Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Druga knjiga o Makabejcima I. PISMA EGIPATSKIM ŽIDOVIMA PRVO PISMO

1

1Bra?u Židove u Egiptu pozdravljaju njihova bra?a Židovi iz Jeruzalema i iz židovske zemlje i žele im nepomu?eni mir. 2 Obasuo vas Bog dobro?instvima i spomenuo se svog Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom, svojim vjernim slugama! 3 Dao vam svima srce da ga štujete i njegovu volju vršite velikodušno i radosno! 4 Otvorio vaše srce svom Zakonu i svojim zapovijedima i dao vam mir! 5 Uslišao vam molitve, pomirio se s vama i ne ostavio vas u vrijeme nevolje! 6 U ovaj trenutak mi se ovdje za vas molimo. 7 Za kraljevanja Demetrijeva godine sto šezdeset i devete mi smo vam Židovi pisali ovo: "U nevoljama i jadima koji su zaredali u ovim godinama otkako su Jason i njegove pristalice izdali Svetu zemlju i kraljevstvo, 8 zapalili Velika vrata i prolili nevinu krv, pomolili smo se Gospodinu i on nas je uslišao. Prinijeli smo žrtvu i najfinije brašno, upalili svjetiljke i postavili hljebove." 9 Sad vam pišemo da biste u mjesecu Kislevu svetkovali Blagdan sjenica. Godine sto osamdeset i osme. DRUGO PISMO Pozdrav 10 Stanovnici Jeruzalema i stanovnici Judeje, starješine i Juda: savjetniku kralja Ptolemeja Aristobulu, od roda pomazanih sve?enika, i Židovima u Egiptu pozdrav i dobro zdravlje! Zahvala što je Antioh kažnjen 11 Neka je velika hvala Bogu, koji nas je izbavio iz velikih pogibli kad smo imali vojevati protiv kralja. 12 On je doista odbio one koji su zavojevali na Sveti grad. 13 Kad im je zapovjednik otišao u Perziju, sasjekli su u Nanejinu hramu i njega i njegovu vojsku, koja se smatrala nepobjedivom. Nanejini sve?enici poslužili su se varkom. 14 Antioh je onamo došao sa svojim prijateljima pod izlikom da ?e se oženiti Nanejom, a zapravo da, u ime miraza, prisvoji veliko tamošnje blago. 15 Nanejski su sve?enici izložili blago. ?im je Antioh s nekolicinom ušao u hramsko predvorje, sve?enici zatvoriše svetište. 16 Otvoriše tajna vrata na stropu, baciše kamenje i ubiše zapovjednika. Sasjekoše ga na komade, a glave baciše onima koji bijahu vani. 17 Neka je za sve to hvaljen naš Bog, koji je bezbožnike predao smrti. Sveta vatra ?udesno sa?uvana 18 Dvadeset i petog Kisleva svetkovat ?emo o?iš?enje Hrama, pa smo smatrali uputnim da vas o tom obavijestimo, kako biste i vi prikladno svetkovali Blagdan sjenica i vatre koja se pokazala kad je Nehemija, sagradivši Svetište i žrtvenik, prinio žrtve. 19 Kad su, naime, naše oce odvodili u Perziju, tadašnji su pobožni sve?enici uzeli žrtvenu vatru i sakrili je u udubinu sli?nu presahlu bunaru. Spremili su je tako da nitko za to skrovište ne sazna. 20 Poslije mnogo godina bi Božja volja da perzijski kralj pošalje Nehemiju: ovaj je dao da vatru potraže potomci onih sve?enika koji su je sakrili. Ti izvijestiše da nisu našli vatre nego nekakvu muljevitu vodu, a on im zapovjedi da je zahvate i donesu. 21 Pošto je bilo pripravljeno sve za žrtvu, naloži Nehemija sve?enicima da tom vodom poškrope drva i što je na njima. 22 Tek što su to u?inili, u trenutku zasja sunce, dotad zastrto oblakom, i buknu velika vatra, tako te se svi zadiviše. 23 Dok je žrtva izgarala, sve?enici su molili - sve?enici i sav narod. Zapo?injao je Jonatan, a drugi su, zajedno s Nehemijom, nastavljali. 24 Molitva je glasila ovako: "Gospode, Gospode Bože, stvoritelju svega, strašni, jaki, pravedni, milosrdni, jedini kralju, jedini dobri, 25 jedini darežljivi, jedini pravedni, svemogu?i i vje?ni, koji spasavaš Izraela od svakog zla, koji si naše oce izabrao i posvetio, 26 primi ovu žrtvu za sav svoj izraelski narod. ?uvaj svoju baštinu i posveti je! 27 Sakupi one od nas koji su razasuti, izbavi one što robuju me?u poganima, pogledaj milostivo prezrene i pogr?ene, tako da pogani spoznaju da si ti naš Bog! 28 Kazni one koji nas ugnjetavaju i drsko vrije?aju! 29 Usadi svoj narod u svoje Sveto mjesto, kao što je rekao Mojsije!" 30 Sve?enici pak pjevahu hvalospjeve. 31 Kad je izgorjela žrtva, zapovjedi Nehemija da se preostala voda izlije na veliko kamenje. 32 Kad su to izvršili, liznu plamen, ali ga upi ja?i sjaj vatre na žrtveniku. 33 Razglasilo se to, i kralju perzijskom bi javljeno da se na mjestu gdje sve?enici, odved eni u sužanjstvo, bijahu sakrili oganj pojavila voda kojom su Nehemija i njegovi ljudi posvetili žrtve. 34 Kralj nato provjeri doga?aj, dade ograditi to mjesto i uspostaviti svetište. 35 Onima kojima ga je prepustio dao je udio u velikim prihodima koje je odande izvla?io. 36emija i njegovi ljudi to su mjesto prozvali Neftar, što zna?i "o?iš?enje", ali se ono op?enito zove Neftaj. Jeremija sakriva obredne stvari

2

1U spisima se nalazi kako je prorok Jeremija prisilno iseljenima zapovjedio da uzmu vatre, kako je ve? spomenuto, 2 i kako je tim prisilno iseljenima prorok preporu?io, kad im je davao Zakon, da ne zaborave zapovijedi Gospodnjih i ne zastrane vjerom kad budu gledali ukrašene zlatne i srebrne likove. 3 Takvim i sli?nim rije?ima opominjaše ih da ne odvrgnu Zakon od srca. 4 U tom je spisu pisalo kako je prorok po Božjem nadahnu?u sa sobom ponio Šator i Kov?eg saveza, pa se uspeo na goru na koju se bio popeo Mojsije i odakle je motrio Božju baštinu. 5 Stigavši onamo, Jeremija na?e stan u pe?ini, unese u nj Šator i Kov?eg i kadioni žrtvenik, a ulaz zagradi. 6 Neki od njegovih pratilaca došli su zatim da ozna?e put, ali ga nisu mogli na?i. 7 Kad je to saznao Jeremija, prekorio ih je ovako: "Ovo mjesto bit ?e nepoznato sve dok Bog ponovo ne sabere svoj narod i ne smiluje mu se. 8 Tada ?e Gospodin ponovo pokazati sve ove predmete i vidjet ?e se Gospodinova slava i Oblak, kao što se pojavio za Mojsija i kad je Salomon molio da hram bude veli?anstveno posve?en." 9 Tu se tako?er pripovijedalo kako je Salomon, nadaren mudroš?u, prinio žrtvu posvete i završetka Hrama. 10 Isto onako kako je Mojsije molio Gospodina i s neba si?e oganj i sažga žrtvu, tako je i Salomon molio te je oganj sišao i sagorio žrtve. 11 Mojsije bijaše rekao: "Zato što se nije pojela, okajnica je spaljena." 12 Tako je i Salomon svetkovao osam dana. Nehemijina knjižnica 13 O tome se pripovijeda i u spisima i uspomenama Nehemijinim, i još kako je on, sastavljaju?i knjižnicu, sakupio knjige o kraljevima, o prorocima i o Davidu, a tako i darovnice kraljeva. 14 Isto je tako Juda sabrao sve knjige, razasute zbog rata koji se vodio protiv nas, i sad su u našim rukama. 15 Ako vam, dakle, trebaju, pošaljite nam glasnike da vam ih donesu. Poziv na posvetu 16 Pišemo vam zato što namjeravamo svetkovati o?iš?enje Hrama. Bilo bi, dakle, lijepo da i vi te dane svetkujete. 17 Bog je spasio sav svoj narod i svima dao baštinu, kraljevstvo, sve?eništvo i Svetište - pa ?e nam se Bog, kako se nadamo 18 jer je Zakonom obe?ao, uskoro smilovati i sabrati nas iz krajeva pod nebom na Sveto mjesto. On nas je izbavio iz velikih zala i o?istio mjesto. II. PIŠ?EV PREDGOVOR 19 Povijest Jude Makabeja i njegove bra?e, o?iš?enje velikog Hrama, obnovu žrtvenika; 20 zatim bojeve protiv Antioha Epifana i njegova sina Eupatora; 21 nadalje, nebeska ukazanja u prilog junaka koji su se velikodušno borili za židovstvo, tako da su, premda malobrojni, oplijenili svu zemlju i barbarske horde natjerali u bijeg; 22 zatim kako su ponovo osvojili Svetište, slavno u svem svijetu, oslobodili Grad, uspostavili zakone kojima je prijetilo ukinu?e, jer im se Gospod smilovao sa svom svojom blagoš?u; 23 sve je to Jason Cirenac ocrtao u pet knjiga, a mi ?emo pokušati da zbijemo u jedno djelo. 24 S obzirom na obilje brojeva i na teško?u na koju, zbog opsežnosti gra?e, nailaze oni koji se upuštaju u povijesna izlaganja, 25 nastojali smo pružiti duhovnu okrepu onima koji žele ?itati, lako štivo onima koji bi te ?injenice htjeli upamtiti, a svima bez razlike korist. 26 Nama koji smo se latili mu?nog posla skra?ivanja ono nije laka zada?a nego rad koji stoji znoja i bdjenja. 27 Ali kao što nije lako onome koji prire?uje gozbu i nastoji zadovoljiti druge, i mi ?emo, da zaslužimo zahvalnost mnogih, radosno podnijeti ovaj mu?ni posao. 28 Prepuštaju?i povjesni?aru brigu da podrobno opisuje svaki doga?aj, mi ?emo se truditi da dademo pojednostavnjen prikaz. 29 Kao što se graditelj nove ku?e mora pobrinuti za ?itavu zgradu, a onaj koji je ukrašuje i oslikava voštanim bojama treba da misli što dolazi u obzir za ukrašivanje, tako treba da bude u našem poslu. 30 Udubiti se u stvar, istraživati izvore i zalaziti u pojedinosti - to je dužnost pisca povijesti. 31 A onomu koji sažima treba dopustiti da bude kratak u izlaganju, klone?i se iscrpne povijesti. 32nimo, dakle, izlaganje, kad smo se toliko zadržali na predgovoru; bilo bi glupo razvla?iti predgovor povijesti, a zbijati samu povijest. III. O HELIODORU Dolazak Heliodora u Jeruzalem

