Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Druga knjiga Ljetopisa III. SALOMON I GRADNJA HRAMA Salomon prima Mudrost

1

1Salomon, sin Davidov, bio se u?vrstio na prijestolju. Jahve, Bog njegov, bijaše s njim i uzvisi ga veoma. 2 Salomon se tada obrati svem Izraelu, tisu?nicima, satnicima, sucima, svim knezovima izraelskim, glavama obitelji, 3 te se on i s njim sav Zbor popeše na uzvišicu koja bješe u Gibeonu, jer je ondje bio Šator sastanka što ga u pustinji podiže Mojsije, sluga Božji. 4 David bijaše prenio Kov?eg Božji iz Kirjat Jearima do mjesta koje je sam pripravio za nj; jer je bio podigao Šator u Jeruzalemu. 5 Tu?ani žrtvenik što ga napravi Besalel, sin Hurova sina Urija, bijaše ondje pred Prebivalištem Jahvinim, kamo do?oše Salomon i zbor da mu se obrate. 6 Ondje se Salomon pred Jahvom pope na tu?ani žrtvenik, koji bješe tik do Šatora sastanka, i prinese na njemu tisu?u paljenica. 7 Iste se no?i Bog ukaza Salomonu i re?e mu: "Traži što da ti dadem." 8 Salomon odgovori: "Veoma si naklon bio mome ocu Davidu i zakraljio si mene na njegovo mjesto. 9 Bože Jahve, neka se ispuni sada obe?anje što si ga dao mome ocu Davidu, jer si me zakraljio nad narodom kojega ima mnogo kao zemaljske prašine. 10 Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim narodom, jer tko ?e upravljati tolikim narodom kao što je ovaj tvoj!" 11 Bog re?e Salomonu: "Budu?i da ti je to u srcu, a nisi iskao ni bogatstva, ni blaga, ni slave, ni smrti neprijatelja i jer nisi tražio duga života nego mudrosti i znanja kako bi upravljao mojim narodom nad kojim te zakraljih, 12 dajem ti mudrost i znanje. Ali ti dajem i bogatstva, blaga i slave kakve nije imao nijedan kralj što bješe prije tebe i kakve ne?e imati ni oni koji do?u poslije tebe." 13 Salomon s uzvišice u Gibeonu ode u Jeruzalem, podalje od Šatora sastanka, i kraljevaše nad Izraelom. 14 Sakupi bojnih kola i konjanika: imao je tisu?u ?etiri stotine kola i dvanaest tisu?a konjanika i razmjesti ih po gradovima gdje mu bijahu kola i kod sebe u Jeruzalemu. 15 Salomon u?ini da srebra i zlata bude u Jeruzalemu izobila kao kamenja, a cedrova mnogo kao dudova u Šefeli. 16 Ko nji Salomonovi bili su uvezeni iz Musrija i Koe; kraljevski dvorani kupovahu ih u Koi za srebro. 17 Dovozila su se i prodavala jedna bojna kola iz Egipta po šest stotina srebrnih šekela, a konji po sto i pedeset; to bješe isto tako za sve hetitske i aramejske kraljeve koji su ih uvozili preko njih. Prve priprave - Huram iz Tira 18omon naumi sagraditi Dom - jedan Imenu Jahvinu, a drugi sebi za kraljevski dvorac.

2

1Odbroji sedamdeset tisu?a nosa?a, osamdeset tisu?a kamenolomaca u gori i tri tisu?e i šest stotina poslovo?a. 2 Tada posla ovu poruku Hiramu, tirskomu kralju: "Kao što si mome ocu Davidu slao cedrovine da gradi dvor gdje ?e živjeti, tako u?ini i meni. 3 Kanim podi?i Dom Imenu Jahve, svojega Boga, i posvetiti mu ga da se diže pred njim miomirisni kad, da se uvijek postavljaju kruhovi, da se prinose paljenice jutrom i ve?erom, subotom, na dane mla?aka i na blagdane Jahve, Boga našega; i tako da zauvijek ostane u Izraelu. 4 Dom koji gradim bit ?e velik, jer je naš Bog najve?i me?u svim bozima. 5 TÓa tko bi imao dovoljno snage da njemu sazda Dom kad ga ni nebesa, ni nebesa nad nebesima ne mogu obuhvatiti? I tko sam ja da mu zidam Dom, osim zato da mu se kad diže pred lice? 6 Pošalji mi ?ovjeka vi?na obradi zlata, srebra, tu?a, željeza, grimiza, karmezina i ljubi?astog baršuna, i vi?na umjetnosti rezbarstva: radit ?e s rukotvorcima kod mene u Judi i u Jeruzalemu, s onima što mi ih ostavi moj otac David. 7 Pošalji mi iz Libanona cedrovine, ?empresovine i sandalovine, jer znam da tvoje sluge umiju sje?i libanonska stabla. Moje ?e sluge raditi s tvojima. 8 Morat ?e mi pripraviti mnogo drva, jer ?e ku?a što je mislim graditi biti velika i veli?anstvena. 9 Drvosje?ama što ?e obarati stabla dajem dvadeset tisu?a kora pšenice, dvadeset tisu?a kora je?ma, dvadeset tisu?a bata vina i dvadeset tisu?a bata ulja za izdržavanje tvojih slugu." 10 Hiram, tirski kralj, odgovori pismom što ga posla Salomonu: "Zato što voli svoj narod, Jahve te zakraljio nad njim." 11 Dometnu još i ovo: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je stvorio nebesa i zemlju. On je kralju Davidu dao mudra, pametna i umna sina koji ?e jedan dom graditi Jahvi, a drugi sebi da iz njega kraljuje. 12 Stoga ti šaljem ?ovjeka mudra, vješta i razumna, Hurama Abija, 13 sina jedne Danovke i oca Tirca. Umije obra?ivati zlato, srebro, tu?, želj ezo, kamen, drvo, grimiz, ljubi?asti baršun, bÓez i karmezin, umije rezbariti svakovrsne rezbarije i zamisliti svako djelo koje mu se povjeri. On ?e raditi s tvojim umjetnicima i umjetnicima moga gospodara Davida, tvoga oca. 14 Neka, dakle, sada moj gospodar svojim slugama pošalje pšenice, je?ma, ulja i vina kako je obe?ao. 15 A mi ?emo nasje?i stabala s Libanona koliko ti god treba i dovest ?emo ti ih na splavima morem u Jafu, a ti ih prevezi gore u Jeruzalem." Izvo?enje radova 16 Salomon pobroji sve strance koji se zatekoše u Izraelovoj zemlji poslije popisa što ga bijaše proveo njegov otac David i na?e ih sto pedeset tri tisu?e i šest stotina. 17njih odredi sedamdeset tisu?a nosa?a, osamdeset tisu?a tesara u planini, tri tisu?e i šest stotina ljudi da upravljaju radom naroda.

3

1Salomon tada po?e graditi Dom Jahvi u Jeruzalemu, na Morijskoj gori, ondje gdje je njegov otac David imao vi?enje. To je mjesto koje je pripravio David, gumno Jebusejca Ornana. 2 Salomon otpo?e gradnju drugoga mjeseca ?etvrte godine svojega vladanja. 3 Ovo su temelji koje je Salomon postavio za gradnju Doma Božjega: šezdeset lakata u duljinu - po staroj mjeri lakta - a u širinu dvadeset lakata. 4 Trijem, koji je bio pred Domom, imao je, po širini ovoga potonjega, u dužinu dvadeset lakata, a visok je bio sto i dvadeset lakata. Obložio ga je iznutra ?istim zlatom. 5 Veliku je dvoranu obložio ?empresovinom, koju je prekrio ?istim zlatom i postavio palme i cvjetne vijence. 6 Opto?io je potom Dvoranu blistavim draguljima; zlato je bilo zlato parvajimsko. 7 Prekrio je njime Dvoranu: grede, pragove, zidove i vratna krila te izrezao kerubine po zidovima. 8 Potom sazda dvoranu Svetinje nad svetinjama. Bila je, prema hramskoj širini, dvadeset lakata duga i dvadeset lakata široka i obloži je sa šest stotina talenata suhog zlata. 9 Za ?avle je dao na mjeru pedeset zlatnih šekela. I gornje je odaje obložio zlatom. 10 U dvorani Svetinje nad svetinjama napravi dva kerubina, liveno djelo. I njih obloži zlatom. 11 Krila kerubina bila su dvadeset lakata duga: jedno krilo od pet lakata dodirivaše hramski zid, a drugo od pet lakata doticaše krilo drugoga kerubina. 12 Tako je i krilo drugoga kerubina, od pet lakata, dodirivalo hramski zid, a drugo mu se krilo, od pet lakata, spajalo s krilom drugoga kerubina. 13 Raširena, krila kerubina imala su dvadeset lakata. Stajali su kerubini uspravno, lic-a okrenutih Dvorani. 14 Napravi zastor od ljubi?astog baršuna, od grimiza, karmezina i bÓeza te na nje mu izveze kerubine. 15 Pred Dvoranom napravi dva stupa duga?ka trideset i pet lakata, a glavice im na vrhu pet lakata. 16 U Debiru on splete vijence te ih postavi navrh stupova i napravi sto mogranja koje postavi me?u vijence. 17tavi stupove pred Hekal, jedan zdesna, drugi slijeva, te nazva Jakin onaj zdesna, a Boaz onaj slijeva.

4

1Napravi tu?ani žrtvenik duga?ak dvadeset lakata, širok dvadeset i visok deset. 2 Tada od rastaljene kovine izli more koje je od ruba do ruba mjerilo deset lakata; bilo je okruglo uokolo, pet lakata visoko, a u opsegu, mjereno vrpcom, imalo je trideset lakata. 3 Pod njim bijahu likovi volovski što ga opasivahu uokrug. Po deset ih je bilo na jednom laktu te okruživahu more uokolo; dva je reda bilo tih volova, salivenih s morem. 4 More je po?ivalo na dvanaest volova; tri su gledala na sjever, tri na zapad, tri na jug, tri na istok: more je stajalo na njima i svi su stražnjim dijelom bili okrenuti unutra. 5 Bilo je debelo pedalj, rub mu kao rub u ?aše, kao cvijet, a moglo je primiti tri tisu?e bata. 6 Napravi deset umivaonika i postavi ih pet zdesna, pet slijeva da se u njima pere; u njima su prali što je trebalo za paljenice; more je bilo namijenjeno sve?enicima da se umivaju u njemu. 7 Napravi deset zlatnih svije?njaka prema propisu i stavi ih u Hekal, pet s desne strane, pet s lijeve. 8 Onda napravi deset stolova i postavi ih u Hekalu, pet zdesna, a pet slijeva. Napravi stotinu zlatnih kotli?a. 9 Onda na?ini trijem sve?eni?ki veliko dvorište s vratima koja prevu?e tu?em. 10 More stavi s desne strane prema jugoistoku. 11 Huram na?ini lonce, lopate i kotli?e. Dovrši sav posao što ga je obavljao kralju Salomonu za Dom Božji: 12 dva stupa; dvije glavice što su bile navrh stupova; dva opleta da prekriju dvije glavice što bijahu navrh stupova; 13 ?etiri stotine mogranja za oba opleta; dva reda mogranja za svaki oplet da prekriju dvije glavice navrh stupova; 14 deset podnožja i deset umivaonika na podnožjima; 15 jedno more i dvanaest volova pod njim; 16 ) lonce, lopate, viljuške i sav pribor za njih napravi od tu?a Huram Abi kralju Salomonu za Dom Jahvin. 17 Kralj odredi da ih saliju u Jordanskoj ravnici, kod gaza Adame, izme?u Sukota i Serede. 18 Salomon napravi tako mnogo tih predmeta da se nije mogla izmjeriti težina tu?a. 19 Onda napravi sve predmete namijenjene Domu Božjemu: zlatni žrtvenik i stolove na kojima bjehu prineseni kruhovi, 20 zlatne svije?njake sa svjetiljkama od ?istoga zlata što su se, po propisu, trebale paliti pred Debirom; 21 cvjetove, svjetiljke i useka?e od zlata; bilo je to ?isto zlato; 22ice, kotli?e, mašice i kadionice od ?istoga zlata; ulaz u Dom, nutarnja vrata - Svetinje nad svetinjama - i vrata Doma - Hekala - bila su zlatna.

5

1Tako bi priveden kraju posao što ga Salomon obavi za Dom Jahvin. Salomon unese sve svete darove oca svoga Davida - srebro, zlato i sve posu?e - i stavi ih u riznicu Božjega Doma. Prijenos Kov?ega 2 Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve Izraelove starješine, knezove plemenske i glavare obiteljske, da se prenese Kov?eg saveza Jahvina iz Davidova grada, to jest sa Siona. 3 Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem na blagdan što je u sedmom mjesecu. 4 Kad se sastadoše sve Izraelove starješine, leviti ponesoše Kov?eg 5 i Šator sastanka sa svim posve?enim priborom što bješe u Šatoru; sve?enici ih i leviti prenesoše. 6 Potom kralj Salomon i sva izraelska zajednica što se sabra k njemu žrtvovaše pred Kov?egom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu ni prebrojiti ni procijeniti. 7 Sve?enici donesoše Kov?eg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubinÄa. 8 Kerubini su imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kov?eg i zaklanjahu Kov?eg i njegove motke. 9 Motke su bile tako duga?ke da su im se krajevi vidjeli iz Svetišta nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana i ondje stoje do dana današnjega. 10 U Kov?egu nije bilo ništa, osim dviju plo?a koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima pošto izi?oše iz Egipta. Bog ulazi u posjed Hrama 11 Svi sve?enici iza?oše iz Svetišta, jer su se svi nazo?ni sve?enici posvetili bez obzira na redove. 12 Svi levitski pjeva?i, Asaf, Heman, Jedutun sa sinovima i bra?om, stajahu obu?eni u bÓez, s cimbalima, harfama i citrama, isto?no od žrtvenika, a s njima sto i dvadeset sve?enika koji su trubili u trube. 13 I dok su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvalili i slavili Jahvu, podižu?i glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvale?i Jahvu "jer je dobar i jer je vje?na njegova ljubav", oblak ispuni Dom Jahvin. 14?enici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Božji dom!

6

1Tada re?e Salomon: "Jahve odlu?i prebivati u tmastu oblaku, 2 a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek." Salomonova rije? puku 3 I, okrenuvši se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski zbor stajao. 4 Re?e on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji svojom rukom ispuni obe?anje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši: 7 Otac mi David naumi podi?i Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, 10 Jahve ispuni obe?anje svoje: naslijedio sam oca Davida i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obe?a Jahve, podigao Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova, 11 i namjestio Kov?eg u kojem je Savez što ga Jahve sklopi sa sinovima Izraelovim." Salomonova molitva 12 Tada Salomon stupi, u nazo?nosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin i raširi ruke. 13 Salomon je, naime, bio napravio tu?ano podnožje, dugo pet lakata i široko pet lakata, a visoko tri lakta, i stavio ga nasred predvorja; stavši na nj, kleknuo je pred svim zborom Izraelovim i, raširivši ruke k nebu, 14 rekao: "Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije sli?an ni na nebesima ni na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kro?e pred tobom sa svim svojim srcem. 15 Sluzi svome Davidu, mojem ocu, ispunio si što si mu obe?ao. Što si obe?ao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas. 17 Jahve, Bože Izraelov, neka se sada dakle ispuni obe?anje koje si dao svome sluzi Davidu! 18 Ali zar ?e Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio! 19 Pomno po?uj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši prošnju i molitvu što je tvoj sluga k tebi upu?uje! 20 Neka tvoje o?i obdan i obno? budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje re?e da ?eš u nj smjestiti svoje Ime. Usliši molitvu koju ?e sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu. Molitva za narod 21 I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa, usliši i oprosti! 22 Ako tko zgriješi protiv bližnjega i bude mu nare?eno da se zakune i zakletva do?e pred tvoj žrtvenik u ovom Domu, 23 ti je ?uj s neba, postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okre?u?i njegova nedjela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupaju?i s njime po nevinosti njegovoj. 24 Ako narod tvoj poraze neprijatelji jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli i zavapije k tebi, 25 onda ti ?uj to s neba, oprosti grijehe svojem narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njima i njihovim o?evima. 26 Ako se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovom mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš, 27 tada ?uj s neba i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazuju?i mu valjan put kojim ?e i?i, i pusti kišu na zemlju koju si narodu svojem dao u baštinu. 28 Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i r?a, kad navale skakavci i gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata ili kad udari kakva druga nevolja ili boleština, 29 po?uj svaku molitvu, svaki vapaj od kojega god ?ovjeka ili od cijeloga tvoga naroda izraelskog; ako svaki osjeti bol u srcu i raširi ruke k ovom Domu, 30 usliši im molitvu i vapaj njihov u nebu gdje boraviš i oprosti i daj svakomu po njegovim putovima, jer ti poznaješ srce njegovo; jer ti jedini prozireš srca ljudi 31 da te se boje idu?i tvojim putovima dokle god žive na zemlji što je ti dade našim o?evima. 32 Pa i tu?inca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi veli?ine tvoga Imena i radi tvoje snažne ruke i podignute mišice, ako do?e i pomoli se u ovom Domu, 33 usliši s neba, gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi svi zemaljski narodi upoznali Ime tvoje i bojali te se kao narod tvoj izra elski i da znaju da je tvoje Ime prizvano nad ovaj Dom koji sam sagradio. 34 Kad narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se tebi, okrenut gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvome Imenu, 35 usliši mu s neba molitvu i prošnju i u?ini mu pravdu. 36 Kad ti sagriješe, jer nema ?ovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju, 38 i tako se obrate tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim o?evima i prema gradu koji si odabrao i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu, 39 usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje, u?ini im pravdu i oprosti svome narodu što ti je zgriješio. Završetak molitve 40 Sada, Bože moj, neka tvoje o?i budu otvorene i tvoje uši pažljive na molitve na ovom mjestu! 41 Pa sada ustani, o Bože Jahve, po?i k svojem po?ivalištu, ti i Kov?eg tvoje snage; neka se obuku u spasenje tvoji sve?enici, o Bože Jahve, i vjerni tvoji neka se raduju u sre?i! 42e Jahve, ne odvrati lica od svog pomazanika, spomeni se milostÄi što ih dade sluzi svome Davidu!" Posveta Hrama

7

1Kad Salomon dovrši molitvu, spusti se oganj s neba i spali paljenicu i klanice i slava Jahvina ispuni Dom. 2 Sve?enici ne mogoše u?i, jer slava Jahvina bješe ispunila Dom Jahvin. 3 Svi sinovi Izraelovi, vide?i gdje se oganj sa slavom Jahvinom spustio na Dom, padoše ni?ice k zemlji do kamenog poda; pokloniv se, po?eše slaviti Jahvu "jer je dobar i jer je vje?na njegova ljubav". 4 Potom kralj i ?itav narod stadoše žrtvovati žrtve pred Jahvom. 5 Kralj Salomon prinese za žrtvu dvadeset i dvije tisu?e goveda, sto i dvadeset tisu?a ovaca; i tako posvetiše Dom Jahvin i kralj i sav narod. 6 Dok su sve?enici stajali na dužnostima, leviti su na glazbalima za Jahvine pjesme, što ih u?ini kralj David, slavili Jahvu "jer je vje?na njegova ljubav". Time je David preko njihovih ruku hvalio Jahvu. Pred njima su sve?enici trubili u trube, dok su Izraelci stajali. 7 Salomon je posvetio i sredinu predvorja koje je pred Jahvinim Domom, jer je ondje prinio paljenice i pretilinu od pri?esnica, jer na tu?ani žrtvenik koji bijaše napravio Salomon nisu mogle stati paljenice ni prinosi ni pretilina. 8 U to je doba Salomon svetkovao blagdan sedam dana i sav Izrael s njime, vrlo velik zbor, od Ulaza u Hamat pa do Egipatskoga potoka. 9 A osmoga su dana svetkovali sve?ani zbor, jer su posvetu žrtveniku svetkovali sedam dana i blagdan sedam dana. 10 Dvadeset tre?ega dana sedmoga mjeseca posla ljude k njihovim šatorima i odoše vesela i zadovoljna srca zbog dobra koje je Jahve u?inio Davidu i Salomonu i svem narodu izraelskom. Božji odgovor na Salomonovu molitvu 11 Tako je Salomon dovršio Dom Jahvin i kraljevski dvor i izveo sve što god bješe zasnovano da izvrši u Domu Jahvinu i u svojem dvoru. 12 Potom se Jahve ukaza Salomonu no?u i re?e mu: "Uslišao sam tvoju molitvu i izabrao to mjesto da mi bude Dom žrtve. 13 Ako zatvorim nebo da ne bude dažda, ili zapovjedim skakavcima da popasu zemlju, ili pustim kugu na svoj narod, 14 i ponizi se moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ?u ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izlije?it ?u mu zemlju. 15 Moje ?e o?i biti otvorene i moje uši pažljive na molitvu s ovoga mjesta. 16 Sada sam, dakle, izabrao i posvetio ovaj Dom da ovdje bude Ime moje zauvijek i ovdje ?e sve dane biti moje o?i i moje srce. 17 A ti, budeš li išao preda mnom kako ti je išao otac David, vrše?i sve što sam ti zapovjedio i drže?i se mojih uredaba i zakona, 19 Ali ako me ostavite i napustite uredbe i zapovijedi koje sam vam dao te oti?ete i po?nete služiti tu?im bogovima i klanjati im se, 20 istjerat ?u Izraelce iz svoje zemlje koju sam im dao i odbacit ?u od sebe ovaj Dom koji sam posvetio svojem Imenu i u?init ?u od njega pri?u i sramotu me?u svim narodima.

8

1A kad je prošlo dvadeset godina, za koliko je vremena Salomon podigao Jahvin Dom i svoj dvor, 2 posagradio je Salomon gradove, koje je dao Salomonu Hiram, i naselio ondje Izraelove sinove. 3 Potom oti?e Salomon na Sopski Hamat i osvoji ga. 4 Sagradi Tadmor u pustinji i svakojaka mjesta za skladišta u Hamatu. 5 Sagradi i Gornji Bet Horon i Donji Bet Horon, tvrde gradove sa zidovima, vratima i prijevornicama; 6 i Baalat, i sve gradove u kojima je imao skladišta, sve gradove za bojna kola i gradove za konjanike i što je god Salomon zaželio da gradi u Jeruzalemu i na Libanonu i po svoj zemlji svojega kraljevstva. 7 Svim preostalim Hetitima, Amorejcima, Perižanima, Hivijcima i Jebusejcima, koji nisu bili Izraelci, 8 sinovima njihovim koji ostadoše iza njih u zemlji i koje Izraelci nisu zatrli - Salomon nametnu tlaku do današnjega dana. 9 Sinove Izraelove nije Salomon pretvarao u robove za posao, nego su bili vojnici, zapovjednici njegovih štitonoša i zapovjednici bojnih kola i konjice. 10 Bili su poglavari nad upravnicima, kojih je kralj Salomon imao dvjesta i pedeset, i upravljali su narodom. 11 Salomon preseli i faraonovu k?er iz Davidova grada u ku?u koju joj bijaše sagradio, jer je mislio: "Ne?e moja žena živjeti u dvoru izraelskoga kralja Davida, jer je svet otkako je u nj došao Kov?eg Jahvin." 12 Tada Salomon po?e prinositi paljenice Jahvi na Jahvinu žrtveniku što ga bijaše sagradio pred trijemom, 13 i to koliko je trebalo iz dana u dan da prinese po Mojsijevoj zapovijedi, u subote, i na mla?ake, i na blagdane tri puta u godini, na Blagdan beskvasnih kruhova, i na Blagdan sedmica, i na Blagdan sjenica. 14 Postavio je, po uredbi oca Davida, sve?eni?ke redove po njihovoj službi i levitske po njihovim dužnostima da pjevaju hvale i da služe pred sve?enicima, koliko treba iz dana u dan, i vratare po njihovim redovima na svakim vratima, jer je takva bila zapovijed Božjega ?ovjeka Davida. 15 Nisu odstupili od kraljeve zapovijedi za sve?enike i levite ni u ?emu, ni za riznice. 16 Tako s e svršio sav Salomonov posao od dana kad je bio zasnovan Dom Jahvin pa dokle ga god nije dovršio. Tako bijaše dovršen Dom Jahvin. Salomonova slava 17 Tada je Salomon otišao u Esjon-Geber i u Elat na morskoj obali u zemlji edomskoj. 18iram mu je poslao po slugama la?e i mornare vi?ne moru te su otišli sa Salomonovim slugama u Ofir; uzeše odande ?etiri stotine i pedeset talenata zlata i donesoše ih kralju Salomonu.

9

1Uto kraljica od Sabe ?u glas o Salomonu; hote?i iskušati Salomona zagonetkama, do?e u Jeruzalem s mnogobrojnom pratnjom i s devama koje su nosile miomirise, mnogo zlata i dragulja. Došavši k Salomonu, porazgovori se s njim o svemu što joj bijaše na srcu. 2 Salomon joj odgovori na sva pitanja; nije bilo Salomonu sakriveno ništa da joj ne bi umio objasniti. 3 Kad kraljica od Sabe vidje njegovu mudrost, dvor koji bijaše sagradio, 4 jela na njegovu stolu, odaje njegove i dvorane, otmjenost njegove posluge i njihova odijela, i njegove peharnike i njihova odijela, i njegove paljenice koje je prinosio u Jahvinu domu, zastade joj dah. 5 Tada re?e kralju: "Istina je bila što sam u svojoj zemlji ?ula o tebi i o tvojoj mudrosti. 6 Ali nisam htjela vjerovati što se pripovijeda dokle god nisam došla i vidjela na svoje o?i; i doista, ni pola mi nije bilo re?eno o tvojoj velikoj mudrosti; nadvisio si glas koji sam slušala. 7 Blago tvojim ljudima i tvojim slugama koji stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost! 8 Neka je blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, komu si tako omilio da te postavio na svoje prijestolje da kraljuješ umjesto Jahve, svojega Boga, jer Bog tvoj ljubi Izraela da bi ga održao dovijeka; i zato je postavio tebe za kralja da ?iniš pravo i pravicu." 9 Dala je tada kralju sto i dvadeset zlatnih talenata i mnogo miomirisa i dragulja. Nikad više nije bilo takvih miomirisa kakve je kraljica od Sabe dala kralju Salomonu. 10 Hiramove sluge, koje su sa Salomonovim slugama donosile zlata iz Ofira, dovezle su tako?er sandalovine i dragulja. 11 Kralj je napravio i citre i harfe za pjeva?e: nikad se prije nisu vidjele takve stvari u zemlji judejskoj. 12 Kralj Salomon dade kraljici od Sabe što je zaželjela i zatražila, izuzev ono što je sama donijela kralju. Potom ona krenu i sa slugama ode u svoju zemlju. 13 Zlato što je dolazilo Salomonu svake godine bilo je teško šest stotina šezdeset i šest zlatnih talenata, 14 osim onoga što je dolazilo od trgovaca i putuju?ih prodava?a. I svi su arapski kraljevi i zemaljski upravitelji Salomonu donosili zlato i srebro. 15 Kralj Salomon na?ini dvjesta štitova od kovanoga zlata; za svaki je štit upotrijebio šest stotina šekela kovanoga zlata; 16 i na?ini trista štiti?a od kovanoga zlata; za svaki je štiti? utrošio trista zlatnih šekela. Kralj ih je pohranio u ku?u zvanu Libanonska šuma. 17 Kralj je napravio i veliko prijestolje od bjelokosti i obložio ga ?istim zlatom. 18 Prijestolje je imalo šest stepenica i zlatno podnožje sastavljeno s prijestoljem, i ru?ice s obiju strana prijestolja, a kraj ru?ica stajala dva lava. 19 Dvanaest je lavova stajalo s obiju strana onih šest stepenica. Takvo što nije bilo izra?eno ni u jednom kraljevstvu. 20 Sve posude iz kojih je pio kralj Salomon bijahu zlatne i sve posu?e u ku?i zvanoj Libanonska šuma bijaše od suhoga zlata; srebro se smatralo bezvrijednim u Salomonovo vrijeme. 21 Kraljeve su la?e išle u Taršiš s Hiramovim slugama; svake tre?e godine vra?ale su se i dolazile taršiške la?e donose?i zlato i srebro, slonovu kost, majmune i paune. 22 Tako je kralj Salomon natkrilio sve zemaljske kraljeve bogatstvom i mudroš?u. 23 Svi su zemaljski kraljevi željeli vidjeti Salomona i ?uti mudrost koju mu je Bog ulio u srce. 24 Svatko mu je donosio dar, srebrno i zlatno posu?e, haljine, oružje i miomirise, konje i mazge, iz godine u godinu. 25 Salomon je imao ?etiri tisu?e konjskih jasala i bojnih kola i dvanaest tisu?a konjanika, koje je rasporedio po gradovima bojnih kola i kod kralja u Jeruzalemu. 26 Vladao je nad svim kraljevima od Rijeke do zemlje filistejske i do egipatske me?e. 27 Kralj je u?inio da u Jeruzalemu bude srebra kao kamenja, a cedrova kao divljih smokava što rastu u Judejskoj nizini. 28 Salomon je uvozio konje iz Musrija i i z svih zemalja. Salomonova smrt 29 Ostala djela Salomonova, od prvih do posljednjih, zapisana su u povijesti proroka Natana, u proro?koj knjizi Šilonjanina Ahije i u proro?koj besjedi vidioca Adona o Nebatovu sinu Jeroboamu. 30 Salomon je vladao u Jeruzalemu nad svim Izraelom ?etrdeset godina. 31om je po?inuo kod otaca i sahranili su ga u gradu oca mu Davida, a na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Roboam. IV. PRVE OBNOVE U KRALJEVSTVU 1. ROBOAM I PREUSTROJSTVO LEVITA Rascjep

10

10Tada Roboam ode u Šekem, jer su u Šekem došli svi Izraelci da ga zakralje. 2 ?im to ?u Nebatov sin Jeroboam - koji je bio u Egiptu kamo bijaše pobjegao pred kraljem Salomonom - vrati se iz Egipta, 3 jer bijahu poslali po nj i dozvali ga. Kad do?oše Jeroboam i sav zbor Izraelov, rekoše Roboamu: 4 "Tvoj nam je otac nametnuo težak jaram, ti nam sada olakšaj tešku službu svoga oca i teški jaram koji metnu na nas, pa ?emo ti služiti." 5 On im odgovori: "Za tri dana do?ite opet k meni." I narod ode. 6 Tada se kralj Roboam posavjetova sa starcima koji su služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ i upita ih: "Što savjetujete da odgovorim ovome narodu?" 7 A oni mu odgovoriše: "Ako udovoljiš tim ljudima, budeš im blagonaklon i odgovoriš im lijepim rije?ima, oni ?e ti uvijek biti sluge." 8 Ali on odbaci savjet što mu ga dadoše starci i posavjetova se s mladi?ima koji su odrasli s njim i bili mu u službi. 12 Tre?ega dana do?e Jeroboam i sav narod k Roboamu, jer im kralj bijaše naredio: "Vratite se k meni tre?ega dana." 13 Kralj im oštro odgovori; odbacivši savjet starijih, 14 odvrati po savjetu mladih: "Moj je otac otežao vaš jaram, a ja ?u još dometnuti na nj; moj vas je otac šibao bi?evima, a ja ?u vas šibati bi?evima sa željeznim štipavcima." 15 Kralj, dakle, ne htjede poslušati naroda, jer tako uprili?i Bog da se ispuni rije? što je preko Šilonjanina Ahije kaza Nabatovu sinu Jeroboamu. 16 Kad Izraelci vidješe gdje se kralj oglušio, odgovori mu narod: "Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom! U šatore, Izraele! Sad se, Davide, brini za svoj dom!" I sav Izrael ode pod svoje šatore. 17 Roboam zavlada samo nad Izraelovim sinovima koji su živjeli po judejskim gradovima. 18 Potom kralj Roboam posla Adorama, nadstojnika za tlaku, ali ga Izraelci kamenovaše i on umrije; a kralj se Roboam brže-bolje pope na kola te pobježe u Jeruzalem. 19o se Izrael odijelio od doma Davidova sve do danas. Roboamovo vladanje

11

11Došavši u Jeruzalem, skupi sav dom Judin i Benjaminov, sto i osamdeset tisu?a vrsnih ratnika, da udare na Izraela i da Roboamu vrate kraljevstvo. 2 Ali do?e Jahvina rije? Božjem ?ovjeku Šemaji: 3 "Kaži Salomonovu sinu Roboamu, judejskomu kralju, i svim Izraelcima u Judinu i Benjaminovu plemenu: 5 Roboam, stoluju?i u Jeruzalemu, po?e dizati tvrde gradove po Judeji. 6 Tako je sagradio Betlehem, Etam, Tekou, 7 Bet Sur, Sokon, Adulam, 8 Gat, Maresu, Zif, 9 Adorajim, Lakiš, Azeku, 10 Soru, Ajalon i Hebron, tvrde gradove u Judinu i Benjaminovu plemenu. 11 Utvrdivši gradove, postavi im zapovjednike i dovu?e zalihe hrane, ulja i vina; 12 u svaki pojedini grad stavi štitova i kopalja i utvrdi ih vrlo jako. Tako je on imao Judino i Benjaminovo pleme. Sve?enstvo prelazi k Roboamu 13 Sve?enici i leviti, koji su bili po svem Izraelu, pristupiše k njemu iz svih krajeva. 14 Leviti ostaviše pašnjake i posjed te oti?oše u Judeju i Jeruzalem, jer ih je bio odbacio Jeroboam i njegovi sinovi da ne obavljaju sve?eni?ku službu Jahvi, 15 a postavio je sve?enike za uzvišice, za jarce i za telad koju je napravio. 16 Za njima su iz svih izraelskih plemena dolazili u Jeruzalem da žrtvuju Jahvi, Bogu svojih otaca, oni koji su srcem tražili Jahvu, Boga Izraelova. 17 Tako su utvrdili judejsko kraljevstvo i osokolili Salomonova sina Roboama za tri godine, jer su tri godine živjeli poput Davida i Salomona. Roboamova nevjera 18 Roboam je sebi uzeo za žemu Mahalatu, k?er Davidova sina Jerimota, i Abihajilu, k?er Jišajeva sina Eliaba, 19 koja mu rodi sinove: Jeuša, Šemarju i Zahama. 20 A poslije nje oženio se Abšalomovom k?erju Maakom, koja mu rodi Abiju, Etaja, Zizu i Šelomita. 21 Roboam je ljubio Abšalomovu k?er Maaku više od svih svojih žena i ino?a, iako je uzeo osamnaest žena i šezdeset ino?a i rodio dvadeset i osam sinova i šezdeset k?eri. 22 I Roboam postavi Maakina sina Abiju za poglavara i kneza nad njegovom bra?om, jer ga je naumio postaviti za kralja. 23mudro rade?i, razmjesti sinove po svim judejskim i Benjaminovim krajevima, po svim tvrdim gradovima, davši im hrane izobila i poženivši ih sa mnogo žena.

12

12Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i oja?ao, napustio je Jahvin zakon i on i sav Izrael s njim. 2 Ali pete godine Roboamova kraljevanja navali egipatski kralj Šišak na Jeruzalem, koji se bijaše iznevjerio Jahvi. 3 Došao je sa tisu?u i dvjesta bojnih kola i sa šezdeset tisu?a konjanika, a narodu koji je došao s njim iz Egipta - Libijcima, Sukijcima i Etiopljanima - nije bilo broja. 4 Osvojivši tvrde judejske gradove, dopro je do Jeruzalema. 6 Tada se poniziše izraelski knezovi i kralj i rekoše: "Pravedan je Jahve!" 7 Kad ih Jahve vidje gdje se poniziše, do?e njegova rije? Šemaji: "Ponizili su se; ne?u ih uništiti, nego ?u im uskoro dati spasenje te se moja srdžba ne?e oboriti na Jeruzalem preko Šišaka. 8 Bit ?e mu sluge, da vide što zna?i služiti meni, a što zemaljskim kraljevstvima." 9 Tako egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem, oplja?ka blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljeva dvora; sve je uzeo; uze i zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon. 10 Namjesto njih kralj Roboam napravi tu?ane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je ?uvala vrata kraljevskoga dvora. 11 Kad je god kralj išao u Dom Jahvin, stražari su ih uzimali, a poslije ih vra?ali u stražaru. 12 Kad se, dakle, ponizio, odvratio se od njega Jahvin gnjev te ga nije sasvim uništio, jer i u Judeji bijaše dobra. 13 Potom se kralj Roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati. Roboamu je bila ?etrdeset i jedna godina kad se zakraljio, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izme?u svih izraelskih plemena da ondje postavi Ime svoje. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka. 14 ?inio je zlo, jer nije pregnuo srcem da traži Jahvu. 15 Roboamova prva i posljednja djela - i ratovi koji su se neprestano vodili izme?u Roboama i Jeroboama - zapisani su u povijesti proroka Šemaje i u plemenskom popisu vidioca Adona. 16om Roboam po?inu sa svojim ocima i bi sahranjen u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abija. 2. ABIJA I VJERNOST ZAKONITOM SVE?ENSTVU Rat

13

13Osamnaeste godine Jeroboamova kraljevanja zakralji se Abija nad Judejom. 2 Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Mikaja, Urielova k?i iz Gabe. Tada izbi rat izme?u Abije i Jeroboama. 3 Abija je izašao u boj s hrabrim ratnicima, sa ?etiri stotine tisu?a izabranih junaka; Jeroboam je svrstao u bojni red protiv njega osam stotina tisu?a ljudi, sve biranih junaka. Abijin govor 4 Abija je stao na vrh Semarajimske gore u Efrajimovu gorju i rekao: "?ujte me, Jeroboame i sav Izraele! 5 Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo nad Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom? 6 Ali se podigao Nebatov sin Jeroboam, sluga Davidova sina Salomona, i pobunio se protiv gospodara. 7 Skupili su se oko njega ljudi praznovi i nevaljalci i stali prkositi Salomonovu sinu Roboamu, koji je bio mlad i strašljiva srca te se nije umio hrabro braniti od njih. 8 Pa sada mislite da se možete oprijeti Jahvinu kraljevstvu što je u ruci Davidovih sinova jer vas je veliko mnoštvo i imate kod sebe zlatnu telad koju vam je napravio Jeroboam da vam budu bogovi. 9 Otjerali ste Jahvine sve?enike, Aronove sinove i levite, i postavili sebi sve?enike kao drugi zemaljski narodi. Tko je god došao s juncem i sa sedam ovnova, postao je sve?enik vašim ništavim bogovima. 10 Nama je Bog Jahve, nismo ga ostavili, a sve?enici koji služe Jahvi jesu Aronovi sinovi i leviti u svojem poslu. 11 Pale Jahvi na kad paljenice svakoga jutra i svake ve?eri s mirisnim kadom, postavljaju kruhove na ?ist stol i upaljuju svake ve?eri zlatan svije?njak sa svije?ama; jer mi držimo naredbu Jahve, svojega Boga, a vi ste ga ostavili. 12 Zato je, evo, nama na ?elu Bog i njegovi sve?enici s glasnim trubama da gromko trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne udarajte na Jahvu, Boga svojih otaca, jer ne?ete imati sre?e!" Bitka 13 Ali Jeroboam zavede zasjedu da im do?e za le?a; tako su Judejcima bili jedni sprijeda, a zasjeda straga. 14 Kad se Judejci obazreše, a ono, gle, boj im bješe sprijeda i otraga. Tada zavapiše k Jahvi, a sve?enici stadoše trubiti u trube. 15 Uto Judejci snažno povikaše, a kad su po?eli vikati, Bog razbi Jeroboama i sav Izrael pred Abijom i Judejcima. 16 Izraelovi sinovi pobjegoše pred Judejcima i Bog ih predade njima u ruke. 17 Abija je s narodom u?inio velik pokolj me?u njima te je od Izraela palo pobijenih pet stotina tisu?a izabranih ljudi. 18 Tako su sinovi Izraelovi bili poniženi u to vrijeme, a Judini su sinovi oja?ali, jer su se oslonili na Jahvu, Boga svojih otaca. Abijin svršetak 19 Abija je potjerao Jeroboama i osvojio od njega gradove Betel sa selima, Ješanu sa selima i Efron sa selima. 20 Jeroboam se više nije oporavio za Abijina života; Jahve ga je udario tako da je umro. 21 Abija se utvrdio i uzeo sebi ?etrnaest žena te je rodio dvadeset i dva sina i šesnaest k?eri. 22 A ostali Abijini doživljaji i njegovi pothvati i besjede zapisani su u tuma?enju proroka Adona. 23om Abija po?inu kraj svojih otaca. Sahraniše ga u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. Za njegovih je dana zemlja bila mirna deset godina. 3. ASA I NJEGOVE BOGOSLUŽNE PREINAKE Asin mir

14

14Asa je ?inio što je dobro i pravo u o?ima Jahve, njegova Boga. 2 Uklonio je tu?inske žrtvenike i uzvišice, polomio stupove i razbio ašere. 3 Naredio je Judejcima da traže Jahvu, Boga svojih otaca, da se drže zakona i zapovijedi. 4 Uklonio je iz svih judejskih gradova uzvišice i sun?ane stupove, a kraljevstvo je bilo mirno za njegova vremena. 5 Sagradio je tvrde gradove u Judeji, jer je zemlja bila mirna. Nitko se nije zaratio na nj onih godina, jer mu je Jahve dao mir. 6 Zato je Asa rekao Judejcima: "Da pogradimo ove gradove i da ih opašemo zidom i kulama, vratima i prijevornicama; još je zemlja pred nama naša, jer smo tražili Jahvu, svoga Boga; tražili smo ga, i on nam je dao mir odasvud uokolo!" Tako su gradili i bili sretni. 7 Asa je imao vojske trista tisu?a ljudi izme?u Judejaca koji su nosili štit i koplje, a od Benjaminova plemena dvjesta i osamdeset tisu?a koji su nosili štit i zapinjali luk. Svi su bili hrabri junaci. Napad Zerahov 8 Izašao je na njih Etiopljanin Zerah sa tisu?u tisu?a vojnika i tri stotine bojnih kola i došao do Mareše. 9 Asa je izašao preda nj; svrstali su se u bojni red u Sefatskoj dolini kod Mareše. 10 Asa zavapi k Jahvi, Bogu svome: "O Jahve, tebi je ništa pomo?i silnome ili nejakome! Pomozi nam, o Jahve, Bože naš, jer se na te oslanjamo i u tvoje smo ime izišli na ovo mnoštvo! Jahve, ti si Bog naš, ne daj snažnu ?ovjeku protiv sebe!" 11 Jahve razbi Etiopljane pred Asom i pred Judejcima te Etiopljani pobjegoše. 12 Asa ih je s narodom koji bijaše s njim potjerao sve do Gerara. Etiopljani su popadali, tako da nijedan nije ostao živ jer ih je satro Jahve i njegove ?ete; i one su odnijele vrlo velik plijen. 13 Osvojile su sve gradove oko Gerara jer je Jahvin strah došao na njih; oplijenile su sve te gradove, jer je u njima bilo mnogo plijena. 14arale su i šatore za stoku i zaplijenile mnoštvo sitne stoke i deva; a onda su se vratile u Jeruzalem. Proroštvo Azarjino i obnova

15

15Tada duh Božji do?e na Odedova sina Azarju. 2 On je izišao pred Asu i rekao mu: "?ujte me, Asa i sve Judino i Benjaminovo pleme! Jahve je s vama jer ste vi s njime; i ako ga budete tražili, na?i ?ete ga; ako li ga ostavite, i on ?e ostaviti vas. 3 Dugo su Izraelci bili bez pravoga Boga i bez sve?enika-u?itelja i bez Zakona. 4 Kad su se u nevolji obratili Jahvi, Bogu Izraelovu, i stali ga tražiti, našli su ga. 5 U ona vremena nitko nije mogao na miru ni izlaziti ni dolaziti, jer su veliki nemiri vladali me?u svim zemaljskim stanovnicima. 6 Udarao je narod na narod, grad na grad, jer ih je Jahve smeo svakojakom nevoljom. 7 Ali vi budite hrabri i neka vam ne klonu ruke, jer ima nagrada za vaša djela." 8 ?uvši te rije?i i proro?ku besjedu proroka Odeda, Asa se ohrabri i ukloni idolske gadove iz cijele Judine i Benjaminove zemlje i iz gradova koje je bio osvojio u Efrajimovoj gori. Obnovio je i Jahvin žrtvenik koji je bio pred Jahvinim trijemom. 9 Onda je skupio sve Judino i Benjaminovo pleme i došljake koji su bili kod njih od Efrajimova, Manašeova i Šimunova plemena, jer ih je mnogo prebjeglo k njemu od Izraelaca kad su vidjeli da je s njim Jahve, njegov Bog. 10 I skupili su se u Jeruzalemu tre?ega mjeseca petnaeste godine Asina kraljevanja. 11 Onoga su dana prinijeli Jahvi žrtve od plijena koji su dognali, sedam stotina goveda i sedam tisu?a sitne stoke. 12 Zavjetovaše se da ?e tražiti Jahvu, Boga svojih otaca, svim srcem i svom dušom. 13 A tko god ne bi tražio Jahvu, Izraelova Boga, da se pogubi, bio malen ili velik, ?ovjek ili žena. 14 Zakleli su se Jahvi iza glasa i uz gromki poklik, uz trube i rogove. 15 Svi su se Judejci radovali zbog te zakletve jer su se iz svega srca zakleli i od sve su ga svoje volje tražili i našli ga. Jahve im je dao mir odasvud uokolo. Ostala djela Asina 16 I svoju mater Maaku ukloni kralj Asa s vlasti jer je bila na?inila gada Ašeri. Asa je sasjekao njezina gada, satro ga i spalio u potoku Kidronu. 17 Ali uzvišice nisu bile uklonjene iz Izraela. Ipak je Asino srce bilo privrženo Jahvi svega njegova života. 18 Unio je u Dom Božji posve?ene darove svoga oca i svoje: srebro i zlato i posu?e. 19e bilo rata sve do trideset i pete godine Asina kraljevanja.

16

16Trideset i šeste godine Asina kraljevanja navali izraelski kralj Baša na Judeju i stade utvr?ivati Ramu da sprije?i svako kretanje judejskom kralju Asi. 2 Asa tada uze srebra i zlata iz riznice Doma Jahvina i kraljevskoga dvora i posla aramejskome kralju Ben-Hadadu, koji je stolovao u Damasku, i poru?i mu: 3 "Neka bude savez izme?u mene i tebe i izme?u moga i tvoga oca; evo, šaljem ti na dar srebra i zlata, hajde, raskini savez s izraelskim kraljem Bašom da bi otišao od mene." 4 Ben-Hadad posluša kralja Asu i posla svoje vojskovo?e na izraelske gradove te oni pokoriše Ijon, Dan, Abel Majinu i sve Naftalijeve gradove-skladišta. 5 A kada to Baša dozna, presta utvr?ivati Ramu i obustavi posao. 6 Tada kralj Asa sazva sve Judejce i oni odnesoše kamenje i drvo kojima je Baša utvr?ivao Ramu, pa time utvrdiše Gebu i Mispu. 7 U to vrijeme do?e vidjelac Hanani k judejskom kralju Asi i re?e mu: "Budu?i da si se oslonio na aramejskoga kralja, a nisi se oslonio na Jahvu, Boga svoga, vojska aramejskoga kralja izmakla ti je iz ruke. 8 Nisu li Etiopljani i Libijci imali silne ?ete sa vrlo mnogo bojnih kola i konjanika? Pa kad si se oslonio na Jahvu, predao ti ih je u ruke. 9 Jer Jahve svojim o?ima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu. Ludo si u tome radio, zato ?e se od sada dizati ratovi na te." 10 Tada se Asa razgnjevi na vidioca i baci ga u tamnicu, jer se razjario na nj. U to je vrijeme Asa potla?io i neke iz naroda. Asin svršetak 11 I eto, Asina djela, od prvoga do posljednjeg, zapisana su u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 12 Razbolio se trideset i devete godine kraljevanja, od nogu, te mu se bolest veoma pogoršala, ali ni u bolesti nije tražio Jahvu nego lije?nike. 13 Tako Asa po?inu sa svojim ocima i umrije ?etrdeset i prve godine svoga kraljevanja. 14ranili su ga u grobnici koju bijaše iskopao sebi u Davidovu gradu i položili ga na odar što ga bijaše napunio miomirisima i mastima, zgotovljenima mastila?kom vještinom, i spalili mu ih vrlo mnogo. 4. JOŠAFAT I NJEGOVA UPRAVA Jošafatova mo?

