Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Judita I. HOLOFERNOV VOJNI POHOD Nabukodonozor i Arfaksad

1

1Bilo je to dvanaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja Asiraca, koji vladaše u velikom gradu Ninivi. U to je vrijeme Arfaksad vladao nad Medijcima u Ekbatani. 2 On sagradi naokolo Ekbatane zidove od tesana i ?etverouglasta kamena, široka tri lakta i duga?ka šest lakata; podigao je bedeme sedamdeset lakata u visinu i pedeset lakata u širinu. 3 Do vrata gradskih podiže kule stotinu lakata visoke, s temeljima koji su bili šezdeset lakata široki. 4 Vrata koja bijaše napravio uzdizahu se sedamdeset lakata u visinu, a široka bijahu ?etrdeset lakata, kako bi mogla kroz njih iza?i golema vojska s povorkom pješaka. 5 U to vrijeme kralj Nabukodonozor vojevaše s kraljem Arfaksadom u velikoj ravnici koja se proteže na podru?ju Ragaua. 6 Uza nj se svrstaše svi oni koji su obitavali u planinskim predjelima, svi oni koji su prebivali do obala Eufrata, Tigrisa i Hidaspa, a tako i stanovnici ravnice Arioha, kralja elimskoga: mnogo je dakle bilo ljudstva koje se poredalo u redove naroda keleudskog. 7 Nabukodonozor, kralj Asiraca, uputi poruku svim stanovnicima Perzije, svima onima koji življahu na zapadu, stanovnicima Cilicije, Damaska, Libanona i Antilibanona i svim stanovnicima morske obale, 8 narodima Karmela, Gileada, Gornje Galileje i prostrane ravnice Ezdrelona, 9 svima onima koji prebivahu u Samariji i njezinim gradovima, u Transjordaniji sve do Jeruzalema, Batane, Kelusa, Kadeša, Egipatske rijeke, Tafnesa, Ramsesa i po svemu podru?ju Gešema, 10 sve do onkraj Tanisa i Memfisa, najposlije svima stanovnicima Egipta sve do granice Etiopije. 11 Ali stanovnici svake od tih pokrajina narugaše se poruci Nabukodonozora, kralja Asiraca, i ne okupiše se oko njega da bi uza nj vojevali. Nisu ga se bojali, jer on za njih bijaše obi?an ?ovjek. Otposlaše praznih ruku glasnike njegove, ne iskazavši im po?asti. 12 Tada se Nabukodonozor užasno razbjesni protiv svih tih podru?ja i zakle se svojim prijestoljem i svojim kraljevstvom da ?e im se osvetiti i ma?em opustošiti sve pokrajine Cilicije, Damaska, Sirij e, uništiti sve stanovnike koji življahu na podru?ju Moaba, plemena Amona, ?itave Judeje i sve žitelje Egipta sve do obaju mora. Rat protiv Arfaksada 13 Godine sedamnaeste stade sa svojom vojskom protiv kralja Arfaksada, potu?e ga u borbi, rasprši mu svu vojsku, konjaništvo i kola, 14 zagospodari njegovim gradovima, doprije do Ekbatane, zauze kule, oplja?ka trgovišta, svede sjaj njegov na sprdnju. 15 Arfaksada uhvati u planinama Ragaua, dade ga izbosti sulicama i tako ga se riješi zauvijek. 16ti se tada u Ninivu sa svom svojom vojskom i s golemim mnoštvom ratnika što im se bijahu pridružili. Tu se u miru i spokojstvu on i njegova vojska predadoše besposlici i uživanju stotinu i dvadeset dana. Vojna protiv Zapada

2

1Godine osamnaeste, prvoga mjeseca, dana dvadeset i drugoga, u kraljevskoj pala?i Nabukodonozora, kralja asirskoga, smisliše tajnu osnovu o izvršenju osvete nad svakom pokrajinom, kako on ve? bijaše kazao. 2 Sazva sve svoje pomo?nike i sve svoje dostojanstvenike i saop?i im svoju tajnu osnovu i svojim usnama odlu?i potpuno uništenje onih pokrajina. 3 I bi odlu?eno da se unište posvema svi oni koji se ne bijahu pokorili naredbi njegovih usta. 4 Zatim, kako završi vije?anje, Nabukodonozor, kralj Asiraca, dozva k sebi Holoferna, vrhovnog zapovjednika sve vojske, drugoga po redu iza sebe, i kaza mu: 5 "Ovako govori veliki kralj, gospodar sve zemlje: oti?i ?eš od mene i povest ?eš sa sobom ljude svjesne svoje snage, otprilike stotinu i dvadeset tisu?a pješaka i mnoštvo od dvanaest tisu?a konja i konjanika. 6 Po?i ?eš protiv sve zemlje na zapadu, jer se ne odazva nalogu mojih usta. 7 Naredit ?eš im da pripreme zemlju i vodu, jer ?u u svome bijesu nasrnuti na njih. Prekrit ?u svu zemlju nogama svojih vojnika i pustit ?u da je temeljito oplja?kaju. 8 Njihovi ?e ranjenici ispuniti doline; svaki potok i rijeka razlit ?e se nabujavši od njihovih mrtvih tijela. 9 Otjerat ?u ih kao prognanike do nakraj svijeta. 10 Ti dakle kreni pa mi zauzmi sve njihovo podru?je. Ako ti se predaju, ti ?eš mi ih sa?uvati za dan njihove kazne. 11 Neka tvoje oko ne zna milosti prema odmetnicima, nego kamo god do?eš, podvrgni ih smrti i plja?ki u svoj zemlji koja ti je povjerena. 12 Kazah i svojom ?u rukom izvesti, kunem se životom i snagom svoga kraljevstva. 13 Ti nemoj prekršiti ni jedne od zapovijedi svoga gospodara, nego izvrši doslovce sve ono što sam ti naredio i nemoj oklijevati da to provedeš." 14 Holoferno ode od svoga gospodara i sakupi sve vrhovne zapovjednike, vojskovo?e i ?asnike vojske asirske, 15 prebroja ljude koje izabra za bojni raspored kao što je naredio gospodar njegov: stotinu dvadeset tisu?a ljudi i dvanaest tisu?a strijelaca na konjima 16 i svrsta ih kako se svrstavaju bojni redovi velika m noštva. 17 Uze silan broj deva, magaraca i mazgi za prijenos njihove opreme, a tako i velik broj ovaca, volova i koza njima za opskrbu 18 i za hranu svakog pojedinog vojnika te napokon golemu koli?inu zlata i srebra iz kraljeva dvora. 19 Krenu sa svom vojskom da bi kao prethodnica Nabukodonozorova prekrio sve lice zemlje na zapadu kolima, konjanicima i izabranim pješacima. 20 Silno, izmiješano mnoštvo, kao skakavci ili kopneni pijesak nebrojeni, i?aše za njim. 21 Krenuše iz Ninive i nakon tri dana hoda stigoše do ravnice Bektileta, pa se utaboriše za Bektiletom, blizu planine koja se nalazi nalijevo od Gornje Cilicije. 22 Holoferno pokrenu svu vojsku, pješake, konjanike i kola, pa se odande uputi prema planinskim predjelima. 23 Razori Fud i Lud, orobi sve Rasisove sinove i sinove Izmaelove koji borave su?elice pustinji, južno od zemlje heleonske. 24 Prije?e Eufrat, pro?e kroz Mezopotamiju, razori sve gradove koji se nalaze na uzvisinama uzduž potoka Abrona, da bi izbio na more. 25 Zauze podru?je Cilicije, isje?e na komade sve one koji mu se opirahu i stiže do me?a Jafata na jug, nasuprot Arabiji. 26 Opkoli sve sinove Madijanove, zapali im šatore, ugrabi stada. 27 Za žetve žita si?e u nizinu Damaska, zapali im sve njive, uništi im stada i stoku, oplja?ka im gradove, opustoši polja i oštricom ma?a pobi sve mlado. 28a spopade strah i užas sve stanovnike obala Sidona i Tira, žitelje Sura i Okine i sve žitelje Jamnije. I gra?ane koji su živjeli u Azotu i Askalonu zahvati silan strah pred njim.

3

1Poslaše mu zbog toga glasnike s miroljubivim prijedlozima i poru?iše: 2 "Evo, mi podanici velikoga kralja Nabukodonozora padamo ni?ice preda te: u?ini s nama što ti se prohtije. 3 Evo ti naših ku?a, našega kraja, žitnih polja, stada, stoke: svi torovi naših šatora ovise samo o jednom tvome migu; služi se svime kako ti se ushtije i kako ti se svidi. 4 Evo, i naši su gradovi sa svojim stanovnicima robovi tvoji, samo do?i i u?ini s njima što je dobro u o?ima tvojim." 5 Ljudi do?oše do Holofer na i saop?iše mu te poruke. 6 On si?e s vojskom prema obali, postavi upravitelje po utvr?enim gradovima te iz tih gradova unova?i posebno izabrane ljude kao pomo?nu vojnicu. 7 Gra?ani i sav okoliš do?ekaše ga s vijencima, plesovima i bubnjevima. 8 Poruši on sve njihove uzvišice, sravni sa zemljom svete gajeve njihove: bilo mu je najvelikodušnije dopušteno da razruši sva doma?a božanstva kako bi svi narodi ?astili samo Nabukodonozora i svi ga jezici i plemena zazivali kao Boga. 9iže tako nasuprot Ezdrelonu u blizini Dotaina, a to je su?elice velikoj judejskoj ravni. Utabori se izme?u Gebe i Skitopolisa i tu se zadrža cio mjesec dana da sakupi opskrbu za svoju vojsku. Uzbuna u Judeji

4

1Sinovi Izraelovi koji življahu u Judeji do?uše što je Holoferno, vrhovni zapovjednik Nabukodonozora, kralja Asiraca, u?inio drugim narodima i kako je oplja?kao i razorio hramove njihove; 2 obuze ih neiskaziv strah od toga ?ovjeka i po?eše strepiti zbog Jeruzalema i zbog Hrama Gospoda, Boga svoga. 3 Bjehu se tek vratili iz sužanjstva, sav narod Judeje bio se sabrao tek nedavno, i predmeti, žrtvenik i Hram bili su posve?eni poslije obeš?aš?enja. 4 Odaslaše zbog toga glasnike na podru?je Samarije, u Konu, Betoron, Belmajin, Jerihon, u Hobu, u Esoru i u Salemsku dolinu. 5 Prije svega zaposjedoše sve vrhove najviših brda, opasaše zidovima sela koja su se nalazila ondje i nagomilaše hranu i opremu za vo?enje rata, jer polja njihova bijahu istom požeta. 6 Tada Joakim, veliki sve?enik, koji se tih dana nalazio u Jeruzalemu, napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, koji je smješten nasuprot Ezdrelonu na ulazu u ravan blizu Dotaina, 7 i naredi da se zaposjednu brdski prijelazi, jer je preko njih vodio put u Judeju. A bilo je lako sprije?iti neprijateljski upad, jer je klanac bio tako uzak da su samo dva ?ovjeka mogla odjednom pro?i. 8 Sinovi Izraelovi u?iniše kako im je naložio Joakim, veliki sve?enik, i starješine narodne koje življahu u Jeruzalemu. Molitva i pokora 9 Svaki Izraelac žarko podiže glas k Bogu i svi se poniziše pred Bogom: 10 oni i žene njihove, i djeca, i životinje, i pridošlice, i pla?enici i robovi nošahu kostrijet oko bokova. 11 Svi Izraelci i žene i djeca što življahu u Jeruzalemu padoše ni?ice pred Hramom, posuše glavu pepelom i prostriješe kostrijet pred Gospoda: 12 opasaše vre?ama i žrtvenik i zazivahu žarko Boga Izraelova u jedan glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove žene u ropstvo, njihove gradove i baštinu njihovu rušenju a svetišta njihova obeš?aš?enju, pogrdi i ruglu pogana. 13 Bog usliša glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred Svetištem Boga Svevladara. 14 Veliki sve?enik Joakim, sve?enici koji su stajali pred Gospodom i svi oni koji su mu služili, vezavši kostrijet oko bokova, prinosili su svakidašnje žrtve paljenice, zavjetnice i dragovoljne prinose puka; 15uvši pepelom mitre, podizahu iz sve snage glas Gospodu da bi milostivo pogledao dom Izraelov. Savjetovanje u Holofernovu taboru

5

1Izvijestiše Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, da su se sinovi Izraelovi spremili za rat, da su zatvorili brdske prijelaze, utvrdili sve vrhove najviših planina te postavili prepreke u predjelima što se nalaze u ravnici. 2 On se rasrdi strahovito, sazva sve glavare moapske, vojskovo?e amonske, sve primorske namjesnike 3 pa im kaza: "Recite mi, sinovi kanaanski: kakav je to narod koji nastava brdovite predjele? Kakvi su mu gradovi u kojima živi? Kolika je vojska njegova? U ?emu je snaga njegova i mo? njegova? Tko je kralj koji nad njima vlada i zapovijeda im vojskom? 4 Zašto je me?u svima koji žive na zapadu on jedini gnjevno odbio da mi miroljubivo do?e u susret?" 5 Odgovori mu Ahior, vo?a svih sinova Amonovih: "Poslušaj, moj gospodaru, rije?i iz usta sluge svoga: ja ?u te obavijestiti istinito o tome narodu koji, smješten blizu tebe, nastava taj brdovit kraj; ne?e iza?i laž iz usta sluge tvoga. 6 Narod taj potje?e od Kaldejaca. 7 Najprije su boravili u Mezopotamiji, jer su otklonili da se drže bogova otaca svojih koji su živjeli u zemlji kaldejskoj. 8 Skrenuše dakle s puta otaca svojih pa po?eše štovati Boga nebeskoga, onoga Boga koga bijahu spoznali. I zato, udaljeni od lica svojih bogova, skloniše se u Mezopotamiju i tu se dugo zadržaše. 9 Pa im Bog njihov zapovjedi da ostave to prebivalište i odu u zemlju Kanaan; naseliše se ondje te ima?ahu u obilju zlata i srebra i mnogo stoke. 10 Spustiše se poslije u Egipat, jer glad bijaše pritisla zemlju kanaansku; ondje su ostali dok se imahu ?ime hraniti. Porastoše u snažno mnoštvo; rodu njihovu ne bijaše broja. 11 Ali se kralj Egipta diže na njih, naruga im se u pravljenju opeke; ponizi ih i u?ini robovima. 12 Onda oni zavapiše Bogu svome, a on svu zemlju egipatsku udari ranama bez prebola. Zbog toga ih Egip?ani otjeraše od sebe. 13 Bog pred njima isuši Crveno more 14 i prevede ih preko Sinaja i Kadeš Barne. Oni odbiše od sebe sve nasrtaje stanovnika pustinje, 15 smjestiše se na podru?ju Amorejaca i vlastitom snagom istri jebiše sve Hešbonce. Prije?oše preko Jordana i dobiše u nasljedstvo sav planinski kraj; 16 istjeraše Kanaanca, Perižanina, Jebusejca, Sihemca i sve Girgašane i tu obitavahu mnogo vremena. 17 Dok ne sagriješiše protiv Boga svoga, pratilo ih je blagostanje, jer je bio s njima Bog komu je mrska nepravda; 18 ali kad se udaljiše od puta što im ga on bijaše nazna?io, u mnogim ratovima pretrpješe užasna razaranja, zato?iše ih u zemlju koja nije bila njihova. Hram Boga njihova bi razoren do temelja, a gradove im oteše neprijatelji njihovi. 19 Ali sada, kako su se vratili Bogu svome, uspeše se iz raznih krajeva kamo bijahu raspršeni i ponovo zauzeše Jeruzalem, gdje se nalazi Svetište njihovo, i smjestiše se po brdovitim krajevima koji bijahu opustjeli. 20 Zato, gospodaru, pomno izvidimo je li taj narod u ?emu zastranio, je li sagriješio Bogu svome, pa ako utvrdimo da jest, onda možemo krenuti na nj i pokoriti ga; 21 ali ako narod onaj nije kriv ni zbog kakva prijestupa, onda neka gospodar moj odustane od nauma: jer ?e ih Bog njihov štititi, a mi ?emo biti na ruglo svoj zemlji." 22 Kada Ahior završi tu besjedu, stadoše rogoboriti oni koji su okruživali šator i nalazili se unaokolo, dostojanstvenici Holofernovi, svi stanovnici obalnih krajeva i Moaba: tražili su da ga raskomadaju: 23 "Ne bojmo se sinova Izraelovih! To je zaista narod koji nema ni mo?i ni snage za žeš?u bitku. 24nimo, dakle! Oni ?e biti samo zalogaj za vojsku tvoju, gospodaru Holoferno!" Ahior predan Izraelcima