3

1Dok se u Svetom gradu živjelo u potpunom miru i dok su se ondje najstrože obdržavali zakoni, i to zbog pobožnosti velikog sve?enika Onije i njegove mržnje na zlo, 2 doga?alo se da su i sami kraljevi poštovali Sveto mjesto i ?astili Hram najdragocjenijim darovima. 3 Tako je azijski kralj Seleuk iz vlastitih dohodaka namirivao sve troškove koji su bili potrebni za bogoslužne žrtve. 4 Ali neki Šimun iz Bilgina plemena, postavši hramskim predstojnikom, zavadi se s velikim sve?enikom zbog gradskoga tržnog nadzora. 5 Kako nije mogao pobijediti Oniju, ode k Apoloniju iz Tarsa, koji je u to vrijeme bio upravitelj u Celesiriji i Feniciji. 6 Priop?i mu kako je jeruzalemska riznica krcata neizrecivim blagom, tako da mu se koli?ina ne može ustanoviti, i kako to sve nije potrebno za troškove žrtvovanja te bi se moglo prebaciti u kraljevsko vlasništvo. 7 Prigodom jednog sastanka s kraljem Apolonije ga obavijesti o prokazanom blagu, a kralj izabra Heliodora, svoga državnog upravitelja, i posla ga s nalogom da preuzme spomenuto blago. 8 Heliodor odmah krenu na put, pod izlikom da ?e izvršiti nadzor nad gradovima Celesirije i Fenicije, a uistinu da izvrši kraljev nalog. 9 Kad je došao u Jeruzalem i kad su ga vrhovni sve?enik i grad ljubezno primili, priop?i o prijavi i objasni radi ?ega je došao, pa po?e ispitivati je li uistinu tako. 10 Veliki mu sve?enik objasni da su to pohrane udovica i siro?adi; 11 a nešto od toga da pripada Hirkanu, Tobijinu sinu, veoma uglednu ?ovjeku, te da, suprotno od klevetni?ke izjave opakog Šimuna, ima svega ?etiri stotine talenata srebra i dvije stotine talenata zlata. 12 Nikako nije dopušteno da se oštete oni koji su se pouzdali u svetost mjesta, u dostojanstvo i nepovredivost Hrama koji je poštovan u svem svijetu. Grad je uzbu?en 13 Ali je Heliodor, zbog kraljevih naloga, rekao da se blago svakako mora preuzeti u kraljevsku blagajnu. 14 Na dan koji je za to odredio ušao je da popiše blago. U gradu je nastala povelika uznemirenost. 15 Sve?enici su se u sve?eni?koj odje?i bacili ni?ice pred žrtvenik i zavapili prema nebu, Tvorcu zakona o pohrani, mole?i ga da sa?uva netaknuta dobra onima koji su ih pohranili. 16 Pogled na lice velikog sve?enika razdirao je srce: njegov izgled i bljedilo lica odavalo je duševnu tjeskobu. 17 Obuzeo ga strah te je drhtao cijelim tijelom, a to je onima koji su ga gledali kazivalo koliko mu srce pati. 18 Ljudi su hrlili hrpimice iz ku?a na skupnu molitvu, jer je Svetom mjestu prijetilo oskvrnu?e. 19 Žene, potpasavši kostrijet ispod grudi, grnule na ulice. Štoviše, i djevojke, zatvorene u ku?ama, istr?ale jedne na vrata, druge na zidove, neke se naginjale kroz prozore, 20 a sve pružale ruke prema nebu, na molitvu. 21 Bilo je žalosno vidjeti posvuda prostrto mnoštvo i tjeskobu velikog sve?enika zbog onoga što ?e do?i. 22 Dok su s jedne strane zazivali svemogu?eg Gospoda da povjerene pologe potpuno netaknute sa?uva vlasnicima, 23 s druge je strane Heliodor izvršivao ono što se odlu?ilo. Kazna na Heliodoru 24 Ve? je on stigao sa svojom pratnjom pred riznicu, kad se ukaza Gospodar duhova i svih vlasti u takvu veli?anstvu da je sve koji se usudiše onamo i?i udarila Božja sila te su zapali u nemo? i strah. 25 Pred o?ima im se pojavi konj s prekrasnim sedlom, a na njem strašan jaha?: žestoko se propinju?i, konj je udarao Heliodora prednjim kopitima. Onaj koji je sjedio na njemu kao da je bio u zlatnu oklopu. 26 U isto vrijeme ukazala mu se dva druga mladi?a, vrlo snažna, sjajne ljepote, u veli?anstvenoj odje?i. Pristupiše Heliodoru, jedan s jedne a drugi s druge strane, i stadoše ga bez daha bi?evati tu?om udaraca. 27 Heliodor pade na zemlju; obavi ga gusta tama, a oni ga pograbiše i staviše na nosila. 28 I tako su tog ?ovjeka, koji je ?as prije ušao u spomenutu riznicu s mnogobrojnom pratnjom i cijelom tjelesnom stražom, iznijeli bespomo?na, i po tome svi jasno uvidješe Božju silu. 29 Dok je on, udaren Božjom mo?i, ležao bez rije?i i lišen svake nade u spasenje, 30 Židovi su veli?ali Gospodina koji je ?udesno proslavio svoje Sveto mjesto. A Hram, trenutak prije pun straha i nemira, sada, kad se o?itovao Svevladar Gospodin, prelijevao se radoš?u i veseljem. 31 Neki od Heliodorovih pratilaca brzo su zatražili Oniju da moli Svevišnjega neka podari život onomu što je ležao na izdisaju. 32 Boje?i se da kralj možda ne bi posumnjao da su Židovi napakostili Heliodoru, veliki sve?enik prinese žrtvu za spas toga ?ovjeka. 33 Dok je veliki sve?enik prinosio žrtvu pomirnicu, Heliodoru se opet ukazaše oni isti mladi?i u istoj odje?i. Stadoše preda nj i rekoše mu: "Budi vrlo zahvalan velikom sve?eniku Oniji, jer ti je Gospodin samo po njemu podario život. 34 A ti, koga je Nebo izbi?evalo, razglasuj svima veli?anstvenu Božju silu!" To rekavši, iš?eznuše. Heliodorovo obra?enje 35 Heliodor prinese žrtvu Gospodinu i u?ini velike zavjete Onomu koji mu je poklonio život, pa se ljubezno oprosti s Onijom i vrati se kralju sa svojom vojskom. 36 Svjedo?io je pred svima o djelima svevišnjeg Boga koja je vidio svojim o?ima. 37 Kad ga je kralj upitao koji mu se ?ovjek ?ini prikladan da se još jednom pošalje u Jeruzalem, Heliodor odgovori: 38 "Ako imaš kakva neprijatelja ili kakva zavjerenika protiv države, pošalji ga onamo da ti se izbi?evan vrati, ako uop?e iznese živu glavu, jer uistinu na onome mjestu vlada Božja sila. 39 Onaj koji stoluje na nebu, bdi nad onim mjestom i brani ga, a one koji onamo zlonamjerno pristupaju bije i uništava." 40su, eto, doga?aji s Heliodorom i o?uvanjem svete riznice. IV. HELENISTI?KA PROPAGANDA I PROGONSTVO POD ANTIOHOM EPIFANOM Nedjela nadzornika Šimuna

4

1Spomenuti Šimun, izdajnik blaga i domovine, okleveta Oniju da je rovario protiv Heliodora i uprili?io onu nesre?u. 2 Dobro?initelja grada, zaštitnika svojih sunarodnjaka, revnitelja za zakone on se usudio nazvati državnim neprijateljem. 3 Mržnja se toliko raspirila da je neki Šimunov pristaša po?inio umorstva. 4 Onija je bio svjestan da je takvo suparništvo mu?no i da Menestejev sin Apolonije, upravitelj Celesirije i Fenicije, poti?e Šimuna na zlo?u; 5 zato se uputi kralju, ne da svoje sugra?ane tuži, nego radi op?e i pojedina?ne koristi sveg naroda. 6 Zapravo je dobro vidio da je bez kraljeva posredovanja ve? nemogu?e održavati javni mir i da se Šimun ne?e okaniti svoje ludosti. Veliki sve?enik Jason uvodi helenizam 7 Kad je Seleuk preminuo a kraljevstvo preuzeo Antioh nazvan Epifan, Onijin brat Jason gledaše da se do?epa velikog sve?eništva. 8 Sastavši se s kraljem, obe?a mu tri stotine i šezdeset talenata srebra i još osamdeset talenata na ime drugog dohotka. 9 Osim toga, obe?ao je da ?e platiti još stotinu i pedeset talenata ako mu se dopusti da na svoju ruku podigne gimnazij i efebij i da Jeruzalemcima podijeli antiohijsko gra?anstvo. 10 Kad je kralj pristao, Jason, ?im se do?epao vlasti, prevede svoje sunarodnjake gr?kome na?inu života. 11 Ukide sloboštine koje je kralj iz ?ovjekoljublja bio podijelio Židovima posredstvom Ivana, oca Eupolemova - to je onaj Eupolem koji ?e kasnije po?i u poslanstvu da s Rimljanima sklopi prijateljstvo i savez. Ukratko, rušio je zakonite gra?anske ustanove i uvodio nove protuzakonite obi?aje. 12 Namjerno je dao ispod tvr?ave sagraditi borilište, a sam je najbolje efebe vodio pod petazom. 13 Zbog pokvarenosti bezbožnog Jasona, koji nije bio nikakav sve?enik, helenizam je tako oja?ao a strana moda uzela toliko maha 14 da sve?enici više u službi oko žrtvenika nisu pokazivali nikakve revnosti, nego su se, preziru?i Hram i zanemaruju?i žrtve, na poziv zve?ke žurili na Zakonom nedopuštene priredbe u kazalištu. 15 Ne drže?i ništa do ?asti svoje zemlje, vrlo su visoko cijenili helenske po?asti. 16 Zato ih je upravo snašla teška nevolja: postadoše im neprijatelji i krvnici baš oni koje su živo nastojali nasljedovati u na?inu života i u svemu im biti sli?ni. 17 Božji se zakoni ne krše nekažnjivo, a to ?e pokazati idu?e razdoblje. 18 Kad su se u Tiru, u kraljevoj nazo?nosti, održavala petogodišnja natjecanja, 19 poslao je zlo?ina?ki Jason kao gledaoce one Jeruzalemce koji su imali antiohijsko gra?anstvo; sa sobom su nosili trista srebrnih drahma za žrtvu Heraklu. No ?ak i oni koji su ih nosili smatrali su da ih nije zgodno upotrijebiti za žrtvu nego za nešto drugo. 20 Tako je, dakle, novac koji je pošiljalac odredio za žrtvu Heraklu, odlukom onih koji su ga nosili, potr ošen za gradnju brodova sa tri reda vesala. Antioha Epifana pozdravljaju u Jeruzalemu 21 Menestejev sin Apolonije bi poslan u Egipat da pribiva ustoli?enju kralja Filometora. Antioh je doznao da kralj ne odobrava njegovih pothvata, pa se stao brinuti za svoju sigurnost. Zato je došao u Jopu, odakle se zaputio u Jeruzalem. 22 Veli?anstveno su ga primili Jason i grad i uveli ga uza zublje i klicanje. Poslije isto tako u?e s vojskom u Feniciju. Menelaj postaje veliki sve?enik 23 Poslije tri godine Jason posla Menelaja, brata spomenutog Šimuna, da kralju odnese novaca i da ga podsjeti na rješenje nekih hitnih poslova. 24 A Menelaj pristupi kralju s preporukama i, daju?i dojam ugledna ?ovjeka, isposlova sebi velikosve?eni?ku ?ast, nude?i tri stotine srebrnih talenata više nego Jason. 25 Primivši, dakle, kraljevske naloge, vrati se a da na njemu nije bilo ni?ega što bi bilo dostojno velikosve?eništva: donio je sa sobom samo jarost nasilnika i bijes divlje zvijeri. 26 I tako je Jasona, koji je potkopao vlastitog brata, potkopao drugi, pa je morao pobje?i u Amanitidu. 27 Menelaj se, doduše, ?vrsto držao vlasti, ali kralju nije nikako pla?ao obe?anih svota, 28 iako je to od njega zahtijevao Sostrat, zapovjednik tvr?ave, koji je bio ovlašten da utjeruje dohotke. Zato su obojica pozvana kralju. 29 Menelaj je morao prepustiti veliko sve?eništvo u nasljedstvo bratu Lizimahu, a Sostrata je zamijenio Krates, zapovjednik Ciprana. Umorstvo Onije 30 Dok se to zbivalo, pobunili se Taršani i Malošani zbog toga što su im gradove darovali u miraz kraljevoj ino?i Antiohidi. 31 Kralj je, dakle, brže otišao da ih smiri, a kao zamjenika ostavi Andronika, jednog od velikih dostojanstvenika. 32 Menelaj, ra?unaju?i da mu se pružila zgodna prilika, prisvoji nešto zlatnog posu?a iz Hrama i darova ga Androniku, a drugo porasproda u Tiru i susjednim gradovima. 33 Kad je Onija o tom primio to?ne obavijesti, oštro ga prekori, pošto se prije povukao u grad-uto?ište Dafnu kod Antiohije. 34 Stoga je Menelaj nasamo zamolio Andronika da Oniju ubije. Ovaj do?e k Oniji, prijevarom ga namami pruživši mu desnicu na zakletvu, i Onija, sumnjaju?i doduše, izi?e iz uto?išta, a on ga smjesta ubi, ne mare?i za pravdu. 35 Zbog nepravednog umorstva toga ?ovjeka silno su se ogor?ili i ožalostili ne samo Židovi nego i mnogi pripadnici drugih naroda. 36 Kad se kralj vratio iz cilicijskih krajeva, do?e preda nj poslanstvo Židova iz razli?itih gradova te mu se potuži; njima su se pridružili i Grci, jer su i oni negodovali zbog okrutnog umorstva Onije. 37 Antioh, jako ožaloš?en i ganut, zaplaka sje?aju?i se pokojnikove mudrosti i razboritosti. 38 Planu gnjevom i smjesta s Andronika skinu grimizni plašt, razdera mu odijelo i provede ga ?itavim gradom sve do onog mjesta gdje je bezbožno ubio Oniju; tu ubojicu smaknuše. Tako ga je Gospodin kaznio onako kako je zaslužio. Lizimah pogiba u buni 39 Lizimah je s Menelajevim znanjem u gradu po?inio mnogo svetogrdnih kra?a. Kad se o tom nadaleko proširio glas, puk se diže protiv Lizimaha, ali se ve? mnogo zlatnine raznijelo. 40 Protiv pobunjenog mnoštva, gnjevom raspaljena, Lizimah naoruža oko tri tisu?e ljudi i prvi po?e vršiti nasilja, u kojima je ?etovo?a bio neki Auran, ?ovjek poodmakle dobi i nipošto manje bezumnosti. 41 Kad su ljudi vidjeli da ?e ih Lizimah napasti, pograbiše jedni kamenje, drugi toljage, a neki zagrabiše pune ruke pepela koji se ondje nalazio, pa svi hrpimice navališe na Lizimahove ljude. 42 Mnoge su ranili, neke ubili, ostale natjerali u bijeg, a samoga oskvrnitelja izmrcvarili kraj riznice. Menelaj oslobo?en novcem 43 Zbog toga bi podignuta tužba protiv Menelaja. 44 Kad je kralj došao u Tir, tri su ?ovjeka što ih je poslalo veliko vije?e branila pravednost svoje stvari. 45 Menelaj, vide?i da ?e izgubiti, obe?a Dorimenovu sinu Ptolemeju mnogo novaca ako za njegovu stvar predobije kralja. 46 Ptolemej odvede kralja pod neki trijem da se tobože ondje rashladi i skloni ga da promijeni odluku. 47 I doista, Menelaja, krivca svega zla, kralj oslobodi od svih optužbi, dok one bijednike koji bi bili proglašeni nevinima da su svoju stvar branili i kod Skita - osudi na smrt. 48 Tako oni koji su govorili u obranu grada, naroda i svetog posu?a smjesta podniješe nepravednu kaznu. 49 ?ak su im i Tirani, zgražaju?i se nad takvom zlo?om, priredili sve?ani ukop. 50g lakomosti vlastodržaca Menelaj se ipak održi na vlasti; napreduju?i u pakosti, postade glavni protivnik svojih sugra?ana. Druga egipatska vojna