17

17Onda se na njegovo mjesto zakralji sin mu Jošafat; on pokaza svoju silu protiv Izraela. 2 Razmjestio je vojsku po svim utvr?enim judejskim gradovima i postavio namjesnike po judejskoj zemlji i po Efrajimovim gradovima, koje bijaše zauzeo otac mu Asa. Njegova briga za Zakon 3 Jahve je bio s Jošafatom jer je hodio pravim putovima svoga oca Davida i nije tražio baala. 4 Tražio je Boga svojih otaca i hodio po njegovim zapovijedima, ne ?ine?i kao Izraelovi sinovi. 5 Zato je Jahve utvrdio kraljevstvo u njegovoj ruci, pa su svi Judejci davali Jošafatu danak, tako da je stekao veliko bogatstvo i slavu. 6 Njegovo se srce hrabrilo na Jahvinim putovima, pa je uklonio još i uzvišice i ašere iz Judeje. 7 Tre?e godine kraljevanja posla knezove Ben-Hajila, Obadju, Zahariju, Netanela i Miheja da u?e po judejskim gradovima. 8 I s njima levite: Šemaju, Netaniju, Zebadju, Asahela, Šemiramota, Jonatana, Adoniju, Tobiju i Tob Adoniju; a s njima sve?enike Elišamu i Jorama. 9 Pou?avali su po Judeji nose?i sa sobom Knjigu Zakona Jahvina i obilazili sve judejske gradove u?e?i narod. 10 Jahvin je strah spopao sva zemaljska kraljevstva oko Judeje, tako da nisu smjela zaratiti na Jošafata. 11 Sami su mu neki Filistejci donosili darove i nov?ani danak, a Arapi mu dogonili sitnu stoku: po sedam tisu?a i sedam stotina ovnova te sedam tisu?a i sedam stotina jaraca. 12 Tako je Jošafat sve više napredovao dok ne postade vrlo velik. Sazidao je u Judeji kule i gradove-skladišta. Vojska 13 Imao je mnogo zaliha u judejskim gradovima, a hrabrih junaka u Jeruzalemu. 14 Evo njihova popisa po obiteljima: od Judina plemena tisu?nici: vojvoda Adna i s njim trista tisu?a hrabrih junaka; 15 do njega vojvoda Johanan i s njim dvjesta i osamdeset tisu?a; 16 za njim Zikrijev sin Amasja, koji se spremno stavio u Jahvinu službu, a s njim dvjesta tisu?a hrabrih junaka. 17 Od Benjaminova plemena: hrabri junak Eliada i s njim dvjesta tisu?a ljudi naoružanih lukom i štitom; 18 za njim Jehozabad i s njim sto i osamdeset tisu?a pripravnih za boj. 19su oni koji su služili kralju, ne broje?i one što ih je kralj namjestio u tvrdim gradovima po svoj Judeji. Savez s Ahabom i proroci

18

18Jošafat je stekao veliko bogatstvo i slavu te se sprijateljio s Ahabom. 2 Poslije nekoliko godina došao je k Ahabu u Samariju. Ahab nakla mnogo sitne stoke i goveda njemu i ljudima što su bili s njim i nagovaraše ga da po?e na Ramot Gilead. 3 Izraelski kralj Ahab upita judejskoga kralja Jošafata: "Ho?eš li po?i sa mnom na Ramot Gilead?" On odgovori: "Ja sam kao i ti, moj je narod kao i tvoj; s tobom ?emo u rat." 4 Jošafat još re?e kralju izraelskom: "De, posavjetuj se prije s Jahvom!" 5 Tada kralj izraelski sakupi proroke, njih ?etiri stotine, i upita ih: "Ho?emo li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer ?e ga Bog predati kralju u ruke." 6 Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?" 7 Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan ?ovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga mrzim jer mi ne prori?e dobra nego uvijek samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." Jošafat re?e: "Neka kralj ne govori tako!" 8 Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i re?e mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja!" 9 Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svojem prijestolju, u sve?anim haljinama, na gumnu pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima. 10 Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i re?e: "Ovako veli Jahve: njima ?eš bosti Aramejce dokle ih god ne zatreš." 11 Tako su i svi drugi proroci proricali govore?i: "Idi na Ramot Gilead, uspjet ?eš: Jahve ?e ga predati kralju u ruke." 12 Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja re?e mu: "Evo, svi proroci složno prori?u dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci uspjeh!" 13 Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit ?u ono što mi Bog kaže!" 14 Kad do?e pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da po?em u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Idite i uspjet ?ete, jer ?e vam se predati u ruke!" 15 Na to mu kralj re?e: "Koliko ?u te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?" 17 Tada izraelski kralj re?e Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi ne?e prore?i dobro nego zlo?" 18 A Mihej re?e: "Zato ?ujte rije? Jahvinu. Vidio sam Jahvu gdje sjedi na prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva. 22 Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta tvojim prorocima; ali ti Jahve navješ?uje zlo." 23 Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitaju?i: "Zar je Jahvin duh mene napustio da bi govorio s tobom?" 24 Mihej odvrati: "Vidjet ?eš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ." 25 Tada izraelski kralj naredi: "Uhvatite Miheja i odvedite ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljevi?u Joašu. 27 Mihej re?e: "Ako se doista sretno vratiš, onda nije Jahve govorio iz mene!" i nadoda: "?ujte, svi puci!" 28 Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead. 29 Izraelski kralj re?e Jošafatu: "Ja ?u se preobu?i i onda u?i u boj, a ti ostani u svojoj odje?i!" Preobu?e se tada izraelski kralj i oni krenuše u boj. 30 Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne udarajte ni na maloga ni na velikoga nego jedino na izraelskoga kralja!" 31 Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je izraelski kralj!" I krenuše na nj da udare. Ali Jošafat povika za pomo? te mu Jahve pomože i odvrati ih od njega. 32 Kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega. 33 Jedan nasumce odape i ustrijeli izraelskoga kralja izme?u nabora na pojasu i oklopa. Kralj re?e voza?u: "Potegni uzdu i izvedi me iz boja jer sam ranjen." 34 je onoga dana bio sve žeš?i, ali se izraelski kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima sve do ve?eri. Umro je o zalasku sunca.

19

19Kad se judejski kralj Jošafat sretno vrati ku?i u Jeruzalem, 2 izi?e preda nj Hananijev sin vidjelac Jehu i re?e kralju Jošafatu: "Zar da pomažeš bezbožniku i da ljubiš Jahvine mrzitelje? Zato i udara na te srdžba Jahvina. 3 Ipak se našlo nešto dobro u tebe: uklonio si ašere iz zemlje i pregnuo svim srcem da tražiš Jahvu!" Promicanje jahvizma 4 Od tada je Jošafat živio u Jeruzalemu, opet zalazio me?u narod od Beer Šebe do Efrajimske gore i obra?ao ga Jahvi, Bogu njegovih otaca. 5 Postavi suce u zemlji u svim tvrdim judejskim gradovima, u svakome gradu. 6 I re?e im: "Gledajte što radite, jer ne sudite u ime ?ovjeka nego u ime Jahve. On je s vama dok sudite. 7 Sada, dakle, neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesno radite, jer u Jahve, Boga našega, nema nepravde ni osobne pristranosti, niti on prima mita." 8 Jošafat postavi levite, sve?enike i poglavare izraelskih obitelji u Jeruzalemu da izri?u Jahvine sudove i da presu?uju u sporovima. Oni su živjeli u Jeruzalemu 9 i on im dade naputke: "Radite u Jahvinu strahu vjerno i iskrena srca. 10 Kakav god spor izi?e pred vas od vaše bra?e što žive u gradovima: bilo da su posrijedi krvna osveta, Zakon, zapovijedi, uredbe ili obi?aji, valja sve da im rastuma?ite, kako ne bi sagriješili Jahvi i kako se njegova srdžba ne bi oborila na vas i na vašu bra?u. Tako radite pa ne?ete sagriješiti. 11vo, sve?eni?ki ?e poglavar Amarja biti nad vama u svim Jahvinim poslovima, a Jišmaelov sin Zebadja, nadstojnik Judina doma, u svim kraljevskim poslovima. Leviti ?e vam služiti kao pisari. Budite jaki, i na posao! Jahve ?e biti s onim tko je dobar." Vjera i sveto pjevanje u edomskom ratu

20

10Poslije toga Moabovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki od Meunjana, zaratiše na Jošafata. 2 Ali Jošafat dobi ovu vijest: "Dolazi na te veliko mnoštvo s one strane mora, iz Edoma; i eno ga u Haseson Tamaru, to jest u En Gediju." 3 Jošafat se uplaši i stade tražiti Jahvu te oglasi post po svoj Judeji. 4 Skupili se Judejci da traže Jahvu: dolazili iz svih judejskih gradova da ga traže. 5 Tada Jošafat ustade u judejskom zboru u Jeruzalemu, u Domu Jahvinu, pred novim predvorjem 6 i re?e: "Jahve, Bože otaca naših, ti si Bog na nebu i vladaš nad svim krivoboža?kim kraljevstvima. U tvojoj je ruci takva sila i jakost da se nitko ne može održati pred tobom. 7 Ti si, o Bože naš, istjerao stanovnike ove zemlje pred svojim izraelskim narodom i dao je zasvagda potomstvu svoga prijatelja Abrahama; 8 i nastanili su se u njoj i sagradili u njoj Svetište tvojem Imenu govore?i: 10 Sada, evo, Amonovi i Moabovi sinovi, i oni iz Seirske gore, preko kojih nisi dao Izraelu da pro?e kad je dolazio iz zemlje egipatske, nego ih je obišao i nije ih zatro - 11 sada, dakle, oni nama uzvra?aju zlom, došavši da nas otjeraju s baštine koju si nam ti dao. 12 O Bože naš, zar im ne?eš suditi? Jer u nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas niti mi znamo što da radimo, nego su nam o?i uprte u te." 13 Svi su Judejci stajali pred Jahvom, s malom djecom, sa ženama i sinovima. 14 Tada si?e Jahvin duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina - levita od Asafovih sinova. 16 Sutra si?ite na njih; oni ?e se penjati uz Hasiški uspon, a vi ?ete ih sresti nakraj doline prema Jeruelskoj pus tinji. 18 Tada Jošafat pade ni?ice na zemlju i svi Judejci i Jeruzalemci padoše pred Jahvom da mu se poklone. 19 Potom leviti od Kehatovih sinova i od Korahovih sinova ustadoše i po?eše hvaliti na sav glas Jahvu, Boga Izraelova. 20 Uranivši ujutro, krenuše prema pustinji Tekoi; kad su izlazili, stade Jošafat i re?e: "?ujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u Jahvu svoga Boga i održat ?ete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!" 21 Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjeva?e i hvalitelje koji ?e u svetom ruhu i?i pred naoružanim ?etama i pjevati: "Slavite Jahvu jer je vje?na ljubav njegova!" 22 Kad po?eše klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podiže zasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su došli na Judu te biše razbijeni. 23 Jer su Amonovi sinovi i Moapci ustali na one iz Seirske gore da ih zatru i unište; a kad su svršili s onima iz Seira, stadoše udarati jedan na drugoga te se poklaše. 24 Kad Judejci do?oše do stražare prema pustinji i obazreše se na mnoštvo, a ono gle, mrtva tjelesa leže po zemlji; nitko se nije spasio. 25 Tada do?e Jošafat s narodom da pokupi plijen i na?oše ga mnogo: svakoga blaga, odje?e i dragocjenih predmeta; naplijenili su toliko da više nisu mogli nositi; tri su dana plja?kali plijen jer ga je bilo mnogo. 26 ?etvrti se dan sakupiše u Dolini blagoslova: ondje su hvalili Jahvu, pa se zato ono mjesto prozvalo Emek Beraka, Dolina blagoslova, do danas. 27 Potom se okrenuše svi Judejci i Jeruzalemci, s Jošafatom na ?elu, da se vrate u Jeruzalem u veselju, jer ih je Jahve razveselio nad njihovim neprijateljima. 28 Došli su u Jeruzalem s harfama, citrama i trubama u Dom Jahvin. 29 A strah Božji ušao je u sva zemaljska kraljevstva kad su ?ula da je Jahve zavojštio na Izraelove neprijatelje. 30 Tako je po?inulo Jošafatovo kralj evstvo, jer mu je Bog dao mir odasvud uokolo. Jošafatov svršetak 31 Jošafat je kraljevao nad Judejcima. Bilo mu je trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je k?i Šilhijeva. 32 Išao je putem oca Ase ne skre?u?i s njega nego ?ine?i što je pravo u Jahvinim o?ima. 33 Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, jer narod još nije bio upravio svoje srce Bogu otaca. 34 Ostala Jošafatova djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u povijesti Hananijeva sina Jehua i uvrštena su u Knjigu o izraelskim kraljevima. 35 Poslije toga udružio se judejski kralj Jošafat s izraelskim kraljem Ahazjom, koji je bezbožno radio. 36 Udružio se s njim zato da naprave la?e i da odu u Taršiš; napravili su la?e u Esjon Geberu. 37avahuov sin Eliezer iz Mareše prorekao je protiv Jošafata: "Budu?i da si se udružio s Ahazjom, Jahve ?e razoriti tvoja djela." La?e su se razbile i nisu mogle otploviti u Taršiš.

21

11Jošafat po?inu kraj svojih otaca i bi sahranjen uz njih u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram. 5. BEZBOŽNOST I NEVOLJE POD JORAMOM, AHAZJOM, ATALIJOM I JOAŠEM Joramov nastup i zlo?in 2 Joram je imao šestoricu bra?e, Jošafatovih sinova: Azarju, Jehiela, Zahariju, Azarju, Mihaela i Šefatju. Svi su oni bili sinovi izraelskog kralja Jošafata. 3 Otac im je dao mnoge darove u srebru, zlatu i dragocjenostima, s utvr?enim gradovima u Judi; kraljevstvo je dao Joramu jer je bio prvenac. 4 Stupivši na o?evo prijestolje i utvrdiv se, Joram pobi svu bra?u ma?em, pa i neke izraelske knezove. 5 Joramu su bile trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je osam godina u Jeruzalemu. 6 Živio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je k?i Ahabova bila žena; radio je što je zlo u Jahvinim o?ima. 7 Ipak Jahve ne htjede razoriti ku?e Davidu zbog Saveza što ga sklopi s njim i zato što mu obe?a da ?e dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek. Kazne 8 U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuše ispod judejske vlasti i postaviše sebi kralja. 9 Zato Joram po?e sa svojim vojskovo?ama i sa svim bojnim kolima. Diže se no?u i pobi Edomce koji bijahu opkolili njega i zapovjednike bojnih kola. 10 Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U isto se doba odmetnu i Libna da ne bude pod njegovom vlaš?u, jer je on ostavio Jahvu, Boga svojih otaca. 11 Još je i uzvišice napravio po judejskim gorama, naveo na blud Jeruzalemce i zaveo Judejce. 13 nego si išao putovima izraelskih kraljeva i naveo na blud Judejce i Jeruzalemce, kao što je u?inio dom Ahabov, a uz to si poubijao vlastitu bra?u, svoju obitelj, koji bjehu bolji od tebe: 14 evo, Jahve ?e svaliti veliku nesre?u na tvoj narod, na tvoje sinove, tvoje žene, na sve tvoje imanje. 16 Jahve podiže na Jorama srdžbu Filistejaca i Arapa koji žive kraj Etiopljana. 17 Oni napadoše Judeju i osvojiše je, porobiše sve blago što se našlo u kraljevu dvoru, pa i njegove sinove i njegove žene, tako da nije ostao nitko, osim najmla?ega sina, Joahaza. 18 Poslije svega toga udari ga Jahve neizlje?ivom crijevnom boleš?u. 19 Ona je trajala dane i dane, a kad su se navršile dvije godine, izašla su mu crijeva s boleš?u te je umro u strašnim mukama. Narod mu nije priredio mirisna paljenja, kao što je palio njegovim ocima. 20e su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a osam je godina kraljevao u Jeruzalemu. Preminuo je, a nitko nije požalio za njim; i sahraniše ga u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici. Ahazjina vladavina

22

12Jeruzalemci zakraljiše na njegovo mjesto najmla?eg mu sina, Ahazju, jer sve starije bijaše poubijala ?eta koja je s Arapima navalila na tabor; tako se zakraljio Ahazja, sin judejskoga kralja Jorama. 2 Bile su mu ?etrdeset i dvije godine kad se zakraljio. Kraljevao je jednu godinu u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Atalija, Omrijeva k?i. 3 I on je išao putovima doma Ahabova, jer ga mati zlo svjetovaše. 4 ?inio je što je zlo u Jahvinim o?ima, kao dom Ahabov, jer mu baš oni bijahu savjetnici poslije o?eve smrti, na njegovu propast. 5 Po njihovu je savjetu pošao s Joramom, sinom izraelskoga kralja Ahaba, u boj na aramejskoga kralja Hazaela u Ramot Gilead. Ali su Aramejci porazili Jorama. 6 On se vratio da se lije?i u Jizreelu od rana što mu ih zadadoše u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin Ahazja, judejski kralj, sišao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama jer se Joram razbolio. 7 Ali Bog u?ini da taj posjet Joramu bude na propast Ahazji. Došavši, izišao je s Joramom na Nimšijeva sina Jehua, koga je Jahve pomazao da iskorijeni Ahabovu ku?u. 8 Dok je izvršavao osvetu nad Ahabovom ku?om, Jehu zate?e judejske knezove i sinove Ahazjine bra?e koji su posluživali Ahazju i pobi ih, 9 a onda krenu u potragu za Ahazjom. Uhvatili su ga dok se krio u Samariji, doveli ga k Jehuu, koji ga smaknu. Ukopali su ga, jer su rekli: "Sin je onoga Jošafata koji je tražio Jahvu svim srcem." Atalijin zlo?in Tako ne ostade nitko od Ahazjine ku?e koji bi imao snage da bude kralj. 10 Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod Judina plemena. 11 Ali kraljeva k?i Jošeba uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga izme?u kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je Jošeba, k?i kralja Jorama, žena sve?enika Jojade, sakrila od Atalije, jer je bila Ahazjina sestra, te nije bio pogubljen. 12 je sakriven s njima u Domu Božjem šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija. Sve?enstvo protiv Atalije

23

13Sedme se godine Jojada ojuna?i i po?e tražiti satnike: Jerohamova sina Azarju, Johananova sina Jišmaela, Obedova sina Azarju, Adajina sina Maaseju, Zikrijeva sina Elišafata, i sklopi s njima savez. 2 Po?eše obilaziti po Judeji i skupiše levite iz svih judejskih gradova i obiteljske glavare u Izraelu te do?oše u Jeruzalem. 3 Sav zbor sklopi savez s kraljem u Domu Božjem. Jojada im re?e: "Gle, kraljev ?e sin kraljevati kao što je obe?ao Jahve za Davidove sinove. 4 Evo što valja da u?inite: tre?ina vas koji subotom ulazite u službu, i sve?enici i leviti, neka budu vratari na pragovima; 5 tre?ina neka bude u kraljevskom dvoru, tre?ina na Jesodskim vratima, sav narod u predvorjima Doma Jahvina. 6 Nitko neka ne ulazi u Dom Jahvin, osim sve?enika i levita koji poslužuju; oni neka ulaze jer su posve?eni. Sav narod neka se drži Jahvine naredbe. 7 Leviti neka okruže kralja, svaki s oružjem u ruci, i tko god pokuša u?i u Dom neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god po?e ili iza?e." 8 Leviti i sav judejski narod u?inili su sve onako kako je naredio sve?enik Jojada. Svaki je uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. Jer sve?enik Jojada nije otpustio redova. 9 Sve?enik Jojada dade satnicima koplja, štitove i oklope kralja Davida što su bili u Božjemu Domu. 10 Postavio je sav narod, svakoga s kopljem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma, prema žrtveniku i prema Domu oko kralja unaokolo. 11 Tada izvedoše kraljeva sina, staviše mu krunu na glavu, dadoše mu Svjedo?anstvo i pomazaše ga za kralja. Tada Jojada i njegovi sinovi povikaše: "Živio kralj!" 12 Kad Atalija ?u viku naroda koji se skupio i hvalio kralja, do?e k narodu u Jahvin Dom. 13 Pogleda bolje, kad gle, kralj stoji na svojem mjestu na ulazu, a pred kraljem zapovjednici i svira?i; sav puk kli?e od radosti i trubi u trube, pjeva?i pjevaju uz glazbala i predvode hvalospjeve. Tad Atalija razdrije haljine i povika: "Izdaja, izdaja!" 14 Sve?enik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite j e kroz redove napolje i tko krene za njom pogubite ga ma?em!" Još je sve?enik dodao: "Nemojte je smaknuti u Jahvinu Domu!" 15 Staviše ruke na nju i kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskoga dvora, ondje je pogubiše. Jojadina obnova 16 Tada Jojada sklopi savez izme?u Jahve, naroda i kralja da narod bude Jahvin. 17 Potom sav narod oti?e u Baalov hram, razori ga skupa sa žrtvenicima i polomi likove; Baalova sve?enika Matana ubiše pred žrtvenicima. 18 Zatim Jojada postavi straže kod Jahvina Doma pod nadzorom sve?enika i levita, koje David bijaše porazdijelio za službu u Jahvinu Domu da bi Jahvi prinosili paljenice, kao što je pisano u Mojsijevu Zakonu, s veseljem i s pjesmama, kako uredi David. 19 Postavio je i vratare na vratima Jahvina Doma da ne bi ulazio ?ovjek ne?ist od bilo ?ega. 20 Uzevši satnike, odli?nike i uglednike u narodu i sav puk, izveo je kralja iz Jahvina Doma, a onda su ušli kroz gornja vrata u kraljevski dvor i posadili kralja na kraljevsko prijestolje. 21 se puk veselio, a grad se umirio, jer su Ataliju ubili ma?em. Joaš obnavlja Hram

24

14Joašu je bilo sedam godina kad se zakraljio, a kraljevao je ?etrdeset godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Sibja iz Beer Šebe. 2 Joaš je ?inio što je pravo u Jahvinim o?ima dok je bio živ sve?enik Jojada. 3 Jojada ga je oženio dvjema ženama i on je s njima imao sinova i k?eri. 4 Poslije toga nakanio je u srcu obnoviti Jahvin Dom. 5 Skupivši sve?enike i levite, re?e im: "Za?ite po judejskim gradovima i kupite od svih Izraelaca novaca da se obnovi Dom vašega Boga, od godine do godine, a vi pohitite s tim poslom." Ali se levitima nije htjelo. 6 Zato kralj pozva poglavara Jojadu i re?e mu: "Zašto ne tražiš od levita da donose iz Judeje i iz Jeruzalema porez koji je odredio Jahvin sluga Mojsije i Izraelov zbor za Šator svjedo?anstva? 7 Atalija i njeni sinovi bijahu poharali Božji Dom, i sve stvari što su bile posve?ene Jahvinu Domu upotrijebili su za baale." 8 Potom kralj zapovjedi da se napravi kov?eg i stavi izvana na vrata Jahvina Doma. 9 Oglasiše po Judi i Jeruzalemu da se donosi Jahvi porez što ga bijaše odredio Božji sluga Mojsije Izraelu u pustinji. 10 Obradovaše se svi knezovi i sav narod i po?eše donositi i bacati u kov?eg dok se nije napunio. 11 Leviti bi donosili kov?eg kraljevskom nadgledništvu, i kad bi se vidjelo da ima mnogo novaca, dolazio je kraljev tajnik i povjerenik sve?eni?kog poglavara te bi ispraznili kov?eg. Onda su ga opet odnosili i stavljali na njegovo mjesto. Tako su ?inili svaki dan i sabrali mnogo novca. 12 Onda su ga kralj i Jojada davali poslovo?ama nad poslom oko Jahvina Doma, a oni su za pla?u unajmljivali klesare i drvodjelce da se obnovi Jahvin Dom, pa kova?e i mjedare da se popravi Jahvin Dom. 13 Poslovo?e su poslovale i popravljanje je napredovalo pod njihovom upravom; vratili su Božji Dom u red i obnovili ga. 14 A kad su sve svršili, donijeli su pred kralja i Jojadu novce što su ostali; od toga su napravili posu?e za Jahvin Dom, posu?e za posluživanje, za paljenje, plitice i druge zlatne i srebrne predmete. Paljenice su se prinosile u Jahvinu Domu bez prestanka dok je god živio Jojada. 15 Onda je Jojada, ostarjevši i nasitivši se života, umro u sto i tridesetoj godini. 16 Sahranili su ga u Davidovu gradu kod kraljeva, jer je ?inio dobro u Izraelu i prema Bogu i njegovu Domu. Joašev otpad i kazna 17 Poslije Jojadine smrti došli su Judini knezovi i poklonili se kralju. Tada ih kralj po?e slušati. 18 Judejci bijahu ostavili Jahvu, Boga otaca, i stali služiti ašerama i likovima; došla je Božja srdžba na Judejce i na Jeruzalem za tu krivicu. 19 Slao im je Bog proroke da ih obrate k Jahvi, oni su ih opominjali, ali oni nisu htjeli slušati. 21 Ali su se oni pobunili protiv njega i zasuli ga kamenjem po kraljevoj zapovijedi u predvorju Jahvina Doma. 22 Ni kralj Joaš ne sjeti se ljubavi koju mu u?ini otac Jojada, nego mu ubi sina; a on je umiru?i rekao: "Jahve neka vidi i osveti!" 23 Kad je prošla godina dana, diže se na nj aramejska vojska i, navalivši na Judu i Jeruzalem, pobi sve knezove u narodu i posla sav plijen kralju u Damask. 24 Iako je aramejska vojska bila malena po ljudstvu, ipak joj je Jahve predao u ruke vrlo brojnu vojsku, jer ostaviše Jahvu, Boga svojih otaca. Tako su se Aramejci na Joašu osvetili. 25 Kad su otišli od njega, ostaviv ga u teškim bolestima, pobuniše se protiv njega njegovi ?asnici jer bijaše ubio sina sve?enika Jojade, pa i oni njega ubiše na postelji te je poginuo; sahranili su ga u Davidovu gradu, ali ga nisu ukopali u kraljevskoj grobnici. 26 Evo onih što se urotiše protiv njega: Zabad, sin Amonke Šimeate, i Jozabad, sin Moapke Šimrite. 27 njegovim sinovima i o velikim proroštvima protiv njega, o obnavljanju Doma Božjega, sve je zapisano u tuma?enju Knjige o kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Amasja. 6. DJELOMI?NA POBOŽNOST I DJELOMI?NI USPJEH AMASJE, OZIJE I JOTAMA Amasjini vjerski nazori

25

15Amasji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. 2 ?inio je što je pravo u Jahvinim o?ima, ali ne svim srcem. 3 Kad je u?vrstio kraljevstvo, pogubio je ?asnike koji su ubili kralja, njegova oca. 4 Ali im sinova nije pogubio, prema onome što je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se o?evi ne pogubljuju za sinove, ni sinovi za o?eve, nego svatko neka gine za svoj grijeh." 5 Potom Amasja skupi Judejce i svega Judu i Benjamina, razvrsta ih prema obiteljima, tisu?nicima i satnicima. Pošto popisa od dvadeset godina naviše, na?e trista tisu?a izabranih momaka za vojsku, vi?nih koplju i štitu. 6 Me?u Izraelcima najmi sto tisu?a hrabrih junaka za sto srebrnih talenata. 7 Ali k njemu do?e ?ovjek Božji i re?e: "Kralju, neka ne ide s tobom izraelska vojska, jer Jahve nije s Izraelcima ni s Efrajimovim sinovima, 8 nego idi ti sam, ponesi se juna?ki u boju; ina?e ?e te oboriti Bog pred neprijateljem, jer Bog može pomo?i i oboriti." 9 Tada Amasja upita ?ovjeka Božjeg: "A što ?e biti od sto talenata koje sam dao izraelskim ?etama?" Božji ?ovjek odgovori: "Jahve ima da ti dade više od toga." 10 Tada Amasja odvoji ?ete koje mu bijahu došle od Efrajima, da se vrate u svoje mjesto. Ali se vojnici razgnjeviše na Judejce i vratiše se u svoje mjesto plamte?i od srdžbe. Nevjera nakon edomskog rata 11 A Amasja, ohrabriv se, povede narod, ode u Slanu dolinu i pobi deset tisu?a seirskih sinova. 12 Judini su sinovi zarobili deset tisu?a živih, odveli ih na vrh hridi te ih pobacali, tako da se svi razmrskaše. 13 ?eta koju je Amasja poslao natrag da ne ide s njima u boj harala je po judejskim gradovima od Samarije pa do Bet Horona i pobila u njima tri tisu?e ljudi i naplijenila silan plijen. 14 Poslije toga, kad se Amasja vratio razbivši Edomce, donio je bogove seirskih sinova, postavio ih sebi za bogove i po?eo im se klanjati i kaditi im. 15 Tada se Jahve razgnjevi na Amasju i posla k njemu proroka koji ga upita: "Zašto tražiš bogove toga naroda koji nisu izbavili svoga naroda iz tvoje ruke?" 16 Dok je on to govorio, kralj ga upita: "Jesi li postavljen kralju za savjetnika? Prestani! Zašto da te pogube?" Tada prorok ušutje, ali nadoda: "Znam da te Bog odlu?io uništiti kad to ?iniš a ne slušaš mojega savjeta." Slom kod Bet Šemeša 17 Tada judejski kralj Amasja smisli i poru?i izraelskom kralju Joašu, sinu Jehuova sina Joahaza: "Do?i da se ogledamo!" 19 Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tražiš slavu. Radije ostani kod ku?e. Zašto izazivaš zlo i ho?eš da padneš i ti i svi Judejci s tobom?" 20 Ali Amasja ne posluša, jer tako bijaše odredio Bog, da ih preda u ruke Joašu zato što su pristali uz edomske bogove. 21 Iza?e izraelski kralj Joaš te se ogledaše u boju on i judejski kralj Amasja u Bet Šemešu u Judeji. 22 Izraelci poraziše Judejce i oni pobjegoše pod svoj šator. 23 Izraelski kralj Joaš uhvati u Bet Šemešu judejskog kralja Amasju, sina Joaševa, sina Joahazova, i odvede ga u Jeruzalem; onda sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od ?etiri stotine lakata. 24 Uzevši sve zlato, srebro i posu?e što se nalazilo u Domu Božjem kod Obed Edoma i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju. Amasjin svršetak 25 Judejski je kralj Amasja, Joašev sin, živio još petnaest godina poslije smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazova sina. 26 Ostala Amasjina djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 27 Otkako je Amasja ostavio Jahvu, kovala se protiv njega urota u Jeruzalemu. Iako je pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše. 28nde su ga prenijeli na konjima i sahranili kraj njegovih otaca u Judinu gradu. Po?etak Uzijina kraljevanja

26

16Tada sav judejski narod uze Uziju, komu bijaše šesnaest godina, i zakraljiše ga namjesto njegova oca Amasje. 2 On je opet sagradio Elat vrativši ga Judeji, pošto je kralj po?inuo kod svojih otaca. 3 Uziji bijaše šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema. 4 ?inio je što je pravo u Jahvinim o?ima, sasvim kao i njegov otac Amasja. 5 Tražio je Boga za života Zaharije, koji ga je u?io Božjem strahu; dokle je god tražio Jahvu, davao mu je Bog sre?u. Uzijina mo? 6 On je izišao i zavojštio na Filistejce, srušio zid Gata, zid Jabne i zid Ašdoda; sagradio je mjesta po Ašdodu i Filisteji. 7 Bog mu je pomogao protiv Filistejaca i protiv Arapa, koji su živjeli u Gur Baalu, i protiv Meunjana. 8 Amonci su davali danak Uziji, a njegov se glas pronio do Egipta, jer se bijaše vrlo osilio. 9 Uzija je sagradio kule u Jeruzalemu kod Ugaonih vrata, kod Dolinskih vrata i na uglu te ih utvrdio. 10 Sagradio je i u pustinji kule i iskopao mnogo studenaca, jer je imao mnogo stoke i u Šefeli i po Ravnici, ratara i vinogradara u gorama i vrtovima, jer je volio poljodjelstvo. 11 Uzija je imao vojsku vještu boju koja je išla u rat u ?etama po broju kako ih je izbrojio tajnik Jeiel i nadzornik Maasja pod upravom Hananije, jednoga od kraljevih knezova. 12 Svega je na broj bilo, obiteljskih glavara, hrabrih junaka, dvije tisu?e i šest stotina. 13 Pod njihovom je upravom bilo silne vojske trista sedam tisu?a i pet stotina boju vi?nih ratnika da pomažu kralju protiv neprijatelja. 14 Uzija je pripravio svoj vojsci štitove, koplja, kacige, oklope, lukove i kamenje za pra?ke. 15 Napravio je u Jeruzalemu vješto smišljene bojne sprave, iznašaš?e nekoga graditelja, da stoje na kulama i na kruništima, da bacaju strijele i veliko kamenje; pronio mu se glas nadaleko jer je uživao ?udesnu pomo? sve dok se nije osilio. Oholost i kazna 16 Ali kad se osilio, uzobijestilo mu se srce dotle da se pokvario te se iznevjerio Jahvi, svome Bogu, jer je ušao u Jahvin Hekal i po?eo prinositi kad na kadionom žrtveniku. 17 Ali je za njim ušao sve?enik Azarja i s njim osamdeset Jahvinih sve?enika, ?estitih ljudi. 18 Oni ustadoše na kralja Uziju govore?i: "Nije tvoje, Uzijo, da kadiš Jahvi, nego je to dužnost sve?enika, Aronovih sinova, koji su posve?eni da kade. Izlazi iz Svetišta! Iznevjerio si se. I ne služi ti na ?ast pred Bogom Jahvom!" 19 Tada se Uzija rasrdi drže?i u ruci kadionicu da kadi; kad se rasrdio na sve?enike, izbi mu guba na ?elu pred sve?enicima u Domu Jahvinu kraj kadionog žrtvenika. 20 Kad ga sve?eni?ki poglavar Azarja i svi sve?enici izbližega pogledaše, a ono, gle, izbila mu guba na ?elu; brže ga otjeraše odande, a i on sam pohitje da izi?e jer ga Jahve bijaše udario. 21 Kralj Uzija ostade gubav do smrti i stanovaše u odvojenoj ku?i, jer bijaše odstranjen od Doma Jahvina; njegov je sin Jotam bio upravitelj kraljevskoga dvora i sudio je puku zemlje. 22 Ostala Uzijina djela, od prvih do posljednjih, opisao je Amosov sin, prorok Izaija. 23ja je po?inuo i sahranili su ga kraj njegovih otaca na polju kod kraljevske grobnice, rekavši: "Gubav je." Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jotam. Jotamovo kraljevanje

27

17Jotamu je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Jeruša, Sadokova k?i. 2 ?inio je što je pravo u Jahvinim o?ima, sasvim kao otac mu Uzija; samo što nije ušao u Jahvin Hekal. Narod je i dalje bio pokvaren. 3 Sagradio je Gornja vrata Doma Jahvina; i na Ofelskom zidu mnogo je gradio. 4 Podigao je i gradove po Judejskoj gori, a u šumama dvorove i kule. 5 Vojevao je s kraljem Amonovih sinova i pobijedio ih. Amonovi su mu sinovi dali one godine sto srebrnih talenata i deset tisu?a kora pšenice i deset tisu?a kora je?ma. Toliko su mu Amonovi sinovi priložili i druge i tre?e godine. 6 Tako se Jotam utvrdio, jer je uredio svoj život pred Jahvom, svojim Bogom. 7 Ostala su Jotamova djela i svi njegovi ratovi i putovi zapisani u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. 8 Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. 9da Jotam po?inu kod otaca i sahraniše ga u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz. V. VELIKA EZEKIJINA I JOŠIJINA OBNOVA 1. AHAZOVA BEZBOŽNOST

28

18Ahazu je bilo dvadeset godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu, ali nije ?inio što je pravo u Jahvinim o?ima kao što je ?inio njegov otac David. 2 Živio je poput izraelskih kraljeva, pa je i likove salio baalima. 3 Sam je prinosio kad u dolini Hinomova sina i proveo vlastite sinove kroz oganj, po gnusnom obi?aju krivoboža?kih naroda što ih je Jahve protjerao pred Izraelovim sinovima. 4 Prinosio je žrtve i kadio po uzvišicama i brežuljcima i pod svakim zelenim drvetom. Najezda 5 Zato ga Jahve, njegov Bog, predade u ruke aramejskom kralju te ga on potu?e, zarobi mu veliko mnoštvo ljudi i odvede ih u Damask. Još je bio predan u ruke izraelskom kralju koji ga je hametice porazio. 6 Remalijin je sin Pekah pobio me?u Judejcima sto dvadeset tisu?a hrabrih junaka u jedan dan, jer su bili ostavili Jahvu, Boga svojih otaca. 7 A junak od Efrajimova plemena Zikri pogubio je kraljeva sina Maaseju i dvorskoga upravitelja Azrikama i Elkanu, drugoga do kralja. 8 Izraelovi su sinovi zarobili od svoje bra?e dvjesta tisu?a žena, sinova i k?eri, a zadobili su i silan plijen od njih i odnijeli ga u Samariju. Prorok Oded 9 Ondje bijaše Jahvin prorok po imenu Oded; izašao on pred vojsku što je išla u Samariju i rekao: "Gle, Jahve, Bog vaših otaca, razjario se na Judejce i zato ih je predao u vaše ruke te ste ih gnjevno pobili da je do neba doprlo. 10 A sada još mislite podjarmiti Judejce i Jeruzalemce da vam budu robovi i robinje; a ipak, niste li i vi puni krivice prema Jahvi, svome Bogu? 11 Zato me poslušajte sada i vratite to roblje što ga zarobiste od svoje bra?e, jer ?e se izliti na vas Jahvin gnjev." 12 Tada ustadoše neki izme?u glavara Efrajimovih sinova, i to Johananov sin Azarja, Mešilemotov sin Berekja i Šalumov sin Ezekija, Hadlajev sin Amasa, na one što su se vra?ali s vojske. 13 Pa im rekoše: "Nemojte dovoditi ovamo toga roblja, jer, uz krivicu koja je na nama pred Jahvom, vi mislite još dometnuti na naše grijehe i na našu krivicu, kao da nije dosta velika naša krivica i jarosni gnjev na Izraelu." 14 Tada ostaviše ratnici roblje i plijen pred knezovima i svim zborom. 15 Onda su poimence prozvani ljudi ustali, osokolili robove, obukli sve gole u odje?u iz plijena; a kad su ih obukli, obuli, nahranili, napojili i namazali, poveli su na magarcima sve iznemogle i odveli ih u palmov grad Jerihon do njihove bra?e, a potom se vratili u Samariju. Ahazovi prijestupi 16 U to je doba kralj Ahaz zamolio asirske kraljeve da mu pomognu. 17 Edomci bijahu opet navalili i porazili Judejce te ih odveli u roblje. 18 Filistejci se raširili po gradovima Judejske Šefele i Negeba i, zauzevši Bet-Šemeš, Ajalon, Gederot i Soko sa selima, Timnu sa selima i Gimzo sa selima, nastanili se ondje. 19 Jahve je po?eo ponižavati Judejce zbog judejskoga kralja Ahaza, jer je Ahaz razuzdao Judejce i teško se iznevjerio Jahvi. 20 Došao je na nj asirski kralj Tiglat-Pileser i pritijesnio ga umjesto da ga utvrdi. 21 Ahaz bijaše oplja?kao Jahvin Dom, kraljevski dvor i knezove, i sve to dao asirskom kralju, ali mu ništa nije pomoglo. 22 Dok je bio u nevolji, postao je još nevjerniji Jahvi; takav je bio kralj Ahaz. 23 Po?eo je žrtvovati damaš?anskim bogovima koji su ga porazili, misle?i: "Kad bogovi aramejskih kraljeva njima pomažu, žrtvovat ?u im da bi i meni pomagali." Ali su oni bili na propast njemu i svem Izraelu. 24 Ahaz je pokupio posu?e iz Božjega Doma, slupao ga, zatvorio vrata Jahvina Doma i podigao žrtvenike po svim uglovima u Jeruzalemu. 25 I u svakom je pojedinom judejskom gradu podigao uzvišice da kadi tu?im bogovima, draže?i Jahvu, Boga otaca. 26 Ostala su njegova djela i svi njegovi putovi, od prvih do posljednjih, zapisani u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 27a je Ahaz po?inuo kod otaca. Sahranili su ga u Gradu, u Jeruzalemu, ali ga nisu unijeli u grobnicu judejskih kraljeva. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Ezekija. 2. EZEKIJIN OBNOVITELJSKI RAD

29

19Ezekiji je bilo dvadeset i pet godina kad se zakraljio. Kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Abija, k?i Zaharijina. 2 ?inio je što je pravo u o?ima Jahvinim, sasvim kao i njegov otac David. ?iš?enje Hrama 3 Prve godine prvoga mjeseca svojega kraljevanja otvorio je vrata Doma Jahvina i popravio ih. 4 Onda je pozvao sve?enike i levite i, sabravši ih na isto?ni trg, 5 rekao: "?ujte me, leviti! Sada se posvetite i posvetite Dom Jahve, Boga svojih otaca, i uklonite ne?ist iz Svetinje. 6 Naši su se oci iznevjerili i radili što je zlo u o?ima Jahve, našega Boga. Ostavili su ga i odvratili lice od Jahvina Prebivališta, okrenuvši mu le?a. 7 Zatvorili su trijemska vrata i potrnuli svjetiljke; nisu kadili kadom niti su prinosili paljenice u Svetištu Izraelova Boga. 8 Zato se Jahve rasrdio na Judejce i na Jeruzalem te je dopustio da budu zlostavljeni i da budu na užas i ruglo, kako vidite svojim o?ima. 9 I o?evi su nam, eto, pali od ma?a, a sinovi, k?eri i žene zato su nam u ropstvu. 10 Sad sam, dakle, namislio u svom srcu sklopiti Savez s Jahvom, Izraelovim Bogom, da bi se odvratio od nas njegov jarosni gnjev. 11 Moja djeco, sad se nemojte lijeniti, jer vas je izabrao Jahve da stojite pred njim, da mu služite i da mu budete službenici i da mu kadite." 12 Tada ustadoše leviti: Amasajev sin Mahat i Azarjin sin Joel od Kehatovih sinova; od Merarijevih sinova: Abdijev sin Kiš i Jehalelelov sin Azarja; od Geršonovaca: Zimin sin Joah i Joahov sin Eden; 13 od Elisafanovih sinova: Šimri i Jeiel; od Asafovih sinova: Zaharija i Matanija; 14 od Hemanovih sinova: Jehiel i Šimej; od Jedutunovih sinova: Šemaja i Uziel. 15 Oni skupiše bra?u, posvetiše se i do?oše kako je bio zapovjedio kralj po Jahvinim rije?ima da o?iste Jahvin Dom. 16 Sve?enici u?oše u Jahvin Dom da ga o?iste. Po?eli su svu ne?ist što su je našli u Jahvinu Hekalu iznositi u predvorje Jahvina Doma; leviti su je primali iznose?i je napolje na potok Kidron. 17 Po?eli su posve?ivati prvoga dana prvoga mjeseca, a osmoga su dana istoga mjeseca ušli u Jahvin trijem; posve?ivali su Jahvin Dom osam dana; šesnaestoga su dana prvoga mjeseca završili. Žrtva okajnica 18 Onda su ušli kralju Ezekiji i rekli: "O?istili smo sav Jahvin Dom: žrtvenik za paljenice sa svim njegovim priborom, stol za prinesene kruhove sa svim njegovim priborom, 19 a sve posu?e koje bijaše zabacio kralj Ahaz za svojega kraljevanja i nevjere opet smo obnovili i posvetili; eno ga pred Jahvinim žrtvenikom." 20 Tada kralj Ezekija porani, skupi gradske knezove i ode u Jahvin Dom. 21 Dovedoše sedam mladih junaca, sedam ovnova, sedam jaganjaca, sedam jaraca za okajnicu, za kraljevstvo i za Svetište i za Judu; on zapovjedi Aronovim sinovima sve?enicima da ih prinesu za paljenicu na Jahvinu žrtveniku. 22 Zaklavši goveda, sve?enici uzeše krv i poškropiše žrtvenik; zaklaše ovnove i krvlju poškropiše žrtvenik, zaklaše jaganjce i krvlju poškropiše žrtvenik. 23 Dovedoše jarce za okajnicu pred kralja i pred zbor te metnuše ruke na njih. 24 Onda ih zaklaše sve?enici i prinesoše kao okajnicu njihovu krv na žrtveniku da izvrše obred pomirenja za sav Izrael, jer kralj bijaše zapovjedio da se prinese paljenica i okajnica za sav Izrael. 25 Postavio je u Jahvinu Domu levite s cimbalima, harfama i citrama, kako bijaše zapovjedio David, kraljev vidjelac Gad i prorok Natan, jer je od Jahve dolazila zapovijed po njegovim prorocima. 26 Tako su leviti stajali s Davidovim glazbalima, a sve?enici s trubama. 27 Tada Ezekija zapovjedi da prinesu paljenice na žrtveniku. Kad se stala prinositi paljenica, po?ela je Jahvina pjesma uz trube i uz glazbala izraelskoga kralja Davida. 28 Sav se zbor klanjao, pjeva?i pjevali, a truba?i trubili, i to sve dok se nije svršila paljenica. 29 Kad se svršilo prinošenje paljenice, kralj i svi koji bijahu s njim pobožno padoše na koljena i pokloniše se. 30 Onda su kralj i knezovi zapovjedili levitima da hvale Jahvu rije?ima Davida i vidioca Asafa; oni su po?eli hvaliti s najve?im veseljem i, pavši ni?ice, poklonili se. 31 Tada Ezekija progovori: "Sada ste posvetili ruke Jahvi; pristupite i donesite klanice i zahvalnice u Dom Jahvin." Sav je zbor donio klanice i zahvalnice. Tko je god bio spremna srca, prinio je paljenice. 32 Paljenica što ih je donio zbor bijaše na broj: sedamdeset goveda, sto ovnova, dvjesta jaganjaca, sve za paljenice Jahvi. 33 Ostalih posve?enih darova bilo je šest stotina goveda i tri tisu?e grla sitne stoke. 34 Ali je sve?enika bilo premalo, tako da nisu mogli oderati svih paljenica; zato su im pomagala bra?a leviti, dok se nije svršio posao i dok se nisu posvetili drugi sve?enici, jer su leviti bili gorljiviji srcem da se posvete nego sve?enici. 35 Bilo je i mnogo paljenica s pretilinom od pri?esnica i s ljevanicama na paljenice. Tako se opet obnovila služba u Jahvinu Domu. 36zekija se veselio, i sav narod s njime, što je Bog spremio narodu, jer se sve to iznenada dogodilo. Poziv na Pashu

30

10Potom Ezekija poru?i svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i pisma Efrajimovu i Manašeovu plemenu da do?u u Jahvin Dom u Jeruzalem da proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu. 2 Kralj, vije?aju?i s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu, odlu?i da slave Pashu drugoga mjeseca. 3 Toga nisu mogli u?initi u pravo vrijeme jer nije bilo dosta posve?enih sve?enika, i narod se ne bijaše skupio u Jeruzalemu. 4 I to je bilo prÓavo u kraljevim o?ima i u o?ima svega zbora, 5 pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer Šebe pa do Dana da do?u i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu, jer je premnogi nisu svetkovali kako je propisano. 6 Tako su otišli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: "Izraelovi sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa ?e se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva. 7 I nemojte biti kao vaši o?evi i vaša bra?a, koji su se iznevjerili Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite. 8 Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši o?evi: pružite ruku Jahvi i do?ite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i služite Jahvi, svome Bogu, pa ?e odvratiti od vas svoj žestoki gnjev. 9 Ako se obratite Jahvi, vaša ?e bra?a i vaši sinovi na?i milost u onih koji su ih zarobili pa ?e se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaš Bog, milostiv i milosrdan i ne?e odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu." 10 I tako su glasnici krenuli od grada do grada po Efrajimovoj i Manašeovoj zemlji pa do Zebuluna, a ljudi im se podsmijavali i rugali. 11 Ipak su se neki od Ašerova, od Manašeova i od Zebulunova plemena ponizili i došli u Jeruzalem. 12 Na Judejce je pak sišla Božja ruka i prožela ih jednodušnoš?u da ?ine što bijaše zapovjedio kralj i knezovi po Jahvinoj rije?i. 13 Skupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda da slave Blagdan beskvasnih kruhova, drugoga mjeseca; zbor je bio vrlo velik. 14 Tada su ustali i uklonili žrtvenike što su b ili u Jeruzalemu, uklonili sve kadionike i bacili ih u potok Kidron. Pasha i beskvasni kruhovi 15 Onda su stali klati Pashu ?etrnaestoga dana drugoga mjeseca, a sve?enici i leviti postidjeli se i, posvetiv se, po?eli unositi paljenice u Jahvin Dom. 16 Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, ?ovjeka Božjeg; sve?enici su škropili krvlju primaju?i je iz ruku levita. 17 Kako ih bijaše mnogo u zboru koji se nisu posvetili, leviti su klali pashalne jaganjce za sve koji nisu bili ?isti, da bi ih posvetili Jahvi. 18 Najve?i se dio naroda, mnogi od Efrajimova i Manašeova, Jisakarova i Zebulunova plemena, nije o?istio te je jeo Pashu nepropisno. Ali se za njih pomolio Ezekija govore?i: "Blagi Jahve neka o?isti od grijeha svakoga 19 tko je upravio srce da traži Boga Jahvu, Boga svojih otaca, ako i nije ?ist kako dolikuje Svetištu!" 20 Jahve je uslišio Ezekiju i oprostio narodu. 21 Tako su Izraelovi sinovi koji su se zatekli u Jeruzalemu svetkovali Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem, a leviti i sve?enici hvalili Jahvu iz dana u dan uz glazbala za Jahvinu slavu. 22 Ezekija je hrabrio levite koji su pokazivali divnu privrženost Jahvi. Jeli su sve?anu žrtvu sedam dana, žrtvuju?i žrtve pri?esnice i slave?i Jahvu, Boga svojih otaca. 23 Potom je sav zbor vije?aju?i odlu?io da svetkuje još sedam dana; svetkovali su još sedam dana s veseljem. 24 Judejski kralj Ezekija darovao je zboru tisu?u mladih junaca i sedam tisu?a grla sitne stoke; a knezovi darivali zboru tisu?u mladih junaca i deset tisu?a grla sitne stoke; tada se posvetilo mnogo sve?enika. 25 Tako se proveselio sav judejski zbor, i sve?enici i leviti, i sav zbor što je bio došao iz Izraela, i došljaci koji bijahu došli iz zemlje izraelske, i stanovnici u Judeji. 26 Bilo je veliko veselje u Jeruzalemu, jer od vremena Davidova sina Salomona, izraelskoga kralja, nije bilo tako u Jeruzalemu. 27a su ustali sve?enici i leviti te blagoslovili narod: njihov je glas bio uslišan, a njihova je molitva doprla do Božjega svetog Prebivališta na nebu. Obnova bogoštovlja

31

11Kad se sve to svršilo, svi Izraelovi sinovi koji su se našli ondje za?oše po judejskim gradovima te su razbijali stupove, sjekli ašere i obarali uzvišice i žrtvenike po svem Judinu, Benjaminovu, Efrajimovu i Manašeovu plemenu dokle god nisu završili. Onda se svi Izraelovi sinovi vratiše svaki na svoj posjed, u svoje gradove. Obnova sve?eništva 2 Ezekija je opet uredio sve?eni?ke i levitske redove po njihovim redovima, svakoga prema njegovoj službi, sve?enike i levite, za paljenice i za pri?esnice, da služe, slave i hvale Boga na vratima Jahvina tabora. 3 Odredio je kraljevski doprinos od svoga imanja za paljenice, za paljenice jutarnje i ve?ernje i za paljenice što se prinose subotom, za mla?aka i na blagdane, kako je napisano u Zakonu Jahvinu. 4 Zapovjedio je narodu, jeruzalemskim stanovnicima, da daju dio sve?enicima i levitima da se utvrde u Zakonu Jahvinu. 5 Kad se to razglasilo, po?eli su Izraelovi sinovi donositi najboljega žita, novog vina, ulja i meda i svakojaka poljskog priroda i donosili su obilne desetine od svega. 6 Izraelovi i Judini sinovi, koji su živjeli u judejskim gradovima, tako?er su donosili desetinu od goveda i sitne stoke i desetinu od svetih stvari posve?enih Jahvi, njihovu Bogu; donosili su i davali sve hrpu na hrpu. 7 Tre?ega su mjeseca po?eli slagati u hrpe, a sedmoga su mjeseca završili. 8 Onda je došao Ezekija s knezovima i, ugledavši hrpe, blagosloviše Jahvu i njegov izraelski narod. 9 Potom se Ezekija propitao kod sve?enika i levita za hrpe. 10 Odgovaraju?i, sve?eni?ki poglavar Azarja, od Sadokova doma, re?e: "Otkako su po?eli donositi ove prinose u Dom Jahvin, jedemo i siti smo, a mnogo i pretje?e, jer je Jahve blagoslovio svoj narod te je preteklo ovo mnoštvo." 11 Tada Ezekija zapovjedi da se urede sobe u Jahvinu Domu; kad su ih spremili, 12 po?eli su onamo unositi prinose, desetine i svetinje; nad tim je bio predstojnik levit Konanija i brat mu Šimej, drugi do njega. 13 A Jehiel, Azazja, Nahat, Asahel, Jerimot, Jozabad, Eliel, Jismakja, Mahat i Benaja biše postavljeni kao nadglednici uz Konaniju i brata mu Šimeja, po nalogu kralja Ezekije i Azarje, predstojnika u Božjem Domu. 14 Kore, sin levita Jimne, vratar Isto?nih vrata, bio je nad dragovoljnim Božjim prinosima da bi prinosio Jahvine podizanice i svetinje nad svetinjama. 15 Pod njim su bili Eden, Minjamin, Ješua, Šemaja, Amarja i Šeka nija po sve?eni?kim gradovima da savjesno dijele svojoj bra?i po njihovim redovima, kako velikome tako i malome - 16 osim muškaraca starijih od trideset godina popisanih u rodovnicima - svima koji su dolazili u Dom Jahvin na svoj svakidašnji posao da obave obredne dužnosti po svojim redovima. 17 U rodovnike su bili popisani sve?enici po obiteljima i leviti od dvadeset godina naviše po svojim službama, po svojim redovima. 18 U rodovnike bijahu popisana sva njihova djeca, njihove žene, njihovi sinovi i njihove k?eri, za svekoliki zbor, jer su se iskreno posvetili svetinjama. 19 Aronovi sinovi, sve?enici na poljskim pašnjacima svojih gradova, u svakom pojedinom gradu, bijahu poimence odre?eni da daju dio svakome muškarcu me?u sve?enicima. Sve su rodovnike sastavili leviti. 20 Ezekija je uradio tako po svoj Judeji ?ine?i što je dobro, pravo i vjerno pred Jahvom, svojim Bogom. 21vakom poslu koji je po?eo za službu Božjega Doma, i u zakonu i u zapovijedi traže?i Boga, trudio se svim svojim srcem i uspijevao. Sanheribova najezda

32

12Poslije tih doga?aja i dokaza vjernosti do?e asirski kralj Sanherib i, ušavši u Judeju, opkoli tvrde gradove misle?i ih osvojiti. 2 Ezekija, vidjevši gdje je došao Sanherib i kako snuje da zavojšti na Jeruzalem, 3 posavjetova se s knezovima i s junacima da za?epi vodene izvore koji bijahu izvan grada. Oni mu podupriješe osnovu. 4 Sabralo se mnogo naroda te su za?epili sva vrela i potok koji te?e posred zemlje; govorahu: "Zašto da asirski kraljevi na?u toliko vode kad do?u!" 5 Ezekija se osokolio, obnovio sav oboreni zid i podigao kule na njemu; izvana je sagradio drugi zid i utvrdio Milon u Davidovu gradu; napravio je mnogo kopalja i štitova, 6 zatim postavio vojvode nad narodom i, pozvavši ih k sebi na trg kraj gradskih vrata, ohrabri ih ovim rije?ima: 7 "Budite hrabri i junaci; ne bojte se i ne plašite se asirskoga kralja, ni svega mnoštva što je s njim, jer je s nama mo?niji nego s njim: 8 s njim je tjelesna mišica, a s nama je Jahve, Bog naš, da nam pomaže i da bije naše bojeve." Narod se uzda u rije?i judejskoga kralja Ezekije. Sanheribove bogohulne rije?i 9 Poslije toga asirski je kralj Sanherib, dok bijaše kod Lakiša sa svom bojnom silom, poslao sluge u Jeruzalem k judejskome kralju Ezekiji i k svim Judejcima koji bijahu u Jeruzalemu i poru?io im: 11 Ne zavodi li vas Ezekija da vas preda smrti od gladi i že?i kad govori: Jahve, Bog naš, izbavit ?e nas iz ruke asirskoga kralja? 12 Nije li taj Ezekija uklonio njegove uzvišice i njegove žrtvenike; i zapovjedio Judejcima i Jeruzalemcima govore?i: Pred jednim se žrtvenikom klanjajte i na njemu kadite! 13 Zar ne znate što sam u?inio ja i moji preci od svih zemaljskih naroda? Zar su bogovi zemaljskih naroda mogli izbaviti svoje zemlje iz moje ruke? 15 Zato nemojte da vas sada Ezekija vara i da vas tako zavodi i ne vjerujte mu! Jer nijedan bog nikojega naroda ili kraljevstva nije mogao izbaviti svoga naroda iz moje ruke, ni iz ruke mojih predaka, a kamoli ?e vaš Bog izbaviti vas iz moje ruke!" 16 Još su više njegove sluge napadale Boga Jahvu i njegova slugu Ezekiju. 17 Napisao je i pismo ruže?i Jahvu, Izraelova Boga: "Kao što bogovi zemaljskih naroda nisu izbavili svojih naroda iz moje ruke, tako ne?e ni Ezekijin Bog izbaviti svojega naroda iz moje ruke." 18 I vikahu iza glasa, na judejskom jeziku, jeruzalemskom narodu koji bijaše na zidu da ga uplaše i prepadnu kako bi osvojili grad. 19 Govorili su o jeruzalemskom Bogu kao o bogovima zemaljskih naroda, bogovima koji su djelo ?ovje?jih ruku. Uspjeh Ezekijine molitve 20 Stoga se pomoli kralj Ezekija i prorok Izaija, Amosov sin, i zazvaše nebo u pomo?. 21 Tada Jahve posla an?ela koji uništi sve hrabre junake, zapovjednike i vojvode u vojsci asirskoga kralja, tako da se vratio posramljen u svoju zemlju. A kad je ušao u hram svoga boga, sasjekli su ga ondje ma?em neki koji su se rodili iz njegova krila. 22 Tako je Jahve spasio Ezekiju i jeruzalemske stanovnike od ruke asirskoga kralja Sanheriba i iz ruku neprijatelja, te im dao mir odasvud uokolo. 23 Mnogi su donosili darove Jahvi u Jeruzalem i dragocjenosti judejskome kralju Ezekiji. Poslije toga Ezekija se uzvisio u o?ima svih naroda. 24 U to se vrijeme Ezekija razbolio nasmrt, ali se pomolio Jahvi, koji mu je progovorio i u?inio ?udo. 25 Ali se Ezekija nije odužio dobro?instvu koje mu je iskazano, nego se uzoholio; stoga je došla srdžba na nj, na Judu i na Jeruzalem. 26 Ezekija se ponizio zato što mu se bilo uzoholilo srce, i on i Jeruzalemci, pa tako nije došla na njih Jahvina srdžba za Ezekijina života. 27 Ezekija je stekao vrlo veliko bogatstvo i slavu; napravio je riznice za srebro i zlato, za drago kamenje, za miomirise, za štitove i za svakojake dragocjene posude; 28 skladište za prirod od žita, od novog vina i ulja, staje za svakojaku stoku, torove za stada. 29 Podigao je i gradove, imao je mnogo blaga, sitne stoke i goveda, jer mu je Bog dao vrlo veliko imanje. Ezekijin svršetak 30 Isti je Ezekija za?epio gornji izvor Gihonske vode i svrnuo je pravo na zapadnu stranu Davidova grada. Ezekija je bio sretan u svakom poslu. 31 Samo kad su došli poslanici babilonskih knezova, poslani k njemu da se propitaju za ?udo koje se dogodilo u zemlji, ostavio ga je Bog da bi ga iskušao i da bi se doznalo sve što mu je u srcu. 32 Ostala Ezekijina djela, njegova pobožnost, zapisani su u proro?kom vi?enju proroka Izaije, Amosova sina, i u Knjizi o judejskim i izraelskim kraljevima. 33kija je po?inuo kod svojih otaca. Sahranili su ga na usponu kako se ide ka grobovima Davidovih sinova. Po smrti su mu odali po?ast svi Judejci i Jeruzalemci. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Manaše. 3. MANAŠEOVA I AMONOVA BEZBOŽNOST Manaše razara Ezekijino djelo

33

13Manašeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu. 2 ?inio je što je zlo u Jahvinim o?ima, povode?i se za gnusobama naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim. 3 Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenike Baalu, na?inio ašere i stao se klanjati svoj nebeskoj vojsci i služiti joj. 4 Podigao je žrtvenike i u Domu Jahvinu, za koji bijaše rekao Jahve: "U Jeruzalemu ?e prebivati Ime moje zauvijek." 5 Sagradio je žrtvenike svoj nebeskoj vojsci u oba predvorja Doma Jahvina. 6 I sinove je svoje proveo kroz oganj u dolini Hinomova sina. Vra?ao je, gatao, ?arao, stvorio baja?e i opsjenare i uop?e u?inio premnogo zla u Jahvinim o?ima razjaruju?i ga. 7 Na?inio je idolski lik i posadio ga u Domu Božjem, za koji Bog bijaše rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: "U ovom Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao me?u svim izraelskim plemenima, postavit ?u Ime svoje zauvijek. 8 Ne?u više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje koju sam dao u baštinu vašim o?evima, samo ako budu držali i provodili u djelo sve što sam im zapovjedio: sav Zakon, uredbe i obi?aje dane preko Mojsija." 9 Ali je Manaše zaveo Judejce i Jeruzalemce te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio pred sinovima Izraelovim. 10 Jahve je opominjao Manašea i njegov narod, ali oni nisu poslušali. Manašeovo obra?enje 11 Stoga je Jahve doveo na njih vojskovo?e asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i odveli u Babilon. 12 Kad se našao u nevolji, po?eo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. 13 Molio se i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog. 14 Poslije toga sagradio je vanjski zid Davidovu gradu zapadno od Gihona, od doline pa do Ribljih vrata, i opasao zidom Ofel, izvevši ga vrlo visoko. Postavio je bojne vojvode u svim tvrdim gradovima u Judi. 15 Osim toga, uklonio je iz Jahvina Doma tu?inske bogove, onaj idolski lik i sve žrtvenike što ih bijaše posagradio na gori Jahvina Doma i u Jeruzalemu i sve ih baci izvan grada. 16 Zatim opet podiže Jahvin žrtvenik i žrtvova na njemu žrtve pri?esnice i zahvalnice. Zapovjedi i Judejcima da služe Jahvi, Bogu Izraelovu. 17 Ipak je narod još žrtvovao po uzvišicama, ali samo Jahvi, svojem Bogu. 18 Ostala Manašeova djela i njegova molitva Bogu, rije?i koje su mu govorili vidioci u ime Jahve, Izraelova Boga, zapisane su u Povijesti izraelskih kraljeva. 19 Njegova molitva i kako je bio uslišan, svi njegovi grijesi i njegova nevjera te mjesta na kojima je pogradio uzvišice, podigao ašere i idole prije nego što se ponizio - sve je to zapisano u povijesti Hozajevoj. 20 Tada Manaše po?inu kraj svojih otaca. Sahranili su ga u dvoru. Na njegovo se mjesto zakraljio sim mu Amon. Amonova okorjelost 21 Dvadeset su i dvije godine bile Amonu kad se zakraljio, a kraljevao je dvije godine u Jeruzalemu. 22 ?inio je što je zlo u Jahvinim o?ima, kao i otac mu Manaše, jer je svim idolima koje bijaše na?inio njegov otac Manaše on prinosio žrtve i služio im. 23 Ali se nije ponizio pred Jahvom kako se ponizio otac mu Manaše, nego je još i umnožio svoju krivicu. 24 Tada se protiv njega urotiše njegove sluge i ubiše ga u dvoru. 25 je prosti puk pobio sve one koji se bijahu urotili protiv kralja Amona i na njegovo mjesto zakraljio sina mu Jošiju. 4. JOŠIJINA OBNOVA

34

14Jošiji je bilo osam godina kad se zakraljio. Kraljevao je trideset i jednu godinu u Jeruzalemu. 2 ?inio je što je pravo u Jahvinim o?ima. U svemu je hodio putovima oca Davida, ne skre?u?i ni desno ni lijevo. 3 Osme godine kraljevanja, dok još bijaše dje?ak, po?eo je tražiti Boga oca Davida, a dvanaeste je godine stao ?istiti Judeju i Jeruzalem od uzvišica, ašera, od rezanih i livenih likova. 4 Pred njim su oborili žrtvenike Baalu, polomio je sun?ane stupove koji bijahu na njima; izlomio je i satro ašere i rezane i livene likove, prosuo ih po grobovima onih što su im prinosili žrtve. 5 Sve?eni?ke je kosti spalio na njihovim žrtvenicima i tako o?istio Judeju i Jeruzalem. 6 Isto je u?inio i po gradovima Manašeova, Efrajimova i Šimunova plemena, pa do Naftalijeva, po njihovim opustošenim mjestima unaokolo. 7 Oborio je žrtvenike i ašere, raskovao i satro rezane likove i isjekao sve sun?ane stupove po svoj zemlji izraelskoj, a onda se vratio u Jeruzalem. Popravak Hrama 8 Osamnaeste godine kraljevanja, o?istivši zemlju i Dom, posla Asalijahina sina Šafana, gradskoga upravitelja Maaseju, Johazova sina Joaha, tajnika, da poprave Dom Jahve, njegova Boga. 9 Oni su došli k velikom sve?eniku Hilkiji i predali mu novce donesene u Božji Dom, koje bijahu sabrali leviti, ?uvari hramskog praga, iz ruke Manašeovih i Efrajimovih sinova i od svega Izraelova Ostatka, od svega Judina i Benjaminova plemena, od jeruzalemskih stanovnika. 10 Dali su to na ruku poslovo?ama, postavljenim nad Domom Jahvinim, a oni su izdavali poslenicima koji su radili u Domu Jahvinu, popravljaju?i što je bilo trošno i obnavljaju?i Hram. 11 Dali su drvodjeljama i graditeljima da kupuju tesanac i drvo za grede i da se pobrvnaju ku?e koje bijahu porušili judejski kraljevi. 12 Ti su ljudi savjesno obavljali posao; nad njima su bili postavljeni Jahat i Obadja, leviti od Merarijevih sinova, i Zaharija i Mešulam od Kehatovih sinova da upravljaju radom. Svi su leviti bili vi?ni glazbalima. 13 Jedni su bili nad bremenošama i nadstojnicima svih poslenika u svakoj službi, a drugi su od levita bili pisari, nadzornici i vratari. Našaš?e Zakona 14 Kad su iznosili novce donesene u Jahvin Dom, našao je sve?enik Hilkija Knjigu Zakona Jahvina, danu preko Mojsija. 15 I, progovorivši, Hilkija re?e tajniku Šafanu: "Našao sam Knjigu Zakona u Domu Jahvinu." Hilkija dade knjigu Šafanu. 16 Šafan odnese knjigu kralju i izvjesti ga: "Tvoje sluge rade sve što im se povjerilo. 17 Izasuvši novce što su se našli u Domu Jahvinu, dadoše ih na ruku poslovo?ama i poslenicima." 18 Tada tajnik Šafan javi kralju: "Sve?enik Hilkija dade mi jednu knjigu." I Šafan je po?e ?itati pred kraljem. 19 ?uvši rije?i Zakona, kralj razdrije haljine svoje. 20 I naredi Hilkiji, Šafanovu sinu Ahikamu, Mikinu sinu Abdonu, tajniku Šafanu i kraljevu sluzi Asaji: 21 "Idite i upitajte Jahvu o meni i Ostatku Izraela i Judeje zbog ove knjige što je na?ena, jer je velika Jahvina jarost što se izlila na nas zato što naši o?evi nisu ?uvali Jahvine rije?i, nisu vršili što je pisano u knjizi." Proro?ica 22 Hilkija s kraljevim ljudima ode proro?ici Huldi, ženi Šaluma, Tokhatova sina, sina Hasre, ?uvara odje?e; ona je živjela u Jeruzalemu, u novom gradu. Kad joj to kazaše, 24 Ovako veli Jahve: Evo, dovest ?u nesre?u na ovaj grad i na njegove stanovnike, izvršit ?u sve kletve napisane u knjizi što je pro?itaše pred judejskim kraljem. 25 Jer su me ostavili i kadili tu?im bogovima da bi me ljutili svim djelima ruku svojih, planut ?e jarost moja na to mjesto i ne?e se ugasiti. 26 A judejskome kralju, koji vas je poslao po Jahvin savjet, recite ovo: Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: Rije?i si ?uo. 27 Ali kako ti je omekšalo srce i jer si se ponizio pred Bogom ?uvši što sam objavio tome gradu i njegovim stanovnicima, i ponizivši se preda mnom, razdro si haljine i plakao, zato sam te uslišio - rije? je Jahvina! 29 Tada posla kralj da se saberu sve judejske i jeruzalemske starješine. 30 Kralj se potom pope u Dom Jahvin, sa svim Judejcima, Jeruzalemcima, sve?enicima, levitima i sa svim narodom, od najve?ega do najmanjeg. I pro?ita im sve rije?i Knjige Saveza što je na?ena u Domu Jahvinu. 31 Kralj, stoje?i na svome mjestu, obnovi pred Jahvom Savez da ?e slijediti Jahvu, držati se njegovih zapovijedi, pouka i uredaba svim srcem i svom dušom da bi izvršio sve stavke toga Saveza što su napisane u knjizi. 32 I sve koji su se našli u Jeruzalemu i Benjaminovu plemenu pozva da pristupe; i Jeruzalemci prionuše uza Savez Boga, Boga svojih otaca. 33a Jošija ukloni sve gnusobe iz svih izraelskih krajeva i u?ini te svi koji su se našli u Izraelu po?eše služiti Jahvi, svojem Bogu. Za svega njegova života nisu odstupili od Jahve, Boga svojih otaca. Priprava za Pashu

35

15Potom je Jošija svetkovao Pashu Jahvi u Jeruzalemu: klalo se pashalno jagnje ?etrnaestoga dana prvoga mjeseca. 2 Postavio je sve?enike na njihove službe, osokolivši ih na službu u Jahvinu Domu. 3 Zatim je rekao levitima koji su pou?avali sve Izraelce i bili posve?eni Jahvi: "Metnite sveti Kov?eg u Dom koji je sagradio Davidov sin Salomon, izraelski kralj; ne smijete ga više nositi na ramenima; sada služite Jahvi, svojem Bogu, i njegovu izraelskom narodu! 4 I pripravite se po ota?kim domovima, po redovima, kako je napisao izraelski kralj David i propisao sin mu Salomon. 5 Stojte u Svetinji po redovima ota?kih domova svoje bra?e, obi?noga puka, i po redu levitskoga ota?kog doma. 6 I tako koljite pashalno janje te se posvetite i pripravite svoju bra?u da svetkuju kako je zapovjedio Jahve preko Mojsija." Svetkovanje 7 Jošija je darovao obi?nom puku od sitne stoke jaganjaca i jari?a, sve za Pashu, svima koji su se našli ondje, na broj trideset tisu?a, i tri tisu?e goveda, sve to s kraljeva imanja. 8 Njegovi su knezovi dragovoljno darovali narodu, sve?enicima i levitima, i to: Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici u Božjem Domu, dali su sve?enicima za Pashu dvije tisu?e i šest stotina jaganjaca i jari?a i tri stotine goveda. 9 A Konanija, Šemaja i Netanel, njegova bra?a Hašabja, Jehiel i Jozabad, levitski knezovi, darovali su levitima za Pashu pet tisu?a grla sitne stoke i pet stotina goveda. 10 A kad je bila ure?ena služba, stali su sve?enici na svoje mjesto i leviti u svojim redovima po kraljevoj zapovijedi. 11 Klali su Pashu, a sve?enici su škropili krvlju, dok su leviti odirali kožu. 12 Onda su pripravili paljenice da ih dadu obi?nom puku po redovima ota?kih domova da ih prinese Jahvi, kako je napisano u Mojsijevoj knjizi. Tako su u?inili i s govedima. 13 Pekli su Pashu na ognju po obi?aju, a ostale su posve?ene stvari kuhali u loncima, kotlovima i zdjelama i brzo ih raznosili svemu obi?nom puku. 14 Poslije su pripravljali Pashu sebi i sve?enicima, jer su sve?enici, Aronovi sinovi, bili zaposleni prinošenjem paljenica i pretiline do no?i; zato su leviti pripravljali sebi i sve?enicima, Aronovim sinovima. 15 A pjeva?i, Asafovi sinovi, stajali su na svojem mjestu, kako je bio zapovjedio David, Asaf, Heman i kraljev vidjelac Jedutun. Vratari su stajali na svakim vratima; oni se nisu micali od službe, nego su im njihova bra?a leviti pripravljala sve. Nesretni svršetak Jošijin 16 Tako je bila ure?ena sva Jahvina služba onoga dana da se proslavi Pasha i da se prinesu paljenice na Jahvinu žrtveniku po zapovijedi kralja Jošije. 17 Tako su Izraelovi sinovi, koji su se našli ondje, u to doba sedam dana slavili Pashu i Blagdan beskvasnih kruhova. 18 Pasha kao ova u Izraelu nije se slavila od vremena proroka Samuela niti je ijedan od izraelskih kraljeva slavio Pashu kao što ju je slavio Jošija - sa sve?enicima, levitima i sa svim Judejcima i Izraelcima, koliko ih se god našlo, i s Jeruzalemcima. 19 Ta se Pasha svetkovala osamnaeste godine Jošijina kraljevanja. 20 Poslije svega toga, kad je Jošija uredio Dom, došao je egipatski kralj Neko da se bije kod Karkemiša na Eufratu, a Jošija je izišao preda nj. 21 Kralj Neko poslao je Jošiji glasnike i poru?io: "Što ja imam s tobom, judejski kralju? Ne idem ja danas na tebe, nego na dom s kojim sam u ratu, i Bog mi je zapovjedio da se požurim. Okani se Boga koji je sa mnom da te ne upropastim!" 22 Ali Jošija nije odvratio lica od njega, nego se ojuna?io da se bije s njim; ne poslušavši Nekovih rije?i iz Božjih usta, došao je da se bije na Megidskom polju. 23 Strijelci ustrijeliše kralja Jošiju, a on re?e slugama: "Izvedite me jer sam teško ranjen." 24 Sluge ga skinuše s bojnih kola i metnuše u druga kola koja je imao, pa ga odvezoše u Jeruzalem; ondje je umro i bio sahranjen u grobnici otaca. Sva Judeja s Jeruzalemom plakala je za Jošijom. 25 I Jeremija je protužio za Jošijom. I svi pjeva?i i pjeva?ice spominju u tužbalicama Jošiju do danas; uveli su ih u obi?aj u Izraelu, i eno su zapisane u Tužbalicama. 26 Ostala Jošijina djela i njegova pobožnost, vršeni onako kako piše u Jahvinu Zakonu, 27 njegovi pothvati, od prvih do posljednjih, zapisani su u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. 5. KONAC IZRAELSKOG KRALJEVSTVA Joahaz

36

16Tada priprosti puk uze Jošijina sina Joahaza i zakralji ga u Jeruzalemu namjesto njegova oca. 2 Dvadeset i tri godine bile su Joahazu kad se zakraljio. Kraljevao je tri mjeseca u Jeruzalemu. 3 Svrgao ga je egipatski kralj u Jeruzalemu i udario na zemlju danak od sto srebrnih talenata i jedan zlatni talenat. 4 Egipatski kralj postavi za kralja nad Judejom i nad Jeruzalemom njegova brata Elijakima, promijenivši mu ime na Jojakim; njegova je brata Joahaza uzeo Neko i odveo u Egipat. Jojakim i Jojakin 5 Dvadeset je i pet godina bilo Jojakimu kad se zakraljio. Kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu; ?inio je što je zlo u o?ima Jahve, njegova Boga. 6 Na nj je zaratio babilonski kralj Nabukodonozor i, svezavši ga u dvoje mjedene verige, odveo ga u Babilon. 7 Dio posu?a iz Jahvina Doma odnio je Nabukodonozor u Babilon i metnuo ga u svoj dvorac u Babilonu. 8 Ostala Jojakimova djela i gnusobe koje je ?inio i što se na njemu našlo, sve je zapisano u Knjizi o izraelskim i judejskim kraljevima. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Jojakin. 9 Osam je godina bilo Jojakinu kad se zakraljio, a kraljevao je tri mjeseca i deset dana u Jeruzalemu; ?inio je što je zlo u Jahvinim o?ima. 10 O godišnjoj je mijeni poslao kralj Nabukodonozor te su ga odveli u Babilon s dragocjenostima iz Jahvina Doma, a nad Judom i nad Jeruzalemom zakraljio je njegova ro?aka Sidkiju. Sidkija 11 Dvadeset je i jedna godina bila Sidkiji kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. 12 ?inio je što je zlo u o?ima Jahve, njegova Boga; nije se ponizio pred prorokom Jeremijom, koji mu je govorio iz Jahvinih usta, 13 nego se još i pobunio protiv kralja Nabukodonozora, koji ga bijaše zakleo Bogom; ostao je tvrdoglav i uporan u srcu da se ne obrati Jahvi, Bogu Izraelovu. Narod 14 Pa i svi su sve?eni?ki poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijede?i gnusna djela krivoboža?kih naroda, oskvrnjuju?i Dom Jahvin, posve?en u Jeruzalemu. 15 Jahve, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. 16 Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, preziru?i njegove rije?i i podsmjehuju?i se njegovim prorocima, dok se nije podigla Jahvina jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka. Propast 17 Doveo je na njih kaldejskoga kralja, koji okrenu pod ma? njihove mladi?e u domu njihova Svetišta, ne štede?i ni mladi?a ni djevojke, ni starca ni nemo?na.Sve mu je predao u ruke. 18 Sve posu?e Božjega Doma, veliko i malo, blago Jahvina Doma i kraljevo blago, blago njegovih knezova, sve je odnio u Babilon. 19 Spalili su Božji Dom, oborili jeruzalemski zid i sve su njegove dragocjenosti uništili. 20 One što izbjegoše ma?u odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. 21 Da bi se ispunila rije? koju Jahve re?e na Jeremijina usta: "Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, po?ivat ?e za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina." Prema budu?nosti 22 Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila rije? Jahvina objavljena na Jeremijina usta, podiže Jahve duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: