Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Prva knjiga o Makabejcima I. UVOD Aleksandar i njegovi nasljednici

1

1Aleksandar Makedonac, sin Filipov - tada ve? gospodar Gr?ke - provali iz zemlje Kitima i potu?e Darija, kralja perzijskog i medijskog, i zakralji se namjesto njega. 2 Povede mnoge ratove, zauze tvr?ave i poubija kraljeve zemlje. 3 Dopro je do nakraj svijeta i poplijenio mnoge narode. Sva zemlja pred njim umuknu, a srce se njegovo uznese i uzoholi. 4 Sakupi silnu vojsku, podloži svojoj vlasti krajeve, narode i vladare da mu pla?aju danak. 5 Kona?no pade u postelju i uvidje da mu je umrijeti. 6 Sazva svoje službenike, odli?nike koji su s njim rasli od mladosti, i još za života razdijeli im svoje kraljevstvo. 7 Tako, pošto je kraljevao dvanaest godina, Aleksandar umrije. 8 A njegovi ?asnici preuzeše vlast, svaki na svome podru?ju. 9 Svi se oni poslije njegove smrti okruniše, a tako nakon njih i njihovi sinovi. Tako se godine i godine množilo zlo na zemlji. Antioh Epifan i prodor helenizma u Izrael 10 Od njih do?e grešni izdanak Antioh Epifan, sin kralja Antioha, koji bijaše talac u Rimu. On se zakralji godine sto trideset i sedme kraljevstva gr?koga. 11 U one dane na?oše se u Izraelu ljudi opaki koji stadoše uvjeravati mnoge: "Hajde da sklopimo savez s narodima svojim susjedima, jer otkako se od njih odijelismo, sna?oše nas mnoga zla." 12 I mnogima se to svidjelo. 13 Štoviše, požuriše se neki od naroda i odoše kralju, koji im dopusti da se povedu za poganskim obi?ajima. 14 I sagradiše u Jeruzalemu borilište, kako to obi?avaju pogani, 15 prepraviše svoje obrezanje i otpadoše od svetog Saveza. Ujarmiše se s poganima i prodaše se da ?ine zlo. Prvi pohod na Egipat i plja?ka Hrama 16 Kad je Antioh u?vrstio svoju vlast, poduze da svom kraljevstvu podvrgne Egipat pa da kraljuje dvama kraljevstvima. 17 Provali u Egipat sa silnom vojskom, s bojnim kolima i slonovima, s konjicom i velikim brodovljem. 18 I zametne rat protiv Ptolemeja, kralja egipatskog, koji pred njim uzma?e i pobježe. Padoše mnogi nasmrt ranjeni. 19 I tako oni zagospodariše egipatskim utvr?enim gradovima i poplijeniše Egipat. 20 A pošto je potukao Egipat, Antioh se godine sto ?etrdeset i tre?e vrati i krene protiv Izraela. Uzi?e na Jeruzalem sa silnom vojskom. 21 Drsko prodre u Svetište i zaplijeni zlatni kadioni žrtvenik, svije?njak sa svim, priborom, 22 stol za prinošenje hljebova, sudove za žrtve ljevanice, kaleže, zlatne kadionice, zavjese, vijence i sav zlatni ures na pro?elju Hrama, koje ogoli. 23 Zaplijenio je sve srebro i zlato, oteo dragocjeno posu?e i oplja?kao tajne riznice koje je mogao prona?i. 24 Oplijenivši sve to, vratio se u svoju zemlju, pošto je izvršio pokolj i izgovorio silno bogohulstvo. 25 U Izraelu nasta op?a tuga po svim mjestima. 26 Zastenjaše poglavari i starješine, obnemogoše mladi?i i djevojke - ljepota ženska sva uvenu. 27 Mladoženje udariše u tužaljke; a nevjeste po ložnicama prokukaše. 28 Sva se zemlja tresla od žalosti nad svojim stanovnicima, sav se dom Jakovljev obukao u sramotu. Porezi i utvr?enje Jeruzalema 29 Nakon dvije godine posla kralj u gradove judejske nadglednika poreza, koji do?e u Jeruzalem s jakom vojskom. 30 Najprije im je lukavo govorio o miru, i oni mu povjerovaše. Zatim iznenada navali na grad, potu?e ga teškim udarcima i pogubi mnoštvo Izraelaca. 31 Oplja?ka grad, zapali ga vatrom i sruši mu ku?e i zid unaokolo. 32 Žene i djecu u?iniše sebi robljem i porazdijeliše me?u sobom stoku. 33 Zatim su obzidali Davidov grad velikim i jakim zidom, s gordim kulama, i tako im postade utvrdom. 34 Ondje smjestiše opaki ološ, ljude protivne Zakonu, koji se tu osiliše. 35 Nagomilaše tu oružja i hrane i pohraniše plijen koji poplijeniše u Jeruzalemu. I tako se tu stvorilo neprijateljsko gnijezdo. 36 Postade to zasjeda Svetištu, za sve vrijeme opak protivnik Izraelu. 37 Proliše krv nevinu naokolo Svetišta i oskvrnuše sveto mjesto. 38 Zbog njih pobjegoše žitelji jeruzalemski i grad postade naselje stranaca. Jeruzalem postade tu?ina porodu svome, i djeca ga njegova napustiše. 41 I napisa kralj proglas svemu svom kraljevstvu da svi moraju postati jedan narod i svaki mora ostaviti svoje obi?aje. 42 I svi se narodi pokoriše kraljevoj naredbi. 43 I mnogi Izraelci prihvatiše njegovo bogoštovlje i po?eše žrtvovati idolima i ne svetkovati subotu. 44 A kralj posla u Jeruzalem, i u ostale judejske gradove, poslanice po glasnicima da se svi imaju povesti za obi?ajima tu?inaca koji su u zemlji, 45 pa da se u Hramu dokinu paljenice, klanice i ljevanice; da se više ne svetkuju subote i blagdani; 46 da se one?isti Svetište i sveti narod; 47 da se podignu oltari, sveti gajevi i idoli pa da im se žrtvuju svinje i ne?iste životinje; 48 da se više ne obrezuju djeca, da se one?iste svakom ne?isto?om i gnusobom 49 i tako zaborave Zakon i izmijene sve obi?aje. 50 Tko se ne pokori kraljevoj naredbi, osu?en je na smrt. 51 Kralj je svem kraljevstvu napisao proglase takva sadržaja i postavio je nadglednike nad svim narodom da se to provede. Svim je judejskim gradovima, svakomu napose, zapovjedio da prinose žrtve. 52 I pridružiše im se mnogi od naroda, svi oni koji su otpali od Zakona, i zla velika u?iniše u zemlji. 53 Takvi primoraše Izraela da se skriva u svakojakim zbježištima. 54 Petnaestoga dana mjeseca Kisleva, godine sto ?etrdeset i pete, sagradio je kralj na oltaru za žrtve paljenice Grozotu pustoši. I u susjednim judejskim gradovima podigoše žrtvenike. 55 I palili su tamjan na vratima ku?a i po trgovima. 56 A u koga na?oše knjige Zakona, razderaše ih i baciše u vatru. 57 Ako bi otkrili da tko ?uva svitak knjige Saveza ili da pristaje uza Zakon, po kraljevoj je odluci bio ubijen. 58 Takvo nasilje provodili su mjesec za mjesecom nad Izraelom, nad svakim koga bi po gradovima otkrili. 59 Dvadeset i petoga u mjesecu prinosili su žrtve na žrtveniku podignutu na oltaru za paljenice. 60 Po toj zapovijedi pogubljivali su žene koje su dale obrezati svoju djecu; 61 objesili bi im o vrat dojen?ad i smaknuli ih zajedno sa svim njihovim domom i s onima koji su izvršili ob rezanje. 62 Uza sve to, mnogi od Izraela ostadoše postojani i pokazaše se hrabri te nisu jeli od ne?istih jela. 63 Radije su išli u smrt nego da se one?iste hranom ili da oskvrnu sveti Savez. I tako su umirali. 64tinu, strašan gnjev bijaše nad Izraelom. II. MATATIJA POKRE?E SVETI RAT Matatija i sinovi

2

1U one dane Matatija, sin Ivana Šimunova, sve?enik iz koljena Joaribova, ode iz Jeruzalema i udari sjedište u Modinu. 2 A imao je pet sinova: Ivana prozvana Gadi, 3 Šimuna prozvana Tasi, 4 Judu prozvana Makabej, 5 Eleazara prozvana Avaran, Jonatu prozvana Afus. 6 Vide?i kakva se bogohulstva zbivaju u Judeji i u Jeruzalemu, Matatija 7 zavapi: "Jao, zar se zato rodih da gledam zator svog naroda i zator Svetoga grada pa da besposlen sjedim dok nam ga predaju u ruke neprijatelja - Svetište naše u ruke tu?inaca? 9 posu?e, slava njegova, za plijen oplja?kano; neja?ad njegova po trgovima poklana, mladi?i njegovi hrana oštrim ma?evima! 10 Ima li naroda kojemu ne pripade dio našega kraljevstva, koji ne prigrabi sebi plijena našega?! 11 Sav mu je nakit otet, slobodu zamijeni s ropstvom. 12 Gle, Svetište naše - ljepota i slava naša - opustje, oskvrnuše ga pogani! 13 ?emu nam život?" 14 I razdrije Matatija i njegovi sinovi svoju odje?u, navukoše kostrijet i proplakaše gorko. Otpor Matatijin 15 Uto kraljevi ljudi, poslani da sile na otpad, do?oše u Modin da prinude na žrtvovanje. 16 Mnogi su od Izraela prišli k njima. Ali Matatija i njegovi sinovi ostadoše postojani. 17 Kraljevi ljudi pri?u Matatiji i stanu ga nagovarati: "Ti si ?ovjek ugledan u ovom gradu, ?astan i utjecajan; uz tebe su tvoji sinovi i bra?a. 18 Pri?i dakle prvi i izvrši zapovijed kraljevu, kao što to u?iniše drugi narodi, ostali Judejci i preostalo stanovništvo Jeruzalema, pa ?eš i ti i tvoji sinovi u?i u krug kraljevih prijatelja i bit ?ete ?aš?eni srebrom i zlatom i mnogim darovima." 19 Matatija im jakim glasom odgovori: "Neka se i svi narodi pod kraljevom vlaš?u njemu pokore tako te svaki od njih odstupi od bogoštovlja svojih predaka i privoli njegovim naredbama, 20 ja i moji sinovi i sva bra?a moja slijedit ?emo Savez otaca svojih. 21 Ne dalo Nebo da ostavimo Zakon i zapovijedi. 22 I zato ne možemo poslušati kraljevih naloga da prestupimo svoje bogoštovlje ni udesno ni ulijevo." 23 Tek što je on to kazao, a Židov neki pri?e pred o?ima sviju da prema kraljevoj zapovijedi žrtvuje na žrtveniku u Modinu. 24 Vidje to Matatija, razgnjevi se i srce mu zadrhta, obuzet pravednim gnjevom, potr?i i zakla ga na žrtveniku. 25 U isti ?as ubi i kraljeva ?ovjeka koji je silio na žrtvovanje i obori žrtvenik. 26 Tako provali njegova gorljivost za Zakon kao neko? Pinhasova protiv Zimrija, sina Šalumova. 27 Matatija tada stade vikati gradom iza glasa: "Svaki koji gori ljubavlju za Zakon i stoji uza Savez, neka ide za mnom." 28 I pobjegoše u gore on i njegovi sinovi, ostavivši u gradu sve svoje. Napad u subotu 29 Mnogi tada kojima je bilo stalo do pravednosti i do pravde pobjegoše u pustinju 30 sa svojom djecom i ženama i sa svom stokom, jer se zlo oborilo na njih. 31 I bi javljeno kraljevim ljudima i posadi koja bijaše u Jeruzalemu, u Davidovu gradu, da su ljudi koji su prekršili kraljevu zapovijed odbjegli u pustinjska skrovišta. 32 Jaka vojska dade se za njima u potjeru i stiže ih. Svrstaše se protiv njih, spremni da zametnu s njima bitku u dan subotnji. 33 I poru?iše im: "Dosta je! Izi?ite, pokorite se kraljevu nalogu da spasite život!" 34 Ali im oni odgovoriše: "Ne izlazimo i ne?emo se pokoriti kraljevu nalogu da skvrnemo dan subotnji." 35 Napadoše ih bez oklijevanja. 36 A oni im nisu uzvra?ali: ni da bi se kamenom na njih nabacili, a kamoli da se utvrde u svojim skrovištima. 37 "Umrimo svi," govorahu, "u svojoj nedužnosti. Svjedo?e nam nebo i zemlja da nas ubijate nepravedno." 38 I zagna se vojska na njih u samu subotu te izginuše svi oni sa svojom djecom i ženama i stokom - oko tisu?u duša. Matatijin otpor 39 Doznaše za to Matatija i njegove pristalice i proplakaše gorko: 40 "Ako u?inimo svi mi tako", rekoše jedan drugomu, "kao ova naša bra?a, i ne po?emo u boj protiv pogana za svoj život i za svoje svetinje, ubrzo ?e nas istrijebiti sa zemlje." 41 I tako toga dana donesoše odluku: "Tko god nas napadne u dan subotnji, vojevat ?emo protiv njega da svi ne izginemo kao što izgiboše bra?a naša u zbjegovima." 42 Pridružila im se i zajednica Hasidejaca, poizbor junaka u Izraelu, sve ljudi odanih Zakonu. 43 I svi drugi koji su bježali od progonstva pridruživali se njima, i tako im je raslo poja?anje. 44 Prikupila se tako cijela vojska te su udarali u svom gnjevu na krivce i u svojoj srdžbi na bezakonike. Ostali se razbježaše - da se spase - po poganskim zemljama. 45 A Matatija i njegove pristalice stanu obilaziti i razvaljivati žrtvenike. 46 Silom su obrezivali neobrezane dje?ake koje bi našli na podru?ju Izraela. 47 Progonili su drske tu?ince. I pothvat im je uspijevao. 48 Zaštitili su tako Zakon od ruku pogana i kraljeva i ne dadoše da osili sila grešni?ka. Matatijina oporuka i smrt 49 A kada se Matatijini dani primicahu kraju, re?e on svojim sinovima: "U ovo vrijeme, gle, osilila se drskost i pogrda; nastalo je doba razora i ljutog gnjeva. 50 Djeco moja! Gorljivo se zauzmite za Zakon i život svoj izložite za Savez naših otaca. 51 Spominjite se djela što ih oci naši izvršiše u svoje vrijeme. Ste?i ?ete tako slavu veliku, bit ?e vam besmrtno ime. 52 Nije li se Abraham vjeran pokazao u kušnji i nije li mu to uzeto u pravednost? 53 A Josip je u svojoj nevolji o?uvao zapovijed i postao gospodar Egipta. 54 Pinhas, otac naš, nosio se gorljivoš?u i primio je obe?anje vje?nog sve?eništva. 55 Jošua je ispunio nalog i postao sucem Izraela. 56 Kaleb je u zboru bio svjedok istini i zato mu pripade baština u zemlji. 57 Davidu, jer bijaše pobožan, kraljevsko je prijestolje zauvijek dano u baštinu. 58 Ilija, jer bijaše gorljiv borac Zakona, bi uznesen na nebo. 59 Hananija, Azarja i Mišael vjerom se spasiše iz plamena. 60 Daniel zbog svoje nedužnosti bi izbavljen iz lavljih ralja. 61 Razmotrite i vidite iz koljena u koljeno: svi koji se u nj uzdaše ne poklekoše nikada. 62 Ne strašite se prijetnja grešnikovih, jer slava bezbožnikova za gnojište je i za hranu crvima. 63 Danas se visoko diže, sutra ga ve? na?i ne možeš: u prah svoj se vratio, propale mu osnove. 64 Junaci mi, djeco, budite; Zakona se ?vrsto držite da se u njem proslavite. 65 Evo vam Šimuna, brata vašega: znam ga, ?ovjek je razuman; slušajte ga uvijek, on ?e vam biti otac! 66 Juda Makabej, poizbor junak od svoje mladosti, bit ?e vam vojskovo?a i zapovijedat ?e u ratu protiv pogana. 67 Skupite oko sebe sve koji vrše Zakon i osvetite svoj narod. 68 Milo za drago vratite poganima i držite se propisa Zakona." 69 Tada ih Matatija blagoslovi i bi pridružen svojim ocima. 70o je u godini sto ?etrdeset i šestoj; sahraniše ga u grobnici otaca njegovih u Modinu. Oplakao ga je sav Izrael. III. JUDA MAKABEJ POGLAVAR ŽIDOVA ?(166.-160. prije Krista) Pohvala Judi Makabeju