5

1U to je vrijeme Antioh pripremao drugu vojnu na Egipat. 2 Gotovo ?etrdeset dana po svem gradu pojavljivali se konjanici koji su u zlatnim odorama projahivali zrakom; zatim naoružane ?ete raspore?ene u kohorte; 3 pa konji?ki odredi svrstani u borbene redove, koji su srljali i napadali jedni na druge; na sve strane zamahivanje štitovima, šuma sulica, ma?evi izvu?eni iz korica, blještav sjaj zlatnih oklopa i svakojake bojne opreme. 4 Svi su molili da ta pojava bude dobar znak. Jasonova smrt 5 Uto se pronese lažan glas da je Antioh preminuo. Jason tada uze ništa manje nego tisu?u ljudi te iznenada napade grad. Pošto su bili istjerani oni koji su branili zidine i grad ve? bio zauzet, Menelaj ute?e u tvr?avu. 6 Jason je stao nemilice klati svoje sugra?ane, ne uvi?aju?i da je uspjeh protiv sunarodnjaka najve?i neuspjeh, misle?i da stje?e pobjedni?ku slavu nad neprijateljima, a ne nad bra?om. 7 Nije se domogao vlasti, nego je sramotno završio svoju izdaju i morao opet tražiti uto?ište u Amanitidi. 8 Tako se završilo njegovo opako djelo. Optužili su ga kod arapskog vladara Arete te je morao bježati od grada do grada; svi su ga gonili, svi mrzili kao otpadnika od Zakona i proklinjali kao krvnika svoje domovine i svojih sugra?ana, dok kona?no ne zastade u Egiptu. 9 Tako je on koji je mnoge izagnao iz domovine poginuo u tu?ini, otišavši Lakedemoncima ne bi li u ime srodništva našao zaštitu. 10 On koji je toliko ljudi bez sahrane bacio na zemlju ostade neoplakan, bez ukopa i bez mjesta u grobu svojih otaca. 11 Kad je kralj doznao što se dogodilo, pomisli da se Judeja odmetnula. Zato se podiže iz Egipta, zvjerski razjaren u duši, i zauze grad oružanom rukom. 12 Vojnicima zapovjedi da nesmiljeno pobiju sve one koje sretnu i da pokolju one koji uteknu u ku?e. 13 Ubijali su mlado i staro, zatirali žene i djecu, klali djevojke i neja?ad. 14 U cigla tri dana bilo je osamdeset tisu?a žrtava, od ?ega je ?etrdeset tisu?a palo od udaraca, a isto ih je toliko prodano u roblje. Plja?ka Hrama 15 Ni time se nije izdovoljio, nego se drznuo u?i u Hram najsvetiji na svem svijetu, a vodio ga Menelaj, izdajica zakona i domovine. 16 Tu je svojim ne?istim rukama uzimao sveto posu?e, poganim rukama grabio darove što su ih drugi kraljevi davali za napredak, slavu i dostojanstvo tog mjesta. 17 Antioh se uznio u srcu, ne misle?i da se Gospod samo na kratko vrijeme ljuti na gra?ane zbog njihovih grijeha i zato ne haje za Sveto mjesto. 18 I da nije bilo tolikog mnoštva grijeha, i njega bi, ?im bi ušao, udarci bi?a odvratili od drskosti, kao što su odvratili i Heliodora, koga bijaše poslao kralj Seleuk da pregleda riznicu. 19 Ali Gospodin nije izabrao narod radi Svetog mjesta, nego mjesto radi naroda. 20 Zato je i samo mjesto, imaju?i udjela u narodnim nevoljama, kasnije sudjelovalo i u blagostanju; zapušteno zbog srdžbe Svemogu?ega, bit ?e opet u svoj svojoj slavi obnovljeno nakon izmirenja s velikim Gospodinom. Nadglednici 21 Antioh, dakle, iz Hrama odnije tisu?u i osam stotina talenata pa se požuri u Antiohiju, misle?i u svojoj oholosti da zemlju može u?initi plovnom a more prohodnim - toliko mu se uznijelo srce! 22 Za nadstojnike, pak, koji ?e zlostavljati narod ostavi u Jeruzalemu Filipa, po narodnosti Frigijca, po ?udi surovijega od onoga koji ga je postavio; 23 a na gori Gerizimu Andronika; osim njih još i Menelaja, koji je opakije od drugih gospodovao svojim sugra?anima, a bio je osobito neprijateljski raspoložen prema Židovima. 24 Posla i namjesnika Apolonija na ?elu vojske od dvadeset i dvije tisu?e ljudi, zapovjedivši mu da sve odrasle pokolje, a žene i mladež proda. 25 Kad je taj došao u Jeruzalem, pretvaraju?i se kao miroljubiv ?ovjek, pri?eka do svetoga subotnjeg dana; tada, iskoristivši židovski po?inak, zapovjedi svojim podre?enima da iza?u pod oružjem. 26 Sve one koji su došli da vide smotru dade poubijati, a potom je, krstare?i s naoružanim vojnicima po gradu, pogubio mnoštvo ljudi. 27a se Juda Makabej povu?e sa desetak ljudi u pustinju te su u gorama provodili život kao divlje zvijeri, hrane?i se samo zelenjem da se ?ime ne bi one?istili. Uspostava poganskih obreda

6

1Nedugo potom posla kralj Atenjanina Geronta da Židove prisiljava da krše zakone otaca i da se više u svom životu ne ravnaju po Božjim zakonima; 2 pa da oskvrne jeruzalemski Hram i pridijeli ga Olimpskom Zeusu, a onaj na Gerizimu Zeusu Gostoljubivom, kako su to tražili stanovnici tog mjesta. 3 Narodu je bilo teško i nepodnosivo toliko zlo. 4 Pogani ispuniše Hram raspuštenoš?u i pijankama. Zabavljali su se s djevoj?urama i u svetim se predvorjima upuštali sa ženama. Štoviše, u samu su unutrašnjost unosili koješta zabranjeno. 5 Žrtvenik su natovarili nedopuštenim žrtvama koje su zakoni branili. 6 ?ak nije bilo dopušteno svetkovati subotu, niti slaviti djedovske svetkovine otaca, niti se uop?e itko smio priznavati Židovom. 7 Naprotiv, silom su ih tjerali na mjese?ne žrtvene gozbe u spomen kraljeva ro?endana, a kad se slavio Dionizov blagdan, morali su ovjen?ani bršljanom izi?i u Dionizovu povorku. 8 Na Ptolemejev poticaj izišla je naredba da se i u susjednim helenskim gradovima jednako postupa sa Židovima, pa da i oni sudjeluju u obrednim gozbama, 9 a da se ubiju oni koji ne prihva?aju helenskih obi?aja. Bilo je o?ito kakva je nevolja nastala. 10 Tako su bile izvedene pred sud dvije žene koje su obrezale svoju djecu. Objesili su im dojen?ad o dojke te su ih javno vodili gradom, a onda strmoglavili sa zidina. 11 Drugi se sastajali u obližnjim spiljama da potajno svetkuju sedmi dan: prokazali su ih Filipu te ih zajedno spališe; iz poštovanja prema tome svetom danu, oni se nisu ni branili. Božja promisao o?ituje se u progonstvu 12 One kojima ?e ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast nego na popravak našeg naroda. 13 Znak je velike milosti kad se grešnici predugo ne puštaju nekažnjeni, nego ih namah stiže kazna. 14 Dok u drugih naroda Gospod strpljivo ?eka da ih kazni onda kad prevrše mjeru grijeha, dotle je s nama odlu?io druk?ije postupiti; 15 ne ?eka da nas kazni istom kad se ve? ispuni mjera naših grijeha. 16 Zato nam on nikad ne uskra?uje svog milosr?a niti svoj narod ostavlja, iako ga kažnjava nevoljama. 17 Neka je to dovoljno za opomenu. Nakon ovih nekoliko rije?i nastavit ?emo kazivanje. Eleazarovo mu?eništvo 18 Eleazara, jednog od prvaka me?u pismoznancima, ?ovjeka ve? poodmakle dobi ali otmjene vanjštine, nagovorili su, silom mu otvaraju?i usta, da jede svinjetinu. 19 Ali je on više volio slavnu smrt nego sramotan život, pa sam dragovoljno pristupi mu?ilištu. 20 Ali prije ispljunu ono što mu je bilo u ustima, kako treba da postupi svaki onaj koji se odlu?no ?uva onoga što nije dopušteno okusiti ni po cijenu ljubavi prema životu. 21 Oni koji su predsjedavali tome bezbožnom obrednom obroku, kako su odavna poznavali tog ?ovjeka, uzeše ga nasamo nagovarati da sa sobom donese mesa koje smije uživati i koje je sam pripravio. Neka se samo pretvara da po kraljevoj zapovijedi jede od žrtvenog mesa. 22 U?ini li tako, izbavit ?e se od smrti njihovim ?ovjekoljubljem, na koje ih obvezuje staro prijateljstvo. 23 Ali on stvori plemenitu odluku, dostojnu svoje dobi i ugleda svoje ?asne starosti i sijede glave i besprijekorna života sve od djetinjstva, a još ve?ma dostojnu svetih zakona koje je postavio sam Bog: bez oklijevanja izjavi neka ga samo pošalju u Podzemlje. 24 "Ne dolikuje našoj dobi pretvarati se, pa da mnogi mladi?i pomisle kako je Eleazar sa devedeset godina prešao na tu?inske obi?aje. 25 Zbog svog pretvaranja da spasim ono malo prolaznog života, mogli bi i sami zastraniti, a ja bih tako na svoju starost navukao ljagu i sramotu. 26 Jer, sve kad bih sada i umakao ljudskoj kazni, ni živ ni mrtav ne?u izbje?i rukama Svemogu?ega. 27 A sada, juna?ki se odri?u?i života, pokazat ?u se dostojnim svoje starosti 28 i mladi?ima ostaviti plemenit primjer kako se za ?asne i svete zakone valja spremno i velikodušno izložiti smrti." Nakon tih rije?i odmah pristupi mu?ilištu. 29 Oni koji su ga vodili, promijeniše dotadašnju naklonost u mržnju: njegove rije?i ?inile im se ludoš?u. 30 Kad je ve? pod udarcima umirao, uzdahnu i re?e: "Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim teške muke bi?evanja jer u duši radosno sve to podnosim u straho poštovanju prema njemu." 31ako je on preminuo i svojom smr?u ostavio ne samo mladeži nego i ve?ini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti. Mu?eništvo sedmorice bra?e

