Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Izaija I. PRVI DIO KNJIGE PROROKA IZAIJE 1. PROROŠTVA PRIJE SIRSKO-EFRAJIMSKOG RATA Naslov

1

1Vi?enje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. Protiv glupog naroda 3 Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije." Kazna Judeje 4 Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikova?kog, pokvarenih sinova! Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli le?a. 5 TÓa gdje da vas još udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo; 6 od pete do glave nidje zdrava mjesta, ve? ozljede, modrice, otvorene rane, ni o?iš?ene, ni povijene, ni uljem ublažene. 8 K?i sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju krastavaca, kao grad opsjednut. 10 ?ujte rije? Jahvinu, glavari sodomski, poslušaj zakon Boga našega, narode gomorski! 11 "Što ?e mi mnoštvo žrtava vaših?" - govori Jahve. - "Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi. 13 Prestanite mi nositi ništavne prinose, kad mi omrznu. Mla?aka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opa?ine. 15 Kad na molitvu ruke širite, je od vas o?i odvra?am. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle, 16 operite se, o?istite. Uklonite mi s o?iju djela opaka, prestanite zlo ?initi! 17 U?ite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomo?, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite." 20 U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet ?e vas ma?." Tako usta Jahvina govorahu. Pla? nad Jeruzalemom 21 Kako li posta bludnicom tvr?a vjerna? Bješe puna pravi?nosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice. 22 Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo. 23 Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskra?uju, udovi?ka parnica ne stiže k njima. 24 Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: "Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim dušmanima! 25 Kada na te ruku pružim, da lužinom tvoju trosku o?istim, da iz tebe uklonim olovo! 26 Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u po?etku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvr?om vjernosti." 27 Sud pravedni otkupit ?e Sion, a pravda obra?enike njegove. 28 Otpadnici i grešnici skršit ?e se zajedno, a oni što Jahvu napuštaju poginut ?e. Protiv svetoga drve?a 29 Da, stidjet ?ete se zbog hrastova što ih sad obožavate i crvenjet ?ete zbog gajeva u kojima sad uživate. 30 Jer, bit ?ete poput hrasta osušena liš?a i poput gaja u kojem vode nema. 31ak ?e biti ku?ina, a iskra djelo njegovo, zajedno ?e izgorjeti, a nikoga da ugasi. Vje?ni mir

2

1Vi?enje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu: 2 Dogodit ?e se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit ?e postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj ?e se stjecati svi narodi, 3 nagrnut ?e mnoga plemena i re?i: "Hajde, uzi?imo na Goru Jahvinu, po?imo u Dom Boga Jakovljeva! On ?e nas nau?iti svojim putovima, hodit ?emo stazama njegovim. Jer ?e iz Siona Zakon do?i, iz Jeruzalema rije? Jahvina." 5 Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti! Jahvin dolazak 6 Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vra?eva s istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tu?incima. 7 Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je puna konja, kolima mu broja nema. 8 Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku svojih, pred onim što njihovi na?iniše prsti. 9 Smrtnik ?e se poviti, ?ovjek sniziti; ne praštaj im. 10 U?i me?u pe?ine, skrij se u prašinu, pred užasom Jahvinim, pred sjajem veli?anstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. 11 Ohol pogled bit ?e skršen i bahatost ljudska ponižena. Jahve ?e se uzvisiti, on jedini - u dan onaj. 12 Da, bit ?e to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori; 13 protiv svih cedrova libanonskih i svih hrastova bašanskih; 14 protiv svih gora uznositih i svih bregova uzdignutih; 15 protiv svake visoke tvr?e i svih tvrdih zidina; 16 protiv sveg brodovlja taršiškog i svih brodova raskošnih. 17 Oholost ljudska skršit ?e se i bahatost ljudska poniziti. Jahve ?e se uzvisiti, on jedini - u dan onaj, 18 i kumiri ?e netragom nestati. 19 U?ite u rupe me?u pe?inama i u spilje zemaljske pred užasom Jahvinim, pred sjajem veli?anstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. 20 U dan onaj: bacit ?e svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi na?ini da im se klanja, 21 kad ute?e u šupljine pe?ina i u raspukline stijena pred užasom Jahvinim, pred sjajem veli?anstva njegova, kad ustane da potrese zemlju. 22ajte se, dakle, ?ovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama: jer što vrijedi? Bezvla?e u Jeruzalemu

3

1Gle, Gospod, Jahve nad Vojskama, oduzima Jeruzalemu i Judeji svaku potporu, pomo? u kruhu i pomo? u vodi, 2 junaka i ratnika, suca i proroka, vra?a i starješinu, pedesetnika i odli?nika, 3 savjetnika i mudra gatara i onoga što se bavi ?aranjem. 4 "A za glavare postavljam im djecu, dajem deranima da njima vladaju." 5 Ljudi se glože jedan s drugim i svaki s bližnjim svojim; dijete nasr?e na starca, prostak na odli?nika 6 te svatko brata hvata u o?inskoj ku?i: "Ti imaš plašt, budi nam glavarom, uzmi u ruke ovo rasulo!" 7 A on ?e se, u dan onaj, braniti: "Ne?u da budem vidar, nema u mene ni kruha ni plašta: ne stavljajte me narodu za glavara." 8 Jeruzalem se ruši i pada Judeja, jer im se jezik i djela Jahvi protive te prkose pogledu Slave njegove. 9 Lice njihovo protiv njih svjedo?i, razme?u se grijehom poput Sodome i ne kriju ga, jao njima, sami sebi propast spremaju. 10 Kažite: "Blago pravedniku, hranit ?e se plodom djela svojih! 11 Jao opakome, zlo ?e mu biti, na nj ?e pasti djela ruku njegovih." 12 Deran tla?i narod moj i žene njime vladaju. O narode moj, vladaoci te tvoji zavode i raskapaju put kojim hodiš. 13 Ustade Jahve da se popravda s narodom svojim, 14 Jahve dolazi na sud sa starješinama i glavarima svog naroda: "Vinograd ste moj opustošili, u vašim je ku?ama što oteste siromahu. 15 S kojim pravom narod moj tla?ite i gazite lice siromaha?" - rije? je Jahve, Gospoda nad Vojskama. Prigovor ženama 16 I re?e Jahve: "Što se to ohole k?eri sionske te ispružena vrata hode, okolo okom namiguju, koracima sitnim koracaju, grivnama na nozi zveckaju? 17 O?elavit ?e Gospod tjeme k?eri sionskih, obnažit ?e Jahve golotinju njihovu." 18 U onaj ?e dan Gospod strgnuti sve ?ime se ona ponosi: ukosnice i mjese?i?e, 19 naušnice, narukvice i koprene, 20 poveze, lan?i?e, pojaseve, bo?ice s miomirisima i privjese, 21 prstenje i nosne prstenove, 22 skupocjene haljine i plašteve, prijevjese i torbice, 23 zrcala i košuljice, poveza?e i rupce. 24 Mjesto miomirisa, smrad; mjesto pojasa, konopac; mjesto kovr?a, tjeme obrijano; mjesto gizdave halje, kostrijet; mjesto ljepote, žig. Jeruzalemske udovice 25 Muževi tvoji od ma?a ?e pasti, junaci tvoji u kreševu.

4

1I sedam ?e se žena jagmiti za jednoga ?ovjeka - u dan onaj: "Svoj ?emo kruh jesti," re?i ?e, "i u halje se svoje obla?iti, daj nam samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu našu." Ostatak Jeruzalema 2 U onaj ?e dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spašenima u Izraelu. 3 Koji ostanu na Sionu i prežive u Jeruzalemu, zvat ?e se "sveti" i bit ?e upisani da u Jeruzalemu žive. Budu?a obnova 4 Kad Gospod spere ljagu k?eri sionskih i obriše s Jeruzalema krv prolivenu dahom suda i dahom što spaljuje, 5 sazdat ?e Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima što ondje budu zborovali oblak s dimom danju, a no?u sjaj ognja žarkoga. Jer, vrh svega Slava ?e biti zaklon 6sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, štit i uto?ište od pljuska i oluje. Pjesan o vinogradu

5

1Zapjevat ?u svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome. 2 Okopa ga, iskr?i kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da ?e uroditi grož?em, a on izrodi vinjagu. 4 Što još mogoh u?initi za svoj vinograd a da nisam u?inio? Nadah se da ?e uroditi grož?em, zašto vinjagu izrodi? 5 No sad ?u vam re?i što ?u u?initi od svog vinograda: plot ?u mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze. 7 Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se pravi?nosti, a eto vapaja. Kletve 8 Jao vama koji ku?u ku?i primi?ete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji. 9 Na uši moje re?e Jahve nad Vojskama: "Doista, mnoge ?e ku?e opustjeti, velike i lijepe, bit ?e bez žitelja. 10 Deset rali vinograda dat ?e samo ba?vicu, mjera sjemena dat ?e samo mjericu." 11 Jao onima što ve? jutrom na uranku žestokim se pi?em zalijevaju i kasno no?u sjede vinom raspaljeni. 12 Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih. 13 Stoga ?e u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odli?nici njegovi od gladi ?e umirati, puk njegov od že?i ?e gorjeti. 14 Da, Podzemlje ?e razvaliti ždrijelo, razjapit ?e ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odli?nici mu i mnoštvo sa svom grajom i veseljem! 17 Jaganjci ?e pasti kao na pašnjacima, a jarci ?e brstiti po ruševinama bogataškim. 18 Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom užadi i grijeh kolskim konopcem - 19 onima što govore: "Neka pohiti, neka pote?e s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se približi i završi naum Sveca Izraelova da bismo znali!" 20 Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim ?ine, a slatko gorkim! 21 Jao onima koji su mudri u svojim o?ima i pametni sami pred sobom! 22 Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u miješanju jakih pi?a; 23 onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskra?uju pravdu! 26 On podiže stijeg ratni narodu dalekom, zazviždi mu na kraj zemlje, i gle: brzo, spremno hita. 27 U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka pojas ne otpasuje, na obu?i ne driješi remena. 28 Strijele su mu dobro zašiljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su kopita konja njegovih, vihor su to?kovi bojnih mu kola.

6

1One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. 2 Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. 3 I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!" 4 Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. 5 Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer ?ovjek sam ne?istih usana, u narodu ne?istih usana prebivam, a o?i mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!" 6 Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; 7 dota?e se njome mojih usta i re?e: "Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten." 8 Tad ?uh glas Gospodnji: "Koga da pošaljem? I tko ?e nam po?i?" Ja rekoh: "Evo me, mene pošalji!" 10 Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi o?i, da o?ima ne vidi, da ušima ne ?uje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio." 11 Ja rekoh: "Dokle, o Gospode?" On mi odgovori: "Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez žitelja, dok ku?e ne budu bez ikoga živa, i zemlja ne postane pustoš, 12 dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit ?e zemlju, 13stane li u njoj još desetina, i ona ?e biti zatrta poput duba kad ga do panja posijeku. Panj ?e njihov biti sveto sjeme." Prva opomena Ahazu

7

1U dane judejskoga kralja Ahaza, sina Jotamova, sina Uzijina, aramski kralj Rason i izraelski kralj Pekah, sin Remalijin, zavojštiše na Jeruzalem, ali ga ne mogoše zauzeti. 2 Tada dojaviše domu Davidovu: "Aramci se utaborili u Efrajimu." Na tu vijest uzdrhta srce kraljevo i srce svega naroda, kao što u šumi drve?e ustrepti od vjetra. 3 I Jahve re?e Izaiji: "Izi?i pred Ahaza, ti i sin tvoj Šear Jašub, do nakraj vodovoda gornjeg ribnjaka na putu u Valjarevo polje. 6 Po?imo, rekoše, na Judeju, uplašimo je i osvojimo da u njoj zakraljimo sina Tabelova. 8 Damask je glava Aramcima, a Damasku je glava Rason; 10 Jahve opet progovori Ahazu i re?e mu: 11 "Zaišti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina." 12 Ali Ahaz odgovori: "Ne, ne?u iskati i ne?u iskušavati Jahvu." 13 Tada re?e Izaija: "?ujte, dome Davidov. Zar vam je malo dodijavati ljudima, pa i Bogu mom dodijavate! 14 Zato, sam ?e vam Gospodin dati znak: Evo, za?et ?e djevica i roditi sina i nadjenut ?e mu ime Emanuel! 17 Protiv tebe i protiv tvog naroda i protiv ku?e oca tvojega dovest ?e Jahve dane kakvih ne bijaše otkad se Efrajim odvoji od Jude - kralja asirskoga. 18 U dan onaj zazviždat ?e Jahve muhama na uš?u egipatskih rijeka i p?elama u zemlji asirskoj 19 da do?u i popadaju po strmim dolovima, po rasjelinama stijena, po svim trnjacima i svim pojilištima. 20 U dan onaj Gospod ?e obrijati britvom najmljenom s onu stranu Eufrata - kraljem asirskim - kosu s glave, dlake s nogu i bradu s obraza. 21 U dan onaj svatko ?e hraniti po kravu i dvije ovce 22 i od obilja mlijeka koje ?e mu dati hranit ?e se vrhnjem; vrhnjem i medom hranit ?e se koji god u zemlji preostanu. 23 U dan onaj gdje god bijaše tisu?u ?okota, vrijednih tisu?u srebrnika, izrast ?e dra? i trnje. 24 Onamo ?e polaziti sa strijelom i lukom, jer sva ?e zemlja u dra? i trnje zarasti. 25o svim gorama gdje se motikom kopalo nitko više ne?e i?i, straše?i se trnja i dra?a: onuda ?e goveda pasti i gaziti ovce." Ro?enje Izaijina sina

8

1Re?e Jahve: "Uzmi veliku plo?u i napiši na njoj ljudskim pismom: Maher Šalal Haš Baz - Brz grabež - hitar plijen." 2 Potom uzeh vjerne svjedoke, sve?enika Uriju i Zahariju, sina Berekjina. 3 Približih se proro?ici te ona za?e i rodi sina. Jahve mi re?e: "Nazovi ga Maher Šalal Haš Baz, 5 I opet mi re?e Jahve: 6 "Jer narod ovaj odbacuje mirne teku?ice Šiloaha, a drš?e pred Rasonom i pred sinom Remalijinim, 7 navest ?e Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku - kralja asirskog i svu slavu njegovu - i ona ?e izi?i iz rukava svoga, preliti se preko svih obala; 10 Kujte naum - bit ?e uništen, dogovarajte se samo, bit ?e uzalud, jer s nama je Bog! Jahve kamen spoticanja 11 Jer, ovako mi re?e Jahve, kad me rukom uhvatio i opomenuo da ne idem putem kojim narod ovaj ide: 12 "Ne zovite urotom sve što narod ovaj urotom zove; ne bojte se ?ega se on boji i nemajte straha. 14 On ?e vam biti zamka i kamen spoticanja i stijena posrtanja za obje ku?e Izraelove, zamka i mreža svim Jeruzalemcima. 15 Mnogi ?e od njih posrnuti, pasti, razbiti se, zaplesti se, uhvatiti." Izaijina besjeda u?enicima 16 Pohrani ovo svjedo?anstvo, zape?ati ovu objavu me?u u?enicima svojim: 17 ?ekat ?u Jahvu koji je lice svoje sakrio od doma Jakovljeva - u njega ja se uzdam. 18 Evo, ja i djeca koju mi Jahve dade Izraelu smo znak i znamenje od Jahve nad Vojskama što prebiva na Gori sionskoj. 19 Reknu li vam: "Duhove pitajte i vra?e koji šap?u i mrmljaju" - dakako, narod mora pitati svoje "bogove" i za žive u mrtvih se raspitivati! - 20 Uza Zakon! Uza svjedo?anstvo! Tko ne rekne tako, zoru ne?e do?ekati. Hod u no?i 23 jer više ne?e biti mraka gdje je sad tjeskoba. Bogojavljenje