6

1Pošto je utihnula buka onih koji su se skupili na vije?anje, Holoferno, vrhovni zapovjednik asirske vojske, u nazo?nosti svega naroda razli?ita podrijetla i sviju sinova moapskih, obrati se Ahioru: 2 "Tko si ti, Ahiore, ti i pla?enici Efrajimovi, da danas ovako prorokuješ me?u nama i savjetuješ da odustanemo od borbe protiv roda Izraelova? Bog njihov da bi im bio štit? Ali tko je Bog, osim Nabukodonozora? On ?e poslati svoju snagu i zbrisati ih s lica zemlje; ni Bog ih njihov ne?e spasiti. 3 Mi, sluge kraljeve, mi ?emo ih smrviti kao jednog ?ovjeka. Ne?e izdržati žestine našega konjaništva. 4 Njime ?emo ih zdrobiti. Brda ?e se natopiti njihovom krvlju, a ravnice se ispuniti njihovim mrtvim tijelima. Ne?e se ni održati pred nama, svi ?e izginuti. Tako govori kralj Nabukodonozor, gospodar sve zemlje. Tako je rekao, a rije?i njegove ne?e ostati neispunjene. 5 A ti, Ahiore, pla?eni?e amonski, koji si tako govorio u dan izopa?enosti svoje, ne?eš više gledati moga lica od današnjeg dana pa sve dok se ne osvetim rodu tih bjegunaca iz Egipta. 6 Tada ?e gvož?e mojih vojnika i sulica mojih slugu probosti slabine tvoje i ti ?eš pasti me?u ranjenike Izraela kad se ja okrenem protiv njega. 7 Za sada neka te sluge moje odvedu u brdoviti kraj i ostave u jednome od prilaznih gradova: 8 ne?eš poginuti dok ne budeš zatrt s njima. 9 Ako u srcu svome gajiš nadu da ne?e biti osvojeni, zašto onda tvoje lice pokazuje toliku utu?enost? Rekoh: nijedna od rije?i mojih ne?e ostati neispunjena." 10 Holoferno potom naredi slugama koji bijahu u šatoru njegovu da zgrabe Ahiora, odvedu u Betuliju i predaju u ruke sinova Izraelovih. 11 Njegove ga sluge uhvatiše, odvedoše izvan tabora prema ravnici, iz ravnice provedoše ga prema brdima i dovedoše na izvore koji se nalaze pod Betulijom. 12 Kad su ih ljudi iz grada opazili, dohvatiše oružje, izi?oše iz grada prema vrhu brda, a pra?ari zauzeše put što se tuda uspinje i po?eše bacati kamenice na njih da im sprije?e penjanje. 13 Oni se onda skloniše pod brdo, svezaše Ahiora i ostaviše ga na podnožju brda, pa se vratiše svome gospodaru. 14 Sišavši iz svoga grada, sinovi Izraelovi pri?oše mu, odvezaše ga i odvedoše u Betuliju i dovedoše pred gradske glavare. 15 Tih dana vršili su tu dužnost Ozija, sin Mihin od plemena Šimunova, pak Kabris, sin Gotonielov, i Harmis, sin Melkielov. 16 Dozvaše gradske starješine, ali do?oše na zbor i svi mladi?i i žene. Postaviše Ahiora usred svega naroda, a Ozija ga uzme ispitivati što to bijaše s njim. 17 Ahior ih izvijesti o svemu što je re?eno na Holofernovu vije?anju: što je sam kazao vo?ama Asurovim i što je u nadutosti svojoj Holoferno govorio protiv doma Izraelova. 18 Tada narod pade ni?ice, iskaza štovanje Bogu svome i zavapi: 19 "Gospode, Bože nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti roda našega i obazri se danas na lica sebi posve?enih!" 20 Potom utješiše Ahiora i pohvališe ga. 21ja ga sa zbora odvede u dom svoj i priredi starješinama gozbu. Svu no? dozivahu u pomo? Boga Izraelova. II. OPSJEDANJE BETULIJE

7

1Sutradan zapovjedi Holoferno svoj vojsci svojoj i svim narodima koji mu se bijahu pridružili u savezništvo da krenu na Betuliju, da zaposjednu putove što vode u brda i da zametnu rat protiv sinova Izraelovih. 2 Toga istog dana krenuše svi njihovi ratnici. Vojska se tih bojovnika sastojala od stotinu i sedamdeset tisu?a pješaka i dvanaest tisu?a konjanika, ne broje?i opremu i golemo mnoštvo ljudi koji su išli pješke me?u njima. 3 Utaboriše se u dolini nadomak Betuliji, uz izvor; zauzeše prostor u širinu od Dotaina do Belbaima, a u dužinu od Betulije do Kimona, koji se nalazi su?elice Ezdrelonu. 4 Kada sinovi Izraelovi vidješe sve to mnoštvo, u strahu po?eše govoriti me?u sobom: "Ovi ?e potamaniti sve na zemlji! Ni najviše planine, ni klanci, ni bregovi ne?e izdržati pod njihovom težinom." 5 Svaki pograbi oružje; upalivši lu?i na svojim kulama, ostadoše na straži svu onu no?. 6 Ujutro izvede Holoferno sve konjaništvo pred o?i sinova Izraelovih koji su se nalazili u Betuliji; 7 podvrže budnu nadzoru sve uspone koji su vodili do grada njihova, pretraži sve izvore vode i zauze ih i tu postavi vojni?ke straže pa se onda vrati k vojsci svojoj. 8 Do?oše k njemu svi poglavari sinova Ezavovih, sve vo?e naroda moapskoga i vojskovo?e obalnih krajeva te rekoše: 9 "Neka posluša naš gospodar nekoliko naših rije?i da ne bi pretrpio poraz vojske svoje. 10 Taj se narod sinova Izraelovih nije nikada uzdavao u svoja koplja nego u planinske uzvisine po kojima živi, jer nije se lako popeti na vrhove njihovih brda. 11 Zato se nemoj, gospodaru, boriti s njima kako se bori u otvorenoj bitki, pa ne?e poginuti ni jedan ?ovjek koji pripada tvome narodu. 12 Ostani u svome taboru ?uvaju?i brižno svakoga svog vojnika. A dotle neka se tvoje sluge domognu vrela koje izvire na obronku. 13 Iz njega doista uzimaju vodu svi stanovnici Betulije. Že?a ?e ih skon?ati i oni ?e predati grad. Mi ?emo se onda sa svojim ?etama popeti na obližnje gorske uzvisine pa na njima postaviti stražu da ni jedan ?ovjek ne iza?e iz grada. 13 4) Glad ?e umoriti njih i njihove žene i njihovu djecu, pa još prije nego ih sasije?emo ma?em, ležat ?e onemo?ali po trgovima boravišta svoga. 15 Tada ?eš im groznom odmazdom platiti što se pobuniše i ne izi?oše ti s mirom u susret." 16 Razlaganje njihovo svidje se Holofernu i svim njegovim vojvodama. Izda on zapovijed da u?ine kako su ga svjetovali. 17 Krenu dakle odjel sinova Amonovih sa pet tisu?a Asiraca pa se utabori u podolju, zauzevši nakapnice i izvore voda sinova Izraelovih. 18 Prema uzvisinama krenuše sinovi Ezavovi i sinovi Amonovi pa stadoše u brdovitu kraju nasuprot Dotainu, odakle poslaše jedan dio prema jugoistoku, su?elice Egrebelu, koji se nalazi blizu Kusa na obali potoka Mohmura. Ostali dio asirske vojske utabori se na ravnici pa prekri sve lice zemlje; šatori i silna oprema protezali im se u gustim nizovima tvore?i golemo mnoštvo. 19 Sinovi Izraelovi podigoše glas Gospodu Bogu svome, jer se obeshrabrio duh njihov zbog toga što bijahu opkoljeni od sviju neprijatelja svojih tako da im ne mogahu izma?i. 20 Trideset se i ?etiri dana nalazila oko njih asirska sila: pješaci, vojni?ka kola, konjanici. A onda stanovnicima Betulije nestade vode u sudovima, 21 a nakapnice im bijahu prazne; ni jedan dan nisu imali dovoljno pitke vode jer im se voda za pi?e davala na mjeru. 22 Djeca im bijahu iznemogla, žene im i mladi?i padali u nesvijest od že?e: ležali su po gradskim trgovima ili u ku?ama, nisu više imali snage. 23 Tada sav narod, mladi?i, žene i djeca odoše k Oziji i gradskim upravlja?ima i povikaše i rekoše pred svim starješinama: 24 "Neka Bog sudi izme?u vas i nas zbog velike nepravde koju ste po?inili na štetu našu jer niste htjeli mirno pregovarati s Asircima. 25 Sad nam nema više pomo?i niodakle: Bog nas je predao u njihove ruke da iznemognemo od že?e i posvemašnje iscrpljenosti. 26 A sada ih pozovite i predajte sav grad plja?ki Holofernovih ljudi i sve vojske njegove. 27 Jer nam je bolje da postanemo njihov plijen. Bit ?emo, doduše, njihovi robovi, ali ?emo sa?uvati ž ivote i ne?emo ro?enim o?ima gledati smrt djece svoje niti kako nam žene i djeca ispuštaju dušu. 28 U ime neba i zemlje, u ime Boga i Gospoda otaca naših, koji nas je kaznio zbog grijeha naših i poradi prijestupa otaca naših, zaklinjemo vas da još danas izvršite što smo vam kazali." 29 Usred zbora nasta sveop?i pla? i svi glasno zavapiše Gospodu Bogu. 30 Ozija im upravi rije?: "Budite hrabri, bra?o, ustrajmo još pet dana, za kojih ?e Gospod Bog naš izliti na nas milost svoju: zacijelo nas ne?e napustiti zauvijek. 31 Pro?e li tih pet dana bez ikakve pomo?i, izvršit ?u što tražite." 32om otpusti narod, svakoga u njegovu ?etvrt. Ljudi odoše na zidove i kule svoga grada, a žene i djecu poslaše njihovim ku?ama. Ali u gradu bijahu krajnje potišteni. III. JUDITA Uvod

8

1Tih dana sve je to ?ula Judita, k?i Merarija, sina Oksa, sina Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaina, sina Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina Eliaba, sina Natanaela, sina Salamiela, sina Sarasadaja, sina Izraelova. 2 Njezin muž Manaše, iz istoga plemena i obitelji, bješe umro za žetve je?ma. 3 Nadgledavao je one koji su povezivali snopove na njivi kad ga pogodi sun?anica: pade na postelju i umrije u Betuliji, gradu svome; pokopaše ga do njegovih otaca u polju što se nalazi na pola puta izme?u Dotaina i Balamona. 4 Judita odonda življaše kao udovica ve? tri godine i ?etiri mjeseca. 5 Na?inila je sebi sobu na ravnome ku?nom krovu, navukla preko bokova kostrijet i nosila haljine udovi?ke. 6 Postila je sve dane udovištva svoga, osim uo?i subote i za samih subota, uo?i mla?aka i za samih mla?aka te za svetkovina i blagdana doma Izraelova. 7 Bila je lijepa i nao?ita. Njezin muž Manaše bijaše joj ostavio zlata i srebra, slugu i sluškinja, stoke i zemljišta, i tako je živjela. 8 Ne bijaše nikoga koji bi kazao što ružno o njoj, jer je bila jako bogobojazna. Judita i starješine 9 Do?ula je dakle krute rije?i koje puk, zapavši u malodušje zato što je nestalo vode, bijaše upravio gradskom starješini, a doznala je i sve što je Ozija rekao narodu i kako im se zakleo da ?e do pet dana predati grad Asircima. 10 Posla tada sluškinju koja je vodila njezine poslove da dozove gradske starješine Habrisa i Harmisa. 11 Do?oše oni k njoj, a ona im kaza: "Poslušajte me, glavari Betulije! Nije baš valjan govor što ste ga održali puku. A umetnuli ste u taj govor i zakletvu izme?u Boga i vas i rekli da ?ete predati grad neprijatelju ako vam Gospod u odre?enom roku ne pomogne. 12 A tko ste vi da danas iskušavate Boga i postavljate se iznad Boga me?u ljudima? 13 Ispitujte namisli Boga Svevladara koliko vam drago, pa svejednako ne?ete razumjeti ništa dovijeka. 14 Ako ne uspijevate istražiti dubine ljudskoga srce niti doznati ono što prolazi ljudskom mišlju, kako ?ete doku?iti Boga koji je stvorio sve to? Kako ?ete istražiti misao njegovu i shvatiti nakane njegove? Ne, bra?o, nemojte ljutiti Gospoda Boga našega! 15 Jer ako nam i ne htjedne prisko?iti u pomo? u ovih pet dana, ipak nas može zaštititi ali i zatrti, i to nao?igled neprijatelja naših, u one dane kad mu se svidi. 16 Prema tome, ne tražite odluke Gospoda Boga našega, jer Bog nije ?ovjek da biste mu mogli prijetiti niti sin ?ovje?ji komu biste mogli nare?ivati. 17 Zbog toga, o?ekuju?i spas koji može do?i od njega, dozivajmo ga u pomo?, i on ?e poslušati glas naš, bude li mu to drago. 18 Jer u našim pokoljenjima nije bilo, a nema ni dan-danas u našemu plemenu, obitelji, selu ili gradu onih koji bi štovali boštva na?injena rukama, kao što je bivalo u prijašnja vremena. 19 Zato su o?evi naši bili predani ma?u, bili su plja?kani i doživjeli velike poraze od neprijatelja. 20 Ali mi ne znamo drugoga Boga do njega, pa se stoga nadamo da ne?e napustiti ni nas ni ikoga od našeg plemena. 21 Jer budemo li osvojeni mi, bit ?e osvojena i sva Judeja i oplja?kano naše Svetište, a on ?e to obeš?aš?enje osvetiti našom krvlju. 22 Pokolj bra?e naše, tjeranje svega naroda u progonstvo i opustošenje baštine naše oborit ?e na glavu našu me?u poganima me?u kojima ?emo se nalaziti kao robovi i biti predmet pogrde i ismjehivanja za naše gospodare, 23 jer se naše ropstvo ne?e pretvoriti u naklonost nego ?e ga Gospod Bog naš pretvoriti u porugu. 24 Stoga, bra?o, pokažimo svojoj bra?i da od nas zavisi život njihov te da Svetište, Hram i žrtvenik po?ivaju na nama. 25 Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu našemu što nas iskušava kao što je iskušavao i o?eve naše. 26 Sjetite se kako je ?inio s Abrahamom, kako je iskušavao Izaka, što se dogodilo Jakovu u Mezopotamiji sirijskoj kad je pasao ovce Labana, svoga ujaka. 27 Jer kako je iskušavao njih da bi iskušao njihova srca, tako postupa s nama da se popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog iskušava one koji su mu blizu." 28 Ozija joj odgovori: "Sve što si izrekla iznosila si iz plemenitog srca i nitko se ne?e usprotiviti tvojim rije?ima. 29 Jer tvoja se mudrost ne o?itova tek danas: još od po?etka tvojih dana sav je narod znao za tvoju umnost, za plemenitost srca tvoga! 30 Ali puk trpi užasno od že?e, pa nas je prisilio da izvršimo ono što smo obe?ali i da se zakunemo zakletvom koje ne?emo prekršiti. 31 Sada, budu?i da si ti pobožna žena, moli se za nas, a Gospod ?e poslati kišu i napuniti naše ?atrnje da ne izginemo." 32 Odgovori im Judita: "Poslušajte me! Izvest ?u djelo o kojemu ?e spomen prelaziti od pokoljenja na pokoljenje me?u sinovima našeg naroda. 33 Budite no?as na gradskim vratima da mognem izi?i sa svojom sluškinjom. Prije onog dana u koji ste namislili predati grad neprijateljima Gospod ?e rukom mojom donijeti spas Izraelu. 34 Ne tražite da vam kažem što sam namjerila. Ne?u vam odati ništa dok ne bude izvršeno ono što sam odlu?ila u?initi." 35 Ozija i prvaci rekoše joj: "Idi u miru! Neka Gospod Bog bude uza te da se uzmogneš osvetiti neprijateljima našim!" 36šavši odande, vratiše se na svoja mjesta. Juditina molitva

9

1Tada Judita pade ni?ice, posu glavu pepelom i razotkri kostrijet koju je nosila na sebi. I upravo kad su u Jeruzalemu, u Domu Božjem, prinosili ve?ernji tamjan, ona glasno zavapi Gospodu i re?e: 3 I zato si predao pokolju vo?e njihove i krvi postelju njihovu, prevarenu i posti?enu njihovom prijevarom. Udario si po robovima i gospodarima; po vladarima na prijestoljima njihovim. 4 Predao si žene njihove plijenu, a k?eri njihove, svu imovinu njihovu odredio da bude razdijeljena me?u tvoje ljubljene sinove koji su gorjeli od revnosti prema tebi, užasavali se nad obeš?aš?enjem svoje krvi i zvali te u pomo?. O Bože, moj Bože, poslušaj i mene udovicu. 5 Ti si sazdao i ono što je bilo prije i što ?e biti poslije. Ti si zamislio i sadašnjost i budu?nost i sve se dogodilo što si umom zasnovao. 7 Eto, Asirci se uznose svojom vojskom, ponositi su na konje i konjanike svoje, oholi su zbog vrsno?e pješaka svojih, uzdaju se u štit, koplje, luk, pra?ku i ne?e da u tebi spoznaju Gospoda koji mrvi ratove. 8 Gospod je tvoje ime. Ti im skrši snagu mo?i svojom, savij silu gnjevom svojim. Jer su naumili da obeš?aste tvoje Svetište, da okaljaju Šator gdje boravi preslavno Ime tvoje, da željezom raznesu uglove žrtvenika tvoga. 9 Vidi njihovu nadutost i upravi gnjev svoj na glave njihove, a moju udovi?ku ruku oja?aj za naumljeno djelo. 10 Pogodi zamamnoš?u mojih usana roba s vo?om, a vo?u s njegovim slugom. Razori drzovitost njihovu rukom jedne žene. 11 Tvoja snaga nije u mnoštvu niti mo? tvoja u silnicima, nego si ti Bog poniznih, pomo?nik si malenih, potporanj slabih, uto?ište napuštenih, spasitelj o?ajnih. 12 Doista, Bože oca moga, Bože baštine Izraelove, gospodaru neba i zemlje, tvor?e voda, kralju svega stvorenja, uslišaj molitvu moju! 13 Daj mi zamamnu rije? koja ranjava i obara u krvi one koji su strahote smislili protiv tvoga Saveza, svetog Doma, brda Siona i ku?e sinova tvojih. 14ni da spozna sav narod tvoj i svako pleme da si ti Bog, Bog svake mo?i i snage, i da osim tebe nema drugoga zaštitnika rodu Izraelovu!" IV. JUDITA I HOLOFERNO Judita u neprijateljskom taboru

10

10Kad je prestala vapiti Bogu Izraelovu i kad je završila svoju molitvu, 2 ustade gdje bijaše pala ni?ice, dozva svoju sluškinju i si?e u odaje u kojima je provodila subote i svetkovine svoje. 3 Svu?e sa sebe kostrijet, skide udovi?ke haljine, opra vodom tijelo, namaza se mirisavom maš?u, po?ešlja kosu i stavi prevjes na glavu, odjenu se u sve?ane haljine u koje se odijevala dok je još živio muž njezin Manaše. 4 Obu sandale, metnu narukvice, ogrlice, prstenje, naušnice i sav nakit: uresi se što je mogla ljepše da bi o?arala o?i ljudi koji je budu gledali. 5 Sluškinji preda mijeh vina i vr? ulja, napuni dvoja?e je?menom kašom, poga?ama suhoga vo?a i ?istim hljebovima; sve to složi i stavi na nju. 6 Uputiše se njih dvije prema vratima grada Betulije i tu na?oše Oziju s gradskim starješinama Habrisom i Harmisom. 7 Kad ovi ugledaše Juditu preobražena lica i u onome ruhu, zadiviše se ljepoti njezinoj pa ?e joj: 8 "Bog otaca naših udijelio ti milost i dao ti da uspješno izvedeš što si naumila na slavu sinova Izraelovih i uzvišenje Jeruzalema." 9 Judita se pokloni Bogu, a njima re?e: "Zapovjedite da mi otvore gradska vrata. Izi?i ?u i izvesti što ste kazali." Oni narediše straži da otvori vrata kako je zatražila. 10 Otvoriše joj, pa Judita izi?e sa sluškinjom. Ljudi su je iz grada pratili pogledom dok se spuštala brdom i dok je poprijeko prelazila podoljem. Onda je više nisu vidjeli. 11 Dok su išle ravno podoljem, sretoše je asirske predstraže. 12 Zaustaviše je i upitaše: "Kojemu narodu pripadaš? Odakle dolaziš i kamo ideš?" Ona odgovori: "K?i sam Hebrejaca i bježim od njih, jer ?e vam se uskoro predati da vam budu hrana. 13 Zaputila sam se Holofernu, vrhovnom zapovjedniku vaše vojske, da se s njim iskreno porazgovorim. Pokazat ?u mu put kojim ?e morati po?i da bi zagospodario svim brdovitim krajem a da ne izgubi ni jednog ?ovjeka, ni jedne žive duše." 14 Dok su ti ljudi slušali rije?i njezine i promatrali je, bijahu zadivljeni njezinom ljepotom. Rekoše joj: 15 "Spasila si svoj život požur ivši se da si?eš k našem gospodaru. Sada idi njegovu šatoru: nas nekolicina pratit ?emo te dok te ne predamo u ruke njegove. 16 Kada se budeš našla pred njim, ne drhti u srcu svome nego mu reci ono što si kazala i on ?e s tobom postupati dobro." 17 Izabraše izme?u sebe stotinu ljudi. Oni su bili pratnja njoj i sluškinji njezinoj, pa ih dovedoše do Holofernova šatora. 18 U taboru se sve uskomešalo: vijest o Juditinu dolasku po?e od usta do usta po svim šatorima. Do?oše ljudi i poredaše se do nje dok je ona stajala pred Holofernovim šatorom i dok mu se njezin dolazak najavljivao. 19 Divljahu se ljepoti njezinoj i sinovima Izraelovim zbog nje. I govorahu jedan drugome: "Tko može prezreti narod koji ima takve žene? Zacijelo ne bi valjalo ostaviti u životu i jednog ?ovjeka toga naroda. Kad bi ga ostavili na miru, bili bi kadri op?initi sav svijet." 20 Holofernove straže i dvorjanici njegovi izi?oše i uvedoše Juditu u šator. 21 Holoferno je po?ivao na ležaljci za zastorom od grimiza, zlata, smaragda i dragoga kamenja. 22 Izvijestiše ga o dolasku njezinu i on izi?e na šatorski ulaz: pred njim su nosili srebrne svjetiljke uljanice. 23 se Judita na?e pred njim i njegovim dvorjanicima, svi se zadiviše ljupkosti lica njezina. Ona se pokloni padnuvši ni?ice. Sluge je Holofernove podigoše. Prvi susret s Holofernom

11

11Kaza joj tada Holoferno: "Budi hrabra, ženo! Ne plaši se u srcu svome! Jer nisam nanio zla nikome od onih koji odlu?iše služiti Nabukodonozora, kralja sve zemlje. 2 Pa da me i tvoj narod koji živi u brdovitu kraju nije prezreo, ja ne bih digao koplja na nj. Ali su sami to skrivili. 3 Nego, sada mi reci zašto si pobjegla od njih a došla k nama. Došla si da se spasiš! Hrabro, život ?e ti biti pošte?en no?as a i poslije. 4 Nitko ti ne?e nanijeti zla, nego ?e se postupati s tobom kako se postupa sa slugama moga gospodara i kralja Nabukodonozora." 5 Judita mu odgovori: "Poslušaj rije?i robinje svoje. Neka sluškinji tvojoj bude dopušteno govoriti s tobom: ne?u no?as govoriti laži svome gospodaru. 6 Budeš li slijedio savjete sluškinje svoje, Bog ?e ti pomo?i sretno izvesti djelo tvoje, a gospodar moj ne?e biti razo?aran sa svojih pothvata. 7 Neka živi Nabukodonozor, kralj sve zemlje, neka živi mo? onoga koji te uputio kako bi uzmogao na pravi put izvesti svako živo bi?e! Pomo?u tebe nisu mu doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljuju?i vrijednosti tvojoj, i divlje i doma?e životinje i ptice nebeske: sve živi samo za Nabukodonozora i svu ku?u njegovu. 8 Do?uli smo ve? i za razboritost i za oštroumnost tvoju. Svoj je zemlji znano da si u svem kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i pronicav u ratnom umije?u. 9 Doznali smo i za govor što ga je Ahior izgovorio na tvome vije?anju; budu?i da su ga stanovnici Betulije spasili, on im je kazao sve što je rekao pred tobom. 10 A sada, mo?ni gospodaru, nemoj potcjenjivati njegovo razlaganje nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne može se rod naš progoniti niti ga može dohvatiti ma?, osim ako sagriješi Bogu svome. 11 Ali da moj gospodar ne bi ostao razo?aran i promašio u svome pothvatu, past ?e na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su razgnjevili Boga svoga po?inivši bezakonje. 12 Kako im je ponestalo hrane, a i vode imaju sve manje, prohtjelo im se da navale na stoku svoju i odlu?iše da jedu što im je Bog zakonima zabranio. 13 ?ak su n aumili potrošiti prvine žita i desetine vina i ulja, ?uvane i namijenjene sve?enicima koji u Jeruzalemu služe Boga našega; a ipak su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti. 14 Otpravili su u Jeruzalem, budu?i da i tamošnji stanovnici isto rade, glasnike da im donesu potrebno dopuštenje od Vije?a starješina. 15 ?im im stigne dopuštenje te izvrše svoj naum, toga istog dana bit ?e ti predani na uništenje. 16 Kada sam ja, sluškinja tvoja, doznala sve to, pobjegoh od njih. Bog me poslao da sudjelujem s tobom u pothvatu kojemu ?e se za?uditi sva zemlja kada za nj ?uje. 17 Jer sluškinja je tvoja pobožna i štuje Boga nebeskoga i dan i no?, pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja ?e sluškinja samo zatražiti da može no?u oti?i prema dolini. Ondje ?u moliti Boga, pa ?e mi kazati kada oni po?ine grijeh. 18 Zatim ?u se vratiti i tebe obavijestiti, i ti ?eš tada iza?i sa svom vojskom. Me?u njima ne?e biti nikoga da ti se odupre. 19 Odvest ?u te kroz Judeju sve do samog Jeruzalema, postavit ?u usred njega prijestolje tvoje. Ti ?eš ih tjerati pred sobom kao što se tjera stado koje nema pastira. Ni pas pred tobom ne?e zalajati. Sve sam to predosjetila, to mi je objavljeno, pa sam poslana da ti odam." 20 Te se rije?i svidješe Holofernu i svima njegovim slugama. Zadiviše se mudrosti njezinoj te uzviknuše: 21 "Od jednoga do drugog kraja svijeta nema ravne njoj ljepotom lika i mudroš?u razlaganja." 22 A Holoferno joj re?e: "Dobro je u?inio Bog što te poslao pred tvojim narodom da nama pripadne mo?, a propast onima koji su prezreli moga gospodara. 23i si plemenita izgledom i lijepo zboriš. Budeš li sve u?inila kao što si kazala, tvoj Bog postat ?e i moj Bog, a ti ?eš provoditi svoje dane u pala?i kralja Nabukodonozora i bit ?eš slavna na svoj zemlji."

12

12Zapovjedi da je odvedu na mjesto gdje je bilo pohranjeno srebrno posu?e i naredi da joj daju od jela njegovih i od vina njegova. 2 Ali Judita odgovori: "Ne?u toga jesti da ne bude sablazni, nego neka mi se jelo prire?uje od on oga što sam donijela sa sobom." 3 Holoferno je zapita: "Kad ti ponestane što imaš uza se, odakle ?emo ti davati takva jela kad me?u nama nema nikoga od tvoga roda?" 4 Judita odgovori: "Života mi tvoga, gospodaru, ropkinja tvoja ne?e ni utrošiti što je sa sobom donijela, a Gospod ?e ve? rukom njezinom izvesti što je odlu?io." 5 Onda je sluge Holofernove odvedoše u šator. Spavala je do pono?i. Ustade o jutarnjoj straži. 6 Poru?i Holofernu: "Neka gospodar moj dopusti da sluškinja njegova izi?e radi molitve." 7 Holoferno naredi svojim stražarima da je u tome ne ometaju. Ostala je tako tri dana u taboru. No?u je išla u dolinu Betulije i umivala se na studencu u taboru. 8 Kad bi tako izišla, molila bi Gospoda, Boga Izraelova, da joj korake upravi na slavu sinova naroda njezina. 9 Vrativši se ?ista, zadržala bi se u šatoru dok joj ne bi nave?er priredili jelo. Judita na Holofernovoj gozbi 10 ?etvrtoga dana Holoferno priredi gozbu samo za svoje ?asnike. Ne pozva nikoga od posluge. 11 Re?e dvoraninu Bagoi, upravitelju svih svojih dobara: "Idi i nagovori onu Hebrejku koja je kod tebe da do?e jesti i piti s nama. 12 Bila bi nam prava sramota imati uza se takvu ženu a ne biti s njom; jer ako je ne predobijemo, rugat ?e nam se." 13 Bagoa iza?e od Holoferna, u?e k njoj i re?e joj: "Neka ljepojka ne oklijeva do?i k mome gospodaru da bude ?aš?ena u njegovoj nazo?nosti, da veselo pije vino s nama i postane ovoga dana kao jedna od asirskih k?eri koje žive u dvoru Nabukodonozorovu." 14 Judita mu odgovori: "Tko sam ja da se usprotivim svome gospodaru? U?init ?u smjesta sve što je drago oku njegovu. Bit ?e mi to radost sve do smrti." 15 Ustade, ukrasi se haljinama i svakakvim ženskim uresima. Sluškinja ode prije nje te prostrije po zemlji pred Holoferna ovnujske kože koje je dobila od Bagoe za svakidašnju upotrebu da na njima svakoga dana udobno blaguje. 16 Judita u?e i smjesti se. Holofernu se srce uzbudi, duša mu se uznemiri i spopade ga ognjena žudnja da bude s njom. Od onoga dana kad ju je prvi put vidio, samo je vrebao priliku da je zavede. 17 Kaza joj Holoferno: "DÓe pij i veseli se s nama!" 18 Judita odgovori: "Ho?u, pit ?u, gospodaru, jer osje?am da je danas moj život tako velik kako nije bio nikada od moga ro?enja." 19 Uzela je, jela je i pila pred njim što joj njezina sluškinja bijaše priredila. 20oferno je uživao u njoj i pio je toliko vina koliko ga nije pio nikad u životu. Holofernova glava

13

13A uve?er se ?asnici brzo povukoše. Bagoa zatvori šator izvana, pošto je otpravio od svoga gospodara one koji su se još ondje nalazili. Svi odoše na po?inak: bijahu umorni jer se gozba jako oduljila. 2 Juditu ostaviše samu u šatoru. Holoferno pao na postelju jer ga vino bijaše potpuno svladalo. 3 Judita je naredila svojoj sluškinji da je ?eka pred ložnicom kao i svakog dana. Rekla je da ?e iza?i na molitvu. Tako je kazala i Bagoi. 4 Svi bijahu otišli od Holoferna, nitko, ni malen ni velik, nije ostao u ložnici. Judita, stoje?i kraj Holofernove postelje, re?e u srcu svom: "Gospode, Bože svake sile, svrni u ovome ?asu pogled svoj na djelo ruku mojih da se prodi?i Jeruzalem! 5 Ovo je pravi ?as da se pobrineš za svoju baštinu i ostvariš moju zamisao o propasti neprijatelja koji su nasrnuli na nas." 6 Pri?e stupu postelje, do Holofernove glave, i skide odande Holofernov ma?. 7 Zatim, primaknuvši se postelji, zgrabi kosu Holofernovu i kaza: "Gospodine Bože Izraelov, oja?aj me danas!" 8 I iz sve snage udari dvaput Holoferna po vratu i odrubi mu glavu. 9 Njegov trup potom otkotrlja s ležaja i strže zastor sa stupova. Malo kasnije izi?e i glavu Holofernovu predade sluškinji. 10 Ona je metnu u svoju torbu. Obadvije zatim, po obi?aju, izi?oše na molitvu. Prešavši tabor, zaokružiše ono podolje, popeše se na uzvisinu Betulije i do?oše pod njezina vrata. 11 Judita se javi još izdaleka straži na vratima: "Otvorite, otvorite vrata! S nama je Bog naš da izvede junaštvo u Izraelu i jakost protiv neprijatelja kao što je u?inio i danas." 12 Kako gra?ani za?uše njezin glas, požuriše se do vrata svoga grada i pozvaše starješine gradske. 13 Str?aše se svi, malo i veliko, jer ih je njezin dolazak iznenadio. Otvoriše vrata, primiše ih, zapališe vatru da se vide i okružiše ih. 14 Judita im jakim glasom kaza: "Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje ku?i Izraelovoj nego je mojom rukom no?as potukao neprijatelje naše." 15 Izvadivši glavu iz torbe, pokaza im je i re?e: "Evo glav e Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, i evo zastora pod kojim je ležao pijan. Bog ga je pogodio rukom jedne žene! 16 Neka živi Gospodin koji me zaštitio na putu kojim sam hodila! Jer je moje lice zatravilo Holoferna na propast njegovu, nije zgriješio sa mnom te me tako nije osramotio ni okaljao." 17 Puk, sav izvan sebe, pade ni?ice da se pokloni Bogu i povika u jedan glas: "Blagoslovljen da si, Bože naš, koji si danas satro neprijatelje naroda svoga!" 18 Ozija joj kaza: "Blagoslovljena bila, k?eri, od Boga Svevišnjega više od svih drugih žena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog, stvoritelj neba i zemlje, koji te vodio da odsije?eš glavu vo?i neprijatelja naših! 19 Jer tvoje pouzdanje ne?e biti izbrisano iz srdaca ljudi nego ?e se oni dovijeka sje?ati Božje mo?i. 20a Bog u?ini da to bude na tvoju vje?nu diku i neka te nagradi svakim dobrom, jer kad bi ponižen naš rod, nisi štedjela života svoga, nego si sprije?ila našu propast žive?i pravedno pred našim Bogom!" A sav narod nadoda: "Amen! Amen!" V. POBJEDA Židovi u asirskom taboru

14

14Judita im re?e: "Poslušajte me, bra?o! Uzmite ovu glavu i objesite je na krunište naših zidina. 2 ?im zora zarudi te sunce obasja zemlju, neka se svatko maši svog oružja i svi hrabri muževi neka iza?u iz grada. Izabrat ?ete im vo?u kao da tobože ho?ete si?i u ravnicu, na asirske predstraže. Ali ne?ete si?i. 3 Oni ?e pograbiti svoje oružje, oti?i ?e u tabor i probudit ?e zapovjednike asirske vojske. Zajedno ?e otr?ati k Holofernovu šatoru, i kad Holoferna ne na?u, spopast ?e ih užas i pobje?i ?e ispred vas. 4 Vi i svi koji žive u granicama Izraela, progonite ih i uništite na putu njihova uzmaka. 5 Ali prije nego sve to izvedete, pozovite mi Ahiora Amonca da svojim o?ima prepozna onoga koji je prezreo ku?u Izraelovu a njega poslao k nama u smrt." 6 Pozvaše Ahiora iz Ozijine ku?e. Kako do?e i vidje Holofernovu glavu u rukama jednog od ?lanova narodnoga zbora, sruši se na zemlju i onesvijesti. 7 Kada se osvijestio, baci se do nogu Juditi, pokloni joj se i uskliknu: "Blagoslovljena da si u svakome šatoru Judinu i u svakom narodu! Svatko ?e drhtati od straha kad ?uje tvoje ime! 8 A sada mi pripovjedi što si sve izvela ovih dana." Judita mu usred mnoštva pripovjedi sve što je u?inila od onoga dana kad je otišla pa do tada, do toga razgovora s njima. 9 Kad je završila kazivanje, narod po?ne klicati od radosti: svim gradom odjeknuše radosni povici. 10 Tada Ahior, vidjevši što je sve u?inio Bog Izraelov, povjerova ?vrsto u Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu. 11 A kad zarudje zora, objesiše Holofernovu glavu na zidine. Svaki pograbi svoje oružje te jurnuše u odredima niz padine. 12 Kada ih Asirci ugledaše, obavijestiše svoje zapovjednike. Ovi po?oše zapovjednicima, tisu?nicima i ostalim ?asnicima svojim. 13 Do?oše do Holofernova šatora pa kazaše upravitelju njegovih dobara: "DÓe probudi našega gospodara. Oni su se robovi usudili si?i i napasti nas da zauvijek budu uništeni." 14 Bagoa u?e i pljesnu rukama pred šatorskim zastorom: mišljaše da Holoferno spava s Juditom. 15 Ali kako se nitko ne odazva, razmaknu zastore, u?e u ložnicu i na?e truplo ba?eno na prag: glave nigdje, bijaše odnesena. 16 Kriknu iza glasa te pla?u?i, jecaju?i i snažno zapomažu?i rastrga na sebi haljine. 17 U?e zatim u šator u kojem je boravila Judita i ne na?e je. Onda otr?a k narodu i povika: 18 "Ovi su robovi podmukli: jedna sama Hebrejka osramotila je dom kralja Nabukodonozora. Evo Holoferna na zemlji, ali glave na njemu nema." 19 zapovjednici vojske asirske ?uše te rije?i, razderaše na sebi haljine, dušu im spopade silan strah, a taborom im se prolomiše oštri krikovi i silna kuknjava.

15

15I oni koji su se još nalazili u šatorima, kad su ?uli što se dogodilo, skameniše se. 2 Uhvati ih strava i strah te ne bijaše ?ovjeka koji bi ostao uza svoga bližnjega, nego se svi bezglavo razbježaše po svim brdima i ravnicama. 3 I oni koji se bijahu utaborili u brdovitom kraju oko Betulije nagoše u bijeg. Tada se Izraelci sa svim svojim ratnicima baciše na njih. 4 Ozija posla u Betomastaim, Bebe, Kobe, Kolu i na sve podru?je Izraela skorote?e s porukom o onome što se dogodilo: neka svi nasrnu na neprijatelje te ih unište. 5 ?im to doznaše, svi sinovi Izraelovi jednodušno udariše na njih te su ih tukli sve do Hobe. Tako u?iniše i oni koji su pristigli iz Jeruzalema i sa svih brda, jer je i njima javljeno što se dogodilo u neprijateljskom taboru. Žitelji Gileada i Galileje udariše zatim s boka te su ih žestoko tukli sve dok ne umakoše u Damask i njegove krajeve. 6 Ostali stanovnici Betulije nasrnuše na tabor Asiraca, oboriše ga te nagrabiše bogat plijen. 7 Vrativši se s pokolja, sinovi Izraelovi zagospodariše preostalim. I sela i gradi?i po brdima i ravnicama domogoše se silna plijena; bijaše ga doista mnogo. Pohvale Juditi 8 Veliki sve?enik Joakim i starješine sinova Izraelovih koji su živjeli u Jeruzalemu do?oše da se dive dobro?instvu što ga Gospod u?ini Izraelu, da vide Juditu i da je pozdrave. 9 Kad u?oše u ku?u njezinu, svi je jednodušno blagosloviše govore?i: "Ti si slava Jeruzalema! Ti si najviši ponos Izraela! Ti si uzvišena dika roda našega! 10 Rukom svojom sve si to u?inila, Izraelu dobra pribavila, Bogu samom time omiljela! Blagoslovljena da si na vje?na vremena od Gospoda Svevladara." A sav narod re?e: "Amen!" 11 Trideset je dana narod plja?kao tabor. Juditi dadoše šator Holofernov, svu srebrninu, naslonja?e, posu?e i sav njegov namještaj. Ona uze sve to, natovari svoju mazgu, zatim dade upregnuti svoja kola te ih napuni. 12 Sve su žene Izraelove tr?ale da je vide, hvalile je i plesove izvodile u ?ast njezinu. Onda ona uze bršljane u ruke i pokloni ih ženama koje su je pratile. 13 Zatim se ona i njezine pratilice ovjen?aše maslinovim gran?icama. Ona je stupala na ?elu naroda i predvodila žene u plesu; slijedili su je Izraelci naoružani, oki?eni vijencima i s hvalospjevom na usnama. 14ed sveg Izraela Judita zapjeva ovu zahvalnicu, a sav je narod glasno prihvatio taj hvalospjev. Juditin hvalospjev

16

16Judita zapjeva: "Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u ?ast, veli?ajte i zazivajte Ime njegovo! 2 Jer Gospod Bog što dokon?ava ratove, da bi udario tabor svoj usred naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih. 3 Asur si?e s planina sjevernih, do?e sa silnom vojskom svojom. Mnoštvo njihovo potoke zakr?i, konji njihovi bregove prekriše. 4 Kaza da ?e kraj moj zapaliti, moje mladi?e ma?em isje?i, o tlo razmrskati moju dojen?ad, kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje djevice. 5 Gospod Svevladar svlada ih rukom žene jedne! 6 Nisu im mladi?i silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili, divovi silni nisu ga napali, nego Judita, k?i Merarijeva, ljepotom svoga lica njega uništi! 7 Ona svu?e udovi?ke haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza lice maš?u mirisnom, 8 na kose prevjes stavi, lanene halje uze da ga op?ini. 9 Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena dušu mu zarobi, ma? mu kroza šiju pro?e. 10 Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti. 11 Tad viknuše ponizni moji, a oni se prepadoše, nemo?ni moji, a oni se prestraviše; podigoše glas, a oni u bijeg nagoše! 12 Djevoj?ica sasjekoše ih sinovi, pobiše ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga pogiboše. 13 Bogu svom pjevat ?u pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv! 14 Sva stvorenja tvoja tebi neka služe, jer ti samo re?e, i postadoše; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje. 15 Planine ?e se iz temelja s vodama potresti, hridi ?e se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti ?eš i tada milostiv biti. 16 Neznatna ti je svaka žrtva na ugodan miris, još neznatnija pretilina paljenice, ali tko se boji Gospoda - velik je zauvijek. 17 Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit ?e ih na dan Suda: poslat ?e oganj i crve u meso njihovo, a oni ?e u boli jaukati zauvijek." 18 Kada do?oše u Jeruzalem, pokloniše se Bogu, a pošto se narod o?isti, prinesoše pa ljenice, dragovoljne prinose i darove. 19 Judita posveti kao "herem" sve Holofernove predmete koje joj puk bijaše predao i svilene tkanine koje bijaše uzela s postelje njegove. 20 Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred Svetištem i Judita je ostala s njima. Juditina starost i smrt 21 A nakon tih dana svaki se vrati na svoju baštinu. Judita se povu?e u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji. 22 Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga ?ovjeka u sve dane života svojega otkad joj umrije muž Manaše i bi pridružen narodu svome. 23 Starjela je i u domu muža svojega postigla dob od sto i pet godina. Sluškinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopaše je u pe?ini Manašea, muža njezina. 24 Dom Izraelov oplakivaše je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra ro?acima svojim i ro?acima muža svojega Manašea.