7

1Uhvatiše tako i sedmoricu bra?e zajedno s njihovom majkom. Kralj naredi da ih biju bi?evima i volovskim žilama: htio ih je prisiliti da jedu zabranjeno svinjsko meso. 2 Jedan od njih progovori u njihovo ime: "Što nas želiš pitati i od nas saznati? Radije ?emo umrijeti nego da prestupimo zakone svojih otaca!" 3 Izvan sebe od bijesa, kralj zapovjedi da se užare tave i kotlovi. 4 Kad ih užariše, zapovjedi da se, nao?igled ostale bra?e i majke, odreže jezik onomu koji je u njihovo ime govorio, da mu se s glave oguli koža i odsijeku udovi. 5 Osakativši ga posvema, zapovjedi da ga još živa primaknu vatri i prže na tavi. Dok se para s tave širila nadaleko, drugi se uzajamno poticali s majkom da juna?ki umru. 7 Kad je prvi tako preminuo, dovedoše drugoga na mu?enje. Pošto su mu s glave ogulili kožu s kosom, upitaše ga: "Ho?eš li jesti svinjetine prije nego ti ud po ud izmu?imo tijelo?" 8 On odgovori jezikom svojih otaca: "Ne?u!" Zato su i njega podvrgli mu?enju kao i prvog. 9 Izdišu?i re?e: "Ti nam, zlikov?e, oduzimaš sadašnji život, ali ?e nas Kralj svijeta, zato što umiremo za njegove zakone, uskrisiti na život vje?ni." 10 Poslije njega mu?ili su tre?ega. On spremno isplazi jezik kad su zatražili i hrabro pruži ruke. 11 Juna?ki re?e: "Od Neba sam primio ove udove, ali ih zbog njegovih zakona prezirem i nadam se da ?u ih od njega natrag dobiti." 12 I sam kralj i njegova pratnja zadiviše se hrabrosti mladi?a koji je prezirao muke. 13 Kad je taj preminuo, podvrgli su ?etvrtoga istim mukama. 14 Prije nego što je izdahnuo, re?e ovo: "Blago onom koji umre od ruke ljudi, u ?vrstoj nadi koju ima od Boga: da ?e ga Bog uskrisiti! A ti - za tebe nema uskrsnu?a na život!" 15 Zatim dovedoše petoga i stadoše ga mu?iti. 16 On upilji o?i u kralja i re?e: "Iako si smrtan, imaš vlast nad ljudima i radiš što ho?eš. Ali ne misli da je Bog naš narod ostavio! 17 Samo ?ekaj, ve? ?eš vidjeti njegovu veliku mo?: mu?it ?e on tebe i tvoje sjeme!" 18 Poslije toga doveli su šestoga, koji pred smrt re?e: "Ne zavaravaj se ludo; mi ovo trpimo zbog sebe jer smo sagriješili protiv svog Boga, i odatle nam sva ova strahota. 19 Ali nemoj misliti da ?eš izbje?i kazni ti koji se drsko boriš protiv Boga." 20 Nadasve vrijedna udivljenja i dostojna svijetle uspomene bijaše majka, koja je u jednom jedinom danu gledala smrt svojih sedam sinova: veledušno je to podnijela zato što se ufala u Gospodina. 21 Svakoga od njih poticala je jezikom otaca. Puna plemenitih osje?aja, ona je svoju ženstvenost oživljavala muškom hrabroš?u. 22 Govorila im je: "Ne znam kako ste nastali u mojoj utrobi, jer nisam vam ja darovala ni duh ni život niti vam tkivo složila. 23 Zato ?e vam Stvoritelj svijeta, koji je sazdao ljudski rod i koji svemu dade po?etak, milosrdno vratiti i duh i život, jer vi sad ne marite za se iz ljubavi prema njegovim zakonima." 24 Antioh pomisli da ga ona omalovažava; u njezinim je rije?ima nazrijevao porugu. Kako je najmla?i još živio, on ga po?e ne samo rije?ima poticati nego mu se i zaklinjati i uvjeravati ga da ?e ga obogatiti i usre?iti, sprijateljit ?e se s njim i povjerit mu visoke službe ako se odrekne pradjedovskih predaja. 25 Kako mladi? za to nije ništa mario, kralj dozove majku i uze je nagovarati neka mladi?u savjetuje da sebi spasi život. 26 Poslije duga nagovaranja pristala je da savjetuje sina. 27 Sagnula se k njemu pa je, zavaravaju?i okrutnog silnika, ovako progovorila jezikom svojih otaca: "Sinko moj, smiluj se meni koja sam te devet mjeseci nosila u utrobi i dojila te tri godine, zatim te othranila i podigla do sadašnje dobi i odgojila. 28 Molim te, dijete, pogledaj nebo i zemlju i sve što je na njima i znaj da je sve to Bog na?inio ni od ?ega i da je tako nastao i ljudski rod. 29 Ne boj se toga krvnika, nego budi dostojan svoje bra?e i prihvati smrt, da te s tvojom bra?om u vrijeme milosti opet na?em!" 30 Tek što je svoje dor ekla, mladi? re?e: "Što ?ekate? Ne pokoravam se kraljevoj zapovijedi, nego se pokoravam zapovijedi Zakona što ga našim ocima dade Mojsije. 31 A ti, za?etni?e svake zlo?e protiv Hebreja, nipošto ne?eš izbje?i ruci Božjoj. 32 Mi trpimo zbog svojih grijeha. 33 Pa ako se živi Gospodin na trenutak na nas i razgnjevio, da nas pokara i pou?i, on ?e se opet i pomiriti sa svojim slugama. 34 A ti, bezbožni?e, od svih ljudi najpoganiji, ludo se ne uznosi i ne uljuljavaj se ispraznim nadama dižu?i ruku protiv sinova Neba, 35 jer još nisi izbjegao sudu Boga Svevladara, Svevida. 36 Naša bra?a, pretrpjevši sada muku prolaznu za život neprolazni, pala su za Božji Savez, a ti ?eš ve? na sudu Božjemu primiti pravednu kaznu za svoju oholost. 37 Ja sa svojom bra?om za zakone otaca i tijelo i dušu rado predajem i molim Boga da se našem narodu naskoro smiluje, a tebe mukama i bi?evima prinudi da priznaš da je on Bog jedini. 38 Neka se napokon na meni i na mojoj bra?i zaustavi srdžba Boga Svevladara kojom se s pravom oborio na naš narod." 39 Sav izvan sebe, kralj se na ovoga razbjesnio još i više nego na druge: napose je gorko osje?ao tu porugu. 40 Tako je i ovaj preminuo a da se nije okaljao, pun pouzdanja u Gospodina. 41 Posljednja je, poslije svojih sinova, umrla majka. 42iko, evo, o obrednim gozbama i prekomjernim progonstvima. V. POBJEDA ŽIDOVSTVA SMRT PROGONITELJA I O?IŠ?ENJE HRAMA Po?eci Makabejskog ustanka

8

1Juda Makabej i njegovi ljudi stali su krišom obilaziti sela te sazivati svoje ro?ake i prikupljati one koji su ostali vjerni židovstvu. I tako se skupilo kojih šest tisu?a ljudi. 2 Molili su Gospodina da pogleda narod od svih potla?en, da se smiluje Hramu koji oskvrnuše bezbožni ljudi; 3 da se sažali na grad kojemu prijeti propast i opasnost da ga sravne sa zemljom; da usliši krv koja vapi k njemu; 4 da se spomene zlo?ina?kog pokolja neja?adi; da osveti pogrde svoga Imena. 5 Kad je Makabej stao na ?elo svoje vojske, pogani mu nisu mogli odolijevati budu?i da se Gospodinov gnjev preokrenuo u milosr?e. 6 Vršio je prepade na gradove i sela i spaljivao ih; zauzimao je pogodne položaje i neprijatelja ?esto tjerao u bijeg. 7 Takve je navale najradije vršio pod plaštem no?i. Glas o njegovu junaštvu pronosio se na sve strane. Nikanorova i Gorgijina vojna 8 Vide?i da taj ?ovjek u kratko vrijeme nezaustavno napreduje i sve više uspijeva, Filip zatraži pismeno od Ptolemeja, upravitelja Celesirije i Fenicije, da kraljevoj stvari pritekne u pomo?. 9 Taj izabra Patroklova sina Nikanora, jednoga od svojih prvih prijatelja, i posla ga smjesta, na ?elu od najmanje dvadeset tisu?a ljudi skupljenih od razli?itih naroda, da istrijebi sav židovski narod. Pridružio mu je Gorgiju, vojskovo?u od zanata, vješta bojnim poslovima. 10 Nikanor je napose namjeravao da prodajom židovskih zarobljenika isplati kraljev danak od dvije tisu?e talenata što ih dugovaše Rimljanima. 11 Zato žurno pozva primorske gradove na prodaju židovskog roblja. Obe?a ih devedeset za jedan talenat. Nije ni slutio kakva ?e ga kazna sti?i od ruke Svemogu?ega. 12 Uto je Juda doznao za Nikanorov dolazak. Kad je svojim ljudima saop?io da se približava neprijateljska vojska, 13 pobjegoše kukavice i oni koji se nisu pouzdavali u Božju pravdu. 14 Drugi pak prodaše sve što im je preostalo i zavapiše Gospodinu da ih izbavi od bezbožnoga Nikanora, koji ih je prodao još prije nego što je došlo do boja; 15 neka ih izbavi, ako i ne zbog njih samih, a ono zbog Saveza s njihovim ocima i zbog toga što se zovu njegovim svetim i veli?anstvenim Imenom. 16 Kad je, dakle, Makabej prikupio oko sebe šest tisu?a ljudi, stao ih je hrabriti da se ne plaše neprijatelja niti boje mnoštva pogana koji ih nepravedno napadaju nego neka se juna?ki bore. 17 Neka imaju pred o?ima kako su oni zlo?ina?ki osramotili Sveto mjesto i kako su zlostavljali i ruglu izvrgli Grad, a pradjedovske obi?aje uništili. 18 "Oni se uzdaju", dodao je, "u oružje i smionost, a mi u Boga Svevladara koji jednim migom oka može oboriti naše napada?e i sav svijet." 19 Nabrojio im je slu?ajeve u kojima se Bog udostojao zaštititi njihove pretke: onaj što se zbio pod Sanheribom kad je poginulo stotinu osamdeset i pet tisu?a ljudi, 20 pa onaj u Babiloniji, u bici protiv Gala?ana, gdje se borilo osam tisu?a ljudi s pomo?u ?etiri tisu?e Makedonaca, i dok su Makedonci došli u škripac, onih samih osam tisu?a, zahvaljuju?i pomo?i s Neba, porazilo je stotinu i dvadeset tisu?a neprijatelja i zadobilo velik plijen. 21 Kad ih je tim rije?ima osokolio i pripremio da za svoje zakone i za domovinu i poginu, razdijelio je svoju vojsku na ?etiri odreda. 22 Na ?elo svakom odredu stavio je svoju bra?u: Šimuna, Josipa i Jonatana, i dao svakomu po tisu?u i pet stotina ljudi. 23 Osim toga, naredi Eleazaru da im pro?ita Svetu knjigu, a onda je, davši im bojni zov: "S Božjom pomo?u!" stao na ?elo prvog odreda i napao Nikanora. 24 Budu?i da im je Svemogu?i u boju bio suborac, pobili su preko devet tisu?a neprijatelja, izranili i osakatili ve?i dio Nikanorove vojske i nagnali sve u bijeg. 25 Zaplijenili su i novac onih koji su ih došli kupovati. Pošto su ih podugo tjerali, vratiše se natrag jer nisu imali vremena. 26 Bilo je, naime, uo?i subote, pa ih nisu dalje gonili. 27 Pokupiše još neprijateljsko oružje i poskidaše plijen, a onda svetkovahu subotu, obilno hvale?i i slave?i Gospodina koji ih je tog dana izbavio i opet im po?eo iskazivati svoju milost. 28 Poslije subote podijelili su dio plijena žrtvama progonstva, pa udovicama i siro?adi, a ono što je preostalo podijelili su me?u sobom i me?u svojom djecom. 29 Završivši taj posao, okupiše se na zajedni?ku molitvu i zavapiše milosrdnom Gospodinu da se posve izmiri sa svojim slugama. Timotej i Bakid pobije?eni 30 U kreševu s Timotejevim i Bakidovim vojnicima pobili su ih dvadeset tisu?a i osvojili vrlo visoke tvr?ave. Velik plijen razdijelili su na dva jednaka dijela - jedan za sebe, drugi za žrtve progonstva, siro?ad i udovice - a ne zaboraviše ni staraca. 31 Zatim su brižno pokupili neprijateljsko oružje i pohranili ga na prikladnim mjestima. Što je od plijena preostalo, odnijeli su u Jeruzalem. 32 Ubili su vo?u Timotejevih ?eta, ?ovjeka bezbožna, koji je Židovima nanio mnogo zala. 33 Dok su u domovini slavili pobjedu, spališe one koji su zapalili Sveta vrata, zajedno s Kalistenom, koji bijaše utekao u neku ku?icu. Tako je za svoje svetogr?e primio zasluženu pla?u. Nikanorov bijeg i ispovijest 34 A onaj trostruki zlikovac Nikanor, koji je doveo tri tisu?e trgovaca da kupuju Židove, 35 bio je Božjom pomo?u ponižen od onih koje je najviše podcjenjivao: morao je skinuti svoju ?asni?ku odoru te je tako, po osamljenim putovima, poput odbjegla roba, stigao u Antiohiju - sretno umaknuvši, dok mu je sva vojska bila poražena. 36n, koji je cijenom jeruzalemskih zarobljenika obe?ao platiti danak Rimljanima, sad je morao razglasiti da Židovi imaju Borca koji se za njih bori i da su Židovi upravo zato neranjivi što slijede zakone koje im je On postavio. Kraj Antioha Epifana

9

1U isto se vrijeme Antioh sramotno vra?ao iz perzijskih krajeva. 2 Bio je provalio u grad Perzepolis i pokušao oplja?kati hram i zaposjesti grad. Ali se pu?anstvo podiglo i pograbilo oružje, tako da se Antioh, jer su ga stanovnici te zemlje natjerali u bijeg, morao sramotno povla?iti. 3 Kad je došao do Ekbatane, saznao je što se dogodilo s Nikanorom i s Timotejevima. 4 Sav izvan sebe od jarosti, smišljao je kako da se i za uvredu onih koji su ga natjerali u bijeg iskali na Židovima. Zato je upravlja?u kola zapovjedio da njegova bojna kola tjera bez prestanka, sve dok ne stignu. Ali se ve? nad njim nadvila kazna s Neba, jer je ovako oholo govorio: "Na?init ?u od Jeruzalema, kad onamo do?em, židovsko groblje." 5 Ali Svevid, Gospodin Bog Izraelov, udari ga neizlje?ivom i nevidljivom boleš?u. ?im je izgovorio onu rije?, spopade ga u crijevima nesnosna bol i strašne muke u utrobi. 6 Tako je bilo baš i pravo, jer on je utrobama drugih zadao mnoge i ne?uvene muke. 7 On se ipak svoga divljaštva nije okanio, nego nadut od oholosti i rigaju?i plamen gnjeva na Židove, zapovjedi da se ubrza vožnja. Tada ispade iz kola u trku, koja su odštropotala dalje, a on u nesretnu padu poiš?aši sve udove na tijelu. 8 On, koji je u svome nadljudskom razmetanju mislio da je kadar zapovijedati morskim valovima, on koji je umišljao da može mjeriti gorske vrhove, sad se našao zgruhan na tlu, odakle su ga zatim digli na nosila. Tako se svima o?itovala na njemu Božja sila, 9 jer su crvi povrvjeli iz bezbožnikova tijela i sa živog mu tijela, u ljutim bolima, otpadalo meso te je smrad te gnjileži izazivao ga?enje u svoj vojsci. 10 Malo prije mišljaše da dohva?a nebeske zvijezde, a sada ga više nitko, zbog nepodnošljiva smrada, nije mogao pratiti. 11 Istom sada, sav skršen bolima, po?e popuštati u svojoj velikoj oholosti i pod Božjim bi?em stao je dolaziti k pameti, jer su mu se od ?asa do ?asa pove?avale boli. 12 Kad više ni sam nije mogao podnositi vlastitog smrada, priznade: "Pravo je pokoravati se Bogu i neka se smrtn ik s Bogom ne izjedna?uje!" 13 Ali taj se zlo?inac molio Gospodaru u koga više nije bilo smilovanja. 14 Obe?avao je da ?e Sveti grad, kamo se žurio da ga sravni sa zemljom i pretvori u groblje, proglasiti slobodnim; 15 da ?e s Atenjanima izjedna?iti sve Židove, koje ina?e nije smatrao dostojnima ni ukopa, nego vrijednima da se s njihovom djecom bace za hranu pticama grabilicama i divljim zvijerima; 16 da ?e najljepšim darovima ukrasiti sveti Hram, koji je prije oplijenio, i da ?e mu mnogostruko vratiti sve sveto posu?e, a troškove žrtvovanja podmirivati od svojih dohodaka; 17 i napokon da ?e i sam postati Židov i da ?e krstariti cijelim svijetom i naviještati Božju svemo?. Antiohovo pismo Židovima 18 Ali kako mu boli nisu ništa popuštale, jer se na nj oborio pravedan sud Božji, u beznadnu stanju napisao je Židovima ovo pismo u kojem moli oproštenje. Ono glasi ovako: 19 "Odli?nim gra?anima Židovima kralj i upravitelj Antioh šalje pozdrav žele?i im zdravlje i dobru sre?u! 20 Ako ste dobro vi i vaša djeca, ako vam poslovi idu od ruke, pun nade u Nebo 21 rado se spominjem vašeg štovanja i vaše blagonaklonosti prema meni. Na povratku iz perzijskih krajeva, pošto sam zapao u nepodnošljivu bolest, smatram potrebnim da se pobrinem za op?e dobro. 22 Ne o?ajavam zbog svog stanja nego se ?vrsto nadam da ?u se iz bolesti izvu?i. 23 Ipak, i moj je otac, kad je s vojskom polazio u gornje krajeve, odredio sebi nasljednika, 24 da se, bude li neo?ekivanih doga?aja ili nepovoljnih glasova, državljani ne uzbunjuju, znaju?i kome je on prepustio upravu poslovima. 25 Osim toga, znam kako obližnji vladaoci i susjedi našeg kraljevstva vrebaju priliku i ?ekaju da se što dogodi. Zato sam za kralja odredio svoga sina Antioha, koga sam ve? više puta, polaze?i u gornje krajeve, mnogima od vas povjerio i preporu?io. I njemu sam, uostalom, napisao priloženo pismo. 26 Zato vas molim i zaklinjem da se sjetite dobro?instava koje sam vam svima pojedina?no u?inio te da svoju dosadašnju blagonaklonost prema meni sa?uvate i prema mome sinu. 27 Zaista sam uvjeren da ?e on savjesno slijediti moje nakane i blago i ?ovjekoljubivo postupati s vama." 28 Tako je taj ubojica i hulitelj, poslije najužasnijih muka, kakve je znao zadavati drugima, najjadnije, u tu?oj zemlji, u pustim planinama završio život. 29govo je tijelo uzeo sa sobom Filip, njegov prijatelj od djetinjstva, koji se u strahu od njegova sina Antioha uputio u Egipat Ptolemeju Filometoru. O?iš?enje Hrama

10

10Dotle je Makabej sa svojim drugovima, pod vodstvom Gospodinovim, opet zauzeo Hram i Grad. 2 Srušili su žrtvenike što su ih po trgu sagradili tu?inci i uništili su posve?ene gajeve. 3 Potom su o?istili Hram i podigli drugi žrtvenik; onda su iskresali vatru iz kamena i tom vatrom, nakon prijekida od dvije godine, prinijeli žrtvu; ujedno su obnovili prinos kada, zapalili svjetiljke i izložili prinesene hljebove. 4 Kad su sve to izvršili, pali su ni?ice i stali moliti Gospodina da više nikada ne dopusti da padnu u takve nevolje, nego, ako kad i sagriješe, neka ih primjerno kazni, ali neka ih ne predaje bogohulnim i divljim narodima. 5 ?iš?enje Hrama palo je upravo na isti dan i mjesec u koji su ga pogani i oskvrnuli, na dvadeset i peti dan Kisleva. 6 Svetkovali su to razdragano osam dana, onako kao i Blagdan sjenica, sje?aju?i se kako su nedavno, na Blagdan sjenica, boravili u planinama i spiljama kao divlje zvijeri. 7 Zato su, nose?i bršljanom ovite štapove, zelene gran?ice i palme, zahvaljivali hvalospjevima Onomu koji je sretno proveo o?iš?enje svoga Svetog mjesta. 8 Ujedno su javno zaklju?ili i izglasali da sav židovski narod treba da te dane svake godine slavi. VI. JUDINA BORBA PROTIV SUSJEDNIH NARODA I PROTIV LIZIJE, EUPATOROVA MINISTRA Ptolemej Makron u nemilosti 9 Takve su, dakle, bile prilike u vrijeme smrti Antioha, nazvanog Epifana. 10 A sad ?emo izvijestiti o doga?ajima s Antiohom Eupatorom, sinom onoga bezbožnika, sažimaju?i ukratko ratne nevolje. 11 Kad je taj preuzeo kraljevstvo, postavio je na ?elo državnih poslova nekog Liziju, glavnog upravitelja Celesirije i Fenicije. 12 Ptolemej, nazvan Makron, prvi je sa Židovima postupao pravedno, pa je zbog nepravde koja im je bila nanesena nastojao njima upravljati miroljubivo. 13 Zato su ga neki prijatelji optužili Eupatoru, pa je svakom prilikom slušao kako ga nazivaju izdajicom zato što je ostavio Cipar koji mu je povjerio Filometor i što je prešao Antiohu Epifanu. Pa kad više ?asne vlasti nije mogao ?asno izvršavati, otrovom je sebi oduzeo život. Gorgija i idumejska tvr?ava 14 Kad je potom Gorgija postao upraviteljem tih predjela, skupljao je najamni?ku vojsku i svakom se prilikom zara?ivao sa Židovima. 15 U isto su vrijeme Idumejci, gospodari tvr?ava na dobrim položajima, dodijavali Židovima te su, prihva?aju?i izbjeglice iz Jeruzalema, nastojali održati ratno stanje. 16 Makabej i njegovi drugovi, pošto su se okupili na molitvu i Boga molili da im bude saveznik, krenuše protiv tih idumejskih tvr?ava. 17 Udarivši snažno, osvojiše te položaje i suzbiše sve one koji su se borili na bedemima. Pobili su sve na koje su naišli, tako da ih je palo ne manje od dvadeset tisu?a. 18 Kako je najmanje devet tisu?a ljudi pobjeglo u dvije dobro utvr?ene kule, a sa sobom su imali sve što je potrebno da se izdrži opsada, 19 Makabej ostavi Šimuna i Josipa sa Zakejem i njegovima, njih dovoljan broj za opsadu, a sam ode u druga mjesta, gdje je bila ve?a potreba. 20 Ali Šimunove ljude, pohlepne za novcem, potkupiše neki što su se onamo sklonili, tako te oni, primivši sedamdeset tisu?a drahma, pustiše neke da uteknu. 21 Kad su Makabeju javili što se dogodilo, on skupi narodne vo?e i optuži krivce da su za novce prodali svoju bra?u jer su pustili da pobjegnu neprijatelji. 22 Zato ih je dao pogubiti kao izdajice, a onda odmah zauze obje kule. 23 Sretan u oružju, pobi u obadvije tvr?ave preko dvadeset tisu?a ljudi. Juda se tu?e s Timotejem, zauzima Gezer 24 Timotej, koga su Židovi prije porazili, skupi mnogo stranih ?eta, sabra znatan broj azijskih konjanika i krenu na Judeju misle?i da ?e je oružjem osvojiti. 25 Kad se približavao, Makabej i njegovi ljudi stadoše zazivati Boga, posuvši glave prahom i pripasavši oko bokova kostrijet. 26 Padnuvši ni?ice na podnožju žrtvenika, molili su Boga da im bude milostiv: da bude neprijatelj njihovih neprijatelja, protivnik njihovih protivnika, kako to objašnjava Zakon. 27 Kad su završili molitvu, pograbiše oružje, prili?no se odmaknuše od grada i zaustaviše pred neprijateljem. 28 Upravo u cik zore pograbiše se. Jednima je zalog uspjeha i pobjede, osim hrabrosti, bilo uzdanje u Gospodina, a drugi su vodstvo boja stavili samo u junaštvo. 29 Kad se razmahalo kreševo, protivnicima se ukaza s neba pet krasnih ljudi na konjima sa zlatnim uzdama; oni stadoše na ?elo Židovima. 30 U isto vrijeme uzeše Makabeja me?u se da ga štite svojim oružjem i ?uvaju neranjena, dok su na protivnike bacali strelice i munje, tako da su ih zabliještili i smeli te se oni raspršiše u najve?em neredu. 31 Bi tada pobijeno dvadeset tisu?a i pet stotina pješaka i šest stotina konjanika. 32 Timotej pobježe u vrlo utvr?eno mjesto zvano Gezer, kojim je upravljao Hereja. 33 Makabej i njegovi sr?ano su ga opsjedali ?etiri dana. 34 Uzdaju?i se u ?vrsto?u mjesta, oni koji bijahu ondje užasno su psovali i sipali bestidnosti. 35 Kad je peti dan po?elo svitati, dvadeset mladi?a iz Makabejeve vojske, poneseno gnjevom zbog onih psovki, jurnu na zid muški hrabro i u divljem žaru pobi svakoga na koga nai?e. 36 Jednako su na opsjednute navalili i drugi s protivne strane. Zažegli su kule i, raspirivši loma?e, žive sažgali one bogohulnike. Drugi razbiše vrata, pustiše unutra ostalu vojsku i zaposjedoše grad. 37 Timoteja, koji se sakrio u neku nakapnicu, zaklaše zajedno s njegovim bratom Herejom i Apolofanom. 38to obaviše posao, po?eše himnama i zahvalnicama slaviti Gospodina koji je Izraelu iskazao veliku dobrotu i dao mu pobjedu. Prva Lizijina vojna

11

11Malo zatim kraljev skrbnik i ro?ak Lizija, koji je bio na ?elu državnih poslova, vrlo teško podnose?i posljednje doga?aje, 2 skupi kojih osamdeset tisu?a pješaka i svekoliko svoje konjaništvo te krenu na Židove, u nakani da Grad u?ini gr?kim naseljem 3 i da Hram, poput svetišta poganskih naroda, podloži porezu i svake godine prodaje sve?eni?ku ?ast. 4 Nije nimalo mislio na Božju mo?: zanijelo ga mnoštvo njegovih pješaka i tisu?e konjanika te osamdeset njegovih slonova. 5 Upade u Judeju i približi se Betsuru, utvr?enu mjestu, udaljenu kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu. 6 Kad Makabej i njegovi doznaše da Lizija opsjeda tvr?ave, po?eše plakati i liti suze, mole?i Gospodina da Izraelu pošalje dobroga an?ela da ga spasi. 7 Nato Makabej prvi pograbi oružje i pota?e druge da se zajedno s njim izlože pogibli i pomognu svojoj bra?i. Puni žara, srnuše zajedno. 8 Dok su se još nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na ?elu konjanik u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oružjem. 9 Tada se svi zajedno zahvališe milosrdnom Bogu i toliko se ohrabriše da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti željezne zidove. 10 Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je miloš?u Gospodnjom stigao s neba. 11 Zagnaše se na neprijatelje kao lavovi, oboriše jedanaest tisu?a pješaka i tisu?u i šest stotina konjanika, a ostale natjeraše u bijeg. 12 Ve?ina se spasila, ali ranjeni i razoružani. Sam se Lizija spasio sramotnim bijegom. Mir sa Židovima - ?etiri pisma o ugovoru 13 Lizija nije bio nerazuman; razmišljao je o porazu koji je pretrpio i uvidio je da su Hebreji nepobjedivi jer im je suborac svesilni Bog. 14 Zato im poru?i da pod svim pravednim uvjetima pristanu na mir, a on ?e kralja sklonuti da im postane prijatelj. 15 Makabej pristade na sve što je Lizija predlagao, jer mu bijaše stalo do op?eg dobra. A sam kralj odobri sve što je Makabej preko Lizije za Židove pismeno zatražio. 16 Pismo što ga je Lizija pisao Židovima glasilo je ovako: "Lizija pozdravlja židovski narod! 17 Vaši poslanici Ivan i Apsalom predali su mi niže prepisanu ispravu, preporu?uju?i njezin sadržaj. 18 Ja sam nato izvijestio kralja o onom s ?ime ga je trebalo upoznati, i on je odobrio sve što je bilo prihvatljivo. 19 Ako se, dakle, budete i dalje blagonaklono odnosili prema državnim probicima, ja ?u ubudu?e nastojati da poradim za vaše dobro. 20 Ujedno sam vašim i svojim izaslanicima naložio da s vama rasprave o pojedinostima. 21 Da ste zdravo! Godine sto ?etrdeset i osme, dvadeset i ?etvrtoga Dioskora." 22 Kraljevo je pismo glasilo ovako: "Kralj Antioh pozdravlja brata Liziju. 23 Naš se otac preselio k bogovima, a mi želimo da nam se u kraljevstvu svatko nesmetano bavi svojim poslovima. 24 ?uli smo da Židovi ne prihva?aju helenskih obi?aja moga oca, nego vole svoj poseban na?in života i traže da im se dopusti da se ravnaju po posebnim zakonima. 25 Žele?i, dakle, da i taj narod bude nesmetan, odlu?ujemo da im se vrati Hram, tako da mogu slobodno živjeti po obi?ajima svojih predaka. 26 Zato ?e biti dobro da im pošalješ poslanike koji ?e s njima sklopiti ugovor, pa da se, znaju?i za našu odluku, raspoloženi i radosni late svojih poslova." 27 Kraljevo pismo židovskom narodu glasilo je ovako: "Kralj Antioh pozdravlja židovsko starješinstvo i ostale Židove. 28 Nadamo se da ste dobro, kako vam i želimo. I mi smo zdravi. 29 Menelaj nam je saop?io da se želite vratiti svojim domovima. 30 Svima onima koji se ku?ama vrate do tridesetog Ksantika bit ?e zajam?ena nekažnjivost. 31 Židovi ?e se služiti svojom posebnom hranom i zakonima kao i prije. Neka se nikome od njih više nikako ne dosa?uje zbog pogrešaka u?injenih iz neznanja. 32 Ujedno vam šaljem Menelaja da vas umiri. 33 Da ste zdravo! Godine sto ?etrdeset i osme, petnaestog Ksantika." 34 A i Rimljani su Židovima poslali pismo, koje glasi ovako: "Kvint Memije, Tit Manilije i Manije Sergije, rimski poslanici, pozdravljaju židovski narod. 35 Mi pristajemo na ono što vam je dopustio kraljev ro?ak Lizija. 36 O onome pak što je on smatrao da treba predložiti kralju na potvrdu - odmah dobro razmislite i pošaljite nam smjesta nekoga da bismo to mogli izložiti onako kako odgovara, jer putujemo u Antiohiju. 37 Zato se požurite i pošaljite ljude da i mi doznamo vaše mišljenje. 38ste zdravo! Godine sto ?etrdeset i osme, petnaestog dana mjeseca Dioskora." Judina odmazda protiv Jope i Jamnije

12

12Kad su sklopili ugovore, Lizija se vrati kralju, a Židovi se latiše poljskih radova. 2 Ali mjesni upravitelj Timotej i Genejev sin Apolonije, pa i Jeronim i Demofon, kojima se pridružio i Cipranin Nikanor, nisu Židovima dali ni mira ni pokoja. 3 Uto su Jopljani izvršili veliko nedjelo. Pozvali su svoje sugra?ane Židove sa ženama i djecom na pripremljene la?e kao da im ništa zlo ne spremaju. 4 Na temelju javnoga gradskog zaklju?ka, Židovi se odazvaše, jer im bijaše stalo do mira, a nisu ni naslu?ivali ikakvo zlo. Izvedoše ih na morsku pu?inu i potopiše najmanje dvije stotine. 5 ?im je Juda doznao za okrutnost izvršenu nad njegovim sunarodnjacima, obavijesti o tome svoje ljude; 6 zazvavši Boga, pravednog suca, navali na ubojice svoje bra?e. No?u zapali pristanište i spali la?e te pobi one koji su se onamo sklonili. 7 Budu?i da je mjesto bilo zatvoreno, otišao je s namjerom da se vrati i istrijebi sve Jopljane. 8 Kad je doznao da i Jamnijci namjeravaju jednako postupiti sa svojim sugra?anima Židovima, 9 navali no?u na njih i zapali im pristanište s la?ama, tako da se blijesak vatre vidio sve do Jeruzalema, udaljena dvije stotine i ?etrdeset stadija. Upad u Galaaditidu 10 Kad su odande odmakli devet stadija, na pohodu protiv Timoteja, navališe na njih Arapi, njih najmanje pet tisu?a pješaka i pet stotina konjanika. 11 Zametnu se žestoka bitka, u kojoj su Judini vojnici s pomo?u Božjom pobijedili. Pobije?eni nomadi zamoliše Judu za mir. Obe?ali su da ?e mu dati stoku i u drugome mu biti na korist. 12 Juda, drže?i da ?e mu zaista mo?i u mnogome biti od pomo?i, pristade na mir s njima; dadoše si desnice pa se povukoše pod šatore. 13 Potom navali na grad Kaspin, utvr?en nasipima i okružen bedemima, a naseljen pu?anstvom najrazli?itijih narodnosti. 14 Njegovi su se gra?ani pouzdavali u ?vrste zidove i zalihu hrane, pa su se drsko vladali prema Judinim ljudima, rugali im se, psovali, svašta nepristojno govorili. 15 Judini ljudi zazvaše velikog Gospodara svijeta, koji je bez zidodera i naprava u Jošuino vrijeme oborio Jerihon, i divlje nasrnuše na zid. 16 Zauzevši s Božjom voljom grad, izvršiše neopisiv pokolj, tako da se obližnje jezero, dva stadija široko, ?inilo kao da je puno krvi koja je u nj tekla. Bitka kod Karniona 17 Odmakavši odande sedam stotina i pedeset stadija, do?oše u Harak, k Židovima zvanim Tubijanci. 18 U tim krajevima nisu, doduše, zatekli Timoteja, jer je odande otišao neobavljena posla, ali je na jednom mjestu ostavio snažnu posadu. 19 Tada Makabejevi zapovjednici Dositej i Sosipater krenuše onamo i pobiše ljude koje je Timotej ostavio u tvr?avi, njih više od deset tisu?a. 20 Nato je Makabej svoju vojsku rasporedio na kohorte i odredio im zapovjednike, pa navali na Timoteja, koji je oko sebe imao stotinu i dvadeset tisu?a pješaka i dvije tisu?e pet stotina konjanika. 21 Kad je Timotej doznao da dolazi Juda, najprije otposla ženu, djecu i opremu u mjesto zvano Karnion. To je mjesto bilo neosvojivo i teško pristupa?no, jer su onamo vodili sami tijesni klanci. 22 ?im se pojavila prva Judina kohorta, neprijatelja spopade strava. Ulijevala im je strah pojava Onoga koji sve vidi. Udariše u bijeg na sve strane, tako da su se ?esto me?usobno ranjavali, probadali se vlastitim ma?evima. 23 Juda ih je žestoko gonio i probadao te zlikovce: pobi ih do trideset tisu?a. 24 Sam pak Timotej dopade u šake Dositejevim i Sosipatrovim ljudima. Tada ih uze vrlo prepredeno moliti da ga otpuste živa, jer da kod njega ima mnogo njihovih roditelja i bra?e te bi ih moglo zadesiti kakvo zlo. 25 Kad ih je napokon uvjerio sve?anim obavezama da ?e te ljude vratiti žive i zdrave, pustiše ga - da spase svoju bra?u. 26 Juda krenu na Karnion i Atargatis i pobi dvadeset i pet tisu?a ljudi. Povratak putem Efrona i Scitopolisa 27 Pošto je ove pobijedio i uništio, pošao je s vojskom i na utvr?eni grad Efron, u kojem bijaše Lizanija s ?etama najrazli?itijih narodnosti. Kršni mladi?i poredani pred zidovima borili se snažno, a unutra bilo je mnogo bojnih naprava i zaliha baca?a. 28 Ali zazvavši u pomo? Svemogu?ega koji svojom mo?i lomi neprijateljske snage, Židovi osvojiše grad i pobiše u njemu oko dvadeset i pet tisu?a stanovnika. 29 Podigavši se odande, uputiše se protiv Scitopolisa, koji je od Jeruzalema udaljen šest stotina stadija. 30 Ali su ondje naseljeni Židovi posvjedo?ili da su stanovnici Scitopolisa s njima vrlo prijazni te su ih u teškim vremenima susretljivo primali. 31 Juda i njegovi zahvališe im, poti?u?i ih da se i ubudu?e pokažu blagonakloni prema njihovu narodu. Stigoše u Jeruzalem nešto prije Blagdana sedmica. Borba protiv Gorgije 32 Poslije blagdana Pedesetnice udariše na idumejskog vojskovo?u Gorgiju. 33 Taj je izišao sa tri tisu?e pješaka i ?etiri stotine konjanika. 34 U boju pade izvjestan broj Židova. 35 Neki Dositej, konjanik iz redova Tubijanaca, ?ovjek hrabar, uhvati Gorgiju. Drže?i ga za plašt, silom ga je vukao da prokletnika zarobi živa; ali na nj naletje neki tra?ki konjanik i odsije?e mu ruku u ramenu. Gorgija pobježe u Marisu. 36 Kako su se Ezdrinovi ljudi od dugog vojevanja izmorili, Juda zamoli Gospodina da im u boju bude pomo?nik i vo?a. 37 Potom jezikom otaca zaklikta što mu grlo dade i zapjeva hvalospjeve te nenadano napade Gorgijine ljude i natjera ih u bijeg. Žrtva za mrtve 38 Sabravši vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema obi?aju o?istiše i proslaviše subotu. 39 Sutradan su došli Judini ljudi - jer je ve? bio posljednji ?as - da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove ro?ake u grobovima otaca. 40 Tu su pod odje?om svakoga mrtvaca našli predmete posve?ene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti. 41 Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno. 42 Zatim se pomoliše da bi se po?injeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se ?uvaju ?isti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali. 43 Nato je sabrao oko dvije tisu?e srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. U?inio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnu?e. 44 Jer da nije vjerovao da ?e pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve. 45ome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja ?eka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi. Vojna Antioha i Lizije Menelajeva smrt

13

13Godine sto ?etrdeset i devete do?uli su Judini ljudi da Antioh Eupator dolazi s mnoštvom vojske na Judeju 2 i da je s njime njegov skrbnik Lizija, upravitelj državnih poslova; i da svaki ima gr?ku vojsku od stotinu i deset tisu?a pješaka, pet tisu?a i tri stotine konjanika, dvadeset i dva slona i tri stotine bojnih kola, opremljenih srpovima. 3 Njima se pridružio i Menelaj, vrlo prepredeno poti?u?i Antioha, ne zato što bi svojoj domovini želio sre?u, nego u nadi da ?e se održati na vlasti. 4 Ali Kralj kraljeva raspiri Antiohov gnjev na zlikovca, jer je Lizija kralju obrazložio da je Menelaj krivac svemu zlu. Zato Antioh zapovjedi da ga odvedu u Bereju i ondje pogube prema mjesnom obi?aju. 5 U tom se mjestu nalazi kula visoka pedeset lakata, puna pepela, a na njoj je naprava koja se okre?e naokolo i odasvud sunovra?uje u pepeo. 6 Tu se mora popeti krivac svetogrdne plja?ke ili kakvih drugih velikih zlo?ina da ga odande strmoglave u smrt. 7 Takva je smrtna kazna zadesila tog nevjernika Menelaja a da ga nisu ni pokopali. 8 I to s pravom; sagriješio je mnogo protiv žrtvenika, kojega je i oganj i pepeo svet, i zato ga je stigla smrt u pepelu. Molitve i uspjeh Židova kraj Modina 9 U to se primicao kralj, preme?u?i u glavi najokrutnije nakane kako bi Židovima napakostio još gore nego njegov otac. 10 Kad je Juda za to saznao, odredio je da narod danju i no?u zazivlje Gospodina, da i sad kao neko? pritekne u pomo? onima kojima prijeti pogibao da ih liše Zakona, domovine i svetog Hrama 11 te da ne dopusti da puk koji je malo odahnuo opet padne pod vlast bogohulnih naroda. 12 Kad su svi zajedno izvršili taj nalog, zaklinju?i milosrdnog Gospodina suzama i postovima, prostrti ni?ice tri dana zaredom, Juda ih ohrabri i pozva da se spreme. 13 Potom je sa starješinama odlu?io da ne ?ekaju, nego da izi?u i s Božjom pomo?i riješe stvar prije nego kraljeva vojska upadne u Judeju i zauzme grad. 14 Prepustivši, dakle, pothvat Stvoritelju svijeta, potaknu svoje drugove da se za zakone, Hram, Grad, domovinu i ustanove juna?ki bore na život i smrt, pa se utabori kod Modina. 15 Davši tada svojima bojni zov: "Božja je pobjeda!", no?u s najboljim poizbor momcima napade kraljev šator; pobi u taboru oko dvije tisu?e ljudi, a njegovi ljudi probodoše najve?ega slona i njegova upravlja?a u ku?ici. 16 Ispuniše sav tabor stravom i metežom pa se pobjedonosno povukoše. 17 Kad je po?ela svitati zora, sve je bilo gotovo, jer je Gospod pomogao i štitio Judu. Antioh V. pregovara sa Židovima 18 Kad je kralj iskusio židovsku hrabrost, pokuša varkama napadati njihove položaje. 19 Približi se snažnoj židovskoj tvr?avi Betsur, ali je bio odbijen, svladan, pobije?en. 20 Juda je opsjednutima slao što im je bilo potrebno. 21 Ali je neki Rodok iz židovske vojske neprijateljima odao tajne. Pronašli su ga, uhvatili i smaknuli. 22 Kralj je i drugi put poveo pregovore s onima u Betsuru, ponudio im mir, prihvatio uvjete pa se povukao; a zatim napade Judu i njegove ljude, ali bi poražen. 23 Kad je doznao da je Filip, koga je postavio za državnog upravitelja u Antiohiji, podigao bunu, usplahirio se pa stade opet pregovarati sa Židovima; prihvati njihove uvjete i zakletvom se na njih obveza. Poslije izmirenja prinese žrtvu, po?asti Hram i nadari Sveto mjesto. 24 Dobro je primio Makabeja i postavio ga za namjesnika od Ptolemaide do zemlje Gerenijaca. 25 Ode u Ptolemaidu, ali se njezini gra?ani nisu slagali s ugovorom; negodovali su zbog nekih stavaka i tražili da se ponište. 26a se na besjedište pope Lizija. Branio je nagodbu kako je najbolje znao; uvjeri stanovnike, umiri ih i pridobi, a onda se vrati u Antiohiju. Tako se završio kraljev vojni pohod i uzmak. VII. BORBA PROTIV NIKANORA, ZAPOVJEDNIKA DEMETRIJA I. NIKANOROV DAN Upletanje velikog sve?enika Alkima

14

14Poslije tri godine saznali su Juda i njegovi ljudi da je Seleukov sin Demetrije s jakom vojskom i brodovljem doplovio u luku Tripolis, 2 zavladao zemljom i pogubio Antioha i njegova skrbnika Liziju. 3 Neki Alkim, koji je prije bio veliki sve?enik a poslije se u vrijeme pobune svojevoljno okaljao, vide?i da se nikako ne može održati i da mu je posve onemogu?en pristup k svetom žrtveniku, 4 po?e godine sto pedeset i prve kralju Demetriju i donese mu zlatnu krunu i palmu, i k tome maslinove gran?ice koje se obi?avaju prikazivati u Hramu. Ina?e tog dana nije u?inio ništa više. 5 Ali kad ga je potom Demetrije pozvao u vije?e i upitao kakvo je raspoloženje i koje su nakane Židova, on iskoristi tu priliku za svoje lude namjere i odgovori: 6 "Židovi koji se zovu Hasideji, a kojima je na ?elu Juda Makabej, vode neprestano ratove i dižu bune te ne daju da se kraljevstvo naužije blagostanja. 7 Zato sam ja, lišen pradjedovske ?asti, to jest velikog sve?eništva, došao ovamo, 8 jer su mi na srcu u prvom redu kraljevska prava, a u drugom naši sugra?ani, jer zbog nepromišljenosti spomenutih ljudi sav naš narod trpi nemalu štetu. 9 Kad sve to potanko saznaš, o kralju, po svojoj blagoj ?ovjekoljubivosti koju gojiš prema svima, udostoj se pobrinuti za dobro naše zemlje i našega naroda, kojemu prijeti pogibao sa svih strana. 10 Jer dok Juda živi, ne može država uživati mira." 11 ?im je to izgovorio, ostali kraljevi prijatelji, neprijateljski raspoloženi prema Judi, još ve?ma uzeše podjarivati Demetrija. 12 On odmah dozva Nikanora, koji je zapovijedao odredom slonova, te ga imenova upraviteljem Judeje i posla ga 13 s nalogom da Judu pogubi a njegove ljude rastjera te da Alkima postavi za velikog sve?enika veli?anstvenog Svetišta. 14 Oni pogani koji bijahu pred Judom iz Judeje pobjegli pridružiše se hrpimice Nikanoru, jer su mislili da ?e se nezgode i nesre?e Židova okrenuti u njihovu korist. Nikanor se sprijateljuje s Judom 15 Kad su Židovi ?uli za Nikanorov dolazak i za navalu pogana, posuli su se prašinom i stali se moliti Onome koji je dovijeka uspostavio svoj narod i koji se uvijek vidljivim znakovima zauzima za svoju Baštinu. 16 Na nalog svog zapovjednika odmah krenuše odande i sukobiše se s njima kod mjesta Desaua. 17 Judin brat Šimun uhvati se s Nikanorom, ali, iznena?en neo?ekivanim dolaskom protivni?kih ?eta, pretrpje malen neuspjeh. 18 Ipak se Nikanor bojao da odlu?i krvlju, jer je ?uo o junaštvu Jude i njegovih, o njihovoj neustrašivosti u bojevima za domovinu. 19 Zato je poslao Posidonija, Teodota i Natatiju da Židovima predlože i prihvate mirovne ponude. 20 Ispitavši dublje te prijedloge, zapovjednik ih priop?i svojim vojnicima; pokazalo se da su jednodušni i da pristaju na nagodbu. 21 Uglavili su dan kada ?e se zapovjednici sastati na istom mjestu. Tada su sa svake strane došla po jedna bojna kola te su postavili po?asne stolice. 22 Juda je na prikladnim mjestima razmjestio naoružane ljude spremne ako bi neprijatelji iznenada što vjerolomno pokušali. Lijepo su se sporazumjeli. 23 Nikanor se zadržao u Jeruzalemu, ne ?ine?i ništa nepravedno. Štoviše, otpustio je ljude koji se bijahu okupili oko njega. 24 Judu je neprestano imao uza se, jer je u srcu osje?ao sklonost prema tom ?ovjeku. 25 Nagovorio ga da se oženi i da ima djecu. Juda se oženio, živio u blagostanju i nauživao se života. Alkim ponovo raspiruje neprijateljstvo Nikanor prijeti Hramu 26 Kad je Alkim vidio njihovu me?usobnu sklonost i shvatio da su sklopili ugovor, otišao je Demetriju i rekao mu da Nikanor ima izdajni?ke namjere, jer je Judu, protivnika njegova kraljevstva, imenovao nasljednikom. 27 Nato se kralj razgnjevi: razjaren klevetama tog nitkova, napisa Nikanoru pismo i poru?i mu da zbog nagodbe veoma negoduje; i zapovjedi mu da mu odmah u Antiohiju pošalje Makabeja okovana. 28 Kad je to stiglo Nikanoru, zbunio se, jer mu bijaše teško da pogazi nagodbu s ?ovjekom koji nije ništa kriv. 29 Ali kako nije bilo mogu?e usprotiviti se kralju, vrebao je prigodu da taj nalog izvrši lukavštinom. 30 Makabej je ipak zamijetio da se Nikanor hladnije vlada prema njemu i da ga susre?e grublje nego što je obi?avao te nasluti da ta hladno?a nije dobar znak. Zato skupi oko sebe mnogo svojih pristalica i stade izbjegavati Nikanora. 31 A ovaj, vide?i kako ga je ?ovjek vješto nadmudrio, po?e u uzvišeni i sveti Hram upravo kad su sve?enici prinosili obredne žrtve i zapovjedi da mu predaju tog ?ovjeka. 32 Kako su mu oni pod zakletvom izjavljivali da ne znaju gdje je ?ovjek koga traži, 33 on podiže desnicu prema Hramu i zakle se ovako: "Ako mi ne predate Judu svezana lancima, sravnit ?u to Božje svetište sa zemljom, raskopat ?u žrtvenik te ?u na istome mjestu podi?i divan hram Dionizu." 34 Rekavši to, ode. Tada sve?enici podigoše ruke prema nebu i zazvaše Onoga koji je uvijek branio naš narod: 35 "O ti Gospodaru komu ništa ne treba, tebi se svidjelo da se Hram u kojem prebivaš nalazi me?u nama. 36 Zato sad, sveti Gospodaru svake svetosti, sa?uvaj dovijeka neoskvrnjen ovaj Dom koji je nedavno o?iš?en." Razisova smrt 37 Uto Nikanoru optužiše Razisa, jednog od jeruzalemskih starješina, ?ovjeka koji je ljubio svoje sugra?ane i bio na vrlo dobru glasu, pa su ga zbog njegove dobrote nazivali ocem Židova. 38 On je ve? u prvim vremenima pobune bio okrivljen zbog židovstva te se tijelom i dušom najpostojanije izložio za židovstvo. 39 Stoga je Nikanor, da pokaže svoju otvorenu nesklonost prema Židovima, poslao preko pet stotina vojnika da ga uhvate, 40 jer nije sumnjao da ?e nestanak tog ?ovjeka za Židove zna?iti težak udarac. 41 Kad je, dakle, rulja ve? gotovo osvojila kulu i jurišala na ulazna vrata, kad je ve? bio izdan nalog da se podmetne vatra i vrata zapale, Razis se, opkoljen odasvud, baci na vlastiti ma?. 42 Radije je htio ?asno poginuti nego dopasti u bezbožni?ke ruke da podnosi uvrede nedostojne njegove plemenitosti. 43 Ali kako se u bojnoj žurbi nije smrtno pogodio, a rulja na vrata prodirala unutra, odvažno otr?a na zid te se juna?ki strmoglavi na rulju. 44 Kako su se svi odmah razmakli, pade usred praznine. 45 Još dišu?i, ponesen gnjevom, ustade sav obliven krvlju i unato? teškim ranama potr?a kroz rulju te stade na strmu pe?inu. 46 posve bez krvi, istrže sebi utrobu uhvativši je objema rukama te je baci na rulju, mole?i Gospodara života i duha da mu je jednom opet vrati. Tako je preminuo. Nikanorove hule

15

15Kad je Nikanor doznao da se Juda i njegovi nalaze u podru?ju Samarije, odlu?io je da ih bez ikakve opasnosti napadne na dan po?inka. 2 Židovi koji su ga prisilno slijedili opomenuše ga: "Nemoj ih tako divlja?ki i barbarski zatirati, nego poštuj dan što ga je Onaj koji bdi nad svime napose posvetio." 3 Tada ih taj trostruki zlikovac upita postoji li na nebu vladalac koji je zapovjedio da se svetkuje dan subotnji. 4 Kad su mu oni izjavili: "Postoji živi Gospod, Vladalac na nebu, koji zapovjedi da se svetkuje sedmi dan", 5 on odgovori: "A ja sam vladalac na zemlji i ja zapovijedam da se pograbi oružje i da se izvrše kraljevski poslovi." Ipak mu nije uspjelo da izvrši svoju zlo?ina?ku odluku. Judin poticaj i san 6 Dok se Nikanor u krajnjoj razmetljivosti nadimao te odlu?io da plijenom, otetim Judi i njegovima, podigne zajedni?ki spomenik, 7 Makabej se opet postojano i nepokolebljivo uzdao da ?e mu Gospodin prite?i u pomo?. 8 Hrabrio je svoje ljude neka se ne plaše navale pogana, nego neka se sjete pomo?i što su je od Neba ve? primili i nadaju se da ?e im i sada Svemogu?i udijeliti pobjedu. 9 Osokolivši ih rije?ima Zakona i Proroka, podsjetivši ih na bojeve što su ih ve? b§ili, u?vrsti ih u hrabrosti. 10 Kad im je tako osmjelio srca, još ih upozori kako pogani okre?u vjerom i krše zakletvu. 11 Pošto je tako svakoga od njih naoružao manje pouzdanjem u štitove i koplja a više smjeloš?u i pobudnim rije?ima, ispri?a im vjerodostojan san, vi?enje, a oni mu se svi obradovaše. 12 Evo što je vidio: bivši veliki sve?enik Onija, ?ovjek dobar i ?estit, skroman u opho?enju, blage ?udi, otmjen u govoru, od djetinjstva vi?an svakoj kreposti, podigao ruke i molio za svu židovsku zajednicu. 13 Zatim se Judi ukazao i ?ovjek vremešan i ?astan, ?udesna i veli?anstvena dostojanstva. 14 Tada Onija progovori: "Ovo je ljubitelj svoje bra?e koji se mnogo moli za narod i za sav Sveti grad - Božji prorok Jeremija." 15 Nato Jeremija pruži desnicu i Judi preda zlatan ma?. Predaju?i mu ga, re?e: 16 "Prihvati ovaj sveti ma?: Božji je dar, njime ?eš slomiti neprijatelje!" Raspored boraca 17 Obodreni tim lijepim Judinim rije?ima, što su mogle nadahnuti junaštvom i mlada srca ispuniti muževnoš?u, Židovi odlu?iše da se i ne utabore, nego da odmah navale i juna?ki, u borbi prsa o prsa, sve riješe, budu?i da su Grad i svetinje i Hram bili u opasnosti. 18 Nisu se toliko zabrinjavali za žene, djecu, bra?u i ro?ake, koliko ih je morio najve?i i prvi strah - strah za posve?eni Hram. 19 Ali je i one koji su ostali u gradu obuzimala velika tjeskoba: bili su u strahu zbog bitke na otvorenom polju. 20 Svi su iš?ekivali ishod bitke: neprijatelj se ve? bio sabrao i svrstao za boj, slonove su doveli na prikladna mjesta, a konjanike razmjestili na krilima. 21 Makabej vidje to veliko mnoštvo, raznovrsnu opremu i strašnu pojavu slonova. Podiže ruke k nebu i zazva ?udotvorca Gospodina, jer je znao da on pobjede ne dijeli prema oružju nego prema tomu koga smatra dostojnim. 22 Zazvao je ovako: "Ti si, o Gospodaru, za judejskog kralja Ezekije poslao svog an?ela, koji pobi sto osamdeset i pet tisu?a Sanheribovih ljudi. 23 Zato, o nebeski Vladaru, pošalji i sad ispred nas dobra an?ela da sije strah i trepet! 24 Jakom mišicom svojom udari one koji, hule?i, iza?oše da napadnu tvoj sveti narod!" Tako je završio molitvu. Nikanorov poraz 25 Dok su se Nikanorove ?ete primicale uz jeku truba i bojne pjesme, 26 Judini se ljudi sukobiše s neprijateljem uz vapaje i molitve. 27 Bore?i se rukama a mole?i se srcima Bogu, oborili su ne manje od trideset i pet tisu?a ljudi, obradovani o?evidnom Božjom pomo?i. 28 Kad su se poslije boja veselo vra?ali, opaziše Nikanora gdje leži u bojnoj opremi. 29 Podiže se vika i nasta metež, a oni uzeše slaviti Svemogu?ega jezikom svojih otaca. 30 Nato Juda, koji se tijelom i dušom bacio u prve redove za svoje sugra?ane i koji je prema svojim sunarodnjacima gajio mladena?ku blagonaklonost, zapovjedi da Nikanoru odsijeku glavu i ruku u ramenu i odnesu ih u Jeruzalem. 31 I sam je onamo pošao, sazvao svoje sunarodnjake i sve?enike te stao pred žrtvenik. Tada posla po one u Tvr?i: 32 pokaza im glavu zlo?ina?kog Nikanora i ruku koju taj hulitelj bijaše drzovito podigao protiv svetog Doma Svevladara. 33 Odrezavši jezik bezbožnog Nikanora, naredi da se komad po komad dade pticama i da se pred Hramom objesi njegova lu?a?ka ruka. 34 Svi su tada, upravivši o?i nebu, blagoslivljali Gospoda koji se o?itovao: "Blagoslovljen bio Onaj koji je svoje Prebivalište sa?uvao neoskvrnjeno!" 35 Juda objesi Nikanorovu glavu na Tvr?u, da svima bude na vidiku kao o?evidan znak pomo?i Gospodnje. 36 Svi jednodušno zaklju?iše da se taj dan nipošto ne zaboravi, nego da se slavi trinaestog dana dvanaestog mjeseca, koji se aramejskim jezikom zove Adar, uo?i dana Mordokajeva. Pogovor 37 Budu?i da je s Nikanorom dokon?ano te su Hebreji od tog vremena zavladali gradom, ja ?u ovim završiti svoju povijest. 38 Ako sam je dobro i vješto sastavio, ispunila mi se želja. Ako li slabo i osrednje, u?inio sam što sam mogao.