Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Habakuk

1

1Proroštvo koje vidje prorok Habakuk. I. RAZGOVOR IZME?U PROROKA I BOGA Prva prorokova tužbalica: Pravo je izopa?eno 2 Dokle ?u, Jahve, zapomagati, a da ti ne ?uješ? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasiš? 3 Zašto mi nepravdu iznosiš pred o?i, zašto gledaš ugnjetavanje? Plja?ka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni! 4 Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni na?as ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopa?eno. Prvo proroštvo: Kaldejci - bi? Božji 5 Obazrite se na narode, pogledajte, ?udite se, zapanjite! Jer u vaše dane ?inim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispri?a. 6 Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tu?a. 7 On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos. 10 Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih. 12 Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sve?e moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava. 13 Pre?iste su tvoje o?i da bi zlo?u gledale. Ti ne možeš motriti tla?enja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe? 15 On ih sve lovi na udicu, izvla?i ih mrežom, pre?om ih skuplja i tako se raduje i likuje. 16 Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj pre?i jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu. 17ja li, dakle, da neprestano poteže ma? i kolje narod nemilice? Drugo proroštvo: Pravednik ?e živjeti od vjere

2

1Stat ?u na stražu svoju, postavit se na bedem, paziti što ?e mi re?i, kako odgovorit na moje tužbe. 2 Tada Jahve odgovori i re?e: "Zapiši vi?enje, ureži ga na plo?ice, da ga ?ita? lako ?ita." 3 Jer ovo je vi?enje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, ?ekaj, jer odista ?e do?i i ne?e zakasniti! 4 Gle: propada onaj ?ija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere. II. PROKLETSTVA PROTIV TLA?ITELJA Proslov 0 dokle ?e?) i optere?uje se zalogama! 8 Jer si oplja?kao mnoge narode, sav ostatak naroda oplja?kat ?e tebe, jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu žitelje. 9 Jao onom tko otima?inu zgr?e nepravednu ku?i svojoj, da visoko svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla! 10 Nanese sramotu ku?i svojoj: zatiru?i mnoga plemena, griješiš protiv sebe. 11 Jer iz samih zidova kamen kri?i, a krovna mu greda odgovara. 12 Jao onom tko grad diže krvlju i tvr?avu zasnuje na nepravdi! 13 Nije li to, gle, od Jahve nad Vojskama da se narodi za oganj trude, puci nizašto mu?e? 14 Jer ?e se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao što vode prekrivaju more. 15 Jao onom tko bližnjeg navodi na pi?e, ulijeva otrov dok on pije da bi promatrao njegovu nagost! 16 Ti si pijan od sramote, ne od slave! Pij samo i pokazuj kapicu. Dolazi ti pehar iz desnice Jahvine i sramota na slavu tvoju! 17 Nasilje nad Libanonom tebe ?e prestraviti, pokolj zvijeri, jer si ljudsku krv prolio, poharao zemlju, grad i njegove žitelje. 19 Jao onom tko komadu drva kaže: "Probudi se!" Kamenu nijemom: "Preni se!" On da prorokuje? Opto?en može biti i zlatom i srebrom, ali nikakva daha životnog nema u njemu.

3

1Molitva. Od proroka Habakuka. Na na?in tužbalice. 2 Jahve, ?uo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti! 3 Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Veli?anstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave. 5 Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati. 6 On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i drš?u narodi. Tad se raspadoše vje?ne planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vje?nosti. 7 Prestrašene vidjeh kušanske šatore, ?adore što drš?u u zemlji midjanskoj. 8 Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdiš na svojim konjima, na pobjedni?kim bojnim kolima? 9 Otkrivaš svoj luk i otrovnim ga strijelama sitiš. Bujicama rasijecaš tlo, 10 planine drš?u kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas. 11 Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga. 12 Jarosno po zemlji kora?aš, srdito gaziš narode. 13 Izi?e da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; sori vrh ku?e bezbožnikove, ogoli joj temelje do stijene. 15 Gaziš po moru s konjima svojim, po pu?ini silnih voda! 16 ?uo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Po?inut ?u kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada. 17 Jer smokvino drvo ne?e više cvasti niti ?e na lozi biti ploda, maslina ?e uskratiti rod, polja ne?e donijeti hrane, ovaca ?e nestati iz tora, u oborima ne?e biti ni goveda. 18 Ali ja ?u se radovati u Jahvi i kliktat ?u u Bogu, svojem Spasitelju.