi gospodar moj kralj David!" 32 A kralj David re?e: "Pozovite mi sve?enika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina." I do?oše oni pred kralja, 33 a on im re?e: "Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona. 35 Zatim se uspnite amo s njim i neka u?e i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom." 36 Benaja, sin Jojadin, re?e kralju: "Amen - tako neka bude! To je i rije? Jahve, Gospodara kraljeva! 37 Kao što je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje kralja Davida, gospodara moga!" 38 Sve?enik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kere?ani i Pele?ani si?oše i posadiše Salomona na kraljevu mazgu i odvedoše ga na Gihon. 39 Sve?enik Sadok donese iz Šatora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknuše trube i sav narod povika: "Živio kralj Salomon!" 40 I sav narod po?e za njim gore i sviraše puk u svirale i klicaše tako da se sva zemlja tresla. Adonijin strah 41 ?uo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Baš su bili pri kraju gozbe. I Joab je ?uo trube pa upita: "?emu ta buka u gradu?" 42 Dok je on još govorio, stiže Jonatan, sin sve?enika Ebjatara, i Adonija mu re?e: "Ti si valjan ?ovjek, zacijelo nosiš dobru vijest!" 43 Jonatan odgovori: "Jest, naš gospodar, kralj David, u?inio je Salomona kraljem! 44 Kralj je poslao s njim sve?enika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kere?ane i Pele?ane. Oni ga posadiše na kraljevu mazgu, 45 i sve?enik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Zatim su sišli radosno kli?u?i, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste ?uli. 46 Još više: Salomon je ve? sjeo na kraljevsko prijestolje 49 Svi uzvanici Adonijini, uplašeni, ustadoše od stola i razi?oše se svaki svojim putem. 50 Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove žrtvenika. 52 Salomon re?e nato: "Ako se pokaže poštenim ?ovjekom, ne?e mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a na?e li se u zlu, poginut ?e." 53a zapovjedi Salomon da ga odmaknu od žrtvenika; on do?e i pade ni?ice pred Salomonom, koji mu re?e: "Po?i svome domu!" Davidova oporuka i smrt

2

1Kad su se dani Davidovi približavali svome svršetku, zapovjedi David svome sinu Salomonu: 2 "Sada polazim na put sviju smrtnika. Ti budi hrabar i pokaži se ?ovjekom! 3 Slušaj naredbe Jahve, Boga svoga, idi njegovim stazama, drži se njegovih zakona, zapovijedi, naredaba i njegovih pouka, kako je napisano u Zakonu Mojsijevu, da bi uspio u svemu što poduzmeš i svagdje kamo se okreneš; 5 I sam znaš što mi je u?inio Joab, sin Sarvijin, kako je u?inio obojici vojskovo?a Izraelovih: Abneru, sinu Nerovu, i Amasi, sinu Jeterovu, kad ih je ubio i time prolio krv u miru kao u ratu te omastio krvlju pojas oko bokova svojih i obu?u na nogama svojim. 6 Ti postupi po svom razboru i ne daj da mu sijeda kosa mirno po?ine u Podzemlju. 7 A sinovima Barzilaja Gilea?anina vrati ljubav: neka budu me?u onima koji jedu za tvojim stolom jer su mi pomogli kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom. 9 Ali mu ti toga ne opraštaj, jer si ?ovjek razborit, i ve? ?eš znati kako treba da postupiš te mu sijedu kosu s krvlju u Podzemlje spremiš." 10 I potom po?inu David kraj otaca svojih i bi pokopan u Davidovu gradu. 11 David je kraljevao nad Izraelom ?etrdeset godina: u Hebronu je kraljevao sedam godina, u Jeruzalemu je kraljevao trideset i tri godine. 12 Salomon sjede na prijestolje Davida, svoga oca, i njegova se vlast veoma u?vrsti. Adonijina smrt 13 Ali Adonija, sin Hagitin, do?e Bat-Šebi, majci Salomonovoj, i pade ni?ice pred njom. Ona ga upita: "Je li miroljubiv tvoj dolazak?" On odgovori: "Jest, miroljubiv je." 14 I nastavi: "Imam ti nešto re?i." Ona re?e: "Govori." 15 Tada ?e on: "Znaš i sama da je kraljevstvo pripadalo meni i da je sav Izrael o?ekivao da ?u ja biti kralj. Ali mi je kraljevstvo izmaklo i pripalo je mome bratu, jer mu ga je Jahve namijenio. 16 Ja te sada samo jedno molim: nemoj me odbiti." Ona re?e: "Govori." 17 A on nastavi: "Reci, molim te, kralju Salomonu - jer tebe ne?e odbiti - neka mi dade za ženu Abišagu Šunamku!" 18 A Bat-Šeba odgovori: "Dobro, govorit ?u kralju o tebi." 19 Kada dakle u?e Bat-Šeba kralju Salomonu da govori o Adoniji, ustade kralj i po?e joj u susret, pokloni se pred njom, zatim sjede na svoje prijestolje i zapovjedi te namjestiše sjedalicu za kraljicu majku, i ona mu sjede s desne strane. 20 Tada mu re?e: "Nešto bih zaiskala od tebe, nemoj me odbiti." Kralj joj odgovori: "Traži, majko, jer te ne?u odbiti." 21 Ona nastavi: "Neka se dade Abišaga Šunamka tvome bratu Adoniji za ženu." 22 Kralj Salomon odgovori i re?e svojoj majci: "Zašto tražiš Abišagu Šunamku za Adoniju? Traži odmah i kraljevstvo za njega! Jer on je moj stariji brat, a uz njega je sve?enik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin!" 23 Tada se kralj Salomon zakle Jahvom: "Neka mi Bog u?ini ovo zlo i neka mi doda drugo ako Adonija nije to izrekao danas po cijenu svoga života! 24 Živoga mi Jahve, koji me potvrdio i posadio na prijestolje oca moga Davida i koji mi je dao dom kako je obe?ao: još danas ?e Adonija umrijeti." 25 I kralj Salomon posla Benaju, sina Jojadina, koji ga udari te Adonija umrije. Sudbina Ebjatara i Joaba 26 Sve?eniku Ebjataru kralj zatim naredi: "Idi u Anatot na svoj posjed. Zaslužio si smrt, ali te ne?u pogubiti danas jer si nosio Jahvin Kov?eg pred ocem mojim Davidom i podijelio si sve patnje s mojim ocem." 27 I Salomon isklju?i Ebjatara iz sve?enstva Jahvina da tako ispuni Jahvinu rije? koju je izrekao protiv doma Elijeva u Šilu. 28 Kada je glas stigao Joabu - Joab bijaše pristao uz Adoniju, premda se nije priklju?io Abšalomu - on ute?e u Šator Jahvin i uhvati se za rogove žrtvenika. 29 I dojaviše kralju Salomonu: "Joab je pobjegao u Šator Jahvin, eno ga pokraj žrtvenika." Tada Salomon poru?i Joabu: "Što se držiš žrtvenika?" Joab odgovori: "Uplašio sam se tebe i pobjegao sam pred Jahvu." Tada Salomon naredi Benaji, sinu Jojadinu: "Idi i ubij ga!" 30 Benaja ode u Šator Jahvin i re?e Joabu: "Po naredbi kraljevoj: izi?i!" On odgovori: "Ne?u, želim ovdje umrijeti!" Benaja javi kralju: "Eto što mi je rekao Joab i što mi je odgovorio." 31 Kralj mu re?e: "U?ini kako je rekao: ubij ga, zatim pokopaj. Tako ?eš danas skinuti s mene i doma oca moga nevinu krv koju je Joab prolio. 32 Jahve ?e u?initi da krv njegova padne na njegovu glavu, jer je ubio dva ?ovjeka pravednika i bolja od sebe; ubio ih je ma?em bez znanja moga oca Davida: Abnera, sina Nerova, vo?u vojske Izraelove, i Amasu, sina Jeterova, vojvodu judejskoga. 33 Neka njihova krv padne na glavu Joaba i njegova potomstva dovijeka, a Davidu, njegovu potomstvu, vladala?koj ku?i i prijestolju neka od Jahve bude trajan mir." 34 I ode Benaja, sin Jojadin, obori se na Joaba i usmrti ga. Pokopali su Joaba u njegovu domu u pustinji. 35 Mjesto njega postavi kralj na ?elo vojske Benaju, sina Jojadina, a na mjesto Ebjatara postavi sve?enika Sadoka. Šimejev neposluh i smrt 36 Salomon pozva Šimeja i re?e mu: "Sagradi sebi ku?u u Jeruzalemu: tu stanuj, i nikamo odatle ne izlazi. 37 Onoga dana kad izi?eš i prije?eš potok Kidron, znaj dobro da ?eš umrijeti. Krv tvoja na glavu tvoju." 38 Šimej odgovori kralju: "Dobro. Kako moj gospodar kralj kaže, tako ?e u?initi sluga tvoj." I Šimej dugo življaše u Jeruzalemu. 39 Ali poslije tri godine dogodi se te Šimeju pobjegoše dvojica slugu k Akišu, sinu Maakinu, kralju gatskom. I dojaviše Šimeju: "Eno ti slugu u Gatu." 40 Tada usta Šimej, osedla magarca i ode u Gat, k Akišu, da traži svoje sluge. I vratio se Šimej i doveo svoje sluge iz Gata. 41 I javiše Salomonu: "Šimej otišao iz Jeruzalema u Gat i vratio se." 43 Zašto nisi održao zakletvu Jahvinu i zapovijed koju sam ti dao?" 44 Još re?e kralj Šimeju: "Ti znaš sve zlo koje si u?inio mome ocu Davidu. Tvoje je srce toga svjesno. Jahve neka u?ini da se tvoja zlo?a obori na tvoju glavu. 45 A blagoslovljen je kralj Salomon, i prijestolje ?e Davidovo biti ?vrsto pred Jahvom dovijeka." 46apovjedi kralj Benaji, sinu Jojadinu, te on izi?e i udari Šimeja i tako Šimej umrije. Tako se u?vrstilo kraljevstvo u ruci Salomonovoj. II. POVIJEST SALOMONOVE SLAVE 1. SALOMON MUDRAC Uvod

3

1Salomon se sprijatelji s faraonom, kraljem egipatskim: oženi se k?erju faraonovom i uvede je u Davidov grad dokle ne dovrši gradnju svoga dvora, Hrama Jahvina i zidova oko Jeruzalema. 2 Narod je pak prinosio žrtve na uzvišicama, jer još nije bio sagra?en do toga vremena dom imenu Jahvinu. 3 A Salomon je ljubio Jahvu: ravnao se prema naredbama svoga oca Davida, samo je prinosio klanice i ka?enice na uzvišicama. Salomon moli za dar mudrosti 4 Kralj ode u Gibeon da prinese žrtvu, jer ondje bijaše najve?a uzvišica. Salomon prinese tisu?u paljenica na tom žrtveniku. 5 U Gibeonu se Jahve javi Salomonu no?u u snu. Bog re?e: "Traži što da ti dadem." 6 Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio svome sluzi Davidu, mome ocu, jer je hodio pred tobom u vjernosti, pravednosti i poštenju srca svoga; i sa?uvao si mu tu veliku milost i dao si da jedan od njegovih sinova sjedi na njegovu prijestolju. 7 Sada, o Jahve, Bože moj, ti si u?inio kraljem slugu svoga na mjesto moga oca Davida, a ja sam još sasvim mlad te još ne znam vladati. 8 Tvoj je sluga usred naroda koji si izabrao; naroda brojnog, koji se ne da izbrojiti ni popisati. 9 Podaj svome sluzi pronicavo srce da može suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik!" 10 Bijaše milo Jahvi što je Salomon to zamolio. 11 Zato mu Jahve re?e: "Jer si to tražio, a nisi iskao ni duga života, ni bogatstva, ni smrti svojih neprijatelja, nego pronicavost u prosu?ivanju pravice, 12 evo ?u u?initi po rije?ima tvojim: dajem ti srce mudro i razumno, kakvo nije imao nitko prije tebe niti ?e ga imati itko poslije tebe, 13 ali ti dajem i što nisi tražio: bogatstvo i slavu kakve nema nitko me?u kraljevima. 14 I ako budeš stupao mojim putovima i budeš se držao mojih zakona i zapovijedi, kao što je ?inio tvoj otac David, umnožit ?u tvoje dane." 15 Salomon se probudi, i gle: bijaše to san. On se vrati u Jeruzalem i stade pred Kov?eg saveza Jahvina; prinese paljenice i žrtve pri?esnice i priredi gozbu svim slugama svojim. Salomonova presuda 16 Tada do?oše dvije bludnice kralju i stadoše preda nj. 17 I re?e jedna žena: "Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova žena u istoj ku?i živimo i ja sam rodila kraj nje u ku?i. 18 A tre?ega dana poslije moga poro?aja rodi i ova žena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u ku?i. 19 Jedne no?i umrije sin ove žene jer bijaše legla na njega. 20 I ustade ona usred no?i, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja sluškinja spavala, i stavi ga sebi u naru?je, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene. 21 A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam pažljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila!" 22 Tada re?e druga žena: "Ne, nije tako. Moj je sin onaj živi, a tvoj je onaj koji je mrtav!" A prva joj odvrati: "Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji živi!" I tako se prepirahu pred kraljem. 24 Donesite mi ma?!" naredi kralj. I donesoše ma? pred kralja, 25 a on re?e: "Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj." 26 Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: "Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!" A ona druga govoraše: "Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!" 27 Onda progovori kralj i re?e: "Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka." 28 je Izrael ?uo presudu koju je izrekao kralj i poštovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu božanska mudrost u izricanju pravde. Salomonovi odli?nici

4

1Kralj Salomon bio je kralj nad svim Izraelom, 2 a evo njegovih odli?nika: Azarja, sin Sadokov, sve?enik; 3 Elihoref i Ahija, sinovi Šišini, bilježnici; Jošafat, sin Ahiludov, savjetnik; 4 Benaja, sin Jojadin, vojskovo?a; Sadok i Ebjatar, sve?enici. 5 Azarja, sin Natanov, bio je nad namjesnicima; Zabud, sin Natanov, prijatelj kraljev; 6 Ahišar, upravitelj dvora; Eliab, sin Joabov, zapovjednik vojske; Adoram, sin Abdin, nadstojnik za tlaku. Salomonovi namjesnici 7 Salomon je imao po svem Izraelu dvanaest namjesnika koji su opskrbljivali kralja i njegov dom; za svakoga je dolazio red da po jedan mjesec u godini podmiruje to uzdržavanje. 8 Evo njihovih imena: ...sin Hurov, u gori Efrajimovoj; 9 ...sin Dekerov, u Makasu, Šaalbimu, Bet Šemešu, Elonu do Bet Hanana; 10 ...sin Hesedov, u Arubotu; pod njim bijaše Soho i sav kraj heferski; 11 ...sin Abinadabov, nad svim okružjem dorskim; žena mu je bila Tafata, k?i Salomonova; 12 Baana, sin Ahiludov, u Tanaku i Megidu i u svem Bet Šeanu, koji je pokraj Saretana niže Jizreela, od Bet Šeana do Abel Mekole, i preko Jokmeama. 13 ...sin Geberov, u Ramotu Gileadskom; njegova su bila Sela Jaira, sina Manašeova, koja su u Gileadu; imao je i podru?je Argob koje leži u Bašanu, šezdeset tvrdih gradova, opasanih zidovima i prijevornicama od tu?a; 14 Ahinabad, sin Idov, u Mahanajimu; 15 Ahimaas u Naftaliju; i on se oženio jednom Salomonovom k?eri - Bosmatom. 16 Baana, sin Hušajev, u Ašeru i na visoravnima; 17 Jošafat, sin Paruahov, u Jisakaru; 18 Šimej, sin Elin, u Benjaminu; 19 Geber, sin Urijin, u zemlji Gileadu, zemlji Sihona, kralja amorejskoga, i Oga, kralja bašanskoga. Povrh toga bio je još jedan namjesnik u zemlji. 20a i Izrael bili su mnogobrojni, bijaše ih kao pijeska na obali morskoj. Jeli su i pili i bili sretni.

5

1 Salomon je proširio svoju vlast nad svim kraljevstvima od Rijeke sve do zemlje filistejske i do me?e egipatske. Ona su donosila svoj danak i služila Salomonu sve dane njegova života. 2 Svakoga je dana trebalo Salomonu za hranu: trideset kora finoga brašna i šezdeset kora obi?nog brašna, 3 deset ugojenih volova, dvadeset volova s paše, stotinu ovaca, osim jelena, srna, divokoza i ugojene peradi. 4 Jer on je vladao nad svime onkraj Rijeke - od Tafse do Gaze, nad svim kraljevima s onu stranu Eufrata - i imao je mir po svim granicama naokolo. 5 Juda i sav Izrael živjeli su bez straha, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana sve do Beer Šebe, svega vijeka Salomonova. 6 Salomon je imao ?etrdeset tisu?a konja za vu?u i dvanaest tisu?a za jahanje. 7 Ti su se namjesnici brinuli o opskrbi kralja Salomona i sviju koji su imali dijela za kraljevim stolom, svaki po mjesec dana; i nisu dopuštali da i?ega ponestane. 8 I je?am i slamu za konje i tegle?u marvu donosili su na mjesto gdje se zadržavao, svaki kako bi ga zapalo. Salomonova slava 9 Jahve je dao Salomonu mudrost i izuzetnu razboritost i srce široko kao pijesak na obali morskoj. 10 Mudrost je Salomonova bila ve?a od mudrosti svih sinova Istoka i od sve mudrosti Egipta. 11 Bio je mudriji od svih ljudi, od Etana Ezrahanina, od Hemana, Kalkola i Darde, sinova Maholovih; njegovo se ime pronosilo me?u svim narodima unaokolo. 12 Izrekao je tri tisu?e mudrih izreka, a njegovih je pjesama bilo tisu?u i pet. 13 Zborio je o drve?u: od cedra što je na Libanonu pa do izopa što klija na zidu; raspravljao je o životinjama, o pticama, o gmazovima i o ribama. 14 Dolazili su od sviju naroda da ?uju mudrost Salomonovu, od svih zemaljskih kraljeva koji su ?uli glas o njegovoj mudrosti. 2. SALOMON GRADITELJ Pripreme za gradnju Hrama 15 Tirski kralj Hiram posla svoje sluge Salomonu, jer bijaše ?uo da su ga pomazali za kralja na mjesto njegova oca, a Hiram je svagda bio prijatelj Davidov. 16 Tada Salomon poru?i Hiramu: 17 "Ti znaš dobro da moj otac David nije mogao sagraditi Doma imenu Jahve, svoga Boga, zbog ratova kojima su ga okružili neprijatelji sa svih strana, sve dok ih Jahve nije položio pod stopala nogu njegovih. 18 Sada mi je Jahve, Bog moj, dao mir posvuda unaokolo: nemam neprijatelja ni zlih udesa. 20 Stoga sada zapovjedi da mi nasijeku cedrova na Libanonu; moje ?e sluge biti sa slugama tvojim, i ja ?u platiti nadnicu tvojim slugama prema svemu kako mi odrediš. Ti znaš dobro da u nas nema ljudi koji umiju sje?i drva kao Sidonci." 21 Kada je Hiram primio Salomonovu poruku, veoma se obradova i re?e: "Neka je blagoslovljen danas Jahve koji je dao mudra sina Davidu, koji upravlja ovim velikim narodom." 22 I Hiram javi Salomonu: "Primio sam tvoju poruku. Ispunit ?u u svemu tvoju želju glede drva cedrova i drva ?empresova. 23 Moje ?e ih sluge dopremiti s Libanona na more, složit ?u ih u splavi i pustiti ih morem do mjesta koje ?eš mi ozna?iti; ondje ?u ih razložiti i ti ?eš ih uzeti. Ti ?eš pak ispuniti moju želju i dati hranu mojoj ?eljadi." 24 Hiram je davao Salomonu drva cedrova i ?empresova koliko je htio, 25 a Salomon je davao Hiramu dvadeset tisu?a kora pšenice za hranu ljudstvu, i dvadeset tisu?a kora ulja od tiještenih maslina. Toliko je Salomon davao Hiramu godinu za godinom. 26 Jahve je dao mudrost Salomonu, kako mu bijaše obe?ao; izme?u Hirama i Salomona vladao je mir te oni sklopiše savez. 27 Tada diže kralj Salomon kulu?are iz svega Izraela; kulu?ara je bilo u svemu trideset tisu?a ljudi. 28 Slao ih je naizmjence na Libanon, svakog mjeseca deset tisu?a ljudi: bili su mjesec dana na Libanonu, a dva mjeseca kod ku?e. Adoniram je bio nad svim kulu?arima. 29 Salomon je imao i sedamdeset tisu?a nosa?a tereta, osamdeset tisu?a kamenorezaca u gori, 30 ne ra?unaju?i glavara službeni?kih koji su upravljali poslovima; njih je bilo tri tisu?e i tri stotine, a upravljali su narodom zaposlenim na radovima. 31 Kralj je zapovjedio da lome gromade biranog kamena i da ih klešu za temelje Hrama. 32ditelji Salomonovi i Hiramovi, i oni iz Gibela, tesali su i pripremali drvo i klesali za gradnju Hrama. Gradnja Hrama

6

1?etiri stotine i osamdesete godine poslije izlaska Izraelaca iz zemlje egipatske, ?etvrte godine kraljevanja svoga nad Izraelom, mjeseca Ziva - to je drugi mjesec - po?eo je Salomon graditi Dom Jahvin. 2 Hram što ga je kralj Salomon gradio Jahvi bio je dug šezdeset lakata, širok dvadeset, a visok dvadeset i pet lakata. 3 Trijem pred Hekalom Hrama bio je dvadeset lakata dug, prema širini Hrama, a deset lakata širok, prema dužini Hrama. 4 Na Hramu je napravio prozore zatvorene rešetkama. 5 Uza zid Hrama oko Hekala i Debira sagradio je prigradnju na katove, sve unaokolo. 6 Donji kat bio je pet lakata širok, srednji šest, a tre?i sedam lakata, jer je zasjeke rasporedio s vanjske strane naokolo Hrama da ih ne bi morao ugra?ivati u hramske zidove. 7 Hram je gra?en od kamena koji je ve? u kamenolomu bio oklesan, tako da se za gradnje nije ?uo ni ?eki? ni dlijeto, ni ikakvo željezno oru?e. 8 Ulaz u donji kat bio je s desne strane Hrama, a zavojnim se stubama uspinjalo na srednji kat i sa srednjega na tre?i. 9 Sagradio je tako Hram i dovršio ga; i pokrio ga cedrovim gredama i daskama. 10 I sagradi još prigradnju oko cijeloga Hrama; bila je pet lakata visoka, a vezana s Hramom cedrovim gredama. 11 I rije? Jahvina stiže Salomonu: 12 "To je Dom što ga gradiš ... Ako budeš hodio prema naredbama mojim, ako budeš vršio naredbe moje i držao se mojih zapovijedi, tada ?u ispuniti tebi obe?anje što sam ga dao tvome ocu Davidu: 13 prebivat ?u me?u sinovima Izraelovim i ne?u ostaviti naroda svoga Izraela." 14 I tako Salomon sazida Hram i dovrši ga. Ure?enje unutrašnjosti Hrama Svetište i Svetinja nad svetinjama 15 I obloži iznutra zidove Hrama cedrovim daskama - od poda do stropa obloži ih drvetom iznutra - a daskama ?empresovim obloži pod Hrama. 16 I na?ini pregradu od dvadeset lakata, od cedrovih dasaka, s poda pod strop, i odijeli taj dio Hrama za Debir, za Svetinju nad svetinjama. 17 A Hekal - Svetište, dio Hrama ispred Debira - imaše ?etrdeset lakata. 18 A po cedrovini unutar Hrama bijahu urezani ukrasi - pleteri od pupoljaka i cvije?a; sve je bilo od cedrovine i nigdje se nije vidio kamen. 19 Debir je uredio unutra u Hramu da onamo smjesti Kov?eg saveza Jahvina. 20 Debir bijaše dvadeset lakata dug, dvadeset lakata širok i dvadeset lakata visok, a obložio ga je ?istim zlatom. Napravio je i Žrtvenik od cedrovine, 21 pred Debirom, i obložio ga ?istim zlatom. 22 I sav je Hram obložio zlatom, sav Hram i sav oltar koji je pred Debirom obložio je zlatom. Kerubini 23 U Debiru na?ini dva kerubina od maslinova drveta. Bili su visoki deset lakata. 24 Jedno je krilo u kerubina bilo pet lakata i drugo je krilo u kerubina bilo pet lakata; deset je lakata bilo od jednoga kraja krila do drugoga. 25 I drugi je kerubin bio od deset lakata: jednaka mjera i jednak oblik obaju kerubina. 26 Visina jednog kerubina bila je deset lakata, tako i drugoga. 27 Smjestio je kerubine usred nutarnje prostorije; širili su svoja krila, tako da je krilo jednoga ticalo jedan zid, a krilo drugoga ticalo drugi zid; u sredini prostorije krila im se doticahu. 28 I kerubine je obložio zlatom. 29 Po svim zidovima Hrama unaokolo, iznutra i izvana, urezao je likove kerubina, palma i rastvorenih cvjetova, 30 zlatom je pokrio i pod Hramu iznutra i izvana. Vrata i predvorje 31 A za ulaz u Debir na?ini dvokrilna vrata od maslinova drveta; dovraci s pragom bijahu na pet uglova. 32 Oba krila na vratima od maslinova drveta ukrasi likovima kerubina, palma i rastvorenih cvjetova, i sve ih obloži zlatom; listi?ima zlata oblijepi kerubine i palme. 33 Tako i za ulaz u Hekal na?ini vrata od maslinova drveta, sa ?etverokutnim dovracima. 34 Oba krila na vratima bijahu od ?empresova drveta i oba se otvarahu na jednu i na drugu stranu. 35 Urezao je na njima kerubine, palme i rastvorene cvjetove i obložio zlatom sve što bijaše urezano. 36 Potom je sagradio unutrašnje predvorje od tri reda klesanog kamena i jednoga reda tesanih greda cedrovih. 37 Temelji su Hramu Jahvinu bili položeni ?etvrte godine, mjeseca Ziva; 38edanaeste godine, mjeseca Bula - to je osmi mjesec - Hram je dovršen sa svim dijelovima i sa svim što mu pripada. Salomon ga sagradi za sedam godina. Salomonov dvor

7

1Salomon je sagradio i svoj dvor; u trinaest ga je godina potpuno dovršio. 2 Sagradio je dvor od libanonske šume: stotinu lakata dug, pedeset širok i trideset lakata visok, na ?etiri reda cedrovih stupova, a na stupovima bijahu cedrove grede. 3 Bio je pokriven cedrovinom iznad soba koje su po?ivale na stupovima. Ovih je bilo ?etrdeset i pet: petnaest u svakom redu. 4 Bila su tri reda prozora: po tri su prozora gledala jedan prema drugome. 5 Sva vrata s dovratnicima bila su ?etverokutna i po tri su prozora stajala jedan prema drugome. 6 Na?inio je trijem od stupova, pedeset lakata dug i trideset širok. 7 Zatim je sagradio prijestolni trijem gdje je sudio; i suda?ki trijem, obložen cedrovinom od poda do stropa. 8 Njegovo prebivalište, u drugom dvorištu i unutar predvorja, bilo je istoga oblika. Sagradio je i ku?u, nalik na onaj trijem, faraonovoj k?eri, kojom se bijaše oženio. 9 Sve su te gra?evine bile od biranog kamena, sje?ena po mjeri, a klesana iznutra i izvana, od temelja sve do drvenih spojnica, a vani sve do velikog predvorja. 10 Temelji su im bili od birana, velikog kamena: od deset i od osam lakata, 11 a nadgradnja od birana, po mjeri klesana kamena i od cedrovine. 12 A tri su reda klesanog kamena i red cedrovih greda okruživali veliko predvorje, a tako i unutrašnje predvorje Doma Jahvina. Hiram, ljeva? tu?a 13 Salomon posla po Hirama iz Tira. 14 Bio je to sin udovice iz plemena Naftalijeva, ali mu otac bijaše iz Tira, kova? tu?a. Bio je pun vještine, umije?a i znanja da svašta izra?uje od tu?a. Do?e on kralju Salomonu i sav mu posao izradi. Stupovi od tu?a 15 Salio je dva stupa od tu?a; jedan je stup bio visok osamnaest lakata, a koncem mjeren unaokolo imao je dvanaest lakata, isto tako i drugi. 16 I na?ini dvije glavice od tu?a da se stave povrh stupova; jedna je glavica bila visoka pet lakata i druga je bila pet lakata visoka. 17 Na?ini dva opleta u obliku pletera i lan?aste žice da pokriju glavice na vrhu stupova; sedam za jednu glavicu i sedam za drugu. 18 Onda izradi mogranje: bili su u dva reda oko svake mreže. 19 Glavice na vrhu stupova pred trijemom imale su oblik ljiljana, od ?etiri lakta. 20 Stajale su na oba stupa kod izbo?ine što je bila prema lan?ancu. Dvije stotine mogranja bilo je oko prve glavice i dvije stotine oko druge. 21 Podiže stupove pred trijemom Hekala; jedan postavi na desnu stranu i nazva ga Jahin; postavi drugi stup na lijevu stranu i dade mu ime Boaz. 22 Na samom vrhu stupova postavi izra?ene ljiljane. I tako dovrši stupove. Mjedeno more 23 Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo naokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata. 24 Pod rubom mu bijahu uresi kao cvjetne ?aške koje su ga optakale sasvim: po deset na lakat optakale su more unaokolo; cvjetne su ?aške bile u dva reda i salivene s njim. 25 Po?ivalo je na dvanaest volova: tri su gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug, a tri na istok; more je stajalo na njima i svi su stražnjim dijelom bili okrenuti unutra. 26 Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u ?aše, kao cvijet, a moglo je primiti tri tisu?e bata. Tu?ana podnožja i umivaonici 27 Na?inio je deset tu?anih podnožja; svako je podnožje bilo ?etiri lakta dugo, ?etiri lakta široko, a tri lakta visoko. 28 Podnožja su bila ovako izra?ena: imala su okvire, a okviri su stajali me?u preponama. 29 Na okvirima me?u preponama bili su lavovi, volovi i kerubini; a na samim preponama, kako iznad lavova i volova tako i pod njima, bijahu ukrasi poput vijenaca. 30 Svako je podnožje imalo ?etiri tu?ana to?ka i osovine od tu?a; ?etiri su njihove noge imale drža?e; pod umivaonikom bijahu drža?i sliveni s ukrasima. 31 Gore, gdje su se drža?i sastavljali, bio je otvor podnožja; imao je lakat i pol; otvor je bio okrugao, u obliku ukrasne posude, a na njemu su bili uklesani i ukrasi; ali prepone bijahu ?etvrtaste, a ne okrugle. 32 ?etiri su to?ka bila pod preponom. Osovine im izlazile na podnožju; svaki to?ak bijaše visok lakat i pol. 33 To?kovi su bili sli?ni to?kovima obi?nih kola: njihove osovine, naplaci, paoci i glav?ine - sve bijaše liveno. 34 Bila su ?etiri drža?a na ?etiri ugla svakog podnožja; podnožje i drža?i sa?injavahu jednu cjelinu. 35 Pri vrhu podnožja bio je sve unaokolo krug visok pol lakta; povrh podnožja bili su klinovi; prepone su s njima sa?injavale cjelinu. 36 Po oplošjima klinova i prepona urezao je kerube, lavove i palme, ve? prema veli?ini praznog oplošja i vijenaca naokolo. 37 Tako na?ini deset podnožja: jednako salivenih, jednake veli?ine i oblika. 38 I na?ini deset umivaonika od tu?a. Svaki je umivaonik sadržavao ?etrdeset bata, a svaki je umivaonik bio od ?etiri lakta; na svako od deset podnožja došao je po jedan umivaonik. 39 Postavi pet podnožja na desnoj strani Hrama, a pet na lijevoj strani Hrama; a more stavi s desne strane Hrama, prema jugoistoku. Sitni namještaj 40 Hiram na?ini lonce, lopate i kotli?e. Dovrši on sav posao što ga je obavljao kralju Salomonu za Dom Jahvin: 41 dva stupa, okrugle glavice što su bile navrh stupova; dva opleta da pokriju dvije glavice što bijahu navrh stupova; 42 ?etiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za svaki oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova; 43 deset podnožja i deset umivaonika na podnožjima; 44 jedno more i dvanaest volova pod njim; 45 lonce, lopate i kotli?e. Svi ti predmeti koje je Hiram na?inio kralju Salomonu za Dom Jahvin bili su od sjajnog tu?a. 46 Kralj je zapovjedio da sve to lijevaju u kalupima od gline, u Jordanskoj dolini, izme?u Sukota i Sartana. 47 Na koncu je Salomon odredio da rasporede sve te predmete, a bijaše ih toliko da se nije mogla obra?unati težina tu?a. 48 Salomon na?ini sve predmete koji su bili u Domu Jahvinu: zlatni žrtvenik i zlatni stol na kojemu su stajali prineseni hljebovi; 49 pet svije?njaka s desne i pet s lijeve strane pred Debirom, od ?istoga zlata; cvjetove, svjetiljke, useka?e od zlata; 50 vr?eve, noževe, kotli?e, plitice i kadionice od ?istoga zlata; stožere za vrata nutarnje dvorane - to je Svetinja nad svetinjama - i za vrata Hekala - to jest Hrama - sve od zlata. Zaklju?ak 51o bi priveden kraju sav posao što ga Salomon obavi za Dom Jahvin. Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida - srebro, zlato i posu?e - i stavi ih u riznicu Doma Jahvina. Prijenos Kov?ega saveza

8

1Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve starješine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji da se prenese Kov?eg saveza Jahvina iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona. 2 Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem Salomonom na blagdan u mjesecu Etanimu 0 je sedmi mjesec). 3 I kad su došle Izraelove starješine, sve?enici ponesoše Kov?eg 4 i Šator sastanka sa svim posve?enim priborom što bješe u Šatoru. Prenosili su ih sve?enici i leviti. 5 Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se sabrala oko njega žrtvovali su pred Kov?egom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu prebrojiti ni procijeniti. 6 Sve?enici donesoše Kov?eg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina. 7 Kerubini su, naime, imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kov?eg i zaklanjahu odozgo Kov?eg i njegove motke. 8 Motke su bile tako duga?ke da su im se krajevi vidjeli iz Svetišta nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana. 9 U Kov?egu nije bilo ništa, osim dviju kamenih plo?a koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima pošto izi?oše iz Egipta. <8b>Ondje su ostale do danas. Bog ulazi u svoj Dom 10 A kad su sve?enici izašli iz Svetišta, oblak ispuni Dom Jahvin, 11 i sve?enici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Dom Božji! 12 Tada re?e Salomon: "Jahve odlu?i prebivati u tmastu oblaku, 13 a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek." Salomonov govor puku 14 I, okrenuvši se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski zbor stajao. 15 Re?e on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je svojom rukom ispunio obe?anje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši: 17 Otac mi David naumi podi?i Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, 20 Jahve ispuni obe?anje svoje: naslijedio sam svoga oca Davida i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obe?a Jahve, i podigao Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, 21 i odredio sam da ondje bude mjesto Kov?egu u kojem je Savez što ga Jahve sklopi s našim ocima kad ih je izveo iz zemlje egipatske." Salomonova molitva 22 Tada Salomon stupi, u nazo?nosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin, raširi ruke prema nebu 23 i re?e: "Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije sli?an ni na nebesima ni dolje na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kro?e pred tobom sa svim svojim srcem. 24 Sluzi svome Davidu, mome ocu, ti si ispunio što si mu obe?ao. Što si obe?ao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. 26 Sada, dakle, Jahve, Bože Izraelov, neka se ispuni tvoje obe?anje koje si dao svome sluzi Davidu, mome ocu! 27 Ali zar ?e Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio! 28 Pomno po?uj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upu?uje! 30 I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti. 31 Ako tko zgriješi protiv bližnjega i naredi mu se da se zakune, a zakletva do?e pred tvoj žrtvenik u ovom Domu, 32 tada je ti ?uj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okre?u?i njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupaju?i s njime po nevinosti njegovoj. 33 Ako narod tvoj bude potu?en od neprijatelja jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli, 34 onda ti ?uj to s neba, oprosti grijehe svome narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim o?evima. 35 Kad se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, 36 tada ti ?uj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazuju?i im valjan put kojim ?e i?i, i pusti kišu na zemlju koju si svojem narodu dao u baštinu. 37 Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i r?a i kad navale skakavci, gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata, ili kad bude kakva druga nevolja ili boleština, 38 ako koji ?ovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga srca pa upravi molitvu ili prošnju te raširi ruke prema ovom Hramu, 39 ti ?uj s neba, s mjesta gdje prebivaš, i oprosti i postupi; vrati svakome ?ovjeku prema putu njegovu, jer ti poznaješ srce njegovo - ti jedini poznaješ srce sviju - 40 da te se uvijek boje sve dane dokle žive na zemlji što je ti dade našim o?evima. Dopune 41 Pa i tu?inca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi Imena tvoga 42 jer je ?uo za veliko Ime tvoje, za tvoju snažnu ruku i za tvoju mišicu podignutu - ako do?e i pomoli se u ovom Hramu, 43 usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi upoznali svi zemaljski narodi Ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da znaju da je tvoje Ime zazvano nad ovaj Dom koji sam sagradio. 44 Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvojem Imenu, 45 usliši mu s neba molitvu i prošnju i u?ini mu pravdu. 46 Kad ti sagriješe, jer nema ?ovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, 48 i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim o?evima, i prema gradu koji si izabrao, i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, 49 usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, 50 u?ini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, u?ini da mu se smiluju osvaja?i i da budu milostivi prema njemu, 51 jer su oni tvoj narod i baština tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz užarenog kotla. Svršetak molitve i blagoslov puka 52 Neka o?i tvoje budu otvorene na prošnju tvoga sluge i na prošnju naroda tvoga Izraela da ?uješ sve njihove molbe što ?e ih tebi uputiti. 53 Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za baštinu, kako si objavio po svome sluzi Mojsiju, kada si izveo oce naše iz Egipta, o Gospode, Jahve!" 54 Pošto je Salomon dovršio svu ovu molitvu i prošnju pred Jahvom, diže se s mjesta gdje je kle?ao, raširenih ruku prema nebu, pred žrtvenikom Jahvinim, 55 pa istupi te blagoslovi sav zbor Izraelov govore?i jakim glasom: 56 "Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu kako je obe?ao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obe?anja koja je dao sluzi svome Mojsiju. 57 Neka Jahve, Bog naš, bude s nama kao što je bio s ocima našim i neka nas ne napusti i ne odbaci. 58 Neka prikloni naša srca k sebi da bismo hodili svim njegovim putovima i držali njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocima našim. 59 Bile ove moje rije?i, koje sam smjerno iznio pred Jahvu, danju i no?u nazo?ne pred Jahvom, Bogom našim, eda bi dan za danom ?inio pravdu sluzi svomu i pravicu narodu svome Izraelu, 60 ne bi li tako svi narodi zemlje spoznali da je Jahve jedini Bog i da nema drugoga. 61 A vaše srce neka bude potpuno odano Jahvi, Bogu našemu, drže?i se njegovih zakona i obdržavaju?i njegove zapovijedi kao danas!" Posveta Hrama i prve pobožnosti 62 Kralj i sav Izrael s njim prinesu žrtvu Jahvi. 63 Kao žrtvu pri?esnicu, koju je prikazao Jahvi, Salomon prinese dvadeset i dvije tisu?e volova i stotinu i dvadeset tisu?a ovaca; time kralj i svi Izraelci posvete Dom Jahvin. 64 Toga dana posveti kralj središte predvorja, koje je ispred Doma Jahvina, jer ondje je prinio paljenice, prinosnice i pretiline pri?esnica, jer je tu?ani žrtvenik pred Jahvom bio premalen da primi paljenice, prinosnice, pretiline pri?esnica. 65 Tu je sve?anost u ono vrijeme Salomon slavio sedam dana, sa svim Izraelcima, zborom velikim od Ulaza u Hamat do Potoka Egipatskog, pred Jahvom, Bogom našim. 66im je osmoga dana otpustio ljude; oni su blagosivljali kralja i odlazili svojim ku?ama, veseli i zadovoljna srca zbog svega dobra što ga je Jahve u?inio svome sluzi Davidu i narodu svome Izraelu. Novo ukazanje

9

1Kad je Salomon dovršio gradnju Doma Jahvina, kraljevskog dvora i svega što je namislio graditi, 2 javi se Jahve i drugi put Salomonu, kao što mu se bio javio u Gibeonu. 3 Jahve mu re?e: "Uslišio sam molitvu i prošnju koju si mi uputio. Posvetio sam ovaj Dom, koji si sagradio da u njemu prebiva Ime moje dovijeka; moje ?e o?i i srce biti ovdje svagda. 4 A ti, ako budeš hodio preda mnom kako je hodio tvoj otac David, u nevinosti srca i pravednosti, postupao u svemu kako sam ti zapovjedio i ako budeš držao moje zakone i moje naredbe, 6 Ali ako me ostavite, vi i vaši sinovi, ako ne budete držali mojih zapovijedi i zakona koje sam vam dao, ako se okrenete bogovima i budete im služili i klanjali im se, 7 tada ?u istrijebiti Izraela iz zemlje koju sam mu dao; ovaj ?u Dom, koji sam posvetio svome Imenu, odbaciti od sebe, i Izrael ?e biti poruga i podsmijeh svim narodima. 10 Poslije dvadeset godina, za kojih je Salomon sagradio obje zgrade, Dom Jahvin i kraljevski dvor, 11 a Hiram, kralj Tira, dobavljao mu drvo cedrovo i ?empresovo i zlata koliko je god želio, dade tada kralj Salomon Hiramu dvadeset gradova u zemlji galilejskoj. 12 Hiram iza?e iz Tira da vidi gradove koje mu je Salomon darovao, ali mu se nisu svidjeli. 13 I re?e: "Kakvi su to gradovi što si mi ih dao, brate?" I od tada ih zovu "zemlja Kabul" do današnjega dana. 14 A Hiram bijaše poslao kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata. Rabota 15 Ovako je bilo s rabotom koju je kralj Salomon digao da sagradi Dom Jahvin, svoj dvor, Milo i zidove Jeruzalema, Hasor, Megido i Gezer. 16 Faraon, kralj Egipta, krenu u vojni pohod, osvoji Gezer, popali i poubija Kanaance koji su ondje živjeli, zatim dade grad u miraz svojoj k?eri, ženi Salomonovoj, 17 a Salomon obnovi Gezer, Bet Horon Donji, 18 Baalat, Tamar u pustinji u zemlji, 19 sve gradove-skladišta koje je Salomon imao, gradove za bojna kola i gradove za konjicu, i sve što je Salomon želio sagraditi u Jeruzalemu, na Libanonu i u svim zemljama koje su mu bile podložne. 20 Svim preostalim Amorejcima, Hetitima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci, 21 sinovima njihovim koji ostadoše iza njih u zemlji i koje Izraelci nisu zatrli, Salomon nametnu tešku tlaku do današnjega dana. 22 Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove, nego su mu oni bili vojnici, dvorani, vojskovo?e, tridesetnici, zapovjednici njegovih bojnih kola i konjice. 23 A evo nadzornika koji su upravljali Salomonovim radovima: njih pet stotina i pedeset koji su zapovijedali puku zaposlenu na radovima. 24 ?im je faraonova k?i ušla iz Davidova grada u ku?u koju joj Salomon bijaše sagradio, tada on podiže Milo. Služba u Hramu 25 Salomon je tri puta u godini prinosio paljenice i pri?esnice na žrtveniku koji je podigao Jahvi i palio je kad pred Jahvom. Tako je dovršio Hram. 3. SALOMON VELETRGOVAC Salomonovo brodovlje 26 Kralj Salomon je sagradio brodovlje u Esjon-Geberu, koji je kralj Elata, na obali Crvenoga mora, u zemlji edomskoj. 27 Hiram je poslao na tim la?ama svoje sluge, mornare koji su poznavali more, sa slugama Salomonovim. 28 otploviše u Ofir, uzeše odande ?etiri stotine i dvadeset talenata zlata i donesoše ih kralju Salomonu. Posjet kraljice od Sabe

10

10Glas koji je u Jahvinu Imenu stekao Salomon dopro je do kraljice od Sabe; zato ona do?e da Salomona iskuša zagonetkama. 2 Došla je u Jeruzalem s golemom pratnjom, s devama koje su nosile mirise, nebrojeno zlato i drago kamenje. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu. 3 Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije mu bilo skriveno ništa da joj ne bi umio objasniti. 4 Kad kraljica od Sabe vidje mudrost Salomonovu, dvor koji bijaše sagradio, 5 jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, njegove peharnike i paljenice koje je prinio u Domu Jahvinu, zastade joj dah. 6 Tada re?e kralju: "Istina je bila što sam u svojoj zemlji ?ula o tebi i o tvojoj mudrosti. 7 Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje o?i; i doista, ni pola mi nije bilo re?eno: ti nadvisuješ u mudrosti i blagostanju slavu o kojoj sam ?ula. 8 Blago tvojim ženama, blago ovim tvojim slugama koji su neprestano pred tobom i slušaju tvoju mudrost! 9 Neka je blagoslovljen Jahve, Bog tvoj, komu si tako omilio da te postavio na prijestolje Izraelaca; zato što Jahve uvijek ljubi Izraela, postavio te kraljem da ?iniš pravo i pravicu." 10 Dade tada kralju stotinu i dvadeset zlatnih talenata, mnogo miomirisa i dragulja. Nikad više nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljica od Sabe dala kralju Salomonu. 11 Pa i Hiramovo brodovlje, koje je donosilo zlato iz Ofira, dovezlo je odande mnogo sandalovine i dragulja. 12 Kralj je od sandalovine napravio ograde za Dom Jahvin i za kraljevski dvor, i citre i harfe za pjeva?e; nikada se više nije dovezlo toliko sandalova drveta niti se vidjelo do danas. 13 Kralj Salomon dade kraljici od Sabe što je god zaželjela i zatražila, a povrh toga kraljevski je obdari. Potom ona krenu i sa slugama vrati se u svoju zemlju. Salomonovo bogatstvo 14 Zlato što je dolazilo Salomonu svake godine bilo je teško šest stotina šezdeset i šest zlatnih talenata, 15 osim onoga što je dolazilo od trgovaca i prodava?a-potuka?a i od svih arapskih kraljeva i upravitelja zemaljskih. 16 Kralj Salomon na?ini tri stotine velikih štitova od kovanog zlata; za svaki je štit upotrijebio šest stotina zlatnih šekela; 17 i na?ini trista štiti?a od kovanog zlata; za svaki je štiti? utrošio tri zlatne mine. Pohranio je sve u ku?u zvanu Libanonska šuma. 18 Kralj je još napravio veliko prijestolje od bjelokosti i obložio ga ?istim zlatom. 19 Prijestolje je imalo šest stepenica, straga je na njemu bila tele?a glava, a s obje strane sjedala bile su ru?ice, a kraj ru?ica stajala dva lava. 20 Dvanaest je lavova stajalo s obje strane onih šest stepenica. Takvo što nije bilo izra?eno ni u jednom kraljevstvu. 21 Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne, i sve posu?e u ku?i zvanoj Libanonska šuma bijaše od suhoga zlata; ništa nije bilo od srebra, jer se ono smatralo bezvrijednim u Salomonovo vrijeme. 22 Kralj je imao taršiško brodovlje na moru zajedno s Hiramovim brodovljem, i svake tre?e godine dolazilo je taršiško brodovlje donose?i zlato, srebro i slonovu kost, majmune i paune. 23 Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom i mudroš?u. 24 Sav je svijet želio vidjeti Salomona i ?uti mudrost koju mu je Bog ulio u srce. 25 Svatko mu je donosio dar: srebro i zlatno posu?e, haljine, oružje, miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu. Salomonovo bogatstvo u kolima i konjima 26 Uz to je Salomon sakupio bojnih kola i konjanika; imao je tisu?u i ?etiri stotine bojnih kola i dvanaest tisu?a konja i rasporedio ih je po gradovima bojnih kola i kod kralja u Jeruzalemu. 27 Salomon je u?inio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a cedrova kao divljih smokava što rastu u Šefeli. 28 Salomon je uvozio konje iz Musrija i Koe: kraljevi nabavlja?i uvozili su ih iz Koe za odre?enu svotu. 29a se dovozila iz Egipta po šest stotina srebrnih šekela; a konj se pla?ao po stotinu i pedeset. Tako ih preko nabavlja?a dobivahu svi kraljevi hetitski i aramejski. 4. PROPADANJE SALOMONOVA KRALJEVSTVA Salomonove žene

11

11Kralj je Salomon - uz k?er faraonovu - volio mnoge žene tu?inke: Moapke, Amonke, Edomke, Sidonke i Hetitkinje, 2 od svih naroda za koje je Jahve rekao Izraelcima: "Ne?ete odlaziti k njima i oni ne?e dolaziti k vama; oni ?e zacijelo okrenuti vaša srca svojim bogovima." Njima se priklonio Salomon svojom ljubavlju. 3 Imao je sedam stotina kneževskih žena i tri stotine ino?a. Njegove su žene zavodile njegovo srce. 4 I kada je Salomon ostario, njegove su mu žene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije više potpuno pripadalo Jahvi kao što je pripadalo srce njegova oca Davida. 5 Salomon je išao za Aštartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom, sramotom Amonaca. 6 ?inio je ono što ne bijaše pravo u o?ima Jahvinim i nije se sasvim pokoravao Jahvi kao što se pokoravao njegov otac David. 7 Tako sagradi Salomon uzvišicu Kemošu, sramoti Moaba, na gori isto?no od Jeruzalema, i Milkomu, sramoti Amonaca. 8 To u?ini za sve svoje žene tu?inke, koje su prinosile kad i žrtve svojim bogovima. 9 Jahve se razgnjevi na Salomona jer je okrenuo srce svoje od Jahve, Boga Izraelova, koji mu se bio dvaput javio 10 i koji mu je baš tada zabranio štovati druge bogove, ali on nije održao te zapovijedi. 11 Tada Jahve re?e Salomonu: "Kada je tako s tobom te ne držiš moga Saveza i naredaba koje sam ti dao, ja ?u sigurno oduzeti od tebe kraljevstvo i dat ?u ga jednom od tvojih slugu. 12 Ali ne?u to u?initi za tvoga života, zbog oca tvojega Davida; uzet ?u ga iz ruke tvoga sina. 13 Ipak ne?u od njega uzeti svega kraljevstva: ostavit ?u jedno pleme tvome sinu, zbog sluge mojega Davida, zbog Jeruzalema koji izabrah." Vanjski neprijatelji Salomonovi 14 Tada diže Jahve protivnika Salomonu: Edomca Hadada, iz kraljevske ku?e Edomaca. 15 Jer kada je David tukao Edomce i kad je Joab, vojskovo?a, otišao da pokopa ubijene i dao pogubiti sve muškarce u Edomu - 16 Joab i sav Izrael ostadoše ondje šest mjeseci dok nisu istrijebili sve muškarce u Edomu - 17 Hadad je utekao u Egipat s Edomcima koji bijahu u službi njegova oca. Hadad je bio tada mladi dje?ak. 18 Otišli su iz Midjana i stigli u Paran. Poveli su sa sobom ljude iz Parana i otišli u Egipat pred faraona, kralja Egipta, koji mu dade ku?u, odredi mu hranu i dodijeli zemlje. 19 Hadad je stekao veliku milost u faraona, koji mu dade sestru svoje žene, sestru velike kneginje Tafnese. 20 Sestra Tafnesina rodi mu sina Genubata, koga Tafnesa odgoji u kraljevskoj pala?i, i Genubat je ostao u pala?i me?u faraonovom djecom. 21 Kada je Hadad doznao u Egiptu da je David po?inuo kod svojih otaca i da je vojskovo?a Joab umro, re?e faraonu: "Dopusti mi da odem u svoju zemlju!" 22 Faraon mu re?e: "Što ti nedostaje u mene te želiš po?i u svoju zemlju?" A on mu odgovori: "Ništa, ali me pusti da odem!" <25b>To je bilo zlo što ga je u?inio Hadad: mrzio je Izraela i vladao je Edomom. 23 Bog je protiv Salomona podigao protivnika mu Rezona, sina Elijadova, koji je pobjegao od svoga gospodara Hadadezera, kralja sopskoga; 24 Rezon je skupio ljude oko sebe i postao im ?etovo?a kada ih David ubijaše. Rezon zauze Damask, ondje se nastani i zavlada Damaskom. 25 On je bio protivnik Izraelov za života Salomonova. Pobuna Jeroboamova 26 Jeroboam bijaše sin Efra?anina Nebata, iz Sareda, a majka mu bijaše udovica imenom Serva. On je bio u službi Salomonovoj i podigao je ruku protiv kralja. 27 Evo razloga njegove pobune. Salomon je gradio Milo da zatrpa kosinu u gradu Davida, oca svoga. 28 Taj Jeroboam bijaše valjan ?ovjek; Salomon opazi kako se mladi ?ovjek prihva?a posla i postavi ga nad svom rabotom ku?e Josipove. 29 Tada se dogodi te Jeroboam ode iz Jeruzalema, i na putu ga susrete prorok Ahija iz Šila, ogrnut novim plaštem; bijahu sami njih dvojica u polju. 30 Ahija uze novi plašt koji je imao na sebi i razdrije ga na dvanaest komada. 32 On ?e imati jedno pleme, zbog sluge mojega Davida i Jeruzalema, grada koji sam izabrao izme?u svih plemena Izraelovih. 33 To je zato što me ostavio i poklonio se Aštarti, boginji Sidonaca, Kemošu, bogu moapskom, i Milkomu, bogu Amonaca, i ne hodi više mojim putovima; ne ?ini što je pravo u mojim o?ima, niti izvršava moje zakone i naredbe kao što je ?inio njegov otac David. 34 Ali mu ne?u iz ruke uzeti sve kraljevstvo, jer sam ga postavio knezom za sveg njegova života, zbog sluge svoga Davida, koga sam izabrao i koji je držao moje zapovijedi i moje zakone. 35 Ali ?u uzeti kraljevstvo iz ruke njegova sina i tebi ?u ga dati, to jest deset plemena. 36 A njegovu ?u sinu ostaviti jedno pleme da moj sluga David ima uvijek svjetiljku preda mnom u Jeruzalemu, gradu koji sam izabrao sebi da u njemu stoluje Ime moje. 37 Tebe ?u uzeti da kraljuješ nad svim što budeš želio i da budeš kralj nad Izraelom. 38 Ako budeš poslušao sve što ti zapovjedim i stupao budeš putovima mojim te ?inio što je pravedno u o?ima mojim drže?i moje zakone i zapovijedi moje, kako je to ?inio moj sluga David, tada ?u ja biti s tobom i sagradit ?u ti trajan dom, kao što sam sagradio Davidu, i dat ?u ti Izraela. 40 Salomon je zato tražio da ubije Jeroboama, ali on pobježe u Egipat k Šišaku i ostade u Egiptu do smrti Salomonove. Svršetak kraljevanja 41 Ostala povijest Salomonova, sve što je u?inio i njegova mudrost, zar nije zapisana u knjizi Povijesti Salomonove? 42 A kraljevaše Salomon u Jeruzalemu nad svim Izraelom ?etrdeset godina. 43a po?inu Salomon kod otaca svojih i bi sahranjen u Davidovu gradu, a njegov sin Roboam zakralji se namjesto njega. III. POLITI?KI I VJERSKI RASKOL Zbor u Šekemu

12

12Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje. 2 ?im to ?u Nebatov sin Jeroboam - koji još bijaše u Egiptu, kamo je pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, jer 3 bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad do?oše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu: 4 "Tvoj nam je otac nametnuo teški jaram. Ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca, teški jaram koji metnu na nas, pa ?emo ti služiti!" 5 A on im odgovori: "Za tri dana do?ite opet k meni." I narod ode. 6 Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?" 7 Oni mu odgovoriše: "Ako danas udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim rije?ima, oni ?e ti uvijek ostati sluge." 8 Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladi?ima koji su odrasli s njim i bili mu u službi. 12 A tre?i dan do?e sav narod k Roboamu, kako im bijaše zapovjedio kralj rekavši im: "Vratite se k meni tre?ega dana." 13 Kralj im oštro odgovori, odbacivši savjet koji mu dadoše stariji. 14 I re?e im po savjetu mladih: "Moj je otac otežao vaš jaram, a ja ?u još dodati na nj; moj vas je otac šibao bi?evima, a ja ?u vas šibati bi?evima sa željeznim štipavcima." 15 Kralj dakle ne htjede poslušati naroda, jer tako uprili?i Jahve da se ispuni rije? što je preko Ahije iz Šila kaza Nebatovu sinu Jeroboamu. 16 Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišaje vim sinom. U šatore, Izraele! A sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode pod svoje šatore. 17 Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima. 18 Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga Izraelci kamenovaše i on umrije; a kralj se Roboam brže-bolje pope na kola i pobježe u Jeruzalem. 19 Tako se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas. Politi?ki raskol 20 Kada su Izraelci doznali da se vratio Jeroboam, pozvaše ga u zajednicu i postaviše ga kraljem nad svim Izraelom. Uz ku?u Davidovu nije pristajao nitko, osim samoga plemena Judina. 21 Došavši u Jeruzalem, Roboam skupi sav dom Judin i pleme Benjaminovo, sto i osamdeset tisu?a vrsnih ratnika, da udare na dom Izraelov i da vrate kraljevstvo Roboamu, sinu Salomonovu. 22 Ali do?e Jahvina rije? Božjem ?ovjeku Šemaji: 23 "Kaži Salomonovu sinu Roboamu, judejskom kralju, i svem domu Judinu i Benjaminovu i ostalom narodu: 25 Jeroboam utvrdi Šekem u Efrajimovoj gori i ondje se nastani. Poslije iza?e odatle i utvrdi Penuel. Vjerski raskol 26 Jeroboam re?e u svom srcu: "Sad bi se kraljevstvo moglo vratiti domu Davidovu. 27 Ako ovaj narod bude nastavio uzlaziti u Dom Jahvin u Jeruzalemu da prinosi žrtve, srce ?e se naroda vratiti svome gospodaru, Roboamu, kralju judejskome, i mene ?e ubiti." 28 Pošto se kralj posavjetovao, na?ini dva zlatna teleta i re?e narodu: "Dosta ste uzlazili u Jeruzalem! Evo, Izraele, tvoga boga koji te izveo iz zemlje egipatske." 29 Zatim postavi jedno tele u Betelu, a drugo smjesti u Dan. 30 To je bila prigoda za grijeh: narod je odlazio jednome u Betel i drugome u Dan. 31 I podiže Jeroboam hram na uzvišicama i postavi iz puka sve?enike koji nisu bili sinovi Levijevi. 32 Zatim je Jeroboam uveo blagdan u osmom mjesecu, petnaestoga dana tog mjeseca, kao što je blagdan koji se slavi u Judeji, i uza?e k žrtveniku. Tako je u?inio u Betelu, žrtvuju?i teocima koje je na?inio. U Betelu je postavio i sve?enike uzvišica što ih bijaše podigao. 33za?e k žrtveniku koji je na?inio, petnaestoga dana osmog mjeseca, mjeseca koji je sam izabrao; i ustanovi blagdan za Izraelce i uza?e k žrtveniku da prinese kad. Osuda žrtvenika u Betelu

13

13A neki ?ovjek Božji do?e na rije? Jahvinu iz Judeje u Betel kada Jeroboam stajaše pred žrtvenikom da prinese kad. 3 U isto im vrijeme dade znak: "Ovo je znak da je Jahve govorio: gle, žrtvenik ?e se raspuknuti i prosut ?e se pepeo što je na njemu." 4 Kada je kralj ?uo što je ?ovjek Božji rekao protiv žrtvenika u Betelu, pruži ruku odande od žrtvenika i re?e: "Uhvatite ga!" Ali se osušila ruka koju je ispružio prema ?ovjeku i nije je mogao vratiti k sebi. 5 Žrtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa žrtvenika, prema znaku što ga je dao ?ovjek Božji po naredbi Jahvinoj. 6 Kralj progovori i re?e ?ovjeku Božjem: "Umilostivi Jahvu, Boga svoga, da bih mogao vratiti ruku k sebi." Božji ?ovjek umilostivi Jahvu i ruka se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije. 7 Kralj onda re?e ?ovjeku Božjem: "Hodi sa mnom ku?i da se okrijepiš. I dat ?u ti dar." 8 Ali ?ovjek Božji odgovori kralju: "Da mi dadeš polovinu svoje ku?e, ne bih pošao s tobom. Ni jeo ni pio ne bih na ovom mjestu, 10 I otišao je drugim putem, nije se vra?ao putem kojim je došao u Betel. Božji ?ovjek i prorok 11 A u Betelu živio star prorok. Došli njemu njegovi sinovi te mu pripovjedili sve što je onoga dana u?inio ?ovjek Božji u Betelu; i rije?i što ih je onaj kazao kralju pripovjediše sinovi ocu. 12 A on ih upita: "Kojim je putem otišao?" Sinovi pokazaše put kojim je otišao ?ovjek Božji što bijaše došao iz Judeje. 13 Prorok ?e nato sinovima: "Osamarite mi magarca!" I osamariše mu magarca, a on uzjaha. 14 Krenuo je za ?ovjekom Božjim i našao ga gdje sjedi pod hrastom; i upita ga: "Jesi li ti ?ovjek Božji koji je došao iz Judeje?" A on mu odgovori: "Jesam." 15 Prorok mu re?e: "Hodi sa mnom mome domu da štogod pojedeš." 16 Ali on odgovori: "Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jesti kruha ni piti vode na ovome mjestu, 19 Božji ?ovjek vrati se s njim, u njegovoj je ku?i jeo kruha i pio vode. 20 Dok su sjedili za stolom, do?e rije? Jahvina proroku koji ga je natrag doveo 21 i povika on ?ovjeku Božjem koji je došao iz Judeje: "Ovako veli Jahve: zato što nisi poslušao zapovijedi Jahvine i nisi držao naredbe koju ti je dao Jahve, Bog tvoj, 22 nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti rekao da ne jedeš kruha i ne piješ vode, zato tijelo tvoje ne?e le?i u grob otaca tvojih." 23 Pošto se onaj koga bijaše doveo najeo kruha i napio vode, osedla mu magarca. 24 I ode onaj. A na putu ga zasko?i lav i usmrti ga. I tako je mrtvo tijelo ležalo ispruženo na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaše kraj tijela. 25 Ljudi prolaze?i vidješe mrtvo tijelo ispruženo na putu i lava gdje stoji kraj njega; i odoše i javiše to u gradu gdje je živio stari prorok. 26 Kad je to ?uo prorok koji bijaše onoga vratio s puta, re?e: "To je ?ovjek Božji koji se usprotivio rije?i Jahvinoj! I Jahve ga je predao lavu, koj i ga je napao i ubio, prema rije?i koju je Jahve rekao." 27 I re?e svojim sinovima: "Osamarite mi magarca!" I oni mu ga osamariše. 28 Ode on i na?e mrtvo tijelo ba?eno na putu i magarca i lava gdje stoje pokraj tijela: lav nije požderao tijelo niti je rastrgao magarca. 29 Tada prorok podiže mrtvo tijelo ?ovjeka Božjeg i prebaci ga na magarca; i vrati se u grad gdje je živio da mrtvoga ožali i pokopa. 30 Položio je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim: "Jao, brate moj!" 31 A kad ga je pokopao, re?e svojim sinovima: "Poslije moje smrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan ?ovjek Božji; stavite moje kosti kraj njegovih. 32 Jer ?e se sigurno ispuniti rije? koju je po zapovijedi Jahvinoj objavio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih svetišta na uzvišicama u gradovima Samarije." 33 Ni poslije ovoga doga?aja ne obrati se Jeroboam za svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za sve?enike na uzvišicama: tko je želio, davao mu je darove da postane sve?enik uzvišica. 34vim je postupkom padala u grijeh ku?a Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje. IV. OBA KRALJEVSTVA DO ILIJE Svršetak kraljevanja Jeroboama I.

14

14U ono se vrijeme razbolje Abija, sin Jeroboamov, 2 i Jeroboam re?e svojoj ženi: "Ustani i preobuci se da te ne bi prepoznali da si žena Jeroboamova; i idi u Šilo. Ondje je prorok Ahija: onaj koji mi je prorokovao da ?u biti kraljem ovoga naroda. 3 I ponesi deset hljebova, kola?a i posudu meda i oti?i k njemu! On ?e ti re?i što ?e biti s dje?akom." 4 I u?ini tako žena Jeroboamova: ustade, ode u Šilo i u?e u ku?u Ahijinu. A on nije više vidio, oslabile mu o?i od duboke starosti. 5 Ali mu je Jahve rekao: "Evo dolazi žena Jeroboamova da od tebe traži savjeta za svoga sina jer je bolestan; a ti ?eš joj re?i tako i tako. Kad bude ulazila, pretvarat ?e se kao da je druga." 6 Kad Ahija ?u šum njenih koraka na vratima, re?e joj: "U?i, ženo Jeroboamova! Što se pretvaraš da si druga, kad imam tešku vijest za tebe? 8 istrgnuo sam kraljevstvo iz ku?e Davidove i dao ga tebi. Ali ti nisi bio kao moj sluga David, koji je držao moje zapovijedi i koji me slijedio svim srcem svojim i ?inio samo ono što je pravedno u mojim o?ima. 9 Ti si radio kudikamo gore od svojih prethodnika, otišao si i na?inio sebi druge bogove, salio si im likove da me dražiš, mene si bacio za le?a. 10 Zato, evo, puštam zlo na ku?u Jeroboamovu, istrijebit ?u iz obitelji Jeroboamove sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu; ja ?u netragom pomesti ku?u Jeroboamovu kao što se mete ne?ist, da ga ništa ne ostane. 12 A ti ustani i po?i svome domu: tek što nogama stupiš u grad, dje?ak ?e umrijeti. 13 Sav ?e ga Izrael oplakati i pokopat ?e ga. On ?e biti jedini iz obitelji Jeroboamove položen u grob, jer se jedino na njemu našlo nešto što se u ku?i Jeroboamovoj svidjelo Jahvi, Bogu Izraelovu. 14 Jahve ?e sebi postaviti kralja nad Izraelom i taj ?e istrijebiti ku?u Jeroboamovu. Evo dana! Što? ?ak i trenutka! 15 Jahve ?e udariti Izraela te ?e se njihati kao trska u vodi. Iš?upat ?e Izraela iz ove dobre zemlje koju je dao njihovim ocima i rasijat ?e ih s onu stranu Rijeke, jer su na?inili sebi ašere koje srde Jahvu. 16 Odbacit ?e Izraela kao sme?e, zbog grijeha što ih je u?inio Jeroboam i na koje je navodio Izraela." 17 Žena Jeroboamova ustade i ode. Stigla je u Tirsu, a kad je prelazila ku?ni prag, dje?ak bijaše mrtav. 18 Pokopali su ga i sav ga je Izrael oplakao prema rije?i koju je Jahve rekao po sluzi svome proroku Ahiji. 19 Ostala povijest Jeroboamova, kako je ratovao i kraljevao, to je zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih. 20 Jeroboamovo kraljevanje trajalo je dvadeset i dvije godine, zatim je Jeroboam po?inuo kraj otaca svojih, a sin mu Nadab zakraljio se mjesto njega. Kraljevanje Roboamovo 21 Roboam, sin Salomonov, bio je kralj Judejaca; bijaše mu ?etrdeset i jedna godina kad je postao kraljem, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izme?u svih izraelskih plemena da ondje postavi svoje Ime. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. 22 I Juda u?ini zlo u o?ima Jahvinim. Grijesima koje su po?inili razjarili su ga više od svega što su u?inili njihovi oci. 23 Jer su i oni podigli uzvišice, stupove i ašere na svakom brežuljku i pod svakim zelenim drvetom. 24 Bilo je ?ak posve?enih bludnica u zemlji. Oponašao je sve grozote naroda što ih je Jahve otjerao ispred sinova Izraelovih. 25 Pete godine Roboamova kraljevanja egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem. 26 Oplja?ka sve blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljevskog dvora; sve je uzeo; uze i sve zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. 27 Namjesto njih kralj Roboam napravi tu?ane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je ?uvala vrata kraljevskog dvora. 28 Kad je god kralj išao u Jahvin Dom, stražari su ih uzimali, a poslije ih vra?ali u stražaru. 29 Ostala povijest Roboamova, sve što je u?inio, zar nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 30 Za sve vrijeme bio je rat izme?u Roboama i Jeroboama. 31oam je po?inuo sa svojim ocima i bi sahranjen sa svojim ocima u Davidovu gradu. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abijam. Abijamovo kraljevanje u Judeji

15

15Osamnaeste godine kraljevanja Jeroboama, sina Nebatova, zakraljio se Abijam u Judeji. 2 Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu; njegova se majka zvala Maaka, a bila je k?i Abšalomova. 3 On je hodio u svim grijesima što ih je njegov otac ?inio prije njega, i njegovo srce nije bilo potpuno odano Jahvi, Bogu svome, kao srce njegova praoca Davida. 4 Ipak, zbog Davida, dao mu je Jahve, Bog njegov, svjetiljku u Jeruzalemu, podigavši sinove njegove poslije njega i sa?uvavši Jeruzalem. 5 Jer je David ?inio sve što je pravo u o?ima Jahvinim i za svega svoga života nije odstupio ni od ?ega što mu je zapovjedio, osim onog što je u?inio Uriji Hetitu. 6

0

1) 7 Ostala povijest Abijamova, sve što je u?inio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? A bijaše rat izme?u Abijama i Jeroboama. 8 Potom je Abijam po?inuo sa svojim ocima. Sahraniše ga u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. Kraljevanje Asino u Judeji 9 Dvadesete godine Jeroboamova kraljevanja nad Izraelom postade Asa kraljem Judeje. 10 Kraljevao je ?etrdeset i jednu godinu u Jeruzalemu; njegova se baka zvala Maaka, a bila je k?i Abšalomova. 11 Asa je ?inio što je pravo u o?ima Jahvinim, kao i njegov praotac David. 12 Protjerao je iz zemlje posve?ene bludnice i uklonio sve idole koje njegovi oci bijahu na?inili. 13 Sam je uklonio svoju baku s dostojanstva velike kneginje, jer bijaše na?inila gada Ašeri. Asa je sasjekao njezina gada i spalio ga u potoku Kidronu. 14 Ali uzvišice nisu bile uklonjene; ipak je Asino srce bilo privrženo Jahvi svega njegova života. 15 Unio je u Dom Jahvin posve?ene darove svoga oca i svoje: srebro, zlato i posu?e. 16 Bio je rat izme?u Ase i Baše, kralja izraelskoga, u sve njihove dane. 17 Izraelski kralj Baša navali na Judeju i stade utvr?ivati Ramu da sprije?i svako kretanje judejskom kralju Asi. 18 Asa tada uze srebra i zlata koje je preostalo u riznicama Doma Jahvina i u riznicama kraljevskog dvora i dade ga svojim slugama te ih posla Ben-Hadadu, sinu Tabrimonovu, sinu Hezjonovu, aramejskom kralju, koji je stolovao u Damasku, i poru?i mu: 19 "Neka bude savez izme?u mene i tebe, izme?u moga i tvoga oca; evo, šaljem ti na dar srebra i zlata: hajde, raskini savez s izraelskim kraljem Bašom da bi otišao od mene." 20 Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla svoje vojskovo?e na izraelske gradove te oni pokoriše Ijon, Dan, Abel Bet-Maaku, sav Kineret i svu zemlju Naftali. 21 A kada to Baša dozna, presta utvr?ivati Ramu i vrati se u Tirsu. 22 Kralj Asa sazva sve Judejce, bez izuzetka, i oni odnesoše kamenje i drvo kojima je Baša utvr?ivao Ramu, i kralj Asa utvrdi time Gebu Benjaminovu i Mispu. 23 Ostala povijest Asina, sve njegove pobjede i sve što je u?inio i gradovi koje je utvrdio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? A u starosti bolovao je od nogu. 24 Asa je po?inuo sa svojim ocima i sahranjen je sa svojim ocima u gradu Davida, svoga praoca. Njegov sin Jošafat zakralji se mjesto nj ega. Nadabovo kraljevanje u Izraelu 25 Nadab, sin Jeroboamov, postade kraljem Izraela druge godine Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvije godine Izraelom. 26 ?inio je zlo u o?ima Jahvinim. Hodio je putem svoga oca i oponašao njegov grijeh na koji je navodio Izraela. 27 Baša, sin Ahijin, iz ku?e Jisakarove, uroti se protiv njega i ubi ga u Gibetonu, koji pripada Filistejcima i koji su opsjedali Nadab i sav Izrael. 28 Baša ga ubi tre?e godine Asina kraljevanja Judejom i zavlada mjesto njega. 29 Kad je postao kraljem, pobi svu ku?u Jeroboamovu i ne poštedi nikoga od Jeroboamovih dokle sve ne istrijebi po rije?i koju je Jahve rekao preko sluge svoga Ahije iz Šila. 30 Zbog grijeha što ih je u?inio i na koje je naveo Izraela i zbog gnjeva kojim je raspalio Jahvu, Boga Izraelova. 31 Ostala povijest Nadabova, i sve što je u?inio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 32 Izme?u Ase i Izraelova kralja Baše vladao je rat u sve njihove dane. Bašino kraljevanje u Izraelu 33 Tre?e godine Asina kraljevanja Judejom postade Baša, sin Ahijin, kraljem nad svim Izraelom u Tirsi i vladao je dvadeset i ?etiri godine. 34io je zlo u o?ima Jahvinim i hodio je putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodio Izraelce.

16

16Tada bi upu?ena rije? Jahvina Jehuu, sinu Hananijevu, protiv Baše: 2 "Iz praha sam te podigao i postavio knezom nad mojim narodom Izraelom, ali si ti krenuo Jeroboamovim putem i navodiš narod moj Izrael na grijehe te me razjaruješ njihovim grijesima; 3 zato ?u netragom pomesti Bašu i ku?u njegovu: u?init ?u s tvojom ku?om kao i s ku?om Jeroboama, sina Nebatova. 4 Tko iz obitelji Bašine umre u gradu, pojest ?e ga psi, a tko im umre u polju, pojest ?e ga ptice nebeske." 5 Ostala povijest Bašina, što je u?inio, njegova djela, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 6 Baša je po?inuo sa svojim ocima i sahranjen je u Tirsi. Sin njegov Ela zakraljio se mjesto njega. 7 Ali rije? Jahvina po Jehuu proroku, sinu Hananijevu, nije bila upravljena protiv Baše i njegove ku?e samo zbog toga što je ?inio zlo u o?ima Jahve i ljutio ga djelima svojih ruku te bio kao i ku?a Jeroboamova nego i zbog toga što je i nju istrijebio. Elino kraljevanje u Izraelu 8 Dvadeset i šeste godine kraljevanja Ase u Judeji postade Ela, sin Bašin, kraljem Izraela u Tirsi; vladao je svega dvije godine. 9 Njegov dvoranin Zimri, zapovjednik polovine bojnih kola, uroti se protiv njega. Kad je bio u Tirsi, opio se u ku?i Arse, upravitelja dvora u Tirsi. 10 Tada provali Zimri, udari na njega i ubi ga, dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom, te zavlada mjesto njega. 11 ?im je zavladao i sjeo na prijestolje, poubija svu obitelj Bašinu; nije mu poštedio ni što uza zid mokri, ni njegovih ro?aka ni prijatelja. 12 Tako Zimri iskorijeni svu ku?u Bašinu po rije?i koju je Jahve rekao protiv Baše preko sluge svoga proroka Jehua, 13 zbog sviju grijeha što su ih ?inili Baša i sin mu Ela i tako zavodili Izraela, srde?i Jahvu, Boga Izraelova, svojim krivim bogovima. 14 Ostala povijest Elina, sve što je u?inio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? Zimrijevo kraljevanje u Izraelu 15 Dvadeset i sedme godine Asina kraljevanja Judejom postade Zimri kraljem u Tirsi i vladao je sedam dana. Narod je tada opsjedao Gibeton, koji je pripadao Filistejcima. 16 Kad je utaboreni narod ?uo da se Zimri pobunio i ubio kralja, sav Izrael istoga dana u taboru proglasi kraljem nad Izraelom zapovjednika vojske Omrija. 17 Zatim Omri i sav Izrael s njime odoše od Gibetona i opsjedoše Tirsu. 18 Kad je Zimri vidio da ?e grad biti osvojen, u?e u utvrdu kraljevskoga dvora, zapali nad sobom kraljevski dvor i tako pogibe. 19 To je bilo zbog grijeha koje je po?inio rade?i što je zlo u o?ima Jahvinim i hode?i putem Jeroboama i njegovih grijeha kojima je zavodio Izraela. 20 Ostala povijest Zimrijeva i njegova urota koju je skovao, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 21 Tada se Izraelov narod razdijelio: polovica se odlu?ila za Tibnija, sina Ginatova, da ga u?ini kraljem, a druga polovica za Omrija. 22 Ali pristaše Omrijeve nadja?aše pristaše Tibnija, sina Ginatova, pa kad Tibni umrije, postade Omri kraljem. Omrijevo kraljevanje u Izraelu 23 Trideset i prve godine Asina kraljevanja Judejom postade Omri kraljem Izraela za dvanaest godina. U Tirsi je kraljevao šest godina. 24 Tada kupi od Šemera za dva talenta srebra brdo Samariju; sagradi grad koji po imenu Šemera, vlasnika brijega, nazva Samarija. 25 Ali je Omri ?inio zlo u o?ima Jahvinim i bio je gori od svojih prethodnika. 26 U svemu je slijedio Jeroboama, sina Nebatova, i njegove grijehe kojima je zavodio Izraela i srdio Jahvu, Boga Izraelova, svojim lažnim bogovima. 27 Ostala povijest Omrijeva, sve što je u?inio, njegovi pothvati koje je izveo, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 28 Omri po?inu sa svojim ocima i sahranjen je u Samariji. Njegov sin Ahab postade kraljem mjesto njega. Uvod u Ahabovo kraljevanje 29 Ahab, sin Omrijev, postade izraelskim kraljem u trideset i osmoj godini Asina kraljevanja Judejom i vladao je dvadeset i dvije godine nad Izraelom u Samariji. 30 Ahab, sin Omrijev, ?inio je u o?ima Jahvinim više zla od svih svojih prethodnika. 31 I malo mu bijaše što je hodio u grijesima Jeroboama, sina Nebatova, nego se još oženi Izebelom, k?erju Etbaala, kralja sidonskog, i po?e služiti Baalu i klanjati mu se; 32 Baalu podiže žrtvenik u Baalovu hramu što ga bijaše sagradio u Samariji. 33 Ahab je podigao i Ašeru i u?inio druga zlodjela i razljutio Jahvu, Boga Izraelova, više od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije njega. 34njegova je vremena Hiel iz Betela sagradio Jerihon; uz žrtvu svoga prvoro?enca Abirama podigao je temelje, a uz žrtvu svoga mezimca Seguba postavio je gradska vrata, po rije?i koju je Jahve rekao po svome sluzi Jošui, sinu Nunovu. V. ILIJINO DOBA 1. VELIKA SUŠA Navještaj Božje kazne

17

17Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, re?e Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, ne?e ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed." Na potoku Keritu 2 Upu?ena mu je rije? Jahvina ovako: 3 "Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. 4 Pit ?eš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane." 5 Ode on i u?ini po rije?i Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu. 6 Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a ve?erom mesa; iz potoka je pio. U Sarfati - ?udo s kruhom i uljem 7 Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji. 8 Tada Iliji do?e rije? Jahvina: 9 "Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani." 10 Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i re?e: "Donesi mi malo vode u vr?u da pijem!" 11 Kad je pošla da donese, on viknu za njom i re?e joj: "Donesi mi i malo kruha u ruci!" 12 Ona odgovori: "Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pe?ena kruha, nemam do pregršti brašna u ?upu i malo ulja u vr?u. I evo kupim drva, pa ?u oti?i i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo." 13 Ali joj Ilija re?e: "Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kola?i?, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. 15 Ode ona i u?ini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. 16 Brašno se iz ?upa nije potrošilo i u vr?u nije nestalo ulja, po rije?i koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije. Uskrisenje udovi?ina sina 17 Poslije ovih doga?aja razbolio se sin doma?i?in i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha. 18 Tada ona re?e Iliji: "Što ja imam s tobom, ?ovje?e Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!" 19 On joj re?e: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naru?ja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. 20 Tada zavapi Jahvi i re?e: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?" 21 Zatim se tri puta pružio nad dje?akom zazivaju?i Jahvu: "Jahve, Bože, u?ini da se u ovo dijete vrati duša njegova!" 22 Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. 23 Ilija ga uze, si?e iz gornje sobe u ku?u i dade ga njegovoj materi; i re?e Ilija: "Evo, tvoj sin živi!" 24a mu re?e: "Sada znam da si ti ?ovjek Božji i da je rije? Jahvina u tvojim ustima istinita!" Susret Ilije i Obadije

18

18Prošlo je mnogo vremena i rije? Jahvina bi upravljena tre?e godine Iliji: "Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje." 2 I ode Ilija da se pokaže Ahabu. Kako je glad u Samariji bivala teža, 3 pozva Ahab dvorskog upravitelja Obadiju. Taj se Obadija veoma bojao Jahve; 4 jer kad je Izebela poubijala proroke Jahvine, on je uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u jednu spilju, gdje ih je hranio kruhom i pojio vodom. 5 I re?e Ahab Obadiji: "Hajde, obi?i ?emo svu zemlju, sve izvore i sve potoke, možda ?emo na?i trave da sa?uvamo u životu konje i mazge i da nam ne propadne stoka." 6 Podijelili su zemlju koju ?e pretražiti: Ahab je sam otišao jednim putem, a Obadija je pošao sam drugim putem. 7 I kad je Obadija bio na putu, eto mu u susret Ilije; poznavši ga, pade ni?ice i re?e: "Jesi li to ti, gospodaru Ilija!" 9 Odgovori mu Obadija: "Što sam sagriješio te slugu svojega predaješ u ruke Ahabu da me ubije? 12 Ali kad ja odem od tebe, Duh Jahvin odnijet ?e te ne znam kamo, a ja ?u do?i i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne na?e, ubit ?e me! A tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje! 13 Zar nije poznato mome gospodaru što sam u?inio kad je ono Izebela poubijala proroke Jahvine? Sakrio sam stotinu proroka, po pedeset u jednu spilju, i kruhom ih uzdržavao i vodom. 15 Ilija mu odgovori: "Živoga mi Jahve Sebaota, komu služim, još ?u mu se danas pokazati." Ilija i Ahab 16 Obadija po?e u susret Ahabu i donese mu vijest, a Ahab po?e u susret Iliji. 17 Kad Ahab ugleda Iliju, re?e mu: "Jesi li ti onaj koji upropaš?uješ Izraela?" 18 Ilija odgovori: "Ne upropaš?ujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala. 19 Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i ?etiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim." Žrtva na Karmelu 20 Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu. 21 Ilija pristupi svemu narodu i re?e: "Dokle ?ete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega." A narod mu nije ništa odgovorio. 22 Ilija nastavi: "Ja sam još jedini ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka ?etiri stotine i pedeset. 23 Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podme?u ognja. Ja ?u spremiti drugoga junca i ne?u podmetati ognja. 24 Vi zazovite ime svoga boga, a ja ?u zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog." Sav narod odgovori: "Dobro!" 25 Potom re?e Ilija prorocima Baalovim: "Izaberite sebi jednoga junca i po?nite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja." 26 Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govore?i: "O Baale, usliši nas!" Ali nije bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su na?inili. 27 U podne im se Ilija naruga i re?e: "Glasnije vi?ite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi!" 28 A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih obi?aj, sve dok ih nije oblila krv. 29 Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša. 30 Tada Ilija re?e svemu narodu: "Pri?ite k meni!" I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Jahvin koji bijaše srušen. 31 Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: "Izrael ?e biti ime tvoje!" 32 I sagradi od toga kamenja žrtvenik Imenu Jahvinu i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice. 33 Složi drva, rasije?e junca i stavi ga na drva. 34 Tada re?e: "Napunite vodom ?etiri vr?a i izlijte na paljenicu i na drva!" U?iniše tako. Zapovjedi im: "Ponovite", i oni ponoviše. Tada re?e: "U?inite i tre?i put." Oni tako i tre?i put. 35 Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom. 36 Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i re?e: "Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj u?inio sve ovo. 37 Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ?eš ti obratiti njihova srca." 38 I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, ?ak i vodu u jarku isuši. 39 Sav narod se uplaši, ljudi padoše ni?ice i rekoše: "Jahve je Bog! Jahve je Bog!" 40 Ilija im re?e: "Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!" I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi. Svršetak suše 41 Ilija re?e Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer ?ujem šumor kiše." 42 Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice me?u koljena. 43 Rekao je zatim svome momku: "Idi gore i pogledaj prema moru." On ode gore, pogleda i re?e: "Ništa nema ondje!" Ilija odgovori: "Vrati se sedam puta." 45 Odjednom se nebo zamra?i od oblaka i vihora i pade jaka kiša. Ahab se pope na kola i odveze u Jizreel. 46a je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasavši se, otr?a pred Ahabom sve do u blizinu Jizreela. 2. ILIJA NA HOREBU Na putu prema Horebu

19

19Ahab ispri?a Izebeli sve što je Ilija u?inio i kako je ma?em poubijao sve proroke. 2 Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: "Neka mi bogovi u?ine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne u?inim s tvojim životom kao što si ti u?inio sa životom svakoga od njih!" 3 On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. 4 A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i re?e: "Ve? mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih." 5 Zatim leže i zaspa. Ali gle, an?eo ga taknu i re?e mu: "Ustani i jedi." 6 On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu pe?en kruh i vr? vode. Jeo je i pio, pa opet legao. 7 Ali se an?eo Jahvin javi i drugi put, dota?e ga i re?e: "Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!" 8 Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je ?etrdeset dana i ?etrdeset no?i sve do Božje gore Horeba. Susret s Bogom 9 Ondje je ušao u neku spilju i preno?io u njoj. I gle, eto k njemu rije?i Jahvine: "Što ?eš ti ovdje, Ilija?" 10 On odgovori: "Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili ma?em tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život." 11 Glas mu re?e: "Izi?i i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; 12 a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. 13 Kad je to ?uo Ilija, zakri lice plaštem, izi?e i stade na ulazu u pe?inu. Tada mu progovori glas i re?e: "Što ?eš ovdje, Ilija?" 14 On odgovori: "Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i ma?em poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život." 15 Jahve mu re?e: "Idi, vrati se istim putem u damaš?ansku pustinju. Kad do?eš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. 16 Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe. 17 Koji utekne od ma?a Hazaelova, njega ?e pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova ma?a, njega ?e pogubiti Elizej. 18 Ali ?u ostaviti u Izraelu sedam tisu?a, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala." Poziv Elizeju 19 Ode on i na povratku nai?e na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija pro?e kraj njega i baci na nj svoj plašt. 20 On ostavi volove, potr?a za Ilijom i re?e: "Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ?u po?i za tobom." Ilija mu odgovori: "Idi, vrati se, jer što sam ti u?inio?" 21ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i po?e za Ilijom da ga poslužuje. 3. ARAMEJSKI RATOVI Opsada Samarije

20

10Ben-Hadad, kralj Arama, skupi svu vojsku svoju - s njim bijahu trideset i dva kralja, s konjima i bojnim kolima - i ode opsjedati Samariju i udari na nju. 2 Posla u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu 4 Izraelski kralj ovako mu odgovori: "Na tvoju zapovijed, gospodaru kralju! Tvoj sam ja sa svime što mi pripada." 7 Izraelski kralj sazva sve starješine zemaljske i re?e: "Promislite i pogledajte! Ovaj nam sprema zlo! Traži od mene moje žene i djecu, premda mu nisam odbio svoje srebro i zlato." 8 Starješine mu i sav narod odgovoriše: "Nemoj poslušati! Nemoj pristati!" 10 Tada mu Ben-Hadad poru?i: "Neka mi bogovi u?ine zlo i neka pridaju još toliko, ako bude dosta praha Samarije da svi oni koji me slijede dobiju po pregršt!" 12 A kad je Ben-Hadad to ?uo - upravo je pio s kraljevima pod šatorima - zapovjedi svojim slugama: "Na svoja mjesta!" I oni zauzeše svoje položaje protiv grada. Izraelska pobjeda 14 Ahab re?e: "Po kome?" On odgovori: "Ovako veli Jahve: po momcima pokrajinskih namjesnika." Ahab upita: "Tko ?e po?eti boj?" On odgovori: "Ti!" 15 Ahab izvrši smotru momaka pokrajinskih upravitelja. Bijaše ih dvije stotine trideset i dva. Poslije njih izvršio je smotru sve vojske svih Izraelaca. Bijaše ih sedam tisu?a. 16 Oni izi?oše u podne, dok je Ben-Hadad pio u šatorima sa trideset i dva kralja koji mu bijahu saveznici. 17 Momci pokrajinskih upravitelja izi?oše prvi. Obavijestiše Ben-Hadada: "Izišli su ljudi iz Samarije." 18 On re?e: "Ako su izišli radi mira, pohvatajte ih žive; ako su izišli u boj, opet ih uhvatite žive!" 19 Ali kad su oni - momci pokrajinskih upravitelja - izišli iz grada, za njima je slijedila ostala vojska 20 i svaki je udario na svog protivnika. Aramejci su bježali, a Izraelci ih progonili. Ben-Hadad, aramejski kralj, spasio se na konju zajedno s nekim konjanicima. 21 Tada je izišao izraelski kralj; zarobio je konje i kola i nanio Aramejcima težak poraz. 22 Tada pristupi prorok izraelskom kralju i re?e mu: "Hajdemo! Ohrabri se i razmisli dobro što ti je ?initi, jer ?e dogodine aramejski kralj napasti na te." 23 Sluge su savjetovale aramejskog kralja: Njihov bog je bog gora, i zato su bili ja?i od nas. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, sigurno ?emo mi biti ja?i od njih. 24 U?inimo dakle ovako: makni ove kraljeve i postavi na njihovo mjesto upravitelje. 25 Zatim skupi sebi veliku vojsku kolika je bila ona koju si izgubio, toliko konja i toliko kola. Tada ?emo se pobiti s njima u ravnici, i sigurno ?emo ih nadvladati." On ih posluša i u?ini tako. Pobjeda kod Afeka 26 Na po?etku godine Ben-Hadad podiže Aramejce i po?e na Afek da vojuje s Izraelom. 27 Izraelci se podigoše i krenuše protiv njih. I utaboriše se Izraelci pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju. 29 Sedam dana bijahu utaboreni jedni su?elice drugima. Sedmoga dana zametnu se boj i Izraelci poubijaše Aramejce, stotinu tisu?a pješaka u jedan jedini dan. 30 Ostatak pobježe u Afek, u grad, ali se sruši zidina na dvadeset i sedam tisu?a ljudi koji su ostali. Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skrovišta u drugo. 31 Njegove su mu sluge rekle: "Gle! Mi smo ?uli da su izraelski kraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko svojih glava, pa iza?imo pred kralja izraelskog: možda ?e ti poštedjeti život." 33 Ljudi su to uzeli kao dobar znak i požurili se da ga uhvate za rije? govore?i: "Ben-Hadad tvoj je brat." Ahab odgovori: "Idite! Dovedite ga!" Ben-Hadad do?e i on ga uze na kola. 34 Ben-Hadad re?e mu tada: "Vratit ?u ti gradove koje je moj otac uzeo tvome ocu; stajat ?e ti na raspolaganju ?etvrti u Damasku, kao što ih je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti." Ahab sklopi s njime savez i otpusti ga. Prorok kara Ahaba 35 Neki od proro?kih sinova re?e po Jahvinoj zapovijedi svome drugu: "Udari me!" Ali ?ovjek ne htjede da ga tu?e. 36 Tada mu onaj re?e: "Budu?i da nisi slušao glasa Jahvina, evo, kad odeš od mene, lav ?e te razderati." Tek što se udaljio od njega, nai?e na lava koji ga razdera. 37 Prorok na?e drugoga ?ovjeka i re?e: "Udari me!" ?ovjek ga izudara i izrani. 38 Prorok ode, postavi se kralju na put, a preko o?iju navu?e povez da ga ne prepoznaju. 40 I dok je tvoj sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo." Tada mu re?e kralj Izraela: "Eto ti presude! Sam si je izrekao!" 41 Nato onaj odmah ukloni povez s o?iju i kralj izraelski vidje da je to jedan od proroka. 43ralj izraelski ode svojoj ku?i, mrk i srdit, i u?e u Samariju. 4. NABOTOV VINOGRAD Nabot ne?e da ustupi vinograd

21

11Nakon tih doga?aja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd kraj pala?e Ahaba, kralja samarijskog, 2 i Ahab ovako re?e Nabotu: "Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak jer je blizu moje ku?e. Ja ?u ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to želiš, dat ?u ti novca koliko vrijedi." 3 Ali Nabot re?e Ahabu: "Jahve me sa?uvao od toga da ti ustupim baštinu svojih otaca!" Ahab i Izebela 4 Ahab se vrati ku?i mrk i ljutit zbog rije?i koju mu je Nabot Jizreelac rekao: "Ne dam ti baštine svojih otaca." Legao je na postelju i okrenuo lice i nije htio okusiti hrane. 5 Do?e mu njegova žena Izebela i re?e: "Zašto si zlovoljan i ne mariš za hranu?" 7 Tada mu žena Izebela re?e: "Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja ?u ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca." Umorstvo Nabota 8 I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zape?ati ih kraljevskim pe?atom. Pisma je poslala starješinama i glavarima Nabotovim sugra?anima. 9 U tim je pismima napisala: "Proglasite post i postavite Nabota na ?elo naroda. 11 I u?iniše ljudi Nabotova grada, starješine i glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila. 12 Proglasiše post i Nabota postaviše na ?elo naroda. 13 Tada do?oše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot i optužiše Nabota pred narodom: "Nabot je proklinjao Boga i kralja." I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem i on pogibe. 14 Zatim poru?iše Izebeli: "Nabot je kamenovan i umro je." 15 Pošto je Izebela ?ula da je Nabot kamenovan i da je umro, re?e Ahabu: "Ustani i zaposjedni vinograd što ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot više nije živ, on je mrtav." 16 Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i si?e u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne. Ilija prijeti Božjom kaznom 17 Tada bi upu?ena rije? Jahvina Iliji Tišbijcu: 18 "Ustani i si?i u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne. 20 Ahab re?e Iliji: "Na?e li me, neprijatelju moj?" Ilija odgovori: "Na?oh te, jer si se prodao da ?iniš što je zlo u o?ima Jahvinim. 21 Evo, tek što nisam navukao na te nesre?u. Pomest ?u tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. 22 U?init ?u s tvojom ku?om kao s ku?om Jeroboama, sina Nebatova, i s ku?om Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh. 23 I nad Izebelom re?e Jahve: psi ?e proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju. 24 Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi ?e ga izjesti, a tko umre u polju, pojest ?e ga ptice nebeske." 25 Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da ?ini što je zlo u o?ima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela. 26 ?inio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su ?inili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca. Ahabovo kajanje 27 Kad je Ahab ?uo te rije?i, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecaju?i. 28 Tada do?e rije? Jahvina Iliji Tišbijcu: 29si li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Budu?i da se tako ponizio preda mnom, ne?u zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit ?u zlo na ku?u njegovu." 5. NOVI RAT S ARAMEJCIMA Ahab poduzima pohod protiv Ramot Gileada

22

12Tri je godine vladao mir; nije bilo rata izme?u Aramejaca i Izraela. 2 Tre?e godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga. 3 Kralj Izraela re?e svojim dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja." 4 Zatim re?e Jošafatu: "Ho?eš li po?i sa mnom na Ramot Gilead?" Jošafat odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji." Lažni proroci obe?avaju uspjeh 5 Tada Jošafat re?e kralju izraelskom: "De posavjetuj se najprije s Jahvom." 6 Tada kralj izraelski sakupi oko ?etiri stotine proroka i upita ih: "Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer ?e ga Jahve predati kralju u ruke." 7 Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?" 8 Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan ?ovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ništa dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." A Jošafat re?e: "Neka kralj ne govori tako!" 9 Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i re?e mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja." 10 Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u sve?anim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima. 12 Tako su i svi drugi proroci proricali govore?i: "Idi na Ramot Gilead i uspjet ?eš: Jahve ?e ga predati kralju u ruke." Prorok Mihej prori?e nesre?u 13 Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja re?e mu: "Eno, svi proroci složno prori?u dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh!" 14 Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit ?u ono što mi Jahve kaže!" 15 Kad do?e pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da po?em u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Po?i! Uspjet ?eš: Jahve ?e ga dati u ruke kraljeve." 16 Ali mu kralj re?e: "Koliko ?u te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?" 18 Tada izraelski kralj re?e Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi ne?e prore?i dobro nego zlo!" 19 A Mihej re?e: "Zato ?uj rije? Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. 23 Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješ?uje zlo." 24 Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitaju?i: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?" 25 Mihej odgovori: "Vidjet ?eš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ." 26 Tada izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljevi?u Joašu. 28 Mihej re?e: "Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene." I nadoda: "?ujte, svi puci!" Ahabova smrt kod Ramot Gileada 29 Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead. 30 Izraelski kralj re?e Jošafatu: "Ja ?u se preobu?i i onda u?i u boj, ali ti ostani u svojoj odje?i!" Izraelski se kralj preobu?e i po?e u boj. 31 Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!" 32 Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika. 33 A kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega. 34 Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja izme?u nabora pojasa i oklopa. Kralj re?e voza?u: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro." 35 Boj je onoga dana bio sve žeš?i, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A nave?er umrije. Krv se iz rane izlila u kola. 36 O zalasku sun?evu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju! 37 Kralj je poginuo!" Otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji. 38 Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po rije?i koju je rekao Jahve. 6. POSLIJE AHABOVE SMRTI Svršetak Ahabova kraljevanja 39 Ostala povijest Ahabova, sve što je u?inio, o ku?i od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 40 Ahab je po?inuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega. Jošafatovo kraljevanje u Judeji 41 Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje ?etvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga. 42 Jošafatu bijaše trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je k?i Šilhijeva. 43 Išao je sasvim putem oca Ase, ne skre?u?i s njega, nego ?ine?i što je pravo u o?ima Jahvinim. 44 Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i ka?enice na uzvišicama. 45 Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem. 46 Ostala povijest Jošafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 47 Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase. 48 Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik. 49 Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera. 50 Tada Ahazja, sin Ahabov, re?e Jošafatu: "Neka moje sluge po?u s tvojim slugama na la?ama." Ali Jošafat to ne prihvati. 51 Jošafat po?inu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. Kralj izraelski Ahazja i prorok Ilija 52 Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom. 53 On je ?inio što je zlo u o?ima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh.