Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Druga knjiga o Samuelu David doznaje za smrt Šaulovu

1

1Poslije Šaulove smrti David se vratio ku?i pobijedivši Amale?ane. Dva je dana proveo u Siklagu. 2 Tre?ega dana do?e neki ?ovjek iz Šaulova tabora, razdrtih haljina i prahom posute glave. Došavši k Davidu, baci se na zemlju i pokloni mu se. 3 David ga upita: "Odakle dolaziš?" A on mu odgovori: "Umakao sam iz izraelskog tabora." 4 A David ga upita: "Što se dogodilo? Pripovijedaj mi!" On odvrati: "Narod je pobjegao iz boja, a mnogo je ljudi i poginulo. Mrtvi su i Šaul i njegov sin Jonatan." 5 Nato David upita mladoga glasonošu: "Kako znaš da je poginuo Šaul i njegov sin Jonatan?" 6 A mladi glasonoša odgovori: "Slu?ajno sam došao na goru Gilbou i vidio Šaula kako se upro u svoje koplje, a bojna kola i konjanici natisnuli se za njim. 10 Pristupih k njemu i zadadoh mu smrtni udarac, jer sam znao da ne?e preživjeti nakon pada. Zatim uzeh kraljevski znak koji mu bijaše na glavi i narukvicu koju imaše na ruci i, evo, donesoh to svome gospodaru." 11 Tada David zgrabi svoje haljine i razdrije ih, a tako i svi ljudi koji bijahu s njim. 12 I naricali su, plakali i postili do ve?era za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom, za Jahvinim narodom i za domom Izraelovim što izginuše od ma?a. 13 Potom David upita mladoga glasonošu: "Odakle si ti?" A on odgovori: "Ja sam sin jednoga došljaka, Amale?anina." 14 Tada mu re?e David: "Kako se nisi bojao di?i ruku da ubiješ pomazanika Jahvina?" 15 I dozva David jednoga od momaka i zapovjedi mu: "Do?i ovamo i smakni ga!" Udari ga momak i on umrije. 17 Tada David zapjeva ovu tužaljku za Šaulom i za njegovim sinom Jonatanom. 18 Zapisana je u Knjizi Pravednikovoj da je u?e sinovi Judini. David re?e: 19 "Oh, kako ti slava pade, Izraele, izginuše div-junaci na tvom visu! 20 O porazu vi u Gatu ne pri?ajte, aškelonskim ulicama ne glasite, da se k?eri ne vesele filistejske, mlade žene da ne kli?u nevjerni?ke. 21 O Gilbojske gore klete, rosa na vas ne padala nit vas kiša s neba prala! Vaša polja ne vra?ala rod za sjeme, jer kod vas je osramo?en štit junaka! Štit Šaulov nije bio uljem mazan, 22 nego krvlju ranjenika, maš?u palih! Luk Jonate nikad nije promašio, ma? Šaulov nikad bezuspješan bio! 23 Šaul i Jonata, ljupki, ponositi, ni živi se ne rastaše, ni u smrti! Od orlova bjehu brži, od lavova snagom ja?i! 24 Za Šaulom sad pla?ite, Izraelke, jer je u kras i u grimiz vas odijevo! Uz to zlatan nakit on je na ruho vam pri?vrš?ivo. 25 Usred boja poginuše div-junaci! Smrt me tvoja, Jonatane, ožalosti! 26 Žao mi je tebe, brate, Jonatane! Kako li mi drag bijaše ti veoma! Ljubav tvoja bješe meni još od ženske ?udesnija. 27 kako su izginuli div-junaci, i oružje bojno kako skršeno je!" IV. DAVID 1. DAVID KRALJ JUDE Davidovo pomazanje u Hebronu

2

1Poslije toga David upita Jahvu ovako: "Treba li da po?em u koji Judin grad?" A Jahve mu odgovori: "Po?i!" David opet upita: "Kamo da po?em?" A odgovor bješe: "U Hebron!" 2 Tako David ode onamo, a s njim i njegove dvije žene, Ahinoama iz Jizreela i Abigajila, Nabalova žena iz Karmela. 3 I ljudi koji bijahu s Davidom odoše s njim, svaki sa svojom obitelji, i nastaniše se u gradi?ima Hebrona. 4 Tada do?oše ljudi iz Jude i pomazaše ondje Davida za kralja nad domom Judinim. Poruka Jabešanima Tada javiše Davidu da su ljudi iz Jabeša u Gileadu pokopali Šaula. 5 Nato David posla glasnike k Jabešanima u Gileadu i poru?i im: "Budite blagoslovljeni od Jahve što ste izvršili to djelo ljubavi prema svome gospodaru Šaulu i što ste ga pokopali! 6 Zato neka vam Jahve iskaže svoju ljubav i dobrotu, a i ja ?u vam u?initi dobro zato što ste tako radili. 7 A sada se ohrabrite i budite junaci, jer je Šaul, vaš gospodar, poginuo, a mene je Judin dom pomazao za svoga kralja." Abner postavlja Išbaala za kralja u Izraelu 8 Ali Abner, sin Nerov, vojvoda Šaulove vojske, bijaše uzeo Šaulova sina Išbaala i doveo ga prijeko u Mahanajim. 9 Ondje ga je postavio za kralja nad Gileadom, nad Ašeranima, nad Jizreelom, Efrajimom, Benjaminom i nad svim Izraelom. 10 Išbaalu, sinu Šaulovu, bijaše ?etrdeset godina kad je postao kraljem nad Izraelom, a kraljevao je dvije godine. Samo je Judin dom pristao uz Davida. 11 A David je kraljevao u Hebronu nad Judinim domom sedam godina i šest mjeseci. Rat izme?u Jude i Izraela - Bitka kod Gibeona 12 Potom izi?e Abner, Nerov sin, s ljudima Šaulova sina Išbaala iz Mahanajima prema Gibeonu. 13 Ali i Joab, Sarvijin sin, izi?e s Davidovim ljudima iz Hebrona i srete se s njima kod Gibeonskog jezera. Tu se zaustaviše, ovi s jedne strane jezera, a oni s druge strane. 14 Tada Abner re?e Joabu: "Neka ustanu mladi?i i neka se bore pred nama!" A Joab odgovori: "Neka ustanu!" 15 I ustadoše, pa ih izbrojiše: dvanaest od Benjamina za Išbaala, Šaulova sina, i dvanaest od Davidovih ljudi. 16 I svaki dohvati svoga protivnika za glavu i zabode mu ma? u bok, tako da su svi popadali zajedno. Zato se to mjesto prozvalo Polje bokova, a leži kod Gibeona. 17 Potom se zametnu onoga dana vrlo žestoka bitka i Davidove ?ete razbiše Abnera i Izraelce. 18 A bijahu ondje tri Sarvijina sina: Joab, Abišaj i Asahel; a Asahel bijaše brz u trku kao gazela u polju. 19 I jurnu Asahel u potjeru za Abnerom; u stopu je slijedio Abnera ne skre?u?i ni desno ni lijevo. 20 Abner se obazre i upita: "Jesi li to ti, Asahele?" A on odgovori: "Jesam." 21 A Abner mu re?e: "Okreni se nadesno ili nalijevo pa zgrabi jednoga od tih mladi?a i uzmi njegovu odoru!" Ali Asahel nije htio da skrene od njega. 22 Abner opet re?e Asahelu: "Ukloni se od mene! Zašto da te sastavim sa zemljom? Kako bih onda još smio do?i na o?i tvome bratu Joabu?" 23 Ali on nikako nije htio da se ukloni. Zato ga Abner udari stražnjim krajem koplja u trbuh tako da mu je koplje izašlo kroz le?a van: on ondje pade i umrije na mjestu. I ustavljao se tko god je došao na ono mjesto gdje je pao i umro Asahel. 24 Ali Joab i Abišaj nastaviše da gone Abnera, a kad je sunce zašlo, stigoše do brežuljka Ame, koji leži isto?no od doline, na putu prema Gebi. 25 Dotle se Benjaminovi sinovi skupiše za Abnerom, sastaviše ?etu i stadoše na vrh brežuljka Ame. 26 Tada Abner viknu Joabu: "Zar ?e nas dovijeka proždirati ma?? Ne znaš li da ?e to svršiti nesre?om? Kad ?eš napokon kazati svojim ljudima da se okane gonjenja svoje bra?e?" 27 A Joab odvrati: "Tako mi živog Jahve, da ti nisi progovorio, tek bi se sutra ujutro ovi ljudi okanili gonjenja svoje bra?e." 28 Nato Joab zatrubi u rog i sva vojska stade: prestadoše goniti Izraela i ne nastaviše boja. 29 Abner i njegovi ljudi išli su kroz Arabu cijelu onu no?; onda prije?oše preko Jordana, nastaviše put cijelo jutro i stigoše napokon u Mahanajim. 30 Kad je Joab odustao od potjere za Abnerom i skupio svu vojsku, vidješe da izme?u Davidovih ljudi nema devetnaestorice, i uz to Asahela. 31 A Davidovi su ljudi od Benjaminovih sinova, Abnerovih vojnika, pobili tri stotine i šezdeset ljudi. 32hela ponesoše i pokopaše u grobu njegova oca u Betlehemu. A Joab i njegovi ljudi išli su svu no? i ve? se bijaše zadanilo kad stigoše u Hebron.

3

1Rat izme?u Šaulove ku?e i Davidove ku?e potrajao je još dugo vremena, ali je David sve više ja?ao, a Šaulova ku?a postajala sve slabija. Davidovi sinovi ro?eni u Hebronu 2 Davidu se rodiše sinovi u Hebronu. Prvenac mu je bio Amnon, od Ahinoame Jizreelke; 3 drugi mu je bio Kileab, od Abigajile, žene Nabalove iz Karmela; tre?i Abšalom, sin Maake, k?eri gešurskoga kralja Tolmaja; 4 ?etvrti Adonija, sin Hagitin; peti Šefatja, sim Abitalin; 5 šesti Jitream, od Egle, Davidove žene. Ti se Davidu rodiše u Hebronu. Razdor izme?u Abnera i Išbaala 6 Dok je trajao rat izme?u Šaulove ku?e i Davidove ku?e, Abner je malo-pomalo prisvajao svu vlast u Šaulovoj ku?i. 7 A u ku?i bijaše Šaulova ino?a po imenu Rispa, k?i Ajina: nju Abner uze sebi. A Išbaal upita Abnera: "Zašto si se približio ino?i moga oca?" 8 Na te Išbaalove rije?i Abner se razgnjevi i re?e: "Zar sam ja pasja glava u Judi? Do danas sam samo dobro ?inio domu tvoga oca Šaula, njegovoj bra?i i njegovim prijateljima; nisam dopustio da padneš u Davidove ruke, a ti me danas prekoravaš zbog obi?ne žene! 9 Neka Abneru Bog u?ini ovo zlo i neka mu doda drugo ako ne izvršim kako se Jahve zakleo Davidu: 10 da ?e oduzeti kraljevstvo Šaulovoj ku?i i da ?e utvrditi Davidov prijesto nad Izraelom i nad Judom od Dana pa do Beer Šebe!" 11 Išbaal se ne usudi odgovoriti ni rije?i Abneru jer ga se bojaše. Abner pregovara s Davidom 12 Nato Abner posla glasnike k Davidu i poru?i mu: "?ija je zemlja?" Htio je re?i: "U?ini savez sa mnom i moja ?e ti ruka pomo?i da okupiš oko sebe svega Izraela." 13 David odgovori Abneru: "Dobro! U?init ?u savez s tobom! Ali samo jedno tražim od tebe: ne smiješ mi do?i na o?i ako ne dovedeš sa sobom Mikalu, Šaulovu k?er, kad do?eš da vidiš moje lice." 14 Ujedno posla David glasnike i k Išbaalu, Šaulovu sinu, s porukom: "Vrati mi moju ženu Mikalu, koju sam stekao stotinom filistejskih obrezaka." 15 Išbaal posla po nju i uze je od njezina muža Paltiela, Lajiševa sina. 16 A njezin muž po?e s njom i pratio ju je pla?u?i sve do Bahurima. Tada mu Abner re?e: "Hajde, vrati se sada ku?i!" I on se vrati. 17 Abner je ve? bio razgovarao s Izraelovim starješinama i rekao im: "Ve? odavna želite Davida za svoga kralja. 19 Tako je Abner govorio i Benjaminovim sinovima, a onda je otišao u Hebron da javi Davidu sve što se svidjelo Izraelu i domu Benjaminovu. 20 Kad je Abner došao k Davidu u Hebron, i s njim dvadeset ljudi, David priredi gozbu Abneru i ljudima koji bijahu s njim. 21 Tada Abner re?e Davidu: "Hajdemo! Ja ?u skupiti svega Izraela oko gospodara moga kralja: oni ?e sklopiti s tobom savez i ti ?eš kraljevati nad svim što budeš želio." David otpusti Abnera, koji ode u miru. Umorstvo Abnerovo 22 I gle, Davidovi se ljudi s Joabom upravo vra?ali sa ?etovanja, nose?i sa sobom bogat plijen, a Abner nije više bio kod Davida u Hebronu, jer ga David bijaše otpustio te je on otišao u miru. 23 Kad stiže Joab i sva vojska što je išla s njim, javiše Joabu da je Abner, Nerov sin, bio došao kralju i da ga je kralj otpustio da ode u miru. 24 Tada Joab do?e kralju i re?e mu: "Što si u?inio? Abner je došao k tebi, zašto si ga otpustio da ode u miru? 25 Zar ne znaš Abnera, Nerova sina? Došao je da te prevari, da dozna tvoje korake, da dozna sve što ?iniš!" 26 Potom iza?e Joab od Davida i posla glasnike za Abnerom, koji ga vratiše, od studenca Sire, a David nije znao ništa o tome. 27 Kad se Abner vratio u Hebron, odvede ga Joab u stranu iza vrata, kao da želi s njim nesmetano govoriti, i ondje ga smrtno rani u slabine da se osveti za krv svoga brata Asahela. 28 Kad je David to poslije ?uo, re?e: "Ja i moje kraljevstvo nevini smo pred Jahvom dovijeka za krv Abnera, sina Nerova. 29 Neka padne na Joabovu glavu i na sav njegov o?inski dom! Nikad ne ponestalo u Joabovu domu ljudi bolesnih od gnojenja ili od gube, ljudi koji se la?aju vretena ili padaju od ma?a, ljudi koji nemaju kruha!" - 30 Joab i njegov brat Abišaj ubili su Abnera jer je on pogubio njihova brata Asahela u boju kod Gibeona. - 31 Nato David re?e Joabu i svoj vojsci koja je bila s njim: "Razderite svoje haljine, obucite kostrijet i nari?ite za Abnerom!" I kralj David po?e za nosilima. 32 Kad su ukopali Abnera u Hebronu, udari kralj u glasan pla? na grobu Abnerovu, a plakao je i sav narod. 33 Tada kralj ispjeva ovu tužaljku za Abnerom: "Zar morade umrijeti Abner kako umire luda? 34 Ruke tvoje ne bijahu vezane, noge tvoje ne bijahu okovane. Pao si kao što se pada od zlikovaca!" Tada sav narod još lju?e zaplaka za njim. 35 Nato pristupi sav narod nutkaju?i Davida da jede dok je još dana, ali se David zakle ovako: "Neka mi Bog u?ini ovo zlo i neka mi doda drugo zlo ako okusim kruha ili što drugo prije zalaska sunca!" 36 Sav je nar od to ?uo, i bilo mu je po volji, kao što je narod i sve drugo odobravao što god je kralj ?inio. 37 Toga dana sav narod i sav Izrael spozna da kralj nije kriv u umorstvu Abnera, sina Nerova. 38 Nato kralj re?e svojim dvoranima: "Ne znate li da je danas pao knez i velik ?ovjek u Izraelu? 39 ja sam sada još slab, iako sam pomazani kralj, a ovi ljudi, Sarvijini sinovi, ja?i su od mene. Neka Jahve plati zlo?incu po njegovoj zlo?i!" Umorstvo Išbaalovo

4

1Kad je Šaulov sin Išbaal ?uo da je poginuo Abner u Hebronu, klonuše mu ruke i sav se Izrael zaprepasti. 2 A Šaulov sin Išbaal imaše dvojicu vo?a svojih ?eta; jedan se zvao Baana, a drugi Rekab; bili su sinovi Rimona Beero?anina iz Benjaminova plemena, jer se Beerot pribraja k Benjaminu. 3 A Beero?ani bijahu pobjegli u Gitajim, gdje su ostali kao došljaci do današnjeg dana. 4 Šaulov sin Jonatan imao je sina hroma na obje noge. Njemu je bilo pet godina kad je iz Jizreela došao glas o Šaulovoj i Jonatanovoj pogibiji. Njegova ga dadilja uze i pobježe, ali u brzini bijega dijete pade i osta hromo. Ime mu bijaše Meribaal. 5 Sinovi Rimona Beero?anina, Rekab i Baana, digoše se i do?oše za najve?e dnevne vru?ine Išbaalu do ku?e, a on upravo spavaše podnevni po?inak. 6 A vratarica, ?iste?i pšenicu, bijaše zadrijemala te je spavala. Rekab i njegov brat Baana prošuljaše se kraj nje. 7 Kad su ušli u ku?u, on je ležao na postelji u svojoj spavaonici. Oni ga ubiše, odsjekoše mu glavu i uzeše je i cijelu su onu no? išli putem kroz Arabu. 8 Glavu Išbaalovu donesoše Davidu u Hebron i rekoše kralju: "Evo glave Išbaala, sina Šaulova, tvoga neprijatelja koji ti je radio o glavi. Jahve je danas krvavo osvetio moga gospodara i kralja na Šaulu i njegovu rodu." 9 Ali David odvrati Rekabu i njegovu bratu Baani, sinovima Rimona iz Beerota, i re?e im: "Tako mi živog Jahve koje me izbavio iz svake nevolje! 10 Onaj koji mi je javio da je poginuo Šaul mislio je da mi javlja radosnu vijest, a ja sam ga uhvatio i pogubio u Siklagu da mu platim za njegovu dobru vijest! 11 Što ?u tek u?initi sa zlikovcima koji su ubili poštena ?ovjeka u njegovoj ku?i, na njegovoj postelji! Zar da ne tražim od vas ra?un za njegovu krv i da vas ne istrijebim sa zemlje?" 12o David zapovjedi vojnicima te ih pogubiše. Potom im odsjekoše ruke i noge i objesiše ih kod jezera u Hebronu. Išbaalovu glavu uzeše i pokopaše u Abnerovu grobu u Hebronu. 2. DAVID KRALJ JUDE I IZRAELA Davidovo pomazanje za kralja nad Izraelom

5

1Tada se sabraše sva izraelska plemena k Davidu u Hebron i rekoše: "Evo, mi smo od tvoje kosti i od tvoga mesa. 3 Tako do?oše sve izraelske starješine kralju u Hebron, a kralj David sklopi s njima savez u Hebronu pred Jahvom; i pomazaše Davida za kralja nad Izraelom. 4 Trideset je godina bilo Davidu kad je postao kralj, a kraljevao je ?etrdeset godina. 5 U Hebronu je kraljevao nad Judom sedam godina i šest mjeseci, a u Jeruzalemu kraljevaše trideset i tri godine nad svim Izraelom i nad Judom. Zauze?e Jeruzalema 6 David krene s ljudima na Jeruzalem protiv Jebusejaca, koji su živjeli u onoj zemlji. Ali oni poru?iše Davidu: "Ne?eš u?i ovamo! Slijepci ?e te i kljasti odbiti!" 0 je imalo zna?iti: David ne?e u?i ovamo.) 7 Ipak David osvoji Sionsku tvr?avu, to jest Davidov grad. 8 Onoga dana re?e David: "Tko god pobije Jebusejce i popne se kroz prorov ..." A kljaste i slijepe mrzi David iz sve duše. 0 se kaže: Slijepci i kljasti neka ne ulaze u Hram.) 9 David se nastani u tvr?avi i prozva je Davidov grad. Tada David podiže zid unaokolo od Mila pa unutra. 10 David je postajao sve silniji, jer Jahve, Bog nad vojskama, bijaše s njim. 11 Tirski kralj Hiram posla k Davidu izaslanstvo i cedrova drveta, tesara i zidara, koji sagradiše dvor Davidu. 12 Tada David spozna da ga je Jahve potvrdio za kralja nad Izraelom i da je vrlo uzvisio njegovo kraljevstvo radi svojega izraelskog naroda. Davidovi sinovi ro?eni u Jeruzalemu 13 Po dolasku iz Hebrona David uze još ino?a i žena iz Jeruzalema; i rodi se Davidu još sinova i k?eri. 14 Evo imena djece koja mu se rodiše u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon, 15 Jibhar, Elišua, Nefeg, Jafija, 16 Elišama, Beeljada i Elifelet. Pobjeda nad Filistejcima 17 Kad su Filistejci ?uli da su Davida pomazali za kralja nad Izraelom, izi?oše svi da se do?epaju Davida. ?uvši to, David si?e u svoj zaklon. 18 Filistejci do?oše i raširiše se po Refaimskoj dolini. 19 Tada David upita Jahvu: "Mogu li napasti Filistejce? Ho?eš li ih predati meni u ruke?" Jahve odgovori Davidu: "Napadni! Predat ?u Filistejce tebi u ruke!" 20 Tada David do?e u Baal Perasim i ondje ih pobi. David re?e: "Jahve je preda mnom prodro me?u moje neprijatelje kao što voda prodire." Stoga se ono mjesto prozvalo Baal Perasim. 21 Ostavili su ondje svoje bogove; a David i njegovi ljudi odnesoše ih. 22 Filistejci opet do?oše i raširiše se po Refaimskoj dolini. 23 David opet upita Jahvu, a on mu odgovori: "Ne idi pred njih, nego im za?i za le?a i navali na njih s protivne strane Bekaima. 24 Kad za?uješ topot koraka po bekaimskim vrhovima, onda se požuri, jer ?e tada Jahve i?i pred tobom da pobije filistejsku vojsku." 25id u?ini kako mu je zapovjedio Jahve i pobi Filistejce od Gibeona sve do ulaza u Gezer. Kov?eg saveza u Jeruzalemu

6

1Jednoga dana David opet skupi svu izabranu mom?ad u Izraelu, trideset tisu?a ljudi. 2 Zatim David i sva vojska što je bila s njim krenu na put i odoše u Baalu Judinu da odande donesu Kov?eg Božji, što nosi ime Jahve Sebaota koji stoluje nad kerubinima. 3 Kov?eg Božji metnuše na nova kola, iznijevši ga iz ku?e Abinadabove, koja je stajala na brežuljku. Uza i Ahjo, Abinadabovi sinovi, pratili su kola. 4 Uza je stupao kraj Kov?ega Božjeg, a Ahjo išao pred njim. 5 David i sav dom Izraelov igrahu pred Jahvom iz sve snage pjevaju?i uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala. 6 Kad su došli do Nakonova gumna, posegnu Uza rukom za Kov?egom Božjim da ga pridrži jer ga volovi umalo ne prevrnuše. 7 Ali se Jahve razgnjevio na Uzu: Bog ga na mjestu udari za taj prijestup, tako da je umro ondje, kraj Kov?ega Božjega. 8 Davidu bijaše žao što je Jahve onako udario Uzu, i on prozva ono mjesto Peres Uza, kako se zove i dan-danas. 9 Toga se dana David uplaši Jahve i re?e u sebi: "Kako bi mogao do?i k meni Kov?eg Jahvin?" 10 Zato David ne htjede dovesti Kov?eg Jahvin k sebi, u Davidov grad, nego ga otpremi u ku?u Obed-Edoma iz Gata. 11 I ostade Jahvin Kov?eg u ku?i Obed-Edomovoj u Gatu tri mjeseca i Jahve blagoslovi Obed-Edoma i svu njegovu obitelj. 12 Kad su kralju javili da je Jahve blagoslovio Obed-Edomovu obitelj i sav njegov posjed zbog Kov?ega Božjeg, ode David i ponese Kov?eg Božji iz Obed-Edomove ku?e gore u Davidov grad s velikim veseljem. 13 Tek što su nosioci Kov?ega Božjeg pokro?ili šest koraka, David žrtvova vola i tovna ovna. 14 David je igrao iz sve snage pred Jahvom, a bio je ogrnut samo lanenim ople?kom. 15 Tako su David i sav Izraelov dom nosili gore Kov?eg Jahvin kli?u?i i trube?i u rog. 16 A kad je Kov?eg Jahvin ulazio u Davidov grad, Šaulova je k?i Mikala gledala kroz prozor i vidjela kralja Davida kako ska?e i vrti se pred Jahvom i prezre ga ona u svome srcu. 17 Tada unesoše Kov?eg Jahvin i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda David prinese pred Jahvom paljenice i pri?esnice. 18 Pošto je prinio paljenice i pri?esnice, David blagoslovi narod imenom Jahve Sebaota. 19 Potom razdijeli me?u sav narod, me?u sve mnoštvo Izraelovo, ljudima i ženama, svakome po jedan kruh, komad mesa i kola? od suhoga grož?a. Zatim se razi?e sav narod, svaki svojoj ku?i. 20 Kad se David vratio ku?i da blagoslovi svoju obitelj, Šaulova k?i Mikala izi?e u susret Davidu i re?e mu: "Kako se ?asno danas ponio Izraelov kralj kad se otkrio pred o?ima sluškinja slugu svojih kao što se otkriva prost ?ovjek!" 21 Ali David odgovori Mikali: "Pred Jahvom ja igram! Tako mi živoga Jahve, koji me izabrao mjesto tvog oca i mjesto svega njegova doma da me postavi za kneza nad Izraelom, narodom Jahvinim: pred Jahvom ?u igrati! 22 I još ?u se dublje poniziti. Bit ?u neznatan u tvojim o?ima, ali pred sluškinjama o kojima govoriš, pred njima ?u biti u ?asti." 23ikala, Šaulova k?i, ne imade poroda do dana svoje smrti. Proro?anstvo Natanovo

7

1Kad se David nastanio u svojem dvoru i kad mu je Jahve pribavio mir od svih njegovih neprijatelja unaokolo, 2 re?e kralj proroku Natanu: "Pogledaj! Ja, evo, stojim u dvoru od cedrovine, a Kov?eg Božji stoji pod šatorom." 3 A Natan odgovori kralju: "Idi i ?ini sve što ti je na srcu jer je Jahve s tobom." 4 Ali još iste no?i do?e Natanu ova Jahvina rije?: 6 Nisam nikad prebivao u ku?i otkako sam izveo iz Egipta sinove Izraelove pa do današnjega dana, nego sam bio lutalac pod šatorom i u prebivalištu. 8 Zato sad ovo reci mome sluzi Davidu: Ovako govori Jahve nad vojskama: Ja sam te doveo s pašnjaka, od ovaca i koza, da budeš knez nad mojim izraelskim narodom. 9 Bio sam s tobom kuda si god išao, iskorijenio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. Ja ?u ti pribaviti veliko ime, kao što je velikaško ime na zemlji. 10 Odredit ?u prebivalište svojem izraelskom narodu, posadit ?u ga da živi na svojem mjestu i da ne luta više naokolo, niti da ga zlikovci mu?e kao prije, 11 onda kad sam odredio suce nad svojim izraelskim narodom. Ja ?u mu pribaviti mir od svih njegovih neprijatelja. Jahve ?e te u?initi velikim. Jahve ?e ti podi?i dom. 12 I kad se ispune tvoji dani i ti po?ineš kod svojih otaca, podi?i ?u tvoga potomka nakon tebe, koji ?e se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ?u njegovo kraljevstvo. 13 On ?e sagraditi dom imenu mojem, a ja ?u utvrditi njegovo prijestolje zauvijek. 14 Ja ?u njemu biti otac, a on ?e meni biti sin: ako u?ini što zlo, kaznit ?u ga ljudskom šibom i udarcima kako ih zadaju sinovi ljudski. 15 Ali svoje naklonosti ne?u odvratiti od njega, kao što sam je odvratio od Šaula koga sam uklonio ispred tebe. 17 Natan prenese Davidu sve te rije?i i cijelo vi?enje. Davidova molitva 18 Nato kralj David u?e u šator i stade pred Jahvom i pomoli se: "Tko sam ja, Gospode Jahve, i što je moj dom te si me doveo dovde? 19 Pa i to je još premalo u tvojim o?ima, Gospode Jahve, te daješ svoja obe?anja ku?i svoga sluge za daleku budu?nost i gledaš na me kao na ugledna ?ovjeka! 20 Ali što bi ti David još mogao kazati, kad ti sam poznaješ svoga slugu, Gospode Jahve! 21 Radi svoje rije?i i po svome srcu u?inio si sve ovo veliko djelo, obznanivši ove veli?ajnosti. 22 Zato si velik, Gospode Jahve; nema takvoga kakav si ti i nema Boga osim tebe, po svemu što smo ušima svojim ?uli. 23 Postoji li ijedan narod na zemlji kao tvoj izraelski narod radi kojega je Bog išao da ga izbavi sebi za narod da tako ste?eš sebi ime velikim i strašnim ?udesima, izgone?i krivoboža?ka plemena pred svojim narodom koji si otkupio iz Egipta? 24 Tako si u?inio svoj izraelski narod svojim narodom zauvijek, a ti si mu, Jahve, postao Bogom. 25 Zato sada, Gospode Jahve, ispuni zauvijek obe?anje koje si dao svome sluzi i njegovu domu i u?ini kako si obrekao. 26 Neka se veli?a tvoje ime zauvijek i neka se govori: Jahve nad vojskama jest Bog Izraelov, a dom sluge tvoga Davida neka stoji ?vrsto pred tobom. 28 Uistinu, Gospode Jahve, ti si Bog, tvoje su rije?i istinite i ti daješ ovo lijepo obe?anje svome sluzi. 29stoj se sada blagosloviti dom svoga sluge da ostane dovijeka pred tobom. Jer kad ti, Gospode Jahve, obrekneš i blagosloviš, ku?a tvoga sluge bit ?e blagoslovljena zasvagda." Davidovi ratovi

8

1Poslije toga David porazi Filistejce i pokori ih te ote Gat s njegovim selima iz filistejskih ruku. 2 Porazi i Moapce i izmjeri ih uzicom polegavši ih po zemlji: dvije uzice odmjeri onih koje treba pogubiti, a jednu punu uzicu onih koje treba ostaviti na životu. Tako Moapci postadoše Davidovi podanici koji su mu donosili danak. 3 David je porazio i Hadadezera, Rehobova sina, sopskoga kralja, kad je izišao da proširi svoju vlast do Rijeke. 4 David zarobi od njega tisu?u i sedam stotina konjanika i dvadeset tisu?a pješaka; ispresijecao je petne žile svim konjima od bojnih kola; ostavio ih je samo stotinu. 5 Damaš?anski su Aramejci došli u pomo? Hadadezeru, sopskome kralju, ali je David pobio me?u Aramejcima dvadeset i dvije tisu?e ljudi. 6 Postavio je namjesnike u Damaš?anskom Aramu. Tako Aramejci postadoše Davidovi podanici i moradoše mu pla?ati danak. Jahve je davao pobjedu Davidu kuda je god išao. 7 David zaplijeni zlatne štitove što ih imahu Hadadezerove sluge i donese ih u Jeruzalem. 8 Iz Tebaha i iz Berotaja, Hadadezerovih gradova, donese kralj David silni tu?. 9 Kad je ?uo hamatski kralj Tou da je David porazio svu Hadadezerovu vojsku, 10 poslao je svoga sina Hadorama kralju Davidu da ga pozdravi i da mu ?estita što je vojevao protiv Hadadezera i porazio ga, jer je Hadadezer bio u ratu s Touom; Hadoram donese srebrnih, zlatnih i tu?anih predmeta. 11 I njih kralj David posveti Jahvi sa srebrom i zlatom što ga bijaše uzeo od svih naroda koje je pokorio: 12 od Aramaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i od Amale?ana te od plijena Hadadezera, Rehobova sina, kralja Sobe. 13 David ste?e novu slavu kad je na povratku porazio Edomce, u Slanoj dolini, osamnaest tisu?a njih. 14 I postavi upravitelje u Edomu, i svi Edomci postadoše podanici Davidovi. I kuda je god David išao, Jahve mu davaše pobjedu. Uprava kraljevstva 15 David kraljevaše nad svim Izraelom, ?ine?i pravo i pravicu svemu svome narodu. 16 Joab, sin Sarvijin, zapovijedaše vojskom, a Jošafat, sin Ahiludov, bijaše ljetopisac. 17 Sadok, sin Ahitubov, i Ebjatar, sin Ahimelekov, bijahu sve?enici; Seraja bijaše državni pisar; 18aja, sin Jojadin, zapovijedaše Kere?anima i Pele?anima; Davidovi sinovi bijahu namjesnici. 3. DAVIDOVA OBITELJ I SPLETKE OKO NASLJEDSTVA A. MERIBAAL Davidova blagost prema sinu Jonatanovu

9

1Jednoga dana upita David: "Ima li još koji preživjeli od Šaulove ku?e da mu u?inim milost zbog Jonatana?" 2 A bijaše u Šaulovoj ku?i sluga po imenu Siba: njega dozvaše pred Davida i kralj ga zapita: "Jesi li ti Siba?" A on odgovori: "Jesam, tvoj sluga!" 3 A kralj nastavi: "Zar nema više nikoga od Šaulove ku?e da mu iskažem milost kao što je Božja milost?" A Siba odgovori kralju: "Ima još Jonatanov sin koji je hrom na obje noge." 4 Kralj ga upita: "Gdje je on?" A Siba odgovori kralju: "Eno ga u ku?i Makira, sina Amielova, u Lo Debaru." 5 Tada kralj David posla po njega u ku?u Makira, sina Amielova, iz Lo Debara. 6 Kad je Meribaal, sin Jonatana, sina Šaulova, došao k Davidu, pade ni?ice i pokloni se. A David re?e: "Meribaale!" On odgovori: "Evo tvoga sluge!" 7 A David mu re?e: "Ne boj se jer ti želim iskazati milost zbog tvoga oca Jonatana. Vratit ?u ti sva polja tvoga djeda Šaula, a ti ?eš svagda jesti kruh za mojim stolom." 8 Meribaal se pokloni i re?e: "Što je tvoj sluga te iskazuješ milost mrtvome psu kao što sam ja?" 9 Potom kralj dozva Sibu, Šaulova slugu, i re?e mu: "Sve što je pripadalo Šaulu i njegovoj ku?i, sve to dajem sinu tvoga gospodara. 10 Ti ?eš mu sa svojim sinovima i sa svojim slugama obra?ivati zemlju, od nje ?eš skupljati žetvu da obitelj tvoga gospodara ima kruha; a Meribaal, sin tvoga gospodara, jest ?e svagda za mojim stolom." A Siba imaše petnaest sinova i dvadeset slugu. 11 Siba odgovori kralju: "Tvoj ?e sluga u?initi sve što je moj gospodar i kralj zapovjedio svome sluzi." Meribaal je, dakle, jeo za Davidovim stolom kao jedan izme?u kraljevih sinova. 12 Meribaal je imao maloga sina po imenu Mika. A svi koji su živjeli u Sibinoj ku?i bijahu u službi Meribaala. 13eribaal je boravio u Jeruzalemu, jer je uvijek jeo za kraljevim stolom. Bio je hrom na obje noge. B. RAT S AMONCIMA. RO?ENJE SALOMONOVO Napadaj na Davidove poslanike

10

10Poslije toga umrije Nahaš, kralj Amonaca, a zakralji se njegov sin Hanun mjesto njega. 2 A David re?e u sebi: "Želio bih iskazati ljubav Nahaševu sinu Hanunu, kao što je njegov otac iskazao meni." Zato David posla svoje sluge da mu izraze su?ut zbog njegova oca. Ali kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca, 3 rekoše knezovi Amonaca svome gospodaru Hanunu: "Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze su?ut zato što bi htio iskazati ?ast tvome ocu? Nije li možda zato David poslao svoje ljude k tebi da razvide grad da bi doznao njegovu obranu i potom ga oborio?" 4 Tada Hanun pograbi Davidove sluge, obrija im pola brade i skrati im haljine dopola, sve do zadnjice, i posla ih natrag. 5 Kad su to javili Davidu, posla on ?ovjeka pred njih, jer su ti ljudi bili teško osramo?eni, i poru?i im: "Ostanite u Jerihonu dok vam ne naraste brada, pa se onda vratite!" Prva vojna na Amonce 6 Tada Amonci uvidješe da su se omrazili s Davidom; zato Amonci poslaše glasnike da za pla?u unajme Aramejce iz Bet Rehoba i Aramejce iz Sobe, dvadeset tisu?a pješaka, zatim kralja Maake, tisu?u ljudi, i ljude iz Toba, dvanaest tisu?a vojnika. 7 Kad je David to ?uo, posla Joaba s vojskom i izabranim junacima. 8 Amonci izi?oše i svrstaše se u bojni red pred gradskim vratima, dok su Aramejci iz Sobe i iz Rehoba i ljudi iz Toba i iz Maake stajali zasebno na polju. 9 Vidjevši postavljene bojne redove prema sebi sprijeda i straga, probra Joab najvrsnije me?u Izraelcima i svrsta ih prema Aramejcima. 10 Ostalu vojsku predade bratu Abišaju da je svrsta prema Amoncima. 11 I re?e mu: "Ako Aramejci budu ja?i od mene, onda ti meni prisko?i u pomo?; ako Amonci budu ja?i od tebe, ja ?u tebi pohrliti u pomo?. 12 Budi hrabar i juna?ki se držimo radi naroda i radi gradova svoga Boga; a Jahve neka u?ini što je dobro u njegovim o?ima." 13 Tada se Joab i vojska koja je bila s njim po?eše primicati da udare na Aramejce, ali oni pobjegoše pred njima. 14 Kad su Amonci vidjeli da su Aramejci pobjegli, umakoše i oni ispred Abišaja i povukoše se u grad. Tada Joab odustane od rata protiv Amonaca i vrati se u Jeruzalem. Pobjeda nad Aramejcima 15 Kad su Aramejci vidjeli gdje su ih Izraelci razbili, sabraše ponovo svoje ?ete. 16 Hadadezer posla glasnike i sabra Aramejce što su s one strane rijeke. Ovi do?oše u Helam pod vodstvom Šobaka, vojvode Hadadezerove vojske. 17 Pošto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, prešavši preko Jordana, do?e u Helam. Aramejci se svrstaše protiv Davida i zametnuše s njime boj. 18 Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam stotina konja od bojnih kola i ?etrdeset tisu?a pješaka; pogubi i njihova vojvodu Šobaka te je ondje umro. 19ad svi kraljevi, Hadadezerovi vazali, vidješe da ih je razbio Izrael, sklopiše mir s Izraelom i po?eše mu služiti. A Aramejci se više nisu usu?ivali pomagati Amoncima. Druga vojna na Amonce - Davidov grijeh

11

11U po?etku slijede?e godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, posla David Joaba i s njim svoje ljude i svega Izraela: oni pobiše Amonce i podsjedoše Rabu. A David osta u Jeruzalemu. 2 A jednoga dana predve?e usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovu svoje pala?e. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa. 3 David se propita za tu ženu i rekoše mu: "Pa to je Bat-Šeba, k?i Eliamova i žena Urije Hetita!" 4 Nato David posla glasnika da je dovedu k njemu. Kad je došla, leže on s njom, upravo kad se bila o?istila od svoje ne?isto?e. Zatim se ona vrati svojoj ku?i. 5 Žena zatrudnje te poru?i Davidu: "Trudna sam!" 6 Tada David posla poruku Joabu: "Pošalji k meni Uriju Hetita!" I Joab posla Uriju k Davidu. 7 Kad je Urija došao k njemu, zapita ga David kako je Joab, kako je vojska i kako napreduje rat. 8 Potom David re?e Uriji: "Si?i u svoju ku?u i operi svoje noge!" Urija izi?e iz kraljeva dvora, a za njim ponesoše dar s kraljeva stola. 9 Ali Urija osta da spava pred vratima kraljeva dvora sa stražarima svoga gospodara i ne ode svojoj ku?i. 10 Javiše to Davidu govore?i: "Urija nije otišao svojoj ku?i!" Tada David upita Uriju: "Zar nisi došao s puta? Zašto ne ideš svojoj ku?i?" 11 A Urija odgovori Davidu: "Kov?eg, Izrael i Juda borave pod šatorima, moj gospodar Joab i straža moga gospodara borave na otvorenu polju, a ja da u?em u svoju ku?u da jedem i da pijem i da spavam sa svojom ženom? Živoga mi Jahve, i tako mi tvoga života, zaista ne?u u?initi nešto takvo!" 12 Tada David re?e Uriji: "Ostani još danas ovdje, a sutra ?u te otpustiti." Tako Urija osta u Jeruzalemu onaj dan. 13 Sutradan David pozva Uriju da jede i da pije pred njim i on ga opi. A uve?er Urija izi?e i leže na svoju postelju sa stražama svoga gospodara, ali svojoj ku?i nije otišao. 14 Ujutro David napisa pismo Joabu i posla ga po Uriji. 15 A u tom pismu pisao je ovako: "Postavite Uriju naprijed, gdje je najžeš?i boj, pa uzmaknite iza njega: neka bude pogo?en i neka pogine!" 16 Zato Joab, op sjedaju?i grad, postavi Uriju na mjesto gdje je znao da stoje najhrabriji ratnici. 17 Kad su onda gra?ani provalili van i pobili se s Joabom, pade nekoliko od njegove vojske, od Davidovih ljudi, a pogibe i Urija Hetit. 18 Potom Joab posla ?ovjeka i javi Davidu sve što se dogodilo u boju. 19 I zapovjedi glasniku ovako: "Kad pripovjediš kralju sve što se dogodilo u boju, 22 Glasnik krenu na put, do?e k Davidu i pripovjedi mu sve što mu je naložio Joab. A David planu gnjevom na Joaba i re?e glasniku: "Zašto ste se primakli tako blizu zidu? Tko je ubio Abimeleka, sina Jerubaalova? Nije li jedna žena bacila na njega mlinski kamen, ozgo sa zida, te je poginuo u Tebesu? Zašto ste se primakli tako blizu zidu?" 23 Glasnik odgovori Davidu: "Ti su ljudi silovito udarali na nas i izašli su protiv nas na otvoreno polje. Mi smo ih potisnuli natrag do gradskih vrata, 24 ali su strijelci sa zida stali izmetati strijele na tvoje ljude te ih je poginulo nekoliko izme?u kraljevih slugu; tako je poginuo i tvoj sluga Urija Hetit." 26 Kad je Urijina žena ?ula da je poginuo njezin muž Urija, žalila je za svojim mužem. 27ad je prošlo vrijeme žalosti, posla David po nju i uze je u svoj dvor, i ona mu posta ženom. I rodi mu sina. Ali djelo koje u?ini David bijaše zlo u o?ima Jahvinim. Natanovi prijekori - Davidovo kajanje

12

12Jahve posla proroka Natana k Davidu. On u?e k njemu i re?e mu: "U nekom gradu živjela dva ?ovjeka, jedan bogat, a drugi siromašan. 2 Bogati imaše ovaca i goveda u obilju. 3 A siromah nemaše ništa, osim jedne jedine ov?ice koju bijaše kupio. Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove ?aše; spavala ja na njegovu krilu: bila mu je kao k?i. 4 I do?e putnik k bogatom ?ovjeku, a njemu bilo žao uzeti od svojih ovaca ili goveda da zgotovi gostu koji mu je došao. On ukrade ov?icu siromaha i zgotovi je za svog pohodnika." 5 Tada David planu žestokim gnjevom na toga ?ovjeka i re?e Natanu: "Tako mi živog Jahve, smrt je zaslužio ?ovjek koji je to u?inio! 6 ?etverostruko ?e naknaditi ovcu zato što je u?inio to djelo i što nije znao milosr?a!" 8 Predao sam ti ku?u tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat ?u ti još ovo ili ono. 9 Zašto si prezreo Jahvu i u?inio ono što je zlo u njegovim o?ima? Ubio si ma?em Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo za svoju ženu. Jest, njega si ubio ma?em Amonaca. 13 Tada David re?e Natanu: "Sagriješio sam protiv Jahve!" A Natan odvrati Davidu: "Jahve ti oprašta tvoj grijeh: ne?eš umrijeti. 14 Ali jer si tim djelom prezreo Jahvu, neminovno ?e umrijeti dijete koje ti se rodilo!" 15 Potom Natan ode svojoj ku?i. Smrt Bat-Šebina djeteta - Ro?enje Salomonovo A Jahve udari dijete koje je Urijina žena rodila Davidu i ono se teško razbolje. 16 David se molitvom obrati Bogu za dijete: postio je, vra?ao se ku?i i ležao preko no?i na goloj zemlji, pokriven vre?om. 17 A starješine njegova doma stajahu oko njega da ga podignu sa zemlje, ali on ne htjede i ne okusi s njima nikakva jela. 18 A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiše se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mišljahu: "Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. A kako ?emo mu kazati da je dijete umrlo? U?init ?e zlo!" 19 A David opazi da njegovi dvorani šap?u me?u sobom i on shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: "Je li dijete umrlo?" A oni odgovoriše: "Umrlo je." 20 Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobu?e se u druge haljine. Zatim u?e u Dom Jahvin i pokloni se. Vrativši se potom svojoj ku?i, zatraži da mu dadu jela; i jeo je. 21 A njegovi dvorani upitaše ga: "Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš!" 23 A sada, kad je umrlo, ?emu da postim? Mogu li ga vratiti? Ja ?u oti?i k njemu, ali se ono ne?e vratiti k meni!" 24 Potom David utješi svoju ženu Bat-Šebu. Do?e k njoj i leže s njom. Ona zatrudnje i rodi sina komu nadjenu ime Salomon. Jahve ga zamilova 25 i objavi to po proroku Natanu. Ovaj ga nazva imenom Jedidja, po rije?i Jahvinoj. Zauze?e Rabe 26 Joab navali na Rabu sinova Amonovih i osvoji kraljevski grad. 27 Tada Joab posla glasnika k Davidu s porukom: "Ja sam navalio na Rabu i osvojio grad uz vodu. 28 Sada ti saberi ostalu vojsku, opkoli grad i osvoji ga, da ne bih ja osvojio grada i dao mu svoje ime." 29 I skupi David svu vojsku, krenu na Rabu, navali na grad i zauze ga. 30 Ondje skinu s Malkomove glave krunu, koja bijaše teška jedan zlatni talenat; u njoj je bio dragi kamen, koji posta ures na Davidovoj glavi. I vrlo bogat plijen odnese iz grada. 31arod koji bijaše u njemu izvede i stavi ga da radi kod pila, željeznim pijucima i željeznim sjekirama i upotrijebi ga za rad u ciglanama. I tako je isto ?inio svim gradovima sinova Amonovih. Potom se David sa svom vojskom vrati u Jeruzalem. C. POVIJEST ABŠALOMOVA Amnon osramo?uje svoju sestru Tamaru

13

13A potom se dogodi ovo: Davidov sin Abšalom imao je lijepu sestru po imenu Tamaru i u nju se zaljubio Davidov sin Amnon. 2 Amnon se toliko mu?io da se gotovo razbolio radi svoje sestre Tamare: jer ona bijaše djevica, pa Amnon nije vidio mogu?nosti da joj u?ini bilo što. 3 Ali imaše Amnon prijatelja po imenu Jonadaba, sina Davidova brata Šimeja; a Jonadab bijaše vrlo domišljat. 4 I upita on Amnona: "Odakle to, kraljev sine, da si svako jutro mlitav? Ne bi li mi kazao?" A Amnon mu odgovori: "Zaljubljen sam u Tamaru, sestru svoga brata Abšaloma." 6 Amnon, dakle, leže i pri?ini se bolestan. Kad je došao kralj da ga pohodi, re?e Amnon kralju: "Dopusti da do?e moja sestra Tamara da pred mojim o?ima zgotovi koji kola? i ja ?u se okrijepiti iz njezine ruke." 7 Tada David poru?i Tamari u pala?u: "Idi u ku?u svoga brata Amnona i priredi mu jelo!" 8 Tamara ode u ku?u svoga brata Amnona. A on ležaše. Uze ona brašna, umijesi ga, na?ini kola?e pred njegovim o?ima te ih ispe?e. 9 Potom uze tavu i istrese je preda nj, ali Amnon ne htjede jesti nego re?e: "Otpremite sve odavde!" I svi izi?oše od njega. 10 Tada Amnon re?e Tamari: "Donesi mi jelo u spavaonicu da se okrijepim iz tvoje ruke!" I Tamara uze kola?e koje bijaše zgotovila i donese ih svome bratu Amnonu u spavaonicu. 11 A kad mu je pružila da jede, on je uhvati rukom i re?e joj: "Do?i, sestro moja, lezi sa mnom!" 12 A ona mu re?e: "Nemoj, brate moj! Ne sramoti me jer se tako ne radi u Izraelu. Ne ?ini takve sramote! 13 Kuda bih ja sa svojom sramotom? A i ti bi bio kao bestidnik u Izraelu! Nego govori s kraljem: on me ne?e uskratiti tebi!" 14 Ali je on ne htjede poslušati, nego je svlada i leže s njom. 15 Nato je odmah zamrzi silnom mržnjom te je mržnja kojom ju je zamrzio bila ve?a od ljubavi kojom ju je prije ljubio. I re?e joj Amnon: "Ustani! Odlazi!" 16 A ona mu odvrati: "Ne, brate moj! Ako me sad otjeraš, bit ?e to ve?e zlo od onoga koje si mi u?inio!" Ali je on ne htjede slušati, 17 nego dozva momka koji ga je služio i zapovjedi mu: "Otjeraj ovu od mene, izbaci je i zaklju?aj vrata za njom!" 18 0 ona je imala na sebi haljinu s dugim rukavima, jer su se neko? u takve haljine obla?ile kraljeve k?eri dok su bile djevojke.) Sluga je izvede van i zaklju?a vrata za njom. 19 Tada Tamara uze prašine i posu se njom po glavi, razdrije haljinu s dugim rukavima koju je imala na sebi, stavi ruku na glavu i ode vi?u?i glasno dok je išla. 20 A njezin je brat Abšalom upita: "Je li možda tvoj brat Amnon bio s tobom? Ali sada, sestro moja, šuti: brat ti je! Ne uzimaj to k srcu!" Tako je Tamara ostala osamljena u ku?i svoga brata Abšaloma. 21 Kad je kralj David ?uo sve što se dogodilo, vrlo se razgnjevi, ali ne htjede žalostiti svoga sina Amnona, koga je ljubio jer mu bijaše prvoro?enac. 22 A Abšalom ne re?e Amnonu ni rije?i, ni zle ni dobre, jer je Abšalom zamrzio Amnona što mu osramoti sestru Tamaru. Abšalom ubija Amnona i bježi 23 A poslije dvije godine imao je Abšalom striženje ovaca u Baal Hasoru kod Efrajima; i Abšalom pozva svu kraljevu obitelj. 24 Abšalom do?e kralju i re?e mu: "Evo, tvoj sluga ima striženje ovaca, pa neka se kralj i njegovi dvorani udostoje do?i svome sluzi." 25 Ali kralj odgovori Abšalomu: "Ne, sine, ne?emo do?i svi, da ti ne budemo na teret." Abšalom ustraja, ali kralj ne htjede i?i, nego ga blagoslovi i otpusti. 26 Ali Abšalom nastavi: "Ako ti ne?eš, dopusti da bar moj brat Amnon po?e s nama." A kralj ga upita: "Zašto da ide s tobom?" 27 Ali je Abšalom i dalje navaljivao te David naposljetku pusti s njim Amnona i sve kraljeve sinove. Abšalom priredi kraljevsku gozbu 29 I Abšalomove sluge u?iniše s Amnonom kako im zapovjedi Abšalom. Tada sko?iše svi kraljevi sinovi, pojahaše svaki svoju mazgu i pobjegoše. 30 Dok su oni još bili na putu, do?e ovakva vijest Davidu: "Abšalom je pobio sve kraljeve sinove, nije ostao od njih ni jedan jedini." 31 Kralj ustade, razdrije svoje haljine i baci se na zemlju; i svi njegovi dvorani koji stajahu oko njega razdriješe svoje haljine. 32 Ali Jonadab, sin Davidova brata Šimeja, progovori ovako: "Neka ne govori moj gospodar da su pobili sve mladi?e, kraljeve sinove, jer je poginuo samo Amnon: na Abšalomovu licu mogla se predvi?ati nesre?a od onoga dana kad je Amnon osramotio njegovu sestru Tamaru. 33 Zato neka sada moj gospodar i kralj ne misli u srcu da su svi kraljevi sinovi poginuli. Poginuo je samo Amnon, 34 a Abšalom je pobjegao." A momak koji bijaše na straži podiže o?i i ugleda mnoštvo naroda gdje silazi cestom od Horonajima. Stražar do?e i javi kralju: "Vidio sam ljude gdje silaze cestom od Horonajima po gorskom obronku." 35 Tada Jonadab re?e kralju: "Evo stigoše kraljevi sinovi! Dogodilo se kako je rekao tvoj sluga." 36 Tek što je to izr ekao, a to kraljevi sinovi u?oše i zaplakaše u sav glas; a i kralj i svi njegovi dvorani plakahu. 37 Abšalom pak bijaše pobjegao i otišao k Talmaju, sinu Amihudovu, gešurskom kralju. A David tugovaše za svojim sinom bez prestanka. 38 A pošto je Abšalom pobjegao i otišao u Gešur, ostao je ondje tri godine. Joab radi da se Abšalom vrati 39lj David prestao se srditi na Abšaloma jer se utješio zbog smrti Amnonove.

14

14A Joab, sin Sarvijin, opazi da se kraljevo srce okre?e k Abšalomu. 2 Zato Joab pošalje u Tekou po jednu pametnu ženu i re?e joj: "U?ini se kao da si u žalosti za mrtvim, obuci žalobne haljine, nemoj se mazati uljem, nego budi kao žena koja je ve? dugo vremena u žalosti za mrtvim. 3 Oti?i ?eš kralju i govorit ?eš mu ovako." I Joab je nau?i što ?e govoriti. 4 Žena iz Tekoe ode kralju, pade ni?ice na zemlju i pokloni se, zatim re?e: "Pomozi, kralju!" 5 Kralj je upita: "Što ti je?" A ona odgovori: "Ah, ja sam udovica. Muž mi je umro, 6 a tvoja je službenica imala dva sina. Oni se posvadiše u polju, a nije bilo nikoga da ih razdvoji te je jedan od njih udario svoga brata i ubio ga. 8 A kralj re?e ženi: "Idi svojoj ku?i, ja ?u odrediti što treba za te." 9 A žena iz Tekoe re?e kralju: "Gospodaru kralju! Neka na me i na moj o?inski dom padne krivica; kralj i njegovo prijestolje nedužni su u tome!" 10 A kralj nastavi: "Onoga koji ti se zaprijetio dovedi k meni! Taj te ne?e više dirnuti!" 11 A ona re?e: "Neka se kralj udostoji spomenuti ime Jahve, svoga Boga, da krvni osvetnik ne?e umnožiti zator i da ne?e pogubiti moga sina!" A on obe?a: "Tako mi živog Jahve, nijedna vlas ne?e pasti s glave tvome sinu!" 12 A žena nastavi: "Dopusti da tvoja službenica kaže jednu rije? svome gospodaru kralju." A on odvrati: "Govori!" 13 A žena re?e: "Dakle, zašto je kralj - jer se izri?u?i ovakvu presudu sam priznao krivim - donio protiv naroda Božjega odluku da ne pušta ku?i onoga koga je prognao? 14 Mi smo svi osu?eni na smrt, sli?ni smo vodi koja se prolije na zemlju i više se ne može skupiti, i Bog ne podiže mrtvaca: neka, dakle, kralj misl i na to da prognanik ne ostane izagnan daleko od njega. 15 A razlog zašto sam došla da iznesem pred svoga gospodara kralja ovu stvar bio je taj što su me zaplašili ljudi, pa je mislila tvoja službenica: moram govoriti s kraljem, možda ?e kralj u?initi ono što mu njegova službenica kaže. 16 Jer ?e kralj poslušati svoju službenicu i izbaviti je iz ruku ?ovjeka koji ho?e da me istrijebi zajedno s mojim sinom iz Božje baštine. 17 Zato je tvoja službenica pomislila: neka mi rije? moga gospodara i kralja bude na umirenje. Jer moj je gospodar i kralj kao Božji an?eo koji sluša dobro i zlo. Jahve, tvoj Bog, neka bude s tobom!" 18 Tada progovori kralj i re?e ženi: "Nemoj mi sada zatajiti ono što ?u te pitati!" A žena odgovori: "Neka govori moj gospodar kralj!" 19 Tada kralj upita: "Nisu li Joabovi prsti s tobom u svemu tome?" A žena odgovori: "Tako bio živ, gospodaru kralju, zaista se ne može ni desno ni lijevo od svega što je kazao moj gospodar i kralj! Jest, tvoj mi je sluga Joab zapovjedio, on je nau?io tvoju službenicu sve ove rije?i. 20 Tvoj je sluga Joab to u?inio da bi svemu dao drugo lice, ali je moj gospodar mudar kao Božji an?eo, on zna sve što se zbiva na zemlji." 21 Tada se kralj okrenu Joabu i re?e mu: "Dobro, u?init ?u to. Idi i dovedi natrag mladi?a Abšaloma!" 22 A Joab pade licem na zemlju, pokloni se i zahvali kralju; zatim re?e Joab: "Danas vidi tvoj sluga da je našao milost u tvojim o?ima, gospodaru kralju, kad je kralj ispunio molbu svoga sluge." 23 Potom se diže Joab, ode u Gešur i dovede Abšaloma natrag u Jeruzalem. 24 Ali kralj re?e: "Neka ide u svoju ku?u, a meni neka ne dolazi na o?i!" I Abšalom se povu?e u svoju ku?u i ne do?e kralju na o?i. Pohvale Abšalomu 25 U svemu Izraelu ne bijaše ?ovjeka tako lijepa kao Abšalom komu bi se mogle izre?i tolike pohvale: od pete do glave nije bilo na njemu mane. 26 A kad bi šišao kosu - a šišao ju je na koncu svake godine, jer mu je bila preteška pa ju je morao šišati - mjerio bi svoju kosu: bila bi teška dvije stotine šekela, po kraljevskoj mjeri. 27 Abšalomu se rodiše tri sina i jedna k?i po imenu Tamara; bila je to vrlo lijepa žena. Abšalom dobiva oproštenje 28 Abšalom provede dvije godine u Jeruzalemu a da nije došao kralju na o?i. 29 Tada Abšalom pozva Joaba k sebi da bi ga poslao kralju, ali Joab ne htjede do?i k njemu; i posla drugi put po njega, ali on opet ne htjede do?i. 30 Tada Abšalom zapovjedi slugama: "Znate Joabovo polje koje je pokraj mojega i na kojem raste je?am: idite i zapalite ga!" I Abšalomove sluge zapališe ono polje. 31 Tada se diže Joab, do?e k Abšalomu u ku?u i upita ga: "Zašto su tvoje sluge zapalile moje polje?" 33b ode kralju i javi mu te rije?i. Zatim kralj pozva Abšaloma. Do?e on pred kralja, pokloni mu se i pade ni?ice pred kralja. I kralj poljubi Abšaloma. Abšalomove spletke

15

15Poslije toga nabavi Abšalom sebi kola i konje i pedeset ljudi koji su tr?ali pred njim. 2 Abšalom je u rano jutro stajao kraj puta koji vodi do gradskih vrata; i tko god je imao kakvu parnicu te išao kralju na sud, Abšalom bi ga dozvao k sebi i pitao: "Iz kojega si grada?" A kad bi ovaj odgovorio: "Tvoj je sluga iz toga i toga Izraelova plemena", 3 tada bi mu Abšalom rekao: "Vidiš, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali ne?eš na?i nikoga koji bi te saslušao kod kralja." 4 Abšalom bi nastavljao: "Ah, kad bi mene postavili za suca u zemlji! Svaki bi koji ima kakvu parnicu ili sud dolazio k meni i ja bih mu pribavio pravo!" 5 A kad bi mu se tko približio da mu se pokloni, on bi pružio ruku, privukao ga k sebi i poljubio. 6 Tako je ?inio Abšalom svim Izraelcima koji su dolazili na sud kralju. Time je Abšalom predobivao srca Izraelaca za sebe. Abšalomova pobuna 7 Kad su prošle ?etiri godine, Abšalom re?e kralju: "Dopusti da odem u Hebron i da izvršim zavjet kojim sam se zavjetovao Jahvi. 9 A kralj mu odgovori: "Idi u miru!" I on krenu na put i ode u Hebron. 10 Abšalom razasla tajne glasnike po svim Izraelovim plemenima i poru?i im: "Kad ?ujete zvuk roga, tada recite: Abšalom je postao kralj u Hebronu." 11 A ode s Abšalomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahu to uzvanici koji su bezazleno pošli ne znaju?i što se sprema. 12 Abšalom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz njegova grada Gilona, da pribiva prinošenju žrtava. Urota je bila jaka, a mnoštvo Abšalomovih pristaša sve je više raslo. Davidov bijeg 13 Tada stiže Davidu glasnik te mu javi: "Srce Izraelaca priklonilo se Abšalomu." 14 Tada David re?e svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u Jeruzalemu: "Ustanite! Bježimo! Ina?e ne?emo ute?i od Abšaloma. Pohitite brzo, da on ne bude brži i ne stigne nas, da ne obori na nas zlo i ne pobije grada oštricom ma?a!" 15 A kraljevi dvorani odgovoriše kralju: "Što god odlu?i naš gospodar kralj, evo tvojih slugu!" 16 I kralj izi?e pješice sa svim svojim dvorom; ipak ostavi kralj deset ino?a da ?uvaju pala?u. 17 I kralj ode pješice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje ku?e. 18 Svi njegovi dvorani stajahu uza nj. Tada svi Kere?ani, svi Pele?ani, Itaj i svi Gi?ani koji bijahu došli s njim iz Gata, šest stotina ljudi, pro?oše pred kraljem. 19 Kralj upita Itaja Gi?anina: "Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. 20 Ju?er si došao, a danas da te vodim da se potucaš s nama kad ja idem kamo me sre?a nanese. Vrati se i odvedi svoju bra?u natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskaže ljubav i vjernost!" 21 Ali Itaj odgovori kralju ovako: "Živoga mi Jahve i tako mi živ bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na život, ondje ?e biti i tvoj sluga!" 22 Tada David re?e Itaju: "Hajde, pro?i!" I Itaj iz Gata pro?e sa svim svojim ljudima i sa svom svojom pratnjom. 23 Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav je narod prolazio pred njim prema pustinji. Kov?eg saveza vra?aju u Jeruzalem 24 Bijaše ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Kov?eg Božji. I oni spustiše Kov?eg Božji kraj Ebjatara dok sav narod nije izišao iz grada. 25 Tada kralj re?e Sadoku: "Odnesi Kov?eg Božji natrag u grad. Ako na?em milost u Jahve, on ?e me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim njega i njegovo prebivalište. 27 Još kralj re?e sve?eniku Sadoku: "Hajde, ti i Ebjatar vratite se u miru u grad, i vaša dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin Jonatan. 28 Evo, ja ?u se zadržati na ravnicama pustinje dok ne do?e od vas glas da me obavijesti." 29 Nato Sadok i Ebjatar odnesoše Kov?eg Božji natrag u Jeruzalem i ostadoše ondje. David sebi pribavlja pomo? Hušaja 30 David se uspinjao na Maslinsku goru, sve pla?u?i, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio i?aše pokrivene glave i pla?u?i. 31 Tada javiše Davidu da je i Ahitofel me?u urotnicima s Abšalomom. A David zavapi: "Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!" 32 Kad je David došao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu, do?e mu u susret Hušaj Ar?anin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glave posute prahom. 33 David mu re?e: "Ako po?eš sa mnom, bit ?eš mi na teret. 35 S tobom ?e biti i sve?enici Sadok i Ebjatar. Sve što ?uješ iz pala?e, javi sve?enicima Sadoku i Ebjataru. 36 S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan Ebjatarov: po njima mi javljajte sve što ?ujete." 37o se Hušaj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u ?asu kad je Abšalom ulazio u Jeruzalem. David i Siba

16

16Kad je David prešao malo preko vrha, do?e mu u susret Siba, sluga Meribaalov, sa dva osamarena magarca koja su nosila dvije stotine kruhova, sto grozdova suhog grož?a, sto vo?nja?a i mijeh vina. 2 Kralj upita Sibu: "Što ?eš s tim?" A Siba odgovori: "Magarci ?e poslužiti kraljevoj obitelji za jahanje, kruh i vo?e momcima za jelo, a vino za pi?e onima koji se umore u pustinji." 4 Tada kralj re?e Sibi: "Sve što posjeduje Meribaal neka je tvoje." A Siba odgovori: "Bacam se ni?ice pred tobom. O, da bih i dalje bio dostojan milosti u tvojim o?ima, kralju gospodaru!" Šimej proklinje Davida 5 Kad je kralj David došao do Bahurima, iza?e odande ?ovjek od roda Šaulova. Zvao se Šimej, a bio je sin Gerin. Dok je izlazio, neprestano je proklinjao. 6 Bacao je kamenje na Davida i na sve dvorane kralja Davida, premda je sva vojska sa svim junacima okruživala kralja s desne i lijeve strane. 7 A Šimej je ovako govorio proklinju?i: "Odlazi, odlazi, krvni?e, ništarijo! 8 Jahve je okrenuo na tebe svu krv Šaulova doma, kojemu si ti oduzeo kraljevstvo. Ujedno je Jahve predao kraljevstvo u ruke tvome sinu Abšalomu. Evo, sad si zapao u nevolju jer si krvnik." 9 Tada Sarvijin sin Abišaj zapita kralja: "Zar da ovaj uginuli pas proklinje moga gospodara kralja? Dopusti da odem prijeko i da mu skinem glavu!" 11 Nato David re?e Abišaju i svim svojim dvoranima: "Eto, moj sin koji je izašao od moga tijela radi mi o glavi, a kamoli ne?e sada ovaj Benjaminovac! Pustite ga neka proklinje ako mu je Jahve to zapovjedio. 12 Možda ?e Jahve pogledati na moju nevolju te mi vratiti dobro za njegovu današnju psovku." 13 Zatim David sa svojim ljudima nastavi put, a Šimej i?aše gorskom stranom usporedo s njim, neprestano psuju?i, bacaju?i kamenje i dižu?i prašinu. 14 Kralj i sav narod koji ga je pratio stigoše umorni i ondje odahnuše. Hušaj kod Abšaloma 15 Abšalom je me?utim sa svim narodom izraelskim ušao u Jeruzalem; i Ahitofel bijaše s njim. 16 A kad je Hušaj Ar?anin, Davidov prijatelj, došao k Abšalomu, re?e Hušaj Abšalomu: "Živio kralj! Živio kralj!" 17 A Abšalom upita Hušaja: "Je li to tvoja vjernost prema tvome prijatelju? Zašto nisi otišao sa svojim prijateljem?" 18 A Hušaj odgovori Abšalomu: "Ne, nego koga je izabrao Jahve i ovaj narod i svi Izraelci, njegov ?u biti i s njim ?u ostati. 19 A drugo: kome ?u služiti? Zar ne njegovu sinu? Kako sam služio tvojemu ocu, tako ?u služiti tebi." Abšalom i Davidove ino?e 20 Potom se Abšalom obrati Ahitofelu: "Savjetuj sada: što da ?inimo?" 21 Ahitofel odgovori Abšalomu: "U?i k ino?ama svoga oca, koje je ostavio da ?uvaju pala?u: tada ?e sav Izrael ?uti da si u zavadi sa svojim ocem, pa ?e se ohrabriti svi oni koji su pristali uz tebe." 22 Tada razapeše za Abšaloma šator na krovu i Abšalom u?e k ino?ama svoga oca na o?i svemu Izraelu. 23avjet što bi ga dao Ahitofel u ono vrijeme vrijedio je kao odgovor Božji; toliko je vrijedio svaki Ahitofelov savjet i kod Davida i kod Abšaloma. Hušaj osuje?uje Ahitofelove osnove

17

17Nato Ahitofel re?e Abšalomu: "Dopusti da izaberem dvanaest tisu?a ljudi pa da se dignem i po?em u potjeru za Davidom još no?as. 2 Navalit ?u na njega kad bude umoran i bez snage; plašit ?u ga i razbježat ?e se sav narod koji je s njim. Onda ?u ubiti samoga kralja. 3 A sav ?u narod dovesti natrag k tebi, kao što se mlada vra?a svome mužu: ti radiš o glavi samo jednome ?ovjeku, a sav ?e narod onda biti miran." 4 Svidje se to Abšalomu i svim starješinama Izraelovim. 5 Ali Abšalom re?e: "Pozovimo još Hušaja Ar?anina da ?ujemo što ?e nam on kazati!" 6 Kad je Hušaj došao k Abšalomu, re?e mu Abšalom: "Ahitofel je svjetovao ovako. Ho?emo li u?initi kako je on predložio? Ako ne, govori ti!" 7 A Hušaj odgovori Abšalomu: "Ovaj put savjet Ahitofelov nije dobar." 8 I nastavi Hušaj: "Ti znaš da su tvoj otac i njegovi ljudi junaci i da su ljuti kao medvjedica kojoj su oteli njezine medvjedi?e. Tvoj je otac ratnik, ne?e on dopustiti da narod po?iva preko no?i. 9 On se sada krije u kakvoj jami ili na kakvu drugom mjestu. Pa ako odmah u po?etku koji od naših padne, proširit ?e se glas o porazu u vojsci koja je pristala uz Abšaloma. 10 Tada ?e i najhrabriji, u koga je srce kao u lava, izgubiti sr?anost. Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni koji ga prate. 11 Zato ja svjetujem ovo: neka se sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, okupi oko tebe, da ga bude kao pijeska na obali morskoj, a ti sam da stupaš u njihovoj sredini. 12 Tada ?emo navaliti na njega gdje se god bude nalazio, oborit ?emo se na nj kao što rosa pada na zemlju i ne?emo ostaviti živa ni njega niti ikojega od njegovih ljudi. 13 Ako li se povu?e u koji grad, sav ?e izraelski narod donijeti užeta pod onaj grad pa ?emo ga povla?iti do potoka, sve dok više ni kamen?i?a ne bude od njega." 14 Tada Abšalom i svi Izraelci rekoše: "Bolji je savjet Hušaja Ar?anina nego savjet Ahitofelov." Jer Jahve bijaše odlu?io da se osujeti izvrsna Ahitofelova osnova, kako bi navukao nesre?u na Abšaloma. 15 Potom Hušaj javi sve?enicima Sadoku i Ebjataru: "Ahitofel je tako i tako savjetovao Abšaloma i starješine izraelske, a ja sam savjetovao tako i tako. 17 Jonatan i Ahimaas zadržavali se kod Rogelskog izvora; jedna je sluškinja dolazila i donosila im vijesti, a oni su odlazili da to jave kralju Davidu, jer se nisu smjeli odati ulaze?i u grad. 18 Ali ih opazi neki momak te javi Abšalomu. Nato obojica žurno odoše i do?oše u ku?u nekoga ?ovjeka u Bahurimu. U njegovu dvorištu bijaše studenac i oni se spustiše u nj. 19 A žena uze i razastrije pokriva? preko otvora studencu i posu po njem stu?enoga zrnja, tako da se ništa nije moglo opaziti. 20 Abšalomove sluge do?oše k toj ženi u ku?u i upitaše: "Gdje su Ahimaas i Jonatan?" A žena im odgovori: "Otišli su dalje prema vodi." Potom su ih još tražili, ali ih ne na?oše pa se vratiše u Jeruzalem. 21 A kad su oni otišli, ona dvojica izi?oše iz studenca i odoše da donesu vijesti kralju Davidu. I rekoše mu: "Ustajte i prije?ite brže preko vode, jer je tako i tako savjetovao protiv vas Ahitofel." 22 Tada se David i sav narod što bijaše s njim diže i prije?e preko Jordana; u zoru nije više bilo nijednoga koji nije prešao preko Jordana. 23 Kad je Ahitofel vidio da se nije izvršio njegov savjet, osamari svoga magarca, krenu na put i ode svojoj ku?i u svoj grad. Ondje se pobrinu za svoju ku?u, zatim se objesi i umrije. Pokopaše ga u grobu njegova oca. Abšalom prelazi preko Jordana - David u Mahanajimu 24 David je ve? bio došao u Mahanajim kad je Abšalom prešao preko Jordana sa svim Izraelcima koji bijahu s njim. 25 Abšalom bijaše postavio Amasu za zapovjednika nad vojskom namjesto Joaba. A Amasa je bio sin nekoga ?ovjeka po imenu Jitre, Jišmaelovca, koji je ušao k Abigajili, k?eri Jišajevoj i sestri Sarvije, Joabove majke. 26 Izrael i Abšalom udariše tabor u zemlji gileadskoj. 27 Kad je David došao u Mahanajim, tada Šobi, sin Nahašev iz Rabe Amonske, pa Makir, sin Amielov iz Lo Debara, i Barzilaj, Gilea?anin iz Rogelima, 28 donesoše postelja, pokriva?a, ?aša i zemljanog su?a, uz to pšenice, je?ma, brašna, pržena žita, boba, le?e, 29a, kiseloga mlijeka i sira kravljeg i ov?jeg i ponudiše Davida i narod što bijaše s njim da jedu. Jer mišljahu: "Ljudi su u pustinji trpjeli glad, umor i že?u." Poraz Abšalomovih ljudi

18

18Potom David pobroji narod što bijaše s njim i postavi nad njima tisu?nike i stotnike. 2 Zatim podijeli vojsku na tri skupine: jednu tre?inu predade Joabu, drugu tre?inu Abišaju, sinu Sarvijinu, bratu Joabovu, a tre?u tre?inu Itaju iz Gata. Tada David re?e narodu: "I ja ?u s vama u rat." 3 Ali se narod usprotivi: "Ne smiješ ti i?i. Jer ako mi i pobjegnemo, ne?e nitko na to obra?ati pažnju, ili ako nas i pola izgine, ne?e se na to obra?ati pažnja; ali ti sam vrijediš kao nas deset tisu?a. Osim toga, bolje je da budeš pripravan da nam iz grada pomogneš." 4 A kralj im odgovori: "U?init ?u sve što vam se ?ini dobro." I kralj stade kod vrata dok je vojska izlazila po stotinama i tisu?ama. 5 A Joabu, Abišaju i Itaju dade zapovijed: "?uvajte mi mladi?a Abšaloma!" I sav je narod ?uo da je kralj tako zapovjedio svim vojvodama za Abšaloma. 6 Tako vojska izi?e za boj spremna pred Izraela i bitka se zametnu u Efrajimovoj šumi. 7 Izraelsku vojsku potukoše Davidovi ljudi; i velik poraz bijaše u onaj dan: dvadeset tisu?a mrtvih. 8 Boj se proširio po svemu onom kraju i više je ljudi onoga dana progutala šuma nego ma?. Smrt Abšalomova 9 Abšalom slu?ajno zapade u ruke Davidovim ljudima. Abšalom je jahao na mazgi, a mazga nai?e pod grane velika hrasta, tako te je Abšalomu glava zapela o grane i on osta vise?i izme?u neba i zemlje, dok je mazga ispod njega otišla dalje. 10 Vidje to neki ?ovjek i javi Joabu govore?i: "Upravo sam vidio Abšaloma gdje visi o jednom hrastu." 11 A Joab odvrati ?ovjeku koji mu je to javio: "Kad si ga vidio, zašto ga na mjestu nisi sastavio sa zemljom? Moja bi onda bila dužnost da ti dam deset srebrnih šekela i jedan pojas!" 13 Da sam podmuklo napao na njega izlažu?i opasnosti svoj život - jer kralju ništa ne ostaje skriveno - onda bi se ti držao po strani." 14 A Joab odvrati: "Ne?u ja ovdje dangubiti s tobom!" I uze tri sulice u ruke i zabode ih u srce Abšalomu, koji je bio još živ vise?i o hrastu. 15 Nato pri?e deset momaka, štitonoša Joabovih, i dotukoše Abšaloma i usmrtiše. 16 Tada Joab zapovjedi da zatrube u rog, i vojska prestade progoniti Izraela jer je Joab zaustavio vojsku. 17 Potom uzeše Abšaloma, baciše ga u duboku jamu usred šume i navaljaše na nj veliku gomilu kamenja. Izraelci pak pobjegoše svaki svome šatoru. 18 Abšalom bijaše još za života postavio sebi spomenik u Kraljevoj dolini jer mišljaše: "Nemam sina koji bi sa?uvao spomen mome imenu." I nazvao je taj spomenik po svome imenu te se još i danas zove "Abšalomov spomenik". Davidu javljaju smrt Abšalomovu 19 Ahimaas, Sadokov sin, re?e Joabu: "Idem javiti kralju veselu vijest da mu je Jahve pribavio pravdu izbavivši ga iz ruku njegovih neprijatelja." 20 Ali mu Joab re?e: "Ne možeš danas biti glasnik vesele vijesti, nego ?eš to biti koji drugi dan; danas ne možeš javiti dobru vijest jer je poginuo kraljev sin." 21 Zatim Joab zapovjedi Etiopljaninu: "Idi javi kralju što si vidio!" Etiopljanin se pokloni Joabu i otr?a. 22 A Sadokov sim Ahimaas opet zamoli Joaba: "Dogodilo se što mu drago, dopusti da otr?im i ja za Etiopljaninom." A Joab upita: "Zašto bi tr?ao, sine moj, kad ti ta vesela vijest ne?e pribaviti nagrade?" 23 A on ponovi: "Dogodilo se što mu drago, tr?at ?u!" A Joab mu odvrati: "Tr?i!" I Ahimaas otr?a putem kroz ravnicu i prete?e Etiopljanina. 24 David je upravo sjedio me?u dvojim gradskim vratima, a stražar se bio uspeo na krov iznad vrata. Podigavši o?i, stražar ugleda ?ovjeka kako tr?i sam. 25 Stražar povika i javi kralju, a kralj mu re?e: "Ako je sam, nosi dobar glas na ustima." ?ovjek je dolazio sve bliže. 26 Uto stražar ugleda drugoga ?ovjeka gdje tr?i. I povika stražar koji je bio nad vratima: "Evo još jednoga ?ovjeka koji tr?i sam!" A kralj odvrati: "I taj nosi dobar glas." 27 Stražar nastavi: "Prepoznajem trk prvoga ?ovjeka: tr?i kao Sadokov sin Ahimaas." A kralj odvrati: "To je dobar ?ovjek, dolazi s dobrim glasom." 28 Ahimaas se približi kralju i pozdravi ga: "Zdravo!" Baci se licem na zemlju pred kraljem i nastavi: "Blagoslovljen Jahve, tvoj Bog, koji je napustio ljude što su digli ruku na moga gospodara i kralja!" 29 A kralj upita: "Je li spašen mladi? Abšalom?" A Ahimaas odgovori: "Vidio sam veliku vrevu kad je kraljev sluga Joab slao tvoga slugu, ali ne znam što je bilo." 30 Kralj mu re?e: "Odstupi i stani tamo!" On odstupi i stade. 31 Uto stiže Etiopljanin i progovori: "Neka moj gospodar kralj primi veselu vijest. Jahve ti je danas pribavio pravdu izbavivši te iz ruku svih onih koji su ustali na tebe." 32ralj upita Etiopljanina: "Je li spašen mladi? Abšalom ?" A Etiopljanin odgovori: "Neka neprijatelji moga gospodara i kralja i svi koji se dižu na tebe u zloj namjeri - pro?u kao taj mladi?!" Davidova žalost

19

19Kralj zadrhta, pope se u gornju odaju nad vratima i zaplaka; jecaju?i govoraše ovako: "Sine Abšalome, sine moj! Sine moj Abšalome! Oh, da sam ja umro mjesto tebe! Abšalome, sine moj, sine moj!" 2 I javiše Joabu: "Eno kralj pla?e i tuguje za Abšalomom." 3 Tako se pobjeda u onaj dan pretvorila u žalost za svu vojsku, jer je vojska ?ula u onaj dan da kralj tuguje za svojim sinom. 4 I toga se dana vojskom kradom vrati u grad, kao što se kradom šulja vojska koja se osramotila bježe?i iz boja. 5 A kralj je pokrio svoje lice i vapio iza glasa: "Sine moj Abšalome! Abšalome, sine moj! Sine moj!" 6 Tada Joab do?e kralju u ku?u i re?e mu: "Posti?uješ danas lice svih svojih slugu koji su danas spasili život tebi, život tvojim sinovima i tvojim k?erima, život tvojim ženama i život ino?ama tvojim, 7 jer iskazuješ ljubav onima koji te mrze, a mržnju onima koji te ljube. Danas si pokazao da ti ništa nije ni do vojvoda ni do vojnika, jer vidim sada da bi ti sasvim pravo bilo kad bi Abšalom bio živ, a mi svi da smo danas poginuli. 8 Zato sada ustani, izi?i i prijazno progovori svojim vojnicima; jer, kunem ti se Jahvom, ako ne izi?eš, nijedan ?ovjek ne?e ostati no?as s tobom, i to ?e ti biti ve?a nesre?a od svih koje su te snašle od tvoje mladosti pa do sada." 9 Kralj ustade i sjede na vrata. Javiše to svemu narodu govore?i: "Eno kralj sjedi na vratima." I sav narod do?e pred kralja. Priprave za Davidov povratak A Izraelci bijahu pobjegli svaki u svoj šator. 10 I sav se narod po svim Izraelovim plemenima prepirao govore?i: "Kralj nas je izbavio iz ruku naših neprijatelja, on nas je izbavio iz ruku filistejskih, a sada je morao pobje?i iz zemlje ispred Abšaloma. 11 A Abšalom koga smo pomazali za kralja poginuo je u boju. Zašto se, dakle, kolebate dovesti kralja natrag?" 15 Tada se složiše svi ljudi Judina roda kao jedan ?ovjek i poru?iše kralju: "Vrati se sa svim svojim ljudima!" Doga?aji za povratka: Šimej 16 I tako se kralj vrati i do?e do Jordana, a Judejci bijahu stigli do Gilgala dolaze?i u susret kralju da prate kralja na prijelazu preko Jordana. 17 Tada je pohitio i Šimej, sin Gerin, Benjaminovac iz Bahurima, i sišao s Judejcima u susret kralju Davidu. 18 Imao je sa sobom tisu?u ljudi od Benjaminova plemena. I Siba, sluga Šaulova doma, sa petnaest svojih sinova i dvadeset svojih slugu, do?e do Jordana pred kralja. 19 Dovezli su splav da prevezu kraljevu ?eljad i da u?ine sve što bi mu bilo drago. A Gerin sin Šimej baci se pred noge kralju kad je kralj htio prije?i preko Jordana; 20 i re?e kralju: "Neka mi moj gospodar ne upiše u grijeh! Ne opominji se zla što ti ga je u?inio tvoj sluga u onaj dan kad je moj gospodar i kralj izlazio iz Jeruzalema. Neka to kralj ne uzima k srcu! 21 Tvoj sluga uvi?a da je sagriješio; zato sam, evo, došao danas prvi iz svega Josipova doma da si?em u susret svome gospodaru i kralju." 22 Ali Sarvijin sin Abišaj progovori i re?e: "Zar Šimej ne zaslužuje smrt što je proklinjao pomazanika Jahvina?" 23 A David odgovori: "Što ja imam s vama, Sarvijini sinovi, te me danas uvodite u napast? Zar bi danas mogao tko biti pogubljen u Izraelu? TÓa sada znam da sam danas opet kralj nad Izraelom." 24 Tada kralj re?e Šimeju: "Ne?eš poginuti!" I kralj mu se zakle. Meribaal 25 I Šaulov sin Meribaal sišao je u susret kralju. On nije njegovao ni svojih nogu ni svojih ruku, nije ure?ivao svoje brade, nije prao svojih haljina od onoga dana kad je otišao kralj pa sve do dana kad se opet vratio u miru. 26 Kad je iz Jeruzalema došao u susret kralju, upita ga kralj: "Zašto nisi pošao sa mnom, Meribaale?" 28 On je oklevetao tvoga slugu pred mojim gospodarom i kraljem. Ali moj je gospodar i kralj kao Božji an?eo: zato ?ini što je dobro u tvojim o?ima. 29 Jer sav moj o?inski dom nije bio drugo zaslužio nego smrt od moga gospodara kralja, a ti si ipak primio svoga slugu me?u one koji jedu za tvojim stolom. Pa kako još imam pravo tužiti se kralju?" 30 A kralj mu odgovori: "?emu da još duljiš svoj govor? Odre?ujem: ti i Siba podijelite njive!" 31 Meribaal re?e kralju: "Neka uzme i sve, kad se moj gospodar kralj sretno vratio u svoj dom!" Barzilaj 32 I Barzilaj Gilea?anin do?e iz Rogelima i nastavi s kraljem da ga isprati preko Jordana. 33 Barzilaj bijaše vrlo star, bilo mu je osamdeset godina. Pribavljao je kralju opskrbu dok je boravio u Mahanajimu jer bijaše vrlo imu?an ?ovjek. 34 Kralj re?e Barzilaju: "Po?i sa mnom, ja ?u te u tvojim starim danima uzdržavati kod sebe u Jeruzalemu." 35 A Barzilaj odgovori kralju: "A koliko mi još godina života ostaje da idem s kraljem u Jeruzalem? 36 Sada mi je osamdeset godina; mogu li još razlikovati što je dobro a što zlo? Može li tvojem sluzi još goditi što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjeva?a i pjeva?ica? Zašto bi tvoj sluga bio još na teret mome gospodaru kralju? 37 Tvoj ?e sluga još samo prije?i preko Jordana s kraljem, ali zašto bi mi kralj dao takvu nagradu? 38 Dopusti svome sluzi da se vrati, da umrem u svom gradu kod groba svoga oca i svoje majke. Ali evo tvoga sluge Kimhama, neka ide dalje s mojim gospodarom kraljem, pa njemu u?ini što je dobro u tvojim o?ima!" 39 Kralj odgovori: "Neka onda Kimham ide sa mnom dalje, a ja ?u mu u?initi što bude tebi drago i što god me zamoliš sve ?u mu u?initi za tebe." 40 Kad je sav narod prešao preko Jordana, prije?e i kralj, poljubi Barzilaja i blagoslovi ga, potom se ovaj vrati u svoje mjesto. Juda i Izrael otimaju se za kralja 41 Kralj nastavi put u Gilgal, a Kimham i?aše s njim. Kralja je pratio sav narod Judin i polovina naroda Izraelova. 42 Uto svi Izraelci do?u pred kralja i upitaju ga: "Zašto te naša bra?a Judejci ukradoše i zašto prevedoše preko Jordana našega kralja i njegov dom i sve Davidove ljude s njim?" 43 A Juda odgovori Izraelu: "Kralj je meni rod. Zašto si se ražestio zbog toga? Jesam li jeo na kraljev ra?un? Ili sam si što prigrabio?" 44a Izrael odgovori Judi ovako: "Ja imam deset udjela na kralja i prema tebi ja sam prvoro?enac. Zašto si me, dakle, prezreo? Nije li moja rije? bila prva kad je trebalo natrag dovesti moga kralja?" Ali govor Judin bijaše tvr?i od govora Izraelova. Pobuna Šebe

20

10Ondje se slu?ajno našao opak ?ovjek po imenu Šeba, Bikrijev sin, Benjaminovac. On zatrubi u rog i viknu: "Mi nemamo udjela na Davidu ni baštine na Jišajevu sinu! Svaki svome šatoru, Izraele!" 2 Tako svi Izraelci ostaviše Davida i po?oše za Bikrijevim sinom Šebom; a Judejci prionuše uza svoga kralja i otpratiše ga od Jordana do Jeruzalema. 3 Kad se David vratio u svoju pala?u u Jeruzalem, uze deset ino?a koje je bio ostavio da ?uvaju pala?u i stavi ih da budu ?uvane. Brinuo im se za uzdržavanje, ali nije više išao k njima. Tako su one živjele zatvorene do svoje smrti, kao udovice živoga muža. Umorstvo Amase 4 Potom kralj zapovjedi Amasi: "Sazovi mi Judejce do tri dana, a i ti da budeš ovdje!" 5 Amasa ode da sazove Judejce, ali se zadrža preko vremena koje mu bijaše odredio kralj. 6 Tada David re?e Abišaju: "Sad ?e nam Bikrijev sin Šeba biti opasniji nego Abšalom. Zato uzmi ljude svoga gospodara i po?i za njim u potjeru da se ne domogne tvrdih gradova i ne izmakne nam iz o?iju!" 7 Za Abišajem krenu na put Joab, Kere?ani, Pele?ani i svi junaci; oni izi?u iz Jeruzalema u potjeru za Bikrijevim sinom Šebom. 8 Kad su bili kod velikoga kamena što je kod Gibeona, do?e Amasa prema njima. Joab imaše na sebi ratnu haljinu, a preko nje imaše pripasan ma? uz bedro, u koricama; ali mu se ma? iskliznu i pade. 9 Joab pozdravi Amasu: "Jesi li mi dobro, brate?" I desnom rukom uhvati za bradu Amasu da ga poljubi. 10 Amasa se nije obazirao na ma? koji bijaše Joabu u ruci, i on ga udari njim u trbuh i prosu mu utrobu na zemlju. Nije morao ponoviti udarac i Amasa umrije. Joab sa svojim bratom Abišajem nastavi potjeru za Bikrijevim sinom Šebom. 11 Jedan od Joabovih momaka osta na straži kod Amase i tu je vikao: "Kome je mio Joab i tko je za Davida neka slijedi Joaba!" 12 A Amasa ležao u krvi nasred puta. Vide?i onaj ?ovjek gdje se ustavlja sav narod, odvu?e Amasu s puta u polje i baci preko njega kabanicu jer je vidio gdje se zaustavlja svatko tko nai?e blizu njega. 13 Kad je Amasa bio uklonjen s puta, svi ljudi po?oše za Joabom da gone Bikrijeva sina Šebu. Svršetak ustanka 14 Šeba je prošao kroza sva izraelska plemena sve do Abel Bet Maake i svi Bikrani s njim. Skupiše se oni i po?oše za njim. 15 Joab do?e i opsjede ga u Abel Bet Maaki. Dade nasuti nasip oko grada. Sva vojska koja bijaše s Joabom navali potkopavati zid da ga obori. 17 Kad je prišao, upita žena: "Jesi li ti Joab?" On odgovori: "Jesam." A ona ?e: "Poslušaj rije? sluškinje svoje!" On odgovori: "Slušam." 20 Joab odgovori ovako: "Daleko, daleko bilo to od mene! Ne želim ni zatirati ni razarati. 21 Ne radi se o tome, nego je jedan ?ovjek iz Efrajimove gore, po imenu Šeba, Bikrijev sin, podigao ruku na kralja, na Davida. Predajte samo njega, pa ?u oti?i od grada!" Žena odgovori Joabu: "Dobro. Odmah ?e ti njegovu glavu baciti preko zida!" 22 Žena se vrati u grad i progovori svemu narodu kako joj je govorila njezina mudrost. I odsjekoše glavu Bikrijevu sinu Šebi i baciše je Joabu. A on zapovjedi da zatrube u rog te se razi?oše od grada, svaki u svoj kraj. A Joab se vrati kralju u Jeruzalem. Visoki službenici Davidovi 23 Joab je bio zapovjednik nad svom vojskom. Jojadin sin Benaja bio je zapovjednik nad Kere?anima i Pele?anima. 24 Adoram je bio nadglednik nad radovima. Ahiludov sin Jošafat bio je pe?atnik. 25 Seraja je bio državni pisar. Sadok i Ebjatar bijahu sve?enici. 26to je Jairanin Ira bio zamjenik Davidov. V. DODACI Velika glad i smaknu?e Šaulovih potomaka

21

11U dane Davidove vladaše jednom glad tri godine uzastopce. David se obrati Jahvi, a Jahve mu odgovori: "Na Šaulu i njegovu domu leži krvna krivnja jer je pogubio Gibeonce." 2 Tada kralj sazva Gibeonce da ih pita. Ti Gibeonci nisu pripadali Izraelcima, nego su bili ostatak Amorejaca, kojima se Izraelci bijahu zakleli zakletvom, ali je Šaul tražio da ih uništi u svojoj revnosti za Izraelce i Judejce. 3 David, dakle, upita Gibeonce: "Što da vam u?inim i ?ime da vam dadem zadovoljštinu da biste blagoslovili baštinu Jahvinu?" 4 Gibeonci odgovoriše: "Ne tražimo mi ni srebra ni zlata od Šaula i njegova doma, niti nam je stalo da se pogubi koji ?ovjek u Izraelu." David ?e im nato: "Što reknete u?init ?u za vas." 5 A oni odgovoriše kralju: "?ovjek koji nas je zatirao i koji je smišljao da nas uništi, da nas ne bude nigdje u svemu izraelskom podru?ju, 6 od njegovih potomaka neka nam se preda sedam ljudi da ih objesimo pred Jahvom u Gibeonu na gori Jahvinoj." Kralj odvrati: "Dat ?u vam ih." 7 Kralj poštedje Meribaala, sina Šaulova sina Jonatana, zbog zakletve pred Jahvom koja ih je vezala, Davida i Jonatana, sina Šaulova. 8 Tako kralj uze oba sina Rispe, Ajine k?eri, koje je rodila Šaulu, Armonija i Meribaala, i svih pet sinova Merabe, Šaulove k?eri, koje je rodila Adrielu, sinu Barzilajevu, iz Mehole. 9 Njih dade u ruke Gibeoncima, a oni ih objesiše na gori pred Jahvom. Tako sva sedmorica poginuše zajedno, pogubljeni prvih dana žetve, na po?etku je?mene žetve. 10 Rispa, Ajina k?i, uze kostrijet i prostrije je za sebe na stijeni od po?etka je?mene žetve sve dok nije kiša s neba pala na mrtva tijela, i tako nije dala nebeskim pticama da se spuštaju na njih danju ni poljskim zvijerima no?u. 11 Kad su Davidu javili što je u?inila Ajina k?i Rispa, Šaulova ino?a, 12 ode David i uze Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana od stanovnika Jabeša Gileadskog, koji ih bijahu potajno odnijeli s trga u Bet Šanu, gdje su ih objesili Filistejci u onaj dan kad su Filistejci porazili Šaula na Gilboi. 13 David prenese odande Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana pa ih združi s kostima pogubljenih. 14 I ukopaše Šaulove kosti i kosti njegova sina Jonatana s kostima pogubljenih u zemlji Benjaminovoj, u Seli, u grobu Šaulova oca Kiša. Pošto izvršiše sve što je kralj zapovjedio, Bog se smilova zemlji. Juna?ka djela protiv Filistejaca 15 Jednom opet nasta rat izme?u Filistejaca i Izraelaca. David ode u boj sa svojim ljudima te su se borili s Filistejcima tako da se David umorio. 16 Išibenob, jedan od Rafinih potomaka, ?ije je koplje bilo teško tri stotine mjedenih šekela i koji o pripasu imaše nov ma?, hvastao se tada da ?e ubiti Davida. 17 Ali Davidu prisko?i u pomo? Sarvijin sin Abišaj; udari on Filistejca te ga ubi. Tada se Davidovi ljudi zakleše rekavši Davidu: "Ne?eš više i?i s nama u boj, da ne ugasiš svjetiljke Izraelove!" 18 Poslije toga opet izbi rat s Filistejcima u Gobu; tada je Hušanin Sibkaj pogubio Sipaja, jednoga od Rafinih potomaka. 19 Uz to nasta rat s Filistejcima u Gobu; tada je Jairov sin Elhanan iz Betlehema pogubio Golijata Gitejca, koji je imao koplja?u kao tkala?ko vratilo. 20 Potom opet izbi rat u Gatu, gdje je bio neki ?ovjek visoka rasta: imaše taj na svakoj ruci i nozi po šest prstiju, dakle dvadeset i ?etiri; i on bijaše potomak Rafin. 21 Kad je po?eo ružiti Izraela, ubi ga Jonatan, sin Davidova brata Šimeja. 22?etvorica bijahu potomci istoga Rafe iz Gata, a poginuše od ruke Davidove i od ruku njegovih slugu. Psalam Davidov

22

12David upravi Jahvi rije?i ove pjesme u dan kad ga je Jahve izbavio iz ruku svih njegovih neprijatelja i iz ruke Šaulove. 2 Pjevao je: "Jahve, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; 3 Bože moj, pe?ino moja kojoj se utje?em, štite moj, spasenje moje, tvr?avo moja! Ti me izbavljaš od nasilja. 4 Zazvat ?u Jahvu hvale predostojna i od dušmana bit ?u izbavljen. 5 Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne, 6 Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: 7 u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi za?u, i vapaj moj mu do ušiju doprije. 8 I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji nebesa, pokrenuše se, jer On gnjevom planu. 9 Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje živo od njega plamsa. 10 On nagnu nebesa i si?e, pod nogama oblaci mu mra?ni. 11 Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. 12 Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, 13 od bljeska pred licem njegovim užga se ugljevlje plameno. 14 Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. 15 Odape strijele i dušmane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. 16 Morska dna se pokazaše, i temelji svijeta postaše goli od strašne prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. 17 On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. 18 Od protivnika mo?nog mene oslobodi, od dušmana mojih ja?ih od mene. 19 Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, 20 na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. 21 Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po ?isto?i ruku mojih on me nagradi, 22 jer ?uvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. 23 Odredbe njegove sve su mi pred o?ima, zapovijedi njegove nisam odbacio, 24 do srži odan njemu sam bio, ?uvam se grijeha svakoga. 25 Jahve mi po pravdi mojoj vrati, ?isto?u ruku mojih vidje. 26 S prijateljem ti si prijatelj, poštenu poštenjem uzvra?aš. 27 S ?ovjekom ?istim ti si ?ist, a lukavca izigravaš, 28 jer narodu poniženu spasenje donosiš a ponižavaš o?i ohole. 29 Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: 30 s tobom udaram na ?ete dušmanske, s Bogom svojim preska?em zidine. 31 Savršeni su puti Gospodnji, i rije? je Jahvina ognjem kušana. on je štit svima, samo on, koji se k njemu utje?u. 32 Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? 33 Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran. 34 Noge mi dade brze ko u košute i postavi me na visine sigurne, 35 ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. 36 Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me brižljivost uzvisi. 37 Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posr?u. 38 Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih. 39 Obaram ih, ne mogu se di?i, padaju, pod nogama mi leže. 40 Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži. 41 Ti dušmane moje u bijeg natjera, i rasprših one koji su me mrzili. 42 Vapiju u pomo?, nikog da pomogne, vapiju Jahvi - ne odaziva se. 43 Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih ko blato na putu. 44 Ti me §izbavÄi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah služi mi. 45 Svaki moj šapat pokorno on sluša. Sinovi tu?inci meni laskaju, 46 sinovi tu?inski gube sr?anost izlaze drš?u? iz svojih utvrda. 47 Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! 48 Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava. 49 Od dušmana me mojih izbavljaš i nad protivnike me moje izdižeš, ti mene od ?ovjeka silnika spasavaš. 50 Zato te slavim, Jahve, me?u pucima i psalam pjevam tvome Imenu: 51ožio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke." Davidove posljednje rije?i

23

13Ovo su posljednje Davidove rije?i: "Rije? Davida, sina Jišajeva, rije? ?ovjeka koji je bio visoko uzdignut, pomazanika Boga Jakovljeva, pjeva?a pjesama Izraelovih: 2 Jahvin duh govori po meni, njegova je rije? na mom jeziku. 3 Re?e mi Jakovljev Bog, re?e mi Izraelova hrid: Tko vlada ljudima pravedno, i tko vlada u strahu Božjemu, 4 taj je kao jutarnja svjetlost kad ograne sunce, jutro bez oblaka, na kojem se svjetluca zemaljska trava poslije kiše. 5 Da, moja ku?a stoji ?vrsto pred Bogom: on je u?inio vje?an Savez sa mnom, u svemu dobro ure?en i utvr?en. Da, on ?e dati da napreduje sve moje spasenje i svaka moja želja. 6 Belijalovi ljudi svi su kao trnje u pustinji, jer ih nitko ne hvata rukom. 7 Nitko ih se ne doti?e, osim gvož?em i koplja?om, i potpuno se spaljuju u ognju." Davidovi junaci 8 Ovo su imena Davidovih junaka: Išbaal, Hakmonac, prvak me?u trojicom; on je zavitlao svojim kopljem protiv osam stotina i pobio ih najedanput. 9 Za njim dolazi Eleazar, sin Dodonov, Ahoašanin, jedan od trojice junaka; on je bio s Davidom kod Pas Damina kad su se ondje skupili Filistejci za boj, a Izraelci se povukli pred njima. 10 Ali se on ?vrsto držao i udarao Filistejce dok mu se ruka nije uko?ila i ostala kao prirasla uz ma?. Jahve je dao veliku pobjedu u onaj dan, pa se vojska vratila za Eleazarom, ali samo da pokupi plijen. 11 Za njim dolazi Šama, sin Elin, Hararac; kad su se Filistejci skupili u Lehiju, bijaše polje puno le?e, a vojska je bila pobjegla ispred Filistejaca. 12 Tada je on stao usred polja i obranio ga i potukao Filistejce. Tako je Jahve dao veliku pobjedu. 13 Trojica izme?u tridesetorice jednom su krenula na put i o po?etku žetve došla k Davidu u Adulamsku pe?inu kad jedna filistejska ?eta bijaše utaborena u Refaimskoj dolini. 14 David je tada bio u svojoj kuli, a filistejska je posada bila tada u Betlehemu. 15 David uzdahnu: "O, kad bi me tko napojio vodom iz betlehemskoga studenca što je kod vrata?" 16 Tada ta tri junaka prodriješe kroz filistejski tabor i, zahvativši vode iz betlehemskog studenca što je kod vrata, donesoše je i dadoše Davidu. Ali je David ne htjede piti, nego je proli kao ljevanicu Jahvi 17 govore?i: "Ne dao mi Jahve da to u?inim! Zar da pijem krv ovih ljudi? TÓa izlažu?i život pogibli, donijeli su vode!" I nije htio piti. To su, eto, u?inila ta tri junaka. 18 Abišaj, Joabov brat a sin Sarvijin, bio je vojvoda nad tridesetoricom. On je zavitlao kopljem na tri stotine, pobio ih i proslavio se me?u tridesetoricom. 19 On se odlikovao me?u tridesetoricom i postao njihov glavar, ali nije dostigao trojice. 20 Jojadin sin Benaja, junak iz Kabseela, bogat juna?kim djelima, ubio je dva sina Ariela iz Moaba; on je jednoga snježnog dana sišao i ubio lava usred jame. 21 Ubio je i nekog Egip?anina, ?ovjeka golema stasa. Egip?anin je imao koplje u ruci, a on izišao preda nj sa štapom: istrgavši Egip?aninu koplje iz ruke, ubi ga njegovim kopljem. 22 To je u?inio Jojadin sin Benaja i proslavio se me?u tridesetoricom junaka. 23 Bio je najznamenitiji me?u tridesetoricom, ali one prve trojice nije dostigao; David ga postavi za zapovjednika svoje tjelesne straže. 24 Asahel, brat Joabov, bio je me?u tridesetoricom. Zatim: Elhanan, sin Dodonov, iz Betlehema; 25 Šama iz Haroda; Elika iz Haroda; 26 Heles iz Peleta; Ira, sin Ikešev, iz Tekoe; 27 Abiezer iz Anatota; Sibekaj iz Huše; 28 Salmon iz Ahoha; Mahraj iz Netofe; 29 Heled, sin Baanin, iz Netofe; Itaj, sin Ribajev, iz Gibeje sinova Benjaminovih; 30 Benaja iz Pireatona; Hidaj od Gaaških potoka; 31 Abibaal iz Bet Haarabe; Azmavet iz Bahurima; 32 Eljahba iz Šaalbona; Jašen, sin Jonatanov; 33 Šama iz Harara; Ahiam, sin Šararov, iz Arara; 34 Elifelet, sin Ahasbajev, iz Bet Maake; Eliam, sin Ahitofelov, iz Gilona; 35 Hesraj iz Karmela; Paaraj iz Araba; 36 Jigeal, sin Natanov, iz Sobe; Bani iz Gada; 37 Selek Amonac; Nahraj iz Beerota, štitonoša Sarvijina sina Joaba; 38 Ira iz Jatira; Gareb iz Jatira; 39ja Hetit. Svega trideset i sedam. Popis pu?anstva

24

14Još je jednom srdžba Jahvina planula na Izraelce te potakla Davida protiv njih govore?i: "Idi, izbroj Izraelce i Judejce!" 2 I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: "Obi?ite sva Izraelova plemena od Dana do Beer Šebe i popišite narod da znam koliko ima naroda." 3 Joab odgovori kralju: "Neka Jahve, tvoj Bog, dade svome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada i neka to još vidi svojim o?ima moj gospodar kralj, ali zašto moj gospodar kralj ima takvu želju?" 4 Ali kraljeva rije? bijaše ja?a od Joabove i od rije?i vojvoda njegove vojske. Tako Joab i vojvode odoše ispred kralja da popišu izraelski narod. 5 Prije?oše oni preko Jordana i po?eše kod Aroera i kod grada što leži usred doline i krenuše odande prema Gaditima i prema Jazeru. 6 Potom do?oše u Gilead i u zemlju Hetita, u Kadeš; zatim stigoše u Dan, a iz Dana skrenuše prema Sidonu. 7 Zatim do?oše do tvr?ave Tira i u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca i završiše svoj put u Negebu Judinu, u Beer Šebi. 8 Prošavši svu zemlju, vratiše se poslije devet mjeseci i dvadeset dana u Jeruzalem. 9 Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisu?a ratnika vi?nih ma?u, a Judejaca pet stotina tisu?a ljudi. Kuga i Božje oproštenje 10 Poslije toga Davida zape?e savjest što je dao brojiti narod pa re?e Jahvi: "Veoma sam sagriješio što sam to u?inio! Ali, Jahve, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio." 11 Kad je David ujutro ustao, ve? je Jahvina rije? bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu: 13 Gad tako do?e Davidu i javi mu ovo: "Ho?eš li da do?u tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji ?e te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!" 14 David odgovori Gadu: "Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosr?e, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!" 15 David, dakle, izabra kugu. Bilo je upravo vrijeme pšeni?ne žetve. Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do odre?enoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisu?a ljudi od Dana do Beer Šebe. 16 Kad je an?eo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Jahvi zbog toga zla, pa re?e an?elu koji je ubijao narod: "Dosta je sada! Povuci svoju ruku!" A Jahvin je an?eo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca. 17 Kad David vidje an?ela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: "Evo, ja sam sagriješio, ja sam u?inio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!" Gradnja žrtvenika 18 Istoga dana do?e Gad k Davidu i re?e mu: "Idi i podigni Jahvi žrtvenik na gumnu Araune Jebusejca!" 19 I ode David po Gadovoj rije?i, kako mu je zapovjedio Jahve. 20 Kad Arauna pogleda, opazi kralja i njegove dvorane gdje idu prema njemu. Arauna izi?e i pokloni se kralju licem do zemlje. 21 Arauna upita: "Zašto je moj gospodar kralj došao svome sluzi?" A David odgovori: "Da kupi od tebe ovo gumno, da sagradi žrtvenik Jahvi, kako bi prestao pomor u narodu." 22 Arauna re?e Davidu: "Neka ga uzme moj gospodar kralj i neka žrtvuje ono što je u njegovim o?ima dobro! Evo goveda za paljenicu, mlatilice, i volujske opreme za drvo! 23 Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!" Još re?e Arauna kralju: "Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!" 24 Ali kralj odgovori Arauni: "Ne, nego ho?u da kupim od tebe i da platim; ne?u prinositi Jahvi, svome Bogu, paljenica koje su mi poklonjene." I tako David kupi ono gumno i goveda za pedeset srebrnih šekela.