3

1Matatiju je naslijedio sin njegov Juda Makabej. 2 Podupriješe ga sva njegova bra?a i sve pristalice njegova oca i oduševljeno povedoše rat Izraelov. 3 On proširi nadaleko slavu svoga naroda. Poput diva on se u oklop obukao, bojno oružje sebi pripasao. Mnoge je bojeve zametnuo, oštrim ma?em tabor štite?i. 5 Gonio je otpadnike, trag im njuše?i; palio je tla?itelje svoga naroda. 6 Od straha pred njim dah im prestajao, bezakonici pred njim drhtahu. Spasenje se ruci njegovoj posre?ilo. 7 Mnogog kralja on je ojadio, a Jakova djelima obradovao. Dok je vijeka blagoslivljat ?e se uspomena njegova. 8 Obilazio gradovima Jude da istrijebi iz njih bezbožnike, od Izraela srdžbu da odvrati. 9 Do krajeva zemlje ime mu doprlo, oko sebe sabra raspršene. Prvi Judini uspjesi 10 Apolonije sabra pogane i velika vojska krenu iz Samarije da zavojšti na Izraela. 11 Saznao za to Juda, pa ga presrete, potu?e ga i ubi. Mnogi nasmrt ranjeni pogiboše, a ostali pobjegoše. 12 Oplijeniše ih, a Juda sebi prisvoji ma? Apolonijev i nosio ga je u boju svega svog života. 13 Kad je Seron, sirski vojvoda, ?uo da je Juda skupio oko sebe ljude, zbor vjernih, spremnih da svaki ?as krenu u rat, 14 re?e: "Ste?i ?u ime i proslavit ?u se u kraljevstvu ako se zaratim s Judom i sa svima njegovima koji preziru kraljevu rije?." 15 I krenu i uza?e s njim snažna vojska bezbožnika da ga potpomognu i da se osvete sinovima Izraelovim. 16 Dok je uzlazio uza strmen Bet Horona, isprije?i mu se Juda sa šakom ljudi. 17 Kad ovi ugledaju vojsku koja je izlazila na njih, rekoše Judi: "Kako ?e se oduprijeti nas ša?ica tome silnom mnoštvu? K tome smo obnemogli, cio dan bez hrane." 18 A Juda im odgovori: "Lako se može dogoditi da i ša?ica ljudi ukliješti mnoštvo. A Nebu je svejedno izvojevati spasenje s mnogima ili sa ša?icom. 19 Pobjeda u ratu ne zavisi od ja?ine vojske, jer nam od Neba dolazi jakost. 20 Ovi izlaze na nas u premo?i drskosti i bezakonja, da istrijebe nas i naše žene i djecu našu i da nas oplijene, 21 a mi vojujemo za goli život i za svoje svete uredbe. 22 Zato ?e ih Gospod pred našim o?ima satrti, i ništa se ne bojte." 23 Tako re?e i obori se iznenada na njih i razbi Serona i svu njegovu vojsku. 24 Naže za njima niz kosinu Bet Horona sve do ravnice. Pade ih kakvih osam stotina ljudi, a ostali pobjegoše u Filisteju. 25 I zavlada strah pred Judom i bra?om njegovom i obuze prepast sve okolne narode. 26 Do kralja doprije ime njegovo i po svim se narodima pripovijedalo o Judinim djelima. Lizijino namjesništvo 27 Kad je sve to ?uo kralj Antioh, planu on gnjevom i posla da se skupe sve snage njegova kraljevstva - vojska silna. 28 Otvori svoje riznice i isplati vojsku za godinu dana i naredi da bude spremna za svaku priliku. 29 Uto opazi da presušuje blago u njegovim riznicama i da su mu državni dohoci sve manji zbog razdora i udaraca kojima je izmu?io zemlju zatiru?i zakone koji postojahu odiskona. 30 Poboja se dakle da ne?e, kako je ve? bivalo, imati odakle podmiriti troškove i smo?i darove što ih je prije dijelio podašnom rukom, premašuju?i u tom svoje prethodnike. 31 U toj je tjeskobi odlu?i po?i na Perziju da prigrabi danak od zemalja i da tako namakne mnogo novca. 32 Ostavi Liziju, ?ovjeka ugledna, kraljevskog roda, da vodi državne poslove od Eufrata pa do egipatske granice. 33 I povjeri mu skrbništvo nad svojim sinom Antiohom sve dok se on ne vrati. 34 Preda mu polovicu svoje vojske s bojnim slonovima i dade mu naredbe o svemu što je naumio, osobito o stanovnicima Judeje i Jeruzalema: 35 da se pošalje na njih vojska, da se satre i istrijebi snaga Izraelova i preostatak Jeruzalema, pa da se izbriše i spomen na to mjesto, 36 a onda da se na svem onom podru?ju nasele tu?inci i njima da se razdijeli njihova zemlja. 37 Tada kralj povede sa sobom ostalu polovicu vojske i krenu iz Antiohije, prijestolnice svoga kraljevstva, godine sto ?etrdeset i sedme. Prije?e preko Eufrata i po?e se probijati kroz gornje krajeve. Gorgija i Nikanor provaljuju u Judeju 38 Lizija je izabrao Ptolemeja, sina Dorimenova, Nikanora i Gorgiju, muževe juna?ne, prijatelje kraljeve. 39 S njima posla ?etrdeset tisu?a pješaka i sedam tisu?a konjanika da navale na Judeju i da je opustoše po zapovijedi kraljevoj. 40 I pokrenu se sva ta vojska, stiže do Emausa i utabori se ondje u nizini. 41 Kad se o tome pro?ulo me?u trgovcima u onomu kraju, uzeše oni mnogo srebra i zlata i okova te do?oše u tabor da Izraelce pokupuju kao roblje. A zavojeva?ima se pridružila vojska iz Sirije i drugih zemalja. 42 Juda pak i njegova bra?a vidješe da se množe zla i da su se vojske utaborile na njihovu podru?ju, a saznali su i za kraljeve naredbe da im se narod zatre i uništi. 43 Rekoše tada jedni drugima: "Podignimo narod svoj od propasti i po?imo u rat za narod svoj i za svetinje svoje!" 44 I sazvaše sav zbor da se svi spreme za boj i da se pomole i vapiju za milost i milosr?e. 45 Opustje Jeruzalem kao pustinja. Ne bijaše nikog od sve djece njegove da u?e ili da izi?e. Po Svetištu se gazilo, u Tvr?avi se nastaniše stranci, poganima posta svratište. Jakovu je radost iš?ezla, umuknula mu frula i citara. Sastanak Židova u Masfi 46 Izraelci se sastadoše u Masfi, pred Jeruzalemom, jer je neko? Izrael u Masfi imao molitveno mjesto. 47 Postili su toga dana i obukli se u kostrijet, posuli glavu pepelom i razderali svoje haljine. 48 Razvili su knjigu Zakona da potraže u njoj ono što ina?e pogani traže od svojih idola. 49 Iznesoše sve?eni?ku odje?u i prvine i desetine i pozvaše nazirejce koji su ispunili razdoblje svoga zavjeta. 50 I zavapiše tada jakim glasom k Nebu: "Što da sada u?inimo sa svim ovim i kamo da ove smjestimo? 51 Svetište se tvoje gazi i skvrni, sve?enstvo je tvoje tužno, poniženo. 52 Pogani se, evo, udružiše protiv nas da nas istrijebe. Ti jedini znadeš što nam spremaju. 53 Kako ?emo im odoljeti ako nam ti ne prite?eš u pomo??" 54 I zatrubiše nato u trublje i povikaše iz sveg glasa. 55 Juda tada postavi narodu starješine: tisu?nike, stotnike, pedesetnike i desetnike. 56 Onima pak koji su baš gradili ku?u, ili su se tek oženili, ili su sadili vinograd, ili bijahu strašljivice, naredi da se svaki takav, kako i Zakon zapovijeda, vrati ku?i. 57 I vojska krenu i utabori se južno od Emausa. 58 Juda izda zapovijed: "Opašite se i budite junaci! Spremni stojte ranom zorom za boj protiv pogana koji se, eto, udružiše da istrijebe nas i naše svetinje. 59 Bolje nam je u boju izginuti nego da gledamo zlo svog naroda i svojih svetinja. 60 ?e onako kako Nebo ho?e." Bitka kod Emausa

4

1Gorgija povede sa sobom pet tisu?a pješaka i tisu?u poizbor konjanika; ta je vojska krenula no?u 2 da izvrši prepad na židovski tabor i da ga iznenadi: vodi?i joj bijahu stanovnici Tvr?e. 3 Kad je to do?uo Juda, podigao se i on sa svojim junacima da na kraljevu vojsku, koja je bila u Emausu, udari 4 dok su joj pripadnici još izvan tabora. 5 Gorgija je pak došao no?u u Judin tabor i nije našao nikoga, pa je zato stao Židove tražiti po gorama, jer, kako je rekao, "oni bježe pred nama". 6 U cik zore pojavi se Juda u ravnici sa samo tri tisu?e ljudi. Ti nisu imali prikladna obrambenog oružja ni ma?eva. 7 Vidjeli su poganski tabor, jak i utvr?en: opkoljavali ga konjanici, ljudi vi?ni boju. 8 Juda re?e svojim ljudima: "Ne bojte se toga mnoštva i ne plašite se njihovih napadaja. 9 Sjetite se da su se naši oci spasili na Crvenom moru kad ih je progonio faraon s vojskom. 10 Zavapimo sada k Nebu: ono ?e nam se možda smilovati, sjetit ?e se svog Saveza s našim ocima, pa ?e danas pred nama tu vojsku satrti. 11 Tada ?e svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spasava Izraela." 12 Stranci podigoše o?i: opazivši kako im Židovi dolaze s protivne strane, 13 izi?oše iz tabora da prihvate bitku. Judini vojnici zatrubiše u trube i zametnuše boj. 14 Razbijeni, pogani nagnuše u bijeg prema ravnici. 15 Ali svi na zalaznici padoše od ma?a. Ostale pognaše sve do Gezera i do nizina Idumeje, do Azota i do Jamnije: palo je oko tri tisu?e ljudi. 16 Kad se Juda vratio s potjere kojoj bijaše na ?elu, 17 re?e narodu: "Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti još jedan rat. 18 Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite našim neprijateljima, borite se protiv njih; potom ?ete bez brige pokupiti plijen." 19 Juda je još bio u rije?i kadli jedan odred proviri s gorskog visa. 20 Vidješe da su njihovi raspršeni i da je tabor izgorio: o tome je još svjedo?io dim koji se vidio. 21 Od toga se prizora prestraviše. A kad su još na ravnici opazili Judinu vojsku spremnu za boj, 22 svi pobje goše u filistejsku zemlju. 23 Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata, srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago. 24 Na povratku su Židovi hvalili i blagoslivljali Nebo govore?i: "Ono je dobro i njegova je ljubav vje?na!" 25 Bijaše to dan velike izraelske pobjede. 26 Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli do?oše k Liziji i javiše mu sve što se dogodilo. 27 Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj. Prvi Lizijin ratni pohod 28 Zato je idu?e godine Lizija sabrao šezdeset tisu?a poizbor pješaka i pet tisu?a konjanika da svlada Židove. 29 Došli su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda izi?e protiv njih sa deset tisu?a ljudi. 30 Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: "Blagoslovljen da si, spasitelju Izraela, ti koji si satro juriš diva rukom svoga sluge Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke Šaulova sina Jonate i njegova štitonoše. 31 Predaj i ovu vojsku u šake Izraela, svog naroda; neka se osramote i pješaci i konjanici. 32 Posij strah u njihovim redovima, uništi uzdanje koje imaju u svoju silu i neka se pokolebaju svojim porazom. 33 Obori ih ma?em onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni koji ti poznaju Ime!" 34 I po?eše bitku i u srazu prsa o prsa pade iz Lizijine vojske oko pet tisu?a ljudi. 35 Vide?i kako mu se osula vojska i kako su neustrašivi Judini junaci, koji su bili spremni juna?ki živjeti ili umrijeti, Lizija se vrati u Antiohiju. Ondje unova?i najamnike da iznova, s poja?anom vojskom, provali u Judeju. O?iš?enje i posveta Hrama 36 Juda pak i njegova bra?a rekoše: "Eto, naši su neprijatelji satrti, hajde da o?istimo Svetište i posvetimo ga." 37 Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion. 38 Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena vrata, u predvorjima naraslo šikarje kao u šumi ili u gorama, a ?elije porušene. 39 Razdrli su na sebi odje?u, zakukali i glavu posuli pepelom. 40 Potom padoše ni?ice pa na znak truba zavapiše k Nebu. 41 Juda naloži ljudima da tuku one koji su bili u Tvr?i sve dok on Svetište ne o?isti. 42 Zatim je izabrao sve?enike neokaljane, vjerne Zakonu. 43 O?istiše oni Svetište, a oskvrnjeno kamenje ukloniše na ne?isto mjesto. 44 Potom se vije?alo što da se u?ini od žrtvenika za paljenice, koji je bio oskvrnjen. 45 Do?oše na dobru misao da ga uklone, boje?i se da im ne bude na sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I oboriše žrtvenik. 46 Kamenje staviše na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne do?e prorok koji ?e o njem odlu?iti. 47 Nato, prema Zakonu, uzeše neklesano kamenje i podigoše nov žrtvenik, po uzoru na prijašnji. 48 Popravili su Svetište i unutrašnjost Doma i posvetili predvorje. 49 Pošto su na?inili novo sveto posu?e, unijeli su u Hram svije?njak, kadioni žrtvenik i stol. 50 Kadili su tamjan na žrtveniku i zapalili svjetiljke na svije?njaku koje su rasvijetlile unutrašnjost Hrama. 51 Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovršiše djelo koje su poduzeli. 52 Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto ?etrdeset i osme ustadoše u rano jutro 53 i prinesoše po Zakonu žrtvu na novom žrtveniku za paljenice koji bijahu podigli. 54 Obnovili su posvetu žrtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli. 55 Sav je narod pao ni?ice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako sretno vodio. 56 Osam su dana slavili posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice i žrtve pri?esnice i zahvalnice. 57 Uresili su pro?elje Hrama zlatnim vijen cima i štitovima, obnovili ulaz i ?elije i postavili im vrata. 58 Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani. 59 Juda je sa svojom bra?om i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, po?evši od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika. 60 U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim kulama, boje?i se da pogani ne do?u ta mjesta oskvrnuti kao i prije. 61a je ondje smjestio posadu da ?uva goru Sion. Utvrdio je Betsur da narod ima tvr?u protiv Idumeje. Pohod protiv Idumejaca i Amonaca

5

1Kad su okolni narodi ?uli da je žrtvenik ponovo sagra?en a Svetište uspostavljeno kao i prije, vrlo se razgnjeviše 2 i naumiše istrijebiti Jakovljevo pokoljenje što je živjelo me?u njima; po?eli su ubijati i progoniti taj narod. 3 Juda zavojeva na Ezavove sinove u Idumeji, na zemlju Akrabatenu, jer su opsjedali Izraelce. Žestoko ih je porazio, ponizio i do?epao se plijena. 4 Sjetio se i zlo?e Bajanovih sinova, koji su zasjedama na putovima narodu postavljali zamke i zapreke. 5 Pošto ih je opkolio u kulama, opsjedao ih je i predao ih prokletstvu. Zapalio je i sažgao njihove kule i sve one koji su bili u njima. 6 Zatim krenu na Amonce, u kojih je naišao na jaku vojsku i mnogi narod pod poglavarem Timotejem. 7 Zapodjeo je s njima mnoge bojeve, potukao ih i slomio im silu. 8 Zauze Jazer sa selima njegova podru?ja, a zatim se vrati u Judeju. Priprema za borbe u Galileji i Galaadu 9 Pogani u Galaadu udružiše se protiv Izraelaca koji su živjeli u njihovim krajevima da ih istrijebe; a Izraelci pobjegoše u tvr?avu Datemu. 10 Poslali su Judi i njegovoj bra?i pisma ovako sastavljena: "Pogani koji nas okružuju udružili se protiv nas da nas unište. 11 Spremaju se da osvoje tvr?avu u koju smo se sklonili. Timotej zapovijeda njihovom vojskom. 12 Do?i sad i izbavi nas iz njihovih ruku, jer mnogo je naših ve? palo. 13 Pogubili su svu našu bra?u naseljenu u Tobijinoj zemlji, odveli u ropstvo žene i djecu, imanje im oduzeli i ondje pogubili oko tisu?u ljudi." 14 Dok se to pismo još ?italo, do?oše drugi glasnici, iz Galileje, razdrte odje?e, donose?i iste vijesti: 15 "Udružili se protiv nas iz Ptolemaide i Tira i Sidona sa svim narodima Galileje da nas istrijebe." 16 A kad su Juda i narod to ?uli, sazvaše veliku skupštinu da vije?aju što da u?ine za svoju bra?u izvrgnutu nevoljama i napadajima neprijatelja. 17 Juda tada re?e bratu Šimunu: "Izaberi sebi ljude pa idi, izbavi svoju bra?u u Galileji! A ja i brat Jonatan po?i ?emo u Galaaditidu." 18 Za obranu Judeje ostavi Zaharijina sina Josipa i Azarju, poglavara naroda, s preostalom vojskom. 19 I zapovjedi im: "Upravljajte ovim narodom, ali se ne upuštajte u rat protiv poganskih naroda dok se mi ne vratimo." 20 Šimunu su dali tri tisu?e ljudi za Galileju, a Judi osam tisu?a ljudi za Galaaditidu. Pohodi protiv Galileje i Galaaditide 21 Pošto je otišao u Galileju, Šimun je zametnuo mnoge bojeve protiv pogana, porazio ih i natjerao ih u bijeg; gonio ih je do vrata Ptolemaide. 22 Ostavili su na bojištu oko tri tisu?e ljudi, od kojih je pokupio plijen. 23 Poveo je sa sobom Židove iz Galileje i Arbate sa ženama i djecom i svim njihovim imanjem te ih odveo u Judeju s velikom radoš?u. 24 A Juda Makabej i brat mu Jonatan prije?oše preko Jordana i tri su dana išli pustinjom. 25 Sretoše Nabatejce, koji su ih primili miroljubivo te im pripovjedili sve što se dogodilo njihovoj bra?i u Galaaditidi: 26 kako ih je mnogo zatvoreno u Bosori, u Bosoru, u Alemi, Kasfu, Makedu i Karnainu, a to su sve utvr?eni veliki gradovi; 27 kako ima zatvorenih i u ostalim gradovima Galaaditide i kako je neprijatelj odlu?io da sutradan napadne te gradove, osvoji ih i u jednom danu istrijebi sve koji se nalaze u njima. 28 Juda odmah krenu s vojskom kroz pustinju prema Bosori. Zauze grad i spali ga pošto pobi sve muško oštricom ma?a i pokupi plijen. 29 Odande je krenuo dalje no?u i približio se tvr?avi. 30 Kad je svanula zora a oni podigli o?i, ugledaše bezbrojno mnoštvo kako namješta ljestve i sprave da zauzmu tvr?avu; ve? su napadali. 31 Vide?i da je napadaj po?eo i da se urnebesna vika, pomiješana sa zvukom truba, diže iz grada prema nebu, 32 Juda re?e ljudima svoje vojske: "Borite se danas za svoju bra?u!" 33 Svrsta ih u tri skupine i tako krenuše na neprijateljsku zalaznicu. Trube odjeknuše i zazivi se podigoše. 34 Timotejeva vojska, razabravši da je to Makabej, pobježe pred njim. On ih porazi do nogu: toga dana ostade ih na bojištu oko osam tisu?a. 35 Pošto je zatim skrenuo na Alemu, napade je, zauze, pobi sve muško, oplijeni je i spali. 36 Odande se digao da zauzme Kasfo, Maked, Bosor i ostale gradove Galaaditide. 37 Poslije tih doga?aja Timotej prikupi drugu vojsku i utabori se pred Rafonom s one strane potoka. 38 Juda je poslao svoje da izvide tabor i oni mu javiše: "Oko ovog poglavara skupili su se svi pogani koji nas okružuju i stvorili su golemu vojsku; 39 najmili su i Arape kao pomo?ne odrede; utaborili su se preko potoka, pripravni da te napadnu." Juda krenu da ih presretne. 40 Timotej re?e zapovjednicima svoje vojske kad su se Juda i njegove ?ete približili vodi: "Ako prvi prije?e i udari na nas, ne?emo mu mo?i odoljeti jer ?e imati prednost; 41 a ako se poboji i utabori s one strane potoka, prije?i ?emo mi, udariti i nadvladati ga." 42 Kad se približio toku vode, Juda postavi uz potok narodne pisare i naloži im: "Ne dopustite nikomu da razapinje šatora, nego neka idu svi u boj." 43 On prije?e prvi onamo, a za njim je slijedio sav narod. Potjera pred sobom sve pogane. Oni pobacaše oružje i pobjegoše da se sklone u karnainski hram. 44 Židovi su najprije osvojili grad, zatim spalili hram sa svima koji su bili u njemu. Tako je oboren Karnain i odonda se Judi nije moglo odoljeti. 45 Juda sabra sve Izraelce koji su bili u Galaadu, od najmanjeg do najve?eg, njihove žene i djecu i imanje, i to se golemo mnoštvo uputilo prema judejskoj zemlji. 46 Stigli su u Efron, važan i vrlo jak grad što se nalazio na putu. Kako ga nije bilo mogu?e zaobi?i ni desno ni lijevo, nije bilo druge nego kroza nj. 47 Stanovnici su im uskratili prolaz i vrata zagradili kamenjem. 48 Juda im posla poruku sastavljenu ovim miroljubivim rije?ima: "Pustite nas da pro?emo preko vaše zemlje, da do?emo u svoju; nitko vam ne?e u?initi nikakve štete, samo ?emo pro?i." Ali im nisu htjeli otvoriti. 49 Tada Juda oglasi po vojsci neka svatko ostane na svojem mjestu. 50 Junaci vojske zauzeše položaje. Juda je cio dan i cijelu no? napadao, i grad mu pade u ruke. 51 Posjekao je sve muško oštricom ma?a, porušio grad do temelja, oplijenio ga i prošao tim mjestom po tjelesima pobijenih. 52 Židovi su pregazili Jordan na velikoj ravnici nasuprot Betšanu. 53 Juda je cijelim putem pribirao zaostale i bodrio narod sve dok nije stigao u judejsku zemlju. 54 Radosno i veselo uspinjali su se na goru Sion i prinijeli paljenice zato što su se svi u miru vratili i nitko od njih nije stradao. Poraz u Jamniji 55 Dok su Juda i Jonatan bili u galaadskoj zemlji a Šimun, njihov brat, u Galileji pred Ptolemaidom, 56 Josip, Zaharijin sin, i Azarja, zapovjednici vojske, ?uli su za njihova sjajna djela i bojeve koje su vodili te rekoše: 57 "Proslavimo se i mi, po?imo protiv pogana što su oko nas!" 58 I tako dadoše naloge ?etama kojima su zapovijedali i krenuše na Jamniju. 59 Gorgija izi?e iz grada sa svojim ljudima da se s njima pobije. 60 Josip i Azarja biše natjerani u bijeg i gonjeni sve do judejskih me?a. Palo je u taj dan me?u izraelskim narodom oko dvije tisu?e ljudi. 61 Bio je to velik poraz za narod: nisu slušali Judu i njegovu bra?u, nego mišljahu da ?e se istaknuti hrabroš?u. 62 Ali, eto, nisu bili od koljena onih ljudi od kojih je dolazio spas Izraelu. Uspjeh u Idumeji i Filisteji 63 Plemeniti Juda i njegova bra?a uživali su veliku ?ast pred svim Izraelom i svim poganima gdje su god ?uli za njihova imena. 64 Ljudi se natiskivali oko njih i klicali im. 65 Juda je sa svojom bra?om otišao na jug da vojuje protiv Ezavovih sinova. Zauzeo je Hebron i njegova sela, srušio tvr?ave, a kule naokolo sve popalio. 66 Digavši tabor, ode da osvoji filistejsku zemlju i pro?e Marisu. 67 Toga su dana u boju pali sve?enici koji su se htjeli ista?i hrabroš?u pa se nepromišljeno upustili u boj. 68a se uputio u Azot u filistejskom podru?ju i ondje je razrušio žrtvenike, izrezbarene likove njihovih bogova popalio, oplja?kao gradove, a onda se vratio u judejsku zemlju. Smrt Antioha Epifana

6

1U to vrijeme kralj Antioh prolazio gornjim krajevima. Do?uo je da je perzijski grad Elimaida na glasu s bogatstva, sa srebra i zlata, 2 da je ondje bogat hram u kojem se nalaze zlatni predmeti vojne opreme, oklopi i oružje što ih je ostavio Filipov sin Aleksandar Makedonski, koji je prvi vladao nad Grcima. 3 Zato je krenuo da pokuša zauzeti grad i oplja?kati ga, ali nije uspio jer su gra?ani doznali za njegovu nakanu. 4 Oni mu se opriješe s oružjem u ruci: natjerali su ga u bijeg te se odande morao, jako oja?en, probijati natrag u Babilon. 5 Još dok je bio u Perziji, do?oše i javiše mu kako su poražene ?ete što su upale u judejsku zemlju. 6 I Lizija je navro sa snažnom vojskom, ali je pred Židovima morao pobje?i, jer su oni pobije?enim vojskama uzeli opremu i obilan plijen i tako postali još ja?i. 7 Srušili su i sramotni kip što ga bijaše podigao na žrtveniku u Jeruzalemu, a svoje su sveto mjesto okružili visokim zidovima, kakvi su bili i prije, pa tako i Betsur, jedan od njegovih gradova. 8 Kad je kralj ?uo te vijesti, prenerazi se i silno uznemiri; pade na postelju i razbolje se od jada što mu se nije želja ispunila. 9 Ostade tako više dana, ali ga je tuga neprestano presvajala. A kad mu bijaše umrijeti, 10 dozva sve svoje prijatelje i re?e im: "Nestalo je sna s mojih o?iju i srce mi je klonulo od jada. 12 Sad mi dolaze na pamet zla koja sam po?inio u Jeruzalemu kad sam odande odnio sve zlatno i srebrno posu?e što se u njemu nalazilo i kad sam bez razloga zapovjedio da se stanovnici Jude istrijebe. 14 Nato dozva Filipa, jednog od svojih prijatelja, i postavi ga nad svim kraljevstvom. 15 I dade mu svoju krunu, plašt i pe?atni prsten, i ostavi mu da odgoji njegova sina Antioha, i da ga uputi u vo?enje kraljevstva. 16 Tu kralj Antioh umrije godine sto ?etrdeset i devete. 17 Kad je Lizija doznao da je kralj umro, postavio mu je za nasljednika njegova sina Antioha, koga je odgajao od njegova djetinjstva. Nadjenuo mu je ime Eupator. Juda Makabej opsjeda jeruzalemsku Tvr?u 18 Ali oni koji su bili u Tvr?i uznemiravahu Izraelce oko Svetišta, neprestano smišljaju?i kako da im naude i tako pomognu poganima. 19 Juda odlu?i da ih uništi. Zato sazva sav narod na opsadu. 20 Sabrali su se i opkolili ih godine sto pedesete. Na?inili su strelišta i bojne naprave. 21 Ali su neki od opkoljenih probili obru?, a njima se pridružili i neki od bezbožnih Izraelaca. 22 Otišli su kralju i rekli mu: "Dokle ?eš oklijevati da nam izvršiš pravdu i osvetiš našu bra?u? 23 Dobre volje pristali smo da služimo tvome ocu i vladamo se prema njegovim nalozima i držimo se njegovih odredaba. 24 Zato sinovi našeg naroda opsjedaju Tvr?u i zamrziše na nas. I poubijali su sve koji su im dopali šaka i razgrabili su nam baštinu. 25 I nisu samo na nas podigli ruke: podigli su ih i na sve tvoje krajeve. 26 Evo, sad opsjedaju jeruzalemsku Tvr?u: ho?e da je zauzmu, a utvrdili su Svetište i Betsur. 27 Ako im se ne isprije?iš, u?init ?e još i više, a ti ih više ne?eš zaustaviti." Ratovanje Antioha i Lizije - Bitka kod Bet Zaharije 28 Na te se rije?i kralj razgnjevi. Sabra sve svoje prijatelje, starješine svojih pješaka i zapovjednike konjanika. 29 Došle su mu i najamni?ke ?ete drugih kraljevina i od morskih otoka. 30 Broj se njegovih snaga podigao na sto tisu?a pješaka i dvadeset tisu?a konjanika i trideset i dva slona uvježbana za rat. 31 Došli su preko Idumeje i opsjeli Betsur, dugo ga tukli i ?ak napravili bojne naprave. Ali su oni iz grada provaljivali, palili naprave i hrabro se borili. 32 Tada se Juda, prekinuvši opsadu Tvr?e, utabori kod Bet Zaharije, nasuprot kraljevskom taboru. 33 Kralj ustade u ranu zoru i požuri se sa svojom vojskom prema Bet Zahariji. Njegove su ?ete zauzele borbene položaje, a trube zatrubile. 34 Slonovima su davali grož?ani i dudov sok da ih potaknu za boj. 35 Životinje su razmjestili me?u bojne redove. Uza svakog slona poredali su tisu?u pješaka opremljenih lan?anim oklopima i bron?anim šljemovima, a k tomu su svakoj životinji pridijelili i pet stotina odabranih konjanika. 36 Ti su upravljali svim pokretima životinje, pratili je svuda i od nje se nisu udaljivali. 37 Na svakog slona privezali su potpruzima jaku drvenu obrambenu kulu. U svakoj su, uz Indijca, bila ?etiri snažna ratnika. 38 Ostale je konjanike kralj razmjestio na oba krila vojske da uznemiruju neprijatelje i pokrivaju bojne redove. 39 Kad je sunce obasjalo zlatne i mjedene štitove, zablistale su od njih gore i zasvijetlile poput upaljenih zublja. 40 Jedan se dio kraljevskih ?eta razvi po gorskim visovima, a drugi po nizinama i svi se pokrenuše u ?vrstom i ure?enom rasporedu. 41 Uzdrhtaše svi koji su ?uli graju toga mnoštva, bahat njegovih stopala i zveket oružja, jer ta je vojska bila vrlo velika i jaka. 42 Juda se sa svojom vojskom upusti u boj. U kraljevskoj vojsci pade šest stotina ljudi. 43 Uto je Eleazar, zvan Auran, opazio jednu životinju opremljenu kraljevskom ormom, višu od ostalih. Pomisli da je u njoj kralj 44 i žrtvova se da izbavi svoj narod i ste?e vje?no ime. 45 Hrabro potr?a prema životinji, posred bojnog reda. Ubijao je desno i lijevo, a neprijatelji se pred njim razdvojili. 46 Uvu?e se pod slona, probode ga ma?em i ubi. Životinja se strovali na Eleazara i zgnje?i ga. Tako on pogibe ondje. 47 Židovi su, vide?i silnu kraljevsku snagu i žestoku vojsku, pred njom uzmakli. Zauze?e Betsura i sirska opsada gore Siona 48 Kraljevska vojska krenu protiv Židova u Jeruzalemu. Kralj je opsjedao Judeju i goru Sion, 49 a s onima u Betsuru sklopio je mir. Ti su izišli iz grada jer više nisu mogli izdržati opsadu: nisu imali hrane. Bila je, naime, subotnja godina, zemlja po?ivala. 50 Kralj je zaposjeo Betsur i ondje smjestio posadu. 51 Prili?no je dugo opsjedao Svetište. Služio se protiv njega strelištima, bojnim napravama, baca?ima plamena, kamenja i strelica, a tako i pra?arama. 52 I opsjednuti uzimahu naprave protiv napada?a. Borba potraja dugo. 53 Ali u skladištima nestalo hrane. Bila je sedma godina, a, osim toga, Izraelci dovedeni u Judeju iz poganskih krajeva bijahu potrošili i posljednje zalihe. 54 Tako su u Svetištu ostavili malo ljudi jer je zavladala glad. Ostali se raspršili svaki na svoju stranu. Kralj daje Židovima vjersku slobodu 55 Filip, koga je kralj Antioh još za svoga života odabrao da njegova sina Antioha odgaja za prijestolje, 56 vratio se iz Perzije i Medije s vojskom koja je pratila kralja. Sad je nastojao da zagospoduje državnim poslovima. 57 Na tu vijest Lizija je samo gledao da što prije ode. Rekao je kralju, vojskovo?ama i ljudima: "Svaki smo dan slabiji, imamo sve manje hrane, a mjesto koje opsjedamo dobro je utvr?eno. Osim toga, ?ekaju nas poslovi kraljevstva. 58 Pružimo, dakle, desnicu tim ljudima, sklopimo mir s njima i sa svim njihovim narodom. 59 Dopustimo im da žive po svojim obi?ajima kao i prije, jer su se radi svojih zakona, kad smo ih dokinuli, na nas razgnjevili i sve ovo po?inili." 60 Taj je prijedlog kralju i starješinama bio po volji. Po poslanicima ponudio je Židovima mir, a oni ga prihvatiše. 61 Kralj i starješine potkrijepiše sporazum zakletvom, pa su opsjednuti izišli iz Tvr?e. 62 Potom kralj uzi?e na goru Sion. Tu vidje kako je mjesto utvr?eno, pogazi svoju zakletvu i zapovjedi da se ono poruši. 63o hitno podiže tabor i vrati se u Antiohiju. Tu na?e Filipa gospodarem grada. Udari na grad i silom ga osvoji. Zakraljuje se Demetrije I. - Šalje Bakida i Alkima u Judeju

7

1Godine sto pedeset i prve ute?e iz Rima Seleukov sin Demetrije, iskrca se sa malo ljudi u nekom primorskom gradu i ondje se zakralji. 2 Kad je ulazio u kraljevski dvor svojih otaca, vojska je uhvatila Antioha i Liziju da ih dovede pred njega. 3 Kad je on to doznao, re?e: "Ne pokazujte mi njihovih lica!" 4 Vojska ih pogubi, a Demetrije zasjede na prijestolje svoga kraljevstva. 5 Potom su k njemu došli svi bezakonici i bezbožnici iz Izraela, a predvodio ih Alkim, koji je htio postati velikim sve?enikom. 6 Oni su pred kraljem optuživali narod govore?i: "Juda je sa svojom bra?om pobio sve tvoje prijatelje, a nas je izagnao iz zemlje. 7 Zato pošalji ?ovjeka u koga imaš povjerenje: neka ode onamo i vidi kako je Juda opustošio nas i kraljevsku zemlju, pa neka kazni te ljude i sve njihove pomaga?e!" 8 Vladar je izabrao Bakida, jednog od kraljevih prijatelja, upravitelja Prekorje?ja, ?ovjeka ugledna u kraljevstvu i vjerna kralju. 9 Njega posla s bezbožnikom Alkimom, komu je potvrdio sve?eništvo, i zapovjedi mu da se osveti Izraelcima. 10 Oni su otišli i s velikom vojskom stigli u judejsku zemlju. Poslali su glasnike Judi i njegovoj bra?i s miroljubivim rije?ima, punim himbe. 11 Ali oni nisu vjerovali njihovim rije?ima, jer vidješe kako su došli s velikom vojskom. 12 A oko Alkima i Bakida okupilo se vije?e zakonoznanaca da prona?e pravedno rješenje. 13 Me?u Izraelcima prvi su Hasidejci zatražili da se s njima sklopi mir. 14 Govorahu oni: "S vojskom je došao sve?enik od Aronova plemena. Ne?e nam u?initi ništa nažao." 15 Govorio je s njima miroljubivo, uvjeravao ih i zaklinjao se: "Ne?emo vam u?initi ništa nažao, ni vama ni vašim prijateljima." 16 Oni mu povjerovaše. A on zapovjedi te izme?u njih uhvatiše šezdeset ljudi i pogubiše ih onaj isti dan, prema rije?ima Pisma: 17 "Razbacali su tjelesa tvojih svetaca i prolili njihovu krv oko Jeruzalema i ne bijaše nikoga da ih ukopa." 18 Tada strah i trepet obuze sav narod. Rekoše: "Nema u njih ni istine ni pravde, pogazili su nagodbu i zakletv u koju su položili." 19 Bakid ode iz Jeruzalema i utabori se kod Betzeta. Tu je uhvatio mnoge ljude koji su, s nekima od naroda, usko?ili k njemu. Bacio ih je u velik bunar. 20 Zatim je zemlju predao Alkimu i ostavio s njim vojsku da mu pomaže. Bakid se vrati kralju. 21 Alkim se stao boriti za velikosve?eni?ku ?ast. 22 Oko njega sabraše se svi koji su smu?ivali svoj narod. Zavladali su judejskom zemljom i po?inili mnogo zla u Izraelu. 23 Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izraelaca nadmašuju i sama poganska zlodjela, 24 stade obilaziti svim judejskim krajevima osve?uju?i se istaknutim prebjezima i brane?i im prolaz zemljom. 25 Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristašama osilio i kad je razabrao da im se ne?e mo?i oprijeti, vratio se kralju te ih optužio još gore. Nikanor u Judeji - Bitka kod Kafarsalama 26 Tada kralj posla Nikanora, jednog od svojih najistaknutijih vojskovo?a, koji bijaše neprijatelj Izraelu; naloži mu kralj da istrijebi taj narod. 27 Došavši u Jeruzalem s mnogobrojnom vojskom, Nikanor poru?i Judi i njegovoj bra?i ove himbeno miroljubive rije?i: 28 "Neka izme?u mene i vas ne bude rata. Posjetit ?u vas miroljubivo, sa slabom pratnjom." 29 Stigao je k Judi. Mirno su jedan drugoga pozdravili, ali neprijatelji bijahu spremni da ugrabe Judu. 30 Razabravši da je k njemu došao s podmuklim nakanama, Juda se prepade te ga više ne htjede vidjeti. 31 Nikanor uvidje da su mu otkrili namjeru te zametnu protiv Jude boj kod Kafarsalama. 32 Tu je od Nikanorovih ljudi palo oko pet stotina, a ostali pobjegoše u Davidov grad. Prijetnje Hramu 33 Poslije tih doga?aja Nikanor se pope na goru Sion. Iz svetog mjesta izišli su neki sve?enici i narodni starješine da ga mirno pozdrave i pokažu mu paljenicu koja se prinosi za kralja. 34 Ali im se on naruga, ismija ih, one?isti i obasu pogrdama. 35 U napadu gnjeva progovorio je ovako: "Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit ?u tu gra?evinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo." Potom je izišao sav razjaren. 36 Sve?enici su ušli, stali pred žrtvenik i Svetište i progovorili suznih o?iju: 37 "Ti si izabrao ovaj Dom da se posveti tvom Imenu, da tvome narodu bude ku?a molitve i prošnje. 38 Osveti se tom ?ovjeku i njegovoj vojsci da padnu od ma?a! Spomeni se njihove hule i ne daj da odahnu!" Nikanorov poraz kod Adase 39 Nikanor je otišao iz Jeruzalema i utaborio se kod Bet Horona. Tu mu se pridružila sirska vojska. 40 Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisu?e ljudi. On se ovako pomolio: 41 "Kad su te poslanici asirskoga kralja pohulili, izišao je tvoj an?eo i pobio njegovih sto osamdeset i pet tisu?a. 42 Tako danas satri pred nama tu vojsku da svi ostali znaju da je bezbožni?ki govorio protiv tvog Svetišta i sudi mu po njegovoj zlo?i!" 43 Vojske su zapodjele boj trinaestog dana mjeseca Adara. Nikanorova vojska bijaše razbijena, a i on pade u bici. 44 Kad su vojnici vidjeli da im je pao Nikanor, bacili su oružje i razbježali se. 45 Židovi su ih gonili dan hoda, od Adase do okolice Gezera, trube?i za njima bojnim trubama. 46 Iz svih okolnih judejskih sela izlazili su stanovnici i opkoljivali bjegunce. Ti su srtali jedni na druge. Svi su pali od ma?a, nijedan nije izbjegao. 47 Uzeše plijen od njih. Zatim odsjekoše Nikanoru glavu i desnicu, koju je tako oholo dizao; odnijeli su ih i podigli na vidiku Jeruzalemu. 48 Narod se silno radovao. Taj je dan slavio kao velik blagdan veselja. 49 Odredili su da se taj dan slavi svake godine trinaestog Adara. 50o se judejska zemlja malo smirila. U pohvalu Rimljanima

8

1Tada je Juda do?uo za Rimljane: kako su mo?ni i blagonakloni prema svojim privrženicima, kako sklapaju prijateljstvo s onima koji im se obra?aju i kako su veoma jaki. 2 Pripovijedali su mu o njihovim ratovima i junaštvima kojima su se istaknuli protiv Gala, kako su ih svladali i prisilili na danak, 3 o svemu što su izveli u Hispaniji da se domognu rudnika srebra i zlata, 4 kako su razboritoš?u i ustrajnoš?u zavladali svim onim podru?jem, a ono je od njih veoma udaljeno; kako su potukli kraljeve koji su s kraja zemlje dolazili da ih napadaju, nanijeli im velike poraze i kako im neki donose godišnji danak. 5 Napokon su oružjem satrli Filipa i kitijskoga kralja Perzeja, a tako upokorili i druge koji se bijahu digli na njih. 6 Porazili su azijskog kralja Antioha Velikog, koji je na njih pošao u rat sa stotinu dvadeset slonova, s konjanicima, bojnim kolima i mnogobrojnim pješacima. 7 Uhvatili su ga živa, odredili da on i njegovi nasljednici pla?aju težak danak, da dadu taoce i prepuste im 8 zemlju indijsku, medijsku i lidijsku i neke od svojih najljepših pokrajina, koje onda dadoše kralju Eumenu. 9 Kad su pak neki iz Gr?ke naumili do?i da ih istrijebe, 10 Rimljani su za to doznali i na njih poslali samo jednog vojskovo?u. Udarili su na njih te je palo mnogo žrtava. Odveli su u ropstvo njihove žene i djecu i oplijenili ih. Zavladali su njihovom zemljom, razorili im tvr?ave i podjarmili ih sve do danas. 11 A i druga kraljevstva i otoke koji su im se opirali Rimljani su satrli i podložili. 12 Svojim pak prijateljima i onima koji se u njih uzdaju ostali su vjerni. Podložili su kako obližnje tako i udaljene kraljeve, boje ih se svi koji ?uju za njihovo ime. 13 Komu žele vlast, njemu je i daju. Svrgavaju pak koga ne žele. Vrlo su oja?ali. 14 Unato? svemu tome nijedan se od njih nije okrunio niti obukao grimizom da bi se tako proslavio. 15 Osnovali su vije?e u kojem svaki dan vije?a trista i dvadeset ?lanova, savjetuju?i se bez prestanka o svom puku, radi njegova blagostanja. 16 Svake godine povjeravaju jednome ?ovjeku da vlada i upravlja cijelim carstvom. Svi toga jednog ?ovjeka slušaju: me?u njima nema ni zavisti ni ljubomore. Savez Židova s Rimljanima 17 Tada Juda izabra Ivanova sina Eupolema, iz Akosove ku?e, i Eleazarova sina Jasona i posla ih u Rim da s Rimljanima sklope prijateljstvo i savez 18 da bi se tako oslobodili jarma. Uvidjeli su da gr?ko kraljevstvo porobljuje Izraela. 19 Poslije vrlo duga putovanja stigli su u Rim, ušli u senat i ovako progovorili: 20 "Juda zvan Makabej i njegova bra?a sa židovskim narodom poslali su nas k vama da s vama sklopimo savez i prijateljstvo i da nas ubrojite u svoje saveznike i prijatelje." 21 Taj se zahtjev senatorima svidio. 22 Evo prijepisa ugovora koji su urezali u bron?ane plo?e i poslali Židovima u Jeruzalem kao ispravu o miru i savezu: 23 "Neka sre?a prati Rimljane i židovski narod na moru i na kopnu zavazda! A ma? i neprijatelj bio od njih daleko! 24 Ako, prije svega, Rimu ili kojemu od njegovih saveznika diljem njegove vladavine zaprijeti rat, 25 židovski ?e se narod na njegovoj strani boriti svim srcem, koliko prilike budu zahtijevale. 26 Protivnicima ne?e davati niti ih opskrbljivati žitom, oružjem, novcem ni la?ama. Tako je zaklju?io Rim. I on ?e vjerno vršiti svoje obaveze, a da ne prima jamstvo. 27 Isto tako, ako židovski narod bude prvi napadnut, Rimljani ?e se na njegovoj strani boriti svom dušom, koliko to od njih budu zahtijevale prilike. 28 Napada?ima ne?e se davati ni žita, ni oružja, ni novaca, ni la?a. Tako je zaklju?io Rim i on ?e se ovih obaveza držati bez prijevare. 29 Takav su savez Rimljani sklopili sa židovskim narodom. 30 Ako bi pak poslije toga jedni ili drugi htjeli štogod dodati ili oduzeti, mogu to u?initi po svojoj volji, i što god dodaju ili oduzmu to ?e ih obvezivati.

9

1Kad je Demetrije do?uo da je u borbi poginuo Nikanor i njegova vojska, ponovo je poslao Bakida i Alkima u Judeju, na ?elu desnoga krila. 2 Oni se uputiše prema Galileji i opsjednuše Mesalot na podru?ju Arbele. Pošto su ga zauzeli, pogubili su mnogo stanovnika. 3 Prvoga mjeseca godine sto pedeset i druge utaborili su se pred Jeruzalemom, 4 a potom su sa dvadeset tisu?a pješaka i dvije tisu?e konjanika otišli u Beerzet. 5 Juda se sa tri tisu?e odabranih ratnika utaborio u Eleasi. 6 Vide?i velik broj neprijatelja, uplašiše se. Mnogi pobjegoše iz tabora. U njem nije ostalo više od osam stotina ljudi. 7 Juda je vidio da mu se vojska raspala prije bitke. Klonulo mu srce jer više nije imao vremena da je sakupi. 8 Onako zabrinut re?e onima koji su preostali: "Ustanimo! Hajdemo na protivnike! Možda ?emo ih ipak suzbiti." 9 Oni su ga odvra?ali rije?ima: "Zasad možemo samo spasiti život, tako da se sa svojom bra?om vratimo i nastavimo borbu. Sad nas je zaista premalo." 10 Juda odvrati: "Ne, toga ne?u nikad u?initi da od njih bježim! Ako nam je došlo vrijeme, poginimo juna?ki za svoju bra?u i ne ostavljajmo ljage na svojoj slavi!" 11 Vojska je krenula iz tabora i stala prema njima. Konjanici se razdijelili na dva odreda, pra?ari i strijelci stupiše na ?elo vojske, a tako i udarne ?ete, sve sami junaci. Bakid je držao desno krilo, 12 bojni se red približavo uza zvuk trube sa dva boka. 13 Oni na Judinoj strani i sami zatrubiše, potresla se zemlja od bojnog tutnja. Bitka se zapodjela ujutro i trajala do ve?era. 14 Juda je opazio da je Bakid s jezgrom svoje vojske nadesno: oko njega se okupili svi sr?ani ljudi 15 i razbili su desno krilo i gonili ga do gore Azara. 16 Ali kad su Sirci s lijevoga krila opazili da im je desno krilo provaljeno, nagnuše za Judom i njegovim ljudima i napadoše ih s le?a. 17 Zametnula se ogor?ena borba i ranjeni su mnogi s jedne i druge strane. 18 I Juda je pao, a ostali se razbjegli. Pogreb Jude Makabeja 19 Jonatan i Šimun podigli su svog brata Judu i pokopali ga u grobu svojih otaca u Modinu. 20 Oplakivao ga je sav Izrael i ljuto tužio za njim, nari?u?i više dana ovako: 21 "O, kako pade junak, Izraelov spas!" 22 Ostala Judina djela, njegovi ratovi, junaštva koja je izvršio i dokazi njegove slave nisu zapisani jer ih bijaše u obilju. IV. JONATAN POGLAVAR ŽIDOVA I VELIKI SVE?ENIK ?(160.-143. prije Krista) Slavlje gr?ke stranke - Jonatan vo?a otpora 23 Kad je poginuo Juda, podigli su glave svi bezakonici na svem izraelskom podru?ju i ponovo se pojavili svi zlotvori. 24 Kako je u to vrijeme pritisnula veoma velika glad, zemlja je prešla na njihovu stranu. 25 Bakid je namjerno izabirao bezbožne ljude da upravljaju zemljom. 26 Ti su kod Judinih prijatelja vršili premeta?ine i istrage i dovodili ih Bakidu, koji ih je kažnjavao i izvrgavao ruglu. 27 Tada se u Izraelu razbjesnilo takvo ugnjetavanje kakva nije bilo u sve vrijeme otkad se više nije pojavljivao prorok. 28 Onda se okupiše svi Judini prijatelji i rekoše Jonatanu: 29 "Otkako je umro tvoj brat Juda, nema više ?ovjeka sli?na njemu da se opre našim neprijateljima, Bakidu i mrziteljima našega naroda. 30 Zato te, dakle, danas biramo na njegovo mjesto da nam budeš poglavar i vo?a u borbi koju smo poduzeli." 31 Tako je Jonatan prihvatio vodstvo i naslijedio svoga brata Judu. Jonatan u pustinji Tekoe - Krvavi prizori oko Medabe 32 Kad je Bakid za to doznao, samo je gledao da ubije Jonatana. 33 ?im je za to do?uo, Jonatan je sa svojim bratom Šimunom i sa svima onima koji su ih pratili pobjegao u pustinju Tekou i utaborio se kraj vode Asfara. 34 Bakid je to saznao u subotnji dan, pa je i on sa svim svojim vojnicima prešao preko Jordana. 35 Jonatan je poslao svoga brata, kao vo?u pratnje, da zamoli prijatelje Nabatejce kako bi kod njih ostavili obilnu opremu. 36 Ali Amrajevi sinovi, oni iz Medabe, izi?oše i uhvatiše Ivana sa svim što je imao i oti?oše s tim plijenom. 37 Poslije tih doga?aja javili su Jonatanu i njegovu bratu Šimunu da Amrajevi sinovi slave veliku svadbu i da vrlo sve?ano iz Nadabata vode nevjestu, k?er jednoga od uglednih ljudi u Kanaanu. 38 Tada se oni sjetiše krvavog svršetka svoga brata Ivana. Popeše se i sakriše u gori. 39 Podigoše o?i i vidješe gdje se usred nejasna žagora pomalja velika povorka, kako za njom slijedi ženik sa svojim prijateljima i bra?om, a prate ih bubnjevima, glazbalima i bogatom opremom. 40 Židovi su nasrnuli na njih iz zasjede i stali ih ubijati. Mnogi su stradali, a ostali utekoše u goru. Odneseno im je sve što su imali. 41 Tako im se svadba okrenula u žalost, a zvuk glazbe u pla?. 42 Pošto su ljuto osvetili krv svoga brata, vratiše se na muljevite obale Jordana. Prijelaz preko Jordana 43 Kad je to ?uo Bakid, došao je u subotnji dan s mnogom vojskom na obalu Jordana. 44 Tada Jonatan re?e svojim ljudima: "Na noge! Borimo se za svoje živote, jer danas nije kao što je bilo ju?er i prekju?er. 45 Eto, rat je pred nama i za nama. Posvuda je voda Jordana, mulj i šikarje: nema uzmaka. 46 Zato sad zavapite k Nebu da izbjegnete sili svojih neprijatelja!" 47 Boj se zametnuo. Jonatan je pružio ruku da udari Bakida, ali mu je ovaj izmakao: sko?io je unazad. 48 Onda se Jonatan sa svojim ljudima baci u Jordan i prepliva na drugu stranu, ali protivnici nisu za njima prelazili preko Jordana. 49 Taj je dan na Bakidovoj strani palo oko tisu?u ljudi. Bakidova utvr?enja - Alkimova smrt 50 Vrativši se u Jeruzalem, Bakid po?e u Judeji graditi tvrde gradove, tvr?avu u Jerihonu, Emausu, Bet Horonu, Betelu, Tamnati, Faratonu, Tefonu, s visokim zidovima, vratima i prijevornicama. 51 U svakoj je ostavio posadu da divlja protiv Izraela. 52 Utvrdio je Betsur, Gezer i Tvr?u. Po njima je razmjestio vojnike i zalihe hrane. 53 Pokupio je za taoce sinove zemaljskih starješina i stavio ih pod stražu u jeruzalemskoj Tvr?i. 54 Godine stotinu pedeset i tre?e, drugoga mjeseca, zapovjedio je Alkim da sruše zid unutarnjeg dvorišta Svetišta. Tako je uništio djela proroka i po?eo razaranje. 55 U to je vrijeme Alkima udarila kap i sprije?ila njegove pothvate. Usta mu zamuknuše: onako uzet, nije više mogao istisnuti ni rije?i niti je mogao svojoj ku?i davati naloge. 56 I Alkim tako umrije u živim mukama. 57 Kad je Bakid vidio da je Alkim umro, vratio se kralju i judejska je zemlja po?inula dvije godine. Opsada Betbasija 58 Svi su se bezakonici savjetovali ovim rije?ima: "Gle, Jonatan i njegovi žive mirno i bezbrižno. Hajde da sad dovedemo Bakida neka ih u jednoj no?i pohvata sve." 59 Potom su otišli i posavjetovali se s njim. 60 Bakid se podigao s velikom vojskom i tajno pisao svim svojim pristalicama u Judeji da pohvataju Jonatana i njegove ljude. Ali ne mogoše tako, jer su oni doznali za njihovu namjeru. 61 Štoviše, uhvatili su pedesetak ljudi u zemlji, po?initelje te opa?ine, pa su ih pogubili. 62 Potom se Jonatan i Šimun sa svojim ljudima skloniše u Betbasi u pustinji. Tu su popravili ono što je ondje bilo opustošeno i mjesto utvrdiše. 63 Kad je za to doznao Bakid, skupio je sve svoje ljude i pozvao svoje pristaše u Judeji. 64 Otišao se utaboriti kod Betbasija, opsjedao ga više dana i izradio bojne naprave. 65 Jonatan je u gradu ostavio svoga brata Šimuna, a sam je sa šakom ljudi izišao na obilazak po okolini. 66 Tukao je Odomeru i njegovu bra?u i Fasironove sinove u njihovu taborištu. Po?eli su vojevati i uzlažahu s vojskom. 67 Šimun je sa svojim ljudima provalio iz grada i spalio bojne naprave. 68 Udarivši na Bakida, razbiše ga i teško ga ojadiše, pomrsiše mu namjeru i vojni pohod. 69 Razgnjevi se on protiv odmetnika koji su mu savjetovali da do?e u tu zemlju, pobi mnoge te sa svojim ljudima odlu?i da se vrati ku?i. 70 Na tu vijest posla Jonatan k njemu poslanike da s njim uglave mir i povratak zarobljenika. 71 On na to pristade i ostade vjeran svojim obvezama. Zakle mu se da više nikad, dok god živi, ne?e protiv njega ništa poduzimati. 72 Pošto mu je predao roblje što ga je prije u judejskoj zemlji zarobio, Bakid se vratio u svoju zemlju i više nije dolazio na židovsko podru?je. 73 je otpo?inuo u Izraelu. Jonatan se nastani u Mikmasu, gdje je po?eo suditi narodu. Iz Izraela je istrijebio bezbožnike. Natjecanje Aleksandra Balasa - Jonatan veliki sve?enik

10

10Godine sto i šezdesete krenu Antiohov sin Aleksandar, nazvan Epifan, da zaposjedne Ptolemaidu. Primili su ga i on po?e u njoj vladati. 2 Kad je to doprlo do ušiju kralja Demetrija, skupio je vrlo jaku vojsku i izišao protiv njega u boj. 3 Ujedno je Demetrije poslao Jonatanu vrlo miroljubivo pismo u kojemu mu obe?ava da ?e ga uzvisiti u dostojanstvu. 4 Zapravo je u sebi govorio: "Treba da s tim ljudima žurno sklopimo mir prije nego ga oni s Aleksandrom sklope protiv nas. 5 Jonatan ?e se sjetiti svih zala što smo ih nanijeli njemu, njegovoj bra?i i njegovu narodu." 6 ?ak ga je ovlastio da diže vojsku, proizvodi oružje i naziva se njegovim saveznikom. Zapovjedio je da mu se iz Tvr?e predaju taoci. 7 Jonatan ode u Jeruzalem i poruku pro?ita pred svim narodom, a tako i pred onima u Tvr?i. 8 Ti su se zaista zaprepastili kad su ?uli da mu je kralj dao pravo da diže vojsku. 9 Ljudi iz Tvr?e predali su Jonatanu taoce, a on ih je vratio njihovim roditeljima. 10 Jonatan se nastanio u Jeruzalemu i po?eo ponovo zidati i obnavljati grad. 11 Napose je poslenicima zapovjedio da se ponovo podigne bedem, a gora Sion okruži i utvrdi klesanim kamenjem; oni tako i u?iniše. 12 Pobjegli su stranci koji su se nalazili u tvr?avama što ih je sagradio Bakid. 13 Svaki je od njih ostavio svoj položaj i vratio se u svoju zemlju. 14 Jedino su u Betsuru ostali neki od onih koji su pogazili Zakon i zapovijedi: tu im bijaše uto?ište. 15 Kralj Aleksandar do?uo je za obe?anja što ih je Demetrije dao Jonatanu. Kazivali su mu i o ratovima i junaštvima kojima su se istakli on i njegova bra?a i o mukama koje su morali pretrpjeti. 16 Povikao je: "Ho?emo li ikad na?i takva ?ovjeka? U?inimo ga, dakle, svojim prijateljem i saveznikom!" 17 Napisao mu je i poslao pismo ovako sastavljeno: 18 "Kralj Aleksandar pozdravlja svog brata Jonatana. 19 ?uli smo o tebi da si hrabar i mo?an ?ovjek i da si dostojan da budeš naš prijatelj. 20 Zato te danas postavljamo vrhovnim sve?enikom tvog naroda i dajemo ti naslov kraljeva pr ijatelja 0 ujedno mu posla grimiznu kabanicu i zlatnu krunu), da pristaješ uz nas i s nama sa?uvaš prijateljstvo." 21 I Jonatan se odjenu svetom odje?om sedmoga mjeseca godine sto i šezdesete o Blagdanu sjenica. Skupio je zatim vojsku i nabavio mnogo oružja. Pismo Demetrija I. Jonatanu 22 Kad je Demetrije za to ?uo, ožalosti se i re?e: 23 "Zašto smo dopustili da nas prete?e Aleksandar i ugrabi prijateljstvo Židova i tako u?vrsti svoj položaj? 24 Pisat ?u im i ja uvjerljivo i ponuditi im položaj i bogatstvo, ne bi li mi bili na pomo?." 25 I posla im pismo ovog sadržaja: "Kralj Demetrije pozdravlja židovski narod. 26 ?uli smo i radujemo se što ste održali svoje ugovore sklopljene s nama i ostali nam vjerni prijatelji i što niste prešli k našim neprijateljima. 27 Ostanite nam vjerni i dalje, a mi ?emo vam dobro?instvima vra?ati ono što za nas budete ?inili. 28 Oprostit ?emo vas mnogih da?a i podijelit ?emo vam darove. 29 Ve? sad vas osloba?am i sve Židove razrješavam dažbina, poreza na sol i krunskog nameta. 30 I tre?inu zemaljskih proizvoda i polovicu plodova s drve?a što mi pripadaju otpuštam od danas pa ubudu?e judejskoj zemlji i trima pokrajinama što su joj pridijeljene u Samariji i Galileji - od današnjeg dana pa zauvijek. 31 Jeruzalem neka je svet i slobodan sa svojim podru?jem, slobodan od svih desetina i da?a. 32 Odri?em se posjedovanja jeruzalemske Tvr?e i predajem je vrhovnom sve?eniku da u njoj smjesti ljude koje sam izabere da je ?uvaju. 33 Otpuštam bez otkupa svaku judejsku osobu odvedenu u zarobljeništvo izvan judejske zemlje gdje se god u mom kraljevstvu nalazila. Ho?u da svi budu slobodni od nameta, oni i njihova stoka. 34 Neka svi blagdani, subote, mjeseci mla?aci i zakonski dani, a tako i tri dana prije i tri dana poslije blagdana, neka svi budu za sve Židove u mom kraljevstvu dani oprosta i oslobo?enja. 35 Nitko ne?e imati pravo da i u ?emu progoni ili uznemiruje nekoga od vas. 36 Židovi ?e se upisivati u kraljevsku vojsku do trideset tisu?a ljudi, primat ?e pla?u kakva pripada svim kraljevskim vojnicima. 37 Neki ?e od njih biti porazmješteni po velikim kraljevskim tvr?avama, a drugi ?e biti u povjerljivim službama kraljevstva. Neka njihovi zapovjednici i starješine proizi?u iz njihovih redova i neka žive po svojim zakonima, kako je kralj odredi o za judejsku zemlju. 38 One tri pokrajine što su Judeji pridijeljene od Samarije neka se pripoje Judeji i budu njezine, tako da se na?u pod istim poglavarom, da ne slušaju druge vlasti osim vlasti vrhovnog sve?enika. 39 Ptolemaidu s njezinim okružjem dajem na dar Svetištu u Jeruzalemu da se tako podmiruju troškovi Svetišta. 40 Ja osobno davat ?u svake godine petnaest tisu?a šekela od kraljevskih dohodaka u mjestima za to prikladnim. 41 I sve ostalo što službenici nisu predali kao prijašnjih godina davat ?e odsad za potrebe Hrama. 42 Osim toga, i onih pet tisu?a srebrnih šekela što su ih svake godine ubirali od dohodaka Svetišta neka se otpusti i neka pripadne sve?enicima koji vrše službu. 43 Tko god zatraži uto?ište u jeruzalemskom Hramu i na njegovu podru?ju, a kralju duguje poreze ili što drugo, bit ?e slobodan sa svim svojim imanjem što ga posjeduje u mom kraljevstvu. 44 Za gradnju i obnavljanje Svetišta neka se troškovi isto tako namiruju iz kraljevih dohodaka. 45 Jednako ?e se iz kraljevskih dohodaka namirivati i troškovi za gradnju jeruzalemskih zidova i okolnih utvrda te za gradnju zidova po judejskim gradovima." Jonatan odbija Demetrijeve ponude 46 Kad su Jonatan i narod ?uli za ta obe?anja, nisu povjerovali niti ih prihvatili, jer su se sje?ali koliko je mnogo zlostavljao Izraela i koliko ga je ugnjetavao. 47 Zato su pristali uz Aleksandra, jer je u njihovim o?ima on imao miroljubive namjere. Zato su mu bili stalni saveznici. 48 Tada je kralj Aleksandar skupio velike snage i krenuo protiv Demetrija. 49 Pošto su ta dva kralja zametnula borbu, Demetrijeva vojska naže u bijeg, a Aleksandar ju je progonio i nadvladao. 50 Vodio je žestoku borbu do zalaska sunca. Toga je istog dana Demetrije poginuo. Aleksandar se ženi Kleopatrom 51 Tada je Aleksandar poslao egipatskom kralju Ptolemeju poslanike s ovom porukom: 52 "Budu?i da sam se vratio u svoje kraljevstvo, sjeo na prijestolje svojih otaca, preuzeo vlast, razbio Demetrija i zavladao našom zemljom, 53 budu?i da sam zametnuo s njime boj pa smo razbili njega i njegovu vojsku i sjeli na njegovo kraljevsko prijestolje, 54 hajde da se sprijateljimo: daj mi svoju k?er za ženu, bit ?u ti zet i dat ?u ti, isto kao i njoj, darove tebe dostojne!" 55 Kralj Ptolemej odgovorio je ovako: "Sretna li dana kad si se vratio u zemlju svojih otaca i sjeo na njihovo kraljevsko prijestolje! 56 Sad ?u ti u?initi ono što si pisao, ali mi do?i u susret u Ptolemaidu da se vidimo, i bit ?u ti tast, kako si rekao." 57 Ptolemej je otišao sa svojom k?eri Kleopatrom iz Egipta i došao u Ptolemaidu godine sto šezdeset i druge. 58 Kralj Aleksandar došao mu u susret, a on mu dao svoju k?er Kleopatru te je u Ptolemaidi veli?anstveno proslavio njezinu udaju, kako pristaje kraljevima. 59 Kralj Aleksandar pisao je Jonatanu da mu do?e u posjete. 60 Do?e on sve?ano u Ptolemaidu i sastade se sa oba kralja. Obdari mnogim srebrom i zlatom njih i njihove prijatelje. Podijelio je mnogo darova i ugodio im. 61 Tada su se protiv njega urotili pokvarenjaci iz Izraela, izraelski ološ, te ga optužili. Ali ih kralj nije poslušao. 62 Nego kralj zapovjedi da Jonatanu skinu njegovu odje?u i da ga odjenu grimizom, pa tako i u?iniše. 63 Kralj ga posadi kraj sebe i zapovjedi svojim dostojanstvenicima: "Pro?ite s njim posred grada i objavite da se nitko ni?im protiv njega ne smije potužiti i nitko ga ne smije ni?im uznemirivati." 64 Kad su tužitelji vidjeli kakva mu se iskazuje ?ast, kako glasnici pred njim izvikuju, kako se zaogrnuo grimizom, svi pobjegoše. 65 Kralj ga je po?astio, upisao ga me?u svoje prve prijatelje i postavio za vojskovo?u i namjesnika. 66 Potom se Jonatan mirno i veselo vratio u Jeruzalem. Demetrije II. - Jonatan potukao Apolonija, upravitelja Celesirije 67 Godine sto šezdeset i pete došao je s Krete Demetrijev sin Demetrije u zemlju svojih otaca. 68 Kad je za to do?uo kralj Aleksandar, vrlo se ožalostio i vratio u Antiohiju. 69 Demetrije potvrdi Apolonija za namjesnika u Celesiriji, a ovaj sabra veliku vojsku te se utabori kod Jamnije. Velikom sve?eniku Jonatanu poru?i ovo: 70 "Ti mi se suprotstavljaš posve sam, tako te sam zbog tebe izvrgnut ruglu i sramoti. Zašto ti vladaš u gorama protiv nas? 71 Ako li se pouzdaješ u svoju vojsku, si?i k nama u dolinu da se tu ogledamo, jer sa mnom je snaga gradova. 72 Pitaj i doznat ?eš tko sam ja i koji su ostali što mi pomažu. Kažu da nam ne?ete odoljeti, jer su ti oci u dva maha bili u vlastitoj zemlji natjerani u bijeg. 73 Tako se ni sad ne?eš oduprijeti konjaništvu i tolikom pješaštvu u ravnici, gdje nema kamenja ni stijena ni mjesta kamo da pobjegneš." 74 Kad je Jonatan ?uo Apolonijevu poruku, sva mu se duša uzbunila. Odabrao je deset tisu?a ljudi te izišao iz Jeruzalema. Njegov brat Šimun došao mu je u pomo?. 75 Utaborili se pred Jopom. Gra?ani su mu zatvorili vrata, jer je u Jopi bila Apolonijeva posada. Zapo?eše napadati. 76 Gra?ani se uplašiše i otvoriše vrata, i tako Jonatan zagospodari Jopom. 77 Kad je za to do?uo Apolonije, svrsta za borbu tri tisu?e konjanika i mnoštvo pješaka i krenu prema Azotu, kao da ?e samo pro?i, ali je odmah zaokrenuo u dolinu jer je imao mnoštvo konjanika u koje se uzdao. 78 Jonatan pohita za njim do Azota i tu se dvije vojske sukobiše. 79 Ali je Apolonije iza njih ostavio skrivenih tisu?u konjanika. 80 Jonatan je znao da iza njega ima zasjeda. Konjanici su opkolili njegovu vojsku i na vojnike odapinjali strelice od jutra do mraka. 81 Vojska je dobro izdržala, onako kako je odredio Jonatan, dok su se, naprotiv, konji izmorili. 82 Šimun prisko?i sa svojom vojskom i navali na bojni red, jer je konjaništvo ve? obnemoglo. Neprijatelji su bili slomljeni te su pobjegli. 83 Konjanici se raspršili po ravnici, a bjegunci stigli u Azot i ušli u hram Dagona, svo ga idola, da se spase. 84 Ali je Jonatan spalio Azot i gradove oko njega te pokupio plijen i spalio Dagonov hram i sve one koji su se u nj sklonili. 85 Osam je tisu?a ljudi palo od ma?a i bilo spaljeno. 86 Jonatan ode odande i utabori se kod Askalona. Tu su mu gra?ani izišli u susret s velikim slavljem. 87 Poslije toga Jonatan se sa svojima vratio u Jeruzalem s obilnim plijenom. 88 Kad je kralj Aleksandar ?uo za te doga?aje, iskaza još ve?e po?asti Jonatanu. 89lao mu je zlatnu kop?u koja se po obi?aju daje kraljevskim ro?acima. Poklonio mu je u posjed Akaron sa svim njegovim podru?jem. Ptolemej VI. pomaže Demetriju II. i umire s Aleksandrom Balasom