9

1Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. 3 Teški jaram njegov, pre?ku što mu ple?a pritiskaše, šibu njegova goni?a slomi kao u dan midjanski. 4 Da, sva bojna obu?a, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet ?e i bit ?e ognju hrana. 5 Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na ple?ima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vje?ni, Knez mironosni. 7 Gospod posla rije? protiv Jakova i ona pade na Izraela. 8 Sazna je sav narod njegov, Efrajim i stanovnici Samarije koji govorahu naduta i ohola srca: 9 "Opeke nam popadaše, gradit ?emo od tesanika; sasjekoše nam divlje smokve, cedre ?emo posaditi." 12 Ali se narod nije obratio onom koji ga je b§io, ne tražiše Jahvu nad Vojskama. 13 Zato Jahve odsije?e Izraelu glavu i rep, palmu i rogoz u jednom danu. 14 Starješina i odli?nik - to je glava; prorok, u?itelj laži - to je rep. 18 Plamti zemlja od gnjeva Jahvina, narod ognju hrana postaje. Nitko ni brata svog ne štedi, <19b> svatko jede meso svog susjeda. 19 Proždire zdesna, i opet je gladan; guta slijeva, i opet sit nije:

10

10Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tla?iteljske; 2 koji uskra?uju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da oplja?kaju sirote! 3 Što ?ete ?initi u dan kazne kad izdaleka propast do?e? Kom ?ete se za pomo? ute?i, gdje ostaviti blago svoje 5 Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje! 7 Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, ve? u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda. 8 Govoraše: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi? 9 Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask? 10 Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije, 11 kao što u?inih sa Samarijom i kumirima njenim, ne?u li u?initi s Jeruzalemom i s likovima njegovim?" 12 I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit ?e plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih o?iju. 13 Jer re?e: "U?inih snagom svoje ruke i mudroš?u svojom, jer sam uman; uklonih me?e narodima i blaga njihova oplja?kah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima. 14 Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao što se kÓupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepe?e, kljun otvori, zapiju?e." 16 Jahve nad Vojskama poslat ?e stoga gojaznima njegovim skon?anje, slavu ?e mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje. 19 ostatak stabala šumskih bit ?e lako izbrojiti - dijete ?e ih lako popisati. Ime Šear Jašub 20 U onaj dan: Ostatak Izraelov i preživjeli iz ku?e Jakovljeve ne?e se više oslanjati na onoga koji ih bije, ve? ?e se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova. 21 Ostatak ?e se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome. Najava uništenja 22 Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo ?e se Ostatak njegov vratiti. Odre?eno je uništenje, pravda se prelila, 23 Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat ?e, kako odredi, svu zemlju. Proroštvo 24 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "O narode moj što prebivaš na Sionu, ne boj se Asira kad te šibom tu?e, kad štap diže na tebe. 25 Jer, još malo, vrlo malo, i gnjev moj ?e prestati, moja ?e ih jarost uništiti." 28 Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlaže. 29 Prelaze klance, u Gebi im je no?ište; Rama drš?e, Gibea Šaulova bježi. 30 Vi?i iza glasa, Bat Galime! Slušaj ga, Lajšo! Odgovori mu, Anatote! 31 Madmena pobježe, utekoše stanovnici gebimski. 32 Još danas zaustavit ?e se u Nobu, rukom prijeti gori K?eri sionske, Brijegu jeruzalemskom. 33 Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kreše grane silom strahovitom: najviši su vršci posje?eni, ponajviši sniženi. 34 sjekirom pada šumska guštara, sa slavom svojom pada Libanon. Dolazak pravednoga kralja 3 Prodahnut ?e ga strah Gospodnji: ne?e suditi po vi?enju, presu?ivati po ?uvenju, 5 On ?e pravdom opasati bedra, a vjernoš?u bokove. 8 Nad rupom gujinom igrat ?e se dojen?e, sisan?e ?e ruku zavla?iti u leglo zmijinje. 9 Zlo se više ne?e ?initi, ne?e se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja ?e se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. Povratak izgnanika 10 U dan onaj: Jišajev izdanak, dignut kao stijeg narodima, puci ?e željno tražiti. I prebivalište njegovo bit ?e slavno. 11 U dan onaj: Jahve ?e drugi put ruku pružiti da otkupi Ostatak svoga naroda, one što ostanu iz Asira i iz Egipta, iz Patrosa, Kuša i Elama, iz Šineara, Hamata i s morskih otoka. 12 Podignut ?e stijeg narodima, sabrat ?e Izraelu prognanike i skupiti Judi raspršene sa sva ?etiri kraja zemlje. 16it ?e cesta Ostatku njegova naroda, koji preživio bude iz Asira, kao što bijaše Izraelcima kad izi?oše iz zemlje egipatske. Pjesma zahvalnica

12

12Re?i ?eš u dan onaj: Hvalim te, Jahve, razgnjevi se ti na mene, ali se odvratio gnjev tvoj i ti me utješi! 2 Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Jahve snaga moja i pjesma, on je moje spasenje. 3 I s radoš?u ?ete crpsti vodu iz izvora spasenja. 4 Re?i ?ete u dan onaj: Hvalite Jahvu prizivajte ime njegovo! Objavite narodima djela njegova, razglašujte uzvišenost imena njegova! 5 Pjevajte Jahvi, jer stvori divote, neka je to znano po svoj zemlji! 6i?ite i radujte se, stanovnici Siona, jer je velik me?u vama Svetac Izraelov! 3. PROROŠTVA O STRANIM NARODIMA Protiv Babilona

13

13Proroštvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov. 2 Na goletnu brdu dignite zastavu, vi?ite im iz sveg grla. Mašite rukom neka do?u na vrata kneževska. 3 Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje junake koji slave veli?anstvo moje. 4 ?uj! Žagor na gorama kao od silna naroda. ?uj! Buka kraljevstava, sakupljenih naroda. To Jahve nad Vojskama za boj vojsku pregleda. 5 Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni - Jahve i oru?a gnjeva njegova - da svu zemlju poharaju. 9 Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike. 10 Jer nebeske zvijezde a ni Štapci ne?e više sjati svjetloš?u, pomr?at ?e sunce ishode?i i mjesec ne?e više svijetliti. 11 Kaznit ?u svijet za zlo?u, bezbožnike za bezakonje, dokraj?it ?u ponos oholih, poniziti nadutost silnika. 13 Nebesa ?u potresti, maknut ?e se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov. 15 Koga stignu, probost ?e ga: koga uhvate, ma?em ?e sasje?i; 16 pred o?ima smrskat ?e im dojen?ad, oplja?kati ku?e, silovati žene. 17 Gle, podižem na njih Medijce što ne cijene srebra i preziru zlato. 18 Svi ?e mladi?i biti pokošeni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe ne?e se smilovati, nad djecom im se oko ne?e sažaliti. 21 Po?ivat ?e on dje zvijeri pustinjske, sove ?e im napuniti ku?e, nojevi ?e ondje stanovati, jarci plesati. 22ene ?e zavijati iz njegovih pala?a, a ?aglji iz raskošnih dvorova... Vrijeme se njegovo bliži, dani mu se ne?e produžiti. Povratak iz progonstva

14

14Da, smilovat ?e se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da po?ine u svojoj zemlji. Pridružit ?e im se došljak i priklju?iti se domu Jakovljevu. 2 Sami ?e narodi po njih do?i i odvesti ih u njihov kraj, a njih ?e Dom Izraelov baštiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluškinje. I zarobit ?e one koji njih bijahu zarobili i gospodovat ?e nad svojim tla?iteljima. Satira o smrti silnika 3 U dan kad ti Jahve dade da po?ineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše, 4 zapjevat ?eš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tla?enja? 5 Jahve slomi štap zlikova?ki i žezlo vladarsko 7 Po?iva, miruje sva zemlja kli?u?i od radosti. 8 Nad tobom se raduju ?empresi i cedri libanonski: "Otkako si pao, ne dolaze nas više sje?i!" 9 Zbog tebe se uzbudi Podzemlje da te do?eka kada do?eš. U tvoju ?ast ono budi sjene, sve zemaljske mogu?nike, ono diže s prijestolja sve kraljeve naroda. 11 Oholost se tvoja sruši u Podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokriva?. 12 Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? 15 A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije!" 16 Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: "Je li to ?ovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima, 17 koji je u pustinju svijet obra?ao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije ku?i otpuštao?" 18 Kraljevi naroda svi u ?asti po?ivaju, svaki u svojoj grobnici. 20 Ne?eš se združiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uništio i narod svoj poklao. I nikad se više ne?e spominjati pleme zlikova?ko. 21 Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se više ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta! Proroštvo protiv Babilona 22 Ustat ?u na njih - rije? je Jahve nad Vojskama - i zatrt ?u Babilonu ime i ostatak, rod i porod - rije? je Jahvina. 23 Dat ?u ga u posjed ježevima i mo?varama. Pomest ?u ga metlom zatornom - rije? je Jahve nad Vojskama. Slom Asirije 24 Zakleo se Jahve nad Vojskama: "Što zamislih, zbit ?e se, što naumih, izvršit ?e se! 25 Skršit ?u Asur u svojoj zemlji, zgazit ?u ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih ?e spasti, spast ?e im s ple?a breme njegovo." 26 Takva je odluka stvorena protiv ?itave zemlje; takva je ruka pružena protiv svih naroda! 27 A kad Jahve nad Vojskama odlu?i, tko da se usprotivi? Kada ruku ispruži, tko da je odvrati? Opomena Filistejcima 28 One godine kad je umro kralj Ahaz, bi objavljeno ovo proroštvo: 29 Ne raduj se, sva Filistejo, što se slomi štap koji te udarao, jer ?e iz korijena zmijinjeg iza?i ljutica što ?e izle?i zmaja krilatoga. 30 Ubogi ?e pasti na mojim pašnjacima i u pouzdanju po?ivati siromasi; gla?u ?u pomoriti rod tvoj i pobiti što od tebe ostane. 31 Kukajte, vrata! Zapomaži, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i ?ete njegove ne napušta nitko! 32 ?e se tad odgovoriti glasnicima naroda? "Jahve zasnova Sion, i u njem su zašti?eni siromasi njegova naroda." Tužaljka nad Moabom

15

15Proroštvo o Moabu. Obno? opustošen, šaptom pade Ar Moab! Obno? opustošen, šaptom pade Kir Moab! 2 Uspinju se u hram dibonski, na uzvišice da pla?u; nad Nebom i nad Medebom Moab nari?e! Sve su glave ostrižene, a sve brade obrijane; 3 na ulicama obla?e vre?e, na njegovim krovovima lele?u! Na njegovim trgovima svi nari?u i suze prolijevaju. 4 Jau?u Hešbon i Eleala, do Jahasa jauk se ?uje. Zato drš?u bokovi Moabu, strepi duša njegova; 5 srce Moabovo jeca, bjegunci mu idu do Soara. Da, uz brdo Luhit uspinju se pla?u?i; putem horonajimskim razliježe se jauk nad propaš?u. 6 Da! Vode nimrimske postadoše pustinja: trava usahla, bilja nestalo, zelenila više nema. 7 Zato ste?evinu koju stekoše i ono što prištedješe nose preko Potoka vrba. 8 Da! Jauk se razliježe po kraju moapskom: kukanje mu do Eglajima, kukanje mu do Beer Elima. 9! Vode dimonske krvi su pune, i još jednu nesre?u dodajem Dimonu: jednog lava na moapske bjegunce i na preživjele u zemlji. Moapci bježe u Judeju

16

16Šaljite jaganjce vladaru zemlje, od Stijene prema pustinji do gore K?eri sionske. 2 Kao razbjegle ptice, kao raspršeno gnijezdo bit ?e k?eri moapske na arnonskim gazovima. 3 Daj nam savjet, stvori odluku! Sred podneva sjenu svoju kao no? razastri. Sakrij izagnane, ne izdaj bjegunca. 4 Daj da kod tebe borave prognanici moapski, budi im okriljem pred pustošnikom. Kad se skon?a tla?itelj, kad nestane pustošnika, kad ugnjeta? iš?ezne iz zemlje, 5 u?vrstit ?e se prijesto u blagosti i na njemu ?e vjerno stolovati, u šatoru Davidovu, sudac koji pravo ište i pravdu ?ini. Tužaljka nad Moabom 6 ?uli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, za ponos, oholost i uznositost; isprazno je njegovo hvastanje. 7 Zato kuka Moab, nad Moabom svi jau?u, za kola?ima grož?anim iz Kir Heresa jau?u posve slomljeni. 8 Jer uvenuše nasadi hešbonski, trsje sibmansko, i liš?e su mu pomlatili gospodari naroda. Sezaše do Jazera, zamicaše u pustinju; izdanci mu dosezahu sve do mora. 9 Zato pla?em za trsjem sibmanskim kao što pla?e Jazer, suzama te ja zalijevam, Hešbone i Elealo! Nad plodovima tvojim, nad jematvom, krik se za?u; 10 nestade iz vo?njaka veselja i radosti. U vinogradima ne pocikuje se, ne kli?e se od radosti; ne mastÄi se vino u kaci, zamuknu podvikivanje. 11 Zato utroba moja za Moabom poput harfe drš?e, a grudi mi za Kir Herešom. 12 Zaludu se pokazuje Moab, umara se na uzvišicama dolaze?i u svetište da se moli: ništa posti?i ne?e. Proroštvo o Moabu 13 Ovo je rije? koju neko? re?e Jahve protiv Moaba. 14ada govori Jahve ovako: "Za tri godine, godine najamni?ke, slava ?e Moabova, sa svim velikim mnoštvom njegovim, potamnjeti, a što od nje ostane, bit ?e maleno, slabo i nemo?no." O Damasku

17

17Proroštvo o Damasku. Gle, prestat ?e Damask biti gradom i postat ?e hrpom ruševina; 2 njegovi gradi?i, dovijek napušteni, bit ?e pašnjak stadima; ležat ?e u njima i nitko ih ne?e tjerati. 3 Izgubit ?e Efrajim utvrde, a Damask kraljevstvo; ostatku Arama zbit ?e se što i slavi sinova Izraelovih - rije? je Jahve nad Vojskama. 4 U onaj dan smanjit ?e se slava Jakovljeva, spast ?e salo tijela njegova. 6 ostat ?e samo pabirci; ili kao kad se otresa maslina: dvije-tri uljike sasvim na vrhu, ?etiri ili pet na granama drveta - rije? je Jahve, Boga Izraelova. Kraj idolopoklonstva 7 U onaj dan ?ovjek ?e pogledati na svog Stvoritelja i upraviti o?i k Svecu Izraelovu. 8 Ne?e više gledati žrtvenika, djela svojih ruku, ne?e više gledati onoga što njegovi prsti stvoriše: ašere i sun?ane stupove. Protiv Adonisovih vrtova 9 U onaj ?e dan gradovi tvoji biti napušteni, kao što bjehu napušteni hivijski i amorejski kad ih ostaviše pred Izraelcima, i opustjet ?e, 14e?er eto straha; prije svanu?a više ga nema: to je sudba onih koji nas plijene i kob onih što nas plja?kaju. Proro?anstvo protiv Kuša

18

18Jao zemlji krilatih kukaca s one strane rijeka kuških, 2 tebi koja šalješ morem glasnike i vodom u ?amcima rogoznim. Idite, brze skorote?e, k narodu stasitu, tamnoputu, k narodu kog se boje odvajkada, narodu žilavu, zavojeva?u, ?ija je zemlja rijekama izbrazdana. 3 Svi stanovnici kruga zemaljskoga, i vi, žitelji zemlje, kad se zastava na brdu digne, gledajte; kad rog zatrubi, slušajte. 5 Prije berbe, kad loza ocvate i cvijet u grozdove dozri, nožima ?e posje?i mladice, povezati, ukloniti grane. 6 Svi ?e biti ostavljeni grabljivicama gorskim i zvijerima zemaljskim. Grabljivice ?e na njima ljetovati, zvijeri zemaljske zimovati." 7ono ?e vrijeme narod stasit i tamnoputan, narod kojega se boje odvajkada, narod žilav i zavojeva?ki, ?ija je zemlja izbrazdana rijekama, donositi darove Jahvi nad Vojskama, k mjestu imena Jahve nad Vojskama - na goru Sion. Protiv Egipta

19

19Proroštvo o Egiptu. Gle, Jahve sjedi na brzu oblaku, u Egipat dolazi. Drš?u pred njim idoli egipatski, u njedrima premire srce Egip?ana. 2 Podbost ?u Egip?ane protiv Egip?ana, i brat ?e se s bratom svojim boriti, drug s drugom, grad s gradom, a kraljevstvo s kraljevstvom. 3 Egiptu se pamet muti, ja spre?avam njegove naume; oni traže idole i vra?e, opsjenare i gatare. 4 Egip?ane ja predajem u ruke gospodaru okrutnu, kralj silovit njima ?e vladati - rije? je Jahve nad Vojskama. 5 Nestat ?e vode iz mora, presahnut ?e i presušiti Rijeka, 6 zaudarat ?e prokopi, spast ?e rukavci Rijeke egipatske i presušiti. Uvenut ?e trska i sita, 8 Tužit ?e ribari, kukat ?e svi što u Nil udicu bacaju; jadikovat ?e oni što u vodi mrežu razapinju. 9 Postidjet ?e se lanari, grebenari i tka?i bijela tkanja. 10 Snuždit ?e se tkalci, rastužiti radnici. 11 Pravi su lu?aci knezovi soanski, mudri savjetnici faraonovi glupo svjetuju; kako se usu?ujete re?i faraonu: "U?enik sam mudraca, u?enik drevnih kraljeva?" 13 Ludi su knezovi taniški, prevareni knezovi memfiški, oni zavode Egipat, glavare njegovih plemena. 15 U Egiptu više ne može uspjeti ništa od onog što ?ine glava i rep, palma i sita. Obra?enje Egipta i Asirije 16 U onaj ?e dan Egip?ani postati kao žene, drhtat ?e i strepiti od zamaha ruke Jahve nad Vojskama kojom ?e zamahnuti na njih. 17 Zemlja ?e Judina biti na užas Egiptu; kad god je se sjeti, strah ?e ga obuzeti zbog onoga što je Jahve nad Vojskama protiv njega naumio. 18 U onaj ?e se dan u zemlji egipatskoj pet gradova što govore kanaanskim jezikom zakleti Jahvi nad Vojskama; jedan ?e se od njih zvati Ir Hahres. 19 U onaj ?e dan biti žrtvenik Jahvin usred zemlje egipatske i stup posve?en Jahvi blizu granice njegove. 20 To ?e Jahvi nad Vojskama biti znak i svjedo?anstvo u egipatskoj zemlji. Kad zazovu Jahvu protiv tla?itelja, on ?e im poslati spasitelja i vo?u da ih izbavi. 21 I objavit ?e se Jahve Egip?anima, i u onaj ?e dan Egip?ani spoznati Jahvu; služit ?e mu žrtvama i prinosima, zavjetovat ?e se i izvršavati zavjete. 22 Jahve ?e teško udariti Egip?ane, ali ?e ih iscijeliti; obratit ?e se oni Jahvi i on ?e ih uslišiti i iscijeliti. 23 U onaj ?e dan i?i cesta od Egipta do Asirije. Asirci ?e dolaziti u Egipat, a Egip?ani u Asiriju. Egipat i Asirija služit ?e Jahvi. 24 U onaj ?e dan Izrael, tre?i s Egiptom i Asirijom, biti blagoslovljen usred zemlje.

20

10U godini kad je vrhovni vojskovo?a, koga bijaše poslao Sargon, kralj asirski, došao u Ašdod, napao ga i zauzeo, 2 u to vrijeme re?e Jahve po Izaiji, sinu Amosovu: "Hajde, skini kostrijet s bokova i obu?u izuj s nogu." On to u?ini te i?aše gol i bos. 3 Tada re?e Jahve: "Kao što je sluga moj Izaija tri godine išao gol i bos kao znak i znamenje Egiptu i Kušu, 4 tako ?e kralj asirski odvesti sužnje iz Egipta i izgnanike iz Kuša, mlade i stare, gole i bose, otkrivenih zadnjica, sramote Egipta. 5 Zbunit ?e se tad i posramiti zbog Kuša, svoje uzdanice, i Egipta, svojega ponosa.

21

11Proroštvo primorskoj pustinji. Kao što vihori, huje?i nad Negebom, dolaze iz pustinje, kraja strahotna 2 - otkri mi se u strašnom vi?enju - tako plja?kaš plja?ka, pustošnik pustoši. "Navali, Elame, opsjedni, Medijo! Dokraj?it ?u sve jauke." 4 Srce mi drš?e, groza me obuze, sumrak za kojim ?eznuh postade mi užas. 5 Postavljaju stol, prostiru stolnjak, jede se i pije ... Ustajte, knezovi, mažite štit! 7 Vidi li konjanike, jaha?e udvojene, jaha?e na magarcima, jaha?e na devama, neka dobro pazi s pažnjom napetom!" 8 A stražar viknu: "Povazdan, Gospodaru, stojim na stražarnici, ?itavu no? na straži prostojim." 9 I gle, dolaze konjanici, jaha?i udvojeni. Oni mi viknuše, oni rekoše: "Pade, pade Babilon! Svi kipovi njegovih bogova o zemlju se razbiše." 10 Omla?eno žito, ?edo gumna moga, što ?uh od Jahve nad Vojskama, Boga Izraelova, objavih vam! Odgovor Edomcima 11 Proroštvo o Edomu. Vi?u mi iz Seira: "Stražaru, koje je doba no?i? Stražaru, koje je doba no?i?" 12 Stražar odgovori: "Dolazi jutro, a zatim opet no?. Ho?ete li pitati, pitajte, vratite se, do?ite!" Opomena Arapima 13 Proroštvo o Arapima. U šikarama pustinjskim po?ivate, dedanske karavane. 14 Vodu iznesite pred žedne, stanovnici zemlje temske, izi?ite s kruhom pred bjegunca. 15 Pred ma?evima bježe oni, pred ma?em trgnutim, pred lukom zapetim, pred bojem žestokim. Protiv Kedra 16 Da, ovako mi re?e Gospod: "Još jedna godina, godina nadni?arska, i nestat ?e sve slave Kedrove. 17d mnogobrojnih strijelaca me?u hrabrim sinovima Kedrovim malo ?e ih ostati." Tako je govorio Jahve, Bog Izraelov. Protiv radovanja u nevrijeme

22

12Proroštvo o Dolini vi?enja: Što ti je da uzlaziš sav na krovove, 3 glavari svi ti zajedno pobjegoše, u ropstvo padoše luka ne napevši. Zasužnjeni su svi tvoji knezovi, zalud umakoše daleko. 4 Zato velim: "Ostavite me, zaplakat ?u gorko; nemojte me tješiti zbog uništenja naroda moga." 5 Jer ovo je dan pometnje i rasula od Jahve, Gospoda nad Vojskama. U Dolini vi?enja zid se ruši, vapaj za pomo? diže se u goru. 6 Elam tobolac uzima, Aram konja jaše, a Kir štit otkriva. 7 Krasne doline tvoje pune su bojnih kola, konjanici stižu pred vrata. 8 Tako pada Judi zaštita. Protiv vojnih priprema U onaj dan svrnuo si pogled na oružje u Šumskoj ku?i. 9 Vidjeste da u gradu Davidovu ima mnogo pukotina. Sabraste vodu iz Donjega ribnjaka. 10 Prebrojiste ku?e jeruzalemske, porušiste ku?e da zid u?vrstite. 12 Gospod, Jahve nad Vojskama, pozivaše vas u dan onaj da pla?ete i tugujete, da obrijete glave i pripašete kostrijet. 13 A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i piju vino: "Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti." 14 Ali Jahve nad Vojskama objavi mi: "Dok ne umrete, grijeh taj ne?e vam se oprostiti", re?e Jahve, Gospod nad Vojskama. Protiv Šibne 15 Ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama: "Hajde, idi k onom dvorjaninu, k Šibni, nadstojniku dvora, 17 Gle, Jahve ?e te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno ?e te uhvatiti, 18 smotat ?e te u klupko, kao loptu te baciti po zemlji širokoj! Ondje ti ?eš umrijeti, s kolima što ti bijahu na slavu, ti, sramoto dvoru svoga gospodara!" Druga besjeda protiv Šibne 19 Lišit ?u te tvoje službe, otjerat te sa tvog mjesta; 20 i pozvat ?u svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina. 22 Metnut ?u mu na ple?a klju? od ku?e Davidove: kad otvori, nitko ne?e zatvoriti, kad zatvori, nitko ne?e otvoriti. 23 Kao klin zabit ?u ga na tvrdu mjestu; i postat ?e prijesto slave domu oca svojega. Propast 24 O njega ?e se vješati sva slava njegova doma o?inskog, izdanci i potomstvo, sve malo posu?e, od zdjelica do ?upova. 25naj dan - rije? je Jahve nad Vojskama - izvu?i ?e se klin zabijen na tvrdu mjestu, slomit ?e se i pasti. I sav teret što je visio na njemu razbit ?e se, jer je Jahve govorio. O Tiru i Sidonu

23

13Proroštvo o Tiru. Kukajte, la?e taršiške, jer vaša je tvr?a razorena! Javljeno im je dok se iz kitimske vra?ahu zemlje. 2 Umuknite, stanovnici primorja, trgovci sidonski, kojih su glasnici brodili morem po vodi velikoj. 3 Sjetva Nila, žetva Rijeke, bijaše njegovo bogatstvo. On bijaše sajmište narodima. 5 Uzdrhtat ?e Egip?ani kad o Tiru vijest ?uju. 6 Otplovite u Taršiš, kukajte, stanovnici primorja. 7 Je li to vaš grad veseli što postoji od davnih davnina i noge ga daleko nosile da se ondje naseli? 8 Tko li je to odlu?io protiv Tira okrunjenog, kojeg trgovci bijahu knezovi a prekupci odli?nici zemlje? 9 Jahve nad Vojskama odlu?i tako da osramoti ponosnu slavu, da ponizi sve odli?nike zemlje. 10 Obra?uj zemlju, k?eri taršiška, tvoje luke više nema! 11 Ruku svoju Gospod diže na more i kraljevstvima zadrma. Zapovjedi Jahve da se razore tvr?ave kanaanske. 12 Rekao je: "Ne?eš više klikovati, okaljana djevice, k?eri sidonska!" Ustani i idi u Kitim; ni ondje ne?eš imati mira. 13 Evo zemlje kitimske ... podižu se kule opsadne, razaraju utvrde, sve je ruševina. 14 Kukajte, brodovi taršiški, razorena je vaša tvr?ava! Tir u ropstvu 15 Dogodit ?e se, u onaj dan, da ?e Tir biti zaboravljen sedamdeset godina, kao dani jednoga kralja. A poslije sedamdeset godina Tiru ?e biti kao bludnici iz pjesme: 16 "Uzmi citaru i ski?i se gradom, bludnice zaboravljena! Sviraj lijepo, pjevaj mnogo, da te se spomenu!" 17 Poslije sedamdeset godina pohodit ?e Jahve Tir. I grad ?e opet dobivati svoju pla?u bludni?ku. Podavat ?e se bludu sa svim kraljevstvima svijeta na licu zemlje. 18 ?e njegova dobit i pla?a biti posve?ena Jahvi; ne?e se zgrtati ni ?uvati, nego ?e njegova dobit biti za one koji prebivaju pred Jahvom da imaju hrane do sita i doli?nu odje?u. 4. APOKALIPSA Sud

24

14Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je, nakazi joj lice, raspršuje stanovnike njene. 3 Opustošena ?e biti zemlja, oplja?kana sasvim, jer je Jahve odlu?io. 4 Zemlja tuži, vene, svijet gine, gasne, nebo sa zemljom propada. 5 Oskvrnjena je zemlja pod žiteljima svojim, jer prestupiše Zakon, pogaziše odredbu, Savez vje?ni razvrgoše. 6 Zato prokletstvo proždire zemlju, okajavaju stanovnici njeni. Zato su sažgani žitelji zemljini i malo je ljudi preostalo. Razoreni grad 7 Vino tuguje, loza vene, uzdišu svi što bijahu srca vesela. 8 Prestalo je veselje uz bubnje, zamrla je graja razigrana; umukla je glazba citara. 9 Ne pije se više vino uz pjesmu, ogrknu pi?e silovito. 10 Razoren je grad ništavila, zatvoren ulaz svim ku?ama. 11 Jauk po ulicama zbog vina, nesta svakog veselja, radost je iz zemlje prognana. 12 Tek pustoš ostade u gradu, u trijeske smrskana su vrata. 14 Oni glas podižu, kli?u od radosti; uznose s mora veli?ajnost Jahvinu. 15 I na istoku ime Jahve slave oni, na otocima mora ime Jahve, Boga Izraelova. 16 S kraja zemlje ?ujemo pjesme: "Slava Pravedniku!" Ali ja kažem: "Propadoh! Propadoh! Jao meni! Vjerolomci se iznevjeriše, nevjerom se, vjerolomci, iznevjeriše." 17 Strava, jama, zamka tebi, žitelju zemlje: 19 Zemlja ?e se grozno razbiti, zemlja ?e se strašno raspu?i, zemlja ?e se silno uzdrmati, 20 zemlja ?e zateturati poput pijanca, zanjihat se poput kolibe; toliko ?e joj otežati bezakonje njeno da ?e pasti i ne?e više ustati. 21 I dogodit ?e se u onaj dan: Jahve ?e kazniti u visini Vojsku nebesku, a na zemlji sve kraljeve zemaljske; 22 bit ?e sakupljeni i zasužnjeni u jami, zatvoreni u tamnicu i nakon mnogih dana kažnjeni. 23rvenjet ?e mjesec, postidjet se sunce, jer ?e kraljevati Jahve nad Vojskama na gori Sionu i u Jeruzalemu i Slava ?e mu sjati pred starješinama. Molitva zahvalnica

25

15Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo ?udesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran, 2 jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvr?eno u ruševine. Tvr?a neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti ne?e. 3 Zato te slavi narod snažan, grad mo?nih plemena tebe se boji; 4 jer ti si uto?ište nevoljnom, uto?ište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon, jer ?ud je silni?ka kao pljusak zimski; 5 kao žega nad zemljom sušnom ti gušiš graju neprijatelja; kao žega sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjedni?ka. Mesijanska sve?anost 6 I Jahve nad Vojskama spremit ?e svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline so?ne, od vina staložena. 7 Na ovoj gori on ?e raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokriva? koji sva plemena pokrivaše 8 i uništit ?e smrt zasvagda. I suzu ?e sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti - sramotu ?e svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve re?e. 9 I re?i ?e se u onaj dan: "Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kli?imo i veselimo se spasenju njegovu, 10 jer ruka Jahvina na ovoj gori po?iva!" Moab je izgažen na svome mjestu kao što se gazi slama na buništu; 11 ondje on razmahuje rukama kao što ih razmahuje pliva? kada pliva. Ali Jahve obara njegovu ponositost i propinjanja ruku njegovih. 12oku tvr?u tvojih zidina on razvaljuje, na zemlju baca, u prah ruši. Pobjedni?ka pjesma

26

16U onaj dan pjevat ?u ovu pjesmu u zemlji Judinoj: "Tvrd grad mi imamo: za obranu nam On podiže zidove i predzi?a. 3 ?iji je zna?aj ?vrst, koji ?uva mir jer se u te uzda. 4 Uzdajte se u Jahvu dovijeka, jer Jahve je Stijena vje?na; 5 on obara one koji obitavahu visoko, razvaljuje tvr?u visoku, ruši u prah, sravnjuje sa zemljom, 6 te je gaze noge, noge ubogih i koraci nevoljnih." Psalam 7 Put je pravednikov prav, ti ravniš stazu pravednom. 8 Da, na stazi tvojih sudova željno te, Jahve, ?ekamo; ime tvoje i spomen tvoj duša nam žudi. 9 Dušom svojom žudim tebe no?u i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, u?e se pravdi stanovnici kruga zemaljskoga. 10 Ako se pomiluje opaki, on se ne u?i pravednosti. U zemlji pravednosti on ?ini bezakonje i ne obazire se na veli?anstvo Jahvino. 12 Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših. 13 Jahve, Bože naš, gospodarili su nama osim tebe drugi gospodari, ali tebe jedinog, ime tvoje, ?astimo. 14 Mrtvi ne?e oživjeti, sjene ne?e uskrsnuti, jer ti si ih kaznio i uništio i zatro svaki spomen na njih! 15 Umnožio si narod, Jahve, umnožio si narod, proslavio se, proširio sve granice zemlje! 16 Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna. 17 Kao što se trudna žena pred poro?ajem gr?i i vi?e u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom. 19 Tvoji ?e mrtvi oživjeti, uskrsnut ?e tijela. Probudite se i kli?ite, stanovnici praha! Jer rosa je tvoja - rosa svjetlosti, i zemlja ?e sjene na svijet dati. Proroštvo 20 Hajde, narode moj, u?i u sobe i vrata za sobom zatvori. Sakrij se ?askom dok jarost ne pro?e.

27

17U onaj dan kaznit ?e Jahve ma?em ljutim, velikim i jakim Levijatana, zmiju hitru, Levijatana, zmiju vijugavu, i ubit ?e zmaja morskoga. Jahvin vinograd 2 U onaj dan pjevajte mu, vinogradu vinorodnom: 3 Ja, Jahve, njega ?uvam, svaki ?as ga zalijevam, i da ga tko ne ošteti, danju i no?u stražim. 7 Je li ga udario kako udari one koji njega udarahu? Je li ga ubio kako ubi one koji njega ubiše? 8 Za kaznu ga potjera, izagna, odnese ga silnim dahom svojim u dan isto?njaka. 10 Jer opustje tvrdi grad, naselje je poharano, napušteno kao pustinja. Telad ondje pase - leži ondje, grmlje brsti. 11 Kad mu se osuše grane, lome ih, dolaze žene i oganj pale. Jer to je narod nerazuman, zato ga ne?e žaliti Stvoritelj, Tvorac mu se ne?e smilovati. Proroštvo 12 Jahve ?e u dan onaj klasje vrije?i od Eufrata do Potoka egipatskog, i bit ?ete pobrani jedan po jedan, djeco Izraelova. 13naj dan zatrubit ?e velika trublja, i do?i ?e izgubljeni u zemlji asirskoj, i koji bijahu izgnani u zemlju egipatsku, i poklonit ?e se Jahvi na Svetoj gori, u Jeruzalemu. 5. PJESME O SAMARIJI I JUDEJI Opomena Samariji

28

18Teško gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih, uvelu cvijetu blistava mu nakita - onima što uvrh plodnog dola leže vinom opijeni! 2 Evo, od Gospoda jaki i mo?ni, kao pljusak s tu?om, kao vihor razorni, prolom oblaka i povodanj, i svom ih snagom na zemlju baca. 3 Bit ?e izgažen nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih 4 i uveo cvijet blistava mu nakita uvrh plodnih dolina; bit ?e kao rana smokva prije ljeta: ?im je tko spazi, odmah je ubere. 5 U onaj dan Jahve nad Vojskama postat ?e kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda - 6 duh pravde onome koji sjedi na stolici suda?koj i sr?anost onome koji odbija napad na vrata. Protiv sve?enika i lažnih proroka 7 Oni posr?u od vina, teturaju od žestoka pi?a: sve?enici i proroci od žestoka pi?a posr?u; omami ih vino; teturaju od žestoka pi?a, posr?u u vi?enjima, ljuljaju se sude?i. 8 Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje ?ista mjesta nema! 9 "Koga on to u?i mudrosti, koga on upu?uje u objavu? Zar djecu odviknutu od mlijeka odbijenu od prsiju? 10 Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam." 11 Da, mucavim usnama i na stranom jeziku govorit ?e se ovom narodu. 12 On im re?e: "Evo po?inka, dajte umornom da otpo?ine! Evo odmora!" Ali ne htjedoše poslušati. 13 Zato ?e im Jahve ovako govoriti: "Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam", da hode?i padnu nauznak, da se razbiju, zapletu i uhvate. Protiv zlih savjetnika 14 Stoga ?ujte rije? Jahvinu, vi podsmjeva?i, vi što vladate narodom ovim koji je u Jeruzalemu. 15 Vi velite: "Sklopismo savez sa smr?u i s Podzemljem u?inismo sporazum. Kad pro?e bi? razorni, ne, ne?e nas dohvatiti, jer od laži na?inismo sebi sklonište i od obmane skrovište." Proroštvo 16 Stog ovako govori Jahve Gospod: "Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje ne?e propasti. 17 I uzet ?u pravo za mjeru, a pravdu za tezulju." Nastavak protiv zlih savjetnika I tu?a ?e vam zastrti sklonište od laži, a voda otplaviti skrovište; 19 kad god pro?e, dohvatit ?e vas; prolazit ?e svako jutro, danju i no?u. Samo ?e vas strah uputit u objavu. 21 Da, kao na gori Perasimu, Jahve ?e ustati, kao u Dolini gibeonskoj, on ?e se razjariti, da izvrši djelo svoje, djelo ?udnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnoviti. 22 Podsmijevanja se okanite, da vas ja?e okovi ne stegnu; jer ?uh da je od Gospoda, Jahve nad Vojskama, zemlji ovoj dosu?eno uništenje. Prispodoba s ora?em 23 Poslušajte i ?ujte glas moj, prisluhnite pomno moju besjedu. 24 Ore li ora? svakog dana, brazdi, brana njivu svoju? 25 A kad joj poravna površinu, ne sije li grahor, ne sipa li kumin? Pšenicu gdje treba, proso i je?am, i napokon raž po rubovima? 26 Bog ga njegov upu?uje, on ga u?i djelu pravom. 27 Ne mlati se grahor cijepom, ne?eš to?kom po kuminu, ve? se grahor štapom mlati, a kumin se prutom lupa. 28 A da li se žito tare? Ne, ne?eš ga dovijeka mlatiti: po njem ?eš pognat kolski to?ak i konje, ali ga zdrobiti ne?eš. 29o dolazi od Jahve nad Vojskama, savjetom divnog, mudroš?u velikog. O Jeruzalemu 2 pa ?u pritisnuti Ariel i nastat ?e jauk i lelek. Za mene ?eš biti Ariel, 3 opkolit ?u te kao David, rovovima okružiti, suprot tebi nasipe ?u di?i. 5 Kao sitna prašina bit ?e mnoštvo tvojih dušmana, kao pljeva razvijana - rulja silnika: i odjednom, u tren oka: 6 pohodit ?e te Jahve nad Vojskama grmljavinom, tutnjem, bukom velikom, vihorom, olujom i plamenim ognjem što proždire. 8 Bit ?e kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna želuca; i kao kad žedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako ?e se dogoditi mnoštvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske. 9 Stanite, skamenite se od ?uda, oslijepite i obnevidite! Pijani su, ali ne od vina, posr?u, ali ne od silna pi?a. 10 Jahve je izlio na vas duh obamrlosti, zatvorio je o?i vaše - proroke, zastro glave vaše - vidioce. Tajna objave 11 Zato ?e vam svako vi?enje biti kao rije?i u zape?a?enoj knjizi: dade li se kome tko zna ?itati govore?i: "De, ?itaj to!" - on ?e odgovoriti: "Ne mogu jer je zape?a?ena." 12 A dade li se kome tko ne zna ?itati govore?i: "?itaj to!" - on ?e odvratiti: "Ne znam ?itati." Prijetnja 13 Jahve re?e: "Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama ?asti, a srce mu je daleko od mene i njegovo štovanje nau?ena ljudska uredba, 14 zato ?u, evo, i dalje ?udno postupati s ovim narodom - ?udno i pre?udno: i propast ?e mudrost njegovih mudraca, pomra?it se umnost njegovih umnika." Protiv zlih savjetnika 15 Teško onima koji se od Jahve kriju da bi svoje sakrili namjere i koji u mraku djeluju i zbore: "Tko nas vidi i tko nas pozna?" 16 Kolike li naopakosti vaše! Cijeni li se glina kao lon?ar, pa da djelo rekne svome tvorcu: "NIje me on na?inio"? Ili lonac da rekne lon?aru: "On ne razumije ništa"? 17 Ne?e li se naskoro Libanon u vo?njak pretvoriti, a vo?njak izroditi u šumu? 18 I ?ut ?e u onaj dan gluhi rije?i knjige; oslobo?ene mraka i tmine, o?i ?e slijepih vidjeti. 20 jer ne?e više biti silnika, nestat ?e podsmjeva?a, istrijebit ?e se svi koji zlo snuju: 21 oni koji rije?ju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu postavljaju zamku i nizašto obaraju pravednika. 22 Zato ovako govori Jahve, Bog ku?e Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: "Ne?e se odsad više stidjeti Jakov i više mu ne?e lice blijedjeti, 23 jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit ?e ime moje." Svetit ?e Sveca Jakovljeva, bojat ?e se Boga Izraelova. 24ludjeli duhom urazumit ?e se, a oni što mrmljaju primit ?e pouku. Protiv poslanstva u Egipat

30

10Teško sinovima odmetni?kim! - rije? je Jahvina. Oni provode osnove koje nisu moje, sklapaju saveze koji nisu po mom duhu i grijeh na grijeh gomilaju. 2 Zaputiše se u Egipat, ne pitaju?i usta moja, da se uteku faraonovu zaklonu i da se zaštite u sjeni Egipta. 3 Zaklon faraonov bit ?e na sramotu, i na ruglo zaštita u sjeni Egipta. 4 Eno mu knezova ve? u Soanu, podanici stigoše u Hanes: 5 svi ?e se oni razo?arati u narodu beskorisnom, ne?e im biti na pomo? ni na korist, ve? na sramotu i porugu. Drugo proroštvo protiv poslanstva 6 Proroštvo o negepskim životinjama. Kroza zemlju nevolje i bijede, lavice i lava koji ri?u, ljutice i zmaja krilatog, nose oni blago na le?ima magaraca i bogatstvo na grbi deva, nose ga narodu beskorisnom. 7 Jer prazna je i ništavna pomo? Egipta, zato ga i zovemo: Rahab - danguba. Oporuka 8 Ded napiši na plo?u i zapiši u knjigu da vremenima budu?im svjedo?anstvo ostane. 9 Ovo je narod odmetni?ki, sinovi lažljivi, sinovi koji ne?e da slušaju Zakon Jahvin. 10 Vidovitima oni govore: "Okanite se vi?enja!" a vidiocima: "Ne prorokujte istinu! Govorite nam što je ugodno, opsjene nam prorokujte! 11 Skrenite s puta, zastranite sa staze, uklonite nam s o?iju Sveca Izraelova!" 13 grijeh ?e vam taj biti poput pukotine, visoko na zidu izbo?ene, koja prijeti rušenjem. 15 Jer ovako govori Jahve Gospod, Svetac Izraelov: "Mir i obra?enje - spas vam je, u smirenu uzdanju snaga je vaša. Ali vi ne htjedoste. 19 Da, pu?e sionski koji živiš u Jeruzalemu, više ne pla?i! ?im za?uje vapaj tvoj, odmah ?e ti se smilovati; ?im te ?uje, uslišit ?e te. 21 I uši ?e tvoje ?uti rije? gdje iza tebe govori: "To je put, njime idite", bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo. 22 Smatrat ?eš ne?istima svoje srebrne kumire i pozlatu svojih kipova; odbacit ?eš ih kao ne?ist i re?i im: "Napolje!" 23 A on ?e dati kišu tvojem sjemenu što ga posiješ u zemlju, i kruh kojim zemlja urodi bit ?e obilat i hranjiv. Stoka ?e tvoja pasti u onaj dan po prostranim pašnjacima. 24 Volovi i magarci što obra?uju zemlju jest ?e osoljenu krmu, ovijanu lopatom i vija?om. 25 I na svakoj gori i na svakome povišenom brijegu bit ?e potoka i rje?ica - u dan silnoga pokolja kad se kule budu rušile. 26 Tada ?e svjetlost mjese?eva biti kao svjetlost sun?ana, a svjetlost ?e sun?ana postati sedam puta ja?a, kao svjetlost sedam dana - u dan kad Jahve iscijeli prijelom svojemu narodu, izlije?i rane svojih udaraca. Propast Asirije 27 Gle, ime Jahve izdaleka dolazi, gnjev njegov gori, dim je neizdrživ. Usne su mu pune jarosti, jezik mu oganj što proždire. 28 Dah mu je kao potok nabujali što do grla seže. On dolazi da prosije narode rešetom zatornim, da stavi uzde zavodljive u ?eljusti naroda. 29 Tad ?e vam pjesma biti kao u no?ima blagdanskim, kad su srca vesela kao u onoga koji uza zvuke frule hodo?asti na Goru Jahvinu, k Stijeni Izraelovoj. 30 Jahve ?e zagrmjet glasom veli?ajnim i pokazat ruku svoju što udara u jarosnu gnjevu, sred ognja zatornog, iz olujna pljuska i krupÄe kamene. 31 Od glasa Jahvina prepast ?e se Asur, šibom ošinut. 33vna je pripravljen Tofet za Moleka - loma?a visoka, široka, mnogo ognja, mnogo drvlja. Dah gnjeva Jahvina, kao potok sumporni, njega ?e spaliti. Protiv Egipta 3 Egip?anin je ?ovjek, a ne Bog; konji su mu meso, a ne duh; kada Jahve rukom mahne, posrnut ?e pomaga? i past ?e onaj komu pomaže - svi ?e zajedno propasti. Jahve u borbi protiv Asirije 6 Vratite se onome od kog otpadoste tako duboko, sinovi Izraelovi. 7 Da, u onaj ?e dan svatko prezreti svoje kumire srebrne i zlatne što ih rukama sebi za grijeh na?iniste.

32

12Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi: 2 svaki je kao zavjetrina, uto?ište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari. 3 O?i vidovitih ne?e više biti slijepe, uši onih što ?uju slušat ?e pozorno; 6 Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da po?ini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati. 7 U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje. 8 U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje. Nehajnim ženama 9 Ustajte, žene nehajne, slušajte moj glas; k?eri lakoumne, ?ujte mi besjedu. 10 Za godinu i nekoliko dana drhtat ?ete, lakoumnice, jer jematve ne?e biti, plodovi se ne?e brati. 11 Drš?ite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnažite, oko bedara kostrijet opašite! 12 Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda; 13 zbog njiva naroda mojega što ra?aju trnjem i dra?em; zbog svih ku?a veselih, grada razigranog. 14 Jer, napuštena bit ?e pala?a, opustjet ?e bu?ni grad; Ofel i kula postat ?e brlog dovijeka - bit ?e radost divljim magarcima, paša stadima, 16 U pustinji ?e se nastaniti pravo, i pravda ?e prebivati u vo?njaku. 17 Mir ?e biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i uzdanje. 18 Narod ?e moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim po?ivalištima. 19 A šuma ?e biti oborena, grad ?e biti snižen. 20go vama: sijat ?ete kraj svih voda, puštaju?i vola i magarca da slobodno idu! Psalam nade u Jahvu 2 Jahve, smiluj nam se, u te se uzdamo! Budi mišica naša svako jutro, naš spas u doba nevolje. 3 Od silna tutnja pobjegoše narodi, ti ustade, raspršiše se puci 4 i plijen se skuplja kao što se kupe šaške, na nj ?e navaliti kao jato skakavaca. 5 Uzvišen je Jahve jer u visini stoluje, on puni Sion pravom i pravednoš?u. 6 Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo. Dolazak Jahvin 7 Gle, stanovništvo Arielovo kuka po ulicama, glasnici mironosni pla?u gorko. 8 Opustješe ceste, s putova nesta putnika; raskidaju se savezi, preziru se svjedoci, ni prema kome nema obzira. 9 Gine zemlja u žalosti, u stidu vene Libanon. Šaron je kao stepa, Bašan i Karmel ogolješe. 10 "Sada ?u ustati", veli Jahve, "sada ?u se di?i, sada uzvisiti. 11 Za?este sijeno, rodit ?ete slamu; dah moj proždrijet ?e vas kao oganj. 12 Narodi ?e biti sažgani u vapno, kao posje?eno trnje što gori u vatri. 13 ?ujte, vi koji ste daleko, što sam u?inio, a vi koji ste blizu poznajte mi snagu!" 14 Na Sionu strepe grešnici, trepet spopada bezbožnika: "Tko ?e od nas opstati pred ognjem zatornim, tko ?e od nas opstati pred žarom vje?nim?" 15 Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori, koji prezire dobit od prinude, koji otresa ruku da ne primi mito, koji zatiskuje uši da ne ?uje o krvoproli?u, koji zatvara o?i da ne vidi zlo: 16 on ?e prebivati u visinama, tvr?e na stijenama bit ?e mu uto?ište, imat ?e dosta kruha i vode ?e mu svagda dotjecati. Slavna budu?nost 17 O?i ?e ti gledati kralja u njegovoj ljepoti, promatrat ?e zemlju nepreglednu. 18 Srce ?e ti u strahu misliti: Gdje li je onaj što je brojio, gdje li onaj što je mjerio, gdje li onaj što je prebrajao mladi?e? 19 Ne?eš više vidjeti divljega naroda, naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora, jezika strana što ga nitko ne razumije. 21 Ondje nam je Jahve silni, umjesto rijeka i širokih rukavaca: ne?e onud pro?i nijedna la?a s veslima niti ?e koji bojni brod projedriti. 23 Užad ti je popustila, ne može držati jarbola ni razviti stijega, pa se dijeli golemo blago oteto - kljasti ?e se naplijeniti plijena! 22 Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš - on ?e nas spasiti. 24ijedan gra?anin ne?e re?i: "Bolestan sam!" Narodu što živi ondje krivnja ?e se oprostiti. Svršetak Edoma

34

14Pristupite, puci, da ?ujete, pomno slušajte, narodi; ?uj, zemljo, i sve što te ispunja, kruže zemaljski i sve što raste po tebi! 2 Jer razgnjevi se Jahve na sve narode, razjari se na svu vojsku njihovu. Izru?i ih uništenju, pokolju ih predade. 3 Leže njihovi pobijeni, smrad se diže od trupla mnogih, krv gorama prote?e, 5 Jer na nebu je opijeni ma? moj: gle, na Edom on se obara da kazni narod što ga prokleh. 6 Ma? Jahvin krvlju je opijen, omaš?en pretilinom, krvlju janje?om i jare?om, pretilinom bubrega ovnujskih. Jer Jahvi se u Bosri žrtva prinosi, veliko klanje u zemlji edomskoj. 8 jer Jahvi je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti. 9 Potoci se njegovi obr?u u smolu, prašina njegova u sumpor, i zemlja ?e mu postat smola gore?a. 11 Zaposjest ?e je jež i ?aplja, sova i gavran prebivat ?e u njoj. Rastegnut ?e nad njom uže pustoši i visak praznine. 13 Ni?i ?e trnje u njenim dvorcima, u tvr?avama kopriva i stri?ak, ona ?e biti jazbina ?agljima, ležaj nojevima. 14 Ondje ?e se sretat divlje ma?ke s hijenama, jarci ?e dozivati jedan drugoga; ondje ?e se odmarati Lilit našav po?ivalište. 16 Istražujte u knjizi Jahvinoj i ?itajte, nijedno od tog ne izosta, jer usta njegova tako narediše i duh njegov njih sakupi. 17 on im je ždrijeb bacio i ruka im njegova užetom zemlju odmjeri: d ovijeka ?e je oni posjedovati, od koljena do koljena nju ?e obitavati. Božji sud 3 Ukrijepite ruke klonule, u?vrstite koljena klecava! 4 Recite preplašenim srcima: "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!" 5 Sljepa?ke ?e o?i progledati, uši ?e se gluhih otvoriti, 8 Bit ?e ondje ?ista cesta, a zvat ?e se Sveti put: nitko ne?ist njime ne?e pro?i, bezumnici njime ne?e lutati.

36

16?etrnaeste godine Ezekijina kraljevanja asirski kralj Sanherib napade sve utvr?ene judejske gradove i osvoji ih. 2 Tada pošalje asirski kralj iz Lakiša u Jeruzalem kralju Ezekiji velikoga peharnika s jakom vojskom. On stade kod vodovoda Gornjeg ribnjaka, na putu u Valjarevo polje. 3 K njemu izi?e upravitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov. 5 Misliš li da su prazne rije?i ve? i savjet i snaga za rat? U koga se uzdaš da si se pobunio protiv mene? 8 Hajde, okladi se s mojim gospodarom, kraljem asirskim: dat ?u ti dvije tisu?e konja ako mogneš na?i jaha?e za njih. 9 Kako ?eš onda odoljeti jednome jedinom od najmanjih slugu moga gospodara? Ali ti se uzdaš u Egipat da ?e ti dati kola i konjanike! 11 Elijakim, Šebna i Joah rekoše velikom peharniku: "Molimo te, govori svojim slugama aramejski, jer mi razumijemo; ne govori s nama judejski da ?uje narod koji je na zidinama." 12 Ali im veliki peharnik odgovori: "Zar me moj gospodar poslao da ovo kažem tvojem gospodaru i tebi, a ne upravo onim ljudima koji sjede na zidinama, osu?eni da s vama jedu svoju ne?ist i piju svoju mokra?u?" 13 Tada se veliki peharnik uspravi i u sav glas povika na judejskom ove rije?i: "?ujte rije? velikoga kralja, kralja asirskoga! 15 Neka vas Ezekija ne hrabri pouzd anjem u Jahvu govore?i: Jahve ?e nas sigurno izbaviti: ovaj grad ne?e pasti u ruke kralju asirskom. 16 Ne slušajte Ezekije, jer ovako veli asirski kralj: Sklopite mir sa mnom, predajte mi se, pa neka svaki od vas jede plodove iz svoga vinograda i sa svoje smokve i neka pije vode iz svojega studenca 17 dok ne do?em i ne odvedem vas u zemlju kao što je vaša, u zemlju pšenice i mošta, u zemlju kruha i vinograda. 18 Ne dajte da vas Ezekija zaludi govore?i vam: Jahve ?e vas izbaviti. Jesu li bogovi drugih naroda izbavili svoje zemlje iz ruku asirskoga kralja? 19 Gdje su bogovi hamatski i arpadski, gdje su bogovi sefarvajimski, gdje su bogovi samarijski da izbave Samariju iz moje ruke? 21 Šutjeli su i ni rije?i mu nisu odgovorili, jer kralj bijaše zapovjedio: "Ne odgovarajte mu!" 22avitelj dvora Elijakim, sin Hilkijin, pisar Šebna i savjetnik Joah, sin Asafov, do?oše k Ezekiji, razdrijevši haljine, i saop?iše mu rije?i velikoga peharnika. Utjecanje Izaiji

37

17?uvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obu?e kostrijet i ode u Dom Jahvin. 2 Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i sve?eni?ke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. 5 Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, 8 Veliki peharnik vrati se i na?e asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše ?uo da je kralj otišao iz Lakiša. 9 Do?uo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavojštio na njega. Drugi Sanheribov pokušaj Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: 11 Ti znaš što su kraljevi asirski u?inili svim zemljama izru?ivši ih prokletstvu! A ti, ti li ?eš se spasiti? 12 Jesu li bogovi spasili narode koje su uništili moji oci: Gozance, Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru? 14 Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i pro?ita ga. Zatim u?e u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. 15 I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: 16 "Jahve nad Vojskama, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju. 17 Prikloni uho, Jahve, i po?uj! Otvori o?i, Jahve, i vidi! Sanheribove ?ujder rije?i koje poru?i da izruga Boga živoga. 18 Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove; 19 pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, ve? djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uništiše. 20 Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!" Izaijino proroštvo 22 Evo rije?i što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se, djevica, K?i sionska; za tobom maše glavom k?i jeruzalemska. 23 Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! 24 Po slugama si svojim vrije?ao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gorÄa, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu ja cedre najviše i ?emprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši, i vrt njegov šumoviti. 25 Kopao sam i pio sam vode tu?e; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske. 26 ?uješ li dobro? Odavna to sam snovao, odiskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline; 27 stanovnici njini, nemo?ni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom isto?nim. 28 Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vra?aš. 33 Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on u?i ne?e, ovamo strijele svoje ne?e izmetati, k njemu ne?e ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. 34 Vratit ?e se putem kojim je i došao, u grad ovaj ne?e u?i - rije? je Jahvina. 35 Grad ?u ovaj štitit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida." Sanheribova kazna 36 Tad izi?e An?eo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisu?a ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. 37 Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. 38noga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše ma?em i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon. Bolest Ezekijina i ozdravljenje 2 Ezekija se okrenu zidu i ovako se pomoli Jahvi: 3 "Ah, Jahve, sjeti se da sam pred tobom hodio vjerno i poštena srca i u?inio što je dobro u tvojim o?ima." I Ezekija briznu u gorak pla?. 4 Tada do?e rije? Jahvina Izaiji: 7 Izaija odgovori: "Evo ti znaka od Jahve da ?e u?initi što je rekao: 8 sjenu koja je sišla po stupnjevima Ahazova sun?anika vratit ?u za deset stupnjeva natrag." I vrati se sunce deset stupnjeva natrag po stupnjevima po kojima bijaše ve? sišlo. Ezekijina pjesan 9 Pjesan Ezekije, kralja judejskoga, kada se razbolio pa ozdravio od svoje bolesti: 10 "Govorio sam: U podne dana svojih ja moram oti?i. Na vratima Podzemlja mjesto mi je dano za ostatak mojih ljeta. 11 Govorio sam: Vidjet više ne?u Jahve na zemlji živih, vidjet više ne?u nikoga od stanovnika ovog svijeta. 12 Stan je moj razvrgnut, ba?en daleko, kao šator pastirski; poput tkalca moj si život namotao da bi me otkinuo od osnove. Od jutra do no?i skon?at ?eš me, 13 vi?em sve do jutra; kao što lav mrska kosti moje, od jutra do no?i skon?at ?eš me. 14 Poput laste ja piju?em, zapomažem kao golubica, uzgor mi se okre?u o?i, zauzmi se, jam?i za me. 15 Kako ?u mu govoriti i što ?u mu re?i? TÓa on je koji djeluje. Slavit ?u te sva ljeta svoja, premda s gor?inom u duši. 16 Gospodine, za tebe živjet ?e srce moje i živjet ?e moj duh. Ti ?eš me izlije?iti i vratiti mi život, 18 Jer Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u rupu u tvoju se vjernost više ne uzdaju. 19 Živi, živi, jedino on te slavi kao ja danas. Otac nau?ava sinovima tvoju vjernost. 20 U pomo? mi, Jahve priteci, i mi ?emo pjevati uz harfe sve dane svojega života pred Hramom Jahvinim." 21 Izaija naloži: "Donesite oblog od smokava, privijte mu ga na ?ir i on ?e ozdraviti." 22kija upita: "Po kojem ?u znaku prepoznati da ?u uzi?i u Dom Jahvin?" Babilonsko poslanstvo

39

19U to vrijeme posla babilonski kralj Merodak Baladan, sin Baladanov, pisma s darom Ezekiji, jer bijaše ?uo da se razbolio i ozdravio. 2 Ezekija se obradova tome i pokaza poslanicima svoju riznicu - srebro, zlato, miomirise i mirisavo ulje - svoju oružanu i sve što je bilo u skladištima. Nije bilo ni?ega u njegovu dvoru i u svemu njegovu gospodarstvu što im Ezekija nije pokazao. 3 Tada prorok Izaija do?e kralju Ezekiji i upita ga: "Što su rekli ti ljudi i odakle su došli k tebi?" Ezekija odgovori: "Došli su iz daleke zemlje, iz Babilona." 4 Izaija upita dalje: "Što su vidjeli u tvojem dvoru?" Ezekija odgovori: "Vidjeli su sve što je u mojem dvoru; nema u mojim skladištima ni?ega što im nisam pokazao." 5 Tad Izaija re?e Ezekiji: "?uj rije? Jahve nad Vojskama: 8ekija odgovori Izaiji: "Povoljna je rije? koju ti je Jahve objavio." A mislio je: "Bit ?e barem mira i sigurnosti za moga života." II. KNJIGA IZRAELOVE UTJEHE Prorokov poziv

40

10"Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. 2 Govorite srcu Jeruzalema, vi?ite mu da mu se ropstvo okon?a, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje." 3 Glas vi?e: "Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. 5 Otkrit ?e se tada Slava Jahvina i svako ?e je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila." 7 Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih pro?e. Doista, narod je trava. 8 Sahne trava, vene cvijet, ali rije? Boga našeg ostaje dovijeka." Navještaj bogojavljenja 9 Na visoku se uspni goru, glasni?e radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasni?e radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: "Evo Boga vašega!" 10 Gle, Gospod Jahve dolazi u mo?i, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. 11 Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naru?ju i brižljivo njeguje dojilice. Božja veli?ina 12 Tko je šakom izmjerio more i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju i planine na mjerila, a tezuljom bregove? 13 Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik? 14 S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, nau?io ga putovima pravde? Tko li ga je nau?io znanju, pokazao mu put k umnosti? 15 Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna! 16 Libanon je malen za loma?u, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu. 19 Ljeva? lijeva idol, zlatar ga pozla?uje i lijeva od srebra lan?i?e. 20 Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vješta traži umjetnika. da mu na?ini kip nepomi?an. 21 Zar ne znate? Zar niste ?uli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju? 22 On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. 23 On obra?a u ništa knezove, uništava suce zemaljske. 26 Podignite o?i i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu. Svemo?na Providnost 27 Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: "Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmi?e moja pravica?" 28 Zar ne znaš? Zar nisi ?uo? Jahve je Bog vje?ni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. 29 Umornome snagu vra?a, ja?a nemo?noga. 30 Mladi?i se more i malakšu, iznemogli, momci posr?u. 31 onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, tr?e i ne sustaju, hode i ne more se. Bog zove Kira 3 Goni ih, napreduje pouzdano, noge mu se ceste ne doti?u. 4 Tko je to u?inio i izvršio? Onaj koji odiskona zove naraštaje, ja, Jahve, koji sam prvi i bit ?u ovaj isti s posljednjima!" 5 Otoci gledaju i strah ih obuzima, drš?u krajevi zemaljski, oni se bliže i ve? su tu. 6 Svatko pomaže svome drugu i bratu svom zbori: "Hrabro!" 7 Ljeva? bodri zlatara, onaj koji gladi ?eki?em bodri onog koji kuje na nakovnju. On govori o spajanju: "Dobro je", i ?avlima kip u?vrš?uje da se ne pomi?e. Bog je s Izraelom 8 Ti, Izraele, slugo moja, Jakove, kog sam izabrao, potom?e Abrahama, mojega ljubimca! 9 Ti koga uzeh s krajeva zemlje i pozvah s rubova njenih, ti kome rekoh: "Ti si sluga moj, izabrao sam te i nisam te odbacio." 10 Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedni?kom desnicom. 11 Gle, postidjet ?e se i smesti svi koji su na tebe bjesnjeli, bit ?e uništeni i propast ?e oni što se s tobom parbiše! 12 Tražit ?eš svoje protivnike, ali ih ne?eš na?i. Bit ?e uništeni, svedeni na ništa oni koji protiv tebe vojuju. 13 Jer ja, Jahve, Bog tvoj, krijepim desnicu tvoju i kažem ti: "Ne boj se, ja ti pomažem." 14 Ne boj se, Jakove, crvi?u, Izraele, li?inko, ja sam pomo? tvoja - rije? je Jahvina - Svetac Izraelov tvoj je otkupitelj. 15 Gle, ?inim te mlatilom oštrim, novim, dvostrukih zubaca; mlatit ?eš i satirati brda, u prah ?eš pretvoriti bregove. 16 Vijat ?eš ih, vjetar ?e ih odnijeti, vihor ?e ih raspršiti. A ti ?eš kliktati u Jahvi, di?it ?eš se Svecem Izraelovim. ?uda novog Izlaska 18 U goleti bregova otvorit ?u rijeke i posred dolova izvore. Pustinju ?u pretvoriti u mo?varu, a u vrela sušnu zemlju. 19 Posadit ?u u pustinji cedar, bagrem, mirtu i maslinu. Stepu ?u pošumiti ?empresom, brijestom i šimširom zajedno. 21 "Iznesite svoj spor, kaže Jahve, predo?ite dokaze, kaže kralj Jakovljev. 23 Otkrijte nam što ?e se poslije zbiti, i poznat ?emo da ste bogovi. U?inite nešto, dobro ili zlo, da se za?udimo i prepadnemo zajedno. 24 Ali vi niste ništa i djela su vam ništavna, gnusan je koji vas izabere." Jahve je prorekao Kirovu pobjedu 25 Podigoh ga sa sjevera da do?e, zazvah ga po imenu s istoka. Kao blato gazio je namjesnike, kao što po glini lon?ar gazi. 26 Tko je to odiskona objavio da bismo znali, unaprijed prorekao da bismo rekli: istina je? Ali nikog nema tko bi objavio, niti koga da bi navijestio, niti koga da ?uje rije?i vaše. 27 Ja prvi rekoh Sionu: "Gle, evo ih"; prvi Jeruzalemu poslah glasnika vijesti radosne. 28 Gledao sam, ali ne bješe nikoga, ni jednoga od njih da savjet dade, da ih pitam i da odgovore. 29 zajedno ništa su, ništavna su djela njihova, vjetar i ispraznost njihovi kipovi. Prva pjesma o Sluzi Jahvinu Prvi dio

42

12Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. 2 On ne vi?e, on ne diže glasa, niti se ?uti može po ulicama. 3 On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, 4 ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. Drugi dio 5 Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bi?ima što njome hode. 6 Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, ?vrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, 7 da otvoriš o?i slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. 8 Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti ?asti svoje kipovima. 9 Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove doga?aje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem. Pobjedni?ka pjesma 10 Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji! 13 Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide juna?ki na svog neprijatelja. 14 "Šutjeh dugo, gluh se ?injah, svladavah se; sad vi?em kao žena kada ra?a, daš?em i uzdišem. 15 Isušit ?u brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke ?u u stepe pretvoriti i mo?vare isušiti. 18 ?ujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite! 19 Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin? 20 Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi ?uo! 21 Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzveli?a i proslavi Zakon svoj. 22 A narod je ovaj oplja?kan i oplijenjen, mladi?i mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: "Vrati!" 23 Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak? 24 Tko je plja?kašu izru?io Jakova i otima?ima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, ?ijim putima ne htjedosmo hoditi, ?iji Zakon nismo slušali?

43

13Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele: "Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! 2 Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, ne?e te preplaviti. Po?eš li kroz vatru, ne?eš izgorjeti, plamen te opaliti ne?e. 3 Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Kuš i Šebu. 4 Jer dragocjen si u mojim o?ima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe i narode za život tvoj. 7 sve koji se mojim zovu imenom i koje sam na svoju slavu stvorio, koje sam sazdao i na?inio." Jahve je jedini Bog 8 Izvedi narod slijep, premda o?i ima, i gluh, premda uši ima. 10 Jer vi ste mi svjedoci, rije? je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio na?injen i ne?e poslije mene biti. 11 Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. 12 Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema me?u vama tu?inca! Vi ste mi svjedoci, rije? je Jahvina, a ja sam Bog 13 od vje?nosti - ja jesam! I nitko iz ruke moje ne izbavlja; što u?inim, tko izmijeniti može? Uništenje Babilona 14 Ovako govori Jahve, otkupitelj vaš, Svetac Izraelov: "Radi vas poslah protiv Babilona, oborit ?u prijevornice zatvorima i Kaldejci ?e udarit u kukanje. 15 Ja sam Jahve, Svetac vaš, stvoritelj Izraelov, kralj vaš!" ?udesa novog Izlaska 16 Ovako govori Jahve, koji put po moru na?ini i stazu po vodama silnim; 17 koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše. 19 Evo, ?inim nešto novo; ve? nastaje. Zar ne opažate? Da, put ?u napraviti u pustinji, a staze u pustoši. 21 I narod koji sam sebi sazdao moju ?e kazivati hvalu! Nezahvalnost Izraelova 22 Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene, Izraele! 23 Nisi mi prinosio ovce za paljenicu, nisi me ?astio žrtvama. A ja te silio nisam na prinose, nisam ti dodijavao ištu?i kada. 24 Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih žrtava; nego si me grijesima svojim mu?io, bezakonjem svojim dosa?ivao mi. 25 A ja, ja radi sebe opa?ine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem. 26 Podsjeti me, zajedno se sporimo, govori ti da se opravdaš. 27 Prvi je otac tvoj sagriješio, posrednici tvoji od mene se odmetnuli, 28zovi su tvoji oskvrnuli Svetište. Tad izru?ih Jakova prokletstvu, i poruzi Izraela. Blagoslov Izraela

44

14Sad ?uj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao. 2 Ovako kaže Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i pomaže ti: "Ne boj se, Jakove, slugo moja, Ješurune, kog sam izabrao. 3 Jer na žednu ?u zemlju vodu izliti i po tlu sušnome potoke. Izlit ?u duh svoj na tvoje potomstvo i blagoslov na tvoja pokoljenja. 4 Rast ?e kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode teku?ice. 6 Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema. 8 Ne plašite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne znam!" Protiv idolopoklonstva 9 Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste ni?emu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu. 10 Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne o?ekuje? 12 Kova? ga izra?uje na živu ugljevlju, ?eki?em ga oblikuje, snažnom ga rukom obra?uje. Gladan je i iznemogao; ne pije vode, iscrpljuje se. 13 Drvodjelja uzima mjeru, pisaljkom lik ocrta, ostruže ga dlijetom, šestarom ga zaokruži i izdjelja ga po uzoru na lik ljudski, kao lijepo ljudsko obli?je, da stoji u hramu. 14 Bijaše sebi nasjekao cedre, uzeo ?empres ili hrast koje je za se njegovao me?u šumskim drve?em; ili je posadio bor koji raste od kiše. 15 ?ovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispe?e kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ni?ice, pravi kip i klanja mu se. 16 Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, pe?e meso na žeravi, jede pe?enku i siti se: grije se i govori: "Ah, grijem se i uživam uz vatru." 17 Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ni?ice i klanja mu se i moli: "Spasi me, jer si ti moj bog." 18 Ne znaju oni i ne razumiju: zaslijepljene su im o?i pa ne vide, i srce pa ne shva?aju. 19 Takav ne razmišlja, nema u njega znanja ni razbora da sebi kaže: "Polovinom od ovoga naložio sam oganj, na žeravici ispekao kruh, ispržio meso koje sam pojeo, pa zar ?u od ostatka na?initi gnusobu? Zar ?u se komadu drveta klanjati?" 20 On voli pepeo, zavodi ga prevareno srce. Ne?e spasti svog života i nikad ne?e re?i: "Nije li varka ovo u mojoj desnici?" Opomena 21 Sjeti se toga, Jakove, i ti, Izraele, jer si sluga moj! Ja sam te stvorio i sluga si mi, Izraele, ne?u te zaboraviti! 22 Kao maglu rastjerao sam tvoje opa?ine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati jer ja sam te otkupio. Pjesma radosnica 23 Kli?ite, nebesa, jer je Jahve u?inio! Orite se, dubine zemljine! Odjekujte radoš?u, planine, i vi, šume, sa svim svojim drve?em! Jer Jahve je otkupio Jakova, proslavio se u Izraelu! Snaga Jahvina 24 Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: "Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i u?vrstio zemlju bez pomo?i i?ije. 25 Ja osuje?ujem znamenja vra?a, i ?arobnjake u lu?ake prome?em; silim mudrace da ustuknu i mudrost im obra?am u bezumlje,

45

15Ovako govori Jahve o Kiru, pomazaniku svome: "Primih ga za desnicu da pred njim oborim narode i raspašem bokove kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zatvorena. 2 Ja ?u hoditi pred tobom da poravnam uzvisine, da razbijem mjedene vratnice, da slomim željezne prijevornice. 3 Dajem ti tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam ja Jahve koji te zovem po imenu, Bog Izraelov. 4 Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu ja te pozvah, imenovah te premda me znao nisi. 5 Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema. Iako me ne poznaš, naoružah te: 7 ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sre?u i dovodim nesre?u, ja, Jahve, ?inim sve to. 8 Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednoš?u. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje! Ja, Jahve, stvaram sve. Mo? Jahvina 9 Jao onome tko raspravlja s tvorcem svojim, a sud je me?u glinenim sudovima! Kaže li glina lon?aru: "Što radiš?" ili djelo njegovo: "Kljast si!" 10 Jao onom koji kaže ocu: "Što si rodio?" Ili ženi: "Što si na svijet dala?" 11 Ovako govori Jahve, Svetac Izraelov, njegov tvorac: "Zar je vaše da me o mojoj djeci pitate i da mi nad djelom ruku mojih zapovijedate? 12 Ja sam na?inio zemlju i ?ovjeka na njoj stvorio; svojim sam rukama razapeo nebesa i zapovijedam svim vojskama njihovim. 13 Ja sam ga podigao da pobijedi i poravnao sam mu sve putove. On ?e obnoviti moj Grad i sužnje moje vratiti bez otkupnine i naknade." Tako kaže Jahve nad Vojskama. Obra?enje naroda 15 Doista ti si Bog skriveni, Bog Izraelov, Spasitelj. 16 Postidjet ?e se i poniknut ?e svi zajedno, oti?i ?e u ruglu oni koji prave kipove. 18 Da, ovako govori Jahve, nebesa Stvoritelj - on je Bog - koji je oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je u?vrstio i nije je stvorio pustu, ve? ju je uobli?io za obitavanje: "Ja sam Jahve i nema drugoga. 21 Objavite, iznesite svoje dokaze, svjetujte se zajedno: tko je to od davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema. 22 Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga! 23 Sobom se samim kunem, iz mojih usta izlazi istina, rije? neopoziva, da ?e se preda mnom prignuti svako koljeno, mnome ?e se svaki jezik zaklinjati 25ahvi ?e pobijediti i proslavit se sve potomstvo Izraelovo! Belov pad

46

16Pade Bel! Sruši se Nebo! Prte svoje kipove na životinje i stoku, nose ih kao breme, teret što zamara. 2 Padaju, ruše se svi zajedno, ne mogu spasiti one što ih nose, nego i sami u ropstvo odlaze. 3 "Slušajte me, ku?o Jakovljeva, i svi koji ostadoste od ku?e Izraelove! Ja sam vas ponio tek što se rodiste, i nosio vas od krila materina. 5 S kime biste me usporedili i izjedna?ili, s kime prispodobili: komu da sam sli?an? 6 Vade zlato iz kese i tezuljom mjere srebro, pa naimlju zlatara da od njeg boga na?ini te pred njim padaju ni?ice i klanjaju se. 7 Dižu ga na rame i nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto; on stoji i ne mi?e se s njega. Prizivaju li ga, on ne odgovara i nikog ne spasava od nevolje njegove. Jahve je gospodar budu?nosti 8 Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici, 9 sjetite se prošlosti pradavne: ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi sli?an nije! 10 Onaj sam koji od po?etka svršetak otkriva i unaprijed javlja što još se nije zbilo! Ja kažem: Odluka ?e se moja ispuniti, izvršit ?u sve što mi je po volji. 11 S istoka zovem grabljivicu, iz daleke zemlje zovem ?ovjeka svog nauma. Rekao sam - ispunit ?u, naumio sam - izvršit ?u. 12 Slušajte me, vi koji gubite sr?anost i koji ste daleko od pobjede. 13mi?em svoju pobjedu, nije više daleko, spasenje moje zakasniti ne?e. Na Sion ?u spas staviti, u Izraela svoju slavu." Pla? nad Babilonom

47

17Spusti se, sjedni u prašinu, djevice, k?eri babilonska! Sjedni na zemlju, bez prijestolja, k?eri kaldejska! Jer, ne?e te više zvati nježnom i tanko?utnom. 2 Uzmi mlin i melji brašno! Skini prijevjes, podigni skut, razgali bedra, prije?i preko rijeke! 4 Otkupitelj naš, ime mu je Jahve nad Vojskama, Svetac Izraelov, kaže: 5 "Sjedi šutke, u mrak se povuci, k?eri kaldejska. Jer, ne?e te više zvati vladaricom kraljevstava. 6 Razgnjevih se na svoj narod, oskvrnuh svoju baštinu. Tebi ih u ruke izru?ih, a ti im ne iskaza milosti. Na starce si stavljala jaram svoj preteški. 9 Sti?i ?e te oboje, za tren, u isti dan! Izgubit ?eš djecu, obudovjet ?eš! Punom ?e te mjerom sna?i oboje, pokraj svega tvojeg vra?anja i množine tvojih zaklinjanja! 11 Zlo ?e te sna?i - ne?eš ga presresti; oborit ?e se na te nesre?a - ne?eš je odvratiti; do?i ?e na te propast iznenada - ne?eš je predvidjeti. 12 Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim ?aranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Možda ?e ti biti od koristi? Možda ?eš s njima strah utjerati? 15vi ?e ti biti vra?i tvoji, oko kojih si se trudila od mladosti! Po?i ?e svaki svojim putem, i nik og ne?e biti da te spasi." Jahve - jedini gospodar budu?nosti

48

18?ujte ovo, ku?o Jakovljeva, vi koji se zovete imenom Izraelovim i koji ste izišli iz voda Judinih! Vi koji se Jahvinim imenom kunete i slavite Boga Izraelova, ali ne u istini i pravdi. 2 Jer vi se nazivate po Svetome gradu i oslanjate se na Boga Izraelova, Jahve nad Vojskama njemu je ime. 3 Dogo?aje prošle odavna sam navijestio, iz mojih su izišli usta i ja sam ih objavio, u?inih brzo, i zbi se. 4 Jer znao sam da si tvrdokoran, da ti je šija žila gvozdena i ?elo da ti je mjedeno. 5 Zato sam ti ve? onda navijestio, javio ti prije nego što se zbilo, da ne bi rekao: "Moj kip u?ini to, rezani moj lik i ljeveni kip zapovjediše tako!" 6 ?uo si i vidio sve to; zar ne priznaješ? A sada navijestit ?u ti nešto novo, otajno, što još ne znaš; 7 ovog je trena stvoreno, a ne odavna, o tome dosad nisi ništa ?uo, da ne bi rekao: "Znao sam." 8 Nisi o tome ?uo ni znao, niti se uho tvoje prije otvorilo, jer znadoh da ?eš se iznevjeriti i da te od utrobe maj?ine zovu otpadnikom. 9 Radi imena svoga odga?ah svoj gnjev, radi ?asti svoje susprezah se da te ne uništim. 10 Gle, pro?istio sam te poput srebra, iskušao te u talioniku nevolje. 11 Sebe radi ?inih tako, sebe radi! TÓa zar da se ime moje obeš?asti? Slave svoje drugome ne dam! Kir - miljenik Jahvin 12 ?uj me, Jakove, Izraele, koga sam pozvao: Ja jesam, ja sam prvi, ja sam i posljednji. 13 Ruka moja zemlju utemelji, desnica mi razape nebesa. Pozovem ih samo, i odmah dolaze. 14 Saberite se svi i ?ujte: tko je od njih to prorekao? "Onaj koga Jahve ljubi ispunit ?e volju moju nad Babilonom i nad potomstvom kaldejskim." 15 Ja rekoh i pozvah ga, vodih ga i pomogoh u naumu. 16 Pristupite k meni i po?ujte ovo: "Od po?etka nisam vam govorio tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje." - "A sada me Gospod Jahve šalje s duhom svojim." Namjere Jahvine s Izraelom 17 Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj, Svetac Izraelov: "Ja, Jahve, Bog tvoj, tvojem dobru te u?im, vodim te putem kojim ti je i?i. 18 O, da si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sre?a bi tvoja bila, a pravda tvoja kao morski valovi! 19 Potomstva bi tvojeg bilo kao pijeska, a poroda utrobe tvoje kao njegovih zrnaca! Nikad ti se ime ne bi zatrlo niti izbrisalo preda mnom!" Pjesma izlaska iz Babilona 20 Iza?ite iz Babilona, bježite iz Kaldeje! Glasno kli?u?i, kazujte, objavljujte, do nakraj zemlje razglasite! Govorite: "Jahve je otkupio slugu svoga Jakova! 21 Nisu že?ali dok ih je kroz pustinju vodio; iz stijene je za njih vodu izbio, rascijepio je pe?inu i potekla je voda." 22ma mira opakima," kaže Jahve. Druga pjesma o Sluzi Jahvinu

49

19?ujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena. 2 Od usta mojih britak ma? je na?inio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru na?inio strijelu, sakrio me u svome tobolcu. 3 Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ?u se proslaviti!" 4 A ja rekoh: "Zaludu sam se mu?io, nizašto naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim na?ini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael. 5 Proslavih se u o?ima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga. 6 I re?e mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ?u te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš." Slavni povratak 7 Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silni?kome: "Kad vide, di?i ?e se kraljevi, bacit ?e se ni?ice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao." 8 Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja ?u te uslišiti, u dan spasa ja ?u ti pomo?i. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu, 11 Sve gore svoje obratit ?e u putove, i ceste ?e se moje povisiti." 12 Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske. 13 Kli?ite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima. 14 Sion re?e: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi." 16 Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred o?ima. 17 Obnovitelji tvoji hitaju, rušioci tvoji i pustošitelji odlaze od tebe. 19 Jest, tvoje ruševine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna ?e biti žiteljima tvojim kad se udalje oni što te zatirahu. 22 Ovako govori Gospod Jahve: "Evo, dajem rukom zna k narodima i zastavu svoju dižem plemenima. Vratit ?e ti u naru?ju sinove, nosit ?e ti k?eri na ple?ima. 23 Kraljevi ?e biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat ?e ti se licem do zemlje i prah ?e lizat s tvojih nogu. I znat ?eš da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, ne?e se posramiti." 24 Može li se otet plijen junaku? Može li sužanj pobje? pobjedniku? 25 Da, ovako govori Jahve: "Bit ?e oduzet sužanj junaku, pobje?i ?e plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja ?u se sporiti, tvoju djecu ja ?u izbaviti; 26?iteljima ?u tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit ?e se kao moštom. I znat ?e svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev." Stalnost spasenja

50

10Ovako govori Jahve: "Gdje je otpusno pismo vaše matere kojim sam je otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao? Zbog bezakonja ste svojih prodani, zbog nevjere je mati vaša otpuštena. 2 Zašto ne na?oh nikoga kad sam došao? Zašto se ne odazva nitko kad sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da oslobodim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more, u pustinje rijeke pretvaram; njihove se ribe raspadaju jer vode nema i od že?i ugibaju. 3 Nebesa obla?im u tminu i kostrijet im dajem za pokriva?!" Tre?a pjesma o Sluzi Jahvinu A. Govori Sluga 4 Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam rije?ju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao u?enici. 5 Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. 6 Le?a podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu ?upahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. 11 svi vi oganj palite, raspirujete žeravicu. Idite u plamenove ognja svojega i u žeravu koju raspiriste. Tako ?e vam moja u?initi ruka: ležat ?ete u mukama. Spas Abrahamovih sinova

51

11?ujte me, vi koji za pravdom težite, koji Jahvu tražite; pogledajte stijenu iz koje ste isje?eni i jamu duboku iz koje ste izva?eni. 4 "Pomno me slušaj, pu?e moj, po?ujte me, narodi! Jer od mene Zakon dolazi i moje pravo za svjetlo narodima. 5 Brzo ?e sti?i pravda moja, moje ?e spasenje do?i kao svjetlost. Moja ?e mišica suditi narodima. Mene o?ekuju otoci i u moju se mišicu uzdaju. 7 Poslušajte me, vi koji poznajete pravo, narode kojima je moj Zakon u srcu. Ne bojte se poruge ljudske, ne plašite se uvreda! 8 Jer moljac ?e ih razjesti kao haljinu, crv ?e ih rasto?iti kao vunu. Ali ?e pravda moja trajati dovijeka i spas moj od koljena do koljena." Jahvino bu?enje 9 Probudi se! Probudi se! Opaši se snagom, mišice Jahvina! Probudi se, kao u dane davne, za drevnih naraštaja. Nisi li ti rasjekla Rahaba i probola Zmaja? 10 Nisi li ti isušila more, vodu velikog bezdana, i od dubine morske put na?inila da njime prolaze otkupljeni? 11 Vratit ?e se oni što ih je oslobodio Jahve i s radosnim kricima do?i ?e na Sion. Vje?na ?e sre?a biti nad glavama, pratit ?e ih klicanje i radost, nestat ?e tuge i jecaja. Jahve, svemo?ni tješitelj 12 Ja, ja sam tješitelj vaš. Tko si ti da se bojiš smrtna ?ovjeka i sina ?ovje?jeg, koji je kao trava? 13 Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja, koji razastrije nebesa i koji zemlju utemelji; sveudilj strepiš, svaki dan, od tla?iteljeve jarosti. Kao da je pregnuo da te uništi. Ali gdje je sad jarost tla?iteljeva? Spasenje 14 Doskora ?e biti slobodan sužanj, ne?e umrijeti u jami, niti ?e mu kruha nedostajati. 15 Jer, ja sam Jahve, Bog tvoj, koji burkam more da mu valovi bu?e, ime mi je Jahve nad Vojskama. 16 Svoje sam ti rije?i stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: "Ti si narod moj!" Bu?enje Jeruzalema 17 Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme! Ti koji si pio iz ruke Jahvine ?ašu gnjeva njegova. Ispio si pehar opojni, do dna ga iskapio. 18 Od svih sinova koje je rodio ne bješe nikog da ga vodi; od svih sinova koje je podigao ne bješe nikog da ga pridrži. 19 Ovo te dvoje pogodilo - tko da te požali? - pohara i rasap, glad i ma? - tko da te utješi? 20 Sinovi ti leže obamrli po uglovima svih ulica, kao antilopa u mreži, puni gnjeva Jahvina, prijetnje Boga tvojega. 21 Zato ?uj ovo, bijedni?e, pijan, ali ne od vina. 22 Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga naroda: "Iz ruke ti, evo, uzimam ?ašu opojnu, pehar gnjeva svojega: ne?eš ga više piti.

52

12Probudi se! Probudi se! Odjeni se snagom, Sione! Odjeni se najsjajnijim haljinama, Jeruzaleme, grade sveti, jer više ne?e k tebi ulaziti neobrezani i ne?isti. 2 Otresi prah sa sebe, ustani, izgnani Jeruzaleme! Skini okov sa svog vrata, izgnana k?eri sionska." Narod u sužanjstvu 3 Jest, ovako govori Jahve: "Bili ste prodani nizašto i bit ?ete otkupljeni bez novaca." 4 Jest, ovako govori Gospod Jahve: "Moj je narod sišao neko? u Egipat da se ondje nastani kao stranac, potom ga Asirci nizašto potla?iše. 5 Ali sada, ?emu sam ja ovdje - rije? je Jahvina - kad je moj narod bio bez razloga porobljen, a gospodari njegovi likuju - rije? je Jahvina - i bez prestanka se danomice ime moje huli. 7 Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sre?u, i spasenje naviješta govore? Sionu: "Bog tvoj kraljuje!" 8 ?uj, stražari ti glas podižu, zajedno svi kli?u od radosti, jer na svoje o?i vide gdje se na Sion vra?a Jahve. 9 Radujte se, kli?ite, razvaline jeruzalemske, jer je Jahve utješio narod svoj i otkupio Jeruzalem. 10 Ogolio je Jahve svetu svoju mišicu pred o?ima svih naroda, da svi krajevi zemaljski vide spasenje Boga našega. 11 Odlazite, odlazite, izi?ite odatle, ne doti?ite ništa ne?isto! Izi?ite iz njegove sredine! O?istite se, vi koji nosite posude Jahvine! 12 Jer ne?ete izi?i u hitnji, niti ?ete i?i bježe?i, jer ?e vam prethodnica biti Jahve, a zalaznica Bog Izraelov! ?etvrta pjesma o Sluzi Jahvinu 14 Kao što se mnogi užasnuše vidjevši ga - tako mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obli?jem više nije nali?io na ?ovjeka -

53

13"Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" 2 Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. 3 Prezren bješe, odba?en od ljudi, ?ovjek boli, vi?an patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. 4 A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. 5 Za naše grijehe probodoše njega, za opa?ine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. 6 Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. 8 Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. 11 Zbog patnje duše svoje vidjet ?e svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat ?e mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. 12o ?u mu mnoštvo dati u baštinu i s mogu?nicima plijen ?e dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i me?u zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zlo?ince. Plodnost Jeruzalema

54

14Kli?i, nerotkinjo, koja nisi ra?ala; podvikuj od radosti, ti što ne znaš za trudove! Jer osamljena više djece ima negoli udata, kaže Jahve. 2 Raširi prostor svog šatora, razastri, ne štedi platna svog prebivališta, produži mu užeta, kol?i?e u?vrsti! 4 Ne boj se, ne?eš se postidjeti; na srami se, ne?eš se crvenjeti. Zaboravit ?eš sramotu svoje mladosti i više se ne?eš spominjati rugla udovištva svoga. 5 Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojskama; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zemlje svekolike on se zove. 11 "O nevoljnice, vihorom vitlana, neutješna, gle, postavit ?u na smaragd tvoje kamenje i na safir tvoje temelje. 12 Od rubina di?i ?u ti kruništa, vrata tvoja od prozirca, ograde ti od dragulja. 13 Svi ?e ti sinovi Jahvini biti u?enici, i velika ?e biti sre?a djece tvoje. 14 Na pravdi ?eš biti zasnovana. Odbaci tjeskobu, nemaš se ?ega bojati, odbaci strah jer ti se ne?e prima?i. 15 Ako li te napadnu, ne?e do?i od mene; tko se na te digne, zbog tebe ?e pasti. 16 Gle, ja sam stvorio kova?a koji raspaljuje žeravu i vadi iz nje oružje da ga kuje. Ali stvorih i zatornika da uništava. 17e uspjeti oružje protiv tebe skovano. Dokazat ?eš da je zao svaki jezik što na te udari na sudu. To je baština slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene" - rije? je Jahvina. Hrana ubogih

55

15"O svi vi koji ste žedni, do?ite na vodu; ako novaca i nemate, do?ite. Bez novaca i bez naplate kupite vina i mlijeka! 2 Zašto da trošite novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti? Mene poslušajte, i dobro ?ete jesti i so?na ?ete uživati jela. 3 Priklonite uho i k meni do?ite, poslušajte, i duša ?e vam živjeti. Savez Sklopit ?u s vama Savez vje?an, Savez milosti Davidu obe?anih." 4 Evo, u?inih te svjedokom pucima, knezom i zapovjednikom narodima. 5 Evo, pozvat ?eš narod koji ne poznaješ, i narod koji te ne zna dohrlit ?e k tebi radi Jahve, Boga tvojega, i Sveca Izraelova, jer on te proslavio. Blizina Jahvina 6 Tražite Jahvu dok se može na?i, zovite ga dok je blizu! 8 "Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti," rije? je Jahvina. 9 "Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli." Mo? Jahvine rije?i 10 "Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sija?u i kruha za jelo, 11 tako se rije? koja iz mojih usta izlazi ne vra?a k meni bez ploda, nego ?ini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog ?ega je poslah." Završetak knjige 12 Da, s radoš?u ?ete oti?i i u miru ?ete biti vo?eni. Gore ?e i brda klicati od radosti pred vama i sva ?e stabla u polju pljeskati. 13esto trnja rast ?e ?empresi, umjesto koprive mirta ?e nicati. I bit ?e to Jahvi na slavu, kao znak vje?an, neprolazan. III. TRE?I DIO KNJIGE PROROKA IZAIJE Jahve prihva?a obrednike

56

16Ovako govori Jahve: "Držite se prava i ?inite pravdu, jer ?e uskoro do?i moj spas i objaviti se moja pravednost." 2 Blago ?ovjeku koji ?ini tako i sinu ?ovje?jem što se toga pridržava: koji poštuje subotu da je ne oskvrni i koji ruke svoje ?uva od svakoga zla djela. 3 Neka sin tu?in?ev koji je prionuo uz Jahvu ne govori: "Jama?no ?e me Jahve odvojiti od svojega naroda." Neka uškopljenik ne govori: "Ja sam, evo, tek suho drvo." 4 Jer ovako govori Jahve: "S uškopljenicima koji obdržavaju subotu, koji izabiru što je meni drago i ostanu postojani u Savezu mome - 5 podi?i ?u u ku?i svojoj i me?u svojim zidovima spomenik i ime, bolje nego sinovima i k?erima, dat ?u im vje?no ime koje ne?e biti iskorijenjeno. 6 A sinove tu?inske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mome, 7 njih ?u dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit ?e ugodne na mojem žrtveniku, jer ?e se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode." 8 Rije? je Gospoda Jahve koji sabire raspršene Izraelce: "Sabrat ?u ih još povrh onih koji su ve? sabrani." Nedostojnost glavara 9 Sve zvijeri poljske, do?ite jesti, i sve vi, zvijeri šumske! 10 Svi su mu stražari slijepi, i ništa ne shva?aju. Svi su oni psi nijemi, ne mogu lajati. Sanjaju i drijemlju, najmilije im spavati. 11 Psi su to proždrljivi, nezasitni; pastiri su to bez razbora: svaki svojim putem okre?e, svaki za dobitkom svojim. 12?ite, donijet ?u vina; napit ?emo se pi?a žestoka, i sutra ?e biti kao danas, izobilje veliko, preveliko!"

57

17Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shva?a. Da, zbog zla uklonjen je pravednik 2 da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio po?iva na svom ležaju. 3 Pristupite sad, sinovi vra?arini, leglo preljubni?ko i bludni?ko! 4 S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grešan i leglo lažljivo? 5 Vi koji se raspaljujete me?u hraš?em, pod svakim zelenim drvetom, žrtvuju?i djecu u dolinama i u rasjelinama stijena! Proro?ka tužaljka protiv idolopoklonstva 6 Dio je tvoj me?u oblucima poto?nim, oni, oni su baština tvoja. Njima izlijevaš ljevanicu, njima prinosiš darove! Zar da se time ja utješim? 7 Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si ležaj postavila i popela se onamo da prinosiš žrtvu klanicu. 9 S uljem za Molekom tr?iš, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje. 11 Koga si se uplašila i pobojala da si se iznevjerila, da se više nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Šutio sam, zatvarao o?i, zato me se nisi bojala. 14 Govorit ?e se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda! 15 Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vje?no stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potla?enim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih. 16 Jer ne?u se prepirati dovijeka ni vje?no se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio. 17 Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasr?en. Ali on okrenu za srcem svojim 19 stavit ?u hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu," govori Jahve, "ja ?u te izlije?iti." 21ma mira grešnicima!" govori Bog moj. Post

58

18Vi?i iz sveg grla, ne suspeži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zlo?ine, domu Jakovljevu grijehe njegove. 2 Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga. Od mene ištu pravedne sudove i žude da im se Bog približi: 3 "Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?" Gle, u dan kad postite poslove nalazite i na posao gonite radnike svoje. 4 Gle, vi postite da se prepirete i sva?ate i da pesnicom bijete siromahe. Ne postite više kao danas, i ?ut ?e vam se glas u visini! 5 Zar je meni takav post po volji u dan kad se ?ovjek trapi? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo, ho?eš li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi? 7 podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj besku?nike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. 9 Vikneš li, Jahve ?e ti odgovorit, kad zavapiš, re?i ?e: "Evo me!" Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, 10 dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potla?enog, tvoja ?e svjetlost zasjati u tmini i tama ?e tvoja kao podne postati, 14 ?eš u Jahvi svoju milinu na?i, i ja ?u te provesti po zemaljskim visovima, dat ?u ti da uživaš u baštini oca tvog Jakova, jer Jahvina su usta govorila. Psalam

59

19Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi ?uo, 2 nego su opa?ine vaše jaz otvorile izme?u vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. 3 Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zlo?inima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja. 4 Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, za?inju zlo?u, a ra?aju bezakonje. 5 Legu jaja gujina, tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi. 6 Njihovim tkanjem nemogu?e se odjenuti, ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zlo?ina?ka, rukama svojim ?ine nasilje. 7 Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zlo?ina?ke, pustoš i propast na njinim su putima. 8 Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kre?e mira ne poznaje. 11 Svi mumljamo kao medvjedi i gu?emo tužno kao golubovi. O?ekivasmo Sud, a njega nema, i spasenje - od nas je daleko. 12 Jer mnogo je naših opa?ina pred tobom i grijesi naši protiv nas svjedo?e. Doista, prijestupi su naši pred nama, mi znademo svoju krivicu; 13 pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega, govorili podlo, odmetni?ki, mrmljali u srcu rije?i lažljive. 14 Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i poštenju nema više pristupa. Jahve na djelu 15 Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude oplja?kan. Jahve vidje, i ne bi mu milo što nema pravice. 16 Vidje da nema ?ovjeka, za?udi se što nema posrednika. Tad mu pomože njegova mišica i njegova ga pravda poduprije. 18 Vratit ?e svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima, odmazdu dušmanima. 19 Sa zapada vidjet ?e ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka sun?anog. Jer do?i ?e kao uska rijeka koju goni dah Jahvin. 20 Ali do?i ?e Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, rije? je Jahvina. Proroštvo 21ovo je moj Savez s njima," govori Jahve. "Duh moj koji je na tebi i rije?i moje koje stavih u tvoja usta ne?e izi?i iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka," veli Jahve. Uskrsnu?e Jeruzalema

60

10Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina. 2 A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova javlja nad tobom. 3 K tvojoj svjetlosti kora?aju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja. 4 Podigni o?i, obazri se: svi se sabiru, k tebi dolaze. Sinovi tvoji dolaze izdaleka, k?eri ti nose u naru?ju. 6 Mnoštvo deva prekrit ?e te, jednogrbe deve iz Midjana i Efe. Svi ?e iz Šebe do?i donose?i zlato i tamjan i hvale Jahvi pjevaju?i. 9 Da, to se zbog mene sabiru brodovi, la?e su taršiške pred njima da izdaleka dovezu tvoje sinove, a s njima srebro njihovo i zlato, zbog imena Jahve, Boga tvojega, zbog Sveca Izraelova koji te proslavi. 11 Vrata ?e tvoja biti otvorena svagda, ni danju ni no?u ne?e se zatvarati, da propuste k tebi bogatstva naroda s kraljevima koji ih vode. 12 Jer propast ?e narod i kraljevstvo koje ti ne bude htjelo služiti, i ti ?e se narodi sasvim zatrti. 13 K tebi ?e do?i slava Libanona, ?empresi, jele i brijestovi skupa, da ukrase prostor mojega Svetišta, podnožje ?e moje proslaviti! 15 Zato što si bio ostavljen, omražen, izbjegavan, u?init ?u te vje?nim ponosom, radoš?u od koljena do koljena. 16 Ti ?eš sisati mlijeko naroda, sisat ?eš grudi kraljeva. I znat ?eš da sam ja, Jahve, Spasitelj tvoj, Silni Jakovljev, tvoj Otkupitelj. 17 Mjesto m jedi, donijet ?u zlato; mjesto željeza, donijet ?u srebro; mjesto drva, mjed; mjesto kamena, željezo. Za glavara tvoga postavit ?u Mir, Pravdu za vladara. 21 Svi u tvom narodu bit ?e pravednici i posjedovat ?e zemlju dovijeka, mog nasada izdanci, mojih ruku djelo, da bih se u njima proslavio. 22najmanjega postat ?e tisu?a, od neznatnoga mo?an narod. Ja, Jahve, govorio sam; u pravo ?u vrijeme izvršiti. Prorokov poziv

61

11Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobo?enje sužnjevima; 2 da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožaloš?ene na Sionu 3 i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha o?ajna. I zvat ?e ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim - na slavu njegovu. 4 Oni ?e nanovo di?i drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja. 5 Tu?inci ?e do?i da vam stada pasu, stranci ?e vam biti ratari i vinogradari. 6 A vas ?e zvati "Sve?enici Jahvini", nazivat ?e vas "Službenici Boga našega". Uživat ?ete bogatstva naroda, blagom se njihovim di?iti. 8 Jer ja, Jahve, ljubim pravdu, a mrzim grabež nepravedni. Vjerno ?u ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vje?ni. 9 Slavno ?e im biti sjeme me?u pucima i potomstvo me?u narodima. Tko god ih vidi, prepoznat ?e da su sjeme što ga Jahve blagoslovi. 11 što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu ni?e sjemenje, u?init ?e Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima. Druga pjesma o uskrsnu?u Jeruzalema 3 U Jahvinoj ?eš ruci biti kruna divna i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog. 5 Kao što se mladi? ženi djevicom, tvoj ?e se graditelj tobom oženiti; i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj ?e se Bog tebi radovati. 6 Na zidine tvoje, Jeruzaleme, stražare sam postavio: ni danju ni no?u ne smiju zašutjeti. O, vi koji podsje?ate Jahvu, vama nema po?inka! 7 I ne dajte mu mira dok ne obnovi Jeruzalem, dok ga opet slavom na zemlji ne u?ini. 8 Zakle se Gospod desnicom i mišicom svojom snažnom: "Ne?u više dati žita tvoga za hranu neprijateljima. Ne?e više tu?inci piti tvoga vina o kojem si teško radio. 9 Neka ga jedu oni koji su ga želi i neka hvale Jahvu, neka ga piju oni što su ga trgali u predvorju mojega Svetišta!" Završna pjesma 10 Pro?ite, pro?ite kroz vrata, poravnajte put narodu! Nasipajte, nasipajte cestu, uklonite s nje kamenje. Podignite stijeg narodima! 11 Evo, Jahve oglasuje do nakraj zemlje: "Recite k?eri sionskoj: Evo, dolazi tvoj spasitelj. Evo, s njim naplata njegova i njegova nagrada ispred njega!

63

13Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim? Tko je taj što veli?anstveno odjenut pun snage kora?a? - Ja sam to koji nau?avam pravdu, velik kad spasavam! 2 - Zašto je crvena tvoja haljina i odijelo kao u onog koji gazi u kaci? 3 - U kaci sam sam gazio, od narodÄa nikog ne bijaše. U gnjevu ih svom izgazih i zgnje?ih u svojoj jarosti. Krv mi njihova poprska haljine, iskaljah svu odje?u svoju. 4 Jer dan osvete bijaše mi u srcu, došla je godina mojeg otkupljenja. 6 U gnjevu svom satrijeh narode, u bijesu sve ih izgazih i zemlju polih krvlju njihovom! Psalam 7 Slavit ?u ljubav Jahvinu, slavna djela njegova - za sve što nam Jahve u?ini, za veliku dobrotu domu Izraelovu što nam je iskaza u svojoj samilosti, u obilju svoje ljubavi. 8 Re?e: "Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se ne?e iznevjeriti!" I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama. 9 Nije slao poslanika ni an?ela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine. 10 Ali se oni odmetnuše, ožalostiše sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sam je na njih zavojštio. 11 Spomenuše se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: "Gdje li je onaj koji izvu?e iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega Duh svoj sveti? 12 Koji je Mojsijevu desnicu vodio veli?anstveno svojom mišicom, koji vodu pred njima razdvoji i ste?e sebi ime vje?no; 13 koji ih provede dnom bezdana kao konja po pustinji i nisu se spoticali? 14 Poput stoke što silazi u dolinu, Duh Jahvin vodio ih po?ivalištu. Tako si ti vodio narod svoj i slavno ime sebi stekao. 15 Pogledaj s nebesa i vidi iz prebivališta svoga svetog i slavnog. Gdje li je ljubomora tvoja i snaga? Zar se susteglo ganu?e tvog srca i samilost tvoja prema meni? Ah, su?uti nam svoje ne ustegni, 16 jer Otac si naš! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si naš Otac, Otkupitelj naš - ime ti je oduvijek. 17 Zašto, o Jahve, zašto nas puštaš da lutamo daleko od tvojih putova, zašto si dao da nam srce otvrdne da se tebe više ne bojimo? Vrati se, radi slugu svojih i radi plemenÄa što su tvoja baština! 18 Zašto bezbožnici gaze tvoje Svetište, a neprijatelji naši blate tvoju svetinju? 19vna postadosmo kao oni kojima više ne vladaš i koji tvoje ime više ne nose. O, da razdreš nebesa i si?eš, da ime svoje objaviš neprijateljima: pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi,

64

14kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha! 3 Odvijeka se ?ulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što ?inio onima koji se uzdaju u njega. 4 Pomažeš onima što pravdu ?ine radosno i tebe se spominju na putima tvojim; razgnjevismo te, griješismo, od tebe se odmetnusmo. 6 Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe. Jer lice si svoje od nas sakrio i predao nas u ruke zlo?inima našim. 7 Pa ipak, naš si otac, o Jahve: mi smo glina, a ti si naš lon?ar - svi smo mi djelo ruku tvojih. 8 Ne srdi se, Jahve, odve? žestoko, ne spominji se bez prestanka naše krivice. De pogledaj - tÓa svi smo mi narod tvoj! 9 Opustješe sveti gradovi tvoji, Sion pustinja posta, i pustoš Jeruzalem. 10 Dom, svetinja naša i ponos naš, u kom te oci naši slavljahu, ognjem izgori i sve su nam dragocjenosti oplja?kane.

65

15Potražiše me koji ne pitahu za me, na?oše me koji me ne tražahu; rekoh: "Evo me! Evo me!" narodu koji ne prizivaše ime moje. 2 Svagda sam pružao ruku narodu odmetni?kom, koji hodi putem zlim, za mislima svojim, 3 narodu koji me bez prestanka u lice srdi: žrtvuju po vrtovima, kad prinose na opekama, 4 na grobovima stanuju i no?e na skrovitim mjestima, jedu svinjetinu, me?u u zdjele jela ne?ista. 5 I još govore: "Ukloni se! Ne prilazi mi da te ne posvetim." Oni su mi dim u nosu, oganj što gori povazdan. 7 za bezakonja vaša i vaših otaca, sva zajedno - govori Jahve. Koji su prinosili kad na gorama i pogr?ivali me na brežuljcima - izmjerit ?u im u krilo pla?u za djela prijašnja. 9 Izvest ?u iz Jakova potomstvo, a iz Jude baštinika gora svojih; baštinit ?e ih odabranici moji, i moje ?e se sluge ondje naseliti. 10 Šaron ?e postati pašnjak ovcama, a nizina akorska po?ivalište govedima - narodu mojem koji mene traži. 11 A vi koji ste Jahvu ostavili, koji ste zaboravili Svetu goru moju, koji pripremate stol Gadu, koji Meniju naljev lijevate, 12 za ma? sam vas odredio - past ?ete ni?ice da vas kolju. Jer zvao sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste slušali, nego ste ?inili što je zlo u o?ima mojim, izabirali ste što mi nije po volji." 13 Stog ovako Jahve Gospod govori: "Evo, sluge ?e moje jesti, a vi ?ete gladovati. Evo, sluge ?e moje piti, a vi ?ete že?ati. Evo, sluge ?e se moje veseliti, a vi ?ete se stidjeti. 14 Evo, sluge ?e se moje radovati od sre?e u srcu, a vi ?ete vikati od boli u srcu i kukati duše slomljene! 17 Jer, evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više ne?e spominjati niti ?e vam na um dolaziti. 18 Veselite se i dovijeka kli?ite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost. 23 Ne?e se zalud mu?iti i ne?e ra?ati za smrt preranu, jer ?e oni s potomcima svojim biti rod blagoslovljenika Jahvinih.

66

16Ovako govori Jahve: "Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnožje nogama! Kakvu ku?u da mi sagradite i gdje da bude mjesto mog prebivališta? 2 TÓa sve je moja ruka na?inila i sve je moje" - rije? je Jahvina. "Ali na koga svoj pogled svra?am? Na siromaha i ?ovjeka duha ponizna koji od moje rije?i drš?e. Protiv krivog žrtvovanja 3 Ima ih koji kolju bika, ali i ljude ubijaju; žrtvuju ovcu, ali i psu vrat lome. Netko prinosi žrtvu, ali i krv svinjsku; prinose kad, ali ?aste i kipove. Kao što oni izabraše svoje putove i duši im se mile gnusobe njihove, 4 tako ?u i ja izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit ?u na njih ono ?ega se plaše. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a nitko ne posluša, nego su ?inili što je zlo u o?ima mojim, izabrali ono što mi nije po volji." Apokalipti?ka pjesma 6 ?uj! Buka iz grada, glas iz Hrama! Glas je to Jahve koji uzvra?a svojim neprijateljima. 8 Tko je takvo što ?uo, tko je takvo što vidio? Može li se zemlja u jednom danu napu?iti? Može li se narod odjednom roditi? A tek što je osjetila trudove, Sionka rodi sinove! 9 "Zar bih ja otvorio krilo materino a da ono ne rodi?" - govori Jahve. "Zar bih ja, koji dajem ra?anje, zatvorio maternicu?" - kaže Bog tvoj. 10 Veselite se s Jeruzalemom, kli?ite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujte s njime svi koji ste nad njim tugovali! 11 Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove da se nasišete i nasladite na grudima krep?ine njegove. 12 Jer ovako govori Jahve: "Evo, mir ?u na njih kao rijeku svratiti i kao potok nabujali bogatstvo naroda. Dojen?ad ?u njegovu na rukama nositi i milovati na koljenima. 13 Kao što mati tješi sina, tako ?u i ja vas utješiti - utješit ?ete se u Jeruzalemu." 15 Jer, evo, dolazi Jahve s ognjem - bojna su mu kola poput vihora - da u jarosti gnjev svoj iskali i prijetnje svoje u ognju žarkome. 16 Da, sudit ?e Jahve ognjem i ma?em svakom smrtniku: pobijenih Jahvinih mnoštvo ?e biti. Protiv poganskih misterija 17 Oni koji se posve?uju i ?iste u vrtovima iza onog jednog u sredini, koji jedu svinjetinu, ne?isto i miševe - svi ?e zajedno izginuti, rije? je Jahvina. 18 Ja dobro poznajem njihova djela i namjere njihove. Jahvina Slava me?u narodima "Dolazim da saberem sve puke i jezike, i oni ?e do?i i vidjeti moju Slavu! 19 Postavit ?u im znak i poslat ?u preživjele od njih k narodima u Taršiš, Put, Lud, Mošek, Roš, Tubal i Javan - k dalekim otocima koji nisu ?uli glasa o meni ni vidjeli moje Slave - i oni ?e naviještati Slavu moju narodima. 20 I dovest ?e svu vašu bra?u izme?u svih naroda kao prinos Jahvi - na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu" - govori Jahve - "kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u ?istim posudama u Domu Jahvinu. 21 I uzet ?u sebi izme?u njih sve?enike, levite" - govori Jahve. 22 "Jer, kao što ?e nova nebesa i zemlja nova, koju ?u stvoriti, trajati preda mnom" - rije? je Jahvina - "tako ?e vam ime i potomstvo trajati. 23 Od mla?aka do mla?aka, od subote do subote, dolazit ?e svi ljudi da se poklone pred licem mojim" - govori Jahve.