Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Prva knjiga o Samuelu I. SAMUEL 1. DJETINJSTVO SAMUELOVO Hodo?aš?e u Šilo

1

1Bio jedan ?ovjek iz Ramatajima, Sufovac iz Efrajimove gore, po imenu Elkana, sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Sufova, Efrajimljanin. 2 Imao je dvije žene: ime jednoj bijaše Ana, a drugoj bijaše ime Penina. Penina je imala djece, a Ana ih nije imala. 3 Taj je ?ovjek svake godine uzlazio iz svoga grada da se pokloni i prinese žrtvu Jahvi Sebaotu u Šilu. Ondje su bila dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, kao sve?enici Jahvini. 4 Jednoga dana Elkana prinese žrtvu. On je obi?no svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i k?erima davao više žrtvenih dijelova, 5 a Ani je davao samo jedan dio, premda je više ljubio Anu, ali Jahve joj ne bijaše dao od srca poroda. 6 Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda. 7 Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. 8 Tada joj re?e Elkana, njezin muž: "Zašto pla?eš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?" Anina molitva 9 Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a sve?enik Eli sje?aše na stolici na pragu svetišta Jahvina. 10 I oja?ena u duši pomoli se Ana Jahvi, pla?u?i gorko. 11 I zavjetova se ovako: "Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i opomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško ?edo, ja ?u ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva ne?e prije?i preko glave njegove." 12 Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina. 13 Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije ?uo. Zato Eli pomisli da je pijana. 14 I re?e joj Eli: "Dokle ?eš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi!" 15 Ali Ana odgovori i re?e: "Nisam pijana, gospodaru, nego sam velika nesretnica. Nisam pila ni vina ni opojna pi?a nego izlijevam dušu svoju pred Jahvom. 16 Ne sudi službenicu svoju kao ženu nevaljalu, jer sam od preteške tuge i žalosti tako dugo molila." 17 Tada joj Eli odgovori ovako: "Po?i u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molitvu kojom si ga molila." 18 A ona re?e: "Neka službenica tvoja na?e milost u o?ima tvojim!" I žena ode svojim putem: jela je i lice joj nije više bilo tužno kao i prije. Ro?enje Samuelovo 19 Sutradan uraniše i pokloniše se Jahvi, a onda se vratiše i do?oše svojoj ku?i u Ramu. Elkana pozna Anu, ženu svoju, a Jahve je se opomenu. 20 Ana zatrudnje i, kad bi vrijeme, rodi sina koga nazva imenom Samuel, "jer sam ga", re?e, "izmolila od Jahve". 21 Poslije godine dana uzi?e njezin muž Elkana sa svim domom svojim da prinese Jahvi godišnju žrtvu i da izvrši zavjet. 22 Ali Ana ne po?e s njim jer re?e svome mužu: "Ne?u po?i dok se dijete ne odbije od prsiju, a onda ?u ga odvesti da se pokaže pred Jahvom i da ostane ondje zauvijek." 23 I odgovori joj Elkana, njezin muž: "?ini kako misliš da je dobro; ostani dok ga ne odbiješ od prsiju; samo neka ti Jahve ispuni tvoju želju!" I žena osta kod ku?e doje?i sina svoga dok ga nije odbila od prsiju. Posve?enje Samuelovo 24 ?im ga je odbila od prsiju, povede ga sa sobom uzevši uz to trogodišnjeg junca, efu brašna i mijeh vina; i uvede ga u Dom Jahvin u Šilu. A dje?ak je bio još vrlo mlad. 25 Tada zaklaše junca, a majka dje?akova pristupi k Eliju. 26 I re?e Ana: "Dopusti, gospodaru! Tako ti života tvoga, gospodaru, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe mole?i se Jahvi. 27 Molila sam za ovo dijete, i Jahve mi je uslišio prošnju kojom sam ga prosila. 28o i ja njega ustupam Jahvi za sve dane njegova života: ta isprošen je od Jahve." I pokloniše se ondje Jahvi. Hvalospjev Anin

2

1Nato se Ana pomoli ovako: "Kli?e srce moje u Jahvi, raste snaga moja po Bogu mom. Šire mi se usta na dušmane moje, jer se radujem pomo?i tvojoj. 2 Nitko nije svet kao što je Jahve 0 nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao što Bog je naš. 3 Ne govorite mnogo hvastavih rije?i, neka ne izlazi drskost iz usta vaših, jer Jahve je sveznaju?i Bog, pravo on prosu?uje djela. 4 Lomi se luk junacima, nemo?ni se snagom opasuju. 5 Neko? siti sad se za kruh mu?e, neko? gladni ne gladuju više. Nerotkinja ra?a sedam puta, majka brojne djece svježinu izgubi. 6 Jahve daje smrt i život, ruši u Šeol i odande diže. 7 Jahve ?ini uboga i bogata, obara ?ovjeka i uzvisuje. 8 Diže slabi?a iz prašine, iz bunjišta izvla?i uboga, da ih posadi s knezovima i da im odredi po?asna mjesta. Jer Jahvini su stupovi zemlje, na njih je stavio ovaj svijet. 9 Korake ?uva svojih vjernika, zlikovce stiže propast u mraku 0 snagom ?ovjek ne stje?e pobjede). 10 Koji se protive Jahvi, padaju, Svevišnji grmi s nebesa. Jahve sudi me?ama zemlje, daje silu svojemu kralju, uzdiže snagu pomazanika svoga." 11 Potom se Ana vrati u Ramu, a dje?ak ostade da služi Jahvi pod okom sve?enika Elija. Elijevi sinovi 12 A Elijevi sinovi bijahu nevaljali ljudi jer nisu marili za Jahvu 13 ni za prava sve?enika nasuprot narodu: kad bi tko prinosio žrtvu, došao bi sluga sve?enikov, dok se meso još kuhalo, s trorogom vilicom u ruci 14 i zabadao njom u kotli? ili u lonac, u tavu ili u zdjelu, i što god bi se nabolo na vilicu, uzimao je sve?enik sebi. Tako su ?inili svim Izraelcima što su dolazili onamo, u Šilo. 15 Tako i prije nego bi se spalilo salo, došao bi sluga sve?enikov i rekao ?ovjeku koji je prinosio žrtvu: "Daj mi mesa da ispe?em sve?eniku! On ne?e od tebe kuhana mesa nego samo sirovo." 16 Ako bi mu ?ovjek tada rekao: "Neka se najprije spali salo, a onda uzmi što ti duša želi", on bi odgovorio: "Ne, nego daj odmah! Ako ne daš, uzet ?u silom." 17 Grijeh je mladi?a bio vrlo velik pred Jahvom, jer su ljudi prezirali žrtvu koja se prinosila Jahvi. Samuel u Šilu 18 A Samuel služaše pred Jahvom, još dijete u ople?ku lanenom. 19 Mati bi mu njegova napravila dolamicu i donosila mu je svake godine kad bi dolazila s mužem svojim da prinese godišnju žrtvu. 20 A Eli bi blagoslovio Elkanu i njegovu ženu govore?i: "Neka ti Jahve dade poroda od te žene na uzdarje za dar što ga je dala Jahvi." Nato bi se vra?ali svojoj ku?i. 21 Jahve pohodi Anu i ona zatrudnje i rodi još tri sina i dvije k?eri. A mladi je Samuel rastao pred Jahvom. Još o Elijevim sinovima 22 Eli je bio ve? vrlo star, ali je ipak ?uo sve što su njegovi sinovi ?inili svemu Izraelu. 23 I on im re?e: "Zašto radite takvo što da o tome moram slušati od svega ovog naroda? 24 Nemojte tako, sinovi moji! Nisu dobri glasovi što ih ?ujem ... Sablažnjujete narod Jahvin. 25 Ako ?ovjek zgriješi ?ovjeku, Bog ?e prosuditi. Ali ako ?ovjek zgriješi Jahvi, tko ?e se zauzeti za njega?" Ali sinovi ne poslušaše glasa oca svojega, jer je Jahve odlu?io da ih pogubi. 26 A mladi je Samuel sve više rastao u dobi i mudrosti i pred Jahvom i pred ljudima. Najava kazne 28 Odabrao sam ih izme?u svih plemena Izraelovih da mi budu sve?enici, da se uspinju na moj žrtvenik, da prinose žrtve paljenice i da nose ople?ak preda mnom: i dao sam domu oca tvojega sve paljene žrtve sinova Izraelovih. 29 Zašto gledaš zavidnim okom žrtvu i prinos što sam ih odredio za svoj Dom? I zašto paziš sinove svoje više nego mene, tove?i ih najboljim dijelovima svih žrtvenih prinosa naroda moga Izraela? 30 Zato sam - rije? je Jahve, Boga Izraelova - rekao doduše da ?e dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada - rije? je Jahvina - neka je to daleko od mene! Jer ja ?astim one koji mene ?aste, a koji mene preziru, bit ?e osramo?eni. 31 Gle, dolaze dani kad ?u odsje?i mišicu tvoju i mišicu doma oca tvojega, tako da više ne?e biti starca u tvom domu. 32 Ti ?eš kivnim okom gledati na sve dobro kojim ?u obasuti Izraela, i nikada više ne?e biti starca u tvom domu. 33 Zadržat ?u ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu o?i i vene duša njegova, ali sve mnoštvo doma tvoga poginut ?e od ljudskoga ma?a. 34 Znak ?e ti biti ono što ?e sti?i oba tvoja sina, Hofnija i Pinhasa: obojica ?e poginuti istoga dana. 35 Ja ?u sebi podi?i vjerna sve?enika koji ?e raditi po mom srcu i po mojoj želji i njemu ?u sazdati trajan dom, i on ?e svagda stupati pred pomazanikom mojim.

3

1Mladi je Samuel služio Jahvi pod nadzorom Elijevim; u ono vrijeme Jahve je izrijetka govorio ljudima, a vi?enja nisu bila ?esta. 2 No jednoga je dana Eli ležao u svojoj sobi - o?i su njegove po?ele slabiti te više nije mogao vidjeti - 3 svije?njak Božji još ne bijaše ugašen i Samuel je spavao u svetištu Jahvinu, ondje gdje je bio Kov?eg Božji. 4 I Jahve zovnu: "Samuele! Samuele!" A on odgovori: "Evo me!" 5 I otr?a k Eliju i re?e: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli re?e: "Ja te nisam zvao. Vrati se i spavaj!" I on ode i leže. 6 I Jahve opet zovnu: "Samuele! Samuele!" Samuel usta, ode k Eliju i re?e: "Evo me! Ti si me zvao!" A Eli odgovori: "Ja te nisam zvao, sine! Vrati se i spavaj!" 7 Samuel još nije poznavao Jahve i još mu nikada ne bijaše objavljena rije? Jahvina. 8 I Jahve zovnu Samuela po tre?i put. On usta, ode k Eliju i re?e: "Evo me! Ti si me zvao!" Sada Eli razumje da je Jahve zvao dje?aka. 10 I do?e Jahve i stade i zovnu kao prije: "Samuele! Samuele!" A Samuel odgovori: "Govori, sluga tvoj sluša." 11 Tada Jahve re?e Samuelu: "Evo, u?init ?u nešto u Izraelu da ?e oba uha zujati svakome koji ?uje. 12 U onaj ?u dan ispuniti na Eliju sve što sam rekao za ku?u njegovu, od po?etka do kraja. 13 Ti ?eš mu objaviti da osu?ujem ku?u njegovu dovijeka; on je znao da njegovi sinovi hule na Boga, a nije ih obuzdao. 14 Zato - kunem se domu Elijevu - ne?e oprati krivicu Elijeva doma nikakve žrtve ni prinosi dovijeka." 15 Samuel je spavao do jutra, a onda otvori vrata Doma Jahvina. Samuel se bojao kazati vi?enje Eliju. 16 Ali Eli zovnu Samuela govore?i: "Samuele, sine!" A on odgovori: "Evo me!" 17 I on upita: "Kakva je rije? koju ti re?e? Nemoj mi zatajiti ništa! Tako ti Bog u?inio zlo i dodao ti drugo ako mi zatajiš nešto od onoga što ti je kazao." 18 Nato mu Samuel pripovjedi sve i ništa ne zataji od njega. A Eli re?e: "On je Jahve, neka ?ini što je dobro u o?ima njegovim!" 19 Samuel je rastao, a Jahve je bio s njim i nije pustio da ijedna od njegovih rije?i padne na zemlju. 20 Sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, spozna da je Samuel postavljen za proroka Jahvina. 21 Jahve se i dalje javljao u Šilu, jer se objavljivao Samuelu, <4 1>i rije? se Samuelova obra?ala svemu Izraelu. 0bio vrlo star, a njegovi su sinovi ustrajali u svome opakom postupku pred Jahvom.) 2. KOV?EG SAVEZA KOD FILISTEJACA Poraz Izraelaca i zarobljenje Kov?ega saveza

4

1U ono vrijeme skupiše Filistejci vojsku protiv Izraela. Izraelci izi?oše pred njih da se pobiju i utaboriše se kod Eben Haezera, dok su Filistejci udarili tabor kod Afeka. 2 Filistejci se svrstaše u bojni red protiv Izraela i nasta žestoka bitka. Izrael podleže Filistejcima: oko ?etiri tisu?e ljudi pogibe na bojištu, na otvorenu polju. 3 Kad se narod vratio u tabor, rekoše starješine Izraelove: "Zašto je Jahve dopustio da nas Filistejci danas pobijede? Po?imo u Šilo po Kov?eg saveza Jahvina neka do?e u našu sredinu i spasi nas iz ruku naših neprijatelja." 4 Narod posla ljude u Šilo i donesoše odande Kov?eg saveza Jahve nad vojskama, koji stoluje nad kerubinima; oba sina Elijeva, Hofni i Pinhas, do?oše kao pratioci Kov?ega. 5 Kad je Kov?eg Jahvin stigao u tabor, sav Izrael podiže gromki poklik, od kojega odjeknu zemlja. 6 Filistejci ?uše taj gromki poklik i zapitaše: "Što zna?i taj gromki poklik u taboru Hebreja?" I shvatiše da je Kov?eg Jahvin stigao u njihov tabor. 7 Tada Filistejce obuze strah jer su govorili: "Bog je došao u tabor!" I povikaše: "Jao nama! Tako nije bilo dosad. 8 Jao nama! Tko ?e nas izbaviti iz ruke toga silnog Boga? To je onaj koji je udario Egipat svakojakim nevoljama. 9 Ohrabrite se i budite junaci, Filistejci, da ne postanete robovi Hebrejima kao što su oni bili robovi vama; budite junaci i borite se!" 10 Tada Filistejci zametnuše bitku, Izraelci biše potu?eni i pobjegoše svaki u svoj šator. Poraz je bio silan, jer je trideset tisu?a pješaka poginulo na izraelskoj strani. 11 I Kov?eg Božji bi otet, i oba sina Elijeva poginuše, Hofni i Pinhas. Elijeva smrt 12 Jedan Benjaminovac otr?a iz bojnih redova i stiže u Šilo još istoga dana, razderanih haljina i glave posute prašinom. 13 Kad je stigao, Eli je sjedio na svojoj stolici, pokraj vrata, paze?i na cestu, jer mu je srce strepilo za Kov?eg Božji. Taj dakle ?ovjek do?e da gradu donese glas, i nasta silna vika po svem gradu. 14 Kad je Eli ?uo viku, upita: "Kakva je to velika vika?" ?ovjek se požuri i do?e da obavijesti Elija. - 15 A Eliju bijaše devedeset i osam godina, o?i mu bijahu uko?ene te ništa više nije vidio. - 16 ?ovjek re?e Eliju: "Dolazim s bojišta, danas sam utekao iz boja." Tada starac zapita: "Što se dogodilo, sine?" 17 Glasnik odgovori: "Izrael je pobjegao pred Filistejcima, bio je to težak poraz za narod i još su oba tvoja sina poginula i Kov?eg je Božji otet!" 18 Kad je spomenuo Kov?eg Božji, pade Eli sa stolice nauznak kraj vrata, slomi vrat i umrije, jer je bio star ?ovjek i težak. Bio je sudac u Izraelu ?etrdeset godina. Smrt Pinhasove žene 19 Njegova snaha, žena Pinhasova, bijaše trudna i pred porodom. Kad je ?ula vijest da je otet Kov?eg Božji i da je umro njezin svekar i poginuo njezin muž, savila se i rodila jer su je najednom uhvatili trudovi. 20 Kako je bila na samrti, rekoše joj žene koje stajahu oko nje: "Budi bez brige jer si rodila sina!" Ali ona ne odgovori niti obrati misli na to. 21 Djetetu nadjenu ime Ikabod govore?i: "Otišla je slava od Izraela." Time je mislila na oteti Kov?eg Božji i na svoga svekra i svoga muža. 22o re?e: "Otišla je slava od Izraela" jer je otet Kov?eg Božji. Neprilike Filistejaca s Kov?egom

5

1Kad su Filistejci osvojili Kov?eg Božji, prenesoše ga iz Eben Haezera u Ašdod. 2 Nato Filistejci uzeše Kov?eg Božji, unesoše ga u hram Dagonov i smjestiše pokraj Dagona. 3 Sutradan ujutro, kad su žitelji Ašdoda došli u hram Dagonov, gle, Dagon ležaše ni?ice na zemlji pred Kov?egom Jahvinim. Oni digoše Dagona i metnuše ga natrag na njegovo mjesto. 4 Ali kad su ujutro uranili, gle, Dagon opet ležaše ni?ice na zemlji pred Kov?egom Jahvinim; glava Dagona i obje njegove ruke ležahu odsje?ene na pragu: na mjestu je stajao samo Dagonov trup. 5 Zato Dagonovi sve?enici i svi koji ulaze u Dagonov hram ne staju nogom na prag Dagonov u Ašdodu sve do današnjeg dana. 6 Tada ruka Jahvina teško pritisnu žitelje Ašdoda i natjera ih u silan strah: udari ih ?irevima, Ašdod i njegovo podru?je. 7 Kad su ljudi u Ašdodu vidjeli što se dogodilo, rekoše: "Kov?eg Boga Izraelova ne smije ostati kod nas jer se ruka njegova isprije?ila protiv nas i protiv našega boga Dagona." 8 Oni sazvaše i okupiše sve knezove filistejske k sebi i rekoše: "Što da radimo s Kov?egom Boga Izraelova?" A oni odgovoriše: "U Gat neka se prenese Kov?eg Boga Izraelova." I prenesoše Kov?eg Boga Izraelova onamo. 9 Ali kad su ga prenijeli, ruka se Jahvina spusti na grad i nasta silna strava: udari gra?ane, od najmanjega do najve?ega, tako da im se pojaviše ?irevi. 10 Oni tada poslaše Kov?eg Božji u Ekron. Ali kad je Kov?eg Božji stigao u Ekron, povikaše Ekronjani: "Donesoše Kov?eg Boga Izraelova k meni da pomori mene i sav moj narod!" 11 Zato sazvaše i okupiše sve knezove filistejske i rekoše: "Pošaljite natrag Kov?eg Boga Izraelova, neka se vrati na svoje mjesto da ne pomori mene i moj narod!" Jer vladaše smrtna strava u svemu gradu, toliko ondje bijaše pritisnula ruka Božja. 12di koji nisu pomrli bili su udareni ?irevima i bolni se vapaj grada dizao do neba. Povratak Kov?ega

6

1Kov?eg Jahvin bijaše sedam mjeseci u zemlji Filistejaca. 2 Tada Filistejci sazvaše sve?enike i vra?e i zapitaše ih: "Što da radimo s Kov?egom Jahvinim? Pou?ite nas kako da ga pošaljemo natrag na njegovo mjesto." 3 Oni odgovoriše: "Ako ho?ete vratiti Kov?eg Boga Izraelova, ne šaljite ga natrag prazna nego uza nj pošaljite i naknadnicu. Tada ?ete se izlije?iti i znat ?ete zašto se njegova ruka nije okrenula od vas." 4 Oni zapitaše: "Kakvu naknadnicu treba da mu pošaljemo?" Oni odgovoriše: "Prema broju filistejskih knezova, pet zlatnih ?ireva i pet zlatnih štakora, jer je ista nevolja na vama i na vašim knezovima. 5 Na?inite, dakle, likove svojih ?ireva i likove svojh štakora, koji vam zatiru zemlju, i dajte slavu Bogu Izraelovu. Možda ?e dignuti ruku svoju od vas, od vaših bogova i od vaše zemlje. 6 Zašto ho?ete da vam srce otvrdne kao što je bilo otvrdnulo Egip?anima i faraonu? Kad ih je Bog pritisnuo, nisu li ih onda pustili da odu? 7 Pripremite sada jedna nova kola i uzmite dvije krave dojilice koje još nisu nosile jarma: upregnite krave u kola, a njihovu telad odvedite natrag u staju. 8 Tada ?ete uzeti Kov?eg Jahvin i staviti ga na kola. Zlatne predmete koje mu prinosite kao žrtvu naknadnicu stavit ?ete u kov?eži? kraj njega i tako neka po?e. 9 Zatim gledajte: ako krene prema svome kraju, put Bet Šemeša, onda je sigurno da nam je on zadao ovo veliko zlo; ako li ne krene tako, znat ?emo da nas nije udarila njegova ruka, nego da nam se to dogodilo slu?ajno." 10 Ljudi u?iniše tako: uzeše dvije krave dojilice i upregoše ih u kola, a njihovu telad zadržaše u staji. 11 Kov?eg Jahvin staviše na kola i kov?eži? sa zlatnim štakorima i s likovima svojih ?ireva. 12 Krave udariše ravno cestom prema Bet Šemešu i jednako su išle istim putem, mukale su idu?i, a nisu skretale ni desno ni lijevo. Filistejski knezovi pratili su ih do granice Bet Šemeša. Kov?eg u Bet Šemešu 13 Stanovnici Bet Šemeša upravo su bili zabavljeni žetvom pšenice u dolini. Digavši o?i, ugledaše Kov?eg i potr?aše mu s veseljem u susret. 14 Kad su kola stigla na polje Jošue iz Bet Šemeša, zaustaviše se. Ondje bijaše velik kamen. Tada iscijepaše drvo od kola i prinesoše krave kao žrtvu paljenicu Jahvi. 15 Leviti bijahu skinuli Kov?eg Jahvin i kov?eži? što je bio kraj njega i u kojem su bili zlatni predmeti i sve bijahu stavili na onaj veliki kamen. Stanovnici Bet Šemeša prinosili su toga dana žrtve paljenice i klali žrtve klanice Jahvi. 16 Kad je to vidjelo pet filistejskih knezova, vratiše se u Ekron isti dan. 17 A ovo je pet zlatnih ?ireva što su ih Filistejci poslali kao žrtvu naknadnicu Jahvi: za Ašdod jedan, za Gazu jedan, za Aškelon jedan, za Gat jedan, za Ekron jedan. 18 A zlatnih je štakora bilo toliko koliko svih gradova filistejskih, u svih pet kneževina, od utvr?enih gradova do otvorenih sela. Svjedok je veliki kamen na koji su položili Kov?eg Jahvin i koji još i danas stoji na polju Jošue iz Bet Šemeša. 19 Sinovi Jekonijini nisu se radovali sa stanovnicima Bet Šemeša kad su vidjeli Kov?eg Jahvin. Zato je Jahve pobio sedamdeset ljudi me?u njima. Narod je tugovao zbog toga što ga je Jahve tako teško iskušao. Kov?eg u Kirjat Jearimu 20 Tada ljudi u Bet Šemešu rekoše: "Tko bi mogao opstati pred Jahvom, ovim Svetim Bogom? Kome ?e oti?i sada od nas?" 21oslaše poslanike stanovnicima Kirjat Jearima i poru?iše im: "Filistejci su vratili Kov?eg Jahvin. Do?ite i odnesite ga sebi."

7

1Tada do?oše ljudi iz Kirjat Jearima i odnesoše Kov?eg Jahvin sebi. Unesoše ga u ku?u Abinadabovu, na uzvišici, i posvetiše njegova sina Eleazara da ?uva Kov?eg Jahvin. Samuel sudac i osloboditelj 2 Od dana kad je Kov?eg bio postavljen u Kirjat Jearimu, pro?e mnogo vremena - dvadeset godina - i sav je dom Izraelov uzdisao za Jahvom. 3 Tada Samuel progovori svemu domu Izraelovu ovako: "Ako se od svega srca svoga vra?ate Jahvi, uklonite iz svoje sredine tu?e bogove, baale i aštarte, i upravite srce svoje Jahvi i njemu jedinome služite. Tada ?e vas on izbaviti iz ruke Filistejaca." 4 Sinovi Izraelovi ukloniše nato baale i aštarte i služahu jedinome Jahvi. 5 Samuel tada zapovjedi: "Skupite sve sinove Izraelove u Mispu da se pomolim Jahvi za vas." 6 Oni se dakle skupiše u Mispi; ondje su grabili vodu i izlijevali je pred Jahvom. I postili su onaj dan i priznavali: "Sagriješili smo Jahvi!" I Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi. 7 Kad su Filistejci ?uli da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi, krenu filistejski knezovi da napadnu na Izraela. Kad to vidješe sinovi Izraelovi, uplašiše se Filistejaca. 8 I zamoliše sinovi Izraelovi Samuela: "Ne prestaj vapiti za nas Jahvi, Bogu našemu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca." 9 Samuel uze jedno janje sisan?e i prinese ga Jahvi kao žrtvu paljenicu i glasno se pomoli Jahvi za Izraela, i Jahve ga usliša. 10 Dok je Samuel prinosio žrtvu paljenicu, Filistejci su došli da udare na Izraela, ali Jahve toga dana zagrmi silnom grmljavinom na Filistejce i tako ih prestraši i smete da su podlegli Izraelu. 11 Ratnici izraelski izi?oše iz Mispe i potjeraše Filistejce, tuku?i ih sve do ispod Bet Kara. 12 A Samuel uze jedan kamen i postavi ga izme?u Mispe i Ješane i nazva ga imenom Eben Haezer govore?i: "Dovde nam je Jahve pomogao." 13 Tako su Filistejci bili poniženi i nikada više ne navališe na zemlju Izraelovu, a ruka je Jahvina pritiskivala Filistejce svega vijeka Samuelova. 14 I gradove koje Filistejci bijahu zauzeli od Izraela vratiše se njemu, od Ekrona do Gata, i Izrael oslobodi njihovo podru?je iz ruke filistejske. I bio je mir izme?u Izraela i Amorejaca. 15 Samuel je bio sudac u Izraelu svega svoga vijeka. 16 Svake je godine obilazio Be tel, Gilgal i Mispu i u svim je tim mjestima sudio Izraelu. 17im se vra?ao u Ramu, jer je ondje imao svoju ku?u i ondje je sudio Izraelu. Ondje je podigao i žrtvenik Jahvi. II. SAMUEL I ŠAUL 1. USPOSTAVA KRALJEVSTVA Narod traži kralja

8

1Kad je Samuel ostario, postavio je svoje sinove za suce u Izraelu. 2 Njegov prvoro?enac zvao se Joel, a drugi sin Abija; oni su bili suci u Beer Šebi. 3 Ali sinovi nisu išli stopama o?evim: gledali su na svoj dobitak, primali mito i izvrtali pravicu. 4 Tada se skupiše sve starješine izraelske i do?oše k Samuelu u Ramu. 5 I rekoše mu: "Eto, ti si ostario, a tvoji sinovi ne idu tvojim stopama. Postavi nam, dakle, kralja da nam vlada, kao što je to kod svih naroda." 6 Ali Samuelu nije bilo drago što su rekli: "Daj nam kralja da nam vlada!" Zato se Samuel pomoli Jahvi. 7 A Jahve re?e Samuelu: "Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne žele?i da ja kraljujem nad njima. 8 Sve što su ?inili meni od onoga dana kad sam ih izveo iz Egipta pa do današnjega dana - ostavili su mene i služili tu?im bogovima - tako oni ?ine i tebi. 9 Sada, dakle, poslušaj njihov zahtjev, ali ih sve?ano opomeni i pou?i o pravima kralja koji ?e vladati nad njima." Nezgodne strane kraljevske vlasti 10 Samuel ponovi sve Jahvine rije?i narodu koji je od njega tražio kralja. 11 I re?e: "Ovo ?e biti pravo kralja koji ?e kraljevati nad vama: uzimat ?e vaše sinove da mu služe kod bojnih kola i kod konja i oni ?e tr?ati pred njegovim bojnim kolima. 12 Postavljat ?e ih za tisu?nike i pedesetnike; orat ?e oni njegovu zemlju, žeti njegovu žetvu, izra?ivati mu bojno oružje i opremu za njegova bojna kola. 13 Uzimat ?e kralj vaše k?eri da mu prire?uju mirisne pomasti, da mu kuhaju i peku. 14 Uzimat ?e najbolja vaša polja, vaše vinograde i vaše maslinike i poklanjat ?e ih svojim dvoranima. 15 Uzimat ?e desetinu od vaših usjeva i vaših vinograda i davat ?e je svojim dvoranima i svojim službenicima. 16 Uzimat ?e vaše sluge i vaše sluškinje, vaše najljepše volove i magarce i upotrebljavat ?e ih za svoj posao. 17 Uzimat ?e desetinu od vaše sitne stoke, a vi sami postat ?ete mu robovi. 18 I kad jednoga dana budete vapili za pomo? zbog kralja koga ste sami izabrali, Jahve vas ne?e uslišati u onaj dan!" 19 Narod nije htio poslušati Samuelova glasa nego re?e: "Ne! Ho?emo da kralj vlada nad nama! 20 Tako ?emo i mi biti kao svi narodi: sudit ?e nam naš kralj, bit ?e nam vo?a i vodit ?e naše ratove." 21 Kad je Samuel ?uo što narod govori, kaza sve Jahvi. 22ahve re?e Samuelu: "Poslušaj njihovu želju i postavi im kralja!" Tada Samuel re?e Izraelcima: "Vratite se svaki u svoj grad!" Šaul i magarice njegova oca

9

1Živio u ono vrijeme jedan ?ovjek u Benjaminovu plemenu po imenu Kiš, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio je iz plemena Benjaminova, ?ovjek imu?an. 2 Imao je sina po imenu Šaula, koji je bio mlad i lijep. Me?u sinovima Izraelovim nije bilo ljepšega ?ovjeka od njega: za glavu bijaše viši od svega naroda. 3 Uto se Kišu, Šaulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica, pa Kiš re?e svome sinu Šaulu: "Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i idi tražiti magarice!" 4 I pro?oše oni Efrajimovu goru i pro?oše zemlju Šališu, ali ne na?oše ništa; pro?oše zemlju Šaalim, ali magarica ne bijaše ondje; pro?oše i zemlju Benjaminovu, ali ne na?oše ništa. 5 Kad su došli u zemlju Suf, re?e Šaul momku koji ga je pratio: "Hajde, vratimo se da se ne bi otac okanio magarica i zabrinuo se za nas!" 6 A on mu odgovori: "Eno, u onom ondje gradu živi ?ovjek Božji; to je vrlo ugledan ?ovjek: što god rekne, sve se zacijelo ispunja. Po?imo, dakle, k njemu, možda ?e nas uputiti u ono zbog ?ega smo pošli na put." 7 A Šaul re?e svome momku: "Ako zaista po?emo onamo, što ?emo ponijeti ?ovjeku? Kruha je nestalo u našim torbama, nemamo dara da ponesemo ?ovjeku Božjem. Što mu možemo dati?" 8 A momak opet progovori i re?e Šaulu: "Gle, imam u ruci ?etvrt šekela srebra: dat ?u ga Božjem ?ovjeku da nas uputi kamo bismo išli." 10 Šaul odvrati svome momku: "Dobro veliš. Hajdemo!" I krenuše u grad gdje je živio ?ovjek Božji. Šaulov susret sa Samuelom 11 Kad su se penjali usponom prema gradu, sretoše djevojke koje su izašle da zahvate vode. I zapitaše ih: "Je li gore vidjelac?" - 9 Neko? se u Izraelu, kad bi išli pitati Boga za savjet, govorilo: "Hajde, po?imo k vidiocu!" Jer koga danas zovu prorokom neko? se zvao vidjelac. - 12 One im odgovore ovako: "Jest, vidjelac je pred vama. Upravo je stigao u grad, jer danas narod ima žrtvu na uzvišici. 13 ?im u?ete u grad, na?i ?ete ga još prije nego što se popne na uzvišicu da sudjeluje na žrtvenoj gozbi. Narod ne?e jesti dok on ne do?e, jer on mora blagosloviti žrtvu, a onda ?e tek uzvanici jesti. Zato idite odmah gore, jer ?ete ga sada još na?i." 14 Oni oti?oše gore u grad. Kad su ulazili na vrata, Samuel ih susrete polaze?i na uzvišicu. 15 A dan prije nego što je Šaul došao bijaše Jahve objavio Samuelu: 16 "Sutra u ovo doba poslat ?u k tebi ?ovjeka iz Benjaminove zemlje. Ti ?eš ga pomazati za kneza nad mojim narodom Izraelom. On ?e izbaviti moj narod iz ruke filistejske. Vidio sam nevolju svoga naroda i njegov je vapaj dopro do mene." 18 Šaul pristupi Samuelu na vratima i re?e: "Daj mi kaži gdje je vidio?eva ku?a." 19 A Samuel odgovori Šaulu: "Ja sam vidjelac. Po?i preda mnom na uzvišicu, danas ?ete sa mnom jesti. Sutra ?u te ujutro otpustiti i sve ?u ti kazati što ti je na srcu. 20 A za magarice koje su ti se izgubile prije tri dana ne uznemiruj se jer su se našle. Uostalom, kome pripada sve što je najdragocjenije u Izraelu? Zar ne tebi i svemu domu tvoga oca?" 21 A Šaul odgovori ovako: "Nisam li ja od Benjaminova plemena, najmanjega plemena Izraelova? A moj rod nije li najneznatniji izme?u svih rodova Benjaminova plemena? Zašto mi, dakle, govoriš takve rije?i?" 22 Samuel uze Šaula i njegova momka, odvede ih u sobu i dade im mjesto u pro?elju me?u uzvanicima, kojih je bilo tridesetak. 23 Zatim Samuel re?e kuharu: "Donesi dio koji ti dadoh i za koji ti rekoh da g a staviš na stranu." 24 Kuhar uze but, donese ga i stavi pred Šaula, a Samuel mu re?e: "Evo, pred tobom je ono što je sa?uvano za tebe. Jedi, jer to ti je sa?uvano baš za ovu zgodu." Tako je u onaj dan Šaul jeo sa Samuelom. 25 Potom odande si?oše u grad. Ondje prostriješe Šaulu na krovu. 26 I on leže na po?inak. Pomazanje Šaulovo ?im je svanula zora, Samuel zovnu Šaula 0 krovu) govore?i: "Ustani da te otpustim!" Kad je Šaul ustao, iza?oše obojica, on i Samuel. 27 su došli na kraj grada, re?e Samuel Šaulu: "Kaži momku neka po?e naprijed pred nama! A ti stani sada da ti objavim rije? Božju."

10

10Tada Samuel uze uljanicu s uljem te je izli na glavu Šaulu; zatim ga poljubi i re?e: "Ovim te Jahve pomazao za kneza nad svojim narodom Izraelom. Ti ?eš vladati nad narodom Jahvinim i izbavit ?eš ga iz ruke njegovih neprijatelja unaokolo. I evo ti znaka da te Jahve pomazao za kneza nad svojom baštinom. 3 A kad odeš odande dalje i do?eš do Taborskog Hrasta, srest ?eš ondje tri ?ovjeka koja ?e i?i gore k Bogu u Betel. Jedan ?e nositi tri jareta, drugi tri okrugla kruha, a tre?i mijeh vina. 4 Oni ?e te pozdraviti i dat ?e ti dva kruha, a ti ih primi iz njihove ruke. 5 Poslije toga do?i ?eš u Gibeu Božju 0 se nalazi filistejski stup). Kad u?eš u grad, namjerit ?eš se na povorku proroka koji ?e silaziti s uzvišice, a pred njima harfe, bubnjevi, frule i citre; oni ?e biti u proro?kom zanosu. 6 Tada ?e na te si?i duh Jahvin te ?eš pasti u proro?ki zanos s njima i promijenit ?eš se u drugog ?ovjeka. 7 A kad ti se ispune ti znakovi, onda ?ini kako ti se prilika pruži jer je Bog s tobom. 8 Zatim ?eš si?i preda mnom u Gilgal i ja ?u si?i k tebi da prinesem žrtve paljenice i žrtve pri?esnice. Sedam dana ?ekaj dok ne do?em k tebi i ne pou?im te što ?eš ?initi." Šaulov povratak 9 ?im je Šaul okrenuo le?a da ode od Samuela, Bog mu promijeni srce i svi se oni znakovi ispuniše u onaj dan. 10 Kad su, naime, došli u Gibeu, gle, do?e mu u susret povorka proroka i duh Božji si?e na njega te on pade u proro?ki zanos usred njih. 11 I kad su ga svi koji ga poznavahu otprije vidjeli gdje prorokuje s prorocima, po?eše govoriti jedan drugome: "Što se to dogodilo sa sinom Kiševim? Zar je Šaul me?u prorocima?" 12 A jedan od njih odvrati i re?e: "A tko je njihov otac?" Otuda je nastala poslovica: "Zar je i Šaul me?u prorocima?" 13 Kad je prošao njegov zanos, Šaul se vrati ku?i. 14 A Šaulov stric upita njega i njegova momka: "Kamo ste išli?" A Šaul odgovori: "Da tražimo magarice; a kad smo vidjeli da ih nema, otišli smo k Samuelu." 15 A njegov ga stric zamoli: "Pripovijedaj mi što vam je rekao Samuel." 16 A Šaul odgovori svome stricu: "Rekao nam je da su se našle magarice." Ali mu ništa ne re?e o kraljevskoj ?asti koju mu je prorekao Samuel. Šaul ždrijebom odre?en za kralja 17 Poslije toga Samuel sazva narod pred Jahvu u Mispu 20 Potom Samuel privede sva plemena Izraelova i ždrijeb pade na pleme Benjaminovo. 21 Zatim privede pleme Benjaminovo po rodovima i ždrijeb pade na Matrijev rod; a kad privede Matrijev rod, ?ovjeka po ?ovjeka, ždrijeb pade na Šaula, sina Kiševa; ali kad ga potražiše, na na?oše ga. 22 Tada još jednom upitaše Jahvu: "Je li taj ?ovjek došao ovamo?" A Jahve odgovori: "Eno ga, sakrio se za tovarom." 23 Otr?aše i dovedoše ga odande; a kad je stao usred naroda, bijaše glavom i ramenima viši od sviju. 24 Tada Samuel re?e svemu narodu: "Vidite li koga je izabrao Jahve? Nema mu ravna u svemu narodu." I sav narod uze klicati i vikati: "Živio kralj!" 25 Nato Samuel objavi narodu kraljevsko pravo i zapisa ga u knjigu koju položi pred Jahvu. Najposlije Samuel otpusti sav narod da ide svaki svojoj ku?i. 26 Šaul se tako?er vrati ku?i u Gibeu, a s njim po?oše junaci kojima je Bog taknuo srce. 27 neke ništarije rekoše: "Kako ?e nas taj spasiti?" I prezreše ga i ne donesoše mu nikakva dara. Pobjeda nad Amoncima

11

11Otprilike poslije mjesec dana do?e Amonac Nahaš i utabori se kod Jabeša Gileadskog. Svi Jabešani poru?iše Nahašu: "Sklopi savez s nama pa ?emo ti se pokoriti." 2 Ali im Amonac Nahaš odgovori: "Ovako ?u sklopiti savez s vama: svakome ?u od vas iskopati desno oko, i tako ?u u?initi sramotu svemu Izraelu." 3 A jabeške mu starješine rekoše: "Ostavi nam sedam dana da pošaljemo glasnike u sve krajeve Izraelove, pa ako se ne na?e nitko da nas izbavi, predat ?emo se tebi." 4 I do?oše poslanici u Šaulovu Gibeu te izložiše sve narodu da ?uje. Tada sav narod zaplaka iza glasa. 5 A gle, Šaul je upravo išao za govedima iz polja pa upita: "Što je ljudima te pla?u?" I pripovjediše mu što su rekli Jabešani. 6 Kad je Šaul ?uo te rije?i, duh Jahvin si?e na njega i silan gnjev uskipje u njemu. 7 I uze on dva vola, isije?e ih i komade razasla po poslanicima u sve krajeve Izraelove i poru?i: "Tko ne po?e za Šaulom, ovako ?e biti s njegovim govedima." I strah Božji obuze ljude te po?oše kao jedan ?ovjek. 8 Šaul ih izbroji u Bezeku: i bijaše sinova Izraelovih tri stotine tisu?a, a Judinih ljudi trideset tisu?a. 9 Zatim re?e poslanicima koji bijahu došli: "Ovako recite Jabešanima u Gileadu: sutra, kad sunce pripe?e, sti?i ?e vam pomo?." Kad su se poslanici vratili, javiše sve to Jabešanima i oni se obradovaše. 10 I poru?iše Nahašu: "Sutra ?emo iza?i k vama, pa u?inite s nama što vam bude drago." 11 Sutradan Šaul razdijeli narod u tri ?ete, koje provališe u tabor o jutarnjoj straži i tukoše Amonce do najve?e dnevne žege; a što preživje, rasprša se da ni dvojica ne ostaše zajedno. Šaul proglašen za kralja 13 Ali Šaul odgovori: "Neka se ne pogubi u ovaj dan nitko, jer je danas Jahve izvojevao pobjedu u Izraelu." 14 Tada Samuel re?e narodu: "Hajdemo u Gilgal da ondje potvrdimo kraljevstvo." 15av narod krenu u Gilgal i ondje postaviše Šaula za kralja pred Jahvom, u Gilgalu. Ondje žrtvovaše pred Jahvom žrtve pri?esnice i ondje je Šaul sa svim Izraelcima slavio slavlje. Samuel se povla?i pred Šaulom

12

12Tada Samuel re?e svemu Izraelu: "Evo, ispunio sam vašu želju u svemu što ste od mene tražili i postavih kralja nad vama. 2 I od sada ?e kralj i?i pred vama. A ja sam ostario i osijedio i moji sinovi eto su me?u vama. Ja sam išao pred vama od svoje mladosti pa do današnjega dana. 3 Evo me! Posvjedo?ite protiv mene pred Jahvom i pred njegovim pomazanikom: kome sam oteo vola i kome sam oteo magarca? Koga sam prevario? Koga sam tla?io? Od koga sam primio mito da bih zažmirio na jedno oko? Ja ?u vam sve natrag vratiti." 4 A oni odgovoriše: "Nisi nas prevario, nisi nas tla?io, nisi ni od koga primio ništa." 5 Još im re?e: "Svjedok je Jahve protiv vas i svjedok je njegov pomazanik u ovaj dan da niste našli ništa u mojoj ruci." A oni odgovoriše: "Tako je!" 6 Tada Samuel re?e narodu: "Jest, svjedok je Jahve koji je postavio Mojsija i Arona i koji je izveo vaše oce iz Egipta. 7 Stanite sada ovamo da probesjedim s vama pred Jahvom i da vas podsjetim na sva velika djela koja je u?inio Jahve vama i vašim ocima. 8 Kad je Jakov došao u Egipat, Egip?ani su ih pritisnuli, a vaši su oci vapili Jahvi za pomo?. I Jahve posla Mojsija i Arona, koji izvedoše oce vaše iz Egipta i naseliše ih na ovome mjestu. 9 Ali oni zaboraviše Jahvu, Boga svoga, i on ih predade u ruke Siseri, vojvodi hasorske vojske, i u ruke Filistejaca, i u ruke moapskome kralju, koji su vojevali na njih. 11 I Jahve posla Jerubaala i Baraka, Jiftaha i Samuela te vas izbavi iz ruku vaših neprijatelja unaokolo, tako da ste mogli živjeti bez straha. 13 I eto vam sada kralja koga ste izabrali! Eto, Jahve je postavio kralja nad vama. 14 Ako se budete bojali Jahve i njemu budete služili, ako budete slušali njegov glas i ne budete se protivili njegovim zapovijedima, slijedit ?ete Jahvu, Boga svoga, vi i kralj koji kraljuje nad vama. 15 Ako li ne budete slušali Jahvina glasa, ako se budete protivili njegovim zapovijedima, tada ?e se ruka Jahvina spustiti na vas i na vašega kralja da vas uništi. 16 Sada još jednom pristupite i vidite veliki znak koji ?e Jahve u?initi pred vašim o?ima. 17 Nije li sada pšeni?na žetva? Ali ja ?u zazvati Jahvu i on ?e poslati gromove i kišu. I jasno ?ete razabrati kako je veliko zlo koje ste u?inili pred Jahvom traže?i sebi kralja." 18 Tada Samuel zazva Jahvu i Jahve posla gromove i kišu u onaj dan i sav se narod vrlo poboja Jahve i Samuela. 19 I sav narod re?e Samuelu: "Moli se Jahvi, svome Bogu, za svoje sluge da ne pomremo, jer smo svim svojim grijesima dodali zlo traže?i sebi kralja." 20 Ali Samuel re?e narodu: "Ne bojte se! Vi ste, doduše, u?inili sve ovo zlo, ali sada ne ostavljajte više Jahvu, nego služite Jahvi svim svojim srcem. 21 Ne priklanjajte se više ništavim idolima koji vam ništa ne koriste, ništa vam ne pomažu jer su samo ništavila. 22 A Jahve ne?e odbaciti svoga naroda, radi velikog imena svoga, jer se Jahve udostojao da vas u?ini svojim narodom. 23 A od mene neka je daleko da zgriješim Jahvi prestaju?i moliti za vas i upu?ivati vas na dobar i pošten put. 24 Samo se bojte Jahve i njemu iskreno služite svim svojim srcem; jer, pogledajte kako se velikim o?itovao me?u vama. 25 li budete ?inili zlo, propast ?ete vi i vaš kralj." 2. PO?ECI ŠAULOVA KRALJEVSTVA Ustanak protiv Filistejaca

13

13Šaulu je bilo ... godina kad je postao kralj, a kraljevao je ... i dvije godine nad Izraelom. 2 Šaul izabra sebi tri tisu?e Izraelaca: dvije tisu?e od njih bijahu sa Šaulom u Mikmasu i u Betelskoj gori, a jedna tisu?a bijaše s Jonatanom u Benjaminovoj Gebi. Ostali je narod Šaul otpustio svakoga u njegov šator. 3 Jonatan sruši filistejski stup koji je stajao u Gibei i Filistejci saznaše da su se Hebreji pobunili. Šaul zapovjedi te zatrubiše u rog po svoj zemlji 4 i sav Izrael doznade novost: "Šaul je srušio filistejski stup, Izrael se omrazio Filistejcima!" I narod se po?e skupljati oko Šaula u Gilgalu. 5 A Filistejci se skupiše da vojuju na Izraela: tri tisu?e bojnih kola, šest tisu?a konja, a mnoštvo naroda kao pijeska na morskoj obali. I utaboriše se kod Mikmasa, isto?no od Bet Avena. 6 Kad su Izraelci vidjeli da su u nevolji i da je narod pritisnut od neprijatelja, posakrivaše se u pe?ine, jame, kamenjake, jarke i ?atrnje. 7 Neki su prešli i preko gazova Jordana u zemlju Gadovu i Gileadovu. Rascjep izme?u Samuela i Šaula Šaul je još bio u Gilgalu, a sav je narod oko njega drhtao od straha. 8 On pri?eka sedam dana kako mu je odredio Samuel; ali kad Samuel nije došao u Gilgal, narod se stade razilaziti od Šaula. 9 Tada re?e Šaul: "Donesite mi žrtvu paljenicu i žrtve pri?esnice!" I prinese žrtvu paljenicu. 10 I upravo je završavao žrtvu paljenicu, kad eto Samuela; Šaul mu izi?e u susret da ga pozdravi. 11 Samuel ga upita: "Što si u?inio?" A Šaul odgovori: "Kad sam vidio da se narod razilazi od mene, a ti da ne dolaziš do odre?enoga dana, a Filistejci se skupili u Mikmasu, 12 pomislio sam: sad ?e udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja ne?u sti?i molitvom ublažiti Jahvu! Zato se odvažih i prinesoh žrtvu paljenicu." 13 Samuel tada re?e Šaulu: "Ludo si radio! Da si održao zapovijed koju ti je dao Jahve, tvoj Bog, Jahve bi u?vrstio tvoje kraljevstvo nad Izraelom dovijeka. 14 A sada se tvoje kraljevstvo ne?e trajno održati: Jahve je potražio sebi ?ovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojim narodom, jer ti nisi održao što ti je Jahve zapovjedio." 15 Nato Samuel ustade i ode iz Gilgala svojim putem. Što je naroda ostalo, po?e za Šaulom u susret ratnicima. Kad su došli iz Gilgala u Gebu Benjaminovu, Šaul pobroji narod koji je ostao uza nj i bijaše ga oko šest stotina ljudi. Ratne pripreme 16 Šaul i sin mu Jonatan s ljudima što bijahu s njima zaposjeli su Benjaminovu Gebu, a Filistejci se utaborili u Mikmasu. 17 Tada iz filistejskog tabora iza?e ?eta plja?kaša u tri odjela: jedan odio udari prema Ofri u zemlju šualsku; 18 drugi odio krenu prema Bet Horonu, a tre?i odio udari prema Gebi koja se uz Dolinu hijena diže nad pustinjom. 19 A po svoj zemlji Izraelovoj nije bilo kova?a, jer su Filistejci rekli: "Treba sve u?initi da Hebreji ne bi pravili sebi ma?eva i kopalja." 20 Zato su svi Izraelci išli k Filistejcima ako je tko htio da prekuje svoj raonik ili motiku, svoju sjekiru ili ostan za volove. 21 A cijena je bila dvije tre?ine šekela za raonike i motike, jedna tre?ina za oštrenje sjekire i za nasa?ivanje ostana. 22 Tako se dogodilo da na dan bitke kod Mikmasa nitko od svega naroda koji bijaše sa Šaulom i Jonatanom nije imao ni ma?a ni koplja u ruci; samo ih imahu Šaul i njegov sin Jonatan. 23otle jedna straža filistejska bijaše izišla prema klancu kod Mikmasa. Jonatan napada stražu

14

14Jednoga dana Šaulov sin Jonatan re?e svome momku štitonoši: "Hajde da prije?emo do filistejske straže koja je ondje prijeko." Svome ocu nije ništa o tom javio. 2 Šaul je sjedio na me?i Gebe, pod šipkom koji je stajao kraj gumna; a bilo je s njim oko šest stotina ljudi. 3 A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija, sve?enika Jahvina u Šilu, nosio je u to vrijeme ople?ak. Narod nije primijetio da je Jonatan otišao. 4 U sredini klanca kuda je Jonatan htio prije?i da do?e do filistejske straže bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene. 5 Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gebi. 6 Jonatan re?e svome štitonoši: "Hajde da prije?emo do straže onih neobrezanika. Možda ?e Jahve u?initi nešto za nas, jer ništa ne prije?i Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo." 7 A štitonoša mu odgovori: "?ini sve na što te srce tvoje poti?e. Ja ?u s tobom, moje je srce kao tvoje srce." 8 Jonatan mu re?e: "Evo, prije?i ?emo k tim ljudima i pokazat ?emo im se. 11 Kad su se obojica pokazala filistejskoj straži, rekoše Filistejci: "Gle, Hebreji su po?eli izlaziti iz rupa u koje su se skrili." 12 I stražari doviknuše Jonatanu i njegovu štitonoši: "Uspnite se k nama da vas nešto nau?imo!" A Jonatan re?e svome štitonoši: "Penji se za mnom, jer ih je Jahve predao u ruke Izraelove." 13 Jonatan se po?e penjati pomažu?i se rukama i nogama, a za njim njegov štitonoša. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je štitonoša ubijao za njim. 14 U tome prvom pokolju što ga u?iniše Jonatan i njegov štitonoša pade dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja. Op?a bitka 15 Tada se proširi strah po taboru i po polju, a i stražare i ?etu plja?kaša obuze strava; i zemlja zadrhta i bijaše to silan strah Božji. 16 A Šaulovi stražari u Benjaminovoj Gebi opaziše da se mnoštvo u taboru uskomešalo na sve strane. 17 I Šaul re?e ljudima koji su bili s njim: "Prozovite ljude i vidite tko je otišao od nas." A kad prozvaše, gle, ne bijaše Jonatana i njegova štitonoše! 18 Tada Šaul re?e Ahiji: "Primakni ople?ak! Posavjetuj se s Jahvom!" On je, naime, tada nosio ople?ak pred sinovima Izraelovim. 19 Ali dok je Šaul govorio sa sve?enikom, bivala je buka u filistejskom taboru sve ve?a, pa Šaul re?e sve?eniku: "Povuci ruku!" 20 Nato Šaul i sav narod što je bio s njim krenuše zajedno na mjesto boja, i gle, ondje bijahu isukali ma?eve jedni na druge i velika pomutnja vladaše me?u njima. 21 A oni Hebreji koji su ve? poodavno bili u službi Filistejaca i sada pošli s njima na vojsku, odmetnuše se od njih i pristadoše uz Izraelce koji bijahu sa Šaulom i Jonatanom. 22 I svi Izraelci koji se bijahu sakrili u Efrajimovoj gori, ?uvši da Filistejci bježe, nagrnuše za njima u boj. 23 Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj se raširio sve do preko Bet Horona. Jonatan se ogrešuje o Šaulovu zabranu 24 Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je Šaul izrekao nad narodom ovu zakletvu: "Proklet bio ?ovjek koji okusi hrane prije ve?eri, prije nego što se osvetim svojim neprijateljima!" Tako sav narod ne okusi hrane toga dana. 25 Ali je ondje bilo medenoga sa?a na površini zemlje. 26 Kad je narod došao onamo, vidje gdje te?e med, ali nitko ne prinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve. 27 Samo Jonatan, koji nije ?uo kad je njegov otac zakleo narod, prima?e vrh štapa koji mu bijaše u ruci i zamo?i ga u medeno sa?e, zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetliše o?i. 29 A Jonatan odgovori: "Moj otac svaljuje nesre?u na zemlju. Gledajte kako su mi se zasvijetlile o?i jer sam okusio malo toga meda. 30 Što bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio još ve?i?" Obredni prestupak naroda 31 Onoga dana potukoše Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je bio na kraju svojih snaga. 32 Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i po?e ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju. 33 I javiše to Šaulu govore?i: "Gle, narod griješi Jahvi jedu?i meso s krvlju!" A on re?e: "Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!" 34 Zatim re?e: "Za?ite me?u narod i recite svima neka svaki dovede k meni svoga vola ili ovcu; ovdje ?ete ih klati i jesti, a ne?ete griješiti Jahvi jedu?i meso s krvlju." Tako sav narod još iste no?i dovede što je tko imao i to su ondje klali. 35 A Šaul podiže žrtvenik Jahvi; bijaše to prvi žrtvenik koji je podigao Jahvi. Jonatan ozna?en kao kriv, ali ga spasava narod 36 Nato re?e Šaul: "Po?imo još no?as u potjeru za Filistejcima i plijenimo ih dok ne svane jutro! Ne?emo im ostaviti nijednoga ?ovjeka!" A narod mu odgovori: "?ini sve što misliš da je dobro!" Ali sve?enik re?e: "Pristupimo ovdje k Bogu!" 37 I Šaul upita Boga: "Moram li po?i u potjeru za Filistejcima? Ho?eš li ih predati u ruke Izraelu?" Ali mu ne odgovori u onaj dan. 38 Zato Šaul re?e: "Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i vidite u ?emu je bio današnji prestupak. 39 Jer, živoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se na?e krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!" Ali nitko se iz naroda ne usudi odgovoriti Šaulu. 40 Šaul onda re?e svemu Izraelu: "Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat ?emo na drugu stranu." A narod odgovori Šaulu: "?ini ono što misliš da je dobro!" 41 Tada se Šaul pomoli: "Jahve, Bože Izraelov, zašto nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Bože Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim." I ždrijeb pade na Šaula i Jonatana, a narod iza?e slobodan. 42 Šaul nastavi: "Bacite ždrijeb izme?u mene i moga sina Jonatana!" I ždrijeb pade na Jonatana. 43 Tada Šaul re?e Jonatanu: "Priznaj mi što si u?inio!" Jonatan odgovori: "Ja sam samo okusio malo meda vrškom štapa koji mi bijaše u ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!" 44 Šaul odgovori: "Tako mi Bog u?inio zlo i dodao mi drugo ako doista ne umreš, Jonatane!" 45 Ali narod re?e Šaulu: "Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! Živoga nam Jahve, nijedna vlas ne?e pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvršio ovo djelo danas!" Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe. 46 Šaul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vratiše u svoj kraj. Osvrt na Šaulovo vladanje 47 Kad je Šaul u?vrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom, okrenu ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba, protiv Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i protiv Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobje?ivao. 48 Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amale?ane i izbavio Izraela iz ruku onih koji su ga plja?kali. 49 Šaulovi sinovi bijahu Jonatan, Išjo i Malki-Šua, a od njegovih dviju k?eri starija se zvala Meraba, a mla?a Mikala. 50 Šaulova se žena zvala Ahinoama, a bila je k?i Ahimaasova. Vojvoda njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, Šaulova strica. 51 Jer Kiš, Šaulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi. 52tok se rat vodio protiv Filistejaca svega Šaulova vijeka. Koga bi god hrabra ili bojovna ?ovjeka Šaul vidio, svakoga bi uzimao u svoju službu. Sveti rat protiv Amale?ana

15

15Jednom Samuel re?e Šaulu: "Mene je Jahve poslao da te pomažem za kralja nad njegovim narodom Izraelom. Poslušaj, dakle, rije?i Jahvine. 4 Šaul sazva narod te ih izbroji u Telamu: bijaše ih dvije stotine tisu?a pješaka 0 deset tisu?a Judejaca). 5 Šaul do?e do amale?koga grada i postavi zasjedu u dolini potoka. 6 Potom Šaul poru?i Kenijcima: "Oti?ite i odvojite se od Amale?ana da vas ne bih istrijebio zajedno s njima, jer ste bili skloni svim Izraelcima kad su izlazili iz Egipta." I Kenijci se odvojiše od Amale?ana. 7 Šaul potu?e Amale?ane od Havile pa sve do Šura, koji leži pred Egiptom. 8 I živa uhvati Agaga, amale?kog kralja, a sav narod zatre oštricom ma?a, izvršuju?i "herem", kleto uništenje. 9 Ali Šaul i narod poštedješe Agaga i najbolje ovce i najbolja goveda, ugojenu stoku i jaganjce i sve što je bilo dobro. Na svemu tome ne htjedoše izvršiti "herem"; nego što je god od stoke bilo bez cijene i vrijednosti, na tom izvršiše "herem". Šaul odba?en 10 Zato do?e rije? Jahvina Samuelu ovako: 11 "Kajem se što sam Šaula postavio za kralja: okrenuo se od mene i nije izvršio mojih zapovijedi." Samuel se ražalosti i svu je no? vapio Jahvi. 12 U rano jutro krenu Samuel da potraži Šaula. I javiše Samuelu ovako: "Šaul je otišao u Karmel, i gle, podigao je ondje sebi spomenik; zatim je otišao dalje i sišao u Gilgal." 13 Kad je Samuel došao k Šaulu, re?e mu Šaul: "Blagoslovljen da si od Jahve! Izvršio sam Jahvinu zapovijed." 14 Ali Samuel upita: "Kakvo je to ov?je blejanje što dopire do mojih ušiju i mukanje goveda koje ?ujem?" 16 A Samuel re?e Šaulu: "Stani da ti kažem što mi je no?as objavio Jahve." A on re?e: "Govori!" 17 Tada ?e Samuel: "Koliko god si malen sam u svojim o?ima, ipak si postao glavar Izraelovih plemena. Jahve te pomazao za kralja nad Izraelom. 19 Zašto nisi poslušao rije?i Jahvine? Zašto si se bacio na plijen i u?inio ono što je zlo u Jahvinim o?ima?" 22 A Samuel odvrati: "Jesu li Jahvi milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline. 23 Nepokornost je kao grijeh ?aranja, samovolja je kao zlo?in s idolima. Ti si odbacio rije? Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj!" Šaul uzalud moli oproštenje 24 Tada Šaul odvrati Samuelu: "Zgriješio sam što sam prekršio Jahvinu zapovijed i tvoje naredbe. Bojao sam se naroda i popustio njegovu zahtjevu. 25 A sada mi oprosti moj grijeh i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi." 26 Ali Samuel odgovori Šaulu: "Ne?u se vratiti s tobom: ti si odbacio Jahvinu rije?, zato je Jahve odbacio tebe da ne budeš više kralj nad Izraelom." 27 Kad se Samuel okrenuo da ode, Šaul ?vrsto uhvati skut njegova plašta, ali se skut otkide. 28 Tada mu re?e Samuel: "Danas ti je Jahve otkinuo kraljevstvo nad Izraelom i dao ga tvome susjedu, koji je bolji od tebe." - 29 Ipak, Slava Izraelova ne laže i ne kaje se, jer nije ?ovjek da bi se kajao. - 30 Šaul re?e: "Sagriješio sam; ali mi sada u?ini ?ast pred starješinama moga naroda i pred Izraelom i vrati se sa mnom da se poklonim Jahvi, tvome Bogu." 31 I Samuel se vrati sa Šaulom i Šaul se pokloni Jahvi. Smrt Agagova i odlazak Samuelov 32 Potom zapovjedi Samuel: "Dovedite k meni Agaga, amale?koga kralja!" I Agag do?e k njemu opiru?i se i re?e: "Zaista, smrt je gorka!" 33 Samuel mu odvrati: "Kao što je tvoj ma? mnogim ženama oteo djecu, tako ?e me?u ženama tvoja majka ostati bez djeteta!" I Samuel posije?e Agaga pred Jahvom u Gilgalu. 34 Potom Samuel ode u Ramu, a Šaul se vrati svojoj ku?i u Šaulovu Gibeu. 35amuel nije više vidio Šaula do svoga smrtnog dana. Samuel je tugovao zbog Šaula, ali se Jahve pokajao što je Šaula postavio za kralja nad Izraelom. III. ŠAUL I DAVID 1. DAVID NA DVORU David pomazan za kralja

16

16Jahve re?e Samuelu: "Dokle ?eš tugovati zbog Šaula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i po?i na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam izme?u njegovih sinova izabrao sebi kralja." 3 I pozovi Jišaja na žrtvu, a ja ?u te sam pou?iti što ?eš ?initi: pomazat ?eš onoga koga ti kažem." 4 Samuel u?ini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je došao u Betlehem, gradske mu starješine drš?u?i do?u u susret i zapitaju: "Zna?i li tvoj dolazak dobro?" 5 Samuel odgovori: "Da, dobro! Došao sam da žrtvujem Jahvi. O?istite se i do?ite sa mnom na žrtvu!" Potom o?isti Jišaja i njegove sinove i pozva ih na žrtvu. 6 Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, re?e u sebi: "Jama?no, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik!" 7 Ali Jahve re?e Samuelu: "Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda ?ovjek: ?ovjek gleda na o?i, a Jahve gleda što je u srcu." 8 Zatim Jišaj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on re?e: "Ni ovoga Jahve nije izabrao." 9 Tada Jišaj dovede Šamu, ali Samuel re?e: "Ni ovoga Jahve nije izabrao." 10 Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel re?e Jišaju: "Jahve nije izabrao nijednoga od ovih." 11 Potom zapita Jišaja: "Jesu li to svi tvoji sinovi?" A on odgovori: "Ostao je još najmla?i, on je na paši, za stadom." Tada Samuel re?e Jišaju: "Pošalji po njega, jer ne?emo sjedati za stol dok on ne do?e." 12 Jišaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih o?iju i krasna stasa. I Jahve re?e Samuelu: "Ustani, pomaži ga: taj je!" 13 Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove bra?e. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu. David stupa u službu Šaulovu 14 Duh Jahvin bijaše odstupio od Šaula, a jedan zao duh, od Jahve, stao ga je salijetati. 15 Tada rekoše Šaulu sluge njegove: "Evo, zao duh Božji salije?e te. 16 Zato neka naš gospodar zapovjedi, pa ?e sluge tvoje potražiti ?ovjeka koji zna udarati u harfu: kad te napadne zao duh Božji, neka onaj udara u harfu pa ?e ti biti bolje." 17 Šaul re?e svojim slugama: "Na?ite mi ?ovjeka koji umije vješto udarati u harfu i dovedite ga k meni!" 18 Jedan od njegovih slugu odgovori i re?e: "Ja sam vidio jednog sina Betlehemca Jišaja: on umije udarati u harfu, hrabar je junak i ?ovjek ratnik, vješt je govornik, krasna je stasa i Jahve je s njim." 19 Tada Šaul posla glasnike k Jišaju i poru?i mu: "Pošalji mi svoga sina Davida 0 je kod stada)!" 20 A Jišaj uze pet hljebova, mijeh vina i jedno jare i posla Šaulu po svome sinu Davidu. 21 Tako David do?e k Šaulu i stupi u njegovu službu. I Šaul ga veoma zavolje i David posta njegov štitonoša. 22 Potom Šaul posla k Jišaju i poru?i mu: "Neka David ostane kod mene u službi, jer je stekao moju naklonost." 23ad god bi Božji duh napao Šaula, David bi uzeo harfu i svirao; tada bi Šaulu odlanulo i bilo bi mu bolje, a zao bi duh odlazio od njega. Golijat izaziva izraelsku vojsku

17

17Filistejci skupiše svoje ?ete za rat i sastaše se kod Soka u Judeji. Tabor udariše izme?u Soka i Azeke kod Efes Damima. 2 A Šaul i Izraelci skupiše se i utaboriše u Terebintskoj dolini, i svrstaše se za boj protiv Filistejaca. 3 Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izraelci na gori s druge strane, a dolina bila me?u njima. 4 Iz filistejskih redova iza?e jedan izaziva?. Zvao se Golijat, a bio je iz Gata. Visok bijaše šest lakata i jedan pedalj. 5 Na glavi je imao mjedenu kacigu, obu?en je bio u ljuskav oklop, a oklop mu težak pet tisu?a mjedenih šekela. 6 Na nogama je imao mjedene nogavice, a na ramenima mjedenu sulicu. 7 Koplja?a njegova koplja bila je kao tkala?ko vratilo, a šiljak koplja težak šest stotina željeznih šekela. Pred njim je stupao štitonoša. 8 On se postavi pred izraelske bojne redove i dovikne im: "Što ste izašli da se svrstate za bitku? Nisam li ja Filistejac, a vi Šaulove sluge? Izaberite izme?u sebe jednoga ?ovjeka pa neka si?e k meni! 9 Ako pobijedi u borbi sa mnom i pogubi me, mi ?emo biti vaše sluge. Ako li ja pobijedim njega i pogubim ga, onda ?ete vi biti naše sluge i nama ?ete robovati." 10 Još je Filistejac rekao: "Ja sam danas izazvao Izraelove bojne redove. Dajte mi ?ovjeka da se ogledamo u dvoboju!" 11 Kad je Šaul i sav Izrael ?uo što je rekao Filistejac, obuze ih strah i drhat. David dolazi u tabor 12 David je bio sin nekoga Efra?anina iz Betlehema u Judeji; taj se zvao Jišaj, a imao je osam sinova. Taj je ?ovjek u Šaulovo vrijeme bio star i odmakao u godinama. 13 Tri najstarija Jišajeva sina bijahu otišla u rat za Šaulom; a ta trojica njegovih sinova koji bijahu otišli u rat zvahu se: najstariji Eliab, drugi Abinadab, a tre?i Šama. 14 David bijaše najmla?i. A tri najstarija bijahu otišla za Šaulom. - 15 David je odlazio k Šaulu i vra?ao se iz njegove službe da pase stada svoga oca u Betlehemu. 16 A Filistejac izlazio svakoga jutra i ve?eri i postavljao se tako ?etrdeset dana. - 17 A Jišaj re?e svome sinu Davidu: "Uzmi za svoju bra?u ovu efu prženoga žita i ovih deset hljebova i odnesi brže svojoj bra?i u tabor. 18 A ovih deset sireva odnesi njihovu tisu?niku. Propitaj se za zdravlje svoje bra?e i donesi od njih znak da si izvršio nalog! 19 Oni su sa Šaulom i svim Izraelom u Terebintskoj dolini: vojuju protiv Filistejaca." 20 David ustade u rano jutro, ostavi stado jednom ?uvaru, spremi se i ode kako mu bijaše zapovjedio Jišaj. U tabor je stigao kad je vojska izlazila u bojni red i dizala bojni poklik. 21 Izraelci i Filistejci svrstaše se u bojni red jedni prema drugima. 22 David ostavi svoje stvari ?uvaru opreme pa otr?a u bojni red. Došavši, zapita svoju bra?u za zdravlje. 23 Dok je s njima govorio, gle, onaj izaziva? 0 se Golijat, Filistejac iz Gata) izi?e iz filistejskih bojnih redova i ponovi iste rije?i kao prije. I David ih je ?uo. 24 A ?im su Izraelci ugledali toga ?ovjeka, pobjegoše svi daleko od njega i strah ih uhvati. 25 Neki Izraelac re?e: "Jeste li vidjeli onoga ?ovjeka što je izišao? A izišao je da izaziva Izraela. Tko njega pogubi, kralj ?e mu dati silno blago i dat ?e mu svoju k?er i oslobodit ?e od poreza njegov o?inski dom u Izraelu." 26 Tada David zapita ljude koji stajahu oko njega: "Što ?e to dobiti ?ovjek koji ubije toga Filistejca i skine sramotu s Izraela? I tko je taj neobrezani Filistejac da izaziva bojne redove živoga Boga?" 27 A narod mu odg ovori istim rije?ima kao prije: "Eto to ?e dobiti ?ovjek koji ga pogubi." 28 A kad je Eliab, njegov najstariji brat, ?uo kako se razgovara s ljudima, usplamtje gnjevom na Davida pa mu re?e: "A što si ti došao ovamo? Kome si ostavio ono malo ovaca u pustinji? Znam ja tvoju drskost i zlobu tvoga srca: došao si da vidiš bitku!" 29 A David odgovori: "A što sam u?inio? Zar se ne smije ni rije? re?i?" 30 Tada se okrene od njega k drugome i zapita istim rije?ima kao prije. Narod mu odgovori isto kao prvi put. 31 Kad su ljudi ?uli što je govorio David, jave to Šaulu, a on ga pozva preda se. David se nudi da prihvati izazov 32 David re?e Šaulu: "Neka nikome ne klone srce zbog onoga ?ovjeka! Tvoj ?e sluga iza?i i borit ?e se s tim Filistejcem." 33 Ali Šaul odvrati Davidu: "Ne možeš ti iza?i na toga Filistejca da se boriš s njim jer si ti još dijete, a on ratnik od svoje mladosti." 34 Ali David odgovori Šaulu: "Tvoj je sluga ?uvao ovce svome ocu, pa kad bi došao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada, 35 ja bih potr?ao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne bih ubio. 36 I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa ?e i taj neobrezani Filistejac pro?i kao jedan od njih jer je izazvao bojne ?ete Boga živoga." 37 David još dometne: "Jahve koji me izbavio iz lavlje pandže i medvje?e šape izbavit ?e me i iz ruku toga Filistejca." Tada Šaul re?e Davidu: "Idi i Jahve neka bude s tobom!" 38 Šaul obu?e Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu usta?e mjedenu kacigu i stavi mu oklop. 39 Pripasa Davidu svoj ma? preko odore, ali David uzalud pokuša hodati, jer ne bijaše navikao, pa re?e Šaulu: "Ne mogu hodati u tome jer nisam navikao." Zato sve skinu sa sebe. Dvoboj 40 David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za pra?ku, te s pra?kom u ruci po?e prema Filistejcu. 41 A Filistejac se sve bliže primicao Davidu, dok je njegov štitonoša stupao pred njim. 42 A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti - bijaše David mladi?, rumen, lijepa lica. 43 Zato Filistejac re?e Davidu: "Zar sam ja pseto te ideš na me sa štapovima?" I uze proklinjati Davida svojim bogovima. 44 Zatim Filistejac re?e Davidu: "Do?i k meni da dam tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!" 45 A David odgovori Filistejcu: "Ti ideš na me ma?em, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih ?eta koje si ti izazvao. 46 Danas ?e te Jahve predati u moju ruku, ja ?u te ubiti, skinut ?u tvoju glavu i još ?u danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva ?e zemlja znati da ima Bog u Izraelu. 47 I sav ?e ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu ma?em ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje u naše ruke." 48 Kad se Filistejac približio i pošao prema Davidu, iza?e David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. 49 David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz pra?ke. I pogodi Filistejca u ?elo; kamen mu se zabi u ?elo i on pade ni?ice na zemlju. 50 Tako je David pra?kom i kamenom nadja?ao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao ma?a u ruci. 51 Zato David potr?a i stade na Filistejca, zgrabi njegov ma?, izvu?e ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavši mu glavu. Kad Filistejci vidješe kako pogibe njihov junak, nagnuše u bijeg. 52 Tada ustadoše Izraelci i Judejci, digoše bojnu viku i potjeraše Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona; filistejski mrtvaci pokriše put od Šaarajima sve do Gata i do Ekrona. 53 Nato se Izraelci vratiše iz te žestoke potjere za Filistejcima i oplja?kaše njihov tabor. 54 A David uze Filistej?evu gl avu i odnese je u Jeruzalem, a oružje njegovo položi u svoj šator. Pobjednik David dolazi pred Šaula 55 Kad je Šaul vidio Davida gdje izlazi pred Filistejca, upitao je svoga vojvodu Abnera: "?iji je sin taj mladi?, Abnere?" A Abner je odgovorio: "Tako mi tvoga života, kralju, ne znam!" 56 A kralj mu re?e: "Raspitaj se ?iji je sin taj mladi?!" 57 A kad se David vratio pošto je pogubio Filistejca, uze ga Abner i dovede ga pred Šaula, a u ruci David još držaše Filistej?evu glavu. 58l ga upita: "?iji si ti sin, mom?e?" A David odgovori: "Sin sam tvoga sluge Betlehemca Jišaja."

18

18Kad je David završio razgovor sa Šaulom, Jonatanova se duša prikloni Davidovoj duši i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe. 2 Šaul zadrža Davida onoga istog dana kod sebe i nije mu dao da se vrati ku?i svoga oca. 3 I Jonatan sklopi savez s Davidom jer ga je ljubio kao samoga sebe. 4 I skide Jonatan plašt koji je imao na sebi i dade ga Davidu; tako i svoju odoru, ?ak i svoj ma?, svoj luk i svoj pojas. 5 Na svim svojim pohodima, kamo ga je god slao Šaul, David bijaše sretne ruke i Šaul ga postavi na ?elo svojim ratnicima; omilje on svemu narodu, pa i Šaulovim dvoranima. U Šaulu se budi ljubomora 6 Za njihova povratka, kad se David vra?ao ubivši Filistejca, iza?oše žene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju Šaulu veselo kli?u?i, pjevaju?i i plešu?i uza zvuke bubnjeva i cimbala. 7 Žene su plešu?i pjevale: "Pobi Šaul svoje tisu?e, David na desetke tisu?a." 8 Šaul se vrlo ražestio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato re?e: "Davidu su dale desetke tisu?a, a meni samo tisu?e! Još mu samo treba kraljevstvo!" 9 I od toga dana Šaul poprijeko gledaše Davida. 10 Sutradan zao duh Božji napade Šaula, tako da je bjesnio po ku?i. David je rukom udarao u harfu kao drugih dana, a Šaul je u ruci imao koplje. 11 I Šaul baci koplje govore?i u sebi: "Sad ?u pribiti Davida uza zid!" Ali mu se David izma?e dva puta. 12 Šaul se po?e bojati Davida, jer je Jahve bio s njim a od Šaula je odstupio. 13 Zato ga Šaul ukloni iz svoje blizine i postavi ga za tisu?nika: on je izlazio i vra?ao se na ?elu naroda. 14 David je imao uspjeha na svim svojim putovima jer Jahve bijaše s njim. 15 Kad je Šaul vidio da David ima mnogo uspjeha, obuze ga strah od njega. 16 Ali svemu Izraelu i Judi omilje David jer ih je on vodio na svim njihovim putovima. Davidova ženidba 17 Šaul re?e Davidu: "Evo svoju najstariju k?er Merabu dat ?u ti za ženu, samo mi budi hrabar i vodi Jahvine bojeve!" Mišljaše Šaul: "Ne?u da padne od moje ruke, nego filistejska ruka neka se digne na njega!" 18 A David odgovori: "Tko sam ja i što zna?i moj život, što li ku?a oca mojega u Izraelu da budem kraljev zet?" 19 I kad do?e vrijeme da Šaulova k?i Meraba po?e za Davida, dadoše je za ženu Adrielu iz Mehole. 20 Ali je Davida ljubila Šaulova k?i Mikala; kad su to javili Šaulu, bilo mu je pravo. 21 Re?e on u sebi: "Dat ?u mu je, ali ?e mu ona biti zamka i ruka filistejska di?i ?e se na njega." 0 je po drugi put rekao Davidu: "Danas ?eš mi biti zet.") 23 I Šaulove sluge ponoviše te rije?i Davidu, ali im David odgovori: "Zar je u vašim o?ima malenkost postati kraljev zet? Ja sam samo siromah i mali ?ovjek!" 24 Šaulove sluge dojaviše to Šaulu govore?i: "Evo rije?i što ih je rekao David." 26 Šaulove sluge dojaviše te rije?i Davidu, a njemu bijaše po volji da postane kraljev zet. Još prije nego što je isteklo vrijeme, 27 spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcima dvije stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj da bi postao njegov zet. Tada mu Šaul dade svoju k?er Mikalu za ženu. 28 Šaul je jasno vidio da je Jahve s Davidom i da ga ljubi sav dom Izraelov. 29 I Šaul se još ve?ma poboja Davida i posta neprijatelj Davidu zauvijek. 30ilistejski su knezovi izlazili u boj, ali koliko su god puta izlazili, David je imao više uspjeha nego svi Šaulovi dvorani; i tako ime njegovo posta vrlo slavno. Jonatan se zauzima za Davida

19

19Šaul razloži svome sinu Jonatanu i svim svojim dvoranima svoju namjeru da ubije Davida. Ali Jonatan, Šaulov sin, vrlo je volio Davida. 2 I Jonatan to javi Davidu ovako: "Moj otac Šaul kani te ubiti. Budi, dakle, na oprezu sutra ujutro, ostani u skrovištu i pritaji se. 3 A ja ?u iza?i i stajat ?u pokraj svoga oca u polju gdje ti budeš i govorit ?u za tebe sa svojim ocem. Kad saznam kako je, javit ?u ti." 4 Jonatan pohvali Davida svome ocu Šaulu i re?e mu ovako: "Neka se kralj ne ogriješi o svoga slugu Davida jer se on nije ništa ogriješio o tebe; naprotiv, ono što je radio bilo je od velike koristi za tebe. 5 On je stavio život svoj na kocku, ubio je Filistejca i Jahve je pribavio veliku pobjedu svemu Izraelu: vidio si i radovao se. Zašto bi se, dakle, ogriješio o nevinu krv ubijaju?i Davida bez razloga?" 6 Šaul posluša Jonatanove rije?i i zakle se: "Živoga mi Jahve, David ne?e umrijeti!" 7 Tada Jonatan dozva Davida i kaza mu sve te rije?i. Zatim Jonatan dovede Davida k Šaulu i David opet dobi službu koju je imao prije. 2. DAVIDOV BIJEG Šaul napada Davida 8 Kad je rat i opet buknuo, izi?e David na bojište da se bori s Filistejcima; i porazi ih tako da su pobjegli pred njim. 9 Tada zao duh Jahvin obuze Šaula: kad je sjedio u svojoj ku?i, s kopljem u ruci, a David rukom udarao u harfu, 10 Šaul pokuša da svojim kopljem pribode Davida uza zid, ali on izmakne Šaulovu udarcu te se koplje zabode u zid. David pobježe i spasi se. Mikala spasava Davida 11 Iste no?i Šaul posla glasnike da nadziru Davidovu ku?u jer je htio da ubije Davida u rano jutro. Ali Davidova žena Mikala javi to Davidu govore?i: "Ako no?as ne umakneš na sigurno mjesto, sutra ?eš biti mrtav!" 12 Tada Mikala spusti Davida kroz prozor. On ode i spasi se bijegom. 13 A Mikala uze idol, položi ga u postelju, stavi mu oko glave kozju dlaku i pokri ga pokriva?em. 14 Kad je Šaul poslao glasnike da uhvate Davida, ona im re?e: "Bolestan je." 15 Ali Šaul vrati glasnike natrag da vide Davida i zapovjedi im: "Donesite ga k meni u postelji da ga ubijem!" 16 A kad su glasnici ušli, gle: u postelji bješe idol, s kozjom dlakom oko glave! 18 Tako je David pobjegao i spasio se. I ode on k Samuelu u Ramu i javi mu sve što mu je u?inio Šaul. Potom odoše on i Samuel i nastaniše se u Najotu. 19 A Šaulu javiše ovako: "Eno Davida u Najotu u Rami." 20 Tada Šaul posla glasnike da uhvate Davida. Kad su oni vidjeli zbor proroka u proro?kom zanosu, a Samuela im na ?elu, obuze Božji duh i Šaulove glasnike te i oni padoše u proro?ki zanos. 21 Kad su to javili Šaulu, on posla druge glasnike, ali i oni padoše u proro?ki zanos. Potom Šaul posla i tre?e glasnike, ali i oni padoše u proro?ki zanos. 22 Tada Šaul krenu sam u Ramu i kad do?e do velikog bunara kod Sekua, zapita: "Gdje su Samuel i David?" I odgovoriše mu: "Eno ih u Najotu u Rami." 23 On odmah po?e prema Najotu u Rami. Ali i njega obuze duh Božji te je išao u proro?kom zanosu sve dok nije došao u Najot u Rami. 24i on svu?e svoje haljine jer i njega obuze zanos pred Samuelom; zatim je legao gol i ostao tako cio onaj dan i svu no?. Tako je nastala uzre?ica: "Zar je i Šaul me?u prorocima?" Jonatan pomaže Davidu na bijegu

20

10David pobježe iz Najota u Rami i do?e k Jonatanu te mu re?e: "Što sam u?inio? Kakva je bila moja krivica i što sam zgriješio tvome ocu da traži moj život?" 2 A on mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Ti ne?eš poginuti. Eto, moj otac ne poduzima ništa, bilo veliko ili ne bilo, a da to meni ne otkrije. Zašto bi, dakle, moj otac krio od mene upravo to? Ne?e to biti!" 4 Tada Jonatan upita Davida: "Što želiš da u?inim za tebe?" 5 A David odgovori Jonatanu: "Evo, sutra je mladi mjesec i ja bih morao jesti s kraljem za stolom; ali me ti pusti da odem, da se sakrijem u polju do ve?era. 8 Iskaži, dakle, milost svome sluzi kad si slugu svoga uveo sa sobom u savez Jahvin. Ali ako ima kakva krivica na meni, ubij me sam; zašto bi me vodio k svome ocu?" 9 A Jonatan mu odgovori: "Daleko od tebe ta misao! Kad bih ja pouzdano znao da je moj otac ?vrsto naumio da na tebe svali nesre?u, zar ti ja ne bih dojavio?" 10 David upita Jonatana: "A tko ?e mi javiti ako ti tvoj otac odgovori što zlo?" 11 Jonatan odgovori Davidu: "Hodi, iza?imo u polje!" I iza?u obojica u polje. 12 Tada Jonatan re?e Davidu: "Jahve, Bog Izraelov, neka mi bude svjedok! Ja ?u iskušati svoga oca sutra u ovo doba. Ako bude dobro po Davida, a ja ne pošaljem k tebi da te obavijestim, 13 neka Jahve u?ini to zlo Jonatanu i neka mu doda drugo zlo! Ako li mome ocu bude drago da ti u?ini zlo, javit ?u ti i pustit ?u te da odeš u miru; i Jahve neka bude s tobom kao što je bio s mojim ocem! 14 Ako ja još budem živ, mo?i ?eš mi iskazati milosr?e Jahvino; ako li umrem, 15 ne uskrati svoje dobrote mome domu dovijeka! Kad Jahve redom iskorijeni Davidove neprijatelje s lica zemlje, 16 neka ime Jonatanovo ne iš?ezne s domom Šaulovim, ina?e ?e Jahve tražiti o tome ra?un od Davida." 17 Tada se Jonatan još jednom zakune Davidu ljubavlju svojom, jer ga je ljubio svom ljubavlju duše svoje. 18 Potom re?e Jonatan Davidu: "Sutra je mladi mjesec i opazit ?e se da te nema, jer ?e tvoje mjesto biti prazno. 19 Prekosutra ?e se još o?itije vidjeti da te nema, a ti do?i na mjesto gdje si se bio sakrio u dan onoga doga?aja i sjedni kraj onoga humka što ga znaš. 20 A ja ?u prekosutra izmetati strijele na onu stranu kao da ga?am onamo. 23 A za ovaj dogovor što smo ga ugovorili ja i ti neka je Jahve svjedok izme?u mene i tebe dovijeka!" 24 Potom se David sakri u polju. Kad je došao mla?ak, kralj je sjeo za stol da jede. 25 Kralj sjede na svoje obi?no mjesto, na mjesto uza zid, Jonatan se smjesti su?elice njemu, Abner sjede kraj Šaula, a Davidovo mjesto osta prazno. 26 Ali Šaul ne re?e ništa onaj dan jer mišljaše: "Dogodilo mu se štogod, bit ?e da nije ?ist." 27 Sutradan iza mladog mjeseca, drugi dan u mjesecu, opet Davidovo mjesto osta prazno, i Šaul upita svoga sina Jonatana: "Zašto Jišajev sin nije došao na objed ni ju?er ni danas?" 28 A Jonatan odgovori Šaulu: "David me uporno molio da ga pustim da ide u Betlehem. 30 Tada Šaul planu gnjevom na Jonatana i re?e mu: "Izr ode i propalico! Misliš da ne znam da si u savezu s Jišajevim sinom, na sramotu svoju i na sramotu maj?inu krilu! 31 Jer dokle god bude živ na zemlji Jišajev sin, ne?eš biti siguran ni ti ni tvoje kraljevstvo. Zato sad pošalji po njega i dovedi ga k meni jer je osu?en na smrt." 32 A Jonatan odvrati svome ocu Šaulu i re?e mu: "Zašto on mora umrijeti? Što je u?inio?" 33 Tada Šaul izmetnu koplje na sina da ga probode. Jonatan vidje da je njegov otac odlu?io da ubije Davida. 34 Jonatan ustade od stola sav jarostan i nije jeo ništa toga drugog dana u mjesecu jer se zabrinuo za Davida što ga je njegov otac pogrdio. 35 Sutradan ujutro iza?e Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je išao mlad momak. 36 I on re?e svome momku: "Ti ?eš otr?ati i na?i strijele koje ?u sada izmetnuti." I momak otr?a, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega. 37 Kad je momak došao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: "Nije li strijela onamo dalje od tebe?" 38 Još Jonatan viknu za momkom: "Brže! Požuri se! Ne stoj!" Jonatanov momak diže strijelu i donese je svome gospodaru. 39 Momak nije ništa opazio, samo su Jonatan i David znali o ?emu se radi. 40 Nato Jonatan preda oružje momku i re?e mu: "Idi i odnesi to u grad!" 41 Kad je momak otišao, David izi?e iza humka, pade ni?ice na zemlju i pokloni se tri puta. Potom se izljubiše i plakahu zajedno dok se nisu isplakali. 42im Jonatan re?e Davidu: "Idi u miru! Što smo se obojica zakleli Jahvinim imenom, neka Jahve bude svjedok izme?u mene i tebe, izme?u moga potomstva i tvoga potomstva dovijeka!"

21

11Nato David usta i ode, a Jonatan se vrati u grad. Boravak u Nobu 2 David do?e u Nob k sve?eniku Ahimeleku. Ovaj drš?u?i po?e u susret Davidu i upita ga: "Zašto si sam i nema nikoga s tobom?" 4 A sada, ako imaš pri ruci pet hljebova, daj mi ih, ili što god se na?e!" 5 A sve?enik odgovori Davidu: "Nemam pri ruci obi?noga kruha nego samo svetoga kruha; ali samo ako su se tvoji momci uzdržali od žena." 6 David odgovori sve?eniku ovako: "Sasvim pouzdano! Žene su nam bile uskra?ene, kao uvijek kad izlazimo na vojni pohod, i tijela su u momaka ?ista. Iako je ovo obi?an put, uistinu su danas ?isti tijelom." 7 Tada mu sve?enik dade svetoga kruha, jer nije bilo drugoga kruha ondje osim žrtvenoga, onoga koji se uklanjao ispred Jahve da se zamijeni toplim kruhom u dan kad se uzima. 8 Ondje je istoga dana bio jedan od Šaulovih slugu, zadržao se pred Jahvom; zvao se Doeg Edomac, a bio je nadglednik Šaulovih pastira. 9 David upita Ahimeleka: "A nemaš li ovdje pri ruci kakvo koplje ili ma?? Nisam uzeo sa sobom ni svoga ma?a ni svoga oružja, jer je kraljev nalog bio hitan." 10 A sve?enik mu odgovori: "Ovdje je ma? Filistejca Golijata, onoga koga si ubio u Terebintskoj dolini; zamotan je u plašt i položen iza ople?ka; ako ga ho?eš uzeti, uzmi ga samo, jer drugoga osim njega nema ovdje." A David odvrati: "Takva više nema, daj mi ga!" David kod Filistejaca 11 Potom David ustade i pobježe onaj dan daleko od Šaula i do?e Akišu, kralju Gata. 13 David se zamisli o tim rije?ima i silno se uplaši gatskoga kralja Akiša. 14 Tada se David po?e pretvarati pred njima kao da je umobolan i vladati se kao lu?ak u njihovim rukama: bubnjao je po vratima i puštao da mu te?e slina niz bradu. 15 Tada Akiš re?e svojim dvoranima: "Vidite dobro da je ?ovjek lud! Zašto ga dovodite k meni? 16 nemam dosta budala te mi dovodite ovoga da mi dosa?uje svojim ludilom? Zar ?e taj u?i u moju ku?u?" 3. DAVID VO?A NEZADOVOLJNIKA David po?inje svoj lutala?ki život

22

12David ode odande i skloni se u spilju Adulam. A kad su to ?ula njegova bra?a i sva njegova obitelj, do?oše onamo da mu se priklju?e. 2 Osim toga skupiše se oko njega svi koji bijahu u nevolji, svi zaduženi, svi nezadovoljni, i on im posta vo?om. A bijaše ih oko njega do ?etiri stotine ljudi. 3 Odande ode David u Mispu u zemlji moapskoj i re?e kralju moapskome: "Dopusti da se moj otac i moja mati sklonu kod vas dok ne vidim što ?e Bog u?initi sa mnom." 4 I ostavi ih kod kralja moapskoga i oni ostadoše kod njega sve dok David bijaše u skrovištu. 5 Ali prorok Gad re?e Davidu: "Nemoj ostati u svome skrovištu, nego idi i za?i u zemlju Judinu." I David ode i za?e u Heretsku šumu. Pokolj sve?enika iz Noba 6 Šaul doznade da se pojavio David s ljudima koji bijahu s njim. Šaul je upravo bio u Gibei; sjedio je pod tamariskom na uzvišici, s kopljem u ruci, a oko njega stajali svi njegovi dvorani. 7 I re?e Šaul svojim dvoranima koji stajahu oko njega: "Poslušajte me, sinovi Benjaminovi! Ho?e li vam i Jišajev sin svima darovati njive i vinograde? Ho?e li vas sve postaviti za tisu?nike i stotnike? 8 A zašto ste se onda svi urotili protiv mene? Nema nikoga da mi dojavi kad moj sin sklapa savez s Jišajevim sinom, nema nikoga me?u vama da me požali i da mi otkrije kako je moj sin podjario moga slugu na me, kao što se doga?a danas." 9 Tada progovori Doeg Edomac, koji je stajao me?u Šaulovim dvoranima, i re?e: "Ja sam vidio Jišajeva sina kad je došao u Nob k Ahimeleku, Ahitubovu sinu. 10 Ovaj je zatražio za njega savjet od Jahve i dao mu hrane i predao mu ma? Filistejca Golijata." 11 Šaul nato zapovjedi da pozovu sve?enika Ahimeleka, Ahitubova sina, i svu njegovu obitelj, sve?enike u Nobu. I do?oše svi pred kralja. 12 Tada re?e Šaul: "?uj me, Ahitubov sine!" A on odgovori: "Evo me, gospodaru!" 13 A Šaul ga upita: "Zašto ste se urotili protiv mene, ti i Jišajev sin? Ti si mu dao kruha i ma? i tražio si za njega savjet od Boga da se digne protiv mene kao neprijatelj, kao što se danas doga?a." 14 Ahimelek odgovori kralju: "A tko je me?u svim tvojim slugama ravan Davidu, tako vjeran, uz to kraljev zet, glavar tvoje tjelesne straže, ?ovjek koji je poštovan u tvojoj ku?i? 15 Zar sam danas prvi put tražio za njega savjet od Boga? Daleko od mene svaka druga misao! Neka kralj ništa ne okrivljuje svoga sluge i sve njegove obitelji, jer sluga njegov nije znao od svega toga ništa!" 16 Ali kralj odvrati: "Ti ?eš umrijeti, Ahimele?e, ti i sva tvoja obitelj!" 17 I kralj zapovjedi glasonošama koji stajahu oko njega: "Pristupite i pogubite sve?enike Jahvine jer su i oni pomogli Davidu: znali su da je na bijegu, a nisu mi to dojavili." Ali kraljevi stražari ne htjedoše di?i ruke na Jahvine sve?enike da ih smaknu. 18 Tada kralj zapovjedi Doegu: "Pristupi ti i smakni sve?enike!" Doeg Edomac pristupi i smaknu sve?enike: on pogubi u onaj dan osamdeset i pet ljudi koji su nosili laneni ople?ak. 19 I Nob, sve?eni?ki grad, pohara oštricom ma?a, pobivši muškarce i žene, djecu i dojen?ad, goveda, magarce i ovce. 20 Izbavio se samo jedan sin Ahimeleka, Ahitubova sina, po imenu Ebjatar i pobjegao k Davidu. 21 Ebjatar javi Davidu da je Šaul poklao Jahvine sve?enike. 22 A David odvrati Ebjataru: "Ja sam ve? onoga dana kad ondje bijaše Doeg Edomac znao da ?e on zacijelo javiti to Šaulu! Ja sam kriv za živote tvoga o?inskog doma. 23ani kod mene, ne boj se: tko bude tražio tvoj život, tražit ?e moj. Kod mene ?eš biti dobro ?uvan." David u Keili

23

13Javiše onda Davidu: "Filistejci opsjedaju Keilu i plja?kaju gumna." 2 David tada upita Jahvu: "Treba li da idem na Filistejce i ho?u li ih potu?i?" A Jahve odgovori Davidu: "Idi, potu?i ?eš Filistejce i oslobodit ?eš Keilu." 3 Ali rekoše Davidu ljudi njegovi: "Gle, mi smo ve? ovdje, u Judi, u neprestanom strahu; što ?e tek biti ako odemo u Keilu protiv filistejskih ?eta!" 4 Zato David još jednom upita Jahvu, a Jahve mu odgovori ovako: "Ustani i si?i u Keilu jer ?u predati Filistejce u tvoje ruke!" 5 David onda krenu sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce, otjera njihovu stoku i zada im težak poraz. Tako je David oslobodio gra?ane Keile. - 6 Kad je ono Ebjatar, Ahimelekov sin, pobjegao k Davidu, on je došao u Keilu nose?i u ruci ople?ak. 7 Kad su Šaulu javili da je David ušao u Keilu, re?e Šaul: "Bog ga je predao u moje ruke jer se sam uhvatio u zamku kad je ušao u grad s vratima i prijevornicama." 8 I Šaul sazva sav narod na oružje da ide na Keilu i da opkoli Davida i njegove ljude. 9 Kad je David doznao da mu Šaul snuje zlo, re?e sve?eniku Ebjataru: "Donesi ople?ak!" 10 Nato se David pomoli: "Jahve, Bože Izraelov, tvoj je sluga ?uo da Šaul sprema navalu na Keilu da razori grad zbog mene. 11 Ho?e li Šaul do?i kao što je tvoj sluga ?uo? Jahve, Bože Izraelov, odgovori svome sluzi!" A Jahve odgovori: "Do?i ?e!" 12 David opet upita: "Ho?e li me prvaci Keile predati, mene i moje ljude, u Šaulove ruke?" A Jahve odgovori: "Predat ?e vas!" 13 Tada David ustade sa svojim ljudima, bijaše ih oko šest stotina; izi?oše iz Keile te lutahu kojekuda. A kad su Šaulu javili da je David utekao iz Keile, odusta od vojnog pohoda. 14 David se skloni u pustinju u gorska skloništa; nastani se na gori u pustinji Zifu. Šaul ga je neprestano tražio, ali ga Bog ne predade u njegove ruke. David u Horši - Susret s Jonatanom 15 David se bojao što je Šaul izišao na vojnu da napadne na njegov život. Zato je David ostao u pustinji Zifu, u Horši. 16 Tada Šaulov sin Jonatan krenu na put i do?e k Davidu u Horšu i ohrabri ga u ime Božje. 17 Re?e mu: "Ne boj se, jer te ne?e sti?i ruka moga oca Šaula. Ti ?eš kraljevati nad Izraelom, a ja ?u biti drugi do tebe; i moj otac Šaul zna to dobro." 18 I sklopiše njih dvojica savez pred Jahvom. David osta u Horši, a Jonatan ode svojoj ku?i. David spašen u pravi ?as 19 Jednoga dana do?oše Zifejci k Šaulu u Gibeu i javiše mu: "David se krije kod nas u gorskim skloništima u Horši, na brdu Hakili, što je južno od Ješimona. 20 Sada, kralju, kad god zaželiš si?i, si?i, a naše je da ga predamo u ruke kralju." 21 A Šaul odgovori: "Blagoslovio vas Jahve što ste me požalili! 22 Idite, dakle, raspitajte se još i dobro razvidite mjesto kamo ga donesu njegovi hitri koraci; rekli su mi da je vrlo lukav. 23 Zato pretražite sve rupe u koje se zavla?i, pa se vratite k meni kad budete pouzdano znali. Tada ?u ja po?i s vama, pa ako bude gdje u zemlji, i?i ?u za njegovim tragom po svim Judinim rodovima." 24 Tada krenuše na put i odoše u Zif, pred Šaulom. David je sa svojim ljudima bio u pustinji Maonu u Arabi, južno od Ješimona. 25 Potom i Šaul po?e sa svojim ljudima da traži Davida. Kad su to javili Davidu, si?e on u klanac koji leži u pustinji Maonu. Šaul to doznade i krenu u potjeru za Davidom u pustinju Maon. 26 Šaul je sa svojim ljudima išao jednom stranom planine, a David sa svojim ljudima drugom stranom planine. David se silno žurio da umakne Šaulu. Kad je Šaul sa svojim ljudima htio prije?i na drugu stranu da opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata, 27 do?e glasnik Šaulu s porukom: "Do?i brže, Filistejci provališe u zemlju!" 28a Šaul odusta od potjere za Davidom i okrenu se protiv Filistejaca. Zato se prozvalo ono mjesto "Klanac razlaza". Davidova velikodušnost

24

14David se odande uspe i nastani u engadskim gorskim skloništima. 2 Kad se Šaul vratio iz potjere za Filistejcima, javiše mu ovo: "David je u Engadskoj pustinji!" 3 Tada Šaul uze tri tisu?e odabranih ljudi iz svega Izraela i po?e da traži Davida i njegove ljude na istok od Litica divokoza. 4 Idu?i do?e k ov?jim torovima pokraj puta; ondje bijaše pe?ina i Šaul u?e da ?u?ne; a David je sa svojim ljudima sjedio u dnu pe?ine. 6 Ali poslije zape?e Davida savjest što je odsjekao skut od Šaulova plašta, 7 pa re?e svojim ljudima: "O?uvao me Jahve da takvo što u?inim svome gospodaru, da dignem ruku na njega, jer je pomazanik Jahvin." 8 I David oštrim rije?ima ukori svoje ljude i ne dopusti im da ustanu na Šaula. A Šaul iza?e iz pe?ine i po?e svojim putem. 9 Zatim ustade David, izi?e iz pe?ine i vikne za Šaulom: "Gospodaru kralju!" A kad se Šaul obazre, David se baci ni?ice na zemlju i pokloni mu se. 10 Tada David re?e Šaulu: "Zašto slušaš ljude koji ti govore da David snuje tebi propast? 12 O, moj o?e, pogledaj i vidi skut od svoga plašta u mojoj ruci: odsjekao sam skut od tvoga plašta, a tebe nisam ubio; spoznaj i vidi da u mojoj ruci nema ni zlobe ni opa?ine. Ja nisam zgriješio protiv tebe, a ti vrebaš na moj život da mi ga uzmeš! 13 Jahve neka sudi izme?u mene i tebe, Jahve neka me osveti na tebi, ali se moja ruka ne?e di?i na tebe. 14 Kako kaže stara poslovica: od nepravednika dolazi nepravda, i zato se moja ruka ne?e di?i protiv tebe. 15 Za kim je izišao izraelski kralj? Za kim ideš u potjeru? Za mrtvim psom, za obi?nom buhom! 16 Jahve neka bude sudac, on neka sudi izme?u mene i tebe, neka ispita i brani moju stvar i neka mi pribavi pravdu: neka me izbavi iz tvoje ruke!" 17 Kad je David izgovorio te rije?i Šaulu, odvrati Šaul: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" I Šaul glasno zaplaka. 18 Zatim re?e Davidu: "Pravedniji si od mene jer ti si meni u?inio dobro, a ja sam tebi u?inio zlo. 19 A danas si okrunio svoju dobrotu prema meni, jer me Jahve predao u tvoje ruke, a ti me nisi ubio. 20 Kad se ?ovjek namjeri na svoga neprijatelja, pušta li ga da ide mirno svojim putem? Neka ti Jahve naplati za ono dobro što si mi danas u?inio! 21 Sada pouzdano znam da ?eš zacijelo biti kralj i da ?e se kraljevstvo nad Izraelom trajno održati u tvojoj ruci. 22 Zato mi se sada zakuni Jahvom da ne?eš zatrti moga potomstva poslije mene i da ne?eš izbrisati moga imena iz moga o?inskoga doma!" 23id se zakle Šaulu, Šaul ode svojoj ku?i, a David se sa svojim ljudima vrati u gorska skloništa. Smrt Samuelova

25

15Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga nari?u?i za njim; i pokopaše ga u njegovu zavi?aju u Rami. A David usta i si?e u pustinju Paran. Povijest Nabala i Abigajile 2 U Maonu živio ?ovjek koji je imao svoje gospodarstvo u Karmelu; bio je to vrlo bogat ?ovjek, imao je tri tisu?e ovaca i tisu?u koza. Upravo je tada strigao svoje ovce u Karmelu. 3 Taj se ?ovjek zvao Nabal, a njegova žena Abigajila. Žena je bila mudra i vrlo lijepa, a ?ovjek surov i opak: bio je Kalebovac. 4 David je u pustinji ?uo da Nabal striže svoje ovce. 5 Stoga posla deset momaka naloživši im: "Idite gore u Karmel, oti?ite k Nabalu i pozdravite ga u moje ime. 7 Sada, ?ujem, strižeš ovce. A tvoji su pastiri bili kod nas, nismo ih dirali, ništa im nije nestalo dokle god su bili u Karmelu. 9 Do?oše momci Davidovi i ponoviše Nabalu u Davidovo ime sve ove rije?i, a onda pri?ekaše. 10 Ali Nabal odgovori Davidovim slugama ovako: "Tko je David, tko je Jišajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih gospodara. 11 Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sam poklao za svoje striga?e pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam ni odakle su?" 12 Davidovi se momci okrenuše i vratiše se svojim putem. Kad su se vratili, javiše sve ove rije?i Davidu. 13 A David re?e svojim ljudima: "Pripašite svaki svoj ma?!" I pripasaše svaki svoj ma?, i David pripasa svoj, i oko ?etiri stotine ljudi krenu za Davidom, dok ih dvije stotine osta kod tovara. 14 A ženi Nabalovoj, Abigajili, javio jedan od Nabalovih slugu ovo: "Eto, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave našega gospodara, a on ih potjerao. 15 A ti su ljudi bili vrlo dobri prema nama: nisu nas dirali, ništa nismo izgubili dokle god smo bili u njihovoj blizini kad smo bili u polju. 16 No?u i danju bili su nam kao bedem u sve vrijeme dok smo bili s njima pasu?i stada. 17 Razmisli sada i vidi što ?eš u?initi, jer je gotova pogibija našem gospodaru i svemu njegovu do mu; a on je opak ?ovjek komu se ne može ništa kazati." 18 Abigajila brzo uze dvije stotine hljebova, dva mijeha vina, pet zgotovljenih ovaca, pet mjera pržena žita, sto grozdova suhoga grož?a, dvije stotine smokovih kola?a i sve to natovari na magarce. 19 I zapovjedi svojim slugama: "Idite preda mnom, a ja ?u za vama." Svome mužu Nabalu nije kazala ništa. 20 Dok je, jašu?i na magarcu, silazila iza gorskog zavoja, David je sa svojim ljudima silazio nasuprot njoj, tako da se ona susrela s njima. 21 A David je upravo mislio: "Uzalud sam, dakle, zašti?ivao u pustinji sve što je taj ?ovjek imao i ništa mu nije nestalo od svega što je posjedovao! Sada mi vra?a zlo za dobro! 22 Neka Bog u?ini Davidu ovo zlo i neka mu doda drugo ako Nabalu do zore od svega što ima ostavim i ono što mokri uza zid!" 23 Kad je Abigajila ugledala Davida, brzo sjaha s magarca i pade pred Davida ni?ice, poklonivši se do zemlje. 24 Bacivši mu se tako pred noge, re?e: "Gospodaru, neka na mene padne krivica! Dopusti da službenica tvoja progovori tvojim ušima i udostoj se poslušati rije?i službenice svoje! 25 Neka moj gospodar ne gleda na toga opakog ?ovjeka, na Nabala, jer on s pravom nosi svoje ime: zove se Luda i ludost je s njim. A ja, službenica tvoja, nisam vidjela momaka koje je poslao moj gospodar. 26 Zato sada, gospodaru, živoga mi Jahve, i tako živ bio ti, i tako ti Jahve koji te o?uvao da ne svališ na se krvnu krivicu i da ne pribaviš sebi pravdu svojom rukom: neka pro?u kao Nabal tvoji neprijatelji i oni koji snuju zlo mome gospodaru! 27 A ovaj dar, što ga evo tvoja službenica nosi svome gospodaru, neka se dade momcima koji idu za mojim gospodarom na njegovim putovima. 28 Oprosti službenici svojoj njezinu krivnju! Zacijelo ?e Jahve osnovati trajan dom mome gospodaru, jer moj gospodar bije Jahvine bojeve i za svega tvoga života ne?e se na?i zlo na tebi. 29 Ako se tko digne da te progoni i da ti radi o glavi, neka život moga gospodara bude pohranjen u škrinji života kod Jahve, tvoga Boga, a život tvojih neprijat elja neka on baci kao iz pra?ke. 30 I kad Jahve u?ini mome gospodaru svako dobro koje ti je obe?ao i kad te odredi da budeš knezom nad Izraelom, 31 onda neka ne bude na smutnju ni na grižnju savjesti mome gospodaru da je ni za što prolio krv i da je sebi pribavio pravdu svojoj rukom. I kad Jahve u?ini dobro mome gospodaru, sjeti se tada službenice svoje!" 32 David odgovori Abigajili: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret! 33 Neka je blagoslovljena tvoja mudrost i blagoslovljena bila ti što si me danas zadržala da ne svalim na se krvnu krivicu i da ne pribavim sebi pravdu svojom rukom. 34 Ali, tako mi živog Jahve, Boga Izraelova, koji nije dopustio da ti u?inim zlo: da mi nisi tako brzo izišla u susret, zaista ne bi Nabalu do jutra ostalo ni ono što uza zid mokri!" 35 Nato David primi iz njezine ruke što mu bijaše donijela i re?e joj: "Vrati se s mirom svojoj ku?i. Gle, uslišao sam tvoj glas i obazreo se na tebe." 36 Kad se Abigajila vratila k Nabalu, on je upravo imao gozbu u ku?i, pravu kraljevsku gozbu: Nabal bijaše veseo i sasvim pijan; zato mu ona ne re?e ništa dok nije svanulo jutro. 37 A ujutro, kad se Nabal otrijeznio, pripovjedi mu njegova žena sve što se dogodilo, a njemu obamrije srce u grudima i on osta kao da se skamenio. 38 A desetak dana poslije toga Jahve udari Nabala te umrije. 39 Kad David ?u da je umro Nabal, re?e: "Neka je blagoslovljen Jahve, koji mi je ispravio nepravdu što mi je u?ini Nabal; i Jahve je o?uvao svoga slugu da ne u?ini zla, a svalio je Nabalovu zlo?u na njegovu glavu!" Potom David posla poruku Abigajili da ?e je uzeti za ženu. 40 Davidove sluge do?oše k Abigajili u Karmel i rekoše joj: "David nas je poslao k tebi da te uzme sebi za ženu." 41 A ona ustade, pokloni se do zemlje i re?e: "Evo službenice tvoje koja je spremna da bude robinja i da pere noge slugama svoga gospodara!" 42 Potom Abigajila brzo ustade i zajaha na magarca, a za njom po?e pet njezinih dvorkinja. Tako je otišla za Davidovim poslanicima i po stala njegovom ženom. 43 I Ahinoamom iz Jizreela bijaše se oženio David i obje mu bjehu žene. 44 Šaul bijaše svoju k?er Mikalu, Davidovu ženu, dao Paltiju, sinu Lajiša iz Galima. David po drugi put štedi Šaula

26

16Ljudi iz Zifa do?oše Šaulu i javiše mu: "David se krije na Hakilskom brdu, nasuprot Ješimonu." 2 Šaul tada krenu na put i si?e u pustinju Zif, a s njim tri tisu?e izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu. 3 Šaul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Ješimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je Šaul došao onamo da ga progoni. 4 Zato David posla uhode i sazna da je Šaul zaista došao. 5 David se podiže i do?e do mjesta gdje se Šaul bio utaborio. Tu David ugleda mjesto gdje su spavali Šaul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda: Šaul je spavao usred tabora, a vojska ležala u krugu oko njega. 6 David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abišaju, sinu Sarvijinu a bratu Joabovu, i re?e im: "Tko ?e sa mnom u tabor sve do Šaula?" A Abišaj odgovori: "Ja ?u s tobom." 7 I tako David i Abišaj dopriješe no?u do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega. 8 Tada Abišaj re?e Davidu: "Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi ne?e trebati." 9 Ali David odgovori Abišaju: "Nemoj ga ubijati! Jer tko ?e dignuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekažnjen?" 10 Još nastavi David: "Živoga mi Jahve, i udarit ?e ga Jahve, bilo da ?e mu do?i njegov dan da umre, bilo da ?e oti?i u boj i poginuti. 11 Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada koplje što mu je kod uzglavlja i vr? za vodu, pa hajdemo!" 12 I uze David koplje i vr? za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše: nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Jahve. 13 David prije?e na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini, tako da je me?u njima bio velik prostor. 14 Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: "Zar se ne?eš odazvati, Abnere?" A Abner se odazva i upita: "Tko si ti što uznemiruješ kralja?" 15 A David odgovori Abneru: "Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u Izraelu? Pa zašto onda nisi ?uvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od ratnika sišao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara. 16 Nije lijepo to što si u?inio. Tako mi živog Jahve, zaslužili ste smrt što niste ?uvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vr? za vodu što mu bijaše do uzglavlja!" 17 Tada Šaul poznade Davidov glas i upita: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" A David odgovori: "Jest, kralju gospodaru!" 18 I nastavi: "Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Što sam u?inio? Kakva je krivica u mojoj ruci? 20 Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina lica. Jer kralj je Izraelov izišao u lov na moj život, kao kad tko goni jarebicu po planini." 21 Tada Šaul re?e: "Zgriješio sam! Vrati mi se, sine Davide, ne?u ti više ?initi zla, kad je danas moj život u o?ima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teško sam pogriješio!" 22 A David odgovori: "Evo kraljeva koplja, neka do?e jedan od momaka i neka ga uzme! 23 A Jahve ?e vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio di?i ruke svoje na pomazanika Jahvina. 24 I gle, kako je danas tvoj život bio drag u mojim o?ima, tako neka moj život bude drag u Jahvinim o?ima! I neka me Jahve izbavi iz svake nevolje!" 25aul doviknu Davidu: "Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo ?eš izvršiti svoje djelo i uspjet ?eš!" Potom David ode svojim putem, a Šaul se vrati svojoj ku?i. 4. DAVID KOD FILISTEJACA David se sklanja u Gat

27

17David re?e u sebi: "Ipak ?u jednoga dana poginuti od Šaulove ruke. Zato nema ništa bolje za me nego da se spasim u zemlju Filistejaca. Tada ?e Šaul odustati da me dalje traži po svim krajevima Izraelovim i izbavit ?u se iz njegove ruke." 2 David se dakle podiže i prije?e, sa šest stotina ljudi koje je imao, k Akišu, sinu Maokovu, kralju Gata. 3 David se nastani kod Akiša u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa svojom obitelji, a David sa svoje dvije žene, Ahinoamom Jizreelkom i Abigajilom, Nabalovom ženom iz Karmela. 4 Kad je Šaul doznao da je David pobjegao u Gat, nije ga više progonio. David kao vazal filistejski 5 David re?e Akišu: "Ako sam našao milost u tvojim o?ima, neka mi dadu mjesto u jednom gradu u zemlji da se nastanim u njemu. Zašto da tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?" 6 Akiš mu još istoga dana dade Siklag. Stoga Siklag pripada do današnjega dana kraljevima Jude. 7 I osta David u filistejskoj zemlji godinu dana i ?etiri mjeseca. 8 David je sa svojim ljudima izlazio da plja?ka Gešurce, Girzijce i Amale?ane, jer su to bili stanovnici zemlje od Telama preko Šura sve do egipatske zemlje. 9 David je pustošio zemlju ne ostavljaju?i na životu ni ?ovjeka ni žene, otimao je ovce i goveda, magarce, deve i haljine i vra?ao se da sve to donese Akišu. 10 Akiš bi ga pitao: "Gdje ste danas plja?kali?" A David bi odgovorio da su plja?kali u Negebu Judinu ili u Negebu Jerahmeelskom ili u Negebu Kenijskom. 12š je vjerovao Davidu i govorio u sebi: "Baš se omrazio svome narodu, Izraelu! Zato ?e mi biti sluga dovijeka!" Filistejci polaze u rat protiv Izraela

28

18U ono vrijeme Filistejci skupiše svoje ?ete za rat protiv Izraela. I Akiš re?e Davidu: "Znaj da ?eš i?i sa mnom na vojsku, ti i tvoji ljudi!" 2 A David odgovori Akišu: "Dobro! Sad ?eš vidjeti što ?e u?initi tvoj sluga!" A Akiš odvrati Davidu: "Dobro! Zato ?u te postaviti da budeš mojim ?uvarom zauvijek." Šaul i vra?ara u En Doru 3 Samuel bijaše umro, a sav ga Izrael bijaše oplakao nari?u?i za njim. Ukopali su ga u njegovu gradu Rami. A Šaul bijaše istjerao iz zemlje sve zaziva?e duhova i vra?eve. 4 Dok su se Filistejci skupljali te došli i utaborili se kod Šunema, Šaul skupi sve Izraelce te se utabori na Gilboi. 5 Kad Šaul ugleda filistejski tabor, uplaši se i srce mu snažno zadrhta. 6 Šaul upita za savjet Jahvu, ali mu Jahve ne dade odgovora - ni u snima, ni po Urimu, ni preko proroka. 7 Zato Šaul re?e svojim slugama: "Potražite mi ženu koja zaziva duhove da odem k njoj i upitam je." A sluge mu odgovoriše: "Evo, u En Doru ima žena koja zaziva duhove." 8 Tada se Šaul preruši, obu?e druge haljine i otputi se sa dva ?ovjeka. I do?e no?u k onoj ženi i re?e joj: "Daj mi vra?aj pomo?u duha i dozovi mi onoga koga ti reknem." 9 A žena mu odgovori: "Ta ti znaš što je u?inio Šaul i kako je istrijebio iz zemlje zaziva?e duhova i vra?eve. Zašto postavljaš zamke mome životu da me pogubiš?" 10 A Šaul joj se zakle Jahvom govore?i: "Tako mi živog Jahve, ne?eš biti ništa kriva za ovo!" 11 Tada žena zapita: "Koga da ti dozovem?" A on odgovori: "Dozovi mi Samuela!" 12 Kad žena ugleda Samuela, povika iza glasa, a onda re?e Šaulu: "Zašto si me prevario? Ta ti si Šaul!" 13 A kralj joj odvrati: "Ne boj se! Nego što vidiš?" A žena odgovori Šaulu: "Vidim nešto božansko što se diže iz zemlje." 14 Šaul je upita: "Kakva je obli?ja?" A ona odgovori: "Izlazi starac, ogrnut plaštem." Tada Šaul spozna da je to Samuel, pa pade licem do zemlje i pokloni se. 15 Samuel upita Šaula: "Zašto si pomutio moj mir dozivaju?i me gore?" A Šaul odgovori: "U velikoj sam nevolji jer su Filistejci zavojštili na me, a Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi više ni preko proroka ni u snima. Zato sam dozvao tebe da me pou?iš što da ?inim." 16 A Samuel odvrati: "Zašto mene pitaš kad se Jahve odvratio od tebe i postao ti neprijateljem? 17 Jahve ti je u?inio kako ti je kazao preko mene: istrgao je kraljevstvo iz tvoje ruke i dao ga tvome suparniku, Davidu, 17 18) jer nisi poslušao rije?i Jahvinih i jer nisi izvršio njegova žestokog gnjeva na Amaleku: stoga ti je Jahve danas ovako u?inio. 19 Jahve ?e predati, zajedno s tobom, i Izraela u filistejske ruke. Sutra ?eš sa svojim sinovima biti sa mnom, a i tabor izraelski Jahve ?e predati u filistejske ruke." 20 Šaul se užasnu i pade na zemlju kako je dug. Spopade ga silan strah od Samuelovih rije?i. I ponestade mu snage, jer nije ništa jeo cijeli dan i cijelu no?. 21 Kad ona žena do?e k Šaulu i opazi kako je sav zaplašen, re?e mu: "Gle, tvoja je službenica poslušala tvoju rije?, stavila sam svoj život na kocku i poslušala tvoje zapovijedi koje si mi naložio. 22 Zato sada poslušaj i ti rije?i službenice svoje: dopusti da ti pružim zalogaj kruha; jedi da ti se vrati snaga te uzmogneš po?i svojim putem." 23 Ali on ne htjede nego re?e: "Ne?u jesti!" Ali kad ga zaokupiše njegove sluge, zajedno sa ženom, posluša ih, ustade sa zemlje i sjede na postelju. 24 Žena je imala kod ku?e tele u tovu. Brzo ga zakla, zatim uze brašna, umijesi ga i nape?e beskvasnoga kruha. 25om stavi sve pred Šaula i njegove ljude. Pošto su jeli, ustadoše i još iste no?i krenuše natrag. Starješine filistejske otpuštaju Davida

29

19Filistejci skupiše sve svoje ?ete u Afeku, a Izraelci se utaboriše kod izvora u Jizreelu. 2 Filistejski su knezovi prolazili sa svojim stotinama i tisu?ama, a David i njegovi ljudi išli su sasvim na kraju s Akišem. 3 Filistejski knezovi zapitaše: "Što ho?e ti Hebreji ovdje?" A Akiš odgovori filistejskim knezovima: "Pa ovo je David, sluga izraelskoga kralja Šaula! Ve? je godinu-dvije kod mene, ali nisam našao na njemu ništa sumnjivo od onoga dana kad je prebjegao k meni pa do današnjega dana." 4 Ali filistejski knezovi planuše na njega i rekoše mu: "Pošalji toga ?ovjeka natrag, neka se vrati na mjesto koje si mu ozna?io. Neka ne ide s nama u boj, da se ne okrene protiv nas u boju! ?ime bi se on opet umilio svome gospodaru ako ne glavama ovih naših ljudi? 6 Tada Akiš dozva Davida i re?e mu: "Živoga mi Jahve, ti si pošten i meni bi drago bilo da me pratiš u pokretima moje vojske, jer nisam našao nikakva zla na tebi od onoga dana kad si došao k meni pa do današnjega dana. Ali nisi drag u o?ima knezova. 7 Zato se sada vrati i oti?i s mirom ku?i da ne ozlovoljiš filistejske knezove!" 8 David odvrati Akišu: "Ta što sam u?inio i što si zamjerio svome sluzi od onoga dana kad sam stupio u tvoju službu pa do današnjega dana da ne mogu i?i da se bijem s neprijateljima svoga gospodara kralja?" 10 Zato ustanite rano ujutro, ti i sluge tvoga gospodara koji su došli s tobom, i oti?ite na mjesto koje sam vam ozna?io. I nemoj gajiti u svom srcu nikakve mržnje jer si mi mio. Ustat ?ete, dakle, u rano jutro, ?im svane, i oti?i ?ete!" 11o David sa svojim ljudima ustade rano i krenu odmah ujutro i vrati se u filistejsku zemlju, a Filistejci odoše u Jizreel. Vojna protiv Amale?ana

30

10Kad je David sa svojim ljudima tre?i dan stigao u Siklag, a to Amale?ani bijahu navalili na Negeb i na Siklag; oplja?kali su Siklag i ognjem ga spalili. 2 Zarobili su žene i sve koji su bili ondje, malo i veliko. Nisu ubili nikoga, nego su samo odveli roblje i otišli svojim putem. 3 Kad je, dakle, David sa svojim ljudima došao u grad, vidješe da je grad spaljen, a njihove žene, njihovi sinovi i njihove k?eri odvedeni u ropstvo. 4 Tada David i ljudi koji bijahu s njim podigoše glas i plakahu dok im nije ponestalo snage za pla?. 5 I obje Davidove žene bijahu odvedene u ropstvo - Ahinoama Jizreelka i Abigajila, Nabalova žena iz Karmela. 6 David se našao u velikoj nevolji jer su ljudi po?eli govoriti da ?e ga kamenovati, budu?i da su svi bili ogor?eni, svaki zbog svojih sinova i zbog svojih k?eri. Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu. 7 David re?e sve?eniku Ebjataru, Ahimelekovu sinu: "Donesi mi ovamo ople?ak!" I Ebjatar donese Davidu ople?ak. 8 Tada David upita Jahvu za savjet govore?i: "Ho?u li u potjeru za onim razbojnicima i ho?u li ih sti?i?" A on mu odgovori: "Idi u potjeru jer ?eš ih zacijelo sti?i i zarobljenike ?eš izbaviti." 9 I po?e David sa šest stotina ljudi koji bijahu s njim i do?oše do potoka Besora. 10 Odavde David sa ?etiri stotine ljudi nastavi potjeru, a ostadoše dvije stotine ljudi što bijahu tako umorni da nisu mogli prije?i preko potoka Besora. 11 U polju nai?oše na nekog Egip?anina. Dovedoše ga k Davidu, dadoše mu kruha da jede i vode da pije. 12 Dadoše mu grudu smokava i dva grozda suhoga grož?a. Kad je to pojeo, vratio mu se život, jer tri dana i tri no?i ne bijaše ništa jeo i ništa pio. 13 Tada ga David upita: "?iji si ti i odakle si?" A on odgovori: "Ja sam Egip?anin, sluga jednog Amale?anina. Moj me gospodar ostavio jer sam se razbolio prije tri dana. 14 Bili smo provalili u Negeb Keretski i Negeb Judejski, i u Negeb Kalebov, a Siklag smo zapalili ognjem." 15 David ga upita: "Ho?eš li me odvesti k toj razbojni?koj družbi?" A on odgovori: "Zakuni mi se Bogom da me ne?eš pogubiti i da me ne?eš predati u ruke mome gospodaru, pa ?u te odvesti k njima!" 16 On ga, dakle, odvede, i gle, oni se bijahu razasuli po svem onom kraju, jedu?i, piju?i i slave?i slavlje zbog svega velikog plijena što su ga oteli iz zemlje filistejske i iz zemlje Judine. 17 I David ih po?e biti i tukao ih je od zore do mraka, izvršuju?i na njima "herem", kleto uništenje. Nitko od njih nije izmakao, osim ?etiri stotine momaka, koji zajahaše na deve i pobjegoše. 18 Tako je David izbavio sve što su bili oteli Amale?ani; i obje svoje žene izbavi David. 19 I ništa im nije nestalo, od najmanjih stvari do najve?ih, od plijena sve do sinova i k?eri, sve što im bijaše oteto: sve je vratio David. 20 Tada uzeše sve ovce i goveda, dotjeraše ih pred njega vi?u?i: "Ovo je plijen Davidov!" 21 Kad je David došao k onim dvjema stotinama ljudi koji bijahu sustali te ne mogahu i?i za Davidom i koje on bijaše ostavio kod potoka Besora, izi?oše oni u susret Davidu i ?eti njegovoj: približivši se Davidu i ?eti, pozdraviše ih. 22 Tada progovoriše svi zlobnici i ništarije izme?u ljudi koji su išli s Davidom i rekoše: "Budu?i da nisu išli s nama, ne dajmo im ništa od plijena koji smo izbavili, nego samo svakome njegovu ženu i njegovu djecu, neka ih povedu sa sobom i neka idu!" 23 Ali David re?e: "Ne ?inite tako, bra?o moja, poslije onoga što nam je dao Jahve: on nas je ?uvao i predao nam u ruke razbojni?ku družbu koja bijaše izišla protiv nas. 24 Ta tko ?e vas poslušati u tome? Jer kakav je dio onome koji ide u boj, takav je dio onome koji ostaje kod tovara. Jednak dio neka imaju svi." 25 Tako ostade od onoga dana unapredak. David to u?ini uredbom i zakonom u Izraelu sve do današnjeg dana. 26 Kad je David došao u Siklag, posla dio plijena starješinama Jude, po pojedinim njihovim gradovima, s porukom: "Evo za vas dar od plijena Jahvinih neprijatelja!" 27 Onima u Betulu, onima u Rami u Negebu i onima u Jatiru; 28 onima u Aroeru, onima u Sifmotu i onima u Eštemoi; 29 onima u Karmelu, onima u jerahmeelskim gradovima i onima u kenijskim gradovima; 30 onima u Hormi, onima u Bor Ašanu i onima u Eteru; 31ma u Hebronu i u svim onima mjestima u koja je dolazio David sa svojim ljudima. Bitka kod Gilboe - Šaulova smrt

31

11Filistejci su zavojštili na Izraelce, a Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi. 2 Filistejci stisnuše Šaula i njegove sinove i pogubiše Šaulove sinove Jonatana, Abinadaba i Malki-Šuu. 3 Boj je postao žeš?i oko Šaula. Iznenadiše ga strijelci s lukovima i on pade teško ranjen od strijelaca. 4 Šaul tada re?e svome štitonoši: "Izvuci svoj ma? i probodi me da ne do?u ti neobrezanici i ne narugaju mi se." Ali se njegov štitonoša prestravi i ne htjede toga u?initi. Zato Šaul uze ma? i baci se na nj. 5 Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro, baci se i on na svoj ma? i umrije s njim. 6 Tako onoga dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina, njegov štitonoša i svi njegovi ljudi. 7 Kad Izraelci koji bijahu na drugoj strani doline i na drugoj strani Jordana vidješe da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Šaul sa sinovima, ostaviše svoje gradove te se razbježaše. Filistejci do?oše i nastaniše se u njima. 8 Kad su sutradan došli Filistejci da oplijene pobije?ene, na?oše Šaula i njegova tri sina gdje leže na gori Gilboi. 9 Oni mu odsjekoše glavu i skidoše s njega oružje, koje poslaše po svoj filistejskoj zemlji naokolo, javljaju?i veselu vijest svojim idolima i narodu. 10 Potom oružje metnuše u Aštartin hram, a Šaulovo mrtvo tijelo pribiše na zid grada Bet Šana. 11 Ali kad oni u Jabešu Gileadskom ?uše što su Filistejci u?inili od Šaula, 12 ustadoše svi hrabri ljudi i, pošto su hodili svu no?, uzeše Šaulovo mrtvo tijelo i tjelesa njegovih sinova sa zida grada Bet Šana pa ih donesoše u Jabeš i ondje spališe.