11

11Egipatski je kralj sakupio mnogo vojske kao što je pijeska na morskoj obali, a tako i mnogo brodova, u namjeri da se lukavo do?epa Aleksandrova kraljevstva i pripoji ga svome. 2 Po?e u Siriju s prijateljskim rije?ima. Gra?ani su mu otvarali vrata gradova, izlazili mu u susret, jer je kralj Aleksandar naložio da ga primaju. Bio mu je tast. 3 Ali ?im bi Ptolemej ušao u koji grad, ondje bi odmah smjestio posadu. 4 Kad se približavao Azotu, pokazali su mu spaljen Dagonov hram, opustošeni Azot s okolinom, razbacana mrtva tijela i izgorjele ostake onih koje je Jonatan spalio u ratu. Nagomilali su ih na hrpu na kraljevu putu. 5 Pripovijedali su kralju što je Jonatan u?inio, željeli ga oklevetati. Ali je kralj šutio. 6 Jonatan je došao u Jopu i sve?ano se pridružio kralju. Pozdravili su se i tu preno?ili. 7 Jonatan je kralja ispratio do rijeke koja se zove Eleuter, a zatim se vratio u Jeruzalem. 8 Kralj Ptolemej zavladao je primorskim krajevima do Seleucije na moru. Po?eo je snovati pakosne osnove protiv Aleksandra. 9 Poslao je poslanike kralju Demetriju s porukom: "Hajde da me?u sobom sklopimo savez. Dat ?u ti svoju k?er koju ima Aleksandar i kraljevat ?eš u kraljevstvu svog oca. 10 Žao mi je što sam njemu dao svoju k?er. On mi radi o glavi." 11 Oklevetao ga je jer je poželio njegovo kraljevstvo. 12 Oduzeo mu je svoju k?er i dao je Demetriju. Raskinuo je veze s Aleksandrom, i njihovo neprijateljstvo postade o?ito. 13 Ptolemej je ušao u Antiohiju i okrunio se krunom Azije; tako se okrunio dvjema krunama: egipatskom i azijskom. 14 Kralj Aleksandar bio je u to vrijeme u Ciliciji, jer su se stanovnici onih krajeva pobunili. 15 Kad je Aleksandar za sve to ?uo, pošao je protiv njega u boj. Ptolemej krenu na nj s jakom vojskom i natjera ga u bijeg. 16 Aleksandar pobježe u Arabiju da se ondje skloni, a Ptolemej je slavio slavlje. 17 Arapin Zabdiel odrubi Aleksandru glavu i posla je Ptolemeju. 18 Tre?i dan potom umro je kralj Ptolemej, a gra?ani su pobili njegove posade po tvr?avama. 19 K raljem je godine sto šezdeset i sedme postao Demetrije. Prvi odnosi izme?u Demetrija i Jonatana 20 U to je vrijeme Jonatan sabrao one koji su bili u Judeji da osvoji jeruzalemsku Tvr?u. Napao ju je s mnogo bojnih naprava. 21 Tada su neki mrzitelji svog naroda, ljudi bezakonici, otišli kralju i javili mu kako Jonatan opsjeda Tvr?u. 22 Na tu se vijest kralj razgnjevi. ?im je to ?uo, odmah krenu u Ptolemaidu. Odande je pisao Jonatanu da prekine opsadu i što prije do?e u Ptolemaidu na razgovor s njim. 23 Kad je Jonatan primio taj poziv, zapovjedio je da se nastavi opsada. U pratnji izraelskih starješina i sve?enika, koje je izabrao, i sam se izvrže opasnosti. 24 Ponijevši srebra i zlata, odje?e i mnogo drugih darova, otišao je kralju u Ptolemaidu. Kralj ga primi milostivo. 25 Neki su ga odmetnici optuživali, 26 ali je kralj u?inio s njime kao što i njegovi prethodnici: odlikova ga pred svim svojim prijateljima. 27 Potvrdio mu je veliko sve?eništvo i sve ostale ?asti što ih je imao otprije i uvrstio ga me?u svoje prve prijatelje. 28 Jonatan je zamolio kralja da Judeju oslobodi od pla?anja poreza, a ujedno i tri pokrajine Samarije, a za to mu obe?a tri stotine talenata. 29 Kralj bijaše s time sporazuman te Jonatanu o svemu tome izda pismo ovog sadržaja: Nova povelja u prilog Židovima 30 "Kralj Demetrije pozdravlja brata Jonatana i judejski narod. 31 Prijepis pisma što smo ga o vama pisali svome ro?aku Lastenu upu?ujemo i vama da znate: 32 kralj Demetrije pozdravlja oca Lastena. 33 Odlu?ili smo da u?inimo dobro judejskom narodu, svojim prijateljima i vjernim saveznicima, zbog njihove blagonaklonosti prema nama. 34 Potvr?ujemo im i judejsko podru?je i tri pokrajine - Aferemu, Lidu i Ramataim - koje su bile oduzete Samariji i pripojene Judeji, sa svime što im pripada. Svima koji prinose žrtve u Jeruzalemu to je u naknadu za poreze što ih je kralj ondje svake godine ubirao na poljski prirod i plodove drve?a. 35 Što se ti?e naših ostalih prava na desetine i namete, na solarinu i krunski danak što nam pripada, sve im to od danas otpuštamo. 36 Ništa od toga ne?e biti opozvano odsele pa dovijeka. 37 Zato se sad pobrinite i na?inite od ovoga prijepis, pa dajte Jonatanu da se na svetoj Gori stavi na vidljivo mjesto." Jonatanova vojska pomaže Demetriju II. u Antiohiji 38 Kad je kralj Demetrije vidio da mu se zemlja pod njegovom vladom umirila i da mu se više nitko ne opire, otpustio je sve svoje ?ete, svaku u svoje mjesto, osim onih stranih, koje je unova?io na otocima pogana. Zato su ga zamrzile sve ?ete njegovih otaca. 39 Tada je Trifon, koji je prije pristajao uz Aleksandra, vide?i da se sve ?ete bune protiv Demetrija, otišao k Arapinu Jamlikuu, koji je odgajao Aleksandrova sina Antioha. 40 Usrdno ga je nagovarao da mu preda dje?aka, da se sin zakralji umjesto svog oca. Obavijestio ga je o svemu što je u?inio Demetrije i kako ga mrze njegove ?ete. Ondje je ostao mnogo vremena. 41 Me?uto je Jonatan zatražio od kralja Demetrija da iz jeruzalemske Tvr?e i ostalih tvr?ava povu?e posade koje su neprestano ratovale s Izraelcima. 42 Demetrije je poru?io Jonatanu: "Ne samo da ?u to za tebe i tvoj narod u?initi negu ?u tebe i tvoj narod obasuti ?astima ?im mi se za to pruži prilika. 43 Zasad bi dobro u?inio kad bi mi u pomo? poslao ljude, jer su mi se sve moje ?ete iznevjerile." 44 Jonatan mu je u Antiohiju poslao tri tisu?e ljudi vi?nih ratu. Kad su stigli kralju, on se njihovu dolasku silno obradova. 45 Gotovo stotinu i dvadeset tisu?a gra?ana okupilo se usred grada u namjeri da ubiju kralja. 46 Kralj je utekao u dvor, a gra?ani zaposjeli ulice i po?eli napadati. 47 Tada kralj pozva u pomo? Židove. Oni se svi odmah skupiše oko njega, potom se razi?oše po gradu i toga dana pobiše do stotinu tisu?a stanovnika. 48 Zapalili su grad i pokupili toga dana mnogo plijena i tako izbaviše kralja. 49 Kad su gra?ani vidjeli da Židovi po miloj volji gospodare gradom, klonuli su srcem i zavapili kralju: 50 "Pruži nam desnicu, pa neka Židovi prestanu udarati na nas i na grad." 51 Odbacili su oružje te sklopili mir. Židovi su se proslavili pred kraljem i pred svima pripadnicima njegova kraljevstva. Istakli su se u njegovim državama i vratili u Jeruzalem s mnogo plijena. 52 Kralj je Demetrije opet sjeo na svoje kraljevsko prijestolje, i zemlja je pod njegovom upravom bila mirna. 53 Ali je prekršio sva svoja obe?anja, zavadio se s Jonatanom, nije više priznavao njegovih usluga nego ga silno žalostio. Jonatan protiv Demetrija II. - Šimun ponovo osvaja Betsur - Okršaj kod Hasora 54 Poslije toga vratio se Trifon i s njim dje?ak Antioh, koji se zakraljio i ovjen?ao krunom. 55 Tada su se oko njega skupile sve ?ete kojih se Demetrije riješio. Zaratile su s Demetrijem, natjerale ga u bijeg i porazile. 56 Trifon se do?epao slonova i zavladao Antiohijom. 57 Mladi je Antioh pisao Jonatanu ovo: "Potvr?ujem te za vrhovnog sve?enika i postavljam te nad ?etiri pokrajine i odre?ujem da budeš me?u kraljevim prijateljima." 58 Ujedno mu je poslao zlatno posu?e i stolni pribor, ovlastio ga da pije iz zlatnih ?aša, da se obla?i u grimiz i nosi zlatnu kop?u. 59 Njegova brata Šimuna postavio je za vojskovo?u od Tirskih stepenica do me?a egipatskih. 60 Jonatan krenu na obilazak Prekorje?ja i gradova. Sva sirska vojska prešla je na njegovu stranu da se s njim zajedno bori. Kad je došao u Askalon, gra?ani su ga sve?ano do?ekali. 61 Odande je otišao u Gazu. Gaza je zatvorila vrata, pa ju je uzeo opsjedati, a okolicu paliti i plijeniti. 62 Gažani su stali Jonatana zaklinjati, a on im dade mira, ali je sinove njihovih starješina uzeo za taoce i poslao ih u Jeruzalem. Potom je prošao zemljom do Damaska. 63 Jonatan je ?uo da su Demetrijevi zapovjednici došli u Kedeš u Galileji s velikom vojskom da ga maknu s dužnosti. 64 On krenu prema njima, a svoga brata Šimuna ostavi u zemlji. 65 Šimun je opsjedao Betsur, napadao ga mnogo dana i opkoljavao stanovnike. 66 Tada ga zamoliše za mir, a on prihvati. Ali moradoše isprazniti to mjesto, a on zaposjede grad i smjesti u nj posadu. 67 Jonatan se sa svojom vojskom utaborio kod Genezaretskoga jezera, a u ranu su zoru dosegli ravnicu Hasor. 68 Strana vojska po?e ravnicom da ga presretne, pošto mu je u gorama postavila zasjedu. Dok je ta vojska nadirala ravno, 69 ljudi iz zasjede izbili su iz skrovišta i zametnuli bitku. 70 Svi se Jonatanovi ljudi razbježaše, nijedan od njih nije ostao, osim Matatije, Apsalomova sina, i Jude, Halfijeva sina, zapovjednika njegovih vojnika. 71 Tada Jonatan razdrije odje?u na sebi, glavu posu prašinom i pomoli se. 72 Vrati se u borbu i suzbi neprijatelja i natjera ga u bijeg. 73 Kad su to vidjeli oni koji bijahu pobjegli, vratiše se k njemu te su s njim tjerali neprijatelja do Kedeša, do njegova tabora, pa se tu i oni utaboriše. 74 su dan pale tri tisu?e ljudi tu?inske vojske. Jonatan se tada vrati u Jeruzalem. Jonatanovi odnosi s Rimom i Spartom

12

12Vide?i da mu je pogodna prilika, Jonatan izabra ljude i posla ih u Rim da s Rimljanima potvrde i obnove prijateljstvo. 2 Jednaka je pisma poslao i Spartancima i drugima. 3 Tako su oni otišli u Rim, ušli u senat i rekli: "Veliki sve?enik Jonatan i narod židovski poslaše nas da me?u sobom obnovimo prijateljstvo i savezništvo kakvo je bilo prije." 4 Dali su im pisma za vlasti svake zemlje, s preporukom da ih upute u miru u judejsku zemlju. 5 Evo prijepisa pisma koje je Jonatan pisao Spartancima: 6 "Veliki sve?enik Jonatan, narodno vije?e, sve?enici i ostali narod židovski pozdravljaju svoju bra?u Spartance. 7 Ve? prije poslao je Arije, koji je vladao me?u vama, velikom sve?eniku Oniji pismo u kojem potvr?uje da ste naša bra?a, kako to pokazuje priloženi prijepis. 8 Onija je s po?astima do?ekao ?ovjeka koji je bio poslan i primio je pismo koje je jasno govorilo o savezništvu i prijateljstvu. 9 Što se nas ti?e, iako nam to ne bi bilo potrebno budu?i da nam za utjehu stoje na raspolaganju Svete knjige, 10 pokušali smo nekoga poslati da se obnovi bratstvo i prijateljstvo koje nas s vama veže, da se ne otu?imo od vas, jer je proteklo mnogo vremena od vašeg poslanstva. 11 Mi se vas neprestano sje?amo u svako doba i u svakoj prilici, o blagdanima i ostalim sve?anim danima, kad prinosimo žrtve i molimo, kako se pristoji i dolikuje sje?ati se bra?e. 12 Radujemo se vašoj slavi. 13 Oko nas su se umnožile nevolje i ratovi i na nas su zavojštili kraljevi naši susjedi. 14 U tim ratovima nismo vam htjeli biti na teret, kao ni ostalim našim saveznicima i prijateljima, 15 jer nam s Neba dolazi pomo? koja nas ja?a. Tako smo izbavljeni od svojih neprijatelja, a oni su poniženi. 16 Izabrali smo, dakle, Antiohova sina Numenija i Jasonova sina Antipatra i poslali ih k Rimljanima da s njima obnove prijateljstvo i savez koji nas je ujedinjavao prije. 17 Njima smo naložili da po?u i k vama, da vas pozdrave i uru?e vam naša pisma o obnavljanju bratstva. 18 I sad ?e nam biti drago ako nam na to odgovorit e." 19 Ovo je prijepis pisma što su ga oni poslali Oniji: 20 "Spartanski kralj Arije pozdravlja velikog sve?enika Oniju. 21 Našlo se u spisu o Spartancima i Židovima da su bra?a i da su od Abrahamova roda. 22 Sad, kad to znamo, bit ?e nam drago ako nam pišete o vašem blagostanju. 23 Mi vam pišemo ovako: vaša stada i vaša dobra naša su, a naša su vaša. Zato smo odredili da vam se u tom smislu donese poruka." Jonatan u Celesiriji, Šimun u Filisteji 24 Uto je Jonatan do?uo da su se Demetrijevi zapovjednici vratili s ja?om vojskom nego prije da udare na nj. 25 Izišao je iz Jeruzalema i krenuo prema njima u zemlju Hamat, jer im nije htio dopustiti da u?u u njegovu zemlju. 26 Poslao je uhode u njihov tabor. Ti su se vratili i javili mu kako se spremaju da no?u navale na njih. 27 Kad je zašlo sunce, Jonatan je zapovjedio svojima da bde i oružje drže pod rukom, da svu no? budu spremni na boj. Oko tabora postavio je predstraže. 28 Na vijest da su Jonatan i njegovi spremni na boj, neprijatelji su se uplašili i klonuli srcem te su u svom taboru zapalili vatre. 29 Ali Jonatan i njegovi vojnici nisu do jutra znali za njihov odlazak, jer su vidjeli da gore vatre. 30 Jonatan ih stade goniti, ali ih ne stiže budu?i da su prešli rijeku Eleuter. 31 Jonatan je odatle krenuo protiv Arapa koji se zovu Zabadejci te ih razbio i oplijenio. 32 Zatim je digao tabor i došao u Damask i prošao svu tu zemlju. 33 A Šimun se zaputio i dopro sve do Askalona i susjednih mjesta. Skrenuo je u Jopu i zauzeo je. 34 ?uo je, naime, da stanovnici kane to mjesto predati Demetrijevim pristašama. U nj je smjestio posadu da ga ?uvaju. Utvr?ivanje Jeruzalema 35 Kad se Jonatan vratio, sazvao je skupštinu narodnih starješina i s njima odlu?io da u Judeji sagradi tvr?ave, 36 da nadogradi jeruzalemske zidove, podigne visoku pregradu izme?u Tvr?e i grada i tako odijeli Tvr?u od grada, osami je da njezini ljudi ne mogu ni kupovati ni prodavati. 37 Sabrali su se da ponovo ozidaju grad. Srušio se dio zida na potoku s isto?ne strane. Obnovili su ?etvrt zvanu Kafenata. 38 A Šimun ponovo sagradi Adidu u Šefeli, utvrdi je i namjesti vrata s prijevornicama. Jonatan pada neprijatelju u ruke 39 Trifon je snovao da zavlada Azijom, ovjen?a se krunom i digne ruku na kralja Antioha. 40 Boje?i se da ga Jonatan ne sprije?i i da na nj, ako ustreba, ne zavojšti, smišljao je kako bi ga uhvatio i ubio. Krenuo je u Betšan. 41 Jonatan izi?e preda nj sa ?etrdeset tisu?a ljudi izabranih za borbu. Došao je u Betšan. 42 Trifon je vidio kako je došao s velikom vojskom pa se pobojao na nj staviti ruku. 43 I tako ga primi s po?astima, preporu?i ga svim svojim prijateljima, obdari ga i svojim prijateljima i ?etama zapovjedi da ga slušaju kao njega samoga. 44 Jonatanu je rekao: "Zašto si zamarao sav taj narod kad me?u nama ne prijeti rat? 45 Pošalji ih, dakle, svojim ku?ama, izaberi nekoliko ljudi da te prate pa hajde sa mnom u Ptolemaidu. Predat ?u ti taj grad kao i ostale tvr?ave, ostatak ?eta i sve službenike, zatim ?u se vratiti i oti?i, jer radi toga sam i došao." 46 Jonatan mu povjerova i u?ini kako je on rekao. Otpustio je ?ete da odu u židovsku zemlju. 47 Uza se je ostavio tri tisu?e ljudi, od kojih je dvije tisu?e odvojio u Galileji, a tisu?u ih je pošlo s njim. 48 Kad je Jonatan ušao u Ptolemaidu, njezini stanovnici zatvoriše vrata, uhvatiše ga i posjekoše sve njegove pratioce. 49 Trifon je poslao pješake i konjanike u Galileju i u veliku ravnicu da pobiju sve Jonatanove pristalice. 50 Ti su doznali da je Jonatan uhva?en i da je poginuo zajedno sa svima svojima. Ohrabrili su jedni druge i pošli stisnutih redova, spremni za boj. 51 Kad su progonitelji vidjeli da im je život ugrožen, vratiše se. 52 Svi su živi i zdravi došli u židovsku zemlju. Oplakivali su Jonatana i njegovu pratnju. Bili su puni straha. Sav je narod tugovao. 53 su pogani oko njih nastojali da ih istrijebe. Govorili su: "Nemaju ni vo?e ni pomo?nika. Vrijeme je da udarimo na njih, pa ?emo im zatrti spomen me?u ljudima!" V. ŠIMUN VELIKI SVE?ENIK I VO?A ŽIDOVA ?(143.-134. prije Krista) Šimun preuzima zapovjedništvo

13

13Šimun je saznao da je Trifon sabrao veliku vojsku da upadne u judejsku zemlju i da je opustoši. 2 Kad je vidio gdje narod strepi od straha, došao je u Jeruzalem i skupio ga. 3 Tješio je narod govore?i: "Dobro znate što smo ja i moja bra?a i ku?a mog oca u?inili za Zakon i za Sveto mjesto. Poznati su vam i ratovi i nevolje koje smo pretrpjeli. 4 Sva su moja bra?a izginula za Izrael. Ja sam ostao sam. 5 U vrijeme ugnjetavanja nikako ne želim svog života štedjeti. Nisam bolji od svoje bra?e. 6 Nego radije ?u osvetiti svoj narod, Sveto mjesto, vaše žene i vašu djecu, jer su se svi pogani, gonjeni mržnjom, udružili da nas zatru." 7 ?im je narod ?uo te rije?i, rasplamtio se duh u njemu. 8 Odgovorili su mu jakim glasom: "Ti si naš vo?a namjesto Jude i svoga brata Jonatana! 9 Preuzmi vodstvo u našem ratu. Što nam god ti zapovjediš, mi ?emo izvršiti." 10 Sabrao je sve ljude sposobne za borbu i žurno dovršio zidove Jeruzalema i unaokolo ga utvrdio. 11 Poslao je u Jopu Apsalomova sina Jonatana i s njim znatnu vojsku. Taj je odande izagnao stanovnike i ondje se nastanio. Šimun odagnao Trifona iz Judeje 12 Trifon se podigao s velikom vojskom iz Ptolemaide da navali na židovsku zemlju. S njime je bio zasužnjeni Jonatan. 13 Šimun se utaborio kod Adide naprama ravnici. 14 Kad je Trifon doznao da je Šimun zamijenio svoga brata Jonatana i da kani s njim zametnuti boj, poslao je poslanike da mu kažu: 15 "Zbog srebra što ga tvoj brat Jonatan duguje kraljevskoj blagajni za službe što ih je obnašao držimo ga u sužanjstvu. 16 Zato sad pošalji stotinu srebrnih talenata i dva njegova sina kao taoce, da se, kad bude pušten na slobodu, ne odmetne od nas. Onda ?emo ga pustiti." 17 Premda je Šimun znao da mu glasnici lažu, ipak je poslao po srebro i dje?ake da na sebe ne navu?e veliko neprijateljstvo naroda. 18 Jer bi ina?e rekli da je Jonatan poginuo zato što on nije poslao novce i dje?ake. 19 Zato je poslao dje?ake i stotinu talenata, ali ga Trifon prevari i ne posla Jonatana. 20 Poslije toga Trifon je krenuo da osvoji zemlju i opustoši je. Odabrali su zaobilazni put prema Adori. Šimun mu se ispre?avao sa svojom vojskom kuda god je on prolazio. 21 A oni koji su bili u Tvr?i poslaše Trifonu poslanike, traže?i da brzo do?e k njima kroz pustinju i opskrbi ih hranom. 22 Tada Trifon odredi da onamo odu svi njegovi konjanici, ali je te no?i pao tako obilan snijeg da nisu mogli krenuti. Digao je tabor i otišao u Galaaditidu. 23 Nadomak Baskame ubio je Jonatana, koga tu i pokopaše. 24 Potom se Trifon vratio u svoju zemlju. Jonatan pokopan u modinskoj grobnici koju je sagradio Šimun 25 Šimun je poslao po kosti svoga brata Jonatana i ukopao ga u Modinu, gradu svojih otaca. 26 Za njim je žalio sav Izrael i oplakivao ga mnogo dana. 27 Šimun je na grobnici svog oca i svoje bra?e podigao nadgrobnik od kamena ugla?ena straga i sprijeda, a tako visok da se vidio iz daljine. 28 Podigao je sedam piramida, jednu prema drugoj, ocu i majci i ?etvorici bra?e. 29 Na?inio im je podnožja, okružio ih visokim stupovima, na stupove je na vje?ni spomen postavio bojnu opremu, a uz bojnu opremu klesane la?e da ih vide svi koji plove morem. 30 Takva je grobnica koju je podigao u Modinu i koja postoji i dan-danas. Darovi Demetrija II. Šimunu 31 Trifon je mladoga kralja Antioha pogubio na prijevaru. 32 Zavladao je namjesto njega, ovjen?ao se krunom Azije i time navalio mnogo zla na zemlju. 33 A Šimun je ponovo sagradio tvr?ave po Judeji, obzidao ih visokim kulama i velikim zidovima, s vratima i prijevornicama, i tvr?ave je opskrbio hranom. 34 Potom je Šimun izabrao ljude i poslao ih kralju Demetriju da zemlji isposluju oprost, jer je Trifon znao samo otimati. 35 Kralj Demetrije poslao je odgovor na njihov zahtjev u pismu sastavljenu ovako: 36 "Kralj Demetrije pozdravlja vrhovnog sve?enika Šimuna, prijatelja kraljeva, starješine i judejski narod. 37 Primili smo zlatnu krunu i palmovu gran?icu koju ste nam poslali, pa smo pripravni da s vama sklopimo potpuni mir i da pišemo svojim službenicima da vas oproste od poreza. 38 Sve ono što smo s vama uglavili neka ostane na snazi i tvr?ave što ste ih sagradili neka su vaše. 39 Opraštamo vam dosadašnje prijestupe i propuste i krunu koju dugujete. A ako se kakav drugi porez ubirao u Jeruzalemu, neka se više ne zahtijeva. 40 Ako su koji od vas kadri da se uvrste u moju tjelesnu stražu, neka se upišu. Neka me?u nama vlada mir." 41 Godine sto sedamdesete skinut je jaram pogana s Izraela, 42 i narod je u svojim poveljama i ugovorima po?eo pisati: "Prve godine istaknutog vrhovnog sve?enika, židovskog vojskovo?e i glavara Šimuna." Šimun zauzima Gezer 43 U te dane opkoli Šimun Gezer da bi ga zaposjeo vojskom. Na?inio je kule na kota?ima i njima se poslužio protiv grada. Prolomio je jedan od bedema i osvojio ga. 44 Oni s kule usko?ili su u mjesto. U gradu nasta velika strka. 45 Gra?ani se sa ženama i djecom popeli na bedeme, trgali na sebi odje?u i Šimunu iza glasa dovikivali da s njima sklopi mir: 46 "Ne postupaj s nama po našoj zlo?i nego po svojem milosr?u!" 47 Šimun se s njima sporazumio i prestao je na njih udarati, ali ih je istjerao iz grada, o?istio ku?e u kojima su držali idole, a zatim u?e uz pjesme i hvalospjeve. 48 Uklonio je odande svaku ne?isto?u, naselio ljude koji vrše Zakon, utvrdio grad pa onda u njemu sebi uredio boravište. Šimun osvaja jeruzalemsku Tvr?u 49 Onima koji su bili u jeruzalemskoj Tvr?i nije se dopuštalo da odlaze iz zemlje ili da u nju idu, da kupuju ili prodaju. Ljuto su izgladnjeli. Mnogi su od njih svisnuli od gladi. 50 Zavapili su k Šimunu da s njima sklopi mir, a on tako i u?ini, ali ih odande istjera i o?isti Tvr?u od svake poganštine. 51 Židovi su u nju ušli dvadeset i tre?ega dana drugoga mjeseca godine sto sedamdeset i prve. Klicali su nose?i palmove grane, pjevali himne i hvalospjeve uz citare, harfe i cimbale, jer velik neprijatelj bijaše slomljen i izba?en iz Izraela. 52 Šimun je odredio da se svake godine taj dan svetkuje s veseljem. Utvrdio je hramsku goru kraj Tvr?e te se ondje sa svojima nastanio. 53 je Šimun vidio da mu je sin Ivan odrastao do muževne dobi, postavi ga zapovjednikom svih snaga. Ivan se smjestio u Gezeru. Pohvala Šimunu

14

14Godine sto sedamdeset i druge skupio je kralj Demetrije svoju vojsku i pošao u Mediju da dobije pomo? za rat protiv Trifona. 2 Kad je perzijski i medijski kralj Arsak ?uo da je Demetrije došao na njegovo podru?je, posla jednog od svojih zapovjednika da ga uhvati živa. 3 Taj je otišao i porazio Demetrijevu vojsku, a njega uhvatio i doveo Arsaku, koji ga zatvori. 4 Zemlja je bila mirna za sve Šimunove vlade. Radio je na dobro svog naroda, i njegovu su vlast voljeli i njegovu slavu za sveg mu života. 5 Uz ostala slavna djela zauze Jopu, od nje u?ini svoju luku i sebi otvori pristup k morskim otocima. 6 Razmakao je me?e svog naroda, zadržao zemlju u ruci 7 i skupio mnoštvo zarobljenika. Zagospodario je Gezerom, Betsurom i Tvr?om, odande je uklonio poganštinu i nitko se nije našao da mu odoli. 8 Ljudi su mirno obra?ivali zemlju, zemlja je davala svoj prirod, a drve?e u ravnici plodove. 9 Starci su na trgovima sjedili, svi su razgovarali o blagostanju, mladi?i su nosili raskošnu odoru i oklop. 10 Gradove je opskrbio živežem, opremio ih utvrdama, slava mu se pronijela do nakraj svijeta. 11 Smirio je zemlju te Izrael doživje veliku radost. 12 Svatko je sjedio pod svojom lozom i smokvom i nitko ga nije uznemirivao. 13 Nestali su svi što su ga u zemlji napadali, i tih su dana kraljevi bili poraženi. 14 Pridizao je ponizne u svom narodu i suzbijao sve bezbožnike i zlikovce. Obdržavao je Zakon, 15 vratio slavu Svetištu i obogatio ga mnogim posu?em. Obnova saveza sa Spartom i Rimom 16 Kad se u Rimu i do same Sparte saznalo da je Jonatan umro, nastade velika žalost. 17 Ali su ?uli da ga je kao vrhovni sve?enik naslijedio njegov brat Šimun, da je zavladao zemljom i gradovima u njoj 18 i zato su mu pisali na bron?anim plo?icama da s njim obnove prijateljstvo i savezništvo koje su ve? uglavili s njegovim bratom Judom i Jonatanom. 19 To se pro?italo pred skupštinom u Jeruzalemu. 20 Evo prijepisa pisma što su ga poslali Spartanci: "Glavari i grad Spartanaca pozdravljaju velikog sve?enika Šimuna, starješine, sve?enike i sav ostali židovski narod, svoju bra?u. 21 Poslanici koje ste poslali našem narodu kazivali su nam o vašoj slavi i ?asti i obradovali smo se njihovu dolasku. 22 Mi smo njihov izvještaj zapisali u narodnom vije?u ovako: židovski poslanici, Antiohov sin Numenije i Jasonov sin Antipater, došli su da s nama obnove prijateljstvo. 23 I narod je odlu?io da ljude primi s po?astima i da se prijepis njihova izvješ?a stavi me?u javne spise, da spartanski narod na to sa?uva uspomenu. Osim toga, jedan je prijepis na?injen za vrhovnog sve?enika Šimuna." 24 Poslije toga Šimun je poslao Numenija u Rim s velikim zlatnim štitom, teškim tisu?u mina, da s Rimljanima utvrdi savez. Odluka u po?ast Šimunu 25 Kad je narod saznao za te doga?aje, re?e: "Kako da zahvalimo Šimunu i njegovim sinovima? 26 Jer on se pokazao ?vrst, kao i njegova bra?a i ku?a njegova oca. U bojevima je juna?ki odbio izraelske neprijatelje i izvojštio slobodu." I ispisaše bron?ane plo?ice, koje su postavili na stupove na gori Sionu. 27 A evo, u prijepisu, što su napisali: "Osamnaestog dana mjeseca Elula godine sto sedamdeset i druge, a to je tre?a godina velikog sve?enika Šimuna, u Asaramelu, 28 na velikoj skupštini sve?enika, naroda, narodnih knezova i zemaljskih starješina objavilo se slijede?e: 29 Dok su se ?esti ratovi vodili u zemlji, Matatijin sin Šimun, potomak Joaribovih sinova, i njegova bra?a izlagali su se opasnosti i opirali se protivnicima svog naroda da održe svoje Svetište i Zakon i uvelike su proslavili narod. 30 Jonatan je okupio narod i postao veliki sve?enik, a zatim se pridružio svom narodu. 31 Neprijatelji Židova naumili su osvojiti njihovu zemlju da opustoše njihovo podru?je i dignu ruke na Svetište. 32 Tada je ustao Šimun i po?eo vojevati za narod. Dao je mnogo svoga blaga, opremao oružjem hrabre ljude svog naroda i davao im pla?u. 33 Utvrdio je židovske gradove i Betsur na židovskoj me?i, gdje se prije nalazilo neprijateljsko oružje, i ondje je smjestio posadu židovskih ratnika. 34 Utvrdio je i Jopu na moru i Gezer u azotskom kraju, gdje su prije bili neprijatelji. Ondje je naselio Židove i ostavio im sve što im je trebalo za uzdržavanje. 35 Narod je upoznao Šimunovu vjernost i slavu kojom je on nakanio ovjen?ati svoj narod. Zbog svih njegovih zasluga, zbog pravde i vjernosti narodu i jer je svime nastojao da podigne narod, postaviše ga za svoga vo?u i velikog sve?enika. 36 Onih dana on je uspio odstraniti pogane iz zemlje koju su zaposjeli i one iz Davidova grada u Jeruzalemu, gdje su se utvrdili i odakle su provaljivali i one?iš?ivali okolicu Svetišta i tako teško obeš?aš?ivali njegovu svetost. 37 Smjestio je ondje židovske ratnike i utvrdio Tvr?u da zemlja i grad budu sigurni. Podigao je i jeruzalemske zidove. 38 Zato mu je kralj Demetrije potvrdio vrhovno sve?eništvo, 39 podigao ga u red svojih prijatelja i okružio ga velikim sjajem. 40 Jer je kralj ?uo kako Rimljani Židove nazivaju svojim prijateljima, saveznicima i bra?om i kako su Šimunove poslanike po?astili, 41 a Židovi i sve?enici zaklju?ili neka im Šimun bude vo?a i veliki sve?enik dovijeka, dok ne ustane vjerodostojan prorok. 42 Neka im bude upravitelj te odre?uje one koji ?e se brinuti za dobro Svetišta, za upravu zemljom, za oružje i utvrde. 43 Neka se brine za Svetište. Njega neka svi slušaju, sve isprave u zemlji neka se pišu u njegovo ime, a on da se obla?i u grimiz i nosi zlatan nakit. 44 Da se ne usudi nitko, ni od naroda ni od sve?enika, da štogod osuje?uje ili se protivi onome što je on zapovjedio, niti da mimo njega u zemlji saziva skupštine, niti da se obla?i grimizom ili nosi zlatnu kop?u. 45 Tko se god o to ogriješi ili štogod od toga osujeti bit ?e krivac. 46 Sav je narod odobrio da se Šimun ovlasti da radi prema svom naho?enju. 47 Šimun je prihvatio i pristao da bude vrhovni sve?enik, vojskovo?a i knez Židova i sve?enika, da bude na ?elu svima." 48 Odredili su da se ta isprava ureže u bron?ane plo?e i da se one izlože u predvorju Svetišta na vidljivu mjestu, 49a se njezini prijepisi pohrane u riznici tako da njima raspolažu Šimun i njegovi sinovi. Antioh VII. priznaje Šimunove ?asti i Trifona opsjeda u Dori

15

15Antioh, sin kralja Demetrija, posla s morskih otoka sve?eniku i židovskom vo?i Šimunu i svemu narodu 2 pismo ovog sadržaja: "Kralj Antioh pozdravlja velikog sve?enika i vo?u Šimuna i židovski narod. 3 Budu?i da su se pokvarenjaci do?epali kraljevstva naših otaca, odlu?io sam da ga opet osvojim i uspostavim kako je bilo i prije, i zato sam podigao silne ?ete i opremio ratno brodovlje 4 da se iskrcam u zemlji i osvetim onima koji su je upropastili i opustošili mnoge gradove moga kraljevstva. 5 Potvr?ujem ti sva oslobo?enja od poreza kojih su te oslobodili kraljevi prije mene i svih ostalih prinosa koje su ti otpustili. 6 Dopuštam ti da u svojoj kovnici kuješ novce koji ?e zakonito optjecati tvojom zemljom. 7 Neka Jeruzalem i Svetište budu slobodni. Neka ti ostane sve oružje koje si proizveo i sve tvr?ave koje si podigao i koje zapremaš. 8 Neka ti se oprosti sve što duguješ kraljevskoj riznici i ono što ?eš ubudu?e dugovati kralju odsele pa dovijeka. 9 Kad ponovo osvojimo svoje kraljevstvo, obasut ?emo tebe, tvoj narod i Hram takvim ?astima da ?e vam slava zablistati po svoj zemlji." 10 Godine sto sedamdeset i ?etvrte krenu kralj Antioh u zemlju svojih otaca. Oko njega su se okupile sve ?ete, tako da ih je malo ostalo uz Trifona. 11 Antioh je udario za njim u potjeru. Trifon je pobjegao u Doru na moru, 12 jer je znao da se na njega svalilo zlo i da su ga ?ete ostavile. 13 Antioh se utaborio kod Dore sa sto i dvadeset tisu?a pješaka i osam tisu?a konjanika. 14 Opkolio je grad, pritisnuo ga s kopna i mora, jer se brodovlje približilo s morske strane, tako da nitko nije mogao niti ulaziti niti izlaziti. Povratak rimskog poslanstva u Judeju i proglašenje saveza s Rimljanima 15 Uto je Numenije sa svojom pratnjom došao iz Rima s pismima za kraljeve i zemlje. Evo njihova sadržaja: 16 "Rimski konzul Lucije pozdravlja kralja Ptolemeja. 17 Veliki sve?enik Šimun i židovski narod uputili su nam židovske poslanike kao prijatelje i saveznike da obnove nekadašnje prijateljstvo i savezništvo. 18 Donijeli su zlatan štit od tisu?u mina. 19 Odlu?ili smo, dakle, pisati kraljevima i zemljama da im ne ?ine nikakva zla niti da udaraju na njih, na njihove gradove, na njihovu zemlju i da se ne povezuju s onima koji bi ih napadali. 20 Odlu?ili smo da od njih primimo štit. 21 Ako su, dakle, kakvi opaki ljudi utekli iz njihove zemlje k vama, predajte ih velikom sve?eniku Šimunu da ih kazni po njihovim zakonima!" 22 Tako je pisao kralju Demetriju, Atalu, Ariaratu, i Arsaku 23 i u sve zemlje: Sampsami, Spartancima, u Delos, u Mindos, u Sikion, U Kariju, u Samos, u Pamfiliju, u Likiju, u Halikarnas, u Rodos, u Faselidu, u Kos, u Sidu, u Arad, Gortinu, Knidos, Cipar i Kirenu. 24 Prijepis tih pisama poslali su velikom sve?eniku Šimunu. Antioh VII. opsjeda Doru i mijenja raspoloženje prema Šimunu 25 Antioh je taborio pred Dorom, u njezinu predgra?u, pa je neprestano upu?ivao nove odrede protiv grada i izra?ivao bojne naprave. Stisnuo je Trifona tako da se nije moglo niti izlaziti niti ulaziti. 26 Šimun mu je poslao dvije tisu?e odabranih ljudi da mu pomažu u boju, a k tomu srebra i zlata i mnogo opreme. 27 On toga ne htjede primiti. Štoviše, poništio je sve što je prije sa Šimunom ugovorio. Posve se izmijenio prema njemu. 28 Poslao je k njemu Atenobija, jednog od svojih prijatelja, da se s njim porazgovori i re?e mu: "Vi držite u svojoj vlasti Jopu, Gezer i jeruzalemsku Tvr?u, gradove moga kraljevstva. 29 Njihova ste podru?ja opustošili, po?inili ste mnogo zla u zemlji i zavladali mnogim krajevima u mom kraljevstvu. 30 Zato sad vratite gradove koje ste osvojili, zajedno s porezima onih krajeva kojima ste zavladali izvan židovskih granica. 31 Ako pak ne?ete, dajte mjesto toga pet stotina srebrnih talenata, a za štete što ste ih po?inili i za poreze gradova drugih pet stotina talenata; ako ni toga ne?ete, po?i ?emo protiv vas u rat." 32 Kraljev je prijatelj Atenobije došao u Jeruzalem i vidio Šimunov sjaj i ormar sa zlatnim i srebrnim posu?em i mnogu poslugu. On se zapanjio. Saop?io mu je kraljevu poruku. 33 Šimun mu odgovori ovako: "Mi nikako nismo oteli tu?u zemlju niti smo zavladali tu?im dobrima, nego je to baština naših otaca: naši su je neprijatelji nepravedno stanovito vrijeme posjedovali. 34 Mi smo pak, koriste?i se povoljnim prilikama, ponovo osvojili baštinu svojih predaka. 35 Što se ti?e Jope i Gezera, koje ti tražiš, ti su gradovi mnogo mu?ili narod i pustošili nam zemlju, za njih ?emo dati stotinu talenata." 36 Poslanik mu na to nije odgovorio ni rije?i. Vratio se gnjevan kralju i upoznao ga sa Šimunovim odgovorom i veli?anstvom, ukratko, sa svim što je vidio, a kralj nato usplamtje gnjevom. Kendebej uznemiruje Judeju 37 Trifon se ukrcao u la?u i pobjegao u Ortosiju. 38 Kralj je Kendebeja postavio za upravitelja primorja i predao mu pješa?ke i konjani?ke ?ete. 39 Zapovjedio mu je da se utabori pred Judejom i naložio mu da izgradi Kedron, u?vrsti mu vrata i zavojšti na narod. Kralj je pošao u potjeru za Trifonom. 40 Kendebej je došao u Jamniju i po?eo uznemirivati narod, provaljivati u Judeju, odvoditi narod u roblje i ubijati ga. 41ovo je izgradio Kedron te u nj smjestio konjanike i pješake da provaljuju i obilaze judejskim putovima, kako mu bješe zapovjedio kralj. Pobjeda Šimunovih sinova nad Kendebejem

16

16Ivan uza?e iz Gezera i javi svom ocu Šimunu što radi Kendebej. 2 Šimun tada dozva svoja dva najstarija sina, Judu i Ivana, i re?e im: "Moja bra?a i ja, i moj o?inski dom, vojevali smo protiv Izraelovih neprijatelja od mladosti do današnjeg dana i uspjeli smo više puta izbaviti Izraela. 3 Sad sam ja ostario, a vi ste se po Milosti dohvatili snage: stanite, dakle, na moje mjesto i na mjesto mog brata! Idite i borite se za naš narod, i nebeska pomo? neka bude s vama!" 4 Tada izabra u zemlji dvadeset tisu?a pješaka i konjanike te odoše na Kendebeja. Preno?ili su u Modinu. 5 Uranivši ujutro, krenuli su u ravnicu, i gle, ide na njih velika vojska, pješaci i konjanici. Me?u njima bijaše potok. 6 Ivan sa svojim ljudima zauze položaj nasuprot neprijateljima. A kad je vidio da se narod boji prije?i preko potoka, sam prije?e prvi. Ljudi, vide?i ga, prije?oše za njim. 7 Razdijelio je vojsku i konjanike pomiješao me?u pješake, jer je neprijateljskih konjanika bilo vrlo mnogo. 8 Odjeknuše trube. Kendebej sa svojom vojskom pobježe. Mnogi su poginuli, a oni koji su se spasili pobjegoše put tvr?ave. 9 Tada bi ranjen Ivanov brat Juda. Ivan ih je pak gonio dok Kendebej nije stigao do Kedrona, što ga je sam utvrdio. 10 Pobije?eni su utekli do kula u poljima Azota, a pobjednik ih zapali. Od njih pade oko dvije tisu?e ljudi. Ivan se mirno vratio u Judeju. Šimunova smrt u Doku - Naslje?uje ga sin Ivan 11 Abubov sin Ptolemej postavljen je upraviteljem u jerihonskoj ravnici. Imao je mnogo srebra i zlata, 12 jer je bio zet velikog sve?enika. 13 Njegovo se srce uzoholilo. Naumio je da zavlada zemljom i stvarao je vjerolomne osnove protiv Šimuna i njegovih sinova. 14 Šimun je obilazio gradove u zemlji nadziru?i ih i brinu?i se za upravu. Tako je došao u Jerihon sa svojim sinovima Matatijom i Judom godine sto sedamdeset i sedme, jedanaestog mjeseca, a to je mjesec Sabat. 15 Abubov ih sin prijevarom namami u tvr?avicu zvanu Dok, koju je on i sagradio. Pripravio im je veliku gozbu, ali je ondje sakrio ljude. 16 Kad se Šimun sa svojim sinovima napio, ustao je Ptolemej sa svojim ljudima, uzeo oružje, navalio na Šimuna u blagovalištu i ubio njega, njegove sinove i neke od njihove posluge. 17 Tako je po?inio veliku nevjeru, dobro uzvratio zlom. 18 Ptolemej je o tom pismeno obavijestio kralja da mu pošalje u pomo? ?ete i preda mu gradove i zemlju. 19 Druge je poslao u Gezer da maknu Ivana te je pismeno naložio zapovjednicima vojske da do?u k njemu da im dade srebra, zlata i darova. 20 Ostale je poslao da zauzmu Jeruzalem i hramsku goru. 21 Ali je netko potr?ao naprijed i Ivanu u Gezeru javio da su mu poginuli otac i bra?a. Dodao je: "I poslao je nekoga da ubije i tebe." 22 Na tu se vijest Ivan razgnjevi. Uhvatio je ljude koji su došli da ga ubiju te ih je pogubio, jer je znao da ga žele ubiti. 23 Ostala Ivanova djela, njegovi ratovi i junaštva što ih je izvršio, bedemi koje je sagradio i ostali njegovi pothvati,