Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Ezekiel UVOD

1

1Godine tridesete, ?etvrtoga mjeseca, petoga dana, kad bijah me?u izgnanicima na rijeci Kebaru, otvoriše se nebesa i ja ugledah božanska vi?enja. 2 Petoga dana istoga mjeseca - godine pete otkako odvedoše u izgnanstvo kralja Jojakima - 3 rije? Jahvina do?e Ezekielu, sinu Buzijevu, sve?eniku u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru. Spusti se na me ruka Jahvina. Vi?enje "Jahvinih kola" 4 Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukte?i oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. 5 Usred toga nešto kao ?etiri bi?a, obli?jem sli?na ?ovjeku; 6 svako od njih sa ?etiri obraza, u svakoga ?etiri krila. 7 Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi. 8 Ispod krila imahu na sve ?etiri strane ruke ?ovje?je. I svako od njih ?etvero imaše svoj obraz i svoja krila. 9 Krila im se spajahu jedno s drugim. Idu?i, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše. 10 I u sva ?etiri bijaše lice ?ovje?je; u sva ?etiri zdesna lice lavlje; u sva ?etiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva ?etiri. 11 Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu. 12 I svako i?aše samo naprijed. A i?ahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idu?i. 13 A posred tih bi?a vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goru?e zublje koje se me?u njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu. 14 Bi?a tr?ahu i opet se vra?ahu poput munje. 15 Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od ?etiri bi?a po jedan to?ak. 16 To?kovi bijahu sli?ni krizolitu, sva ?etiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan to?ak u drugome. 17 U kretanju mogli su i?i u sva ?etiri smjera a nisu se morali okretati. 18 Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune o?iju. 19 Kad bi bi?a krenula, krenuli bi s njima i to?kovi; kad bi se bi?a sa tla podigla, i to?kovi se podizahu. 20 Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i to?kovi podizali, jer duh bi?a bijaše u to?kovima. 21 Pa kad su bi?a krenula, i to?kovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i to?kovi; kad se ona sa tla dizahu, i to?kovi se s njima podizahu, jer duh bi?a bijaše u to?kovima. 22 Nad glavama bi?a bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama. 23 A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugom e: svakome po dva krila pokrivahu tijelo. 24 ?uh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bi?a zaustavila, spustila bi krila. 25 Sa svoda nad njihovim glavama ?ula se grmljavina. 26 Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki ?ovjek. 27 I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane. 28 blijesak na sve strane bijaše poput duge što se za kišnih dana javlja u oblaku. To bijaše nešto kao slava Jahvina. Vidjeh, padoh ni?ice i ?uh glas koji mi govoraše. Vi?enje knjige

2

1I re?e mi: "Sine ?ovje?ji, na noge se, da s tobom govorim!" 2 OI u?e u me duh, kako mi progovori, te me podiže na noge i ja ?uh glas onoga koji mi govoraše. 3 I re?e mi: "Sine ?ovje?ji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetni?kom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. 4 Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Jahve Gospod! 5 I poslušali oni ili ne poslušali - rod su odmetni?ki - neka znaju da je prorok me?u vama. 7 Govori im moje rije?i, poslušali oni ili ne poslušali, jer rod su odmetni?ki. 8 A ti, sine ?ovje?ji, poslušaj što ?u ti sada re?i: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetni?ki! Otvori usta i progutaj što ?u ti sada dati!" 9 I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. 10azvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: "Naricanje! Jecanje! Jauk!"

3

1I re?e mi: "Sine ?ovje?ji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!" 2 Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak 3 i re?e: "Sine ?ovje?ji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!" I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med. 4 Re?e mi: "Sine ?ovje?ji, idi domu Izraelovu i prenesi mu moju poruku. 5 Ne šaljem te k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, ve? te šaljem domu Izraelovu. 6 Ne šaljem te k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora koje ti ne bi mogao razumjeti. A kad bih te k njima i poslao, oni bi te poslušali. 7 A dom te Izraelov ne?e poslušati, jer ni mene ne sluša, jer dom je Izraelov tvrde glave i okorjela srca. 8 Evo, zato ?u sada otvrdnuti tvoje lice kao što je i njihovo i glavu ?u tvoju u?initi tvrdoglavom kao što je njihova. 9 I ne boj ih se i ne plaši, j er oni su rod odmetni?ki!" 10 Re?e mi: "Sine ?ovje?ji, sve rije?i što ?u ti re?i uzmi k srcu i poslušaj ih svojim ušima. 11 I hajde izgnanicima, sinovima svojega naroda, i reci im: Ovako govori Jahve Gospod! - poslušali ili ne poslušali!" 12 Uto me duh podiže i ja za sobom ?uh silnu tutnjavu. Slava se Jahvina podigla sa svojega mjesta. 13 ?uh lepet krila onih bi?a - udarahu jedno o drugo - i snažnu škripu to?kova što se s njima kretahu i zaglušnu jeku jakoga glasa. 14 Tada me duh prihvati i ponese. I ja i?ah ogor?en i gnjevna srca, a ruka me Jahvina ?vrsto pritisla. 15 Tako stigoh u Tel Abib, k izgnanicima koji življahu na rijeci Kebaru - onamo gdje se bijahu nastanili - te ostadoh me?u njima sedam dana kao omamljen. Prorok kao ?uvar Izraela 16 Poslije sedam dana do?e mi opet rije? Jahvina: 17 "Sine ?ovje?ji, postavljam te za ?uvara doma Izraelova. I ti ?eš rije?i iz mojih usta slušati i opominjat ?eš ih u moje ime. 19 A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od bezakonja i od zla puta svojega, on ?e umrijeti zbog svoje krivice, a ti ?eš spasiti svoj život. 20 Isto tako, odvrati li se pravednik od svoje pravednosti i stane ?initi nepravdu, postavit ?u mu zamku i umrijet ?e jer ga ti ne opomenu zbog njegova grijeha; umrijet ?e, i njegova se pravedna djela više ne?e spominjati, ali ?u od tebe tražiti ra?un za krv njegovu. 21 Ako li ti pravednika opomeneš da ne griješi, i on zaista prestane griješiti, živjet ?e jer je prihvatio opomenu, a i ti ?eš spasiti život svoj." I. PRIJE OPSADE JERUZALEMA Ezekiel nijem 22 Ondje me opet zahvati ruka Jahvina i on mi re?e: "Ustani i si?i u dolinu da ondje s tobom govorim!" 23 Ustadoh tada i si?oh u dolinu, i gle: Slava Jahvina stajaše ondje, sli?na Slavi koju vidjeh na rijeci Kebaru te padoh ni?ice. 24 Jahvin duh u?e u me, osovi me na noge i re?e: "Idi i zatvori se u domu svojemu! 25 Na te ?u, evo, sine ?ovje?ji, staviti užad i svezati te i više ne?eš izlaziti. 26 I jezik ?u ti zalijepiti za nepce te ?eš onijemjeti i ne?eš ih više karati, jer su rod odmetni?ki. 27ad ti ja progovorim, otvorit ?u ti usta i ti ?eš im re?i: Ovako govori Jahve Gospod! I tko ho?e slušati, neka sluša, a tko ne?e, neka ne sluša, jer su rod odmetni?ki. Najava opsade Jeruzalema

4

1A ti, sine ?ovje?ji, uzmi opeku, postavi je preda se i nacrtaj na njoj grad Jeruzalem. 2 Oko njega postavi opsadu, sagradi prema njemu utvrdu, podigni nasip, iskopaj oko njega opkop, razvrstaj vojsku i porazmjesti zidodere uokolo. 3 Zatim uzmi gvozdenu plo?u i postavi je kao gvozden bedem izme?u sebe i grada te k njemu okreni lice, i bit ?e opsjednut. Pritisni ga! To je znak domu Izraelovu! 4 Zatim lezi na svoju lijevu stranu i stavi na se grijeh doma Izraelova: koliko dana budeš tako ležao, toliko ?eš dana nositi njihov grijeh. 5 Dajem ti po dan za godine grijeha njihovih: sto i devedeset dana nosit ?eš grijeh doma Izraelova. 6 A kad to završiš, ?etrdeset ?eš dana ležati na desnoj strani da nosiš grijeh doma Judina; dajem ti po dan za svaku godinu. 7 Tad okreni lice prema opsjedanom Jeruzalemu, pruži golu desnicu i prorokuj protiv njega. 8 A ja ?u te užetima vezati da se ne možeš okretati s jedne strane na drugu dok ne navršiš dane svoje opsade. 9 Uzmi pšenice, je?ma, boba, le?e, prosa i raži, stavi to u jednu posudu i pripravi od toga sebi kruh. Jest ?eš ga onoliko dana koliko budeš ležao na svojoj strani: sto i devedeset dana. 10 Jelo što ?eš ga jesti bit ?e izmjereno; dvadeset šekela na dan; a jest ?eš ga u odre?eno vrijeme. 11 I vodu ?eš piti na mjeru: šestinu hina. Pit ?eš je u odre?eno vrijeme. 12 A jest ?eš poga?u od je?ma što ?eš je pred njima ispe?i na ljudskim izmetinama." 13 I re?e: "Tako ?e sinovi Izraelovi jesti svoj ne?isti kruh me?u narodima me?u koje ?u ih izagnati." 14 Ja mu odgovorih: "Jao, Jahve Gospode, gle, moja duša nije okaljana, jer se od djetinjstva još ne okusih ni?ega uginulog ni rastrganog niti u moja usta ikad u?e meso ne?isto." 15 A on ?e: "Gle, dajem ti kravlju balegu umjesto ljudskih izmetina da na njoj ispe?eš kruh!" 16 Još mi re?e: "Sine ?ovje?ji, uništit ?u u Jeruzalemu posljednju pri?uvu kruha, i jest ?e kruh na mjeru i s tjeskobom, i pit ?e vodu na mjeru i sa zebnjom. 17a im nestane kruha i vode, neka usahnu zbog bezakonja svojega i jed an za drugim neka poginu!

5

1A ti, sine ?ovje?ji, uzmi ma? naoštren, uzmi ga kao britvu brija?ku i obrij glavu i bradu. Zatim uzmi mjerice i porazdijeli. 2 Tre?inu spali posred grada ognjem kad se navrše dani tvoje opsade; tre?inu uzmi i sasijeci ma?em oko grada; tre?inu baci u vjetar - i svoj ?u ma? trgnuti na njih. 3 Uzmi malo i zaveži u skute haljine. 4 Od toga opet nešto uzmi, baci u vatru i spali: odatle ?e se razgorjeti vatra svemu domu Izraelovu!" 5 Ovako govori Jahve Gospod: "Ovo je Jeruzalem! Postavih ga u središte naroda, okružih ga zemljama! 6 Ali se on odupro mojim naredbama ve?ma nego pogani, zakonima mojim ve?ma nego zemlje koje ga okružuju." 7 Stoga ovako govori Jahve Gospod: "Buntovniji ste od naroda koji vas okružuju, ne hodite po mojim zakonima i ne vršite ni mojih naredaba ni naredaba okolnih naroda." 8 Zato ovako govori Jahve Gospod: "Evo i mene protiv tebe! Izvršit ?u sud svoj nad tobom na o?i svih naroda. 9 Zbog tvojih gadosti u?init ?u s tobom što još ne u?inih nikada nit ?u ikad u?initi: 10 posred tebe o?evi ?e jesti sinove, a sinovi o?eve; izvršit ?u sud svoj nad tobom i sav ostatak tvoj predati svim vjetrovima! 11 Života mi moga! - rije? je Jahve Gospoda - svakojakim grozotama i gadostima ti uistinu oskvrnu moje Svetište. I ja ?u sada brijati i oko se moje ne?e sažaliti i ne?u se smilovati: 12 tre?ina ?e tvojih žitelja posred tebe od kuge skon?ati i od gladi umrijeti; tre?ina ?e oko tebe od ma?a pasti; tre?inu ?u predati vjetrovima - i ma? ?u svoj trgnuti na njih! 13 Tako ?u iskaliti gnjev svoj i smirit ?e se jarost moja kad im se osvetim. I kad iskalim jarost svoju nad njima, spoznat ?e da sam to ja, Jahve, u ljubomori svojoj bio rekao. 14 Opustošit ?u te, izvrgnut ?u te ruglu naroda koji te okružuju, na o?i svim prolaznicima. 15 Da, bit ?eš na ruglo i sramotu, opomena i užas okolnim narodima kad izvršim protiv tebe sve svoje sudove kažnjavaju?i gnjevno, jarosno. Ja, Jahve, rekoh! 16 I kad na vas pustim ljute strijele gladi što zatiru, koje ?u pustiti na v as da vas uništim i gla?u zatrem - uništit ?u vam i posljednju pri?uvu kruha. 17ovrh gladi pustit ?u na vas i divlje zvijeri koje ?e ti djecu rastrgati; kuga ?e te i krv preplaviti: pod ma? ?u te svoj okrenuti. Ja, Jahve, rekoh!" Protiv gora Izraelovih

6

1Tada mi do?e rije? Jahvina i re?e: 2 "Sine ?ovje?ji, okreni lice prema gorama Izraelovim i prorokuj protiv njih. 4 Opustjet ?e žrtvenici vaši i porušit ?e se stupovi vaši, a vaše poginule pred kumire ?u vam baciti. 5 Pobacat ?u trupla sinova Izraelovih pred kumire njihove i rasijat ?u kosti vaše oko žrtvenika vaših! 6 Gdje god boravili, gradovi ?e vaši biti opustošeni, uzvišice poharane, žrtvenici ?e vam opustjeti i biti uništeni, kumiri ?e vaši biti oboreni i nestat ?e ih, stupovi ?e vaši biti smrvljeni, sva ?e djela vaša propasti. 7 Me?u vas ?e padati poginuli, i znat ?ete da sam ja Jahve! 8 Ali ?u ipak poštedjeti neke od vas: ti ?e me?u narodima ute?i ma?u kad se raspršite po zemljama. 9 Tada ?e se preživjeli me?u vama spomenuti mene me?u narodima kamo budu odvedeni u izgnanstvo, kad im slomim srce preljubni?ko što se odmetnulo od mene i kad im iskopam preljubni?ke o?i što po?oše za kumirima njihovim. I tada ?e sami sebi omrznuti zbog nedjela što ih po?iniše gadostima svojim. 11 Ovako govori Jahve Gospod: "Pljesni rukama i lupni nogama, te reci: Jao! zbog svih gadnih nedjela dom ?e Izraelov pasti od ma?a, gladi i kuge! 12 Tko bude daleko, od kuge ?e umrijeti; tko bude blizu, od ma?a ?e pasti, i tko bude opkoljen, od gladi ?e izdahnuti! Tako ?u gnjev iskaliti na njima 13 i spoznat ?e da sam ja Jahve kad im poginuli budu ležali me?u kumirima oko žrtvenika na svakome povišem brežuljku, nad svim vrhovima planinskim, pod svakim stablom zelenim, pod svakim hrastom granatim, gdje se god prinosio ugodan miris kumirima njihovim. 14u ?u podi?i na njih i svu ?u im zemlju pretvoriti u pustoš, od pustinje do Rible, posvuda gdje borave! I spoznat ?e da sam ja Jahve!" Skori svršetak

7

1Opet mi do?e rije? Jahvina i re?e: 3 Sada je i tebi kraj: gnjev ?u svoj na te izliti, sudit ?u ti prema putovima tvojim i na te ?u oboriti sve gadosti tvoje! 5 Ovako govori Jahve: "Jedna nesre?a, evo, dolazi! 6 Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi! 7 Kolo ti udesa dolazi, stanovni?e zemlje! Dolazi tvoj ?as, bliži se dan: strava je, a ne radost u gorama. 8 Eto, uskoro ?u na te izliti gnjev i iskalit ?u na tebi srdžbu svoju! Sudit ?u ti prema putovima tvojim i oborit ?u na te sve gadosti tvoje. 9 I moje te o?i ne?e požaliti, ne?u ti se smilovati, nego ?u ti platiti prema putovima tvojim i tvoje ?e gadosti u tebi ostati! I spoznat ?ete da sam ja Jahve koji bije. 10 Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut ve? cvjeta i oholost pupa, 11 a nasilje se podiže kao žezlo bezbožnosti! I nitko ne?e ostati od njih, nitko od njihova mnoštva. Ništa od njihove buke, nema u njima vrijednosti. 12 Ide vrijeme, bliži se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo. 13 Jer tko proda, ne?e više dobiti što je prodao, i nitko ne?e bezakonjem oja?ati život! 14 Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kre?e u boj, jer gnjev se moj izlijeva na sve bu?no mnoštvo. 15 Vani - ma?, a unutra - kuga i glad! I tko je u polju, od ma?a ?e poginuti, a tko u gradu, glad ?e ga i kuga uništiti. 16 Koji uteku, sklonit ?e se u gore kao dolinski golubovi, a ja ?u ih sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova, 17 i sve ?e ruke klonuti, a koljena ?e svima malaksati. 18 U kostrijet ?e se odjenuti, trepet ?e ih obuzeti, sva ?e lica sramota pokriti, sve ?e im glave o?elavjeti! 19 Srebro svoje pobacat ?e na ulice, a zlato ?e smatrati izmetom: u dan srdžbe Jahvine ni srebro ni zlato ne?e ih izbaviti, duše im ne?e mo?i nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoše na grijeh. 20 Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet. 21 Dat ?u ga u ruke tu?incima da oplijene, razgrabe i oskvrnu. 22 Odvratit ?u od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja dragocjenost, neka u nju u?u provalnici i neka je oskvrnu! 23 Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zlo?ina koji zaslužuju smrt i grad prepun nasilja! 24 Zato ?u dovesti najgore narode da baštine njihove domove. Slomit ?u oholost nasilnika, i svetišta njihova bit ?e oskvrnjena. 25 Dolazi tjeskoba! Tražit ?e mir, a mira biti ne?e! 26 Dolazit ?e nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I tražit ?e se vi?enje u proroka; u sve?enika ne?e više biti Zakona ni u starješina savjeta! 27lj ?e protužiti, a kneza ?e spopasti užas i ruke ?e puku zadrhtati, jer ?u ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit ?u im prema sudovima njihovim. I znat ?e da sam ja Jahve." Opa?ine Jeruzalema

8

1Godine šeste, šestoga mjeseca, petoga dana, dok sje?ah u svojoj ku?i, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina. 2 Pogledah, i gle: tu kao neki ?ovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine. 3 Ispruži nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže izme?u zemlje i neba i ponese me u božanskome vi?enju u Jeruzalem, na ulaz unutrašnjih vrata, što su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru. 4 I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelova, kao što je vidjeh u dolini. 5 I re?e mi: "Sine ?ovje?ji, podigni o?i prema sjeveru!" I podigoh o?i prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu. 6 I re?e mi: "Sine ?ovje?ji, vidiš li što oni ovdje ?ine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje ?ini, samo da me udalji iz mojega Svetišta. A vidjet ?eš i gorih gnusoba!" 7 I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina. 8 I re?e mi: "Sine ?ovje?ji, probij taj zid!" Probih zid, a ono - ulaz! 9 I re?e mi: "U?i i pogledaj strahovite gadosti što se ovdje ?ine!" 10 U?oh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih životinja - sve kumiri doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo. 11 A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i me?u njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kada miomirisnoga. 12 I re?e mi: "Sine ?ovje?ji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!" 13 I re?e mi još: "A vidjet ?eš i gorih gnusoba što se ovdje ?ine!" 14 I povede me do vrata Doma Jahvina što su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sje?ahu žene i oplakivahu Tamuza. 15 I re?e mi: "Vidiš li, sine ?ovje?ji? A vidjet ?eš i gorih gnusoba od ovih!" 16 I povede me u unutrašnje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hek al Jahvin, izme?u trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih le?ima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu. 17 I re?e mi: "Vidiš li to, sine ?ovje?ji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba što ih ovdje ?ine, nego mi još zemlju pune i nasiljem, i ponovo me izazivaju i granama pred nosom mašu? 18o ?u i ja sada postupiti s njima jarosno i o?i se moje više ne?e sažaliti i ne?u im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje uši, ne?u ih uslišiti." Kazna

9

1Tada zagrmje na moje uši i re?e: "Kazne grada! Pri?ite svaka sa svojim zatornim oružjem u ruci!" 2 I gle, do?oše šestorica ljudi s gornjih vrata, što su okrenuta k sjeveru, svaki sa svojim zatornim oružjem u ruci. Me?u njima bijaše i jedan odjeven u lan, s pisarskim priborom za pojasom. U?oše oni i stadoše uz tu?ani žrtvenik. 3 A Slava Boga Izraelova vinu se s kerubina, nad kojima lebdijaše, prema pragu Doma. I pozva ?ovjeka odjevena u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, 5 A drugima re?e na moje uši: "Po?ite za njim gradom i ubijajte bez milosr?a. O?i vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. 7 I re?e im: "Oskvrnite Dom moj i napunite mu predvorje truplima! Krenite!" I oni izi?oše te zaredaše ubijati gradom. 8 Dok su oni klali, ja ostadoh, bacih se ni?ice i zavapih: "Jao, Jahve Gospode! Zar ?eš zaista uništiti sve što preostade od Izraela da iskališ svoj gnjev nad Jeruzalemom?" 10 I zato se moje o?i ne?e sažaliti i ne?u im se smilovati: djela ?u im njihova oboriti na glavu!" 11le, ?ovjek odjeven u lan, koji imaše za pojasom pisarski pribor, javi vijesti: "U?inih kako si mi zapovjedio!"

10

10Pogledah, i gle: na svodu nad glavama kreubinÄa pojavi se nešto kao kamen safir, kao nekakvo prijestolje. 2 I prozbori ?ovjeku odjevenom u lan: "U?i me?u to?kove pod kerubinima, uzmi pune pregršti žeravice izme?u kerubina i prospi je nad gradom!" - I on na moje o?i u?e me?u kerubine. 3 A kerubini stajahu s desne strane Doma kad ?ovjek u?e me?u njih. I oblak ispuni sve unutrašnje predvorje, 4 a Slava Jahvina vinu se s kerubinÄa prema pragu Doma. Dom se ispuni oblakom, a predvorje napuni svjetlost Slave Jahvine. 5 Huka kerubinskih krila razliježe se do vanjskoga predvorja, kao kad zagrmi glas Svevišnjega. 6 A kad on zapovjedi ?ovjeku odjevenom u lan: "Uzmi ognja izme?u to?kova što su pod kerubinima", ?ovjek u?e i stade kraj to?kova. 7 Jedan kerubin pruži ruku prema ognju što bijaše me?u kerubinima, uze ga i stavi u ruke ?ovjeku odjevenom u lan. On ga primi i izi?e. 8 A ispod kerubinskih krila ukaza se nešto kao ruka ?ovje?ja. 9 Pogledah, i gle: uz kerubine ?etiri to?ka, po jedan uza svakoga. A to?kovi bijahu nalik na kamen krizolit; 10 sva ?etiri istog oblika i kao da je jedan to?ak u drugome. 11 U kretanju mogahu i?i u sva ?etiri smjera, sve bez zakretanja. Kamo bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, kre?u?i se, nisu morali okretati. 12 Cijelo tijelo u kerubinÄa - le?a, ruke, krila i sva ?etiri to?ka njihova - sve im bijaše posvud naokolo puno o?iju. 13 A to?kovi, koliko sam ?uo, zvahu se "Kovitlac". 14 Svaki imaše po ?etiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga ?ovje?je, a u tre?ega lice lavlje, u ?etvrtoga orlovsko. 15 Tada se kerubini podigoše u visine. Bijahu to ista bi?a što ih vidjeh na rijeci Kebaru. 16 Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i to?kovi uz njih, kad bi kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, to?kovi se ne bi od njih odmicali. 17 Kad bi se zaustavili, i to?kovi bi stali; a kad bi se sa zemlje podigli, i to?kovi se podizahu, jer duh bi?a bijaše u njima. Slava Jahvina napušta Hram 18 Uto se Slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad kerubinima. 19 Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim o?ima. A kad oni krenuše, i to?kovi za njima krenuše. I zaustaviše se nad isto?nim vratima Doma Jahvina, a Slava Boga Izraelova bijaše nad njima. 20 Bijahu to ista bi?a što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini. 21 U svakoga po ?etiri lica i po ?etiri krila, a pod krilima nešto kao ruka ?ovje?ja. 22a im ista kao ona što ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se naprijed kretaše. Prispodoba o kotlu i mesu

11

11Tada se duh podiže i ponese me do isto?nih vrata Doma Jahvina, što su okrenuta k istoku. I gle: na ulazu vrata dvadeset i pet ljudi, me?u kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina, knezove narodne. 2 I re?e mi: "Sine ?ovje?ji, evo ljudi koji smišljaju opa?ine i koji u ovom gradu daju zle savjete: 4 Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine ?ovje?ji!" 8 Od ma?a strahujete, i ma? ?u na vas dovesti - rije? je Jahve Gospoda! 9 Izvest ?u vas iz grada i predati vas u ruke tu?incima, i sud ?u svoj izvršiti nad vama: 10 od ma?a ?ete pasti! Na me?i Izraelovoj sudit ?u vam, i tada ?ete znati da sam ja Jahve! 11 A ovaj grad više vam ne?e biti kotao i vi ne?ete biti meso njegovo. Na me?i Izraelovoj sudit ?u vam, 13 Dok ja tako prorokovah, umrije Pelatja, sin Benajin. I ja padoh ni?ice te zavapih iz svega glasa: "Jao, Jahve Gospode, zar ?eš doista uništiti sav Ostatak doma Izraelova?" 14 I do?e mi rije? Jahvina: Novi savez obe?an izgnanicima 18 I kad se u nju vrate, istrijebit ?e iz nje sve grozote i gadosti. 19 I ja ?u im dati novo srce i nov ?u duh udahnuti u njih: iš?upat ?u iz njih njihovo kameno srce i stavit ?u u njih srce od mesa, 20 da hode po mojim naredbama i da ?uvaju i vrše sve moje zakone. I bit ?e oni moj narod, a ja Bog njihov! 22 Kerubini podigoše krila i to?kovi se digoše za njima, a Slava Boga Izraelova lebdijaše nad njima. 23 Slava se Jahvina vinu iz grada i zaustavi se na gori, isto?no od grada. 24 A mene duh podiže i ponese duhom Božjim k izgnanicima u zemlju kaldejsku. I iš?eznu vi?enje koje gledah. 25ripovjedih izgnanicima sve što mi Jahve bijaše objavio. Prorok oponaša izgnanstvo

12

12Opet mi do?e rije? Jahvina: 2 "Sine ?ovje?ji! Ti boraviš u rodu odmetni?kom koji ima o?i, a ne vidi, uši ima, a ne ?uje, jer su rod odmetni?ki. 3 Zato, sine ?ovje?ji, spremi izgnani?ki zavežljaj i njima na o?i obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetni?ki. 4 Obdan, njima na o?i, iznesi zavežljaj, zavežljaj izgnani?ki, a izi?i obno? na njihove o?i kao što se odlazi u izgnanstvo. 5 Njima na o?i prokopaj zid i kroza nj iza?i. 6 I njima na o?i vrgni zavežljaj na ramena i po mrkloj no?i izi?i. Pokrij lice da ne vidiš zemlju, jer te postavih kao znamenje domu Izraelovu!" 7 U?inih kako mi bijaše zapovje?eno: obdan iznesoh zavežljaj, zavežljaj izgnani?ki, a obno? prokopah zid rukama i njima na o?i po mrkloj no?i vrgoh zavežljaj na ramena. 8 Ujutro mi do?e rije? Jahvina: 12 Knez njihov morat ?e vr?i zavežljaj na ramena i po mrkloj no?i iza?i. Prokopat ?e zid da iza?e kroza nj i lice ?e pokriti rukama da o?ima ne vidi zemlje. 13 Ja ?u mu razapeti mrežu, i uhvatit ?e se u moju zamku, i odvest ?u ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on ne?e ugledati i ondje ?e život ostaviti. 14 A sve one oko njega, pomaga?e i ?ete, raspršit ?u u sve vjetrove i svoj ma? ?u trgnuti na njih. 15 A kad ih raspršim me?u narode i rasijem po zemljama, znat ?e da sam ja Jahve. 17 I do?e mi rije? Jahvina: 18 "Sine ?ovje?ji, jedi kruha zabrinuto i pij vode sa zebnjom i sa strepnjom! 21 I do?e mi rije? Jahvina: 24 Jer ne?e više biti u domu Izraelovu varavih vi?enja, ni lažnih proroštava kojima ljude bijahu zavodili. 26 I do?e mi rije? Jahvina:

13

13I opet mi do?e rije? Jahvina: 2 "Sine ?ovje?ji! Prorokuj protiv onih koji se grade prorocima u Izraelu! 4 Ti su tvoji proroci, Izraele, kao lisice usred ruševina. 5 Vi se ne popeste na proboje i ne zidaste zida oko doma Izraelova da se održi u boju u dan Jahvin. 9 Evo, ruka moja bit ?e protiv proroka koji vide isprazno i laž prori?u: ne?e više biti u zboru mojega naroda, ne?e biti upisani u knjigu doma Izraelova, nikad više ne?e stupiti na tlo Izraelovo! I znat ?e da sam ja Jahve Gospod! 14 Obalit ?u zid što ga vi žbukom ožbukaste, na zemlju ?u ga oboriti da mu se razgole temelji. Past ?e zid, i vi ?ete pod njim izginuti! Tada ?ete znati da sam ja Jahve! 15 Tako ?u iskaliti gnjev nad zidom i nad onima koji ga žbukom ožbukaše. A vama ?u re?i: Nema više zida! Nema onih koji ga žbukom ožbukaše. 17 "Sine ?ovje?ji, okreni lice protiv k?eri svojega naroda koje prorokuju po svojoj glavi! Prorokuj protiv njih: 21 Poderat ?u vaše prijevjese i oslobodit ?u svoj narod da ne bude više plijen vaših ruku. I znat ?ete da sam ja Jahve! 22 Jer vi lažju ražalostiste srce pravednika, koje ja ražalostiti ne htjedoh, a okrijepiste ruke bezbožnika da se ne obrati od zla puta bezbožni?kog pa da život spasi.

14

14Uto k meni do?oše neki od starješina Izraelovih i sjedoše preda me. 2 I do?e mi rije? Jahvina: 3 "Sine ?ovje?ji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru o?i u ono što ih na grijeh poti?e. Pa zar da trpim da u mene traže savjeta? 7 Jer tko se god iz doma Izraelova i od došljaka koji se nastaniše u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire o?i u ono što ga poti?e na grijeh, pa unato? tome do?e k proroku da preko njega u mene traži savjeta, njemu ?u ja, Jahve, sam odgovoriti; 8 okrenut ?u se protiv njega i u?init ?u od njega poslovi?an primjer: iskorijenit ?u ga iz svojega naroda! I znat ?ete da sam ja Jahve. 9 Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku ?u podi?i na njega i iskorijenit ?u ga iz svojega naroda izraelskoga. 10 Obojica ?e podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov jednak je grijehu onoga koji je u njega tražio savjeta. 12 I do?e mi rije? Jahvina: 13 "Sine ?ovje?ji, zgriješi li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj uništim i posljednju pri?uvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku; 14 preostanu li u njoj samo tri ?ovjeka - Noa, Daniel i Job - ti ?e se svojom pravednoš?u spasiti - rije? je Jahve Gospoda. 15 Tako?er, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu unište a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri više nitko ne?e usuditi pro?i; 16 preostanu li u njoj samo ta tri ?ovjeka, života mi moga - rije? je Jahve Gospoda - oni ne?e spasiti ni sinova ni k?eri nego samo sebe, a zemlja ?e njihova postati prava pustinja. 18 a u njoj se na?u samo ona tri ?ovjeka, života mi moga - rije? je Jahve Gospoda - oni ne?e spasiti ni sinova ni k?eri nego samo sebe. 19 Ili, ako ja pošaljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku, 20 a u njoj preostanu samo ona tri ?ovjeka, Noa, Daniel i Job, života mi moga - rije? je Jahve Gospoda - oni ne?e spasiti ni sinova ni k?eri nego samo sebe svojom pravednoš?u." 21 Ovako govori Jahve Gospod: "Ipak, ako na Jeruzalem pustim sva svoja ?etiri ljuta bi?a - ma?, glad, divlju zvjerad i kugu - da zatrem u njemu sve ljude i stoku, 22 u njemu ?e ipak preživjeti Ostatak koji ?e spasiti sinove i k?eri. I evo, oni ?e do?i k vama da vidite njihovo vladanje i njihova djela i da se utješite, jer ?ete upoznati: što god poduzeh protiv Jeruzalema, ne u?inih bez razloga. 23 kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, utješit ?ete se, jer ?ete upoznati da ne u?inih bez razloga što god poduzeh protiv Jeruzalema - rije? je Jahve Gospoda." Prispodoba o vinovoj lozi

15

15I do?e mi rije? Jahvina: 2 "Sine ?ovje?ji! U ?emu je trs loze bolji od drugih šumskih drveta? 3 Služi li da se od njega štogod na?ini? Djelja li se od njega klin da se o njega što objesi? 4 Gle, baca se u oganj da izgori: kad mu oganj sažeže oba kraja i sredinu spali, može li još ?emu poslužiti? 5 Eto, ni onda kad bijaše ?itav ništa se od njega ne mogaše na?initi. Pa kako ?e, dakle, ?emu poslužiti kad ga plamen sažga?" 6 Zato ovako govori Jahve Gospod: "Kao što sam trs loze, me?u drugim drvetima, bacio u oganj da izgori, tako ?u postupati i s Jeruzalemcima! 7 Upravit ?u lice svoje na njih, i kada se iz jednog ognja izbave, drugi ?e ih proždrijeti. I spoznat ?ete da sam ja Jahve kad lice svoje upravim na njih 8svu im zemlju opustošim jer mi bijahu nevjerni! - rije? je Jahve Gospoda." Povijest Izraela u slici: Jeruzalem - nevjerna zaru?nica

16

16I do?e mi rije? Jahvina: 2 Sine ?ovje?ji! Pokaži Jeruzalemu sve gadosti njegove! 4 Kad si svijet ugledala, na dan ro?enja tvojega pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te o?iste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše. 5 Nijedno se oko na te ne sažali niti se tko smilova da ti to u?ini, nego te na dan ro?enja tvojega gadnu baciše napolje. 8 Pro?oh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je ljubavi! Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom - rije? je Jahve Gospoda - i ti moja postade. 9 Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah. 10 Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. 11 Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice; 12 prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjen?ah vijencem najljepšim. 13 I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brašno, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna! 14 Glas o ljepoti tvojoj pu?e me?u narodima, jer ti bijaše tako lijepa u nakitu mojem što ga djenuh na tebe - rije? je Jahve Gospoda. 15 Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila. 16 Od haljina si svojih šarene uzvišice pravila i na njima se bludu odavala ... 17 I nakite uze zlatne i srebrne, kojima te ja bijah uresio, i od njih na?ini sebi muške likove da s njima bludni?iš. 18 Uze šarene, vezene hal jine da njima odjeneš kumire svoje i njima si prinosila moje ulje i moj kad. 19 A hranu što ti je dadoh - najfinije brašno, med i ulje kojima te hranjah - pred njih si stavljala na ugodan miris. Da, tako to bijaše - rije? je Jahve Gospoda! 20 Sinove si svoje i k?eri uzimala koje meni porodi i njima ih za hranu klala. Malo ti bijaše tvoga bludni?enja, 21 pa si ?ak i djecu moju davala da se njima na ?ast kroz oganj provedu! 22 U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala. 23 I povrh svega zla - Jao! Jao! rije? je Jahve Gospoda - 24 sagradi sebi humke, posvud diže uzvišice. 26 Bludu se podade sa sinovima Egipta, snažna tijela, bludni?enje si množila da me razjariš. 27 Zato, evo, ruku digoh na te, smanjivši ti obrok hrane i predavši te bijesu tvojih mrziteljica, k?eri filistejskih, koje se stide sramotnoga tvojeg vladanja. 28 Tjerala si blud i sa sinovima Asira i nisi se zasitila; i s njima si blud tjerala, ali se nisi zasitila. 29 Umnožila si bludni?enje svoje i sa zemljom kanaanskom, sa zemljom kaldejskom, ali se ni onda nisi zasitila. 30 O, kako li slabo bijaše tvoje srce - rije? je Jahve Gospoda - kad ?injaše ono što rade bludnice najrazvratnije. 31 Na svim raskrsnicama humak sebi podiže, posvuda sagradi sebi uzvišice. Ali ne kao druge bludnice, jer si prezirala pla?u bludni?ku, 32 nego kao preljubnica: mjesto muža, strance si primala. 33 Svima se bludnicama pla?a, a ti si sama ljubavnike svoje pla?ala i još si ih u bludnosti svojoj darovima mamila da ti do?u odasvuda. 34 Ti bijaše bludnica kakvih nema: nitko za tobom nije tr?ao da s tobom blud provodi, nego si sama davala pla?u bludni?ku, a nisu je tebi pla?ali. Toliko si bila opaka! 35 Stoga, razvratnice, ?uj rije? Jahvinu: 36 Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svla?ila svoju sramotu i u bludu golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim kumirima, i zbog krvi svojih sinova što si ih njima prinosila, 37 evo, skupit ?u sve tvoje ljubavnike s kojima si se nasla?ivala, sve koje si voljela i koje si mrzila, skupit ?u ih odasvud protiv tebe i razotkriti im tvoju golotinju, neka vide sramotu tvoju. 38 Sudit ?u ti kao što se sudi preljubnicama i krvnicama i predati te bijesu njihovu. 39 Predat ?u te u ruke njihove da poruše tvoje humke, da razore uzvišice tvoje. I zderat ?e sa tebe haljine, oteti nakit i ostaviti te golu, sasvim nagu. 40 A zatim ?e na te dovesti svjetinu da te kamenuje i da te sasije?e ma?evima. 41 Ku?e ?e ti ognjem spaliti i nao?igled svim ženama izvršiti pravdu nad tobom. Tako ?u dokraj?iti tvoje bludni?enje, ne?eš više davati pla?u bludni?ku. 42 Iskalit ?u gnjev svoj nad tobom i povu?i ?u svoju ljubomoru od tebe. Smirit ?u se i ne?u se više gnjeviti. 43 I jer se ne spomenu svoje mladosti, ve? me svim tim izazivaše, oborit ?u ti na glavu sve postupke tvoje - rije? je Jahve Gospoda: ne?eš više dodavati bestidnosti na sve svoje gadosti! 45 Prava si k?i svoje matere, koja ostavi muža i djecu; sestra si sestara svojih, koje ostaviše muževe svoje i djecu: Hetitkinja vam mati bijaše, otac Amorejac: 46 Samarija, sestra tvoja starija, sa svojim k?erima tebi slijeva stoji; Sodoma, tvoja mla?a sestra, sa k?erima svojim zdesna ti stoji. 47 A ti ne samo da si njihovim putem hodila i ?inila njihove gadosti - to bi tebi bilo premalo - ve? bijaše od njih pokvarenija na svojim putovima. 48 Života mi mojega - rije? je Jahve Gospoda - tvoja sestra Sodoma sa svojim k?erima ne u?ini što si ti po?inila zajedno sa k?erima svojim. 49 Evo opa?ina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i k?eri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu. 50 Uzoholiše se i gadosti pred o?ima mojim ?injahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje! 51 A sestra ti Samarija ne po?ini ni polovicu grijeha tvojih, i tako ti po?ini više gadosti nego one obje zajedno, opravdavši sestre svoje svojim gadostima. 52 Zato snosi sad sramotu grijeha kojima si sestre svoje opravdala; zbog grijeha kojima se više od njih nagrdi, one iza?oše pravednije. Postidi se, dakle, i snosi sramotu svoju kojom sestre opravda. 53 A ja ?u okrenuti udes njihov, udes Sodome i k?eri njenih, udes Samarije i k?eri njenih; i tvoj ?u udes okrenuti me?u njima, 54 da snosiš sramotu svoju i da se postidiš za sve što si po?inila, njima na utjehu. 55 Sestra tvoja Sodoma i k?eri njene vratit ?e se u stanje prijašnje; sestra tvoja Samarija i k?eri njene vratit ?e se u stanje prijašnje; ali i ti i k?eri tvoje vratit ?ete se u stanje prijašnje. 56 Zar se nije spominjala sestra tvoja Sodoma dok ti bijaše ponosita, 57 prije negoli se golotinja tvoja otkrila? Budi sada za ruglo k?erima edomskim, susjedama njenim i k?erima filistejskim koje ti se sa svih strana rugaju. 60 Ali ?u se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje i uspostavit ?u s tobom Savez vje?an. 61 I ti ?eš se opomenuti svojih putova i postidjet ?eš se kad primiš svoje sestre, stariju i mla?u, koje ?u ti dati za k?eri, ali ne snagom tvog Saveza. 62 Sklopit ?u s tobom savez svoj i znat ?eš da sam ja Jahve,

17

17Do?e mi rije? Jahvina: 2 "Sine ?ovje?ji, smisli zagonetku i iznesi prispodobu domu Izraelovu! Reci: 4 odlomi mu najvišu gran?icu, odnese je u zemlju trgovaca i spusti je u grad prodava?a. 5 Onda uze izdanak iz zemlje, u plodnu ga njivu posadi, kraj obilnih voda stavi, kao vrbu usadi. 6 Izdanak proklija, bujan izbi ?okot, onizak izraste, mladice mu k orlu segnuše, a pod njim mu žilje bješe; u bujan se razvi ?okot, potjera izdanke, mladice razgrana. 7 Bijaše i drugi orao, velik i velikih krila, gusta perja. I gle, ?okot k njemu žilje pruži, k njemu upravi gran?ice svoje da ga natapa bolje od tla u koje bi zasa?en. 11 Do?e mi rije? Jahvina: 13 Odvede i izdanak iz kraljevskoga koljena, sklopi s njima savez i zakletvom se obveza, pošto odvede sve mogu?nike iz zemlje, 14 da ?e kraljevstvo ostati neznatno i da se ne?e dizati, nego ?e ?uvati i držati savez s njime. 15 Ali se on od njega odmetnu; poslanike uputi u Egipat, traže?i od njega konje i jaku vojsku. Ho?e li uspjeti? Može li uma?i onaj tko tako radi? Raskinu savez, pa da umakne? 16 Života mi moga, rije? je Jahve Gospoda: jer prezre zakletvu kralja koji ga na prijestolje posadi i razvrže savez s njime, u njegovoj ?e zemlji umrijeti, usred Babil ona! 17 Svojom silnom vojskom i mnoštvom naroda faraon mu ne?e pomo?i u boju kad onaj digne nasipe i sagradi kule opsadne da mu zatre mnogo ljudstvo. 20 Mrežu ?u nad njim razapeti i uhvatit ?e se u moju zamku, pa ?u ga odvesti u Babilon i ondje mu suditi zbog nevjere kojom mi se iznevjeri. 23 Na najvišoj gori izraelskoj nju ?u zasaditi: razgranat ?e se ona, plodom uroditi.

18

18Do?e mi rije? Jahvina: 3 Života mi moga, rije? je Jahve Gospoda: nitko od vas ne?e više u Izraelu ponavljati tu poslovicu; 4 jer, svi su životi moji, kako život o?ev tako i život sinovlji. I evo, onaj koji zgriješi, taj ?e umrijeti. 5 Tko je pravedan i poštuje zakon i pravdu 6 i ne blaguje po gorama i o?iju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega svoga i ne prilazi ženi dok je ne?ista; 7 nikomu ne nanosi nasilja, vra?a što je u zalog primio i ništa ne otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva, 8 ne posu?uje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteže od nedjela, po istini presu?uje, 9 po mojim naredbama hodi i ?uva moje zakone, postupaju?i po istini - taj je zaista pravedan i taj ?e živjeti, rije? je Jahve Gospoda. 10 Ali, porodi li on sina nasilnika, koji krv prolijeva ili bratu takvo što u?ini, 11 a ne radi kao njegov roditelj, nego blaguje po gorama, oskvrnjuje ženu bližnjega; 12 ubogu i bijednu nanosi nasilje, otima, ne vra?a što je u zalog primio, o?i podiže kumirima ?ine?i gadosti; 13 posu?uje uz dobit i uzima pridavak - ne, takav sin ne?e živjeti! U?inio je te gadosti i umrijet ?e, a krv ?e njegova na njega pasti. 14 A porodi li on sina koji uvidi sve grijehe što ih njegov otac po?ini, uvidi ih i tako više ne u?ini; 15 ne blaguje po gorama, o?iju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega; 16 nikomu ne nanosi nasilja, ne prisvaja zaloga, ništa ne otima, kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva; 17 ruku usteže od nedjela, ne uzima dobiti ni pridavka, vrši moje zakone i hodi po mojim naredbama - ne, taj ne?e umrijeti zbog grijeha o?eva, on ?e živjeti. 18 A njegov otac, koji je nemilice tla?io i plja?kao bližnjega, ?ine?i u narodu što ne valja, zbog svojega ?e grijeha umrijeti. 20 Onaj koji z griješi, taj ?e i umrijeti. Sin ne?e snositi grijeha o?eva, ni otac grijeha sinovljega. Na pravedniku ?e biti pravda njegova, a na bezbožniku bezbožnost njegova. 21 Ako se bezbožnik odvrati od svih grijeha što ih po?ini, i bude ?uvao sve moje naredbe i vršio zakon i pravdu, živjet ?e i ne?e umrijeti. 22 Sva njegova nedjela što ih po?ini bit ?e zaboravljena: zbog pravednosti što je ?ini, živjet ?e. 23 Jer, zar je meni do toga da umre bezbožnik - rije? je Jahve Gospoda - a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi? 24 Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane ?initi nepravdu i sve gadosti koje radi bezbožnik - ho?e li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše ?inio zaboravit ?e se, a zbog svoje nevjere kojom se iznevjerio i zbog grijeha što ih po?ini, umrijet ?e. 26 Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane ?initi nepravdu, pa zbog toga umre, umrijet ?e zbog nepravde što je po?ini. 27 A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti što je bijaše ?inio, pa stane vršiti moj zakon i pravdu, živjet ?e i ne?e umrijeti. 28 Jer je uvidio i odvratio se od svojih nedjela što ih bijaše po?inio, živjet ?e i ne?e umrijeti. 30 Dome Izraelov, ja ?u suditi svakome po njegovim putovima - rije? je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i povratite od svih svojih nedjela, i grijeh vam vaš ne?e biti na propast! 31 Odbacite od sebe sva nedjela koja ste ?inili i na?inite sebi novo srce i nov duh! Zašto da umirete, dome Izraelov? 32ne želim smrti nikoga koji umre - rije? je Jahve Gospoda. Obratite se, dakle, i živite! Tužaljka za knezovima izraelskim

19

19A ti, sine ?ovje?ji, protuži tužaljkom za knezovima izraelskim. 2 Reci: Što bijaše tvoja mati? Lavica me?u lavovima, ležala je me?u lavi?ima, hrane?i mladun?ad svoju. 3 I othrani jedno mlado, koje lavom posta. Nau?iv se plijen derati, stade ljude proždirati! 4 Narodi se protiv njega udružiše, lav upade u jamu njihovu, na lancu ga odvedoše u zemlju egipatsku. 5 A kad mati vidje da uzalud ?eka i da joj nada propade, uze drugo mlado i od njega lava u?ini. 7 utvrde im rušiti, pustošiti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj od silne rike njegove. 8 Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigoše i zamke mu postaviše; i lav se uhvati u jamu njihovu. 9 Okovana u kavez ga zatvoriše, odvedoše kralju babilonskom, ondje ga u kulu zato?iše, da mu se više ne ?uje rika po gorama izraelskim. 10 Mati tvoja bješe kao loza pokraj vode zasa?ena, rodna i granata od obilja vode! 11 Imala je jaku granu za palicu vladala?ku: uzdiže se nad krošnju, nao?ita visinom, mnoštvom gran?ica. 13 U pustinju bje presa?ena, u zemlju suhu, bezvodnu. 14 liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema više na njoj grane jake za palicu vladala?ku." To je, evo tužaljka, i ostat ?e tužaljka. Povijest nevjera Izraelovih

20

10Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, do?oše k meni neke od starješina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjedaše preda me. 2 I do?e mi rije? Jahvina: "Sine ?ovje?ji! Govori starješinama Izraelovim! 4 Ho?eš li im suditi, ho?eš li suditi, sine ?ovje?ji? Pokaži im gadosti otaca njihovih. 6 Toga im se dana rukom podignutom zakleh da ?u ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom te?e med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu. 8 Ali se oni odvrgoše od mene i ne htjedoše me poslušati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu o?i zaniješe i ne okani se kumira egipatskih. Tad odlu?ih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdžbu na njima u zemlji egipatskoj. 9 Ali radi imena svojega - da se ne kalja na o?i naroda me?u kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da ?u ih izvesti - 10 izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju; 11 i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; 12 dadoh im i svoje subote, kao znak izme?u sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posve?ujem. 13 Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odlu?ih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem. 14 Ali ni toga ne u?inih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih nao?igled izvedoh. 15 Ali im se zakleh u pustinji da ih ne?u uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom te?e med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu, 16 jer od baciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im i?aše za njihovim kumirima. 17 O?i se moje ipak sažališe da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne uništih, 19 Ja sam Jahve, Bog vaš! Po uredbama mojim hodite, ?uvajte i vršite moje zakone 21 Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu ?uvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odlu?ih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji. 22 Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih nao?igled izvedoh. 23 No zakleh se u pustinji da ?u ih raspršiti me?u narode i rasijati po zemljama, 24 jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i o?i upirahu u kumire svojih otaca. 25 I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmr?uju: 26 da se oskvrnjuju svojim prinosima, provode?i kroz oganj svoju prvoro?en?ad. Htjedoh tako da ih zastrašim, neka znaju da sam ja Jahve. 28 Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povišen brežuljak ili stablo krošnjato, prinosili bi žrtve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice. 31 Kaljate se prinose?i im darove, provode?i kroz oganj svoje sinove u ?ast svim kumirima svojim sve do dana današnje ga. I da me onda za savjet pitaš, dome Izraelov! Života mi moga - rije? je Jahve Gospoda - ne?ete me za savjet pitati! 33 Života mi moga - rije? je Jahve Gospoda - vladat ?u vama rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svoj žestini svoje jarosti. 34 Izvest ?u vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste raspršeni rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svem plamu jarosti moje! 35 Odvest ?u vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi! 36 Kao što sudih ocima vašim u pustinji zemlje egipatske, i vama ?u suditi - rije? je Jahve Gospoda! 37 Provest ?u vas ispod štapa svojega, podvr?i vas brojenju: 40 na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj - rije? je Jahve Gospoda - služit ?e mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje ?e mi oni omiljeti i ondje ?u iskati vaše podizanice i prinose vaših prvina sa svim svetinjama. 41 Omiljet ?ete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodÄa i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama ?u o?itovati svetost svoju nao?igled svih naroda. 42 Tada ?ete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati o?evima vašim. 43 Ondje ?ete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami ?ete sebi omrznuti zbog nedjela što ih po?iniste.

21

11I do?e mi rije? Jahvina: 2 "Sine ?ovje?ji, okreni lice k jugu i prospi besjedu prema jugu te prorokuj protiv šume u kraju negepskom. 6 I do?e mi rije? Jahvina: 7 "Sine ?ovje?ji, okreni lice prema Jeruzalemu i prospi besjedu protiv njegova Svetišta i prorokuj protiv zemlje Izraelove. 9 Da iz tebe istrijebim pravedna i bezbožna, trgnut ?u evo ma? iz korica na svako tijelo, od sjevera do juga. 10 I svako ?e tijelo spoznati da sam ja, Jahve, isukao ma? svoj iz korica i da ga više ne?u u njih vratiti! 11 A ti, sine ?ovje?ji, kukaj kao da su ti sva rebra polomljena, kukaj gorko, njima na o?i! 13 I do?e mi rije? Jahvina: 15 Za klanje naoštren, osvjetlan da sijeva. 16 Osvjetlan da ga ruka prihvati, ma? naoštren, osvjetlan da se stavi u ruke ubojici. 18 Do?e kušnja, i odba?enoga žezla više biti ne?e - rije? je Jahve Gospoda. 19 A ti, sine ?ovje?ji, prorokuj i rukama plješ?i. Neka se udvostru?i, neka se utrostru?i taj ma? pokolja, ma? pokolja golema što ih od asvud okružuje. 21 Natrag! Desno! Naprijed! Lijevo! 22 I ja ?u pljeskati rukama, iskaliti gnjev svoj na njima! Ja, Jahve, rekoh!" Kralj babilonski na raskrsnici 23 I do?e mi rije? Jahvina: 24 "Sine ?ovje?ji, zacrtaj dva puta kuda da po?e ma? kralja babilonskoga. Neka oba puta izlaze iz iste zemlje! Na raskrš?u puta ka gradu stavi putokaz. 25 Zacrtaj ma?u put da do?e u Rabat Bene Amon i u Judeju, u utvr?eni Jeruzalem. 26 Jer kralj babilonski stoji na po?etku puta, na raspu?u dvaju putova, i pita znamenja - miješa strijele, ispituje terafime i motri jetru. 27 Znamenja mu u desnici kažu: na Jeruzalem; da ondje namjesti zidodere, da naredi pokolj, da podigne zidodere protiv vrata, da naspe nasip i sagradi opsadne kule. 28 Ali ?e se njima u?initi da je znamenje lažno, jer mu se zakleše na vjernost. Ali ?e ih on tada podsjetiti na njihovo vjerolomstvo u koje se uloviše. 34 a tebi dotle isprazno vi?aju, laž prori?u - da se stavi pod vrat zlikovcima zloglasnim, kojima, eto, do?e dan i ?as posljednjega zlo?ina! 35 Ali vrati ma? u korice! U mjestu gdje si nastao i u zemlji gdje si se rodio ja ?u ti suditi. 36 Ondje ?u na te gnjev svoj izliti i raspiriti protiv tebe plamen srdžbe svoje i predati te u ruke okrutnim ljudima, vještim zatornicima.

22

12I do?e mi rije? Jahvina: 2 "Sine ?ovje?ji, ho?eš li suditi, ho?eš li suditi gradu krvni?kom? Pokaži mu sve gnusobe njegove! 4 krvlju što je proli ti sagriješi i kumirima koje napravi ti se okalja, skrativši tako dane svoje i ubrzavši svoje godine. I zato ?u te sada u?initi sramotom me?u narodima, ruglom po svim zemljama. 6 Eto, knezovi izraelski - svaki na svoju ruku - u tebi krv prolijevaju. 7 I u tebi se više ne poštuje ni otac ni majka, došljake tla?e, siro?ad i udovice u tebi zlostavljaju! 8 Svetinje moje prezireš, subote oskvrnjuješ. 9 U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama blaguje, posred tebe ?ine sramote. 10 U tebi se raskriva sramota o?eva, u tebi siluju žene dok su ne?iste. 11 Jedan ?ini gadost sa ženom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim oskvrnjuje snahu svoju, a tre?i u tebi siluje sestru, k?erku oca svoga. 12 Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzimaš ujam i pridatak, od bližnjega silom otimaš, a mene zaboravljaš - rije? je Jahve Gospoda. 13 Zato, evo, ja rukama plješ?em nad plijenom što ga ti naplja?ka i nad krvlju što se lije u tebi. 14 Jer, ho?e li srce tvoje izdržati i ho?e li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i u?init ?u! 17 Do?e mi rije? Jahvina: 18 "Sine ?ovje?ji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro, kositar, željezo i olovo u pe?i - svi su oni troska! 20 Kao što se skuplja srebro, bakar, željezo, olovo i kositar u pe?i te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako ?u i ja vas skupiti u svojem gnjevu i u svojoj jarosti, složiti vas i rastaliti. 21 Jest, skupit ?u vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se usred grada rastalite. 23 Do?e mi rije? Jahvina: 25 Knezovi njezini, poput lavova što ri?u i plijen razdiru, ljude proždiru, otimlju im blago i dragocjenosti, množe?i udovice usred nje. 26 Sve?enici njezini ne poštuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikuju?i sveto od nesvetoga, ne u?e?i se lu?iti ne?isto od ?istoga. Zanemarili su subote moje, bez ?asti sam u njihovoj sredini. 27 Starješine njezine, poput vukova što plijen razdiru i krv prolijevaju, upropaš?uju ljude, lakomi na dobitak. 29 Imu?nici pak ?ine svakojaka nasilja i otima?ine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a došljaka bespravno tla?e. 30 Tražio sam me?u njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne na?oh nikoga.

23

13Do?e mi rije? Jahvina: 2 "Sine ?ovje?ji, bile dvije žene, k?eri jedne matere. 3 I odaše se bludu u Egiptu, blud ?iniše u mladosti: ondje su im grudi stiskali, djevoja?ke dojke gnje?ili. 4 Starijoj bijaše ime Ohola, a sestri joj Oholiba. Obje moje postadoše i rodiše mi sinove i k?eri. Evo im imenÄa: Samarija je Ohola, Jeruzalem Oholiba. 5 Ohola, iako meni pripadaše, bludu se odala; uspalila se za ljubavnicima, za Asircima, susjedima svojim, 6 u modri baršun odjevenima, sve samim vojvodama i namjesnicima, pristalim momcima, vještim konjanicima. 7 I oda se bludu s njima, sve poizbor sinovima asirskim; i usplamtjev za njima, okalja se svim njihovim kumirima. 8 A ne okani se ni bluda s Egip?anima, koji s njome ležahu od njezine mladosti, koji su joj djevoja?ke dojke gnje?ili i na nju blud svoj izlijevali. 9 I zato je predah u ruke njenim ljubavnicima, u ruke Asircima za kojima se uspalila. 10 I oni je razgoliše, zarobiše joj sinove i k?eri, a nju samu ma?em pogubiše. I postade tako primjer svim ženama kako na njoj bi sud izvršen. 11 Vidje to sestra joj Oholiba, ali se još gore uspali i gori blud ?injaše. 12 Za sinovima se asirskim uspaljivala, sve samim vojvodama i namjesnicima, svojim susjedima, raskošno odjevenim, vještim konjanicima, poizbor momcima. 13 I vidjeh kako se okaljala: obje su istim putem pošle. 14 Ali se ova još gore bludu odala: kad bi ugledala muškarca na zidu naslikana, likove Kaldejaca crvenilom nacrtane, 15 bedara pasom opasanih, sa spuštenim povezima na glavama - sve junake, prave Babilonce, rodom iz zemlje kaldejske - 16 tek što bi ugledala priliku njihovu, sva bi se za njima uspalila te im slala poslanike u zemlju kaldejsku. 17 Sinovi babilonski k njoj bi dohrlili na ljubavnu postelju da je bludom kaljaju. A kad bi se s njima okaljala, zgadili bi joj se. 18 Ali se razglasilo njezino bludništvo, otkrila se njena golotinja, i duša se moja od nje odvratila, kao što se bješe odvratila od sestre njene. 19 Jer ona se još gorem bludu predala, opominju?i se dana svoje mladosti kad se u Egiptu bludu odavala, 20 uspaljuju?i se za razvratnicima kojima muška snaga bijaše kao u magaraca, a izljev kao u pastuha. 21 Tako se opet vrati sramoti svoje mladosti, kad su joj u Egiptu grudi pritiskivali, djevi?anske dojke gnje?ili. 23 Babilonce, sve Kaldejce, Peko?ane, Šoance i Koance, a s njima sve sinove asirske - sve poizbor momke, vojvode i namjesnike, na glasu junake, vješte konjanike. 25 Oborit ?u na te svu svoju ljubomoru, neka s tobom jarosno postupe: nos i uši neka ti odsijeku, a ostatak tvoj da od ma?a padne; sinove i k?eri da ti odvedu, a ostatak tvoj da oganj proguta. 26 I zderat ?e s tebe tvoje haljine i oteti sve tvoje nakite. 30 Sve ?e te to sti?i zbog tvojeg bludni?enja s narodima i jer si se okaljala njihovim kumirima. 31 Putem si sestre svoje hodila: dat ?u ti u ruku ?ašu njezinu: 32 Ovako govori Jahve Gospod: ?ašu sestre svoje ispit ?eš, ?ašu široku, duboku, i bit ?eš na podsmijeh i ruglo - mnogo u nju stane! - 33 napunit ?eš se pijanstva i žalosti! ?aša je to pustošenja, užasa - ?aša sestre tvoje Samarije. 36 I još mi re?e Jahve: "Sine ?ovje?ji, ho?eš li suditi Oholi i Oholibi, pokazati im njihove gadosti? 37 Preljub po?iniše, ruke su im okrvavljene, s kumirima svojim preljub u?iniše, djecu koju mi porodiše provedoše kroz oganj da ih proguta. 38 Još mi i ovo u?iniše: onoga dana obeš?astiše moje Svetište i subote moje oskvrnuše. 39 Jer istoga dana kad djecu svoju kumirima klaše, u Svetište moje do?oše da ga obeš?aste. Eto, tako uradiše usred Doma mojega. 40 Slale su ?ak po muškarce izdaleka, i oni bi im pohrlili ?im bi glasnici k njima stigli. A ti se za njih kupala, o?i svoje mazala i nakitom se kitila. 41 A potom bi sjedala na raskošnu postelju pred kojom stol prostrt bijaše na koji si stavljala moj tamjan i moje ulje. 42 Tu se ?ulo pocikivanje bezbrižnog društva zbog velikog mnoštva dovedena sa svih strana pustinje; stavljali su ženama na ruke narukvice i na glavu vijence prekrasne. 44 Prilaze joj kao kakvoj bludnici! Da, prilazili su k Oholi i Oholibi, pokvarenicama. 45 Zato ?e im pravednici suditi kao što se sudi preljubnicama i onima koji krv prolijevaju, jer - one su preljubnice, ruke su im okrvavljene. 47 Zbor neka ih kamenuje i ma?evima raskomada; sinove i k?eri neka im pokolje, a domove ognjem spali. 48 Tako ?u iz zemlje istrijebiti sramotu, da se druge žene opomenu i ne ?ine djela vaših sramotnih.

24

14Godine devete, devetoga mjeseca, desetoga dana, do?e mi rije? Jahvina: 2 "Sine ?ovje?ji, zapiši ovaj dan: upravo danas kralj babilonski zaposjede Jeruzalem. 4 Baci u nj komade, sve najbolje komade mesa, but i ple?e! Napuni ga ponajboljim kostima! 7 Jer krv je njegova u njemu - na golu je kamenu ostavi, po zemlji je ne razlij gdje bi je prašina mogla prekriti! 11 A zatim ga prazna na žeravicu pristavi da mjed mu se usija i ne?isto?a njegova sva se rastopi, da se uništi hr?a na njemu! 12 Grdne li muke! Ali se velika hr?a ne dade s njega skinuti: i vatri odolje. 13 Sramotan je grijeh tvoj: htjedoh te o?istiti, ali se ti ne htjede od grijeha o?istiti; i zbog toga se više ne?eš o?istiti dok nad tobom ne iskalim gnjev svoj! 14 Ja, Jahve, rekoh! I rije? ?u ispuniti; ne?u popustiti: I ne?u se smilovati niti ?u se pokajati! Sudit ?u te po putovima tvojim i po djelima tvojim! - rije? je Jahve Gospoda." Iskušenje prorokovo 15 I do?e mi rije? Jahvina: 16 "Sine ?ovje?ji, evo, nenadanom smr?u oduzet ?u ti radost o?inju! Ne tuguj, ne pla?i i ne roni suza! 17 Jecaj tiho, ali ne žali kao što se za mrtvima žali! I povij oko glave povez, a na noge obuj sandale. Ne prekrivaj brade i ne jedi žalobni?ke poga?e." 18 Ujutro tako prorokovah narodu, a uve?e mi žena umrije te sutradan uradih kao što mi bijaše zapovje?eno. 19 Narod me na to zapita: "Ne?eš li nam re?i što zna?i za nas to što ti radiš?" 20 Ja im odgovorih: "Do?e mi rije? Jahvina: 21 "Reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: Evo, oskvrnut ?u svoje Svetište, vaš ponos snažni, radost vam o?inju i ?ežnju duše vaše! I sinovi i k?eri koje ostaviste, od ma?a ?e pasti! 22 Tada ?ete uraditi kao što i ja uradih: ne?ete prekrivati brade i ne?ete jesti žalobni?ke poga?e! 23 Povit ?ete povez oko glave i obuti na noge sandale! I ne?ete više tugovati ni plakati, nego ?ete ?iljeti zbog svojih nedjela i jecati jedan za drugim! 25 A ti, sine ?ovje?ji, doista u dan kad im oduzmem snagu, di?nu radost njihovu, radost im o?inju, slast duše njihove, sinove i k?eri njihove - 26 u taj ?e dan k tebi sti?i bjegunac da ti to dojavi! 27aj ?e se dan tvoja usta otvoriti, i ti ?eš tom bjeguncu progovoriti; ne?eš više biti nijem. I tako ?eš im biti znak. I oni ?e spoznati da sam ja Jahve!" II. PRORO?ANSTVA PROTIV NARODA Protiv Amonaca

25

15I do?e mi rije? Jahvina: 2 "Sine ?ovje?ji, okreni lice k sinovima Amonovim te prorokuj protiv njih! 4 predat ?u vas, evo, u posjed sinovima Istoka da usred vas razapnu svoje šatore, udare svoja prebivališta. Oni neka jedu tvoje plodove i piju mlijeko tvoje! 7 ja ?u, evo, ruku na te podi?i i kao plijen te predati narodima! Istrijebit ?u te iz narodÄa, iskorijeniti iz zemalja! Zatrijet ?u te! I znat ?eš da sam ja Jahve! Protiv Moaba 9 otkrit ?u, evo, obronke moapske, da s kraja na kraj ostane bez gradova što bijahu ukras zemlje: Bet Haješimot, Baal Meon i Kirjatajim. 10 Dat ?u ih u posjed sinovima Istoka, neprijateljima Amonaca, da se sinovi Amonovi me?u narodima više ne spominju! 13 ovako govori Jahve Gospod: Podi?i ?u ruku na Edom, istrijebit ?u iz njega ljude i životinje! Pretvorit ?u ga u pustinju: od Temana do Dedana svi ?e od ma?a izginuti. 16 ovako govori Jahve Gospod: Evo, podižem ruku na Filistejce, istrijebit ?u Kere?ane, uništit ?u sve što preostane na morskoj obali!

26

16Godine jedanaeste, prvoga dana u mjesecu, do?e mi rije? Jahvina: 5 Bit ?e sušilište mreža. Jer ja rekoh! - rije? je Jahve Gospoda. I narodima plijen ?e postati. 11 Kopitima svojih konja zgazit ?e ti sve ulice; narod tvoj ma?em ?e pobiti i srušiti stupovlje tvoje. 12 Poplijenit ?e bogatstvo tvoje, tvoje ?e razgrabiti blago! Razorit ?e tvoje zidine i ku?e tvoje divne srušiti! Kamenje, drvo, prašinu tvoju u more ?e pobacati! 13 A ja ?u prekinuti jeku tvojih pjesama, i zvuk se tvojih harfa više ne?e ?uti! 15 Ovako Jahve Gospod govori Tiru: "A ne?e li od trijeska pada tvojega i jecanja tvojih ranjenika, kad nastane u tebi pokolj nemili, zadrhtati svi otoci? 16 I ne?e li tada svi morski knezovi si?i s prijestolja svojih, odbaciti svoje plašteve, i skinuti vezene haljine, u strah se zaodjeti, na zemlju posjedati, drš?u?i bez prestanka, užasnuti tvojim udesom? 20 spustit ?u te s onima koji su sišli u grob, k narodu pradavnom, i smjestit ?u te u najdublje zemljine predjele, u vje?nu samo?u, s onima što u grob si?oše, da se više ne vratiš u zemlju živih.

27

17I do?e mi rije? Jahvina: 2 "A ti sine ?ovje?ji, udari u tužaljku nad Tirom 4 Tvoje me?e sežu u more duboko, graditelji tvoji besprimjerno te lijepa na?iniše. 5 Od senirskih ?empresa oplate ti sagradiše, cedar libanonski uzeše, jarbole ti podigoše; 6 od bašanskih hrastova istesaše ti vesla, od bjelokosti i šimšira s kitijimskog oto?ja palubu ti na?iniše! 7 Od vezena lana egipatskog bijahu ti jedra da ti budu zastava! A grimiz i skrlet s eliških otoka staviše ti za krovišta. 8 Žitelji Sidona i Arvada bjehu ti vesla?i, a mudraci tvoji, Tire, bijahu ti kormilari! 9 Starješine gebalske i vještaci popravljahu kvarove tvoje. Sve morske la?e i mornari bijahu tvoji i s tobom trgovahu! 10 Perzijanci, Ludijci i Putijci u tvojoj vojsci bijahu ratnici, u tebi vješahu štitove i kacige; oni ti sjaj davahu. 11 Sinovi arvadski s vojnicima na bedemima tvojim uokrug ?uvahu ti kule. O zidove ti uokolo štitove vješahu da uzveli?aju jedinstvenu ljepotu tvoju! 12 Zbog bogatstva tvoga golemog ?ak i Taršiš s tobom trgovaše, pla?aju?i srebrom i gvož?em, olovom i kositrom trg tvoj. 13 Javan i Tubal i Mešek s tobom trgovahu: davahu ljude i su?e mjedeno za trg tvoj. 14 Oni iz Bet Togarme davahu konje, trka?e konji?e i mazge. 15 I sinovi Dedanovi s tobom trgovahu. Mnogi ti otoci bijahu podložni: pla?ahu ti da?u u bjelokosti i ebanovini. 16 Zbog obilja robe tvoje Edom s tobom trgovaše. Davahu ti za trg dragulje, purpur i vezivo, koralje, rubine i bez; 17 i Judeja i zemlja Izraelova trgovahu s tobom: minitskim žitom, voskom, medom, uljem i balzamom trg tvoj pla?ahu! 18 Zbog obilja trga tvojeg, silnoga ti blaga, i Damask s tobom trgovaše za helbonsko vino i saharsku vunu. 19 I Dan i Javan iz Uzala za trg tvoj prekaljeno gvož?e mijenjahu, cimet i slatku trsku. 20 Dedan s tobom trgovaše prostirkama jaha?kim. 21 Arapi i kedarski knezovi mij enjahu se s tobom, trg ti pla?aju?i jaganjcima, jarcima i ovnovima. 22 Trgovci iz Šebe i Rame trgovahu s tobom, za trg ti davahu najbolje dragulje i zlato. 23 Haran, Kane i Eden, trgovci Šebe, Asirije i Kišmada trgovahu s tobom. Mijenjahu za trg tvoj 24 skupocjene halje, purpurne i vezene plašteve, sagove šarene i užad ?vrsto pletenu. 25 Taršiške su la?e nakrcane prevozile robu tvoju! Bješe tako puna i teška veoma. 26 Na pu?inu morsku, na mnoga te mora izvedoše vesla?i. Isto?ni te vjetar razbi na pu?ini morskoj! 27 Tvoje blago i trg ti, rukodjela tvoja, la?ari tvoji i krmilari, popravlja?i pukotina, mjenja?i trga tvojeg, svi ratnici na tebi i sve mnoštvo posred tebe potonut ?e na dno morsko na dan tvoga brodoloma! 28 Na vapaj ti krmilara obale ?e zadrhtati. 29 I si?i ?e s la?a svojih svi vesla?i, svi la?ari i svi krmilari i ostat ?e na kopnu. 30 Za tobom ?e glasno naricati i kukati gorko. Pepelom ?e posut glave, i valjat se u prašini; 31 zbog tebe ?e glave obrijati, kostrijet ?e pripasati, oja?ene duše za tobom naricati, i kukati gorko. 33 Jer kad bi on blago iskrcao, mnoge bi narode njima nasitio! Obiljem bogatstva i trga mnoge bi kraljeve zemaljske usre?io. 34 A sada te, evo, valovi smrskaše, potonu u dubine morske! Blago tvoje i sva posada potonuše s tobom. 35 Svi žitelji oto?ki zbog tebe se prestraviše. Kraljevi se njini naježiše, glave pokunjiše.

28

18I do?e mi rije? Jahvina: 3 Bješe, eto, od Daniela mudriji, nijedna ti tajna ne bje skrivena! 4 Mudroš?u svojom i razborom nate?e bogatstva, riznicu napuni srebrom i zlatom! 7 dovest ?u, evo, na te tu?ince najnasilnije me?u narodima. Isukat ?e ma?eve na mudrost ti divnu, i ljepotu ?e ti okaljati, 8 bacit ?e te u jamu da umreš nasilnijom smr?u od onih što umiru na pu?ini morskoj! 11 I do?e mi rije? Jahvina: 13 U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato. Na?injeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti ro?enja bjehu pripravljeni. 14 Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. 15 Savršen bješe na putima svojim od dana svojega ro?enja dok ti se u srcu ne za?e opa?ina. 16 Obilno trguju?i, napuni se nasiljem i sagriješi. Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštitni?e, isred ognjenoga kamenja. 17 Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju. 18 Mnoštvom svog bezakonja, nepoštenim trgovanjem oskvrnu svoja svetišta! Pustih oganj posred tebe da te proždre. Pretvorih te na zemlji u pepeo na o?i onih što te motre. 20 I do?e mi rije? Jahvina: 21 "Sine ?ovje?ji, okreni lice k Sidonu, prorokuj protiv njega. 23 I poslat ?u na nj kugu i krv po ulicama njegovim; i mrtvi ?e posred njega padati od ma?a, koji ti odasvud prijeti, i znat ?e se tada da sam ja Jahve. Izrael oslobo?en drugih naroda 25 Ovako govori Jahve Gospod: "A kad skupim sav dom Izraelov izme?u naroda po kojima su razasuti, o?itovat ?u u njima svoju svetost pred o?ima narodÄa. I nastanit ?e se u svojoj zemlji što je dadoh sluzi svome Jakovu. 26 njoj ?e živjeti u miru, gradit ?e domove i saditi vinograde. Živjet ?e u pouzdanju dok budem izvršivao svoj sud nad svima koji ih naokolo prezirahu. I znat ?e da sam ja Jahve, Bog njihov." Protiv Egipta

29

19Godine desete, desetoga mjeseca, dvanaestoga dana, do?e mi rije? Jahvina: 2 "Sine ?ovje?ji, okreni lice faraonu, kralju egipatskom, i prorokuj protiv njega i protiv sveg Egipta. 6 I znat ?e svi stanovnici Egipta da sam ja Jahve. Jer ti bješe trska za oslonac domu Izraelovu! 11 Ne?e njome više prolaziti noga ljudska ni noga životinjska, ostat ?e nenaseljena ?etrdeset godina. 14 Vratit ?u izgnanike egipatske, vratit ?u ih opet u zemlju Patros, domovinu njihovu, da osnuju ondje slabo kraljevstvo. 15 Ono ?e biti najmanje od svih kraljevstava, da se više nikad ne digne nad druge narode. Smanjit ?u ga da više nikad ne podjarmi drugih naroda 17 Godine dvadeset i sedme, prvoga dana prvoga mjeseca, do?e mi rije? Jahvina: 18 "Sine ?ovje?ji, kralj babilonski Nabukodonozor krenu s vojskom na velik pohod protiv grada Tira. I svaka glava ogolje i svako se rame odadrije. Ali ni on ni vojska mu ne imahu nikakve dobiti od toga što krenuše na Tir.

30

10I do?e mi rije? Jahvina: 3 Jer se bliži dan, bliži se dan Jahvin! Dan obla?an, vrijeme narodima odre?eno. 4 I ma? ?e u?i u Egipat, a strah ?e ophrvati Etiopiju kad mrtvi stanu padati po Egiptu i kad se razgrabi njegovo blago te kad mu temelje sve sruše. 7 On ?e biti pustoš me?u opustošenim zemljama, a njegovi gradovi ruševine me?u razrušenim gradovima. 8 I znat ?e da sam ja Jahve kad zapalim svoj oganj u Egiptu i zatrem sve pomaga?e njegove. 11 On i njegov narod s njime - najokrutniji me?u narodima - bit ?e dovedeni da zemlju zatru. I oni ?e isukati ma? na Egipat i svu ?e mu zemlju truplima ispuniti. 14 Opustošit ?u Patros, zapaliti Soan, izvršiti sud na Tebi. 15 Iskalit ?u gnjev nad Sinom, tvr?om egipatskom, istrijebit ?u mnoštvo u Tebi. 16 Zapalit ?u oganj pod Egiptom: Sin ?e uzdrhtati od strave, Teba ?e biti osvojena, a Memfis u tjeskobi dan za danom. 17 Mladi?i Heliopola i Pi-Beseta od ma?a ?e pasti. A oni ?e biti odvedeni u ropstvo! 18 Nad Tafnisom pomr?at ?e dan kad ondje slomim jaram egipatski i kad se dokon?a ponos mo?i u njemu! Nad njim ?e se nadviti oblak, i njegove ?e k?eri biti o dvedene u ropstvo! 20 Godine jedanaeste, prvoga mjeseca, sedmoga dana do?e mi rije? Jahvina: 21 "Sine ?ovje?ji, gle, slomih mišicu faraonu, kralju egipatskom! I evo, nisu je ni povili: nisu metnuli lijekove niti su je povojima obavili da je okrijepe kako bi se opet mogla prihvatiti ma?a. 23 Razagnat ?u Egip?ane me?u narode i rasijati ih po zemljama! 24 Oja?at ?u ruke kralju babilonskom i ma? ?u svoj staviti u njegovu ruku; a faraonu ?u slomiti ruke te ?e stenjati pred neprijateljem kao ranjenik. 25 Da, oja?at ?u ruke kralju babilonskom, a ruke ?e faraonove klonuti. I znat ?e se da sam ja Jahve kad metnem ma? svoj u ruke kralju babilonskom i on ga zavitla nad zemljom egipatskom.

31

11Jedanaeste godine, tre?ega mjeseca, prvoga dana, do?e mi rije? Jahvina: 3 Usporedit ?u te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta liš?a i debla visoka: vrh mu do oblaka seže. 4 Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijevaše, rukave svoje slaše k svem drve?u poljskom. 5 I zato rastom on nadvisi sve poljsko drve?e. Grane mu se namnožiše, hvoje mu se razgranaše od obilne vode što mu dotjecaše; 6 ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih legoše se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sje?ahu. 7 Lijep on bijaše veli?inom i širinom svojih grana; do dubokih voda žilje mu sezaše! 8 Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Božjem, ni ?empresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Božjem ne bješe mu po ljepoti ravno. 11 predadoh ga u ruke najmo?nijemu od svih naroda da u?ini s njime po zlo?i njegovoj, i odbacih ga. 12 Tu?inci, najokrutniji od naroda, posjekoše ga i oboriše, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomiše, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljiše, ostaviše ga! 13 Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletješe! Me?u njegovim se granama sve divlje zvijeri nastaniše! 16 Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima što u jamu si?oše! I u podzemnom se kraju utješi sve drve?e edensko, najizabranije i najljepše u Libanonu, sve što je vodu ispijalo. 17 I ono, mišica njegova, i oni me?u narodima koji u hladu njegovu sje?ahu, si?oše s njim u Podzemlje, k onima što ma?em bijahu probodeni.

32

12Godine dvanaeste, dvanaestoga mjeseca, prvoga dana, do?e mi rije? Jahvina: 4 Ostavit ?e te na zemlji, tresnuti tobom o tlo. Sve ptice nebeske na te ?u pustiti i zvijeri zemaljske tobom ?u nahraniti! 6 Istekom iz tebe zemlju ?u napojiti, krvlju tvojom po gorama, i korita rije?na njome napuniti. 7 A kada te utrnem, nebesa ?u potamniti i zvijezde na njima ugasiti! Oblakom ?u sunce zastrijeti, i mjesec svjetloš?u ne?e svijetliti. 12 Tvoje ?u mnoštvo pobiti ma?evima junaka, najlju?i od svih naroda opustošit ?e ponos Egipta i sve mnoštvo njegovo zatrijeti. 13 Svu ?u stoku njegovu uništiti pokraj voda obilnih. Ljudska ih noga više ne?e gaziti niti ?e ih životinjski papak mutiti. 17 Godine dvanaeste, prvoga mjeseca, petnaestoga dana, do?e mi rije? Jahvina: 18 "Sine ?ovje?ji, nari?i za egipatskim mnoštvom, gurni ga, njega i k?eri naroda slavnih, u podzemni kraj, k onima što si?oše u jamu. 19 Od koga si bolji? Si?i i po?ini s neobrezanima. 20 Oni ?e pasti me?u one što ih ma? pokosi. Ležaj ?e dobiti sa svim mnoštvom. 22 Ondje je i Asirac i sva njegova gomila oko groba njegova - svi pobijeni, ma?em pokošeni. 23 Grobovi im leže na dnu jame i sva mu je gomila oko grobova njegova - svi, neko? užas u zemlji živih, sada pobijeni, ma?em pokošeni. 24 Ondje Elam i sve mnoštvo njegovo oko groba njegova - svi pobijeni, ma?em pokošeni, neobrezani u podzemni kraj mrtvih si?oše: neko? užas u zemlji živih, snose sad sramotu svoju s onima što u jamu si?oše. 25 Usred pobijenih ležaj smjestiše njemu i mnoštvu oko groba njegova - sve neobrezani, ma?em probodeni: neko? užas u zemlji živih, snose sad sramotu svoju s onima što u jamu si?oše, me?u pobijene položeni. 26 Ondje je Mešek i Tubal i sve mnoštvo njegovo, s grobovima oko groba njegova - svi neobrezani, ma?em probodeni, neko? užas u zemlji živih. 27 Ne leže s junacima davno palima, u Podzemlje si?oše s oružjem, s ma?em pod glavom i sa štitom na kostima, jer bijahu užas junacima u zemlji živih. 28 I ti ?eš ležati usred neobrezanih, ma?em pokošenih. 29 Ondje je Edom i svi njegovi kraljevi i knezovi: unato? svojemu junaštvu, i oni leže zajedno s onima što su ma?em pokošeni, s neobrezanima, s onima koji u jamu si?oše. 30 Ondje su knezovi sjevera i svi Sidonci, i oni si?oše me?u probodene. Unato? užasu svojega junaštva, leže neobrezani, s ma?em probodenima, snose?i svoju sramotu s onima što u jamu si?oše. 31 Vidjet ?e ih faraon i utješit ?e se zbog svog mnoštva - faraon i sva vojska njegova ma?em pokošena, rije? je Jahve Gospoda! 32 je zadavao strah u zemlji živih, faraon i sve mnoštvo njegovo le že s neobrezanima, s ma?em pokošenima - rije? je Jahve Gospoda." III. ZA OPSADE JERUZALEMA I NAKON NJE Prorok kao stražar grada

33

13Do?e mi rije? Jahvina: 3 a on - vide?i da ma? dolazi na zemlju - zatrubi u rog i opomene sav narod: 4 ako se tada onaj koji ?uje glas roga ne da opomenuti te ma? do?e i pogubi ga - krv njegova past ?e na glavu njegovu: 5 jer, ?uo je glas roga, ali se ne dade opomenuti - krv njegova past ?e na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi život. 7 I tebe sam, sine ?ovje?ji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad ?uješ rije? iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. 9 Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on ?e umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj. Obra?enje i zastranjenje 15 vrati zalog, plati oteto i stane živjeti po zakonima života, ne ?ine?i bezakonja - živjet ?e, ne?e umrijeti! 18 Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane ?initi nepravdu, on ?e stoga umrijeti. 19 A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on ?e zbog toga živjeti. 21 Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana našeg izgnanstva, do?e k meni bjegunac iz Jeruzalema i re?e: "Pade grad!" 22 Ruka se Jahvina spustila na me uve?e, prije dolaska toga bjegunca, i otvorila mi usta prije negoli on do?e k meni ujutro! Otvoriše mi se, dakle, usta i ja više ne bijah nijem. Opustošenje zemlje 23 I do?e mi rije? Jahvina: 28 Tako ?u zemlju ovu razoriti i opustošiti i nestat ?e zauvijek drskoga njezina ponosa. Opustjet ?e gore Izraelove i nitko više ne?e njima prolaziti. 31 I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i sluša tvoje rije?i, ali ih ne izvršuje: nasla?uju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom. 32 I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: rije?i ti slušaju, ali ih ne izvršuju. 33 kad sve ovo do?e - gle, ve? dolazi - znat ?e da prorok bijaše me?u njima!" Pastir Izraelov

34

14I do?e mi rije? Jahvina: 3 Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete. 4 Nemo?nih ne krijepite, bolesnih ne lije?ite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. 7 Zato, pastiri, ?ujte rije? Jahvinu: 9 zato, pastiri, ?ujte rije? Jahvinu: 13 Izvest ?u ih iz naroda, skupit ?u ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima. 14 Past ?u ih na izvrsnim pašama, ov?injaci ?e im biti na visokim gorama izraelskim; ondje ?e po?ivati u dobrim ov?injacima i past ?e na so?nim pašama, po gorama izraelskim. 15 Sam ?u pasti ovce svoje i sam ?u im dati po?inka - rije? je Jahve Gospoda. 18 Zar vam je malo pasti na dobroj paši te ostatak paše nogama gazite? Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite? 21 Jer bokovima i ple?ima, bodu?i rogovima, slabe ovce guraste dok ih ne izguraste. 22 Ja ?u izbaviti ovce svoje da više ne budu plijenom i sudit ?u izme?u ovce i ovce. 23 Postavit ?u im jednoga pastira koji ?e ih pasti, slugu svoga Davida: on ?e ih sam pasti i bit ?e im pastir, 24 a ja, Jahve, bit ?u njihov Bog, i moj sluga David bit ?e im knez. Ja, Jahve, rekoh! 25 I sklopit ?u s njima Savez mira i uklonit ?u iz zemlje sve divlje zvijeri, i živjet ?e mirno u pustinji i spavati po šumama. 26 Njih i sve oko brda svojega u?init ?u blagoslovom i dat ?u im na vrijeme kišu, i bit ?e to kiša blagoslova. 27 I drve?e ?e poljsko donositi plodove, a zemlja ?e dati rod svoj. I oni ?e mirno živjeti u svojoj zemlji i znat ?e da sam ja Jahve kad slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih što ih podjarmiše. 28 I ne?e više biti plijenom narodima, i zvijeri ih više ne?e žderati, nego ?e mirno živjeti i nitko ih ne?e plašiti. 29 I u?init ?u da im probuja slavni nasad, i glad ih više ne?e zatirati, u zemlji više ne?e podnositi rug narodÄa. 30 I znat ?e da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj - rije? je Jahve Gospoda.

35

15I do?e mi rije? Jahvina: 2 "Sine ?ovje?ji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje! 4 Gradove ?u tvoje razvaliti i postat ?eš pustinjom. I znat ?eš da sam ja Jahve! 5 Vje?nu si mržnju gojila i ma?u predavala sinove Izraelove kad bi ih nesre?a pogodila i kad bi im kucnuo ?as posljednjega grijeha. 6 Zato, života mi moga - rije? je Jahve Gospoda - krvi ?u te predati i krv ?e te progoniti: od krvi nisi prezala, krv ?e te progoniti! 7 Od Gore seirske u?init ?u pustoš i pustinju, istrijebit ?u iz nje polaznika i povratnika. 8 Gore njezine napunit ?u truplima: po tvojim brežuljcima, po tvojim dolinama i po tvojim uvalama padat ?e ma?em pokošeni. 15o si se ti radovala što opustje baština doma Izraelova, tako ?u u?initi s tobom: opustjet ?eš, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I znat ?e se da sam ja Jahve!" Proroštvo o gorama izraelskim

36

16Sine ?ovje?ji, prorokuj gorama Izraelovim i reci: "O gore Izraelove, ?ujte rije? Jahvinu: 4 Zato, gore Izraelove, ?ujte rije? Jahvinu! Ovako govori Jahve Gospod gorama i brežuljcima, uvalama i dolinama, opustošenim razvalinama i napuštenim gradovima koji postadoše plijen i ruglo ostalim narodima uokolo - 8 A vi, gore Izraelove, razgranajte se i donesite rod narodu koji ?e skoro do?i. 9 Jer, evo me k vama! K vama se okrenuh, i gajit ?u vas i zasijati! 10 Razmnožit ?u ljude po vama - sav dom Izraelov - gradove vam napu?iti, razvaline vaše opet podi?i! 11 Razmnožit ?u po vama ljude i stoku, oni ?e se namnožiti i naploditi - te ?u vas napu?iti kao neko? i obasuti vas dobrima više nego prije! I znat ?ete da sam ja Jahve! 14 ti više ne?eš ljude proždirati ni narodu svome djece otimati - rije? je Jahve Gospoda. 15 Ne dam da više slušaš rug pogana, ne dam da više budeš na sramotu narodima: ne?eš više narodu svojem djece otimati" - rije? je Jahve Gospoda. 16 Do?e mi rije? Jahvina: 17 "Sine ?ovje?ji, kad dom Izraelov još življaše u svojoj zemlji, oskvrnu je svojim nedjelima i svojim putovima. Putovi njihovi bijahu preda mnom kao ne?isto?a žene ne?iste. 18 I zato na njih izlih gnjev svoj zbog krvi što je proliše i zbog kumira kojima je oskvrnuše. 19 Rasprših ih me?u narode i rasijah po zemljama. Sudio sam im prema putovima i nedjelima njihovim. 21 I meni se sažali moje sveto ime što ga dom Izraelov obeš?asti u narodima me?u koje do?e. 23 Ja ?u posvetiti ime svoje veliko koje vi oskvrnuste posred narodÄa u koje do?oste! I znat ?e narodi da sam ja Jahve - rije? je Jahve Gospoda - kad na vama, njima nao?igled, pokažem svetost svoju. 24 Tada ?u vas sabrati iz svih naroda i skupiti iz svih zemalja, natrag vas dovesti u vašu zemlju. 25 Poškropit ?u vas vodom ?istom da se o?istite. O?istit ?u vas od svih vaših ne?isto?a i od svih kumira vaših. 26 Dat ?u vam novo srce, nov duh udahnut ?u u vas! Izvadit ?u iz tijela vašega srce kameno i dat ?u vam srce od mesa. 27 Duh svoj udahnut ?u u vas da hodite po mojim zakonima i da ?uvate i vršite moje naredbe. 28 I nastanit ?ete se u zemlji koju dadoh vašim ocima, i bit ?ete moj narod, a ja ?u biti vaš Bog. 29 Izbavit ?u vas od svih vaših ne?isto?a i dozvat ?u žito i umnožiti ga, i nikad vas više ne?u izvr?i gladi. 30 Umnožit ?u plod drve?a i rod njiva da ne podnosite više zbog gladi sramotu me?u narodima. 31 I tada ?ete se spomenuti zlih putova i nedjela svojih, i sami ?ete sebe omrznuti zbog bezakonja i gadosti svojih. 34 opustjela zemlja, neko? pustinja nao?igled svakom prolazniku, bit ?e opet obra?ena. 37 Ovako govori Jahve Gospod: Još ?e ovo moliti dom Izraelov: da im ljudstvo namnožim kao stada. 38 svetim stadima, kao stadima blagdanskih dana u Jeruzalemu, gradovi, neko? razvaline, napu?it ?e se ljudstvom. I znat ?e da sam ja Jahve." Prispodoba sa suhim kostima

37

17I spusti se na me ruka Jahvina i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. 2 Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo i bijahu sasvim suhe! 3 Re?e mi: "Sine ?ovje?ji, mogu li ove kosti oživjeti?" Ja odgovorih: "Jahve Gospode, to samo ti znaš!" 7 I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovje?eno. I dok sam prorokovao, nastade šuškanje i pomicanje i kosti se stadoše pribirati. 8 Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali duha još ne bijaše u njima. 10 I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i duh u?e u njih i oživješe i stadoše na noge - vojska vrlo, vrlo velika. 13 I znat ?ete da sam ja Jahve kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! 15 I do?e mi rije? Jahvina: 17 I sastavi ih u jedno drvo da budu kao jedno u tvojoj ruci! 20 Oba drveta na koja to napišeš neka ti budu u ruci, njima nao?igled. 22 I na?init ?u od njih jedan narod u zemlji, u gorama Izraelovim, i bit ?e im svima jedan kralj, i oni više ne?e biti dva naroda i ne?e više biti razdijeljeni na dva kraljevstva. 23 I ne?e se više kaljati svojim kumirima, ni svojim grozotama, ni opa?inama. Izbavit ?u ih od svih njihovih nevjera kojima zgriješiše i o?istit ?u ih, i oni ?e biti moj narod, a ja njihov Bog. 24 I sluga moj David bit ?e im kralj i svima ?e im biti jedan pastir. Živjet ?e po mojim zakonima, ?uvaju?i i vrše?i moje naredbe. 25 Boravit ?e u zemlji koju dadoh sluzi svome Jakovu, u kojoj življahu oci vaši: u njoj ?e stanovati oni i njihovi sinovi, i sinovi sinova njihovih dovijeka. I moj sluga David bit ?e im knez dovijeka. 26 Sklopit ?u s njima savez mira; bit ?e to Savez vje?an s njima. Utvrdit ?u ih i razmnožiti i postavit ?u Svetište svoje zauvijek me?u njih. 27 Moj ?e Šator biti me?u njima i ja ?u biti Bog njihov, a oni narod moj!

38

18I do?e mi rije? Jahvina: 2 "Sine ?ovje?ji, okreni lice ka Gogu, u zemlji Magogu, velikom knezu Mešeka i Tubala, prorokuj protiv njega. 4 Namamit ?u te i metnut ?u ti žvale u ?eljusti, izvest ?u tebe i svu tvoju vojsku - konje i konjanike, silno mnoštvo u potpunoj opremi - sve u oklopima i sa štitovima, sve vi?ne ma?u. 5 S njima je i Perzija, Etiopija i Put - svi sa štitovima i pod kacigama; 6 zatim Gomer i sve ?ete njegove, Bet Togarma s krajnjega sjevera i sve ?ete njezine - silan narod s tobom! 7 Dobro se spremi ti i sve mnoštvo što se oko tebe skupilo i stani mu na ?elo! 8 Poslije mnogo dana dobit ?eš zapovijed; poslije mnogo godina navalit ?eš na zemlju, izbavljenu od ma?a i skupljenu iz mojih naroda, na gore Izraelove, neko? zadugo puste: otkako ih izvedoh iz naroda, svi spokojno žive. 15 Do?i ?eš iz svoga sjedišta, s krajnjega sjevera, ti i s tobom mnogo naroda, sve samih konjanika, silno mnoštvo, golema vojska. 18 U onaj dan kad Gog navali na zemlju Izraelovu - rije? je Jahve Gospoda - gnjev ?e mi iz nosa planuti. 19 U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odlu?ih: U onaj dan bit ?e silan potres u zemlji Izraelovoj. 20 I trest ?e se poda mnom ribe morske i ptice nebeske, poljske zvijeri i gmazovi što gmižu po zemlji i svi ljudi što žive na njoj. Planine ?e se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine porušiti! 21 I po svim svojim gorama pozvat ?u na njega ma? - rije? je Jahve Gospoda - s ma?em ?e se brat na brata di?i! 22 Sudit ?u mu kugom i krvlju. I spustit ?u silan pljusak, i kamenje tÓu?e, oganj i sumpor na nj, na njegove ?ete i na mnogi narod koji bude s njime. 2 Namamit ?u te i povesti, podi?i te s krajnjega sjevera i dovesti na gore Izraelove. 3 Izbit ?u ti luk iz lijeve ruke i prosuti strijele iz tvoje desnice. 4 Na gorama ?eš Izraelovim pasti, ti i sve tvoje ?ete i narodi koji budu s tobom: pticama grabljivicama, svemu krilatom, i zvijerima dadoh te za hranu. 5 Na otvorenom ?eš polju pasti, jer ja tako rekoh - rije? je Jahve Gospoda. 6 Poslat ?u oganj na Magog i na sve koji spokojno žive na otocima - i znat ?e da sam ja Jahve. 7 A svoje sveto ime objavit ?u posred naroda svoga izraelskoga i ne?u dati da se više oskvrnjuje moje sveto ime! I znat ?e svi narodi da sam ja, Jahve, Svetac Izraelov. 8 Evo dolazi i biva - rije? je Jahve Gospoda! To je dan o kojem sam govorio! 9 Izi?i ?e stanovnici izraelskih gradova, naložiti vatru i spaliti oružje, štitove, štiti?e, lukove i strelice, ko plja i sulice - ložit ?e njima vatru sedam godina. 10 Ne?e nositi drva iz polja ni sje?i u šumama, nego ?e vatru oružjem ložiti. I oplijenit ?e one koji su njih plijenili, oplja?kati one koji su njih plja?kali - rije? je Jahve Gospoda. 11 U onaj ?u dan dati Gogu za grob glasovito mjesto u Izraelu: dolinu Abarim, isto?no od Mora, koja zatvara put prolaznicima; ondje ?e pokopati Goga i sve njegovo mnoštvo. I dolina ?e se prozvati Hamon-Gog. 12 I ukopavat ?e ih dom Izraelov, sedam mjeseci, da o?isti svu zemlju; 13 pokapat ?e ih sav narod zemlje. I bit ?e im slavan dan u koji se proslavim, rije? je Jahve Gospoda. 14 Izabrat ?e ljude da neprestano prolaze zemljom pa da s prolaznicima pokapaju one koji preostaše po zemlji, da je tako o?iste. 15 I kad koji, prolaze?i zemljom, vidi ljudske kosti, podignut ?e kraj njih nadgrobnik dok ih grobari ne ukopaju u dolini Hamon-Gog. 16 Hamona je ime i gradu. I tako ?e o?istiti zemlju. 17 Sine ?ovje?ji, ovako govori Jahve Gospod: Reci pticama, svemu krilatom i svemu zvijerju: skupite se i do?ite! Saberite se odasvud na žrtvu moju koju koljem za vas, na veliku gozbu po izraelskim gorama, da se najedete mesa i napijete krvi. 18 Najedite se mesa od junaka i napijte se krvi zemaljskih knezova, ovnova, janjaca, jaraca, junaca, ugojene stoke bašanske! 19 Najedite se do sita pretiline i napijte se krvi mojih klanica koje sam vam naklao. 22 Znat ?e dom Izraelov da sam ja, Jahve, Bog njihov - od toga dana zauvijek. 23 I znat ?e narodi da dom Izraelov bijaše odveden u ropstvo zbog svojih nedjela: iznevjerio mi se, pa sakrih lice svoje od njih i predadoh ih njihovim neprijateljima u ruke da od ma?a poginu. 26 oprostit ?u im svu sramotu i nevjeru kojom mi se iznevjeriše dok još spokojno življahu u zemlji i nikoga ne bijaše da ih straši. 27 A kad ih dovedem iz naroda i skupim iz zemalja dušmanskih i na njima, nao?igled mnogih naroda, svetost svoju pokažem, 28 znat ?e da sam ja Jahve, Bog njihov, koji ih u izgnanstvo me?u narode odvedoh i koji ih opet skupljam u njihovu zemlju, ne ostavivši ondje nijednoga od njih.

40

10Godine dvadeset i pete za našega izgnanstva, po?etkom godine, prvoga mjeseca, desetoga dana, a ?etrnaest godina otkako pade Grad, upravo onoga dana spusti se na me ruka Jahvina. 2 I odvede me u božanskom vi?enju u zemlju Izraelovu te me postavi na veoma visoku goru: Na njoj, s južne strane, bijaše nešto kao sazidan grad. 3 Povede me onamo, i gle: ?ovjek, sjajan kao mjed, stajaše na vratima, s lanenim užetom i mjera?kom trskom u ruci. 4 I taj mi ?ovjek re?e: "Sine ?ovje?ji, gledaj svojim o?ima i slušaj svojim ušima, popamti sve što ?u ti pokazati, jer si doveden ovamo da ti pokažem. Objavi domu Izraelovu sve što ovdje vidiš." Vanjski zid Doma 5 I gle, zdanje sve uokolo opasano zidom. ?ovjek držaše u ruci mjera?ku trsku od šest lakata, a svaki lakat bijaše za jedan dlan duži od obi?noga lakta. On izmjeri zdanje. Širina: jedna trska, visina: jedna trska. Isto?na vrata Doma 6 Zatim po?e k vratima što bijahu okrenuta k istoku. Uspe se uza stepenice i izmjeri prag vrata. Širina: jedna trska. 7 A svaka klijet jednu trsku duga?ka i jednu trsku široka. Izme?u klijeti: pet lakata. Prag vrata sa strane njihova trijema, iznutra, jedna trska. 8 Izmjeri trijem vrata iznutra: bijaše osam lakata širok, 9 a njegovi polustupovi dva lakta. Trijem vrata bijaše s nutarnje strane. 10 Na svakoj strani isto?nih vrata bijahu po tri klijeti. I sve tri bijahu iste mjere. Tako i polustupovi: s obje strane bijahu iste mjere. 11 Zatim izmjeri vrata: bijahu deset lakata široka i trinaest lakata visoka. 12 Pred klijetima bijaše s jedne i s druge strane ograda od jednog lakta. Svaka klijet: šest lakata s jedne i šest lakata s druge strane. 13 A zatim izmjeri vrata od stražnje strane jedne klijeti do stražnje strane nasuprotne klijeti, u širinu: bijaše dvadeset i pet lakata; otvor pred otvorom. 14 Izmjeri i trijem: dvadeset lakata. Predvorje bijaše sve uokolo trijema vrata. 15 Od ulaznog pro?elja vrata do nasuprotne strane njihova trijema bijaše pedeset lakata. 16 Na klijetima i njihovim dovracima, s unutrašnje strane sve uokolo, a tako i u trijemu, bijahu prozori s rešetkama. Takvi su prozori bili iznutra, sve naokolo, a na polustupovima palme. Vanjsko predvorje Doma 17 Zatim me povede u vanjsko predvorje Doma. I gle, sve oko predvorja prostorije i plo?nik. Trideset prostorija na plo?niku. 18 Plo?nik bijaše sa svake strane vrata i odgovaraše razini vrata. To je donji plo?nik. 19 On izmjeri širinu predvorja od donjih vrata do unutrašnjega predvorja, s vanjske strane: sto lakata na istok i na sjever. Sjeverna vrata Doma 20 Sjevernim vratima vanjskoga predvorja izmjeri širinu i dužinu. 21 I ta su imala po tri klijeti sa svake strane, a stupovi im i trijemovi istih mjera kao u prvih vrata: pedeset lakata u dužinu i dvadeset i pet lakata u širinu. 22 Prozori im, trijemovi i palme bijahu iste mjere kao na isto?nim vratima, a na prilazu im sedam stepenica; trijem im bijaše s unutrašnje strane. 23 Unutrašnje predvorje imaše vrata što bijahu nasuprot sjevernim vratima; kao i isto?na. On izmjeri: izme?u jednih i drugih vrata bijaše sto lakata. Južna vrata Doma 24 Zatim me povede na jug, i gle: i ondje vrata. Izmjeri ondje klijeti, polustupove i trijemove: bijahu iste mjere. 25 Ona, kao i njihovi trijemovi, imahu sve uokolo prozore što bijahu kao i oni prvi. Dužina je i tu iznosila pedeset lakata, a širina dvadeset i pet. 26 K vratima je vodilo sedam stuba; trijem im je bio s unutrašnje strane, a na stupovima imahu po jednu palmu sa svake strane. 27 Unutrašnje predvorje imaše jedna vrata i s južne strane. On izmjeri: od tih vrata do južnih vrata - sto lakata. Unutrašnje predvorje i južna vrata 28 Zatim me na južna vrata uvede u unutrašnje predvorje. I izmjeri južna vrata: bijahu istih mjera. 29 Klijeti, stupovi i trijemovi bijahu istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud unaokolo prozore. Pedeset lakata bijaše tu u dužinu, dvadeset i pet lakata u širinu. 30 A sve uokolo trijemovi: dvadeset i pet lakata dugi, a pet lakata široki. 31 Trijemovi su se pružili prema vanjskom predvorju. Na polustupovima njihovim palme, a stubište im je imalo osam stuba. Isto?na vrata predvorja 32 Zatim me povede k isto?nim vratima unutrašnjega predvorja. I izmjeri vrata: bijahu istih mjera. 33 Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu tako?er istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud naokolo prozore. U dužinu bješe pedeset lakata, u širinu dvadeset i pet. 34 Trijem im se pružao prema vanjskom predvorju. Na njihovim polustupovima s ove i s one strane bijahu palme. Stubište im imaše osam stuba. Sjeverna vrata predvorja 35 Zatim me povede k sjevernim vratima. I izmjeri ih: bijahu istih mjera. 36 Klijeti im, polustupovi i trijemovi bijahu tako?er istih mjera. Vrata i njihov trijem imahu svud uokolo prozore. Pedeset je lakata tu bilo u dužinu, a dvadeset i pet u širinu. 37 Trijem je sezao do vanjskoga predvorja. Na polustupovima s ove i one strane bijahu palme. Stubište imaše osam stuba. Pomo?no prostorje 38 Uz trijemove vrata bijaše prostor s posebnim ulazom. Ondje su se ispirale žrtve paljenice. 39 U trijemu vrata s jedne i s druge strane bijahu po dva stola za klanje paljenicÄa, okajnicÄa i naknadnicÄa. 40 I s vanjske strane onomu tko ulazi na ulaz sjevernih vrata bijahu dva stola; i s druge strane, prema trijemu vrata, dva stola. 41 ?etiri stola, dakle, s jedne, a ?etiri stola s druge strane vrata: u svemu osam stolova, na kojima se klahu žrtve. 42 Osim toga, ?etiri stola za paljenice, od klesanoga kamena. Bili su po lakat i pol široki i lakat visoki. Na njima je stajao pribor za klanje žrtava paljenica i klanica. 43 Stolovi bijahu sve uokolo obrubljeni žljebi?ima od jednoga dlana, zavrnutima unutra. Na stolove se stavljalo žrtveno meso. 44 Zatim me povede u unutrašnje predvorje. U unutrašnjem predvorju bijahu dvije prostorije: jedna bijaše sa strane sjevernih vrata, okrenuta prema jugu, a druga sa strane južnih vrata, okrenuta prema sjeveru. 45 I on mi re?e: "Ta prostorija što je okrenuta na jug odre?ena je za sve?enike koji obavljaju službu u Domu. 46 A prostorija što je okrenuta na sjever jest za sve?enike koji obavljaju službu na žrtveniku. To su sinovi Sadokovi, oni izme?u sinova Levijevih koji smiju pri?i k Jahvi da mu služe!" Unutrašnje predvorje 47 On izmjeri predvorje. Dužina: sto lakata, širina: sto lakata; bijaše ?etverouglasto. Pred Domom stajaše žrtvenik. Glavni ulaz Doma 48 A zatim me povede k trijemu. Izmjeri polustupove trijema: bijaše pet lakata na jednoj i pet lakata na drugoj strani. Vrata bijahu široka tri lakta s jedne i tri lakta s druge strane. 49jem bijaše duga?ak dvadeset lakata, a širok dvanaest lakata. Deset je stepenica vodilo onamo. Na dovratnicima s jedne i s druge strane stajaše po jedan stup. Glavni dio Doma: Hekal i Debir

41

11Zatim me povede u Hekal. Izmjeri mu polustupove: bijahu široki šest lakata s jedne i šest lakata s druge strane. 2 Vrata bijahu široka deset lakata: sa svake strane po jedno krilo od pet lakata. A zatim izmjeri Hekal: bijaše duga?ak ?etrdeset, a širok dvadeset lakata. 3 Onda u?e i izmjeri polustupove vrata: dva lakta; zatim vrata: šest lakata; pa širinu vrata: sedam lakata. 4 Izmjeri zatim unutrašnji prostor: dužina dvadeset lakata, širina ispred Hekala dvadeset lakata. I re?e mi: "To je Svetinja nad svetinjama." Pobo?no prostorje 5 Potom izmjeri zid Doma: šest lakata. Pobo?ne prostorije bijahu široke ?etiri lakta, sve oko Doma. 6 Pobo?ne prostorije bijahu jedna nad drugom, bijaše ih trideset na tri bÓoja. U hramskom zidu bijahu, sve uokolo, zasjeci da prihvate pobo?ne prostorije. Tako one ne bijahu ugra?ene u hramski zid. 7 Širina se prostorija pove?avala od boja do boja, jer su one sve uokolo, na bojeve, okruživale Dom, a Dom je, kako se uzlazilo, ostavljao sve širi prostor. S najdonjeg se boja uzlazilo na najgornji kroza srednji. 8 Onda vidjeh sve oko Doma neku uzvisinu. Osnove pobo?nih prostorija: cijela trska, šest lakata. 9 Debljina vanjskoga zida pobo?nih klijeti: pet lakata. Prolaz izme?u pobo?nih prostorija Doma 10 i klijeti bijaše, sve uokolo Doma, dvadeset lakata širok. 11 Iz pobo?ne prostorije izlažahu na prolaz jedna vrata prema sjeveru i jedna prema jugu. Prolaz bijaše širok pet lakata svud uokolo. Zapadno zdanje 12 Zdanje što zatvaraše ogra?eni prostor sa zapada bijaše široko sedamdeset lakata, a zid te gra?evine posvud uokolo bijaše debeo pet lakata i duga?ak devedeset lakata. 13 On izmjeri Dom: bijaše duga?ak stotinu lakata. Ogra?eni prostor, zdanje mu i zidovi, stotinu lakata dužine. 14 Širina pro?elja Doma s ogra?enim prostorom prema istoku: sto lakata. 15 On izmjeri dužinu zdanja duž ogra?enog prostora što bijaše straga i hodnike s jedne i s druge strane: stotinu lakata. Ukrasi na zidovima i vratima Unutrašnjost Hekala, trijemovi predvorja, 16 pragovi, prozori s rešetkama i hodnici na sve tri strane uokolo, nasuprot pragovima, bijahu sve uokolo drvetom obloženi od zemlje do prozora. Prozori su bili zastrti. 17 Od ulaza sve do unutrašnjosti Doma, a tako i izvana te po svem zidu uokolo, iznutra i izvana, 18 bijahu likovi kerubina i palma. Po jedna palma izme?u dva kerubina, a svaki kerubin imaše dva lica: 19 prema palmi s jedne strane lice ?ovje?je, a prema palmi s druge strane lice lavlje. Tako bijaše po svemu Domu sve uokolo: 20 od zemlje do ponad vrata bijahu izdjeljani kerubini i palme, a tako i po zidu Hekala. 21 Dovratnici Hekala bijahu ?etverouglasti. Drveni oltar 22 Pred Svetištem nešto kao žrtvenik od drveta: tri lakta visok, dva lakta duga?ak i dva lakta širok. Uglovi mu, podnožje i stranice bijahu od drveta. I ?ovjek mi re?e: "Evo stola koji je pred licem Jahvinim!" Vrata Doma 23 I Hekal i Svetište imahu po dvoja vrata, 24 a svaka vrata po dva krila što se obrtahu: dva krila u jednih i dva krila u drugih vrata. 25 A na vratima Hekala bijahu izdjeljani kerubini i palme, kao što bijahu izdjeljani i po zidovima. Izvana pred trijemom bijaše drvena nadstrešnica. 26zori s rešetkama i palme bijahu s jedne i s druge strane na trijemu, u pobo?nim prostorijama Doma i na nadstrešnici. Sve?eni?ko prostorje

42

12A zatim me povede na sjever, u vanjsko predvorje, i dovede me do prostorija nasuprot ogra?enom prostoru, nasuprot zdanju prema sjeveru. 2 Pro?elje im sa sjeverne strane bijaše dugo sto lakata, a široko pedeset lakata. 3 Nasuprot vratima unutrašnjeg predvorja i nasuprot plo?niku vanjskoga predvorja bijahu hodnici jedan prema drugome na tri boja. 4 Pred prostorijama bijaše prolaz prema unutrašnjosti - deset lakata širok i sto lakata duga?ak. Vrata im bijahu okrenuta na sjever. 5 Gornje prostorije, jer im prostor oduzimahu hodnici, bijahu manje od donjih i srednjih. 6 Jer bijahu na tri boja, ali ne imahu stupova kao u predvorju. Zato gornje prostorije bijahu uže od donjih i srednjih. 7 Vanjski zid, duž klijeti, prema vanjskom predvorju, ispred klijeti, bijaše duga?ak pedeset lakata. 8 Jer dužina klijetima vanjskoga predvorja bijaše pedeset lakata, a onima pred Hekalom sto lakata. 9 U tih prostorija bijaše ulaz s istoka onomu tko im prilazi iz vanjskog predvorja. 10 Po širini zida predvorja prema istoku, pred ogra?enim prostorom i pred samim zdanjem, bijaše još prostorijÄa. 11 Pred njima bijaše prolaz kao ispred klijeti smještenih prema sjeveru: jednake dužine i jednake širine; i svi im izlazi, raspored i vrata bijahu jednaki. 12 Bili su kao ulazi u klijeti što bijahu prema jugu: ulaz na po?etku svakog prolaza, nasuprot zidu zdanja, prema istoku onomu tko bi u njih ulazio. 13 I re?e mi: "Sjeverne i južne prostorije ispred ogra?enog prostora jesu prostorije Svetišta: ondje sve?enici koji prilaze Jahvi blaguju najve?e svetinje. Oni ?e ovdje odlagati najve?e svetinje, prinose, okajnice i naknadnice, jer je to mjesto sveto. 14 A kad sve?enici budu ulazili, ne?e izlaziti iz Svetišta u vanjsko predvorje, nego ?e tu ostavljati odje?u u kojoj bijahu službu služili, jer je sveta, i obla?iti drugu odje?u da bi se mogli približiti mjestu odre?enu za narod." Mjere predvorja 15 Izmjerivši unutrašnjost Doma, izvede me na isto?na vrata i izmjeri sve uokolo. 16 Mjera?kom trskom izmjeri isto?nu stranu: bijaše pet stotina trska, mjera?kih trska, 17 a zatim se okrenu i izmjeri sjevernu stranu: bijaše pet stotina trska, mjera?kih trska. 18 Tada se okrenu na južnu stranu i izmjeri: pet stotina trska, mjera?kih trska. 19 Potom se okrenu na zapadnu stranu i izmjeri: pet stotina trska, mjera?kih trska. 20izmjeri zid na sve ?etiri strane uokolo: bijaše pet stotina trska duga?ak i pet stotina širok. Odvajao je sveto mjesto od nesvetoga. Povratak Slave Jahvine

43

13Zatim me povede k vratima što gledaju na istok. 2 I gle, Slava Boga Izraelova dolazi od istoka; šum joj kao šum velikih voda: i zemlja se sjala od slave njegove. 3 To vi?enje koje gledah bijaše kao vi?enje što ga vidjeh kad do?oh da uništim grad i kao vi?enje koje vidjeh na rijeci Kebaru. Padoh ni?ice. 4 A Slava Jahvina u?e u Dom na vrata koja gledaju na istok. 5 Tada me duh podiže i odvede u unutrašnje predvorje. I gle: Dom bijaše pun Slave Jahvine. 6 I ?uh glas koji mi iz Doma govori, a kraj mene netko stajaše. 7 I re?e mi: "Sine ?ovje?ji, ovo je mjesto mojega prijestolja, ovo je mjesto stopa mojih nogu: ovdje ?u, posred sinova Izraelovih, prebivati zauvijek. Izraelov dom ne?e više oskvrnjivati moje sveto ime - ni oni ni njihovi kraljevi - svojim bludništvom i truplima svojih kraljeva: 8 stavili su svoj prag do moga, svoje dovratnike do mojih, tako da je bio samo zid izme?u mene i njih, i oskvrnjivali su moje sveto ime gnusobama koje po?iniše. I zato ih zatrijeh u svojem gnjevu. 9 Sada ?e oni ukloniti daleko od mene svoje bludništvo i trupla svojih kraljeva, a ja ?u zauvijek prebivati posred njih. 10 Sine ?ovje?ji, pokaži domu Izraelovu ovaj Dom da se posrame sa svojih bezakonja. Neka mu izmjere razmjere. 11 Ako se posrame zbog svega što u?iniše, opiši im Dom i njegove razmjere, njegove izlaze i ulaze, sve njegovo obli?je, sve propise i sve zakone; upoznaj ih i nacrtaj im da vide i da ?uvaju i provedu sve njegovo obli?je i sve propise o njemu. 12 A ovo je zakon za Dom: navrh gore, sav prostor uokolo, bit ?e najsvetija svetinja. Mjere žrtvenika 13 Ovo su mjere žrtvenika, na laktove - a lakat je ovdje jedan lakat i pedalj: podnožje žrtvenika lakat dugo, lakat široko; obrub kojim je obrubljen uokolo - jedan pedalj. Visina žrtvenika: 14 od podnožja na zemlji do donjega pojasa žrtvenika - dva lakta, a u širinu jedan lakat; od manjeg pojasa do ve?ega ?etiri lakta, a u širinu jedan lakat. 15 A samo žrtvište: ?etiri lakta visoko. A sa žrtvišta dižu se uvis ?etiri roga. 16 Žrtvište: dvanaest lakata dugo, dvanaest lakata široko, ?etvorina, na sve ?etiri strane. 17 A pojas: ?etrnaest lakata dug i ?etrnaest lakata širok, na ?etiri strane; njegov rub uokolo pol lakta, a podnožje oko njega uokolo jedan lakat; stepenice mu gledaju na istok." Posveta žrtvenika 19 Sve?enicima levitima, potomcima Sadokovim, koji pristupaju k meni da mi služe - rije? je Jahve Gospoda - dat ?eš june za žrtvu okajnicu. 20 Uzet ?eš njegove krvi i njome pomazati ?etiri roga žrtvišta i ?etiri ugla pojasa i obrub sve uokolo da okajnicom pomiriš žrtvenik. 21 Zatim uzmi june i spali ga na odijeljenom mjestu Doma, izvan Svetišta. 22 Sutradan prinesi jarca bez mane kao okajnicu, neka se njime okaje žrtvenik kao što je okajan junetom. 23 A kad ga okaješ, prinesi junca bez mane i ovna bez mane iz stada: 24 prikaži ih pred Jahvom, a sve?enici neka ih pospu solju i neka ih prinesu kao paljenicu Jahvi. 25 Sedam dana svaki dan prinesi jednog jarca za grijeh; i neka se prinese june i ovan iz stada, oba bez mane. 26 Sedam dana neka se pomiruje žrtvenik i neka se ?isti i posve?uje.

44

14Potom me odvede natrag k izvanjskim vratima Svetišta, koja gledaju na istok: bijahu zatvorena. 2 I re?e mi Jahve: "Ova ?e vrata biti zatvorena; neka se ne otvaraju i nitko neka ne ulazi na njih, jer ja, Jahve, Bog Izraelov, kroz njih pro?oh - zato neka budu zatvorena. 3 Samo knez, jer je knez, smije sjesti tu i blagovati pred Jahvom; tada neka u?e kroz trijem vrata i istim putem neka iza?e." Pravilo o upotrebi Doma 4 Zatim me odvede k sjevernim vratima pred Dom. Pogledah, i gle: Slava Jahvina bijaše napunila Dom Jahvin. Padoh ni?ice. 5 Jahve mi re?e: "Sine ?ovje?ji, pomno pripazi, dobro gledaj i pažljivo poslušaj što ?u ti re?i o svim uredbama Doma Jahvina i o svim njegovim zakonima. Dobro pazi tko smije u?i u Dom i tko je iz Svetišta odijeljen. 7 Uvodili ste tu?ince, neobrezana srca i neobrezana tijela, te su ušli u moje Svetište i oskvrnuli moj Dom dok ste vi prinosili moj kruh i pretilinu i krv; i tako ste raskinuli moj Savez svim tim gnusobama. 10 A leviti koji su se udaljili od mene, kad je ono Izrael odlutao od mene za svojim kumirima, snosit ?e svoje bezakonje. 11 Služit ?e u Svetištu samo kao stražari na vratima Doma i kao posluga Domu: klat ?e narodu paljenice i druge žrtve i bit ?e mu na službu. 12 Služili su im pred njihovim kumirima i tako naveli Dom Izraelov na bezakonje. Zato podigoh ruku na njih - rije? je Jahve Gospoda - da snose svoje bezakonje. 13 Više ne?e pristupati k meni da mi služe kao sve?enici i ne?e više prilaziti mojim najsvetijim svetinjama, nego ?e snositi svoju sramotu i gnusobe koje po?iniše. 14 Postavit ?u ih da u Domu rade svaki posao i sve što treba u njemu svršiti. Pravila o sve?enicima 15 Sve?enici leviti, potomci Sadokovi, koji su mi vjerno služili u mojem Svetištu kad su ono sinovi Izraelovi odlutali od mene - oni smiju pristupati k meni da mi služe: služit ?e preda mnom prinose?i mi pretilinu i krv - rije? je Jahve Gospoda. 16 Oni smiju ulaziti u moje Svetište i pristupati k mojem stolu da mi služe i da vrše službu. 17 Kad budu ulazili na vrata unutrašnjega predvorja, neka obuku lanene haljine: neka ne bude na njima ništa vuneno kad služe na vratima unutrašnjega predvorja i Doma. 18 Na glavama neka nose lanene kape, oko bokova ga?e lanene: neka se ne pašu ni?im od ?ega bi se znojili. 19 Kad izlaze u vanjsko predvorje k narodu, neka svuku haljine u kojima su služili i neka ih ostave u prostorijama Svetišta, a neka obuku druge haljine, da ne posvete puk svojim haljinama. 20 I neka ne briju glave, a ni bujne kose neka ne puštaju, nego neka strigu kosu. 21 I nijedan sve?enik, kad mu je po?i u unutrašnje predvorje, neka ne pije vina. 22 Neka se ne žene udovicom ili puštenicom nego samo djevojkom iz roda Izraelova ili udovicom sve?enikovom. 23 Neka mi narod u?e razlikovati sveto od nesvetoga, lu?iti ne?isto od ?istoga. 24 U parnicama oni neka budu suci: neka sude po mojim zakonima; i neka ?uvaju zakone i uredbe o svim mojim blagdanima i neka svetkuju moje subote. 25 K mrtvacu neka ne prilaze da se ne okaljaju; samo za ocem i za majkom, za sinom i k?erju, za bratom i sestrom još neudatom smiju se okaljati. 26 Pošto se nakon toga koji o?isti, neka mu se broji sedam dana: 27 a onda kad u?e u Svetište, u unutrašnje predvorje da služi u Svetištu, neka prinese žrtvu okajnicu - rije? je Jahve Gospoda. 28 Njima ne pripada nikakva baština - ja sam njihova baština; i zato im ne dajte nikakva posjeda u Izraelu - ja sam posjed njihov. 29 Hranit ?e se od žrtava prinosnica, okajnica i naknadnica, i sve zavjetovano u Izraelu njima pripada. 30 Najbolje od svih vaših prvina i od svih vaših prinosa koje ?ete prinositi pripada sve?enicima; njima ?ete davati i najbolje brašno, da bla goslov po?iva na vašim domovima. 31?enici ne smiju jesti mesa od uginulih i razderanih životinja - bilo od ptica ili stoke. Podjela zemlje: Jahvin dio

45

15Kad budete zemlju ždrijebom dijelili u baštinu, prinesite kao prinos pridržan Jahvi jedan sveti dio zemlje, duga?ak dvadeset i pet tisu?a lakata, širok deset tisu?a; to neka bude sveto podru?je uzduž i poprijeko. 2 Od toga neka bude za Svetište ?etvorina od pet stotina lakata i ?istina od deset lakata uokolo. 3 Od toga podru?ja izmjeri u dužinu dvadeset i pet tisu?a lakata, a u širinu deset tisu?a: tu neka bude Svetište - Svetinja nad svetinjama. 4 Taj sveti dio zemlje pripada sve?enicima koji služe u Svetištu i koji pristupaju k Jahvi da mu služe: tu neka im bude mjesto za ku?e; i to neka je sveto mjesto koje pripada Svetištu. 5 Dvadeset i pet tisu?a u dužinu i deset tisu?a u širinu neka bude levitima koji služe Domu: neka ondje sagrade gradove u kojima ?e stanovati. 6 Za posjed gradu dodijelite pet tisu?a lakata u širinu i dvadeset i pet tisu?a lakata u dužinu usporedo sa svetim podru?jem: to ?e pripadati svemu domu Izraelovu. Knežev dio 7 Knezu pripada dio s obje strane svetoga podru?ja i gradskoga posjeda - duž svetoga podru?ja i duž gradskoga posjeda - od zapadne strane prema zapadu i od isto?ne strane prema istoku, a dužina neka bude jednaka svakom tom dijelu, od zapadne do isto?ne granice. 10 Mjerite pravom mjerom: pravom efom i pravim batom. 11 Efa i bat neka jednako hvataju: bat neka iznosi desetinu homera i efa desetinu homera - neka im mjera bude prema homeru. 12 Šekel neka bude dvadeset gera; mina neka vam bude dvadeset šekela, dvadeset i pet šekela i petnaest šekela. Prinosi i žrtve 13 Ovo je prinos koji ?ete prinositi: šestinu efe od svakoga homera pšenice i šestinu efe od svakoga homera je?ma. 14 A za ulje ova je uredba: desetina bata od svakoga kora - deset bata jedan je kor. 15 Od svakoga stada od dvije stotine ovaca sa so?nih izraelskih pašnjaka po jednu ovcu za žrtvu prinosnicu, paljenicu i pri?esnicu - vama za pomirenje - rije? je Jahve Gospoda. 16 Sav narod zemlje duguje ovaj prinos knezu Izraelovu. 19 Sve?enik neka uzme krvi te žrtve okajnice i neka njome pomaže dovratnike Doma i sva ?etiri ugla pojasa žrtveni?koga i dovratnike vrata unutrašnjega predvorja. 20 Tako neka u?ini i sedmoga dana istoga mjeseca za svakoga koji je sagriješio iz slabosti i neznanja. Tako ?ete dovršiti pomirenje Doma. 21 Prvoga mjeseca, ?etrnaestoga dana u mjesecu, svetkujte Pashu, sedmodnevni blagdan, kad se blaguju beskvasni hljebovi. 22 Toga dana neka knez za se i za sav puk zemlje prinese june za okajnicu. 23 Sedam dana blagdana neka prinosi za paljenicu Jahvi sedam jun?i?a i sedam ovnova bez mane - svaki dan tih sedam dana - i svaki dan jarca kao okajnicu. 24 A kao prinosnicu neka prinese efu po svakom juncu i efu po ovnu i hin ulja na svaku efu. Svetkovanje Blagdana sjenica 2 Knez neka ulazi kroz njihov trijem i neka stane kod dovratnika; sve?enici ?e tada prinijeti njegovu paljenicu i pri?esnicu, a on ?e se pokloniti na pragu vrata i iza?i. Neka se vrata ne zatvaraju do ve?eri. 3 Na ulazu istih vrata subotom i na mla?ake klanjat ?e se Jahvi puk zemlje. 4 Paljenica koju ?e knez subotom prinositi Jahvi neka bude: šest jaganjaca bez mane, ovan bez mane. 5 A prinosnica neka bude efa po ovnu, a po jaganjcu koliko i kako tko može i hin ulja po efi. 6 Na dan mla?aka neka se prinese june bez mane, šest jaganjaca i ovan bez mane. 7 A za prinosnicu neka se prinese efa po junetu, efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko može i hin ulja po efi. Razni propisi 8 Kad knez bude ulazio, neka ulazi kroz trijem vrata i istim putem neka izlazi. 9 A kad puk zemlje o blagdanima dolazi pred Jahvu, onaj koji na sjeverna vrata u?e da se pokloni neka iza?e na južna, a tko u?e na južna neka iza?e na sjeverna: neka se ne vra?a na vrata na koja je ušao, nego neka iza?e na suprotna. 10 I knez neka bude s njima: kad oni ulaze, neka i on u?e i neka iza?e kad oni izlaze. 11 O blagdanima i svetkovinama neka se kao prinosnica prinese efa po juncu i efa po ovnu, a po jaganjcu koliko tko može i hin ulja po efi. 12 Kad knez želi prinijeti dobrovoljnu paljenicu ili dobrovoljnu pri?esnicu Jahvi, neka mu se otvore vrata koja gledaju na istok, pa neka prinese paljenicu i svoju pri?esnicu kao na dan subotnji; potom neka izi?e, a kad izi?e, neka se zatvore vrata. 13 Svaki dan prinijet ?eš Jahvi za paljenicu janje od godine, bez mane; prinijet ?eš ga svako jutro. 14 A kao prinosnicu na nj prinesi svako jutro šestinu efe i tre?inu hina ulja da se poškropi najfinije brašno; to neka bude svagdašnji prinos Jahvi po vje?noj uredbi. 17 Ako li od svoje baštine dade dar komu svom sluzi, tome ?e to pripadati do otpusne godine, a potom neka se vrati knezu; baština pripada samo kneževim sinovima. 19 Zatim me odvede kroz ulaz kraj vrata, u sve?eni?ke prostorije Svetišta što gledaju na sjever. I gle: ondje, u dnu, prema zapadu, jedan prostor! 20 I re?e mi: "Ovo je mjesto gdje ?e sve?enici kuhati žrtve naknadnice i okajnice i žrtvu pomirnicu, gdje ?e pe?i prinosnice da ih ne iznose u vanjsko predvorje te ne posvete naroda." 21 Potom me izvede u vanjsko predvorje i provede kraj ? etiri ugla predvorja, i gle, u svakom uglu predvorja bijaše malo predvorje. 22 Ta mala predvorja u ?etiri ugla predvorja bijahu ?etrdeset lakata duga?ka, trideset široka - sva ?etiri istih razmjera; 23 sva ?etiri zidom opasana, a pod zidom sve uokolo bijahu sagra?ena ognjišta. 24e?e mi: "To su kuhinje gdje ?e sluge Doma kuhati puku žrtve." Hramski izvor

47

17Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku - jer pro?elje Doma bijaše prema istoku - i voda otjecaše ispod desne strane Doma, južno od žrtvenika. 2 Zatim me izvede na sjeverna vrata i provede me uokolo vanjskim putem k vanjskim vratima koja gledaju na istok. I gle, voda izvirala s desne strane. 3 ?ovjek po?e prema istoku s užetom u ruci, izmjeri tisu?u lakata i prevede me preko vode, a voda mi sezaše do gležanja. 4 Ondje opet izmjeri tisu?u lakata i provede me preko vode, a voda bijaše do koljena. I opet izmjeri tisu?u lakata i prevede me preko vode što bijaše do bokova. 5 Opet izmjeri tisu?u lakata, ali ondje bijaše potok koji ne mogoh prije?i jer je voda nabujala te je trebalo plivati: bijaše to potok koji se ne može prije?i. 6 I upita me: "Vidiš li, sine ?ovje?ji?" I odvede me natrag, na obalu potoka. 7 I kad se vratih, gle, na obali s obje strane mnoga stabla. 8 I re?e mi: "Ova voda te?e u isto?ni kraj, spušta se u Arabu i te?e u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. 9 I kuda god potok protje?e, sve živo što se mi?e oživi; i bit ?e vrlo mnogo riba, jer kamo god do?e ova voda, sve ozdravi i oživi - kuda god protje?e ovaj potok. 10 I ribari ?e ribariti duž mora: od En Gedija do En Eglajima sušit ?e se mreže; i bit ?e vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom moru. 11 A mo?vare onoga mora i njegove bare ne?e ozdraviti: bit ?e za sol. 14 Svakom ?e od vas pripasti podjednako od zemlje koju se zakleh dati vašim ocima, a vama ?e pripasti u baštinu. 15 Ovo su, dakle, granice zemlje: na sjeveru, od Velikoga mora put Hetlona do Ulaza u Hamat: Sedad, 16 Berota, Sibrajim, izme?u kraja damaš?anskog i hamatskoga, i Haser Enon, prema granici hauranskoj. 17 Granica ?e se, dakle, protezati od mora do Haser Enona, kojemu je na sjeveru kraj damaš?anski i hamatski - sjeverna strana. 18 Isto?na strana: izme?u Haurana i Damaska, izme?u Gileada i zemlje izraelske, pa Jordanom kao granicom prema isto?nomu moru do Tamara - isto?na strana. 19 Južna strana: prema jugu od Tamara do Meripskih voda i Kadeša pa potokom prema Velikomu moru - južna strana, prema jugu. 20 A zapadna strana: granica je Veliko more pa do nadomak Ulaza u Hamat - zapadna strana. 21 Tu zemlju razdijelite me?u sobom po plemenima Izraelovim. 22 Razdijelit ?ete je ždrijebom u baštinu izme?u sebe i izme?u došljaka koji žive me?u vama i koji me?u vama djecu narodiše: i njih ?ete smatrati domorocima me?u Izraelovim sinovima, da i oni dobiju ždrijebom baštinu me?u Izraelovim sinovima. 23kome tom došljaku dodijelite baštinu u plemenu u kojem živi - rije? je Jahve Gospoda. Podjela zemlje

48

18A ovo su imena plemenÄa: od krajnjega sjevera put Hetlona prema Ulazu u Hamat i Haser Enon, od damaš?anskoga kraja na sjeveru duž Hamata, od istoka do zapada - dio Danov. 2 Uz podru?je Danovo, od istoka do zapada - dio Ašerov. 3 Uz podru?je Ašerovo, od istoka do zapada - dio Naftalijev. 4 Uz podru?je Naftalijevo, od istoka do zapada - dio Manašeov. 5 Uz podru?je Manašeovo, od istoka do zapada - dio Efrajimov. 6 Uz podru?je Efrajimovo, od istoka do zapada - dio Rubenov. 7 Uz podru?je Rubenovo, od istoka do zapada - dio Judin. 8 Uz podru?je Judino, od istoka do zapada neka bude pridržano podru?je koje ?ete Jahvi prinijeti: dvadeset i pet tisu?a lakata u širinu, a u dužinu kao svaki drugi dio, od istoka do zapada. U sredini neka bude Svetište. 9 To pridržano podru?je koje ?ete Jahvi prinijeti neka bude duga?ko dvadeset i pet tisu?a lakata, široko deset tisu?a. 10 To sveto, prineseno podru?je za sve?enike neka bude na sjeveru dvadeset i pet tisu?a lakata; prema zapadu široko deset tisu?a, prema istoku široko deset tisu?a; prema jugu duga?ko dvadeset i pet tisu?a. U sredini neka bude Jahvino Svetište. 11 A posve?enim sve?enicima, potomcima Sadokovim, koji su mi vjerno služili i nisu, kao leviti, zastranili kad su ono zastranili sinovi Izraelovi: 12 njima ?e pripasti dio od toga najsvetijeg podru?ja zemlje, uz podru?je levitsko. 13 A levitima, baš kao i podru?ju sve?eni?kom: dvadeset i pet tisu?a lakata u dužinu i deset tisu?a lakata u širinu - ukupno dvadeset i pet tisu?a lakata u dužinu, deset tisu?a u širinu. 14 Od toga se ništa ne smije prodati ni zamijeniti; ne smije se ni na koga prenijeti ta prvina zemlje, jer je Jahvi posve?ena. 15 Pet tisu?a lakata u širinu, što ostane od onih dvadeset i pet tisu?a, neka bude op?e podru?je: za grad, za naselje i za ?istinu. Grad neka bude u sredini. 16 Evo mjerÄa: sa sjevera ?etiri tisu?e i pet stotina lakata; s juga ?etiri tisu?e i pet stotina; s istoka ?etiri tisu?e i pet stotina; sa zapada ?etiri tisu?e i pet stotina. 17 A ?istina oko gr ada: dvije stotine i pedeset lakata prema sjeveru, dvije stotine i pedeset prema jugu, dvije stotine i pedeset prema istoku, dvije stotine i pedeset prema zapadu. 18 Što ostane u dužinu, duž svetoga podru?ja - deset tisu?a lakata prema istoku i deset tisu?a prema zapadu, duž svetoga podru?ja - to neka bude za uzdržavanje onih koji služe gradu. 19 Ti koji služe gradu uzimat ?e se iz svih plemena Izraelovih. 20 Sve, dakle, pridržano podru?je - dvadeset i pet tisu?a lakata sa dvadeset i pet tisu?a, u ?etverokut - prinijet ?ete Jahvi: i sveto podru?je i posjed gradski. 21 Knezu pripada što preostane: s obje strane svetoga podru?ja i posjeda gradskoga - prema istoku dvadeset i pet tisu?a lakata, prema isto?noj strani, i prema zapadu dvadeset i pet tisu?a lakata, prema zapadnoj strani, usporedo s drugim podru?jima - sve je to kneževo. A u sredini je sveto podru?je i Svetište Doma. 22 Od levitskoga posjeda i od posjeda gradskoga - koje je usred kneževa - i izme?u Judina i Benjaminova podru?ja: kneževo je. 23 Ostala plemena: od istoka do zapada - dio Benjaminov. 24 Uz podru?je Benjaminovo, od istoka do zapada - dio Šimunov. 25 uz podru?je Šimunovo, od istoka do zapada - dio Jisakarov. 26 Uz podru?je Jisakarovo, od istoka do zapada - dio Zebulunov. 27 Uz podru?je Zebulunovo, od istoka do zapada - dio Gadov. 28 Uz podru?je Gadovo, na južnoj strani, prema jugu, ide granica od Tamara do Meripskih voda i Kadeša, pa potokom prema Velikome moru. 29 To je zemlja koju ?ete ždrijebom razdijeliti u baštinu plemenima Izraelovim, to su njihovi dijelovi - rije? je Jahve Gospoda. Vrata novoga Jeruzalema 30 A ovo su gradska vrata 31 koja ?e se zvati po Izraelovim plemenima. <30b>Na sjevernoj strani - ?etiri tisu?e i pet stotina lakata u dužinu - <31b>troja vrata: Vrata Rubenova, Vrata Judina, Vrata Levijeva. 32 Na isto?noj strani - ?etiri tisu?e i pet stotina lakata u dužinu - troja vrata: Vrata Josipova, Vrata Benjaminova, Vrata Danova. 33 Na južnoj strani - ?etiri tisu?e i pet stotina lakata u dužinu - troja vrata: Vrata Šimunova, Vrata Jisakarova, Vrata Zebulunova. 34 Sa zapadne strane - ?etiri tisu?e i pet stotina lakata u dužinu - troja vrata: Vrata Gadova, Vrata Ašerova, Vrata Naftalijeva.