Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Druga knjiga o kraljevima

1

1Poslije smrti Ahabove pobuni se Moab protiv Izraela. 2 Kako Ahazja bijaše pao preko prozorske rešetke svoje gornje odaje u Samariji i ozlijedio se, posla glasnike kojima re?e: "Idite, pitajte Baal Zebuba, boga ekronskog, ho?u li ozdraviti od ove bolesti." 5 Glasnici se vratiše k Ahazji, a on im re?e: "Kako to da ste se ve? vratili?" 7 On ih upita: "Kakav bijaše na o?i taj ?ovjek koji vas je sreo i rekao vam te rije?i?" 8 A oni mu odgovoriše: "Bio je to ?ovjek u kožuhu i s kožnim pojasom oko bedara." On re?e: "To je Ilija Tišbijac!" 9 Tada mu posla pedesetnika s njegovom pedesetoricom i ode taj k njemu i, našavši ga gdje sjedi na vrhu brijega, re?e mu: "?ovje?e Božji! Kralj je naredio: Si?i!" 10 Ilija odgovori i re?e pedesetniku: "Ako sam ?ovjek Božji, neka oganj si?e s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetoricu." I oganj se spusti s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu. 11 Kralj mu posla drugoga pedesetnika i njegovu pedesetoricu; a taj, kad do?e, re?e mu: "?ovje?e Božji! Kralj je ovo zapovjedio: Brže si?i!" 12 Ilija odgovori i re?e mu: "Ako sam ?ovjek Božji, neka si?e oganj s neba i proguta tebe i tvoju pedesetoricu." I spusti se oganj s neba i proguta ga, njega i njegovu pedesetoricu. 13 Kralj posla opet tre?ega pedesetnika i njegovu pedesetoricu. Tre?i pedesetnik do?e, prignu koljena pred Ilijom i zamoli ga ovako: "?ovje?e Božji! Neka bude dragocjen u tvojim o?ima moj život i život ovih pedes et tvojih slugu! 14 Oganj se spustio s neba i progutao je oba pedesetnika s njihovom pedesetoricom; ali sada neka barem moj život bude dragocjen u tvojim o?ima!" 15 An?eo Jahvin re?e Iliji: "Si?i s njim, ne boj se!" On ustade i si?e s njim pred kralja 16 i re?e mu: "Ovako veli Jahve: zato što si slao glasnike Baal Zebubu, bogu ekronskom, po savjet, ne?eš si?i s postelje na koju si se popeo, nego ?eš umrijeti." 17 I umrije po rije?i Jahvinoj koju je objavio Ilija. A Joram, njegov brat, zakralji se mjesto njega druge godine Jorama, sina Jošafata, judejskoga kralja, jer ovaj nije imao sinova. 18ala povijest Ahazje, sve što je u?inio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? VI. ELIZEJEVO DOBA 1. PO?ECI Uznesenje Ilijino Njegov nasljednik Elizej

2

1Evo što se dogodilo kad je Jahve uznio Iliju na nebo u vihoru: Ilija i Elizej pošli iz Gilgala. 2 I re?e Ilija Elizeju: "Ostani ovdje jer me Jahve šalje do Betela." Elizej odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te ne?u ostaviti!" I si?oše do Betela. 3 A proro?ki sinovi koji su boravili u Betelu izi?oše Elizeju u susret i rekoše mu: "Znaš li da ?e danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On re?e: "I ja to znam; tiho!" 4 Ilija mu re?e: "Elizeju! Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jerihona." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te ne?u ostaviti!" I u?oše u Jerihon. 5 Proro?ki sinovi koji su živjeli u Jerihonu pri?oše Elizeju i rekoše mu: "Znaš li da ?e danas Jahve uzeti tvoga gospodara iznad tvoje glave?" On re?e: "I ja to znam; tiho!" 6 Ilija mu re?e: "Ostani ipak ovdje jer me Jahve šalje do Jordana." Ali on odgovori: "Života mi Jahvina i tvoga: ja te ne?u ostaviti!" I tako po?oše obojica. 7 I pedeset proro?kih sinova po?e i zaustavi se podalje, dok su se njih dvojica zadržala na obali Jordana. 8 Tada Ilija uze svoj ogrta?, smota ga i udari njime po vodi, a voda se razdijeli na dvije strane. I obojica prije?oše po suhu. 9 A kad prije?oše, Ilija ?e Elizeju: "Traži što da ti još u?inim prije nego što budem uznesen ispred tebe!" A Elizej odgovori: "Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!" 10 Ilija odgovori: "Mnogo tražiš: ako me budeš vidio kad budem uznesen ispred tebe, bit ?e ti tako; ako pak ne budeš vidio, ne?e ti biti." 11 I dok su tako išli i razgovarali, gle: ognjena kola i ognjeni konji stadoše me?u njih i Ilija u vihoru uzi?e na nebo. 12 Elizej je gledao i vikao: "O?e moj, o?e moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" I više ga nije vidio. Uze tada svoje haljine i razdera ih nadvoje. 13 I podiže Ilijin plašt, koji bijaše pao s njega, te se vrati i zaustavi se na obali Jordana. 14 Uze onda Ilijin plašt i udari po vodi govore?i: "Gdje je Jahve, Bog Ilijin?" I kad udari po vodi, ona se razdijeli na dvije strane i Elizej prije?e. 15 Proro?ki su sinovi to sa strane vidjeli pa rekoše: "Duh je Ilijin po?inuo na Elizeju!" I krenuše mu u susret, baciše se pred njim na zemlju 16 i rekoše mu: "Evo ovdje s tvojim slugama pedeset junaka. Dopusti im da idu tražiti tvoga gospodara; možda ga je Duh Jahvin uzdigao i bacio na koju goru ili u kakvu dolinu." On im odgovori: "Ne šaljite nikoga." 17 Ali kako su oni svejednako navaljivali, re?e im: "Pošaljite!" I poslaše pedesetoricu; tražili su ga tri dana, ali ga nisu našli. 19 Ljudi iz grada rekoše Elizeju: "Lijepo je u gradu, kako to može vidjeti i naš gospodar, ali je voda loša i zemlja neplodna." 20 On re?e: "Donesite mi novu zdjelu i metnite soli u nju!" I oni mu je donesoše. 22 I voda postade zdrava i takva je do današnjeg dana, po rije?i koju je izrekao Elizej. 23 Odatle je uzašao u Betel. Dok je išao putem, dje?aci bijahu izišli iz grada i rugahu mu se govore?i: "Hodi, ?elo! Hodi, ?elo!" 24 On se obazre, pogleda ih i prokle ih u ime Jahvino. I odmah izi?oše dva medvjeda iz šume i rastrgaše ?etrdeset i dvoje djece. 25tle ode on na goru Karmel, a odande se vrati u Samariju. 2. MOAPSKI RAT Uvod u Joramovo kraljevanje u Izraelu

3

1Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jošafatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest godina. 2 ?inio je što je zlo u o?ima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati, jer je uklonio Baalov stup što ga bijaše podigao njegov otac. 3 Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio Izraela; i nije odstupao od njega. Ratni pohod Izraelaca i Judejaca protiv Moabaca 4 Meša, kralj moapski, bio je sto?ar i slao je izraelskom kralju u danak stotinu tisu?a janjaca i vunu od stotine tisu?a ovnova. 5 Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog kralja. 6 U to je baš vrijeme kralj Joram izišao iz Samarije i izvršio smotru svih Izraelaca. 7 Zatim je poru?io judejskom kralju Jošafatu: "Moapski se kralj pobunio protiv mene. Ho?eš li sa mnom u rat protiv Moabaca?" Judejski kralj odgovori: "Ho?u! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao i tvoji konji." 8 I doda: "Kojim ?emo putem?" A drugi mu odgovori: "Kroz Edomsku pustinju." 9 I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode ?etama ni stoci koja je išla za njima. 10 Tada povika kralj izraelski: "Jao, Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima!" 11 Ali Jošafat re?e: "Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega posavjetujemo s Jahvom?" Tada odgovori jedan izme?u slugu izraelskoga kralja: "Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je lijevao vodu na Ilijine ruke." 12 Jošafat re?e: "U njega je rije? Božja." I kralj izraelski, kralj judejski i kralj edomski odoše Elizeju. 13 A Elizej re?e kralju izraelskom: "Što ja imam s tobom? Potraži proroke svoga oca i proroke svoje majke!" Izraelski kralj odgovori mu: "Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima." 14 Elizej uzvrati: "Tako mi živoga Jahve Sebaota, komu služim, kad ne bih gledao na judejskog kralja Jošafata, ne bih ti obra?ao pažnje niti bih te pogledao. 15 Sada mi dovedite svira?a." I dok je glazbenik svirao, si?e ruka Jahvina nada nj. 18 Ali to još nije ništa u o?ima Jahve: on ?e predati Moab u vaše ruke. 19 Vi ?ete zauzeti sve utvr?ene gradove, posje?i sve plodno drve?e, zatrpati sve izvore i opustošiti najbolja po lja: kamenjem ?ete ih zasijati." 20 I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi žrtva, do?e voda od Edoma i preplavi svu okolinu. 21 Kad su Moapci ?uli da su kraljevi došli s njima ratovati, pozvaše sve koji bijahu sposobni za oružje i postaviše ih na granicu. 22 Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom, Moapcima se sa strane voda u?ini crvenom kao krv. 23 I rekoše: "To je krv! Zacijelo su se kraljevi me?usobno pobili i jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!" 24 Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digoše se Izraelci i potukoše Moapce, tako te ovi pobjegoše pred njima. A Izraelci pojuriše da dotuku Moapce. 25 Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive da ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drve?e. Kona?no, ostao je samo grad Kir Harešet; pra?ari su ga opkolili i tukli ga. 26 Kada je moapski kralj vidio da ne?e izdržati bitku, uze sa sobom sedam stotina ljudi naoružanih ma?evima, pokuša se probiti i do?i do kralja edomskog, ali ne uspje. 27a uze svoga sina prvenca, koji ga imaše naslijediti, i prinese ga kao paljenicu na zidu. To se tako silno zgadilo Izraelcima te odoše od njih i vratiše se u svoju zemlju. 3. JOŠ NEKA ELIZEJEVA ?UDESA Udovi?ino ulje

4

1Žena jednoga od proro?kih sinova zamoli Elizeja ovako: "Tvoj sluga, moj muž, umro je; a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i u?ini ih svojim robovima." 2 Elizej joj re?e: "Što ti mogu u?initi! Reci mi što imaš u ku?i?" Ona odgovori: "Tvoja sluškinja nema ništa u ku?i, osim vr?a ulja." 3 Tada joj re?e: "Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo! 4 Zatim se vrati ku?i, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu." 5 I ode ona od njega, zatvori vrata za sobom i za svojim sinovima. Oni su joj dodavali sudove, a ona ih punila. 6 I kad se sudovi napuniše, re?e ona svome sinu: "Dodaj mi još jedan sud!" Ali joj on odgovori: "Nema više sudova." I ulje stade. 7 Ona ode i kaza ?ovjeku Božjem, a on joj re?e: "Idi, prodaj ulje i podmiri svoj dug, a od ostatka živjet ?eš ti i tvoji sinovi!" Elizej i Šunamka 8 Jednoga je dana Elizej prolazio kroza Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, uvratio bi se k njoj na jelo. 9 Ona re?e svome mužu: "Evo, znam i vidim da je svet onaj ?ovjek Božji što prolazi ovuda. 10 Na?inimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad do?e k nama, povu?i ?e se onamo." 11 Jednoga dana do?e on onamo, povu?e se u gornju sobu i po?inu ondje. 12 Re?e zatim svome momku Gehaziju: "Pozovi tu Šunamku!" On je pozva te ona stade preda nj. 14 On nastavi: "Dakle, što da u?inimo za nju?" Gehazi odgovori: "Eto, nema sina, a muž joj je vremešan." 15 A on re?e: "Pozovi je!" Pozva je, a ona stade kod ulaza. 16 "Dogodine u ovo doba", re?e joj, "zagrlit ?eš sina u naru?ju." A ona re?e: "Ne, gospodaru moj, ne varaj službenice svoje!" 17 Ali je žena doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u ono doba, kako joj je rekao Elizej. 18 Dje?ak je rastao. Jednoga dana ode ocu kod žetelaca. 19 I potuži se ocu: "Jao, glava, glava moja!" A otac zapovjedi jednom momku da ga odnese majci. 20 On ga uze i odvede ga njegovoj majci. Na njenim je koljenima ostao do podne i onda umrije. 21 Ona tada ode gore i položi ga u postelju Božjega ?ovjeka. Izišla je zatim i zaklju?ala vrata. 22 Potom je pozvala svoga muža i rekla: "Pošalji mi jednoga od momaka i jednu magaricu; otr?at ?u do ?ovjeka Božjeg i vratit ?u se." 23 On je upita: "Zašto da danas po?eš k njemu? Nije ni mla?ak niti je subota." Ali ona odgovori: "Ostaj u miru!" 24 Pošto joj je momak osamario magaricu, ona ?e mu: "Povedi i po?i! Ne zadržavaj me na putu, osim ako ti naredim." 25 Ode ona i do?e k ?ovjeku Božjem, na goru Karmel. Kada je ?ovjek Božji ugleda izdaleka, re?e svome momku Gehaziju: "Evo one Šunamke. 27 Kada je stigla do ?ovjeka Božjega na gori, obujmi mu noge. Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu ?ovjek Božji re?e: "Pusti je jer joj je duša oja?ena. Jahve mi krije, nije mi ništa objavio." 28 A ona re?e: "Zar sam ja tražila sina od svoga gospodara? Nisam li ti govorila da me ne zavaravaš?" 29 On tada re?e Gehaziju: "Opaši se, uzmi u ruku moj štap pa idi! Ako koga susretneš, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj mu. Moj štap položi na dje?aka." 30 Ali dje?akova majka re?e: "Života mi Jahvina i tvoga, ne?u te ostaviti!" On tada ustade i po?e za njom. 31 Gehazi je otišao prije njih i položio štap na dje?aka, ali ne bješe ni glasa ni odziva. Vrati se on pred Elizeja i javi mu: "Dje?ak se nije probudio." 32 Elizej u?e u ku?u i na?e dje?aka gdje mrtav leži na njegovoj postelji. 33 Ušavši, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi. 34 Zatim se pope na postelju, leže na dje?aka, položi svoja usta na njegova usta, svoje o?i na njegove o?i, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo dje?akovo. 35 Potom ustade i prošeta se po ku?i tamo-amo, zatim se opet pope i disaše nad njim. A dje?ak tada kihnu sedam puta i otvori o?i. 36 I zovnu Elizej Gehazija i re?e: "Pozovi tu Šunamku." On je pozva. Kad je stigla preda nj, re?e joj: "Uzmi svoga sina." 37 Ona, ušavši, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze svoga sina te izi?e. Gorki plodovi 38 Elizej se vrati u Gilgal, a bijaše glad u zemlji. I kad su proro?ki sinovi sjedili pred njim, re?e svome momku: "Stavi veliki lonac na vatru i skuhaj jelo sinovima proro?kim." 39 Jedan od njih ode u polje da nabere zelja, ali na?e divlju povijušu i nabra s nje punu haljinu gorkih plodova. Vrati se i nareza ih u lonac, jer nije znao kakvi su. 40 Usuše ljudima da jedu. Ali kad su po?eli jesti, povikaše: "?ovje?e Božji! Smrt je u loncu!" I nisu mogli jesti. 41 Tada ?e Elizej: "Donesite brašna!" I baci ga u lonac i re?e: "Uspite ljudima neka jedu!" I ništa više nije bilo štetno u loncu. Umnažanje kruha 42 Neki ?ovjek došao iz Baal Šališe i donio ?ovjeku Božjem kruh od prvina, dvadeset je?menih hljebova i kaše u torbi. A on zapovjedi: "Daj ljudima neka jedu!" 44ostavi on pred njih. I jedoše i još preosta, prema rije?i Jahvinoj. Ozdravljenje Naamana

5

1Naaman, vojskovo?a aramskoga kralja, bijaše ugledan ?ovjek i poštovan pred svojim gospodarom, jer je po njemu Jahve dao pobjedu Aramejcima. Ali taj vrsni ratnik bješe gubav. 2 Jednom su Aramejci otišli u plja?ku i na podru?ju izraelskom zarobili mladu djevojku, koja je zatim služila ženi Naamanovoj. 3 Ona re?e svojoj gospodarici: "Ah, kad bi se samo moj gospodar obratio proroku koji je u Samariji! On bi ga zacijelo oslobodio gube!" 4 Naaman ode i obavijesti svoga gospodara: "Tako je i tako rekla djevojka koja je došla iz zemlje izraelske." 5 Aramejski kralj odgovori: "Idi onamo! Ja ?u poslati pismo kralju izraelskom." Naaman ode; ponio je deset talenata srebra; šest tisu?a zlatnih šekela i deset sve?anih haljina. 6 I predade kralju izraelskom pismo što kazivaše: "Uz pismo koje ti stiže, šaljem ti, evo, svoga slugu Naamana da ga izlije?iš od gube." 7 Kad je izraelski kralj pro?itao pismo, razdera haljine na sebi i re?e: "Zar sam ja Bog da mogu usmr?ivati i oživljavati te ga ovaj šalje k meni da ga izlije?im od njegove gube? Gledajte samo kako traži povoda da me napadne!" 8 A kad je Elizej saznao da je kralj izraelski razderao na sebi odje?u, poru?i kralju: "Zašto si razderao haljine svoje? Neka onaj samo do?e k meni i neka se uvjeri da ima prorok u Izraelu." 9 I tako Naaman stiže sa svojim konjima i kolima i stade pred vratima Elizejeve ku?e. 10 A Elizej poru?i dolazniku: "Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu i tijelo ?e ti opet biti ?isto." 11 Naaman se naljuti i po?e govore?i: "Gle, ja mišljah, izi?i ?e preda me, zazvat ?e ime Jahve, Boga svoga, stavit ?e ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. 12 Nisu li rijeke u Damasku, Abana i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem ?ist?" Okrenu se i ode odande ljutit. 14 I tako si?e, opra se sedam puta u Jordanu, prema rije?i ?ovjeka Bo žjega; i tijelo mu posta opet kao u malog djeteta - o?istio se! 15 Vrati se on Elizeju sa svom svojom pratnjom, u?e, stade preda nj i re?e mu: "Evo, sad znam da nema Boga na svoj zemlji, osim u Izraelu. Zato te molim, primi dar od svoga sluge." 16 Ali on odgovori: "Tako mi živog Jahve, komu služim, ne primam." Naaman navaljivaše da primi, ali on ne htjede. 17 Tada Naaman re?e: "Dobro, kad ne?eš. Ali barem dopusti da meni, tvome sluzi, dadu ove zemlje koliko mogu ponijeti dvije mazge. Jer sluga tvoj ne?e više prinositi pomirnica ni klanica drugim bogovima nego samo Jahvi. 18 A Jahve neka oprosti ovo sluzi tvome: kad moj gospodar po?e u hram Rimonov da se ondje pokloni, pa se nasloni na moju ruku, onda bih se i ja poklonio u hramu Rimonovu. Neka Jahve oprosti taj ?in sluzi tvome." 19 A on mu re?e: "Idi s mirom." I udalji se Naaman i prije?e dio puta. 20 Gehazi, momak Elizeja, Božjega ?ovjeka, pomisli: "Moj je gospodar poštedio Naamana, toga Aramejca, i nije primio ništa od onoga što mu je ponudio. Tako mi živog Jahve, potr?at ?u ja za njim i uzet ?u štogod od njega." 21 I Gehazi pohitje za Naamanom. Kada ga je Naaman vidio da za njim tr?i, sko?i mu sa svojih kola u susret i upita ga: "Je li sve dobro?" 22 On odgovori: "Dobro je. Moj gospodar šalje me da ti kažem: upravo su stigla dva mladi?a iz Efrajimove gore, dvojica od proro?kih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine." 23 Naaman re?e: "Uzmi, molim te, dva telenta!" I navaljivaše da uzme. I zaveza dva talenta srebra u dvije kese, i dvoje haljine, i predade ih dvojici svojih momaka da ih nose pred njim. 24 Kad je Gehazi stigao do Ofela, uze ih iz njihovih ruku i pohrani ih u ku?i. Zatim otpusti ljude i oni odoše. 25 Kad je došao, stao je pred svoga gospodara. Elizej ga upita "Odakle, Gehazi?" On odgovori: "Tvoj sluga nije nikamo odlazio." 26 Ali Elizej re?e: "Nije li Duh moj bio s tobom kad je netko sišao sa svojih kola te izišao preda te? Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno bl ago, sluge i sluškinje. 27 ?e se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo zauvijek." I Gehazi se udalji od njega, bijel od gube kao od snijega. ?udo sa sjekirom

6

1Proro?ki sinovi rekoše Elizeju: "Gle, tijesan nam je prostor u tebe. 2 Nego da odemo do Jordana, pa da svaki ondje uzmemo po brvno i na?inimo sebi ondje prebivalište." On odgovori: "Idite." 3 Jedan od njih re?e mu: "Udostoj se po?i sa svojim slugama." On odgovori: "Ho?u." 4 I po?e s njima. Kad su stigli do Jordana, uzeše sje?i drva. 5 A dok je jedan od njih tesao gredu, pade mu sjekira u vodu i on povika: "Jao, gospodaru! I još je bila posu?ena!" 6 A ?ovjek Božji upita ga: "Gdje je pala?" Onaj mu pokaza mjesto. Tada on odsije?e komad drveta, baci ga na ono mjesto i u?ini da sjekira ispliva. 7 I re?e: "Izvadi je!" I ?ovjek pruži ruku te je uze. 4. ARAMEJSKI RATOVI Elizej zarobljuje dio aramejske vojske 8 Aramejski kralj bio u ratu s Izraelom. Posavjetovao se sa svojim ?asnicima i rekao: "Podignite šatore na tom mjestu." 9 Ali Elizej poru?i izraelskom kralju: "?uvaj se onoga mjesta jer su se Aramejci ondje utaborili." 10 I kralj izraelski upozori ljude na mjesto za koje mu je rekao ?ovjek Božji. On je upozoravao i kralj se ?uvao; a bilo je to više puta. 11 Srce aramejskog kralja uznemiri se zbog toga, pa on pozva svoje ?asnike te ih upita: "Ne?ete li mi re?i tko od naših drži s kraljem Izraelovim?" 12 Jedan od ?asnika odgovori: "Ne, gospodaru kralju; Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju rije?i koje kazuješ u svojoj spavaonici." 13 On re?e: "Idite i pogledajte gdje je, pa ?u ve? poslati da ga uhvate." I javiše mu: "Eno ga u Dotanu." 14 Tada kralj posla onamo konje, kola i jake ?ete. Oni stigoše no?u i opkoliše grad. 15 Ujutro, ustavši, ?ovjek Božji izi?e, a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak re?e: "Ah, gospodaru moj, što nam je ?initi?" 16 A on odgovori: "Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima." 17 I Elizej se pomoli ovako: "Jahve, otvori mu o?i da vidi!" I Jahve otvori o?i momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima! 18 Kad su Aramejci sišli prema njemu, Elizej se ovako pomoli Jahvi: "Udari sljepo?om ove ljude!" I na rije? Elizejevu udari ih sljepo?om. 19 Elizej im re?e: "Nije ovo put i nije ovo grad. Po?ite za mnom, ja ?u vas odvesti ?ovjeku koga tražite." Ali ih odvede u Samariju. 20 Kad su ulazili u Samariju, Elizej re?e: "Jahve, otvori ovima o?i da progledaju." Jahve im otvori o?i i oni vidješe da su usred Samarije! 21 Kad ih vidje kralj Izraela, re?e Elizeju: "Treba li ih poubijati, o?e moj?" 22 A on odgovori: "Nemoj ih ubiti. Zar ?eš ubiti one koje nisi zarobio svojim lukom i ma?em? Ponudi im kruha i vode; neka jedu i piju i neka se vrate svome gospodaru." 23 Kralj im priredi veliku gozbu. Pošto su jeli i pili, otpusti ih. I vratiše se svome gospodaru. I tako aramejski plja?kaši nisu više zalaz ili na izraelsko tlo. Glad u opkoljenoj Samariji 24 Dogodi se poslije toga te aramejski kralj Ben-Hadad skupi svu svoju vojsku i uza?e i opkoli Samariju. 25 I nasta velika glad u Samariji, a opsada potraja toliko da je magare?a glava stajala osamdeset šekela srebra, a ?etvrt kaba golubinje ne?isti pet šekela srebra. 26 Kada je kralj prolazio po zidinama, neka mu žena vikne: "Pomozi, gospodaru kralju!" 27 On odgovori: "Neka ti pomogne Jahve! Kako ?u ti ja pomo?i? Ne?im s gumna ili iz tijeska?" 30 Kada je kralj ?uo rije?i te žene, razdrije na sebi haljine. I kad je išao po zidinama, narod vidje da mu je na tijelu kostrijet. 31 I re?e tada kralj: "Neka mi Bog u?ini ovo zlo i doda drugo ako glava Elizeja, sina Šafatova, ostane danas na njegovim ramenima!" Elizej naviješta kraj gladi 32 Elizej sjedio u svojoj ku?i i starješine sjedile s njim. Kralj je ispred sebe poslao glasnika, ali Elizej re?e starješinama, prije nego što je glasnik stigao do njega: "Vidite li da je onaj krvni?ki sin naredio da mi skinu glavu? Pazite: kada glasnik stigne, zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne ?uje li se topot koraka njegova gospodara za njim?" 33 im je još govorio, kralj stupi preda nj i re?e mu: "Ova je nevolja, gle, od Jahve! Što da još o?ekujem od Jahve?" 2 Dvorjanik, o ?iju se ruku kralj oslanjao, odgovori ?ovjeku Božjemu: "I kad bi Jahve na?inio okna na nebu, bi li to moglo biti?" A Elizej odgovori: "Vidjet ?eš svojim o?ima, ali ne?eš jesti." Aramejski tabor napušten 3 A pred gradskim vratima bijahu ?etiri gubavca; rekoše oni jedan drugome: "Zašto stojimo ovdje i o?ekujemo smrt? 4 Ako odlu?imo u?i u grad, glad je u gradu te ?emo ondje umrijeti; ako ostanemo ovdje, opet ?emo umrijeti. Hajde! Pobjegnimo i prije?imo u aramejski tabor: ako nas ostave na životu, živjet ?emo; ako nas ubiju, pa dobro: umrijet ?emo!" 5 U sumra?je, ustavši, krenuše odande u aramejski tabor. Stigoše do ruba tabora, i gle - ondje nikoga! 6 Jer je Jahve u?inio te se u taboru aramejskom ?ula buka kola i konja, buka goleme vojske. I govorili su me?u sobom: "Eto, kralj Izraela najmio je protiv nas kraljeve hetitske i kraljeve egipatske da krenu protiv nas." 7 Digli su se i pobjegli u sumraku: ostavili su svoje šatore, konje i magarce, sav tabor kakav bijaše. Pobjegli su da iznesu živu glavu. 8 Kad su gubavci, dakle, došli do ruba tabora, uvukoše se u jedan šator. Pošto su se najeli i napili, uzeše odande srebro, zlato i haljine pa odoše da ih sakriju. Vratiše se onda pa u?oše u drugi šator: uzeše plijen iz njega te odoše i sakriše ga. Konac opsade i glada 9 Rekoše tada jedan drugome: "Ne smijemo tako raditi. Današnji je dan pun dobrih vijesti, a mi šutimo. Ako do?ekamo jutro, bit ?emo krivi. Zato po?imo! Javimo dvoru novost." 10 I vratiše se, pozvaše gradsku stražu i javiše: "Otišli smo u tabor aramejski, a ondje nigdje ?ovjeka ni ljudskoga glasa; samo konji privezani i magarci, a šatori ostavljeni kakvi jesu." 11 Stražari viknuše i dojaviše u unutrašnjost dvora. 12 Kralj ustade no?u i re?e svojim ?asnicima: "Ja ?u vam objasniti što su nam u?inili Aramejci. Kako znaju da smo gladni, izišli su iz tabora i sakrili se u polju, misle?i: ve? ?e oni izi?i iz grada, a mi ?emo ih žive pohvatati i u?i u grad." 13 A jedan izme?u njegovih ?asnika odgovori: "Neka se uzme ipak pet od preostalih konja. S njima ?e biti kao sa svim mnoštvom Izraelovim koje je ovdje preostalo. Pošaljimo ih pa ?emo vidjeti." 14 I uzeše dva konja kolska i kralj posla ljude za aramejskim taborom govore?i: "Idite, izvidite!" 15 Išli su za njima do Jordana; put bijaše sav prekriven haljinama i stvarima koje su Aramejci pobacali u bijegu. Glasnici se vratiše i obavijestiše kralja. 16 I narod izi?e i uze plja?kati aramejski tabor: i bijaše mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere je?menoga za jedan šekel, prema rije?i Jahvinoj. 17 Kralj je postavio na gradska vrata onoga dvorjanika o ?iju se ruku oslanjao; a narod ga izgazi na vratima i on umrije, prema rije?i što ju je rekao Božji ?ovjek kad mu kralj bijaše došao. 18 Dogodilo se kako je ?ovjek Božji rekao kralju: "Sutra u ovo doba na vratima Samarije bit ?e dvije mjere je?menoga brašna za šekel i mjera finoga brašna za šekel." 19 Dvorjanik je odgovorio Elizeju: "Pa da Jahve na?ini i okna na nebu, bi li moglo biti što kažeš?" Elizej mu je odgovorio: "Vidjet ?eš svojim o?ima, ali ne?eš jesti." 20oista, tako mu se dogodilo: izgazio ga narod na vratima te on umrije. Šunamka pred kraljem

8

1Elizej bijaše savjetovao ženi kojoj je oživio sina: "Ustani, po?i sa svojom obitelji i skloni se kao tu?inka bilo kamo, jer je Jahve pustio glad; ve? je došla u zemlju za sedam godina." 2 Žena usta i u?ini kako joj je rekao ?ovjek Božji: otišla je, ona i njena obitelj, i ostala sedam godina u zemlji filistejskoj. 3 Na kraju sedme godine žena se vrati iz zemlje filistejske i ode kralju da zatraži svoju ku?u i njivu. 4 Upravo je kralj razgovarao s Gehazijem, momkom Božjega ?ovjeka. Govorio mu je: "Pripovijedaj mi o svim velikim djelima koja je Elizej u?inio." 5 I kad je pripovijedao kralju o uskrisenju djeteta, eto žene kojoj je Elizej oživio sina; ona se obrati kralju radi svoje ku?e i njive. A Gezahi re?e: "Gospodaru kralju, evo one žene i evo njena sina koga je Elizej oživio." 6 Kralj upita ženu i ona mu sve pripovjedi. Tada joj kralj dade jednoga slugu, komu naredi: "Neka joj se vrati sve što je njeno i svi prihodi od njive od dana kada je ostavila zemlju do danas!" Elizej i Hazael iz Damaska 7 Elizej do?e u Damask. Ben-Hadad, kralj aramejski, bijaše obolio. Odmah mu javiše: "Božji ?ovjek došao ovamo." 8 Tada re?e kralj Hazaelu: "Uzmi sa sobom dar pa idi pred Božjeg ?ovjeka. I preko njega se posavjetuj s Jahvom da bi saznao ho?u li se izlije?iti od ove bolesti." 9 Hazael ode pred Elizeja i donese mu u dar što bijaše od ponajboljeg u Damasku, sve to natovareno na ?etrdeset deva. Do?e on i stade preda nj i re?e: "Tvoj sin Ben-Hadad, kralj aramejski, šalje me k tebi i pita ho?e li ozdraviti od one bolesti." 11 I ?ovjek Božji uprije pogled preda se, smeten, i zaplaka. 12 Hazael re?e: "Zašto pla?eš, moj gospodaru?" Elizej odgovori: "Zato što znam sva zla koja ?eš ti u?initi Izraelcima: spalit ?eš im utvrde, ma?em ?eš poubijati njihove ratnike, njihovu ?eš djecu satirati, a trudne žene parati." 13 Hazael re?e: "Ali što je tvoj sluga? Zar je pas da u?ini tako strašne stvari?" Elizej odgovori: "U jednoj Jahvinoj objavi vidio sam tebe kao kralja aramejskog." 14 Hazael ode od Elizeja i vrati se svome gospodaru, koji ga upita: "Što ti je rekao Elizej?" On odgovori: "Rekao mi je da ?eš ozdraviti." 15 Ali sutradan uze pokriva?, namo?i ga u vodi i pokri kralja preko lica te on umrije. A na njegovo mjesto zakralji se Hazael. Joramovo kraljevanje u Judeji 16 Pete godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, u Izraelu, postade judejskim kraljem Joram, sin Jošafatov. 17 Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je osam godina u Jeruzalemu. 18 Živio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je k?i Ahabova bila žena; radio je što je zlo u Jahvinim o?ima. 19 Ipak Jahve ne htjede razoriti Judeje zbog sluge svoga Davida, zato što mu obe?a da ?e dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek. 20 U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuše ispod judejske vlasti i postaviše sebi kralja. 21 Joram ode u Seir i s njim sva bojna kola. Diže se no?u i pobi Edomce koji su bili opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. Narod pobježe u svoje šatore. 22 Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U isto se doba odmetnu i Libna. 23 Ostala povijest Jorama, sve što je u?inio, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 24 Joram po?inu kraj svojih otaca i bi pokopan k svojim ocima u Davidovu gradu. Njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega. Kraljevanje Ahazje u Judeji 25 Dvanaeste godine Jorama, sina Ahabova, kralja Izraela, postade judejskim kraljem Ahazja, sin Joramov. 26 Ahazji bijahu dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je godinu dana u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Atalija, a bila je k?i izraelskog kralja Omrija. 27 I on je hodio putem obitelji Ahabove i ?inio je zlo u o?ima Jahvinim, kao i obitelj Ahabova, jer je s njom bio u rodu. 28 On je pošao s Joramom, sinom Ahabovim, u Ramot Gilead u boj protiv Hazaela, aramskog kralja. 29lj Joram vratio se u Jizreel da se lije?i od rana što mu ih zadadoše u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin Ahazja, judejski kralj, sišao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama jer se Joram razbolio. 5. POVIJEST JEHUOVA Elizejev u?enik pomazao Jehua za kralja

9

1Prorok Elizej pozva jednoga od proro?kih sinova i re?e mu: "Opaši se, uzmi sa sobom ovu posudu s uljem pa idi u Ramot Gilead. 2 Kad onamo stigneš, potraži Jehua, sina Jošafatova, sina Nimšijeva. Kad ga na?eš, izvedi ga izme?u njegovih drugova i uvedi ga u pokrajnju sobu. 4 Tada mladi prorok ode u Ramot Gilead. 5 Kad je stigao, zapovjednici vojske upravo su sjedili na okupu. On re?e: "Imam ti rije? re?i, zapovjedni?e!" Jehu upita: "Komu od nas?" On odgovori: "Tebi, zapovjedni?e!" 7 Ti ?eš pobiti obitelj Ahaba, gospodara tvoga, a ja ?u osvetiti krv svojih slugu proroka i krv sviju službenika Jahvinih na Izebeli 8 i na svoj obitelji Ahabovoj. Iskorijenit ?u Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu. 9 U?init ?u s domom Ahabovim kao s domom Jeroboama, sina Nebatova, i kao s domom Baše, sina Ahijina. 11 Jehu izi?e k ?asnicima svoga gospodara. Oni ga upitaše: "Je li sve u miru? Zašto je ta budala dolazila k tebi?" On im odgovori: "Znate ?ovjeka i besjedu njegovu." 13 Odmah oni uzeše svoje ogrta?e i prostriješe ih pred njim po stepenicama, zatrubiše u rogove i povikaše: "Jehu je kralj!" Jehu priprema otimanje vlasti 14 Tako Jehu, sin Jošafata, sina Nimšijeva, skova urotu protiv Jorama - Joram je tada branio Ramot Gilead sa svim Izraelcima protiv Hazaela, aramejskog kralja. 15 Ali se kralj Joram vratio u Jizreel da lije?i rane koje su mu zadali Aramejci u boju s Hazaelom, aramejskim kraljem. - I re?e Jehu: "Ako vam je po volji, neka nitko ne utekne iz grada da odnese vijest u Jizreel." 16 Jehu se tada pope na kola i ode prema Jizreelu, jer je Joram ondje bolovao, i Ahazja, kralj judejski, došao ga posjetiti. 17 Stražar koji je stajao na kuli u Jizreelu, vide?i da dolazi Jehuova ?eta, javi: "Vidim nekakvu ?etu." Joram naredi: "Uzmi konjanika i pošalji ga pred njih da upita: je li sve s mirom." 18 Ode konjanik preda nj i re?e: "Ovako veli kralj: je li sve s mirom?" - Jehu odgovori: "Što te briga je li s mirom! Hajde za mnom." Stražar javi: "Glasnik je stigao do njih, ali se ne vra?a." 19 Kralj posla drugoga konjanika. Taj do?e k njima i upita: "Ovako veli kralj: je li sve s mirom?" - Jehu mu odgovori: "Što te briga je li s mirom! Hajde za mnom." 20 Stražar opet javi: "Došao je do njih, ali se ne vra?a. A vožnja je kao vožnja Jehua, sina Nimšijeva: vozi kao mahnit!" 21 Joram re?e: "Preži!" I upregoše u njegova kola. Joram, kralj Izraela, i judejski kralj Ahazja izi?oše, svaki u svojim kolima, u susret Jehuu. Susretoše ga u polju Nabota Jizreelca. Ubojstvo Jorama 22 Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: "Je li sve u miru, Jehu?" Ovaj odgovori: "Kakvu miru dok traju bludništva tvoje majke Izebele i njena mnoga ?aranja!" 23 Joram okrenu i udari u bijeg govore?i Ahazji: "Izdaja, Ahazja!" 24 Jehu se lati luka, ustrijeli Jorama me?u ple?a: strijela mu pro?e posred srca te se on sruši u kola. 25 Jehu re?e svome dvorjaniku Bidkaru: "Digni ga i baci na njivu Nabota Jizreelca. Sjeti se: kad smo ja i ti jahali za njegovim ocem Ahabom, kako Jahve izre?e protiv njega: 27 Kada je to vidio judejski kralj Ahazja, pobježe prema Bet Haganu, ali ga je Jehu gonio i naredio: "Ubijte i njega!" Ranili su ga u kolima na brdu Guru, koje se nalazi kod Jibleama. Ali je umakao u Megido i ondje umrije. 28 Njegove su ga sluge u kolima prenijele u Jeruzalem i sahranile ga u grobnici kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu. 29 Jedanaeste godine kraljevanja Jorama, sina Ahabova, Ahazja postade kralj nad Judejom. Ubojstvo Izebele 30 A Jehu bijaše ušao u Jizreel. Kad je to ?ula Izebela, namaza o?i, uresi glavu i pogleda s prozora. 31 I kad je Jehu ulazio na vrata, ona re?e: "Kako je, Zimri, ubojico svoga gospodara?" 32 Jehu okrenu lice prema prozoru i re?e: "Tko je sa mnom, tko?" I dva-tri dvoranina pogledaše prema njemu. 33 On re?e: "Bacite je dolje." I oni je baciše. Njena je krv poprskala zidove i konje, koji je pogaziše. 34 Ušao je on, jeo i pio, a zatim naredio: "Pogledajte onu prokletnicu i sahranite je, jer je bila kraljevska k?i." 35 I odoše da je sahrane, ali ne na?oše ništa od nje, osim lubanje, nogu i ruku.

10

10U Samariji bijaše sedamdeset Ahabovih sinova. Jehu napisa pismo i posla ga u Samariju zapovjednicima grada, starješinama i skrbnicima Ahabove djece. Kazivaše u njemu: 2 "Sada, kad vam stigne ovo pismo - vi, u kojih su sinovi vašeg gospodara, koji imate kola i konje, tvrde gradove i oružje - 3 pogledajte koji je izme?u sinova vašeg gospodara najbolji i najdostojniji, pa ga postavite na prijestolje njegova oca i borite se za dom svoga gospodara." 4 Ali se oni veoma uplašiše i rekoše: "Eto, dva mu kralja nisu mogla odoljeti, kako ?emo mu mi odoljeti?" 5 Upravitelj dvora, zapovjednik grada, starješine i skrbnici poru?iše ovo Jehuu: "Mi smo tvoje sluge, ?init ?emo sve što nam budeš naredio; kraljem proglašavati ne?emo nikoga. ?ini što misliš da je dobro." 6 Jehu im napisa drugo pismo i u njemu re?e: "Ako ste za mene i želite me slušati, uzmite glave ljudi, sinova svoga gospodara, i potražite me sutra u ovo doba u Jizreelu." Sedamdeset je naime kraljevih sinova bilo kod uglednih gra?ana koji su ih odgajali. 7 I kad im je stiglo ovo pismo, uzeli su kraljeve sinove i pobili ih svih sedamdeset. Njihove su glave metnuli u košare i poslali su ih njemu u Jizreel. 8 Glasnik do?e i javi mu: "Donijeli su glave kraljevih sinova." On re?e: "Stavite ih do sutra kod ulaznih vrata, u dvije hrpe." 9 Ujutro izi?e, stade i re?e svomu narodu: "Vi ste pravedni! Ja sam se urotio protiv svoga gospodara i ja sam ga ubio, ali tko pobi sve ove? 10 Znajte, dakle, da nije izostala nijedna rije? koju re?e Jahve o obitelji Ahabovoj; nego je Jahve izvršio sve što je rekao preko sluge svoga Ilije." 11 I Jehu pobi sve koji su u Jizreelu ostali iz ku?e Ahabove, sve velikaše njegove, pouzdanike i sve?enike njegove. Nije poštedio nikoga. Pokolj Ahazjine bra?e 12 Potom usta Jehu i po?e u Samariju. Kad je bio na cesti kod Bet Ekeda pastirskoga, 13 na?e bra?u judejskog kralja Ahazje te ih upita: "Tko ste?" Oni mu odgovoriše: "Mi smo bra?a Ahazjina, a silazimo da pozdravimo sinove kraljeve i sinove kralji?ine." 14 Tada zapovjedi: "Pohvatajte ih žive!" I žive ih pohvataše i pobiše ih na studencu kod Bet Ekeda, njih ?etrdeset i dvojicu. Nije ostavio ni jednoga od njih. Jehu i Jonadab 15 Otišavši odatle, na?e Jonadaba, sina Rekabova, koji mu je dolazio u susret. On ga pozdravi i re?e mu: "Je li tvoje srce iskreno prema mome, kao što je moje prema tvome srcu?" Jonadab odgovori: "Jest." - "Ako je tako, daj mi ruku." Jonadab mu pruži ruku i Jehu ga posadi kraj sebe na kola. 16 I re?e mu: "Hodi sa mnom, divit ?eš se mojoj revnosti za Jahvu." I odvede ga na svojim kolima. 17 Ušao je u Samariju i poubijao sve preživjele iz obitelji Ahabove u Samariji. Sve ih je iskorijenio po rije?i koju Jahve bijaše rekao Iliji. Pokolj Baalovih vjernika i rušenje njegova hrama 18 Jehu je sakupio sav narod i rekao mu: "Ahab je malo poštivao Baala; Jehu ?e ga više poštivati. 19 Sada mi pozovite sve proroke Baalove, sve njegove sluge i sve njegove sve?enike, neka ni jedan ne izostane, jer ?u žrtvovati veliku žrtvu Baalu. Tko izostane, izgubit ?e život." Jehu je radio lukavo, da bi uništio Baalove vjernike. 20 Jehu re?e: "Sazovite sve?ani zbor Baalu." I sazvaše ga. 21 Jehu je nato poslao glasnike po svem Izraelu i došli su svi Baalovi vjernici: nije bilo ni jednoga da bi izostao. Skupili su se u Baalov hram, koji se ispunio od jednoga zida do drugoga. 22 Jehu re?e ?uvaru haljina: "Iznesi haljine svim Baalovim vjernicima." I iznese im haljine. 23 Jehu u?e u hram Baalov s Jonadabom, sinom Rekabovim, i re?e Baalovim vjernicima: "Provjerite dobro da nema ovdje me?u vama Jahvina sluge nego samih Baalovih vjernika." 24 I po?e žrtvovati klanice i paljenice. Ali je Jehu postavio vani osamdeset svojih ljudi i rekao im: "Ako koji od vas pusti da utekne i jedan od ovih ljudi što ih predajem u vaše ruke, svojim ?e životom platiti njegov život." 25 Kad je Jehu završio prinos paljenice, naredi tjelesnoj straži i dvoranima: "U?ite, pobijte ih! Nitko neka ne izi?e!" Tjelesna straža i dvorani u?oše, pobiše ih oštricom ma?a i prodriješe sve do svetišta Baalova hrama. 26 Iznesoše Baalov lik iz hrama i spališe ga. 27 Raskopaše žrtvenik Baalov, srušiše i hram Baalov i pretvoriše ga u jame za ne?ist, koje su ostale do danas. Kraljevanje Jehuovo u Izraelu 28 Tako je Jehu istrijebio Baala iz Izraela. 29 Ali se Jehu nije okrenuo od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, kojima je zavodio Izraela, od zlatnih telaca u Betelu i Danu. 30 Jahve je rekao Jehuu: "Zato što si dobro izvršio ono što mi je po volji i što si u?inio sve što sam nosio u srcu protiv ku?e Ahabove, tvoji ?e sinovi sve do ?etvrtoga koljena sjediti na prijestolju Izraelovu." 31 Ali Jehu nije vjerno i svim srcem svojim slijedio zakon Jahve, Boga Izraelova. Nije se odvratio od grijeha kojima je Jeroboam zavodio Izraela. 32 U ono je vrijeme Jahve po?eo krnjiti zemlju izraelsku, i Hazael se tukao s Izraelcima na svom podru?ju, 33 od Jordana prema sun?evu izlasku, u svoj zemlji Gileadu, u zemlji Gadovoj, Rubenovoj i Manašeovoj, sve od Aroera na obali Arnona, do Gileada i Bašana. 34 Ostala povijest Jehuova, sve što je u?inio, sva njegova djela, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 35 Po?inuo je kraj svojih otaca i pokopaše ga u Samariji. Joahaz, sin njegov, zakralji se mjesto njega. 36u je vladao u Samariji nad Izraelom dvadeset i osam godina. 6. OD KRALJEVANJA ATALIJE DO ELIZEJEVE SMRTI Povijest Atalije

11

11Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod. 2 Ali Jošeba, k?i kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga izme?u kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je sakrila od Atalije te nije pogubljen. 3 Bio je sakriven u Domu Jahvinu šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija. 4 Sedme godine Jojada posla po satnike Karijaca i tjelesnu stražu i pozva ih k sebi u Dom Jahvin. Sklopi s njima savez, zakle ih i pokaza im kraljeva sina. 5 I re?e im: "Evo što valja da u?inite: tre?ina vas koji subotom ulazite u službu neka ?uva stražu kod kraljevskoga dvora. 6 Druga tre?ina, ona kod Surskih vrata, i tre?a tre?ina, ona kod stražnjih stražarskih vrata, neka ?uvaju stražu kod ulaza u dvor; 7 a ostala dva vaša odreda, svi koji subotom izlaze iz službe, neka ?uvaju stražu u Domu Jahvinu kod kralja. 8 Tako ?ete okružiti kralja, svaki s oružjem u ruci. I tko god pokuša pro?i kroz vaše redove, neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god po?e ili iza?e." 9 Satnici su u?inili sve kako im je naredio sve?enik Jojada. Svaki je od njih uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. I svi su došli sve?eniku Jojadi. 10 Sve?enik dade satnicima koplja i štitove kralja Davida što su bili u Domu Jahvinu. 11 Stražari se svrstaše, s oružjem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma i prema žrtveniku i Domu oko kralja unaokolo. 12 Tada Jojada izvede sina kraljeva, stavi mu krunu i dade mu Svjedo?anstvo te ga pomaza za kralja. Pljeskali su i vikali: "Živio kralj!" 13 Kad Atalija ?u viku naroda, do?e k narodu u Dom Jahvin. 14 Pogleda bolje, kad gle, kralj, po obi?aju, stoji na svojem mjestu, a pred kraljem zapovjednici i svira?i; sav puk klik?e od radosti i trubi u trube. Tad Atalija razdrije haljine i povika: "Izdaja! Izdaja!" 15 Sve?enik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite je kroz redove i tko krene za njom pogubite ga ma?em." Još je sve?enik dodao: "Nemo jte je smaknuti u Domu Jahvinu." 16 Staviše ruke na nju; a kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskog dvora, ondje je pogubiše. 17 Tada Jojada sklopi savez izme?u Jahve, kralja i naroda da narod bude narod Jahvin. 18 Potom sav narod ode u Baalov hram i razoriše ga, porušiše žrtvenike i polomiše likove; a Baalova sve?enika Matana ubiše pred žrtvenicima. A sve?enik opet postavi straže kod Doma Jahvina. 19 Zatim uze satnike Karijaca, stražu i sav narod. Oni izvedoše kralja iz Doma Jahvina i uvedoše ga u dvor kroz Vrata stražarska. I Joaš sjede na kraljevsko prijestolje. 20 se puk veselio i grad se smirio kad su Ataliju ubili ma?em u kraljevskom dvoru. Joaševo kraljevanje u Judeji

12

12Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio. 2 Sedme godine Jehuova kraljevanja Joaš je postao kraljem i kraljevao je ?etrdeset godina u Jeruzalemu. Majka mu se zvala Sibja i bila je iz Beer Šebe. 3 Joaš je ?inio što je pravo u o?ima Jahve svega svog vijeka jer ga je pou?avao sve?enik Jojada. 4 Ali uzvišica nisu srušili i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. 5 Joaš re?e sve?enicima: "Sav novac od posve?enih darova što se donosi u Dom Jahvin, novac koji je nekomu nametnut procjenom i novac što ga tko od svoje volje donose u Dom Jahvin 6 neka sve?enici uzimaju svaki od svoga znanca i oni neka tim poprave Dom gdje god se na?e koje ošte?enje." 7 Ali u dvadeset i tre?oj godini kraljevanja Joaševa sve?enici nisu još popravili Doma. 8 Tada kralj Joaš pozva sve?enika Jojadu i druge sve?enike i re?e im: "Zašto ne popravljate Dom? Odsad ne smijete više sebi uzimati novac od svojih znanaca nego ga morate dati za popravak Doma." 9 Sve?enici pristadoše da ne uzimaju novac od naroda, ali ni Doma da ne popravljaju. 10 Tada sve?enik Jojada uze kov?eg, proreza rupu na zaklopcu i stavi ga uza žrtvenik, zdesna od ulaza u Dom Jahvin. Sve?enici, ?uvari praga, stavljali su u nj sav novac sabran u Domu Jahvinu. 11 Kad bi se vidjelo da u kov?egu ima mnogo novaca, došao bi kraljev tajnik s velikim sve?enikom te bi prebrojili i zavezali novac koji se nalazio u Domu Jahvinu. 12 Prebrojeni novac uru?ivao se upraviteljima poslova oko popravka Doma Jahvina, a oni su ispla?ivali drvodjeljama i graditeljima koji su radili u Domu Jahvinu 13 i zidarima i klesa?ima kamena, i za nabavu drveta i tesanog kamena odre?ena za popravak Doma Jahvina, ukratko: za troškove oko popravka Doma. 14 Ali u Domu Jahvinu nisu se pravile srebrne ?aše, ni noževi, ni plitice, ni trube, niti bilo kakav predmet od zlata ili srebra za novac koji je darovan, 15 nego su ga davali radnicima koje su najmili za popravak Jahvina Doma. 16 Nije se tražio obra?un od ljudi kojima su predavali novac da ga daju radnicima, jer su oni radili savjesno. 17 Novac naknadnice i okajnice nije se unosio u Dom Jahvin, nego je pripao sve?enicima. 18 Tada Hazael, aramejski kralj, po?e u rat protiv Gata i osvoji ga. Zatim odlu?i po?i protiv Jeruzalema. 19 Joaš, judejski kralj, uze sve posve?ene darove koje su posvetili judejski kraljevi, njegovi oci: Jošafat, Joram i Ahazja, sve što je sam prikazao i sve zlato koje se našlo u riznicima Doma Jahvina i kraljevskog dvora. Sve to posla Hazaelu, aramejskom kralju, i tako se ovaj udalji od Jeruzalema. 20 Ostala povijest Joaševa i sve što je u?inio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 21 Njegovi ?asnici ustadoše i skovaše zavjeru; ubiše Joaša u Bet Milu kad je u nj silazio. 22govi ?asnici Jozakar, sin Šimatov, i Jozabad, sin Šomerov, zadaše mu smrtni udarac. Pokopali su ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu, a njegov sin Amasja zakralji se mjesto njega. Joahazovo kraljevanje u Izraelu

13

13Dvadeset i tre?e godine kraljevanja judejskog kralja Joaša, sina Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je sedamnaest godina. 2 On je ?inio što je zlo u o?ima Jahvinim i poveo se za grijesima Jeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije odstupao. 3 Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke aramejskog kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve ono vrijeme. 4 Ali je Joahaz ublažio lice Jahvino i Jahve ga je uslišio, jer je vidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu. 5 Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od ruke aramejske te su Izraelci živjeli u svojim šatorima kao i prije. 6 Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bijaše zaveo Izraela: ustrajali su u njemu, pa i ašere ostadoše u Samariji. 7 Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku, deset bojnih kola i deset tisu?a pješaka; kralj aramejski bijaše ih uništio i zgazio ih kao prah u vršidbi. 8 Ostala povijest Joahazova, sve što je u?inio i poduzimao, zar sve to nija zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 9 Joahaz je po?inuo sa svojim ocima i bi pokopan u Samariji, a njegov sin Joaš zakralji se mjesto njega. Joaševo kraljevanje u Izraelu 10 Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaša postade Joaš, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao je šesnaest godina. 11 ?inio je što je zlo u o?ima Jahvinim. Nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo. 12 Ostala povijest Joaševa, sve što je u?inio, junaštva njegova, kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 13 Joaš je po?inuo sa svojim ocima, a Jeroboam se popeo na njegovo prijestolje. Joaša pokopaše u Samariji uz izraelske kraljeve. Smrt Elizejeva 14 Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, do?e mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i re?e mu: "O?e moj, o?e moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!" 15 Elizej mu re?e: "Uzmi luk i strijele." I on dohvati luk i strijele. 16 Elizej ?e tada kralju: "Nategni luk!" I on ga nateže. Elizej stavi ruke na ruke kraljeve, 17 zatim re?e: "Otvori prozor prema istoku." I on ga otvori, a nato ?e Elizej: "Odapni!" I on odape, a Elizej re?e: "Pobjedonosna strijela Jahvina! Pobjedni?ka strijela nad Aramejcima! Do nogu ?eš potu?i Aramejce kod Afeka." 18 I nastavi: "Uzmi strijele!" On ih uze. Elizej tada re?e kralju: "Udri o zemlju!" On udari tri puta i stade. 19 Tada se rasrdi na njega Božji ?ovjek i re?e: "Pet ili šest puta trebalo je da udariš! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako ?eš ih pobijediti samo tri puta." 20 Elizej zatim umrije i pokopaše ga. A plja?kaške ?ete Moabaca napadale zemlju svake godine. 21 Dogodilo se te su neki, sahranjuju?i ?ovjeka, opazili razbojnike: baciše mtrvaca u grob Elizejev i odoše. Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge. Pobjeda nad Aramejcima 22 Aramejski kralj Hazael ugnjetavaše Izraelce svega vijeka Joahazova. 23 Ali im se Jahve smilova i ražali se nad njima. Pogleda na njih zbog svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih htio uništiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas. 24 Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada namjesto njega. 25a Joaš, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bijaše oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove. VII. DVA KRALJEVSTVA DO ZAUZIMANJA SAMARIJE Amasjino kraljevanje u Judeji

14

14Druge godine kraljevanja Joaša, sina Joahazova, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Amasja, sin Joašev. 2 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. 3 ?inio je što je pravo u Jahvinim o?ima, ali ne sasvim kao praotac njegov David. U svemu je slijedio Joaša, svoga oca. 4 Ali uzvišica nije razrušio i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. 5 Kad je u?vrstio kraljevstvo, smakao je one ?asnike koji su mu ubili oca. 6 Ali nije pogubio sinova onih ubojica, prema onome što je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se o?evi ne pogubljuju za sinove ni sinovi za o?eve, nego svatko neka gine za svoj grijeh." 7 On je potukao Edomce u Slanoj dolini, deset tisu?a njih, i u bitki je zauzeo Selu; dao joj je ime Jokteel, koje nosi do današnjega dana. 8 Tada Amasja posla glasnike izraelskom kralju Joašu, sinu Jehuova sina Joahaza, i poru?i mu: "Do?i da se ogledamo!" 10 Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tražiš slavu! Radije ostani kod ku?e. Zašto izazivaš zlo i ho?eš da propadneš ti i svi Judejci s tobom?" 11 Ali Amasja ne posluša. Iza?e izraelski kralj Joaš te se ogledaše u boju on i judejski kralj Amasja u Bet Šemešu u Judeji. 12 Izraelci poraziše Judejce i oni pobjegoše svaki pod svoj šator. 13 Izraelski kralj Joaš uhvati u Bet Šemešu judejskoga kralja Amasju, sina Joaševa, sina Ahazjina, i odvede ga u Jeruzalem. Tada sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od ?etiri stotine lakata. 14 Uzevši sve zlato, srebro i posu?e što se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju. 15 Ostala povijest Joaševa, sve što je ?inio i poduzimao i kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva? 16 Joaš je po?inuo sa svojim ocima i pokopan je u Samariji uz kraljeve izraelske. Sin njegov Jeroboam zakralji se mjesto njega. 17 Amasja, sin Joašev, judejski kralj, živio je još petnaest godina poslije smrti izraelskog kralja Joaša, sina Joahazova. 18 A ostala povijest Amasjina zar nije zapisana u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 19 Protiv njega je skovana urota u Jeruzalemu. Iako je on pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše. 20 Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili u Jeruzalemu kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu. 21 Tada sav judejski narod uze Azahju, komu bijaše šesnaest godina, i zakralji ga namjesto njegova oca Amasje. 22 On opet sagradi Elat povrativši ga Judeji, pošto je kralj po?inuo kod svojih otaca. Kraljevanje Jeroboama II. u Izraelu 23 Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina Joaševa, postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joašev. On je kraljevao ?etrdeset i jednu godinu. 24 ?inio je što je zlo u o?ima Jahvinim, nije se ostavio nijednoga grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. 25 On je dobio natrag izraelsko podru?je od Ulaza u Hamat do Mrtvoga mora, prema rije?i koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao preko sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera. 26 Jer je Jahve vidio ljutu nevolju Izraelovu da više nema ni slobodnih ni robova i nikoga da pomogne Izraelu. 27 Ali Jahve nije odlu?io izbrisati ispod neba ime Izraelovo: spasio ga je rukom Jeroboama, sina Joaševa. 28 Ostala povijest Jeroboama, sve što je u?inio i sve što je poduzimao, kako je ratovao i kako je vratio Damask Judi i Izraelu, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 29oboam je po?inuo sa svojim ocima. Pokopali su ga u Samariji uz kraljeve izraelske, a njegov sin Zaharija zakralji se mjesto njega. Azarjino kraljevanje u Judeji

15

15Dvadeset i sedme godine kraljevanja Jeroboama, kralja izraelskog, postade judejskim kraljem Azarja, sin Amasjin. 2 Bilo mu je šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. 3 ?inio je što je pravo u Jahvinim o?ima, sasvim kao i njegov otac Amasja. 4 Samo uzvišica nije srušio i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. 5 Ali Jahve udari kralja i ostade on gubav do smrti. Stanovao je u odvojenoj ku?i. Kraljev sin Jotam bio upravitelj dvora i sudio je puku zemlje. 6 Ostala povijest Azarjina i sve što je u?inio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih? 7 Azarja je po?inuo i sahraniše ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Jotam. Zaharijino kraljevanje u Izraelu 8 Trideset i osme godine Azarjina kraljevanja u Judeji postade izraelskim kraljem u Samariji za šest mjeseci Zaharija, sin Jeroboamov. 9 On je ?inio što je zlo u o?ima Jahvinim, kao što su ?inili njegovi oci; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je na grijeh naveo Izraela. 10 Šalum, sin Jabešov, uroti se protiv njega; udario ga je i usmrtio u Jibleamu te se zakraljio mjesto njega. 11 Ostala povijest Zaharijina zapisana je u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva. 12 Ispunila se rije? koju je Jahve rekao Jehuu: "Tvoji ?e sinovi sjediti na prijestolju Izraela sve do ?etvrtog koljena." I tako je bilo. Kraljevanje Šaluma u Izraelu 13 Šalum, sin Jabešov, postade kraljem trideset i devete godine kraljevanja Uzije, judejskog kralja, i kraljevao je mjesec dana u Samariji. 14 Menahem, sin Gadijev, ode iz Tirse, u?e u Samariju te udari Šaluma, sina Jabešova, usmrti ga i zakralji se mjesto njega. 15 Ostala povijest Šalumova i urota koju je skovao, sve je zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih. 16 Tada je Menahem razorio Tifnah i sve što je u njem bilo i njegovo podru?je od Tirse jer mu nisu otvorili vrata. Razorio ga je i rasporio sve trudnice u njemu. Kraljevanje Menahema u Izraelu 17 Trideset i devete godine kraljevanja Azarje u Judeji postade Menahem, sin Gadijev, kraljem Izraela. Kraljevao je deset godina u Samariji. 18 ?inio je što je zlo u o?ima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. U njegovo vrijeme 19 Pul, kralj Asirije, osvoji zemlju. Menahem dade Pulu tisu?u talenata srebra da mu pomogne u?vrstiti kraljevsku vlast u njegovim rukama. 20 Menahem ubra taj novac od Izraela, od svih imu?nih ljudi, da bi ga mogao dati asirskom kralju. Po osobi je bilo pedeset šekela srebra. Tako se asirski kralj vratio i nije ondje ostao u zemlji. 21 Ostala povijest Menahema i sve što je u?inio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih? 22 Menahem je po?inuo sa svojim ocima, a sin njegov Pekahja zakralji se na njegovo mjesto. Kraljevanje Pekahje u Izraelu 23 Pedesete godine kraljevanja judejskog kralja Azarje postade kraljem izraelskim u Samariji Pekahja, sin Menahemov. Kraljevao je dvije godine. 24 On je ?inio što je zlo u o?ima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. 25 Njegov dvoranin Pekah, sin Remalijin, uroti se protiv njega i ubi ga u Samariji, u kuli kraljevskog dvora, s Argobom i Arjeom. Imao je sa sobom pedeset ljudi iz Gileada. Ubio je kralja i zakraljio se mjesto njega. 26 Ostala povijest Pekahje i sve što je u?inio, sve je to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva. Pekahovo kraljevanje u Izraelu 27 Pedeset i druge godine kraljevanja Azarje, judejskoga kralja, postade kraljem u Samariji Pekah, sin Remalijin. Kraljevao je dvadeset godina. 28 On je ?inio što je zlo u o?ima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. 29 U vrijeme izraelskog kralja Pekaha došao je asirski kralj Tiglat Pileser i zauzeo Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kedeš, Hasor, Gilead, Galileju i svu zemlju Naftalijevu. I odveo je stanovništvo u Asiriju. 30 Hošea, sin Elin, uroti se protiv Pekaha, sina Remalijina, ubi ga i zakralji mjesto njega dvadesete godine Jotama, sina Uzijina. 31 Ostala povijest Pekahova, sve što je u?inio, sve je to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva. Jotamovo kraljevanje u Judeji 32 Druge godine kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Jotam, sin Uzijin. 33 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bješe ime Jeruša, Sadokova k?i. 34 ?inio je što je pravo u Jahvinim o?ima, sasvim kao i otac mu Uzija. 35 Ali ni on nije srušio uzvišica; narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. On je sagradio Gornja vrata na Domu Jahvinu. 36 Ostala povijest Jotama i sve što je u?inio, zar to nije sve zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 37 U njegove je dane Jahve po?eo slati protiv Judeje aramejskog kralja Resina i Pekaha, sina Remalijina. 38a Jotam po?inu kod otaca i sahraniše ga u gradu njegova praoca Davida. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz. Ahazovo kraljevanje u Judeji

16

16Sedamnaeste godine vladanja Pekaha, sina Remalijina, postade judejskim kraljem Ahaz, sin Jotamov. 2 Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije ?inio što je pravo u o?ima Jahve, Boga njegova, kao što je ?inio predak mu David. 3 Živio je poput izraelskih kraljeva i sam je proveo svoga sina kroz oganj po gnusnom obi?aju naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. 4 Prinosio je žrtve i kad po uzvišicama i brežuljcima i pod svakim zelenim drvetom. 5 Tada aramejski kralj Resin i Pekah, sin Remalijin, kralj Izraela, po?oše u rat protiv Jeruzalema. Opsjedoše ga, ali ga ne mogoše osvojiti. 6 U to vrijeme aramejski kralj Resin vrati Elat Edomcima; protjerao je Judejce iz Elata; ušli su Edomci u njega i ondje su ostali do danas. - 7 Tada Ahaz uputi poslanike asirskom kralju Tiglat-Pileseru da mu kažu: "Ja sam tvoj sluga i sin tvoj! Do?i i izbavi me iz ruku aramejskog kralja i kralja Izraela, koji su se digli protiv mene." 8 Ahaz je uzeo srebro i zlato što se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznicama kraljevskog dvora i sve je poslao na dar asirskom kralju. 9 I posluša ga asirski kralj: otišao je na Damask i osvojio ga. Stanovništvo je odveo u sužanjstvo u Kir, a Resina je pogubio. 10 Kralj Ahaz otišao je u Damask u susret asirskom kralju Tiglat-Pileseru. I vidio je žrtvenik koji bijaše u Damasku. Tada kralj Ahaz posla sve?eniku Uriji mjere žrtvenika, njegov nacrt i sve pojedinosti njegove gra?e. 11 Sve?enik Urija sagradi žrtvenik; sve je upute što ih je kralj Ahaz uputio iz Damaska izvršio sve?enik Urija prije nego što se kralj Ahaz vratio iz Damaska. 12 Pošto je kralj Ahaz stigao iz Damaska, vidio je žrtvenik, prišao mu i popeo se na nj. 13 Spalio je na žrtveniku svoju paljenicu i svoju prinosnicu, izlio svoju ljevanicu i krvlju pri?esnica poškropio žrtvenik. 14 A mjedeni žrtvenik, koji bijaše pred Jahvom, maknuo je ispred Hrama, gdje je bio izme?u novoga žrtvenika i Doma Jahvina. I postavio ga je pokraj novoga žrtvenika sa sjevera. 15 Kralj Ahaz zapovjedio je sve?eniku Uriji: "Na velikom ?eš žrtveniku spaljivati jutarnju paljenicu i ve?ernju prinosnicu, kraljevu paljenicu i njegovu prinosnicu, i paljenice, prinosnice i ljevanice svega naroda. Po njemu ?eš izlijevati svu krv paljenica i klanica. A o žrtveniku od mjedi još ?u razmisliti." 16 Sve?enik Urija u?ini sve što mu je naredio kralj Ahaz. 17 Kralj Ahaz skinuo je okvire s podnožja; s njih je skinuo i umivaonike. A mjedeno more skinuo je s volova koji su stajali pod njim i stavio ga na kameni pod. 18 Pred asirskim je kraljem uklonio iz Jahvina Doma Subotnji hodnik koji bijahu sagradili i vanjski kraljevski prilaz. 19 Ostala povijest Ahazova i sve što je u?inio, zar to nije sve zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 20z je po?inuo sa svojim ocima i sahranjen je u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija. Kraljevanje Hošee u Izraelu

17

17Dvanaeste godine kraljevanja Ahaza u Judeji, postao je Hošea, sin Elin, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je devet godina. 2 On je ?inio što je zlo u o?ima Jahvinim, ali ne kao izraelski kraljevi, njegovi prethodnici. 3 Asirski kralj Salmanasar pošao je protiv Hošee, koji mu se pokorio i pla?ao mu danak. 4 Ali je asirski kralj otkrio da mu Hošea sprema zavjeru: još je Hošea poslao poslanike egipatskom kralju Sou i nije platio danaka asirskom kralju kao svake godine. Tada ga asirski kralj baci u tamnicu. Osvajanje Samarije 5 Asirski kralj osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Opsjedao ju je tri godine. 6 Devete godine Hošeine vladavine zauze asirski kralj Samariju i odvede Izraelce u sužanjstvo u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim. Razmišljanja nad ruševinama izraelskog kraljevstva 7 I tako se dogodilo zato što su Izraelci sagriješili protiv Jahve, Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egipatskog. Štovali su druge bogove, 8 slijedili obi?aje naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim, živjeli po obi?ajima što su ih uveli kraljevi Izraelovi. 9 Izraelci i njihovi kraljevi potajno su ?inili neprikladna djela protiv Jahve, Boga svoga. Podigli su uzvišice u svim svojim naseljima: od stražarskih kula pa do utvr?enih gradova. 10 Podizali su stupove i ašere na svakom humku i pod svakim zelenim drvetom. 11 Ondje su, na svim uzvišicama, palili kad po obi?aju naroda što ih je Jahve protjerao ispred njih i ?inili su zla djela te izazivali gnjev Jahvin. 12 Služili su idolima, premda im Jahve bijaše rekao: "Ne ?inite toga!" 13 A Jahve opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: "Obratite se od zlog puta svoga", govorio je, "i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naložio ocima vašim i prema svemu što sam vam objavio preko slugu svojih - proroka." 14 Ali oni nisu poslušali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga. 15 Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovim ocima i opomene njegove koje im je upu?ivao. Težili su za ispraznoš?u, pa su i sami postali isprazni slijede?i narode oko sebe, premda im je Jahve zapovjedio da ne ?ine kao oni. 16 Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i na?inili su sebi salivene idole, dva teleta. Podigli su ašere, klanjali se svoj vojsci nebeskoj i služili Baalu. 17 Provodili su svoje sinove i k?eri kroz oganj, odavali se vra?anju i gatanju, ?ine?i tako zlo u o?ima Jahvinim i razjaruju?i ga. 18 Tada se Jahve razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica. Ostalo je samo pleme Judino. 19 Ali ni pleme Judino nije držalo zapovijedi Jahve, Boga svoga, i slijedilo je obi?aje kojih su se držali Izraelci. 20 I Jahve odbaci sav rod Izraela, ponizi ga i predade ga plja?kaš ima, dok ih kona?no ne odbaci daleko od svoga lica. 21 On je, kona?no, otrgnuo Izraelce od ku?e Davidove, a Izrael je proglasio kraljem Jeroboama, sina Nebatova. Jeroboam je odvratio Izraela od Jahve i naveo ih na veliku grehotu. 22 Izraelci su slijedili svaki grijeh koji je Jeroboam po?inio i od njega se nisu odvra?ali, 23 dok kona?no Jahve nije odbacio Izraela ispred svoga lica, kako to bijaše objavio po svojim slugama, prorocima. Odveo je Izraelce iz njihove zemlje u sužanjstvo u Asiriju, gdje su do današnjega dana. Podrijetlo Samarijanaca 24 Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave, Hamata i iz Sefarvajima, i naselio ih u gradovima Samarije mjesto Izraelaca. Oni su zaposjeli Samariju i nastanili se u gradovima njezinim. 25 U vrijeme naseljavanja u zemlju nisu štovali Jahve i on je poslao protiv njih lavove da ih rastrgaju. 26 Zato su rekli asirskom kralju: "Narodi koje si preselio da ih nastaniš u gradovima Samarije ne znaju kako valja štovati Boga ove zemlje i on je na njih poslao lavove, koji ih usmr?uju, jer ti narodi ne poznaju bogoštovlja ove zemlje." 27 Tada je asirski kralj izdao ovu zapovijed: "Neka ide onamo jedan od sve?enika koje sam odande doveo u sužanjstvo; neka ide, neka se ondje nastani i pou?i ih u štovanju Boga one zemlje." 28 Tako ode jedan od sve?enika koji su bili odvedeni iz Samarije i nastani se u Betelu. On ih je pou?io kako treba štovati Jahvu. 29 Svaki je narod imao likove svojih bogova i postavili su ih u hramove na uzvišicama koje su podigli Samarijanci, svaki narod u svojim gradovima u kojima življaše. 30 Babilonci na?iniše Sukot Benota, Kušani Nergala, Hama?ani Ašimu; 31 Avijci na?iniše Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci spaljivahu svoju djecu na ognju u ?ast Adrameleka i Anameleka, sefarvajimskih bogova. 32 Oni su štovali i Jahvu i postavili su neke izme?u sebe za sve?enike uzvišica koji su im prinosili žrtve u hramovima uzvišica. 33 Štovali su Jahvu i služili su svojim bogovima po obi?aju onih naroda izme?u kojih su ih preselili. 34 Oni se još i danas drže starih obi?aja. Ne štuju Jahve i ne uskla?uju svojih pravila i obi?aja sa Zakonom i zapovijedima što ih je Jahve naredio djeci Jakova komu je nadjenuo ime Izrael. 35 Jahve bijaše s njima sklopio Savez i zapovjedio im: "Ne štujte tu?ih bogova niti im se klanjajte. Nemojte ih štovati niti im žrtava prinositi. 36 Samo je Jahve onaj koji vas je velikom snagom svoje ispružene ruke izveo iz zemlje egipatske; njega štujte, njemu se klanjajte i njemu žrtve prinosite. 37 Držite se pravila i obi?aja, zakona i naredaba koje vam j e propisao da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne štujte tu?ih bogova. 38 Nemojte zaboraviti Saveza koji sam sklopio s vama i nemojte štovati drugih bogova, 39 samo Jahvu, Boga svoga, poštujte i on ?e vas izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja." 40 Ali oni nisu poslušali, nego su se i dalje držali svoga starog obi?aja. 41o su ti narodi štovali Jahvu, a služili su i svojim idolima. Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova ?ine do dana današnjega onako kako su ?inili njihovi oci. VIII. POSLJEDNJI DANI JUDEJSKOG KRALJEVSTVA 1. EZEKIJA, PROROK IZAIJA I ASIRIJA Uvod u kraljevanje Ezekijino

18

18Tre?e godine kraljevanja Hošee, sina Elina, u Izraelu, postao je judejskim kraljem Ezekija, sin Ahazov. 2 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, Zaharijina k?i. 3 ?inio je što je pravo u o?ima Jahvinim, sasvim kao njegov otac David. 4 On je uklonio uzvišice, srušio je stupove, sasjekao je ašere i razbio zmiju od mjedi koju bijaše na?inio Mojsije. Izraelci su joj sve do tada prinosili žrtve. Zvali su je Nehuštan. 5 Pouzdavao se u Jahvu, Boga Izraelova. Ni prije njega ni poslije njega ne bijaše mu ravna me?u kraljevima judejskim. 6 Prionuo je uz Jahvu i nikada se nije okrenuo od njega. Držao je sve zapovijedi što ih je Jahve dao preko Mojsija. 7 I Jahve bijaše s njim, pomagaše ga u svim njegovim pothvatima. Pobunio se protiv asirskog kralja i nije mu više bio podložan. 8 On je potukao Filistejce do Gaze, opustošio njihovo podru?je od stražarskih kula sve do utvr?enih gradova. Odjek osvajanja Samarije 9 ?etvrte godine vladavine Ezekijine, a to je bila sedma godina kraljevanja izraelskog kralja Hošee, sina Elina, napade asirski kralj Salmanasar Samariju i opsjede je. 10 Osvojio ju je nakon tri godine. Šeste godine Ezekijine vladavine, a devete godine izraelskog kralja Hošee, pala je Samarija. 11 Asirski je kralj odveo Izraelce u sužanjstvo u Asiriju i naselio ih u Halahu, na Haboru, rijeci gozanskoj, i u medijskim gradovima. 12 Bijaše to stoga što nisu poslušali glas Jahve, Boga svoga, i što su prekršili njegov Savez i sve što im je naredio Mojsije, sluga Jahvin. Nisu ništa slušali niti vršili. Sanheribova vojna 13 ?etrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade utvr?ene judejske gradove i osvoji ih. 14 Tada judejski kralj Ezekija poru?i asirskom kralju u Lakiš: "Pogriješio sam! Obustavi svoje napade na me. Snosit ?u sve što mi nametneš." Asirski kralj zatraži od Ezekije, judejskog kralja, tri stotine talenata srebra i trideset talenata zlata. 15 I dade Ezekija sve srebro što se našlo u Domu Jahvinu i u riznicama kraljevskog dvora. 16 U to je vrijeme Ezekija obio vrata i vratnice na Svetištu Jahvinu što ih bijaše pozlatio on sam, judejski kralj Ezekija, i posla to asirskom kralju. Poslanstvo kraljevskog peharnika 17 Asirski je kralj poslao iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji vrhovnog zapovjednika vojske, velikog dvoranina i peharnika s jakom vojskom. Krenuše oni, a kad su stigli u Jeruzalem, stadoše kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje. 18 Oni pozvaše kralja. Pred njim je izašao upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov. 20 Misliš li da su prazne rije?i ve? savjet i snaga za rat? U koga se uzdaš da si se pobunio protiv mene? 23 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, asirskim kraljem: dat ?u ti dvije tisu?e konja ako mogneš na?i jaha?e za njih! 24 Kako ?eš onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga gospodara? Ali se ti uzdaš u Egipat da ?e ti dati kola i konjanika. 26 Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: "Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da ?uje narod koji je na zidinama!" 27 Ali im veliki peharnik odgovori: "Zar me moj gospodar poslao da ovo kažem tvome gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osu?eni da s vama jedu svoju ne?ist i piju svoju mokra?u?" 28 Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove rije?i: "?ujte rije? velikoga kralja, kralja asirskog! 33 Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja? 34 Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, henski i ivski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz ruke moje? 35 Koji su me?u svim bogovima tih zemalja izbavili svoju zemlju iz moje ruke da bi Jahve izbavio Jeruzalem iz ruke moje?" 36 Šutjeli su i ni rije?i mu nisu odgovorili, jer kralj bijaše zapovjedio: "Ne odgovarajte mu!" 37avitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov, do?oše k Ezekiji, razdrijevši haljine, i saop?iše mu rije?i velikoga peharnika Pitanja proroku Izaiji

19

19?uvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obu?e kostrijet i ode u Dom Jahvin. 2 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i sve?eni?ke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 5 Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 8 Veliki peharnik vrati se i na?e asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše ?uo da je kralj otišao iz Lakiša. 9 Do?uo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: "Evo, izašao je da se bori protiv tebe." Sanheribovo pismo Ezekiji Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: 11 Ti znaš što su asirski kraljevi u?inili svim zemljama izru?ivši ih prokletstvu! A ti, ti li ?eš se spasiti? 12 Jesu li bogovi spasili narode što su ih uništili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru? 14 Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pro?ita ga. Zatim u?e u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. 15 I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju. 16 Prikloni uho, Jahve, i po?uj, otvori o?i, Jahve, i vidi! Sanheribove ?ujder rije?i koje poru?i da izruga Boga živoga. 17 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove; 18 pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, ve? djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše. 19 Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini." Posredništvo Izaijino 21 Evo rije?i što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, k?i sionska; za tobom maše glavom k?i jeruzalemska. 22 Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! 23 Po slugama si svojim vrije?ao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gora, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu cedre najviše i ?emprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši i vrt njegov šumoviti. 24 Kopao sam i pio sam vode tu?e; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske. 25 ?uješ li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline. 26 Stanovnici njini, nemo?ni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom isto?nim. 27 Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vra?aš. 34 Grad ?u ovaj štitit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida." Smrt Sanheribova 35 Te iste no?i izi?e An?eo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisu?a ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. 36 Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. 37noga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše ma?em i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon. Ezekijina bolest i ozdravljenje 2 Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: 3 "Ah, Jahve! Sjeti se milostivo da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i da sam ?inio što je dobro u tvojim o?ima." I Ezekija briznu u gorak pla?. 4 Izaija još ne bijaše izišao iz središnjeg predvorja kad mu je stigla rije? Jahvina: 7 Izaija naloži: "Uzmite oblog od smokava, privijte mu ga na ?ir i on ?e ozdraviti." 8 Ezekija upita Izaiju: "Po kojem ?u znaku prepoznati da ?e me Jahve izlije?iti i da ?u za tri dana uzi?i u Dom Jahvin?" 9 Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da ?e u?initi što je rekao: ho?eš li da se sjena pomakne za deset stupnjeva naprijed ili da se vrati za deset stupnjeva?" 10 Ezekija odgovori: "Lako je sjeni pomaknuti se deset stupnjeva naprijed! Ne! Neka se sjena vrati natrag za deset stupnjeva!" 11 Prorok Izaija zazva Jahvu i on u?ini da se sjena vrati za deset stupnjeva. Sišla je za deset posljednjih stupnjeva na Ahazovu sun?aniku. Poslanici Merodak-Baladana 12 U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak-Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bijaše ?uo da se razbolio i ozdravio. 13 Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro, zlato, miomirise, mirisavo ulje - svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo ni?ega u njegovu dvoru i svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao. 14 Tada prorok Izaija do?e kralju Ezekiji i upita ga: "Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?" Ezekija odgovori: "Došli su iz daleke zemlje, iz Babilona." 15 Izaija upita dalje: "Što su vidjeli u tvojem dvoru?" Ezekija odgovori: "Vidjeli su sve što je u mojem dvoru; nema u mojim skladištima ni?ega što im nisam pokazao." 16 Tada Izaija re?e Ezekiji: "?uj rije? Jahvinu: 18 A od sinova što poteku od tebe, što ti se rode, neke ?e uzeti da budu uškopljeni dvorani u pala?i babilonskoga kralja." 19 Ezekija odgovori Izaiji: "Povoljna je rije? koju ti je Jahve objavio." A mislio je: "Zašto ne? Ako bude mira i sigurnosti za moga života!" Svršetak Ezekijina kraljevanja 20 Ostala povijest Ezekijina, svi njegovi pothvati i kako je sagradio ribnjak i prorov da dovede vodu u grad, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 21kija je po?inuo sa svojim ocima, a njegov sin Manaše zakralji se mjesto njega. 2. DVA BEZBOŽNA KRALJA Manašeovo kraljevanje u Judeji

21

11Manašeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hefsi-Bah. 2 ?inio je što je zlo u Jahvinim o?ima, povode?i se za gnusobama naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. 3 Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenik Baalu, na?inio ašere kako bijaše u?inio izraelski kralj Ahab; i stao se klanjati svoj vojsci nebeskoj i služiti joj. 4 Podigao je žrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaše rekao Jahve: "U Jeruzalemu ?e prebivati moje Ime zauvijek." 5 Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina. 6 I sinove je svoje proveo kroz oganj. Vra?ao je, gatao, stvorio baja?e i opsjenare, u?inio je premnogo zla u o?ima Jahve i razjarivao ga. 7 Dao je na?initi lik Ašere i posadio ga u Domu, za koji Jahve bijaše rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao me?u svim izraelskim plemenima, postavit ?u svoje Ime zauvijek. 8 Ne?u više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu njihovim o?evima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: Zakon što im ga je objavio moj sluga Mojsije." 9 Ali oni nisu poslušali, Manaše ih je zaveo te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred Izraelovim sinovima. 10 Tada je Jahve ovako govorio preko slugu svojih proroka: 11 "Zato što je judejski kralj Manaše ?inio te gnusobe, zato što je u?inio više zla nego što su prije njega radili Amorejci i što je zaveo Judejce svojim idolima, 13 Nategnut ?u nad Jeruzalemom isto uže kao nad Samarijom, isto mjerilo kao nad ku?om Ahabovom; zbrisat ?u Jeruzalem kao što se briše zdjela pa se tad izvrne. 14 Odbacit ?u ostatke svoje baštine, predat ?u ih u ruke njihovih neprijatelja; služit ?e za plijen i grabež svim svojim neprijateljima 16 I mnogo je nedužne krvi prolio Manaše, tako da se njome napunio Jeruzalem od jednoga kraja do drugoga, da se i ne spominje njegov grijeh kojim je zaveo Judu da ?ini što je zlo u o?ima Jahvinim. 17 Ostala povijest Manašeova, njegova djela i grijesi koje je po?inio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 18 Manaše je po?inuo kraj svojih otaca i sahranjen je u vrtu svojeg dvora, u vrtu Uzinu. Sin mu Amon zakralji se mjesto njega. Amonovo kraljevanje u Judeji 19 Amonu bijahu dvadeset i dvije godine kad je zavladao, a kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Mešulemet, k?i Harusova, i bila je iz Jotbe. 20 On je ?inio što je zlo u o?ima Jahvinim, kao što je ?inio njegov otac Manaše. 21 U svemu je slijedio put svoga oca, služio je idolima kojima je služio i njegov otac i klanjao im se. 22 On je ostavio Jahvu, Boga svojih praotaca, i nije hodio putem Jahvinim. 23 Amonovi se ?asnici urotiše protiv njega i ubiše kralja u dvoru. 24 Ali je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jošiju. 25 Ostala povijest Amonova i sve što je ?inio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 26opali su ga u grobnicu njegova oca, u vrtu Uzinu, a njegov sin Jošija zakralji se mjesto njega. 3. JOŠIJA I VJERSKA OBNOVA Uvod u Jošijino kraljevanje

22

12Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jedida, k?i Adajina, i bila je iz Boskata. 2 ?inio je što je pravo u Jahvinim o?ima. U svemu je hodio putem svoga oca Davida, ne skre?u?i ni desno ni lijevo. Popravak Doma Jahvina Otkri?e Knjige Zakona 3 Osamnaeste godine svoga kraljevanja Jošija posla svoga tajnika Šafana, sina Asalijahina, sina Mešulamova, u Dom Jahvin i re?e mu: 4 "Idi velikom sve?eniku Hilkiji da ti pripremi novac koji je odnesen u Dom Jahvin i koji su ?uvari praga sakupili od naroda. 5 Neka ga uru?i poslovo?ama postavljenim u Domu Jahvinu, a oni neka isplate radnike koji popravljaju Dom Jahvin, 6 drvodjelje, graditelje i zidare, i da se kupuje drvo i kamenje klesano što je potrebno za popravak Doma. 7 Ali neka se ne traži od njih ra?un za uru?eni novac jer oni rade pošteno." 8 Veliki sve?enik Hilkija re?e tajniku Šafanu: "Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." I Hilkija dade knjigu Šafanu, koji ju je pro?itao. 9 Tajnik Šafan do?e kralju te ga izvijesti: "Tvoje sluge", re?e on, "pokupile su novac koji se našao u Domu i predale su ga poslovo?ama postavljenim u Domu Jahvinu." 10 Tada tajnik Šafan obavijesti kralja: "Sve?enik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je po?e ?itati pred kraljem. Savjetovanje s proro?icom Huldom 11 ?uvši rije?i Knjige Zakona, kralj razdrije haljine svoje. 12 I naredi sve?eniku Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji: 13 "Idite i upitajte Jahvu o meni, i o narodu, i o svoj Judeji zbog ove knjige što je na?ena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši o?evi nisu slušali rije?i ove knjige, nisu vršili što nam je u njoj napisano." 14 Sve?enik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja odoše proro?ici Huldi, ženi Šaluma, sina Tikvina, sina Harkasova, ?uvara odje?e; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaše, 16 Ovako veli Jahve: Evo, dovest ?u nesre?u na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit ?u sve što kaže knjiga koju je pro?itao judejski kralj.

23

13Tada kralj posla da se saberu kod njega sve judejske i jeruzalemske starješine. 2 Kralj potom uza?e u Dom Jahvin s Judejcima, Jeruzalemcima, sve?enicima i prorocima i sa svim narodom, od najmanjega do najve?ega. I pro?ita im sve rije?i Knjige Saveza koja je na?ena u Domu Jahvinu. 3 Kralj, stoje?i na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da ?e slijediti Jahvu i držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi ispunio sve stavke toga Saveza zapisane u ovoj knjizi. Sav je narod stupio u Savez. Vjerska obnova u Judeji 4 Kralj je zapovjedio velikom sve?eniku Hilkiji, sve?enicima drugog reda i ?uvarima hramskog praga da iz Svetišta Jahvina iznesu sve bogoslužne predmete što bijahu na?injeni za Baala, za Ašeru i za svu nebesku vojsku. Odredio je da sve to spale izvan Jeruzalema u poljima kidronskim, a pepeo je odnio u Betel. 5 Uklonio je lažne sve?enike koje su judejski kraljevi postavili da pale kad na uzvišicama, u gradovima judejskim i u okolici Jeruzalema; i one koji su palili kad Baalu, suncu, mjesecu, zvijezdama i svoj vojsci nebeskoj. 6 Izvan Jeruzalema iznio je iz Doma Jahvina, u dolinu kidronsku, Ašeru i spalio ju je u dolini kidronskoj, satro u prah, a prah bacio na groblje sinova pu?kih. 7 Razorio je stanove posve?enih bludnica koji su bili u Domu Jahvinu i u kojima su žene tkale haljine Ašeri. 8 Iz svih judejskih gradova doveo je sve?enike i oskvrnuo je uzvišice gdje su ti sve?enici prinosili kad, od Gebe do Beer Šebe. Zatim je srušio uzvišice pred vratima, one koje su bile na ulazu vrata Jošue, upravitelja grada, nalijevo kad se prilazi gradskim vratima. 9 Isto tako sve?enici uzvišica nisu mogli uzlaziti žrtveniku Jahvinu u Jeruzalemu, ali su jeli kruhove bez kvasa me?u svojom bra?om. 10 Oskvrnio je Tofet u dolini Ben Hinom, kako nitko ne bi svoga sina ili k?erku provodio kroz oganj u ?ast Moleku. 11 Razagnao je konje koje su judejski kraljevi prinijeli suncu na ulazu u Dom Jahvin, kraj sobe dvoranina Netan Meleka, koja se nalazila u blizini, i spalio je u ognju sun?ana kola. 12 Žrtvenike na krovu koje bijahu sagradili judejski kraljevi i one koje je sagradio Manaše u oba predvorja Hrama Jahvina, kralj je srušio, uklonio ih odatle i bacio njihov prah u dolinu kidronsku. 13 Uzvišice koje su bile su?elice Jeruzalemu, na južnom dijelu Maslinske gore, i koje je izraelski kralj Salomon bio sagradio Aštarti, sramoti sidonskoj, Kemošu, sramoti moapskoj, i Milkomu, nakazi amonskoj - sve ih je kralj oskvrnio. 14 Razbio je stupove, iskorijenio ašere i njihova je mjesta ispunio ljudskim kostima. Proširenje obnove na staro sjeverno kraljevstvo 15 Isto tako i žrtvenik u Betelu, uzvišicu koju je sagradio Jeroboam, sin Nebatov, koji je naveo Izraela na grijeh, kralj je srušio, oborio žrtvenik i tu uzvišicu, satro kamenje u prah, spalio ašere. 16 A kad se Jošija okrenuo i vidio grobove koji bijahu ondje na gori, posla da se sakupe kosti iz onih grobova i spali ih na žrtveniku. Tako ga je oskvrnuo, izvršavaju?i rije? Jahvinu, koju je objavio ?ovjek Božji 0 je Jeroboam bio na žrtveniku za vrijeme sve?anosti). Okrenuvši se, Jošija baci o?i na grob ?ovjeka Božjeg koji je objavio sve to 17 i upita: "Kakav je ono spomenik što ga vidim?" Ljudi iz grada odgovoriše mu: "To je grob ?ovjeka Božjeg koji je došao iz Judeje i koji je prorekao sve ovo što si ti u?inio s betelskim žrtvenikom." 18 "Pustite ga na miru", re?e kralj, "i neka nitko ne dira njegove kosti." Tako su ostale njegove kosti netaknute s kostima proroka koji je došao iz Samarije. 19 Jošija je jednako razorio sve hramove uzvišica koje su izraelski kraljevi sagradili po gradovima Samarije da bi srdili Jahvu i u?inio je s njima kao što je u?inio u Betelu. 20 Sve sve?enike uzvišica poklao je na žrtvenicima; na njima je spalio i ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem. Svetkovanje Pashe 21 Kralj naredi svemu narodu: "Svetkujte Pashu u ?ast Jahve, Boga svoga, po obi?aju koji je zapisan u ovoj Knjizi Saveza." 22 Takva se Pasha nije svetkovala od vremena sudaca koji su sudili Izraelu i za sve vrijeme kraljeva izraelskih i judejskih. 23 Samo je osamnaeste godine kraljevanja Jošijina svetkovana takva Pasha u ?ast Jahve, u Jeruzalemu. Zaklju?ak o vjerskoj obnovi 24 Osim toga, sve baja?e i sve vra?are, sve ku?ne bogove i idole i sve sramote koje se mogu vidjeti u zemlji judejskoj i Jeruzalemu - sve je to Jošija uklonio da izvrši rije?i Zakona, zapisane u knjizi koju je našao Hilkija, sve?enik Doma Jahvina. 25 Nije bilo prije njega takva kralja koji se obratio Jahvi svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom, u svemu vjeran Zakonu Mojsijevu, a ni poslije njega nije mu bilo ravna. 26 Ipak Jahve nije odustao od plamena svoga velikoga gnjeva kojim je uskipio protiv Judejaca zbog svih izazova kojima ga je Manaše ljutio. 28 Ostala povijest Jošijina i sve što je u?inio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 29 U njegvo je vrijeme faraon Neko, egipatski kralj, krenuo protiv asirskoga kralja na rijeci Eufratu. Kralj Jošija pošao je preda nj, ali ga on ubi u Megidu, pri prvom susretu. 30 Sluge njegove prenesoše mu tijelo kolima iz Megida, odvezoše ga u Jeruzalem i sahraniše u njegovoj grobnici. Sav narod zemlje primi Joahaza, sina Jošijina; pomazaše ga i proglasiše kraljem namjesto njegova oca. 4. RUŠEVINE JERUZALEMA Joahazovo kraljevanje u Judeji 31 Joahazu bijahu dvadeset i tri godine kad se zakraljio. Kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hamitah, k?i Jeremije, i bila je iz Libne. 32 On je ?inio što je zlo u o?ima Jahvinim, sve kao što su ?inili oci njegovi. 33 Faraon Neko bacio ga je u okove u Ribli, na podru?ju Hamata, da ne vlada u Jeruzalemu i udario je na zemlju danak od stotinu talenata srebra i deset talenata zlata. 34 Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, sina Jošijina, na mjesto njegova oca Jošije. I ime mu je promijenio u Jojakim. A Joahaza je uzeo i odveo u Egipat te on umrije ondje. 35 Jojakim je dao faraonu srebro i zlato, ali je nametnuo zemlji porez da bi smogao svotu koju je faraon zahtijevao. Svakome je nametnuo prema njegovu stanju, uzimao srebro i zlato koje je morao davati faraonu Neku. Jojakimovo kraljevanje u Judeji 36 Jojakimu je bilo dvadeset i pet godina kad je postao kraljem i kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Zebida, k?i Pedajina, i bila je iz Rume. 37je ?inio što je zlo u o?ima Jahvinim, sve kao što su ?inili i oci njegovi.

24

14U njegovo je vrijeme došao Nabukodonozor, kralj babilonski, i Jojakim mu je bio podložan tri godine, zatim se ponovno pobunio protiv njega. 2 Ovaj pak posla protiv njega kaldejske plja?kaške ?ete, aramejske, moapske i amonske, sve ih posla protiv Judeje da je opustoše, potvr?uju?i rije? koju je Jahve bio objavio po slugama svojim prorocima. 3 To se dogodilo Judeji prema prijetnji Jahvinoj da ?e je istrijebiti ispred svoga lica zbog grijeha Manašeovih: zbog svega što je Manaše u?inio 4 i zbog nedužne krvi koju je prolio, natopio Jeruzalem krvlju nedužnom. Jahve nije htio oprostiti. 5 Ostala povijest Jojakimova i sve što je u?inio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva? 6 Jojakim je po?inuo kraj svojih otaca, a njegov sin Jojakin zavlada mjesto njega. 7 Egipatski kralj nije više izlazio iz zemlje, jer je babilonski kralj osvojio od Egipatskog potoka do rijeke Eufrata sve što je pripadalo egipatskom kralju. Uvod u Jojakinovo kraljevanje 8 Jojakinu je bilo osamnaest godina kad se zakraljio i kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Nehušta, k?i Elnatana, i bila je iz Jeruzalema. 9 On je ?inio što je zlo u o?ima Jahvinim, sve kao što je ?inio i njegov otac. Prvo sužanjstvo 10 U ono vrijeme krenu ljudstvo babilonskog kralja Nabukodonozora protiv Jeruzalema i grad je bio opkoljen. 11 Do?e i babilonski kralj Nabukodonozor da napadne grad, dok ga je njegovo ljudstvo opsjedalo. 12 Tada je judejski kralj Jojakin izišao pred babilonskoga kralja: on, njegova majka, njegove sluge, njegove vojskovo?e i dvorani, a babilonski kralj zarobi ga - osme godine svoga kraljevanja. 13 On je odnio sve iz riznice Doma Jahvina i iz riznica kraljevskog dvora i razbio je sve zlatne predmete koje je Salomon, kralj Izraela, na?inio za Svetište Jahvino. Tako se ispunila rije? Jahvina. 14 Odveo je u progonstvo sav Jeruzalem, sve vojskovo?e i sve vrsne ratnike, oko deset tisu?a prognanika, sa svim kova?ima i bravarima. Jedino je preostao najsiromašniji narod zemlje. 15 Odveo je Jojakina u Babilon; tako isto i kraljevu majku i sve žene kraljeve, njegove dvorane, plemenitaše zemlje, sve ih je odveo iz Jeruzalema u progonstvo u Babilon. 16 Sve sposobne ljude, njih sedam tisu?a na broju; kova?e i bravare, tisu?u na broju; sve ljude sposobne za boj, sve ih je kralj babilonski odveo u Babilon, u sužanjstvo. 17 Babilonski je kralj postavio za kralja mjesto Jojakina njegova strica Mataniju, ali mu je promijenio ime u Sidkija. Uvod u Sidkijino kraljevanje u Judeji 18 Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaše ime Hamitala, k?i Jeremije, i bila je iz Libne. 19 ?inio je što je zlo u o?ima Jahvinim, sve kao što je ?inio Jojakin. 20je zadesilo Jeruzalem i Judu zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobuni protiv babilonskog kralja. Opsada Jeruzalema

25

15Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. 2 Grad osta opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. 3 Devetoga dana ?etvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha, 4 neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše no?u kroz vrata izme?u dva zida nad Kraljevim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili grad - i krenuše putem prema Arabi. 5 Kaldejske ?ete nagnuše u potjeru za kraljem i sustigoše ga na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala. 6 Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riblu pred kralja babilonskog, koji mu izre?e presudu. 7 Sidkijine sinove pokla pred njegovim o?ima, Sidkiji iskopa o?i, okova ga verigama i odvede u Babilon. Razorenje Jeruzalema i drugi odlazak u sužanjstvo 8 Sedmoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - u?e u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže i ?asnik babilonskog kralja. 9 On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve ku?e u Jeruzalemu. 10 Kaldejske ?ete, pod zapovjednikom kraljevske tjelesne straže, razoriše zidine koje su okruživale Jeruzalem. 11 Nebuzaradan, zapovjednik kraljeve tjelesne straže, odvede u sužanjstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. 12 Neke od malih ljudi ostavi zapovjednik u zemlji kao vinogradare i ratare. 13 Kaldejci razbiše tu?ane stupove u Domu Jahvinu, podnožja i mjedeno more koji su bili u Domu Jahvinu i tu? odniješe u Babilon. 14 Uzeše i lonce, lopate, noževe, posudice i uop?e sav tu?ani pribor koji se upotrebljavao za bogoslužja. 15 Zapovjednik uze i kadionice i škropionice, uop?e sve što bijaše od zlata i srebra, 16 dva stupa, jedno more i podnožja, što je Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije mogu?e procijeniti koliko je tu?a bilo u svim tim predmetima. 17 Prvi stup bijaše visok osamnaest lakata, imao je glavicu od tu?a, visoku pet lakata; obvijaše je oplet i mogranji, sve od tu?a. Takav je bio i drugi stup. 18 Zapovjednik straže odveo je sve?eni?kog poglavara Seraju, drugog sve?enika, Sefaniju, i tri ?uvara praga. 19 Iz grada je odveo jednog dvoranina, vojni?kog zapovjednika, pet ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoše u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je nova?io puk i šezdeset pu?ana koji se tako?er zatekoše u gradu. 20 Zapovjednik kraljevske tjelesne straže Nebuzaradan odvede ih pred kralja babilonskoga u Riblu. 21 I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude. Gedalija, upravitelj Judeje 22 Narodu što je ostao u zemlji judejskoj i što ga je ostavio babilonski kralj Nabukodonozor - postavio je ovaj za upravitelja Gedaliju, sina Ahikamova, unuka Šafanova. 23 Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi saznaše da je babilonski kralj postavio zemlji za namjesnika Gedaliju i do?oše pred njega u Mispu: Netanijin sin Jišmael; Kareahov sin Johanan; sin Tanhumeta iz Netofe, Seraja; Maakatijev sin Jaazanija - oni i svi njihovi ljudi. 24 Gedalija se zakle njima i njihovim ljudima i re?e: "Ne bojte se služiti Kaldejcima; ostanite u zemlji, budite podložni babilonskom kralju i bit ?e vam dobro." 25 Ali sedmoga mjeseca Jišmael, sin Netanijin, unuk Elišamin, koji bijaše kraljevskog roda, i još deset ljudi s njim ubiše Gedaliju te on umrije kao i svi Judejci i Kaldejci koji bijahu s njim u Mispi. 26 Tada sav narod, od maloga do velikog, i svi zapovjednici ?eta ustadoše i odoše u Egipat jer se bojahu Kaldejaca. Pomilovanje kralja Jojakina 27 Trideset i sedme godine otkako je zasužnjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i sedmog dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskog kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice. 28 Ljubezno je s njime razgovarao i stolicu mu postavio više nego ostalim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu. 29 Jojakin je odložio svoje tamni?ke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka.