Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Daniel DANIEL NA KRALJEVSKOM DVORU U BABILONU

1

1Tre?e godine kraljevanja Jojakima, kralja Judeje, do?e Nabukodonozor, kralj Babilona, na Jeruzalem te ga opsjede. 2 Gospodin mu dade u ruke Jojakima, kralja judejskog, i dio predmeta iz Doma Božjega; on ih dopremi u zemlju Šinear i pohrani predmete u riznici svojih bogova. Danielovo obrazovanje 3 Kralj naredi Ašfenazu, starješini svojih dvorjanika, da dovede od Izraelaca nekoliko dje?aka kraljevskoga ili velikaškog roda: 4 neka budu bez nedostatka, lijepi, vrsni u svakoj mudrosti, dobro pou?eni i bistri, prikladni da stoje na kraljevu dvoru; Ašfenaz neka ih nau?i pismu i jeziku Kaldejaca. 5 Kralj im odredi dnevni obrok od kraljevskih jela i od vina sa svoga stola. Neka se odgajaju tri godine, a poslije toga imali bi stajati pred kraljem. 6 Me?u njima bijahu Judejci: Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. 7 Dvorjani?ki starješina nadjene im imena: Daniel ?e se zvati Baltazar, Hananija Šadrak, Mišael Mešak, Azarja Abed Nego. Danielova vjernost Zakonu 8 Daniel je u srcu odlu?io da se ne?e okaljati kraljevim jelima i vinom s njegova stola, pa zamoli dvorjani?kog starješinu da ga poštedi te se ne okalja. 9 Bog dade Danielu te na?e dobrohotnost i smilovanje u dvorjani?kog starješine. 10 Starješina re?e Danielu: "Bojim se svoga gospodara kralja; on vam je odredio jelo i pilo, pa ako vidi da su vam lica mršavija nego u drugih dje?aka vaše dobi, ja ?u zbog vas biti kriv pred kraljem." 11 Tada re?e Daniel ?uvaru koga bijaše dvorjani?ki starješina odredio Danielu, Hananiji, Mišaelu i Azarji: 12 "Molim te, pokušaj sa svojim slugama deset dana: neka nam se daje povr?e za jelo i voda za pilo. 13 Vidjet ?eš onda kakvi ?emo biti mi a kakvi dje?aci koji jedu od kraljevih jela, pa u?ini sa svojim slugama po onome što budeš vidio." 14 On pristade i stavi ih na kušnju deset dana. 15 A nakon deset dana oni bijahu ljepši i ugojeniji nego svi dje?aci koji je?ahu od kraljevih jela. 16 Od tada ?uvar dokinu njihova jela i obrok vina što su imali piti te im davaše povr?a. U kraljevskoj službi 17 Ovoj ?etvorici dje?aka dade Bog znanje i razumijevanje svih knjiga i mudrosti. Daniel razumijevaše vi?enja i sne. 18 Pošto se navršilo vrijeme odre?eno od kralja da mu ih dovedu, dvorjani?ki starješina uvede ih pred Nabukodonozora. 19 Kralj razgovaraše s njima i me?u svima ne na?e se nijedan kao Daniel, Hananija, Mišael i Azarja. I tako oni ostadoše pred kraljem. 20 I u svemu mudrom i umnom o ?emu ih ispitivaše kralj na?e da su deset puta vrsniji od svih ?arobnika i gatalaca što ih bijaše u svem njegovu kraljevstvu. 21iel ostade ondje do prve godine kralja Kira. DANIEL TUMA?I NABUKODONOZOROV SAN Mudraci ne mogu protuma?iti sna

2

1Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi. 2 Kralj naredi da se pozovu ?arobnici i gataoci, zaklinja?i i zvjezdari da protuma?e kralju njegove sanje. 3 Do?oše dakle te stadoše pred kralja. Kralj im re?e: "Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju." 4 Kaldejci odgovoriše kralju 0 "O kralju, živ bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi ?emo ti otkriti njezino zna?enje." 5 Kralj odgovori i re?e zvjezdarima: "Moja je odluka neopoziva: ako mi ne kažete što sam snio i što san zna?i, bit ?ete rastrgani u komade, a vaše ?e ku?e postati smetišta. 6 No ako mi otkrijete moju sanju i njezino zna?enje, dobit ?ete od mene darove i poklone i velike ?asti. Otkrijte mi dakle što sam snio i što san zna?i." 7 Oni opet odgovoriše: "Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim, a mi ?emo mu otkriti njezino zna?enje." 8 A kralj: "Dobro ja znam da želite dobiti na vremenu jer znate da je moja odluka neopoziva. 9 Ako mi ne kažete što sam snio, zna?i da me namjeravate obmanjivati varavim rije?ima i izmišljotinama dok nekako ne pro?e vrijeme. Stoga, recite mi moj san, pa ?u znati da li mi možete kazati i njegovo zna?enje!" 10 Zvjezdari odgovoriše pred kraljem: "Nema na svijetu ?ovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i mo?an, takvo što ne traži od ?arobnika, gataoca ili zvjezdara. 11 Što tražiš, kralju, teško je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave me?u smrtnicima." 12 Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski. 13 Pošto je objavljena naredba da se ubiju mudraci, potražiše i Daniela i njegove drugove da ih pogube. 14 No Daniel se mudrim i umnim rije?ima obrati na Arjoka, zapovjednika kraljevskih straža, koji bijaše izišao da pogubi mudrace babilonske. 15 On re?e Arjoku, zapovjedniku kraljevu: "Zašto je kralj izdao tako strogu naredbu?" Arjok pripovjedi Danielu, 16 a Daniel oti?e kralju i zamoli da mu dade vremena te ?e kralju otkriti što san zna?i. Danielu objavljen san 17 Daniel u?e u svoju ku?u te sve kaza Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima, 18 da mole milosr?e u Boga Nebeskoga radi te tajne, da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim. 19 I objavi se tajna Danielu u no?nom vi?enju. A Daniel blagoslovi Boga Nebeskoga. 20 Daniel prihvati rije? i re?e: "Bilo ime Božje blagoslovljeno odvijeka dovijeka, njegova je mudrost i sila. 21 On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. 22 On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega. 23 Tebe, o Bože otaca mojih, slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono što smo te molili, objavio si nam što kralj traži." Daniel saop?uje san kralju 24 Daniel ode k Arjoku, kome bijaše kralj naredio da smakne mudrace babilonske. U?e i re?e mu: "Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me kralju, pa ?u mu otkriti što san zna?i." 25 Arjok žurno odvede Daniela kralju i re?e: "Našao sam me?u izgnanicima judejskim ?ovjeka koji ?e kralju kazati što san zna?i." 26 Kralj re?e Danielu 0 se zvaše Baltazar): "Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i što zna?i?" 27 Daniel odgovori pred kraljem: "Tajnu koju istražuje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, ?arobnici, gataoci i zaklinja?i; 28 ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saop?io kralju Nabukodonozoru ono što ?e biti na svršetku dana. Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji: 29 O kralju, na tvojoj ti postelji do?oše misli o tome što ?e se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saop?io ti je ono što ?e biti. 30 Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino zna?enje saop?im kralju i da upoznaš misli svoga srca. 31 Ti si, o kralju, imao vi?enje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za o?i. 32 Tome kipu glava bijaše od ?istog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, 33 gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline. 34 Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline te ih razbi. 35 Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju. 36 To bijaše sanja; a njezino ?emo zna?enje re?i pred kraljem." Tuma?enje sna 37 "Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu mo? i slavu - 38 i u ?ije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time - ti si glava od zlata. 39 Poslije tebe ustat ?e drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa tre?e, od mjedi, koje ?e gospodariti svom zemljom. 40 A ?etvrto kraljevstvo bit ?e tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit ?e i razbit sva ona kraljevstva. 41 Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat ?e nešto od ?vrsto?e željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom. 42 Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo ?e biti dijelom ?vrsto a dijelom krhko. 43 A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni ?e se miješati ljudskim sjemenom, ali se ne?e držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom. 44 U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podi?i ?e kraljevstvo koje ne?e nikada propasti i ne?e prije?i na neki drugi narod. Ono ?e razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo ?e stajati dovijeka - 45 kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saop?io kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tuma?enje joj pouzdano." Nabukodonozor slavi Boga 46 Nato kralj Nabukodonozor pade ni?ice i pokloni se pred Danielom. Naredi da mu prinesu dar i kad. 47 I re?e kralj Danielu: "Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu." 48 Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima. Postavi ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starješinom svih mudraca babilonskih. 49iel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske Šadraka, Mešaka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru. IZBAVLJENJE TROJICE DANIELOVIH DRUGOVA IZ UŽARENE PE?I Postavljanje zlatnoga kipa

3

1Kralj Nabukodonozor odredi da se na?ini zlatni kip, visok šezdeset lakata i širok šest, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj. 2 Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, rizni?are, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina da do?u na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. 3 Tada se sakupiše satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, rizni?ari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. I stadoše pred kip što podiže Nabukodonozor. 4 Glasnik proglasi: "O narodi, plemena i jezici, evo što vam se nare?uje: 5 u ?asu kad za?ujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor! 6 Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit ?e smjesta ba?en u pe? užarenu." 7 Zato, ?im za?uše zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciše se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjaju?i se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor. Tri mladi?a ne?e da se pokore 8 Uto do?oše neki Kaldejci i optužiše Judejce. 9 Rekoše kralju Nabukodonozoru: "O kralju, živ bio dovijeka! 10 Ti si, kralju, naredio svakom ?ovjeku koji za?uje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu; 11 a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude ba?en u pe? užarenu. 12 A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao." 13 Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Odmah ih dovedoše pred kralja. 14 A Nabukodonozor im re?e: "Je li istina, Šadra?e, Meša?e i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh? 15 Jeste li voljni, ?im za?ujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga na?inih? Ako li mu se ne poklonite, bit ?ete smjesta ba?eni u pe? užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?" 16 Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: "Ne treba da ti odgovorimo na to. 17 Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene pe?i i od ruke tvoje, kralju; on ?e nas i izbaviti. 18 No ako toga i ne u?ini, znaj, o kralju: mi ne?emo služiti tvojemu bogu niti ?emo se pokloniti kipu što si ga podigao." Danielovi drugovi u užarenoj pe?i 19 Na te rije?i kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega. 20 On naredi da se pe? ugrije sedam puta ja?e no ina?e i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u pe? punu žarkoga ognja. 21 Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obu?i i kapama baciše u zažarenu pe?. 22 Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a pe? preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abed Nega. 23 A tri ?ovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u zažarenu pe?. Azarjina molitva 24 hodahu posred plamena hvale?i Boga, slave?i Gospoda. 25Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako: 26 i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka! 27 si u svemu što u?ini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina. 28 pravdi si presudio u svemu što si poslao na nas i na sveti grad otaca naših, Jeruzalem: zbog naših si grijeha ovako postupio s nama, u istini i pravednosti. 29 smo i po?inili bezakonje odmetnuvši se od tebe, sagriješili teško; ne slušasmo naredbe tvoje. 30 ih ?uvali i nismo vršili što nam bijaše nare?eno za naše dobro. 31 što si poslao na nas, sve što si nam u?inio, pravedno si u?inio. 32 si nas predao u ruke bezakonika, dušmana naših, najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji, 33 danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one koji ti služe i tebi se klanjaju. 34 ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga, 35 uskrati nam svoje milosr?e zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega, 37 postadosmo najmanji me?u narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih. 38 sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi 39 da na?emo milosr?e. No primi nas slomljene duše, duha ponizna! 41 ?emo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje. 42 postidi nas, ve? postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj! 43 nas, kao neko?, ?udesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode! 44 se postide oni koji zlo ?ine slugama tvojim: neka se postide svoga nasilja i neka im sila skršena bude! 45 znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!" An?eo Gospodnji u užarenoj pe?i 46 sluge koje ih bijahu bacile u pe? neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, ku?inama i vinjagom, 47 te plamen lizaše ?etrdeset i devet lakata iznad pe?i. 48 spali Kaldejce koji se na?oše oko pe?i. 49 An?eo Gospodnji si?e u pe? k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz pe?i 50 usred pe?i puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladi?a 51 sva trojica zapjevaše u pe?i jednim glasom, slave?i i blagoslivljaju?i Boga: 52 budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka! 53 budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen dovijeka! 54 budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i uzvisivan dovijeka! 55 ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima, hvaljen i uzvisivan dovijeka! 56 budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka! 57 djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 58 Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 59 blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 60 vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 61 sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 62 i mjese?e, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 63 nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 64 kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 65 vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 66 i žare, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 67 i vru?ino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 68 i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 69 i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 70 i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 71 i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 72 i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 73 i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 74 neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka! 75 i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 76 raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 77 blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 78 i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 79 i sve što se mi?e u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 80 nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 81 divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 82 ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 83 blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka! 84 Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 85 Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 86 i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 87 i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! 88 Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz pe?i užarene, on nas je izbavio iz plamena. 89 Gospoda jer je dobar, jer je vje?na ljubav njegova! 90 štovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite i zahvaljujte, jer vje?na je ljubav njegova!" Nabukodonozor priznaje Boga 24 Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: "Nismo li bacili ova tri ?ovjeka svezana u oganj?" Oni odgovoriše: "Jesmo, kralju!" 25 On re?e: "Ali ja vidim ?etiri ?ovjeka, odriješeni še?u po vatri i ništa im se zlo ne doga?a; ?etvrti je sli?an sinu Božjemu." 26 Nabukodonozor pri?e vratima užarene pe?i i viknu: "Šadra?e, Meša?e i Abed Nego, sluge Boga Višnjega, izi?ite i do?ite ovamo!" Tada izi?oše iz ognja Šadrak, Mešak i Abed Nego. 27 Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neošte?eni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih. 28 Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog an?ela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, ve? radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu! 29 Nare?ujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko izme?u vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova ku?a pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj." 30 Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega na visoke položaje u pokrajini babilonskoj. NABUKODONOZOR PONIŽEN I IZLIJE?EN Uvod u kraljevo pismo 31 Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj zemlji: Obilovali mirom! 32 Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i ?udesa što ih na meni u?ini Bog Svevišnji. 33kovi njegovi kako su veliki! ?udesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo - kraljevstvo vje?no! Vlast njegova za sva pokoljenja! Nabukodonozor pripovijeda svoj san

4

1Ja, Nabukodonozor, življah mirno u svojoj ku?i i sretno u svojoj pala?i, 2 kad vidjeh sanju koja me uplašila. Utvare i vi?enja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me. 3 I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja zna?i. 4 Do?oše gataoci, ?arobnici, zvjezdari i tuma?i znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoše re?i njezino zna?enje. 5 Tada do?e preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju: 6 "Baltazare, starješino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteška: evo sanje što je imah: daj mi njezino zna?enje. 7 Evo vi?enja što mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. 8 Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje. 9 Krošnja mu bijaše lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni po?ivaše zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega. 10 Ja promatrah vi?enja što su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Stražar, Svetac, silazi s neba, 12 U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim! 15 Ovo je sanja što je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino zna?enje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne može re?i; ti možeš, jer u tebi je du h Boga Svetoga." Daniel tuma?i san 16 Tada se Daniel, nazvan Baltazar, na?as smete i prestraši u svojim mislima. Kralj re?e: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim zna?enjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino zna?enje tvojim mrziteljima! 17 Stablo koje si vidio, veliko i snažno, koje seže sve do neba i vidi se po svoj zemlji, 18 krošnje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaše hrane za sve i pod kojim po?iva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske: 19 to si ti, o kralju, koji si velik i mo?an, veli?ina ti se pove?ala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje. 21 ovo je zna?enje, o kralju, odluka Svevišnjega što ?e se ispuniti na mom gospodaru kralju: 22 Izagnat ?e te iz društva ljudi i sa životinjama ?eš poljskim boraviti; hranit ?eš se travom kao goveda, tebe ?e prati rosa nebeska; sedam ?e vremena pro?i nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on ho?e. 24 Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosr?em prema siromasima, da bi ti potrajala sre?a." San se ispunja 25 Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru. 26 Dvanaest mjeseci kasnije, šetaju?i babilonskim kraljevskim dvorom, 27 kralj govoraše: "Nije li to taj veliki Babilon što ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje mo?i, na slavu svoga veli?anstva?" 28 Još bijahu te rije?i u ustima njegovim kad s neba do?e glas: "Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo; 29 bit ?eš izagnan iz društva ljudi, sa životinjama ?eš poljskim boraviti; hranit ?eš se travom kao goveda, i sedam ?e vremena pro?i nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome ho?e." 30 I smjesta se rije? izvrši na Nabukodonozoru: bi izagnan iz društva ljudi, je?aše travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoše poput orlova perja, a njegovi nokti kao pti?je pandže. Nabukodonozor izlije?en 31 "Pošto se navršiše odre?eni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh o?i prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevišnjega hvale?i i uzvisuju?i onoga koji živi dovijeka: njegovo je kraljevstvo - kraljevstvo vje?no, njegova je vlast za sva pokoljenja. 33 U isti ?as razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske ?asti vrati mi se veli?anstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaši potražiše, bih uspostavljen u kraljevsku ?ast i moja veli?ina još poraste. 34a ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, ?ija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti." BALTAZAROVA GOZBA Oskvrnu?e svetog su?a

5

1Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisu?i svojih velikaša; s njima je pio vino. 2 Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno su?e koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice. 3 Donesoše dakle zlatno i srebrno su?e oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice. 4 Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena. Tajanstvena ruka 5 Iznenada se pojaviše prsti ?ovje?je ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svije?njaku, po okre?enu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše. 6 Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo. 7 Glasno dozva ?arobnike, zvjezdare i gataoce. I re?e kralj mudracima babilonskim: "Tko pro?ita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit ?e obu?en u grimiz, oko vrata nosit ?e zlatan lanac i bit ?e tre?i u kraljevstvu." 8 Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše pro?itati pismo niti mu otkriti zna?enje. 9 Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni. Kralji?in savjet 10 Kraljica, ?uvši rije?i kralja i velikaša, u?e u gozbenu dvoranu i re?e: "Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi! 11 Ima u tvome kraljevstvu ?ovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca na?e se u njemu svjetlo, razum i mudrost sli?na mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom ?arobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca. 12 Budu?i da se u tom Danielu - koga kralj bijaše nazvao Baltazarom - našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tuma?i sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teško?e, pozovi stoga Daniela i on ?e ti kazati zna?enje." Daniel pred kraljem 13 Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: "Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac? 14 ?ujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna. 15 Dovedoše mi mudrace i ?arobnike da pro?itaju ovo pismo i da mi reknu njegovo zna?enje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao. 16 A ?ujem da si ti kadar dati tuma?enja i da razrješuješ teško?e. Ako si dakle kadar pro?itati ovo pismo i re?i mi njegovo zna?enje, bit ?eš odjeven u grimiz i nosit ?eš zlatan lanac oko vrata i bit ?eš tre?i u kraljevstvu." Danielov govor 17 Daniel prihvati rije? i odgovori kralju: "Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja ?u pro?itati ovo pismo kralju i kazat ?u mu njegovo zna?enje. 18 O kralju, Bog je Svevišnji dao kraljevstvo, veli?inu, veli?anstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome. 19 Zbog veli?ine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio. 20 No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta. 21 Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta sli?no životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda je?aše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na ?elo onoga koga on ho?e. 22 No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo: 23 ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu su?e iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvale?i bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne ?uju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove. 24 I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo." Tuma?enje pisma 25 "A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin. 26 A te rije?i zna?e: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i u?inio mu kraj; 27 Tekel: bio si vagnut na tezulji i na?en si prelagan; 28 Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima." Ispunjenje proro?anstva 29 Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase tre?im u kraljevstvu. 30e te no?i kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.

6

1A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star ve? šezdeset i dvije godine. DANIEL U LAVSKOJ JAMI Zavist satrapa 2 Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom. 3 Njima na ?elo stavi tri pro?elnika - Daniel bijaše jedan od njih - kojima ?e satrapi polagati ra?un da se ne bi dosa?ivalo kralju. 4 Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom iznad pro?elnika i satrapa te kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom. 5 Tada pro?elnici i satrapi stadoše tražiti povod, štogod oko državne uprave, zbog ?ega bi mogli optužiti Daniela; ali ne mogoše na njemu na?i ništa takvo, ništa zbog ?ega bi ga prekorili, jer bijaše vjeran, na njemu ni nemara ni ogrešenja. 6 Ti ljudi rekoše tada: "Ne?emo na?i nikakva povoda protiv Daniela, osim da na?emo nešto protiv njega u zakonu njegova Boga." Kralj izdaje bezbožnu naredbu 7 Tada pro?elnici i satrapi navališe na kralja te mu rekoše: "O kralju Darije, živ bio dovijeka! 8 Svi pro?elnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i namjesnici složiše se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo na kojega boga ili ?ovjeka, osim na tebe, o kralju, bit ?e ba?en u lavsku jamu. 9 O kralju, potvrdi tu zabranu i potpiši naredbu da bude neopoziva prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!" 10 Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu. Daniel se ne pokorava zabrani 11 Saznavši Daniel da je spis potpisan, oti?e u svoju ku?u. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena blagoslivljaju?i, mole?i i hvale?i Boga, kako je uvijek ?inio. 12 Oni ljudi nahrupiše i na?oše Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga. 13 Tada odoše i pred kraljem se pozvaše na kraljevsku zabranu: "Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj ?e svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili ?ovjeka, osim na tebe, o kralju, biti ba?en u lavsku jamu?" Kralj odgovori: "Tako je odlu?eno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu." 14 Tada rekoše kralju: "Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu." 15 ?uvši te rije?i, kralj se vrlo ražalosti i odlu?i spasiti Daniela. Sve do sun?eva zalaza nastojaše da ga spasi. 16 Ali oni ljudi navališe na kralja govore?i: "Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne može biti opozvana!" Daniel me?u lavovima 17 Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku jamu. Kralj re?e Danielu: "Bog tvoj, kome tako postojano služiš, neka te izbavi." 18 Donesoše kamen i staviše ga jami na otvor. Kralj ga zape?ati prstenom svojim i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne mijenja za Daniela. 19 Kralj se vrati u svoj dvor i provede no? ne okusivši jela i ne dopustivši da mu dovedu suložnice. Nije mogao usnuti. 20 Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i po?e brzo k lavskoj jami. 21 Kad se prima?e blizu, viknu žalosnim glasom Danielu: "Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?" 22 Daniel odgovori: "O kralju, živ bio dovijeka! 23 Moj je Bog poslao svog An?ela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice." 24 Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlije?ena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga. 25 Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optužili Daniela i da ih bace u lavsku jamu - njih, njihove žene i njihovu djecu: i prije nego dodirnuše tlo, lavovi ih zgrabiše i smrviše im kosti. Kralj priznaje Boga 26 Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: "Obilovali mirom! 27 Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka drš?u pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo ne?e propasti, njegovoj vlasti nema kraja! 28 On izbavlja i spasava, ?ini znake i ?udesa na nebesima i na zemlji! On je spasio Daniela iz šapa lavljih!" 29iel bijaše sretan za vladanja Darija i za vladanja Kira Perzijanca. DANIELOV SAN ?etiri nemani

7

1Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio. 2 Kazivaše ovako: No?u u vi?enju pogledah, kad eno: ?etiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more. 3 ?etiri goleme nemani izi?oše iz mora, svaka druk?ija. Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska. 4 Dok je promatrah, krila joj se iš?upaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao ?ovjek, i bijaše joj dano srce ?ovje?je. 5 Kad eno druga neman: gle, sasvim druk?ija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, me?u zubima. I bijaše joj re?eno: "Ustani, nažderi se mesa!" 6 Gledah dalje, i evo: tre?a neman kao leopard, na le?ima joj ?etiri pti?ja krila: imaše ?etiri glave, i dana joj je mo?. 7 Zatim, u no?nim vi?enjima, pogledah, kad eno: ?etvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova. 8 Promatrah joj rogove, i gle: me?u njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iš?upaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu o?i kao o?i ?ovje?je i usta koja govorahu velike hule. Pradavni sudi nemanima 9 Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao ?ista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i to?kovi kao žarki oganj. 10 Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisu?u tisu?a služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše. 11 Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju. 12 Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina života bi na jedno vrijeme i rok. Vlast svijeta predana Sinu ?ovje?jemu 13 Gledah u no?nim vi?enjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin ?ovje?ji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu. 14 Njemu bi predana vlast, ?ast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vje?na i nikada ne?e pro?i, kraljevstvo njegovo ne?e propasti. An?eo tuma?i vi?enje 15 Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, vi?enja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše. 16 Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi zna?enje: 17 "One ?etiri goleme nemani jesu ?etiri kralja koji ?e se di?i na zemlji. 18 Ali ?e od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni ?e ga posjedovati za vijeke vjekova." 19 Zaželjeh tada saznati istinu o ?etvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše; 20 i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše - o rogu koji imaše o?i i usta što govorahu velike hule i koji bijaše ve?i nego drugi rogovi. 21 I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava, 22 dok ne do?e Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne do?e vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo. 24 A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat ?e deset kraljeva, a iza njih ?e se podi?i jedan drugi razli?it od onih prvih - i oborit ?e tri kralja. 25 On ?e huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat ?e da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci ?e biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena. 26 Tada ?e sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti. 27 A kraljevstvo, vlast i veli?anstvo pod svim nebesima dat ?e se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vje?no, i sve vlasti služit ?e mu i pokoravati se njemu." 28je se završava izvještaj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo sa?uvah u srcu svojemu. DANIELOVO VI?ENJE: OVAN I JARAC Borba ovna i jarca

8

1Tre?e godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, vi?enje poslije onoga koje mi se ukazalo prije. 2 Gledah vi?enje, i dok gledah, na?oh se u Šušanu, ?vrstu gradu u pokrajini Elamu; i u vi?enju se vidjeh na rijeci Ulaju. 3 Podigoh o?i, i gle: ovan stajaše kraj rijeke. Imaše dva roga: oba roga visoka, no jedan viši nego drugi, a onaj viši narastao poslije. 4 Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se životinja ne mogaše oprijeti, ništa mu ne mogaše izbje?i. ?inio je što je htio, osilio se. 5 Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodiruju?i tla; jarac imaše silan rog me?u o?ima. 6 Približi se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potr?a na njega u svoj žestini svoje snage. 7 Vidjeh kako se približi ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijaše da spasi ovna. 8 Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše ?etiri velika roga prema ?etiri vjetra nebeska. Mali rog 9 Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti. 10 On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama. 11 Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto. 12 Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opa?ine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što ?injaše. Trajanje kušnja 13 Tada ?uh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: "Dokle ?e trajati ovo vi?enje o svagdašnjoj žrtvi i o opa?ini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?" 14 Odgovori: "Još dvije tisu?e i tri stotine ve?eri i jutara; tada ?e Svetište biti o?iš?eno." Tuma?enje vi?enja 15 Kad sam ja, Daniel, gledaju?i ovo vi?enje, tražio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki ?ovjek. 16 Za?uh glas ?ovje?ji gdje vi?e preko Ulaja: "Gabriele, objasni mu to vi?enje!" 17 On po?e onamo gdje stajah i kad mi se približi, strah me obuze i padoh na lice. On mi re?e: "Sine ?ovje?ji, razumij: jer ovo je vi?enje za vrijeme posljednje." 18 On još govoraše, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dota?e i uspravi na mom mjestu. 19 I re?e: "Evo, kazat ?u ti što ?e do?i na kraju gnjeva, najavljeni svršetak. 20 Ovan što si ga vidio - njegova dva roga - to su kraljevi Medije i Perzije. 21 Rutavi jarac jest kralj Gr?ke; veliki rog me?u njegovim o?ima jest prvi kralj; 22 slomljeni rog i ?etiri roga što izbiše na njegovu mjestu, to su ?etiri kraljevstva što ?e izi?i iz njegova naroda, ali ne?e imati njegovu mo?. 23 I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navrše mjeru, ustat ?e kralj, drzak i lukav. 25 Zbog njegove lukavosti prijevara ?e uspijevati u njegovoj ruci. On ?e se uznijeti u svome srcu, iz ?ista mira upropastit ?e mnoge. Suprotstavit ?e se Knezu nad knezovima, ali ?e - ne rukom - biti skršen. 26 Vi?enje o ve?erima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zape?ati, jer je za daleke dane." 27a ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan više dana. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog vi?enja, no nitko to nije doku?io. SEDAMDESET SEDMICA Povod i vrijeme proro?anstva

9

1Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim, 2 prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se - prema rije?i koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina. 3 Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastoje?i moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu. 4 Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavaju?i: "Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji ?uvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i ?uvaju zapovijedi tvoje! 5 Mi sagriješismo, mi bezakonje po?inismo, zlo u?inismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. 6 Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim o?evima, svemu puku zemlje. 7 U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše. 8 Jahve, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, našim o?evima, jer sagriješismo protiv tebe! 9 U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega 10 i nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama, prorocima. 11 Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slušaju?i tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega - jer sagriješismo protiv Njega. 12 Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesre?u te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu. 13 Sva ova nesre?a, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju. 14 Jahve je bdio nad nesre?om, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koj a u?ini, a mi nismo slušali glas njegov. 15 A sada, Gospode, Bože naš, koji si mo?nom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagriješismo, mi zlo u?inismo. 16 Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okružuju." Danielova molitva za izbavljenje naroda 17 "A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim - zbog tebe, Gospode! 18 Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori o?i te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, ve? zbog velikih smilovanja tvojih. 19 Gospode, ?uj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i ?ini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!" An?eo Gabriel tuma?i proroštvo 20 Ja sam još govorio, mole?i se i priznavaju?i grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinju?i Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga. 21 Dok sam dakle ja još govorio mole?i se, onaj ?ovjek Gabriel, koga vidjeh na po?etku vi?enja, doletje u brzu letu, dota?e me se u vrijeme ve?ernjeg prinosa 22 i pou?i me: "Daniele, evo me: do?oh da te pou?im. 23 Od po?etka tvoje molitve izišla je rije?, i ja do?oh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na rije?, razumij vi?enje." Objava o sedamdeset sedmica 24 "Sedamdeset je sedmica odre?eno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokraj?i opa?ina, da se stavi pe?at grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vje?na pravednost, da se stavi pe?at vi?enju i prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima. 26 A poslije šezdeset i dvije sedmice bit ?e Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji ?e do?i razorit ?e Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i odre?ena pustošenja. 27klopit ?e savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat ?e žrtva i prinos: na vrhu Hrama bit ?e grozota pustoši sve do svršetka, dok se odre?eno pustošenje ne obori na pustošnika." VELIKO VI?ENJE VRIJEME GNJEVA ?ovjek u lanenim haljinama

10

10Tre?e godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bi objavljena rije? - rije? istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti rije?, i razumijevanje bi mu dano u vi?enju. 2 U te dane ja, Daniel, žalovao sam tri sedmice: 3 nisam jeo te?nih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne pro?oše te tri sedmice. 4 Dvadeset i ?etvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa; 5 podigoh o?i da vidim, i gle: ?ovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga, 6 tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, o?i kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi ugla?ene, zvuk rije?i njegovih kao žamor mnoštva. 7 Jedini ja, Daniel, gledah ovo vi?enje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju. 8 Ostadoh sam gledaju?i to veliko vi?enje; onemo?ah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi. 9 Za?uh glas njegovih rije?i, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju. 10 I gle: ruka me dota?e i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove. 11 On mi re?e: "Daniele, miljeni?e, pripazi na rije?i koje ?u ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan." To re?e, a ja ustadoh drš?u?i. 12 I kaza mi: "Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odlu?io da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su rije?i uslišane i ja sam došao zbog tvojih rije?i. 13 Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, do?e mi u pomo?. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome, 14 a ja do?oh da ti kažem što ?e zadesiti tvoj narod na svršetku dana. Jer još ?e jedno vi?enje biti za one dane." An?eo hrabri Daniela 15 Pošto mi to re?e, ja oborih pogled na zemlju, bez rije?i. 16 I gle: onaj, sli?an sinu ?ovje?jem dota?e se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: "Gospodaru moj, zbog ovog vi?enja obuzeše me tjeskobe i onemo?ah. 17 I kako ?e sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemo?ah i dah me ostavi?" 18 Tada me se opet dota?e onaj što bijaše kao ?ovjek te me okrijepi. 19 On re?e: "Ne boj se, miljeni?e! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!" I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: "Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!" 20 Tada ?e on: "Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad ?u se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a ?im svršim, do?i ?e Knez Gr?ke. 21 ?u ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vašega,

11

11moje potpore i moga okrilja. 2 A sada ?u ti otkriti istinu. Perzijski kraljevi Evo: još ?e tri kralja ustati za Perziju: ?etvrti ?e biti bogatiji od svih ostalih, pa kad se zbog svoga bogatstva osili, sve ?e podi?i protiv kraljevstva gr?koga. Aleksandar Veliki 3 Ustat ?e juna?ki kralj, vladat ?e silnom mo?u i ?initi što ga bude volja. 4 A ?im se ustane, njegovo ?e se kraljevstvo raspasti i bit ?e razdijeljeno na ?etiri vjetra nebeska, ali ne me?u njegove potomke; i ne?e više biti tako mo?no kao za njegove vladavine, jer ?e njegovo kraljevstvo biti razoreno i predano drugima, a ne njima. Borbe Ptolemejevi?a i Seleukovi?a 5 Kralj ?e Juga postati mo?an; jedan ?e od njegovih zapovjednika biti mo?niji od njega i zavladat ?e ve?om mo?u nego što je njegova. 6 Nekoliko godina kasnije oni ?e se udružiti, a k?i kralja Juga do?i ?e kralju Sjevera da sklope ugovor. Ali ona tim ne?e sa?uvati snagu svoje mišice i njezino se potomstvo ne?e održati: bit ?e predana ona, i njezina pratnja, i njezino dijete, i njezin pomaga? u tim vremenima. 7 No jedan ?e se izdanak njezina korijena podi?i na njezino mjesto, navalit ?e na vojsku, prodrijet ?e u tvr?avu kralja Sjevera, postupati s njima po miloj volji i pobijediti ih. 8 Pa i njihove bogove, njihove kipove i njihovo dragocjeno su?e, srebrno i zlatno, odnijet ?e kao plijen u Egipat. Nekoliko godina bit ?e ja?i od kralja Sjevera, 9 koji ?e onda prodrijeti u kraljevstvo kralja Juga, odakle ?e se vratiti u svoju zemlju. 10 Ali ?e se onda njegovi sinovi naoružati, skupit ?e silnu vojsku, odlu?no ?e navaliti i poput poplave pro?i, zatim ?e se opet zametnuti rat sve do njegove utvrde. 11 Tada ?e se kralj Juga razgnjeviti i zavojštiti na kralja Sjevera; podi?i ?e silnu vojsku i nadvladati vojsku njegovu. 12 Mnoštvo ?e biti uništeno, a on ?e se zbog toga uzoholiti; pobit ?e desetke tisu?a, ali se ne?e održati: 13 kralj ?e Sjevera opet di?i vojsku ve?u nego prije, i poslije nekoliko godina navalit ?e s velikom, dobro opremljenom vojskom. 14 U to vrijeme mnogi ?e se podi?i protiv kralja Juga; ustat ?e i nasilnici iz tvog naroda da se ispuni vi?enje, ali ?e propasti. 15 Do?i ?e kralj Sjevera: podi?i ?e nasipe da zauzme jedan utvr?eni grad. Mišice Juga ne?e odoljeti, pa ni izabrane ?ete ne?e imati snage da se odupru. 16 Onaj ?e navaliti protiv njega i u?init ?e s njime kako mu se prohtije - nitko mu se ne?e oprijeti: zaustavit ?e se u Divoti, uništenje je u njegovim rukama. 17 ?vrsto odlu?ivši da se pošto-poto domogne svega njegova kraljevstva, sklopit ?e s njim ugovor daju?i mu jednu k?er za ženu da ga upropasti, ali mu ne?e uspjeti, ne?e se to zbiti. 18 Zatim ?e se okrenuti prema otocima i mnoge ?e osvojiti, ali ?e jedan zapovjednik dokraj?iti tu sramotu, sramotu mu sramotom vratiti. 19 Brže ?e nagnuti prema utvrdama svoje zemlje, ali ?e posrnuti, pasti, više ga ne?e biti. 20 Na njegovo ?e mjesto do?i jedan koji ?e u diku kraljevstva poslati poreznika, ali ?e u kratko vrijeme poginuti bez gnjeva i boja. Antioh Epifan 21 Na njegovo ?e se mjesto uzdi?i nitkov kome ne pripada kraljevska ?ast. Ali on ?e iznenada do?i i spletkama se domo?i kraljevstva. 22 Pred njim ?e biti preplavljene i skršene navalne snage i sam knez Saveza. 23 Unato? sporazumu s njime, izdajni?ki ?e navaliti i svladati ga s malo ljudi. 24 Iznenada ?e upasti u bogate pokrajine i postupat ?e kako nisu postupali njegovi o?evi ni o?evi njegovih otaca, rasipaju?i me?u svoje plijen, plja?ku i bogatstvo, smišljat ?e osnove protiv tvrdih gradova, ali samo za neko vrijeme. 25 Pokrenut ?e, s velikom vojskom, svoju snagu i hrabrost protiv kralja Juga. Kralj Juga krenut ?e u rat s mnogom i mo?nom vojskom, ali ne?e izdržati, jer ?e se protiv njega skovati spletke. 26 I oni koji je?ahu za njegovim stolom skršit ?e ga: njegova ?e vojska biti uništena i mnogi ?e posje?eni popadati. 27 Oba ?e kralja smišljati zlo; sjede?i za istim stolom, govorit ?e laži jedan drugome: ali ne?e uspjeti, jer je svršetak odložen do odre?enog vremena. 28 Vratit ?e se on u svoju zemlju s velikim blagom; srcem protiv svetoga Saveza, u?init ?e svoje i vratiti se u svoju zemlju. 29 U odre?eno vrijeme opet ?e krenuti protiv Juga, ali sada ne?e biti kao prvi put. 30 Kitimski ?e brodovi navaliti na njega, i on ?e se uplašiti. Vratit ?e se, bjesnjeti protiv svetoga Saveza i opet ?e se sporazumjeti s onima koji napustiše sveti Savez. Progon Židova 32 Svojim ?e spletkama navesti na otpad one koji se ogrešuju o Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat ?e postojani i vršit ?e svoje. 33 Umnici u narodu pou?avat ?e mnoštvo, ali ?e ih jedno vrijeme zatirati ma?em i ognjem, izgnanstvom i plja?kanjem. 34 Dok ih budu zatirali, samo ?e im nekolicina pomagati, a mnogi ?e im se pridružiti prijevarno. 35 Od umnika neki ?e pasti, da se prokušaju, probrani, ?isti do vremena svršetka, jer još nije došlo odre?eno vrijeme. Borba protiv Boga 36 Kralj ?e raditi što god mu se prohtije, uznose?i i uzdižu?i sebe iznad svih bogova: protiv Boga nad bogovima govorit ?e hule i uspijevat ?e dok se gnjev ne navrši - jer ono što je odre?eno, to ?e se ispuniti. 37 Ne?e mariti za bogove svojih otaca ni za Miljenika ženÄa niti za kojega drugog boga: samog ?e sebe izdizati iznad sviju. 38 Mjesto njih ?astit ?e boga tvr?ava, boga koga nisu poznavali njegovi o?evi, ?astiti ga zlatom i srebrom, dragim kamenjem i drugim dragocjenostima. 39 Navalit ?e na tvr?ave gradova pomo?u stranog boga: one koji njega priznaju obasut ?e po?astima i dat ?e im vlast nad mnoštvom i dijelit ?e im zemlju za nagradu. SVRŠETAK PROGONITELJA 40 U vrijeme svršetka kralj ?e se Juga zaratiti s njime; kralj ?e Sjevera navaliti na nj svojim kolima, svojim konjanicima i svojim mnogim brodovima. Provalit ?e u zemlje i pro?i njima poput poplave. 41 Prodrijet ?e u Divotu i mnogi ?e pasti. Njegovim ?e rukama izma?i Edom i Moab i glavnina sinova Amonovih. 42 Pružit ?e svoju ruku za zemljama: Egipat mu ne?e izma?i. 43 On ?e se domo?i zlatnog i srebrnog blaga i svih dragocjenosti Egipta. Pratit ?e ga Libijci i Etiopljani. 44 Ali ?e ga uznemiriti vijesti s istoka i sa sjevera te ?e po?i vrlo gnjevan da uništi i zatre mnoštvo. 45tavit ?e svoje dvorske šatore izme?u mora i Svete gore Divote. Ali ?e i njemu do?i kraj, i nitko mu ne?e pomo?i. Uskrsnu?e i pla?a

12

12U ono ?e vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit ?e to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj ?e se narod spasiti - svi koji se na?u zapisani u Knjizi. 2 Tada ?e se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vje?ni život, drugi za sramotu, za vje?nu gadost. 3 Umnici ?e blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge u?ili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vje?nost. Zape?a?eno proro?anstvo 4 A ti, Daniele, drži u tajnosti ove rije?i i zape?ati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi ?e tumarati, i bezakonja ?e rasti." 5 Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke. 6 Jedan upita ?ovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad voda rijeke: "Kada ?e do?i kraj tim ?udesima?" 7 Za?uh ?ovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunu?i se Vje?no živim. "Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada do?e kraj rasulu snage svetoga naroda - sve ?e se to svršiti." 8 Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: "Gospodaru, kako ?e to svršiti?" 9 On re?e: "Idi, Daniele, ove su rije?i tajne i zape?a?ene do vremena svršetka. 10 Mnogi ?e se o?istiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici ?e i dalje biti bezbožni; bezbožnici se ne?e urazumjeti, a umnici ?e razumjeti. 11 Od ?asa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisu?u dvjesta i devedeset dana. 12 Blago onomu koji do?eka i dosegne tisu?u trista trideset i pet dana! 13i idi i otpo?ini; ustat ?eš da primiš svoju baštinu na kraju dana." DANIEL IZBAVLJA SUZANU

13

13U Babilonu življaše neki ?ovjek po imenu Jojakim. 2 On se oženi Suzanom, k?erju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom. 3 Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojiše svoju k?er po Zakonu Mojsijevu. 4 Jojakim bijaše vrlo bogat: uz ku?u imaše vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijaše poštovaniji od svih. 5 One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima re?e Gospod: "Bezakonje iza?e iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravlja?ima naroda." 6 Ovi posje?ivahu ku?u Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obra?ahu se njima. 7 Kad bi se narod, oko podneva, razišao, Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža. 8 Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe. 9 Izgubiše od toga razum, odvratiše svoje o?i od Neba i zaboraviše njegove pravedne sudove. 10 Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku, 11 jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom, 12 ali su živo nastojali da je svaki dan vide. 13 Jednom se rastadoše rekavši: "Hajdemo ku?i, doba je ru?ku." I svaki ode na svoju stranu, 14 ali se vratiše i na?oše na istom mjestu. Ispituju?i se za povod, priznaše pohotu za njom, i tada ugovoriše priliku kad bi mogli zate?i Suzanu samu. 15 I dok su tako vrebali zgodan dan, u?e ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijaše vru?e. 16 Ondje ne bijaše nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu. 17 Ona re?e djevojkama: "Donesite mi ulja i pomasti pa zaklju?ajte vrtna vrata da se okupam!" 18 One u?ine kako im zapovjedi: zaklju?aše vrtna vrata te izi?oše na pokrajna vrata da donesu što im je zapovjedila; ništa nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni. 19 ?im djevojke iza?oše, oni ustadoše i pritr?aše k njoj. 20 "Evo, rekoše, vrtna su vrata zaklju?ana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša! 21 Ako li ne?eš, mi ?emo protiv tebe svjedo?iti da je neki mladi? bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke. " 22 Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: u?inim li to, smrt me ?eka; ne u?inim li, ne?u vam ruci uma?i. 23 Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodom." 24 I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju, 25 a jedan potr?a i otvori vrtna vrata. 26 Kad uku?ani ?uše krikove u vrtu, dotr?aše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo. 27 Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne ?u. 28 Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Do?oše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte. 29 Rekoše skupljenu narodu: "Pošaljite po Suzanu, k?er Hilkijinu, ženu Jojakimovu!" Poslaše po nju. 30 Ona do?e sa svojim roditeljima, djecom i svim ro?acima. 31 A Suzana bijaše veoma ljupka i ljepolika. 32 Kako bijaše pod koprenom, oni bezakonici narediše da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote. 33 Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu. 34 Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu. 35 Ona pla?u?i, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu. 36 Starci rekoše: "Dok mi šetasmo sami po vrtu, u?e ona sa dvije djevojke, zaklju?a vrtna vrata i otpusti djevojke. 37 Pri?e k njoj mladi? koji bijaše skriven i leže s njom. 38 Mi bijasmo u kutu vrta; vide?i to bezakonje, potr?asmo k njima. 39 Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladi?a jer bijaše ja?i od nas pa otvori vrata i pobježe. 40 Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše. 41 Ne htjede nam kazati. Za to svjedo?imo." Povjerova im zbor - tÓa oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt. Danielov sud 42 Suzana povika iza glasa: "Bože vje?ni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude, 44 Gospod usliši njezin vapaj. 45 Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog mom?i?a Daniela. 46 On povika iza glasa: "Ja sam ?ist od krvi njezine!" 47 Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "Što si to kazao?" 48 Stade posred njih i re?e: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste k?er Izraelovu? 49 Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedo?iše protiv nje." 50 Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: "Do?i, sjedni me?u nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!" 51 Tada im re?e Daniel: "Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja ?u ih ispitati." 52 Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i re?e mu: "Stari zlikov?e, sada do?oše na te grijesi koje neko? u?ini, 54 Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?" On odgovori: "Pod jednom trišljom." 55 Daniel re?e: "Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, An?eo je Božji ve? dobio od Boga zapovijed da te rasije?e po sredini." 56 I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu re?e: "Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula! 57 Ovako ste radili sa k?erima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se k?i Judina ne podloži vašem bezakonju. 58 Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!" On odgovori: "Pod jasikom." 59 Daniel mu re?e: "Pravo si i ti lagao na svoju glavu. An?eo Božji ?eka s ma?em u ruci da te rasije?e po sredini te vas obojicu zatre." 60 Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one što se u nj uzdaju. 61 I okrenuše se protiv one dvojice staraca kojima je Dani el iz njihovih usta dokazao lažno svjedo?enje. 62 I u?iniše njima kako u svojoj pakosti oni smisliše bližnjemu: pogubiše ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spašena jedna nedužna krv. 63 Hilkija i njegova žena dadoše hvalu Bogu za svoju k?er Suzanu, a tako i Jojakim, muž njezin, i svi njezini ro?aci, što se na njoj ne na?e ništa sramotno. 64d onoga dana Daniel postade velik u o?ima naroda. DANIEL I BELOVI SVE?ENICI Daniel se ne klanja Belu

14

14Kralj Astijag bi pridružen svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac. 2 Daniel življaše kod kralja, koji ga poštivaše više nego bilo kojega od svojih prijatelja. 3 A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brašna, ?etrdeset ovaca i šest metreta vina. 4 I kralj ga je štovao i svaki dan išao da mu se klanja. A Daniel se klanjaše svome Bogu. 5 Stoga mu re?e kralj: "Zašto se ti ne klanjaš Belu?" On odgovori: "Jer ne štujem rukotvorenih kumira, nego Boga živoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!" 6 Tada ?e kralj: "Ti dakle misliš da Bel nije živi bog? Zar ne vidiš što sve pojede i popije svaki dan?" 7 I re?e Daniel smiješe?i se: "Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj još nije ni jeo ni pio." 8 Kralj, bijesan, dozva Belove sve?enike te im re?e: "Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet ?ete; no ako dokažete da to Bel jede, umrijet ?e Daniel što pogrdi Bela." 9 I re?e Daniel kralju: "Neka bude po tvojoj rije?i!" A sve?enika Belovih bijaše sedamdeset, ne broje?i žene i djecu. 10 Kralj tako u?e s Danielom u hram Belov. 11 Sve?enici mu Belovi rekoše: "Mi ?emo izi?i, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese miješano vino: zatim zaklju?aj vrata i zape?ati ih svojim prstenom; ako ujutro do?eš i ne na?eš da je Bel sve pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, naš klevetnik." 12 Nisu se bojali, jer bijahu na?inili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i trošili jelo. Daniel otkriva varku 13 Ali kad oni iza?oše i kralj dade postaviti jela Belu, 14 Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred o?ima kraljevim. Tada izi?oše, zaklju?aše vrata, zape?atiše ih kraljevim prstenom te oti?oše. 15 Sve?enici, po obi?aju, do?oše no?u sa ženama i djecom: sve izjedoše i popiše. 16 Kralj sutradan urani, a tako i Daniel. 17 I kralj ga zapita: "Daniele, jesu li pe?ati nepovrije?eni?" - "Nepovrije?eni su, kralju", odgovori Daniel. 18 ?im se otvoriše vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: "Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!" 19 Daniel se nasmija; zadrža kralja da ne u?e, pa mu re?e: "Pogledaj pod, istraži ?ije su ovo stope!" 20 "Vidim stope muškaraca, žena i djece" re?e kralj. 21 I bijesan, dade uhvatiti sve?enike, žene i djecu njihovu. Tada mu pokazaše tajna vrata na koja su ulazili i trošili ono što bijaše na stolu. 22 Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram. Daniel ubija zmiju 23 A bijaše i velik zmaj koga štovahu Babilonci. 24 Kralj re?e Danielu: "Ho?eš re?i da je mjeden? Gle! Živi, jede, pije: ne?eš valjda kazati da ovo nije živi bog. Pokloni mu se!" 25 Daniel odgovori: "Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog živi. A ti, kralju, daj mi vlast, i ja ?u ubiti ovu zmiju bez ma?a i bez toljage." 26 I re?e kralj: "Dajem ti!" 27 Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispe?e, na?ini od toga kuglice te ih baci zmaju u ždrijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A Daniel re?e: "Gledajte ?emu se klanjate!" Daniel u lavskoj jami 28 Kad to ?uše Babilonci, silno se razbjesnješe i pobuniše se protiv kralja. Rekoše: "Kralj postade Židov: Bela sruši, zmaja ubi, sve?enike pokla." 29 Navališe dakle kralju i rekoše: "Predaj nam Daniela, ina?e ?emo ubiti tebe i tvoj dom!" 30 I vidje kralj da žestoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela. 31 Oni ga baciše u lavlju jamu: i ostade ondje šest dana. 32 U jami bijaše sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dadoše ništa da bi proždrli Daniela. 33 A prorok Habakuk bijaše u Judeji: upravo bijaše skuhao kašu i nadrobio kruha u posudu te pošao da odnese žeteocima u polje. 34 I An?eo Gospodnji re?e Habakuku: "Odnesi ru?ak koji imaš u Babilon, Danielu u lavljoj jami!" 35 Habakuk odgovori: "Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!" 36 An?eo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i nose?i za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha. 37 I povika Habakuk: "Daniele, Daniele, uzmi ru?ak što ti ga šalje Bog!" 38 A Daniel re?e: "Spomenuo si se mene, Bože, i nisi zapustio one koji tebe ljube." 39 I ustade Daniel i blagova, a An?eo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju. 40 Sedmoga dana do?e kralj da opla?e Daniela; pri?e jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi. 41 Tada kralj povika iza glasa: "Velik si, Gospode Bože Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!"