Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Estera UVOD Mordokajev san

1

1<1a>Druge godine kraljevanja Ahasvera Velikoga, na prvi dan Nisana, Mordokaj, sin Jaira, sina Šimejeva, sina Kišova, iz Benjaminova plemena, usni san. <1b>Mordokaj je bio Židov koji je živio u gradu Suzi, ugledan ?ovjek, ?inovnik na kraljevu dvoru; <1c>bio je jedan od onih zarobljenika što ih je Nabukodonozor, babilonski kralj, protjerao iz Jeruzalema zajedno s Jekonijom, judejskim kraljem. <1d>Ovo je njegov san. Evo: krikovi i buka, grmljavina i potres; pometenost na zemlji. <1e>Zatim: dva golema zmaja, oba spremna za borbu, brek?u snažno. <1f>Na to brektanje svaki se narod pripremi za vojnu kako bi se borio protiv naroda pravednih. <1g>Bio je dan mraka i tame, jada i pe?ali, ?emera i velike pometenosti na zemlji. <1h>Sav narod pravednih, smu?en od straha pred vlastitim nesre?ama, spremi se na propast i zavapi k Bogu. <1i>Od toga njihova vapaja neki malen izvor poraste u golemu rijeku, obilatu vodom. <1k>Ogranu svjetlo i sunce te se poniženi uzvisiše i proždriješe mo?ne. <1l>Mordokaj, koji je usnio taj san i nazrijevao što Bog kani u?initi, pošto se probudi, zadrža to u srcu trude?i se do no?i da svakoj pojedinosti doku?i zna?enje. Osuje?ena zavjera <1m>Mordokaj je mirno boravio u kraljevskoj pala?i s Gabatom i Tarom, dvojicom kraljevih eunuha koja su ?uvala dvor. <1n>Slušao je njihove razgovore. I proniknuv jednom njihove osnove, otkri da su se spremali podi?i ruke na kralja Ahasvera, pa ih prokaza kralju. <1o>A kralj podvrgnu ispitivanju oba eunuha, koji, pošto su priznali, bijahu usmr?eni. <1p>Kralj odredi da se zapišu ti doga?aji da bi se sa?uvao spomen na njih, a opisa ih i Mordokaj. <1q>Kralj zbog toga imenova Mordokaja dostojanstvenikom u kraljevskoj pala?i i obdari ga poklonima. <1r>Ali Haman Hamdatin, Aga?anin, koji bijaše u ?asti kod kralja, nastojaše da naudi Mordokaju i njegovu narodu zbog dvaju kraljevih eunuha. I. AHASVER I VAŠTI Ahasverova gozba <1> Bilo je u vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao nad sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije. 2 U to vrijeme, dok je kralj Ahasver sjedio na prijestolju svoga kraljevstva u tvr?avi grada Suze, 3 tre?e godine svoga kraljevanja, priredi on gozbu za sve svoje knezove i službenike. Našli su se tako pred njim zapovjednici perzijske i medijske vojske, odli?nici i pokrajinski upravitelji. 4 Punih sto i osamdeset dana pokazivaše on bogatstvo i slavu kraljevstva svoga i veli?anstveni sjaj veli?ine svoje. 5 Kad je prošlo to vrijeme, priredi kralj u vrtnom trijemu svoje pala?e sedmodnevnu gozbu za sav narod koji se nalazio u tvr?avi grada Suze, od najvišega pa do najnižega. 6 Zavjese od najfinijeg lana, vune, ljubi?asta skrleta bile su pri?vrš?ene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne prstenove na stupovima od bijela mramora. Na podu od zelenog i bijelog mramora, sedefa i skupocjenog kamenja, nalazile se postelje od srebra i zlata. 7 Za pi?e su služili zlatni pehari, sve jedan druga?iji od drugoga, a vina je bilo kraljevski obilno, kako i dolikuje kraljevskoj mo?i. 8 Pilo se po nekom pravilu, ali ne prisilno, jer je kralj bio naredio svim nadzirateljima svoga dvora da sa svakim postupaju prema njegovoj želji. Vašti pada u nemilost 9 I kraljica Vašti priredi gozbu za žene u kraljevskoj pala?i kralja Ahasvera. 10 Sedmoga dana, kad srce kraljevo bijaše veselo od vina, naredi Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici eunuha koji su mu služili, 11 da dovedu preda nj kraljicu Vašti s kraljevskom krunom, da bi pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila privla?na. 12 Ali se kraljica Vašti ne htjede odazvati kraljevu pozivu što joj ga prenesoše dvorani. Kralj se tada veoma razbjesni i njegova se srdžba rasplamsa. 13 Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev posao tako prou?avao me?u onima koji su poznavali zakone i pravo. 14 Najbliži su mu bili Karsena, Šetar, Admata, Taršiš, Mares, Marsena i Memukan, sedam knezova Perzije i Medije. Oni su smjeli gledati kraljevo lice i zauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu. 15 Upita ih: "Što treba prema zakonu poduzeti protiv kraljice Vašti, koja se nije pokorila zapovijedi kralja Ahasvera koju su joj saop?ili dvorani?" 16 Memukan tada odgovori pred kraljem i knezovima: "Kraljica je Vašti skrivila ne samo kralju nego i svim poglavarima i svem narodu koji prebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera. 18 I žene ?e knezova perzijskih i medijskih, pošto doznaju za kralji?ino ponašanje, još danas pripovijedati svim poglavarima kraljevim, pa ?e biti prkosa i prezira u izobilju. 19 Stoga, svidi li se kralju, neka se objavi kraljevska naredba i umetne me?u zakone Perzije i Medije, tako da se više ne može opozvati, da se Vašti ne smije više pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj neka preda kraljevsku ?ast drugoj ženi, boljoj od nje. 20 Kad se ta naredba koju ?e kralj u?initi pro?uje po svem kraljevstvu, koje je zaista veliko, sve ?e žene iskazivati poštovanje svojim muževima, od najvišega pa do najnižega." 21 Rije? se svidje i kralju i njegovim knezovima. Stoga on u?ini kako mu je savjetovao Memukan. 22ti pisma u sve kraljevske pokrajine, svakoj pokrajini pismom kojim se ona služila, a svakom narodu njegovim jezikom, da svaki muž bude gospodar u svojoj ku?i. II. MORDOKAJ I ESTERA Traži se nova kraljica

2

1Poslije tih doga?aja, kako mu se utiša gnjev, kralj Ahasver sjeti se Vaštije, onoga što je ona u?inila i što je bilo odlu?eno protiv nje. 2 Rekoše tada momci što služahu kralja: "Neka se potraže za kralja mlade djevojke, djevice lijepa izgleda. 3 Kralj neka odredi u svim pokrajinama svojega kraljevstva povjerenike da mu sakupe sve djevice pristala izgleda u tvr?avi grada Suze, u haremu, pod upravom Hegeja, kraljeva eunuha, ?uvara žena. On ?e se pobrinuti za njihovu njegu. 4 Ona djevojka koja se najviše svidi o?ima kraljevim neka kraljuje umjesto Vaštije." Bijaše to po volji kralju, i on tako uradi. 5 U tvr?avi grada Suze bio je neki Židov koji se zvao Mordokaj, sin Jaira, sina Šimeja, sina Kišova, iz plemena Benjaminova. 6 On je bio protjeran iz Jeruzalema me?u prognanicima koje je babilonski kralj Nabukodonozor odveo zajedno s judejskim kraljem Jekonijom. 7 On je odgajao Hadasu, to jest Esteru, k?erku strica svoga, jer ona ne ima?aše ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda. Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kao k?erku. 8 Kako se za?u za kraljevu rije? i njegovu naredbu, mnogo se djevojaka sabra u tvr?avi grada Suze pod Hegejevim nadzorom. Tako dovedoše i Esteru u kraljevu pala?u, pod nadzor Hegeja, ?uvara žena. 9 Djevojka se svidje njegovim o?ima, ste?e ona njegovu naklonost i on se pobrinu za njezino uljepšavanje i uzdržavanje. Uz to joj dade sedam najvrednijih ropkinja kraljevskog dvora i premjesti je, skupa s djevojkama, u najudobnije prostorije harema. 10 Estera ne spomenu ni naroda ni obitelji kojoj je pripadala, jer joj Mordokaj bijaše zabranio da to u?ini. 11 Svakoga je dana Mordokaj šetao pred dvorištem harema da bi doznao kako se Estera osje?a i kako se prema njoj odnose. 12 Svaka je djevojka morala u?i kralju kad je na nju, prema uredbi za žene, došao red, to jest nakon dvanaest mjeseci. Jer tada se završavalo razdoblje njihova uljepšavanja: šest mjeseci uljem iz mirne, a šest mjeseci balzamom i ostalim pomastima za žensku nje gu. 13 Pa kad bi djevojka ulazila kralju, bilo joj je dopušteno da sa sobom iz harema u kraljevsku pala?u ponese sve što bi zatražila. 14 Ona bi ulazila uve?er, a ujutro bi se vra?ala u drugi harem, pod nadzorom Šaašgaza, kraljeva eunuha, ?uvara priležnica. Više se ne bi vra?ala kralju, osim ako bi je posebno zaželio i dozvao je k sebi poimence. Estera postaje kraljica 15 Kada do?e red na Esteru, k?erku Abihajla, koji je bio stric Mordokaja koji ju je bio pok?erio, da u?e kralju, ona ne zatraži ništa osim onoga što joj bijaše rekao Hegej, kraljev eunuh, ?uvar žena. Ipak je pobu?ivala udivljenje svih koji su je gledali. 16 Esteru, dakle, uvedoše kralju Ahasveru, u njegovu kraljevsku pala?u, u desetom mjesecu, mjesecu Tebetu, sedme godine njegova vladanja. 17 Kralj zavolje Esteru više od svih drugih žena; više nego sve ostale djevice ona mu omilje i predobi ona njegovu naklonost. I položi on na njezinu glavu kraljevsku krunu, pa mjesto Vaštije ona posta kraljicom. 18 Nakon toga priredi kralj u ?ast Estere veliku gozbu za svoje knezove i službenike; svim pokrajinama odredi odmor i razda darove kraljevski darežljivo. Mordokaj i Haman 19 Kad su drugi put djevojke bile sakupljene, Mordokaj sje?aše na vratima kraljevim. 20 Estera ne oda ni naroda ni obitelji iz koje je potjecala, kao što joj Mordokaj bijaše naredio. Estera se i dalje držala svih Mordokajevih uputa kao kad se nalazila pod njegovim skrbništvom. 21 U ono vrijeme kad je Mordokaj sjedio na vratima kraljevim, Bigtan i Tereš, dva kraljeva dvoranina, ?uvari praga, planuše gnjevom i po?eše snovati da podignu ruku na kralja Ahasvera. 22 Za tu njihovu namjeru sazna Mordokaj. On je dojavi kraljici Esteri, a Estera je u Mordokajevo ime saop?i kralju. 23 se izvidje i otkri se zavjera, pa obojica budu obješena o stup. To se pred kraljem zapisa u knjizi Ljetopisa.

3

1Poslije tih doga?aja kralj Ahasver promaknu Hamana, Hamdatina sina, Aga?anina: uzvisi ga i njegovo prijestolje postavi iznad svih ostalih dostojanstvenika koji su bili s njim. 2 Svi službenici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratima prigibali bi koljena i padali ni?ice pred Hamanom, jer je tako zapovjedio kralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljeno niti bi pao ni?ice. 3 Službenici kraljevi koji su se nalazili na vratima kraljevim rekoše Mordokaju: "Zašto prestupaš kraljevu zapovijed?" 4 Iako su mu oni to ponavljali svaki dan, on ih ne posluša. Onda oni to dojaviše Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajevo opravdanje. Jer im bijaše rekao da je Židov. 5 Kad Haman utvrdi da Mordokaj niti prigiba koljeno niti pada ni?ice pred njim, jako se razljuti. 6 A kad dozna kojemu narodu pripada, u?ini mu se premalo podi?i ruke na samog Mordokaja nego naumi s njim pobiti i sve Židove koji su živjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu. III. ŽIDOVI UGROŽENI 7 U prvom mjesecu, to jest u mjesecu Nisanu, dvanaeste godine Ahasverova kraljevanja u nazo?nosti Hamana baciše "Pur", to jest ždrijeb, da utvrde dan i mjesec. Ždrijeb pade na trinaesti dan dvanaestoga mjeseca, to jest na mjeseca Adara. Odluka o zatoru 8 I Haman kaza kralju Ahasveru: "U svim pokrajinama tvoga kraljevstva ima jedan narod razasut me?u drugim narodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni druga?iji od zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne drže kraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti na miru. 9 Ako je kralju po volji, neka se raspiše da se oni zatru; a ja ?u izbrojiti deset tisu?a srebrnih talenata na ruke povjerenika da ih pohrane u kraljevsku riznicu." 10 Nakon toga kralj skinu pe?atni prsten s ruke i preda ga Hamanu, sinu Hamdatinu, Aga?aninu, neprijatelju Židova, 11 i kaza mu: "Neka ti bude novac i narod, pa u?ini s njim što bude dobro u tvojim o?ima." 12 Trinaestoga dana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari, pa o onome što je naložio Haman sastaviše pisma i upraviše ih kraljevskim namjesnicima, upraviteljima što stajahu na ?elu pojedinih pokrajina, knezovima svakoga pojedinog naroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i svakom narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevo ime i na njima je udaren kraljev pe?at. 13 Po skorote?ama razaslane su svim kraljevim pokrajinama poslanice da se svi Židovi, od dje?aka do staraca, djeca i žene unište, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijene u jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara. <13a>Ovo je prijepis poslanice: "Veliki kralj Ahasver upraviteljima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njima podložnim mjesnim glavarima ovako piše: <13b>Budu?i da imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nad svim svijetom, odlu?ih, ne zanesen ohološ?u mo?i nego u želji da uvijek blago i ?ovje?no vladam, dati podanicima spokojan život i pružiti kraljevstvu blagostanje i slobodu kretanja po njemu te u?vrstiti mir za kojim svi ljudi žude. <13c>Pošto sam zapitao savjetnike kako bi se moglo to ostvariti, Haman, koji se me?u nama izdvaja razboritoš?u i koji se isti?e prokušanom odanoš?u i ustrajnom vjernoš?u i zauzima drugo mjesto u kraljevstvu, <13d>prokazao je da se me?u ostale narode svijeta zavukao jedan neprijateljski na rod, svojim zakonima protivan svim pucima, narod koji vje?no prezire kraljeve odluke tako te se ne može u?vrstiti zajedni?ko carstvo kojim ina?e besprijekorno upravljamo. <13e>Ustanovili smo dakle da je samo taj narod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se isti?e na?inom života što odstupa od zakona, da zbog neslaganja s našim naumima po?inja najgora nedjela tako te se kraljevstvo ne može u?vrstiti. <13f>Stoga nare?ujemo da se, zajedno sa ženama i djecom, neprijateljskim ma?evima bez ikakva sažaljenja i milosr?a potpuno iskorijene oni koji vam budu nazna?eni u pismima Hamana, upravitelja javnih poslova i našega drugog oca, i to ?etrnaestoga dana dvanaestoga mjeseca, Adara, teku?e godine. <13g>Tako ?e se, pošto nekadašnji i današnji neprijatelji u jednom danu budu silovito strovaljeni u Podzemlje, ubudu?e za sva vremena naši poslovi mo?i odvijati postojano i nesmetano." 14 Sadržaj ove naredbe, koja je imala postati zakonom u svakoj pokrajini, bio je objavljen svim narodima da bi bili spremni za taj dan. 15rote?e žurno potekoše s kraljevskom naredbom. Zakon bi objavljen i u tvr?avi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedili i ?astili se, grad je Suza bio uznemiren. Mordokaj i Estera predusre?u opasnost

4

1Mordokaj doznade za sve što se dogodilo: razdera na sebi haljine, navu?e kostrijet, posu se pepelom i pro?e posred grada kukaju?i glasno i gorko. 2 Do?e samo do kraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne mogaše kroz njih pro?i. 3 U svakoj je pokrajini, svuda gdje se doznala kraljeva rije? i njegov proglas, me?u Židovima zavladala žalost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogima od njih kostrijet i pepeo posta ležaj. 4 Esterine djevojke i njezini eunusi do?oše da je o tome obavijeste. Kraljica se veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ih obukao a skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi. 5 Nato Estera pozva Hataka, jednog od kraljevih eunuha koji joj je bio odre?en za službu, pa ga posla k Mordokaju da dozna od njega što se dogodilo i zbog ?ega je takav. 6 Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred vrata kraljeva. 7 Mordokaj mu pripovjedi što mu se dogodilo i podrobno ga obavijesti o novcu koji je Haman obe?ao položiti u kraljevu riznicu da bi mogao uništiti Židove. 8 Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja je objavljena u Suzi, da je pokaže Esteri te da joj javi i naloži neka ide kralju: neka ga moli za milost i posreduje kod njega za svoj narod. <8a>"Sjeti se dana siromaštva svoga kad sam te hranio rukom svojom, jer se Haman, drugi ?ovjek kraljevstva, dogovorio s kraljem da nas usmrti. <8b>Zazivaj Boga, govori kralju za nas i oslobodi nas od smrti." 9 Hatak se vrati i donese Esteri Mordokajevu poruku. 10 Estera odvrati Hataku i naredi mu da saop?i Mordokaju: 11 "Svi službenici kraljevi i narod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bio on muškarac ili žena, koji nepozvan u?e kralju u unutrašnje predvorje ?eka jedan jedini zakon: smrtna kazna, osim ako kralj ne pruži takvome svoje zlatno žezlo i poštedi mu život. A ja ve? trideset dana nisam bila pozvana kralju." 12 Mordokaju bjehu saop?ene Esterine rije?i, 13 pa on poru?i Esteri: "Nemoj misliti da ?eš se zato što se nalaziš u kraljevoj pala?i spasiti jedina od svih Židova: 14 jer budeš li u ovoj pril ici šutjela, do?i ?e Židovima pomo? i spas s druge strane, a ti ?eš s ku?om svoga oca propasti. Tko zna nisi li se baš i popela do kraljevske ?asti zbog ?asa kao što je ovaj?" 15 Estera i opet poru?i Mordokaju: 16 "Hajde, sakupi sve Židove koji se nalaze u Suzi. Postite za me: tri dana i tri no?i ne jedite niti pijte. I ja ?u tako postiti sa svojim djevojkama. Tako pripremljena u?i ?u kralju i unato? zakonu, pa treba li da poginem, poginut ?u." 17 Mordokaj se onda povu?e i u?ini što mu je naredila Estera. Mordokajeva molitva <17a>I sjetivši se svih djela koje je Gospod izveo, pomoli se Gospodu i kaza: <17b>"Gospode, Gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš Izraela! <17c>Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, Gospodine! <17d>Tebi je sve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao ni?ice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz ?astoljublja. Ti znaš da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. <17e>To sam u?inio zato da ne metnem ?ast koja se iskazuje ?ovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Ne?u pasti ni?ice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne ?inim iz oholosti. <17f>Sada, Gospodine, Bože, kralju, Bože Abrahamov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od po?etka bila tvoja baština. <17g>Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! <17h>Poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni pla? naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da iš?eznu usta onih koji te hvale, o Gospode!" <17i>I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred o?ima njihovim. Esterina molitva <17k>I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, ute?e Gospodinu; pošto svu?e sa sebe sjajne haljine, navu?e odje?u tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza: <17l>"Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Do?i u pomo? meni koja sam sama, kojoj nema druge pomo?i do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. <17m>Ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela me?u svim drugim narodima: naše o?eve me?u svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih u?inio sve što si im obe?ao. <17n>Ali smo sad sagriješili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naših jer smo iskazivali po?ast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine! <17o>I sad oni, nezadovoljni ve? gor?inom sužanjstva našega, staviše ruke svoje u ruke kumira svojih da ?e poništiti odredbu usta tvojih, uništiti baštinu tvoju, za?epiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenika tvoga, 17iti usta naroda da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa. <17q>Nemoj predati, Gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je po?eo bjesniti protiv nas. <17r>Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naših jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! <17s>Metni u moja usta primjerenu rije? pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike. <17t>A nas oslobodi rukom svojom i do?i u pomo? meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! <17u>Sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tu?inca. <17v>Znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga viso?anstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjese?nog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. <17x>Sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada po?astila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. <17y>I od dana uzdignu?a svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bože Abrahamov. <17z>Bože, nadasve mo?ni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!" Estera pred kraljem

5

1Tre?ega dana, pošto presta moliti, svu?e molitvene haljine i zaodjenu se slavom svojom. <1a>Tako ?arobna zazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvije sluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a druga ju je slijedila i pridržavala njezinu odje?u. <1b>Blistala je od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kao rastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. <1c>Kroza sva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svom kraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasom veli?anstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju, ulijevao je veliko strahopoštovanje. <1d>Podigavši svoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljici pozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinje što je pred njom išla. <1e>Tada Bog sklonu kraljevu dušu na blagost. Zabrinut, kralj sko?i sa svoga prijestolja i uze je u naru?je dok ne do?e k sebi. Hrabrio ju je utješnim rije?ima i upitao: <1f>"Što je, Estero? Ja sam tvoj brat! Ne boj se, ne?eš umrijeti - naša je uredba za obi?ne ljude. Pri?i!" 2 I podigavši zlatno žezlo, postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i re?e: "Govori mi!" <2a>Ona mu re?e: "Spazih te, gospodaru, kao an?ela Božjega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajem tvojim. Jer si, gospodaru, divan i lice ti je puno dražesti." <2b>Dok je još govorila, klonu od iznemoglosti. Kralj se uznemiri, a sva ju je posluga njegova hrabrila. 3 Kralj joj re?e: "Što je tebi, kraljice Estero? Što želiš? Bila to i polovica kraljevstva, dobit ?eš je!" 4 Estera odgovori: "Neka kralj, ako mu je drago, do?e s Hamanom na gozbu koju sam danas priredila." 5 Kralj odvrati: "Obavijestite odmah Hamana da bi se izvršila Esterina želja." Kralj dakle do?e s Hamanom na gozbu koju je Estera priredila. 6 Dok su pili vino, kralj kaza Esteri: "Što god zatražiš, dobit ?eš. Što god zaželiš, bila to i polovica kraljevstva, bit ?e ti!" 7 Estera odgovori: "Molba mi je i želja, 8 ako sam našla milost u o?ima kraljevim i ako se kralju svidi dati mi što molim i u?initi što želim, da kralj ponovo do?e s Hamanom na gozbu koju ?u sutra prip remiti za njih i tad ?u postupiti po rije?i kraljevoj." 9 Toga dana Haman izi?e sretan i zadovoljna srca, ali se rasrdi jako na Mordokaja kad vidje da na vratima kraljevim nije ustao ni maknuo se pred njim. 10 Haman se ipak svlada. Ode ku?i i posla po svoje prijatelje i po ženu Zarešu. 11 Pripovijedao im je o sjaju svoga bogatstva, o mnoštvu svojih sinova i o svemu onome ?ime ga je kralj uzveli?ao i ?ime ga je uzdignuo nad sve svoje knezove i službenike. 12 Haman još dometnu: "I kraljica Estera nije uz kralja pozvala nikoga osim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo ja uz kralja njezin uzvanik. 13 Ali me sve to ne može u?initi sretnim dokle god gledam Židova Mordokaja kako sjedi na vratima kraljevim." 14e mu Zareša, žena njegova, i svi prijatelji njegovi: "Podigni vješala visoka pedeset lakata. Sutra ujutro zatraži od kralja neka na njih objese Mordokaja. Poslije toga idi sretan s kraljem na gozbu." Savjet se Hamanu u?ini dobar, pa on naredi da se podignu vješala. IV. ŽIDOVSKA ODMAZDA Haman u stisci

6

1Te no?i kralj ne mogaše usnuti. Zato naredi da mu donesu i ?itaju knjigu znamenitih doga?aja, Ljetopise. 2 Tu se na?e zapisano kako je Mordokaj prokazao Bigtanu i Tereša, dva dvoranina kraljeva, ?uvare praga, koji su se spremali da podignu ruke na kralja Ahasvera. 3 Kralj upita: "Kakva je ?ast i kakvo je odlikovanje zapalo Mordokaja za sve to?" Kraljeve sluge, dvorani koji ga slušahu, odgovoriše: "Ništa nije u?injeno za nj." 4 Kralj onda zapita: "Tko je u predvorju?" A to u vanjsko predvorje kraljevske pala?e bijaše stigao Haman da traži od kralja neka objese Mordokaja na vješalima koja su ve? bila podignuta za nj. 5 Službenici kraljevi odgovoriše: "Eno se u predvorju nalazi Haman." "Neka u?e!" - naredi kralj. 6 Kako Haman u?e, kralj ga upita: "Što treba u?initi ?ovjeku koga kralj ho?e da po?asti?" Haman re?e u sebi: "Koga ako ne mene kralj želi po?astiti?" 7 Zato odgovori kralju: "Za ?ovjeka koga kralj želi po?astiti 8 treba donijeti kraljevske haljine koje kralj sam obla?i i dovesti konja kojega kralj jaše i položiti mu na glavu kraljevsku krunu. 10 Kralj nato naredi Hamanu: "Uzmi odmah haljine i konja, kako si rekao, pa u?ini tako Mordokaju Židovu koji sjedi na kraljevim vratima i ne propusti ništa od onoga što si rekao!" 11 Haman uze haljine i konja: obu?e u haljine Mordokaja i provede ga na konju po trgu grada vi?u?i pred njim: "Tako biva onome koga kralj ho?e da po?asti!" 12 Malo zatim Mordokaj se vrati k vratima kraljevim, a Haman, tužan i zastrte glave, ode žurno ku?i 13 te ispri?a Zareši, ženi svojoj, i svima prijateljima svojim što se dogodilo. Njegovi mu savjetnici i žena Zareša rekoše: "Ako Mordokaj, pred kojim si po?eo posrtati, pripada židovskom rodu, ne?eš ga nadja?ati, nego ?e te on zacijelo oboriti." 14 su o tom razgovarali, kad eto kra ljevih dvorana. Došli su tražiti Hamana da ga žurno odvedu na gozbu koju je priredila Estera. Haman na Esterinoj gozbi

7

1Kralj i Haman do?oše na gozbu kraljici Esteri. 2 I toga drugoga dana, dok se pilo vino, re?e kralj Esteri: "Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit ?e ti udovoljena! Koja je tvoja želja? Ako je i pola kraljevstva, bit ?e ti!" 3 Kraljica Estera odgovori: "Ako sam, kralju, našla milost u tvojim o?ima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni život, a u ime želje moj narod! 4 Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Da smo predani u roblje, šutjela bih jer nevolja ne bi bila štetna po kralja." 5 Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u rije? pa je upita: "Tko je taj? Gdje je taj koji je namislio takvo što u?initi?" Estera tada odgovori: "Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!" 6 Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom. 7 Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt pala?e. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesre?a pred kraljem gotova. 8 Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše pao na po?ivaljku na kojoj se nalazila Estera. "Pokušavaš još i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?" - povika kralj. Tek što su te rije?i izletjele iz kraljevih usta, pokriše lice Hamanu. 9 Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u službi kraljevoj: "Eno i vješala što ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove ku?e i visoka su pedeset lakata." Kralj zapovjedi: "Objesite ga na njih!" 10ana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša. Ahasver sklon Židovima

8

1Onoga istog dana kralj Ahasver preda kraljici Esteri ku?u Hamana, progonitelja Židova, a Mordokaj je stupio pred kraljevo lice, jer je Estera objasnila kralju što joj je on. 2 Kralj skinu pe?atni prsten, koji je ve? bio oduzeo Hamanu, i dade ga Mordokaju, a Estera postavi Mordokaja nad Hamanovom ku?om. 3 Estera tada ponovo progovori kralju. Baci mu se pred noge; rasplaka se i najvru?e ga zamoli da osujeti zlo Hamana Aga?anina i naum opaki što ga bijaše zasnovao protiv Židova. 4 Kralj pruži prema Esteri zlatno žezlo. Estera se diže, stade pred kraljem 5 i re?e: "Ako je kralju po volji, ako sam našla milost pred licem njegovim, ako je kralju pravo te ako sam mila u njegovim o?ima, neka pismeno opozove sve što napisa Haman, sin Hamdatin, Aga?anin, u opakoj nakani da se pobiju Židovi koji se nalaze u svim pokrajinama kraljevstva. 6 TÓa kako bih ja mogla gledati nesre?u koja bi pogodila moj narod? Kako bih mogla gledati zator roda svoga?" 7 Kralj Ahasver odgovori kraljici Esteri i Mordokaju Židovu: "Eto, poklonio sam Esteri ku?u Hamanovu, a njega sam dao objesiti jer je bio digao svoju ruku na Židove, 8 a vi u ime kraljevo napišite o Židovima što vam se svi?a i zape?atite kraljevim prstenom. Jer neopoziv je proglas koji je u kraljevo ime napisan te kraljevim pe?atom zape?a?en." 9 Tada, dvadeset i tre?eg dana tre?ega mjeseca, to jest mjeseca Sivana, budu sazvani pisari kraljevi i prema svemu što bijaše naredio Mordokaj napisa se Židovima, namjesnicima, upravlja?ima i knezovima pokrajina od Indije do Etiopije, a bijaše sto dvadeset i sedam pokrajina, svakoj pokrajini njezinim pismom, svakom narodu njegovim jezikom, pa i Židovima njihovim pismom i njihovim jezikom. 10 On napisa pisma u ime kralja Ahasvera i zape?ati ih kraljevim prstenom pa ih razasla po skorote?ama koji su jahali na konjima, pastusima iz kraljevske ergele. 11 Kralj je dopustio Židovima po svim gradovima da se mogu sastajati, braniti svoj život te uništiti, ubiti i zatrti svaku vojsku narodnu ili pokrajinsku koja bi ih napala, ne štede?i ni djecu ni žene, a slobodno im je oplijeniti njihova dobra; 12 sve istoga dana u svim pokrajinama kraljevstva Ahasverova: trinaestog dana dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara. Ukaz u korist Židova <12a>Prijepis toga pisma glasi: <12b>"Veliki kralj Ahasver namjesnicima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije, upravlja?ima pokrajina i svima svojim vjernim podanicima, pozdrav! <12c>Mnogi, koliko su više obasuti ?astima, poradi velike dobrodušnosti svojih dobro?initelja, toliko se više znaju uzobijestiti zbog toga. Pa ne samo da nastoje nanijeti zlo našim podanicima nego, nesposobni da obuzdaju bahatost, namještaju zamku i samim svojim dobro?initeljima. <12d>Oni ne samo da iskorjenjuju osje?aj harnosti nego, zaneseni nadutoš?u onih koji ne znaju za dobro, umišljaju da ?e umaknuti Bogu koji sve vidi i pravdi koja mrzi zlo. <12e>?esto i mnogi od onih koji su na vlasti, kad upravu državnih poslova povjere prijateljima, pod njihovim utjecajem postanu sukrivci nevine krvi i zapletu se u nepopravljive nevolje: <12f>smicalice,licemjerje i pokvarenosti izigraju ?estitu dobronamjernost upravlja?a. <12g>To se može vidjeti ne toliko iz starijih povijesti koje su do nas doprle: istražite samo kolike je zlo?ine pred našim o?ima po?inila opakost nedostojnih vladara. <12h>Zato ?emo se ubudu?e truditi da svim ljudima damo mirno i spokojno kraljevstvo. <12i>Uvest ?emo promjene, a što nam se na uvid podastre prosu?ivat ?emo s najdobrohotnijom susretljivoš?u. <12k>Tako smo Hamana, sina Hamdatina, Makedonca, koji je doista stran krvi Perzijanaca i jako daleko od naše naklonosti, primili kao gosta, <12l>a on se toliko okoristio dobrohotnoš?u koju gajimo prema svakom narodu da je bio nazvan našim ocem i bio poštovan od svih jer je zauzimao drugo mjesto, najbliže kraljevskom prijestolju. <12m>Ali ne znaju?i obuzdati svoju oholost, smisli kako bi nas lišio kraljevstva i života, <12n>traže?i da mnogovrsnim spletkama uništi Mordokaja, našeg spasitelja i trajnog dobro?initelja, i našu neporo?nu družicu kraljevstva, Esteru, sa svim njihovim narodom. <12o>Mislio je da ?e nas tako osamljene zasko?iti i prenijeti vlast Perzijanaca u ruke Makedonaca. <12p>Ali smo mi utvrdili da Židovi koje je taj zlikovac naumio zatrti ne sa mo da nisu zlotvori nego su, upravljani najpravednijim zakonima, <12q>sinovi Najvišega, Najve?ega, živoga Boga koji ?uva nama, kao i našim djedovima, carstvo u najboljem redu. <12r>U?init ?ete, dakle, dobro ne budete li se poslužili pismima koja je uputio Haman, Hamdatov sin, jer je on, tvorac toga zlo?ina, ve? obješen sa svom obitelji pred vratima Suze: Bog, koji vlada nad svime, smjesta mu je dosudio zasluženu kaznu. <12s>Izloživši na svakom mjestu prijepis ove naredbe, pustite da se Židovi služe slobodno svojim zakonima. Pomognite im da uzmognu s uspjehom odbiti od sebe one koji bi ih napali u ?asu nevolje trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, mjeseca Adara, jer je baš to dan <12t>u koji je Bog, gospodar svega, izabranom narodu donio radost mjesto uništenja. <12u>Zato i vi me?u svojim spomen-blagdanima svetkujte u svoj sve?anosti ovaj osobiti dan da bi sada i ubudu?e bio vama i Perzijancima dobre volje na spas, a našim neprijateljima spomen na propast. <12v>Svaki grad ili uop?e pokrajina koja se ovoga ne bude pridržavala bit ?e nesmiljeno kopljem i ognjem uništena: postat ?e ne samo ljudima nepristupa?na nego i zvijerima i pticama zauvijek mrska." 13 Prijepis pisma, koje je imalo postati zakonom u svakoj pokrajini, bijaše objavljen me?u svim narodima, kako bi Židovi toga dana bili spremni osvetiti se svojim neprijateljima. 14 Skorote?e, konjanici na kraljevskim pastusima, krenuše odmah i pojuriše, po kraljevoj zapovijedi. Naredba je bila objavljena i u tvr?avi Suzi. 15 Mordokaj iza?e od kralja odjeven u grimiznu i lanenu kraljevsku haljinu, s velikom zlatnom krunom i s ogrta?em od fine tkanine i crvena skrleta. Grad je Suza klicao i veselio se. 16 Bio je to za Židove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja. 17vakoj pokrajini, u svakom gradu i mjestu do kojega je dopro kraljev ukaz i zakon, zavlada me?u Židovima veselje, radost, gozba i blagdan, i mnogi me?u pucima zemlje postadoše Židovi jer ih je spopao strah od Židova. Veliki dan Purima

9

1Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara, kad je morala biti izvršena odredba kraljevog ukaza, istoga dana u koji su se neprijatelji Židova nadali zavladati nad njima dogodi se obrnuto: Židovi zavladaše nad neprijateljima svojim. 2 Židovi se sakupiše po svojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera da udare na one koji su tražili njihovu propast. I nitko se nije usu?ivao da im pruži otpor, jer je sve narode spopao strah od Židova. 3 Svi su knezovi pokrajina i namjesnici, upravlja?i i ?inovnici kraljevi štitili Židove jer ih je obuzeo strah od Mordokaja. 4 Jer je Mordokaj postao velik na kraljevskom dvoru, i po svim pokrajinama širio se glas da Mordokaj postaje sve mo?niji. 5 Židovi, dakle, udariše ma?em po svim svojim neprijateljima, sasjekoše ih i zatrše; sa svojim mrziteljima postupiše kako im se htjelo. 6 Samo u tvr?avi Suzi smakoše i zatrše Židovi pet stotina ljudi; 7 pogubiše Paršandatu, Dalfona, Aspatu, 8 Poratu, Adaliju, Aridatu, 9 Parmaštu, Arisaja, Aridaja, Jezatu 10 i deset sinova Hamana, sina Hamdatina, progonitelja Židova. Ali se ne pojagmiše za plijenom. 11 Toga istog dana, doznavši za broj ubijenih u tvr?avi Suzi, 12 kralj re?e kraljici Esteri: "U tvr?avi Suzi Židovi su smaknuli i uništili pet stotina ljudi i deset Hamanovih sinova. Što su tek onda izveli u ostalim pokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit ?e uslišana! Koja je tvoja želja? Bit ?e ispunjena!" 13 "Ako je kralju po volji," re?e Estera, "neka se Židovima koji žive u Suzi dopusti još sutra primijeniti isti zakon kao i danas i neka se objesi deset Hamanovih sinova." 14 Kralj naredi da se tako u?ini: zakon bi u Suzi proglašen i deset Hamanovih sinova obješeno. 15 Tako se Židovi Suze sakupiše i ?etrnaestoga dana mjeseca Adara pa pobiše u Suzi još tri stotine ljudi. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom. 16 Ostali Židovi, oni koji su živjeli u kraljevskim pokrajinama, sakupiše se da brane svoje živote i mir od neprijatelja: pobiše sedamdeset i pet tisu?a dušmana. Ali se ni tada n e pojagmiše za plijenom. Bio je trinaesti dan mjeseca Adara. 17 ?etrnaestoga dana Židovi su mirovali: to bijaše dan gozbe i veselja. 18 Židovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga i ?etrnaestoga dana mirovahu petnaestoga dana; to je bio dan njihova veselja i gozbi. 19 Zbog toga Židovi pripoljci, oni koji žive po neutvr?enim selima, blagdanski svetkuju ?etrnaesti dan mjeseca Adara vesele?i se i gozbuju?i i me?u sobom izmjenjuju?i darove. <19a>A koji žive u gradovima slave i petnaesti dan Adara u razdraganosti i u veselju, izmjenjuju?i me?u sobom darove. V. BLAGDAN PURIM 20 Mordokaj opisa te doga?aje i upravi pisma Židovima svih blizih i dalekih pokrajina kralja Ahasvera. 21 Naložio im je da ?etrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adara svake godine slave 22 kao dane u kojima su Židovi postigli spokoj od svojih neprijatelja i kao mjesec koji je bio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan njihovo žalovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjuju?i me?u sobom darove i dijele?i poklone ubogima. 23 Židovi prihvatiše da drže ono što su ve? sami od sebe po?eli slaviti i o ?emu im je pisao Mordokaj: 26 Zbog toga su ti dani nazvani Purim, prema rije?i Pur. Zato prema svem sadržaju toga pisma i prema onome što su vidjeli i što im bijaše preneseno 27 Židovi se neopozivo obvezaše i prihvatiše za se, za svoje potomke i za sve one koji se s njima budu udružili da ?e svake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u to vrijeme. 28 Te dane valja slaviti i njih se sje?ati od pokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini i gradu; ti dani Purima ne smiju iš?eznuti ispred Židova, ni spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda. 29 Kraljica Estera, k?i Abihailova, i Židov Mordokaj pisali su to što snažnije da tako još jednom potkrijepe pismo o Purimu. 30 Pisma su poslali svim Židovima u sto dvadeset i sedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s porukom mira i vjernosti; 31 da obdržavaju te dane Purima u njihovo odre?eno vrijeme, kako su to odredili Židov Mordokaj i kraljica Estera, i da drže post i molitve, onako kako su to oni obvezali sebe i svoje potomke. 32o Esterina naredba ozakoni ove propise Purima i to bi zapisano u knjigu. Pohvala Mordokaja

10

10Kralj Ahasver udari danak na zemlju i na otoke morske. 2 Sva djela njegove mo?i i hrabrosti, a tako i izvještaj o uzdignu?u Mordokaja koga je kralj uzvisio, zapisani su u Ljetopisima kraljeva Medije i Perzije: