Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Jeremija Naslov

1

1Rije?i Jeremije, sina Hilkijina, sve?enika iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj. 2 Njemu do?e rije? Jahvina, u dane Jošije, sina Amonova, kralja Judina, trinaeste godine vladanja njegova: 3 zatim u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do svršetka jedanaeste godine Sidkije, sina Jošijina, kralja Judeje sve do Jeruzalema, u petom mjesecu izgnanstva. I. PRORO?ANSTVA PROTIV JUDEJE I JERUZALEMA 1. U DANE JOŠIJE Poziv Jeremijin 4 Do?e mi rije? Jahvina: 5 "Prije nego što te oblikovah u maj?inoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila maj?ina iza?e, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te." 6 A ja rekoh: "Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam." 8 Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim," rije? je Jahvina. 9 I tada Jahve pruži ruku, dota?e se usta mojih i re?e: "Evo, u usta tvoja stavljam rije?i svoje. 10 Gle: postavljam te danas nad narode i kraljevstva, da istrebljuješ i rušiš, da zatireš i ništiš, da gradiš i sadiš." 11 I do?e mi rije? Jahvina: "Što vidiš, Jeremija?" A ja ?u: "Vidim granu bademovu." 12 Tada mi Jahve re?e: "Dobro vidiš, jer ja bdim nad rije?ima svojim da ih ispunim!" 13 I do?e mi rije? Jahvina: "Što vidiš?" A ja ?u: "Vidim uzavrio lonac, a otvor mu gleda na sjever." 14 I Jahve mi re?e: "Sa sjevera buknut ?e zlo protiv svih stanovnika ove zemlje. 15 Jer evo, ja ?u sazvati sva sjeverna kraljevstva" - rije? je Jahvina. "I ona ?e do?i: svako ?e od njih staviti svoje prijestolje pred ulaz vrata Jeruzalema, protiv svih zidina njegovih, i protiv svih gradova judejskih. 16 I sudit ?u im za sve opa?ine njihove; zato što me ostaviše, zato što kadiše drugim bogovima i klanjahu se djelima ruku svojih. 17 Ti bedra svoja sad opaši, ustaj, pa ?eš im govoriti sve što ?u tebi zapovjediti. Ne drš?i pred njima, da ne bih morao u?initi da uzdrš?eš pred njima.

2

1I do?e mi rije? Jahvina: 2 "Idi i vi?i u uši Jeruzalemu: Ovako govori Jahve: Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereni?ke: ti po?e za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije. 3 Izrael bijaše Jahvi svetinja, prvina plodova njegovih; tko god od njih je?aše, bijaše kažnjen; zlo ga sna?e" - rije? je Jahvina. 4 "?ujte rije? Jahvinu, dome Jakovljev, i svi rodovi doma Izraelova. 7 U zemlju vinograda i maslinika ja vas dovedoh, da se hranite plodom i dobrotom njezinom. Ali tek što u?oste, zemlju moju oskvrnuste i baštinu moju u gnusobu pretvoriste. 9 Zato ?u još parnicu voditi s vama - rije? je Jahvina - i parbit ?u se sa sinovima sinova vaših. 10 Po?ite, dakle, na otoke kitimske, da vidite, ili u Kedar pošljite izvidnice te dobro promislite i provjerite je li se igda što sli?no zbilo. 11 Je li koji narod mijenjao bogove - oni ?ak i nisu bogovi! A narod moj Slavu svoju zamijeni za one što ne pomažu! 12 Zapanjite se nad tim, nebesa, zgranite se i zaprepastite," rije? je Jahvina. 13 "Jer dva zla narod moj u?ini: ostavi mene, Izvor vode žive, te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu. 15 Lavovi su na nj rikali, podizali glas svoj. U pustoš pretvoriše zemlju njegovu, gradove popališe, nema im žitelja. 16 ?ak i oni iz Memfisa i Tafnisa brijahu ti tjeme. 17 Nisi li to sam sebi u?inio otpavši od Jahve, Boga svojega? 18 A sad, zašto kre?eš u Egipat da piješ vode iz Nila? Zašto kre?eš u Asiriju da piješ vode iz Rijeke? 19 Opa?ina te tvoja kažnjava, otpadništvo te tvoje osu?uje. Shvati i vidi kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi" - rije? je Gospoda Jahve nad Vojskama. 22 Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat ?e mrlja bezakonja tvoga preda mnom" - rije? je Jahve Gospoda. 24 magarica divlja navikla na pustinju, u pohoti svojoj požudno daš?e, tko da je ukroti u vrijeme gonjenja? Tko god je traži, ne?e se umoriti, na?i ?e je u mjesecu njezinu. 26 Kao što se lupež zastidi kad ga uhvate, tako ?e se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, sve?enici i proroci njihovi 29 Zašto ho?ete da se sa mnom parbite? Svi se od mene odmetnuste" - rije? je Jahvina. 30 "Zaludu sam udarao sinove vaše: vi iz toga ne uzeste pouke: ma?evi vaši rastrgaše vaše proroke kao lav zatornik. 33 O, kako li dobro znaš svoj put kad tragaš za ljubavlju! Zato si i na zlo putove svoje navikla. 34 ?ak su i ruke tvoje omaš?ene krvlju siromaha nevinih: nisi ih zatekla kako provaljuju vrata tvoja. Da, za sve njih ti ?eš odgovarati. 36 Kako si jadna u zabludjelosti svojoj! I Egip?ani ?e te posramiti kao što te posramiše Asirci. 37davde ?eš morati oti?i s rukama nad glavom svojom, jer Jahve odbaci one u koje se uzdaš; ti ne?eš biti sretna s njima." Pjesma o obra?enju

3

1"Ako muž otpusti ženu svoju i ona ide od njega te se uda za drugoga, ima li još pravo da se vrati njemu? Nije li ta žena sasvim oskvrnuta? A ti si bludni?ila s mnogim milosnicima, pa da se meni vratiš?" - rije? je Jahvina. 2 Podigni o?i na goleti i pogledaj: gdje te to nisu oskvrnuli? Na putovima si ih do?ekivala kao Arapin u pustinji. Ti si oskvrnula zemlju bludom i opa?inom svojom, 3 zato i kiše prestadoše i kasni daždevi ne padoše. ?elo ti je kao u bludnice: ni zacrvenjela se nisi. 6 Jahve mi re?e u dane kralja Jošije: "Vidje li što u?ini odmetnica Izrael? Ona odlazi na svaku visoku goru i pod svako zeleno stablo i ondje se podaje bludu. 8 A vidje i kako otpustih odmetnicu Izraela zbog svih preljuba i dadoh joj knjigu otpusnu. Ali sestra joj, nevjernica Judeja, nimalo se ne poboja, pa i ona okrenu u blud. 9 I svojim lakoumnim bludom obeš?asti zemlju; ?inila je preljub s kamenjem i drvljem. 10 I nakon svega toga nije se vratila k meni nevjernica sestra njezina, Judeja, svim srcem svojim, ve? samo prijetvorno" - rije? je Jahvina. 11 I re?e mi Jahve: "Odmetnica Izrael pravednija je od Judeje nevjernice. 12 Idi i vi?i prema Sjeveru ove rije?i. Reci: Vrati se, odmetnice, Izraele, rije? je Jahvina. Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv - rije? je Jahvina - ne?u se gnjeviti dovijeka. 13 Samo priznaj svoju krivnju da si se odvrgla od Jahve, Boga svojega, i odlutala k tu?incima, pod svako drvo zeleno i nisi slušala glasa mojega - rije? je Jahvina. Mesijanski narod na Sionu 14 Vratite se, sinovi odmetnici - rije? je Jahvina - jer ja sam vaš Gospodar. Uzet ?u vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion. 15 I dat ?u vam pastire po srcu svojemu koji ?e vas pasti razumno i mudro. 18 U one dane slagat ?e se dom Judin s domom Izraelovim; i zajedno ?e krenuti iz Zemlje sjeverne u zemlju koju ocima vašim dadoh u baštinu." Nastavak pjesme o obra?enju 20 "Ali kao što se žena iznevjeri mužu svome, tako se i vi iznevjeriste meni, dome Izraelov" - rije? je Jahvina. 21 ?uj! Po goletima pla? se ?uje, zapomaganje djece Izraelove, jer skrenuše s puta svojega. Jahvu, Boga svoga, zaboraviše. 22 - Vratite se, sinovi, što se odvratiste, izlije?it ?u odmetništva vaša! - Evo nas, dolazimo k tebi, jer ti si Jahve, Bog naš! 23 Doista, prijevarni su visovi, graja po brdima. Odista, u Jahvi, Bogu našemu, spasenje je Izraelovo! 24 Baal je proždro trud naših otaca još od mladosti naše: ovce njihove i goveda, nihove k?eri i sinove.

4

1"Ako se, Izraele, želiš vratiti - rije? je Jahvina - k meni se vrati; ukloniš li grozote svoje, više ne moraš bježati od mene. 3 Jer ovako govori Jahve Judejcima i Jeruzalemcima: "Prokr?ite sebi prljuše, ne sijte po trnjacima. 4 Obrežite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci, jer ?e bijes moj buknuti kao vatra i gorjet ?e, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opa?ina što ih po?iniste. Najezda sa sjevera 6 Dižite znak prema Sionu! Bježite! Nemojte zastajati! Jer dovodim nesre?u sa Sjevera, veliku propast. 7 Lav se podiže iz ?estara svoga, zatornik naroda iza?e iz svog mjesta, krenu da zemlju tvoju opustoši: gradove ?e tvoje razoriti, nestat ?e im žitelja. 8 Zato se u kostrijet ogrnite, kukajte, nari?ite, jer rasplamtjela jarost Jahvina nas nije mimoišla. 9 U dan onaj - rije? je Jahvina - klonut ?e srce kralju i knezovima. Sve?enici ?e se zapanjiti, proroci umuknuti. 11 U to ?e se vrijeme re?i narodu ovom i Jeruzalemu: Vru? vjetar s pustinjskih sipina puše prema k?eri naroda moga; ali ne da hladi i da pro?isti! 12 Do?i ?e mi vjetar pun prijetnje, i ja ?u im tada izre?i sud! 14 Operi opa?inu sa srca svoga, Jeruzaleme, da bi se spasio. Dokle ?e se u grudima tvojim misli zlo?ina?ke gnijezditi? 15 Jer glas naviješta od Dana, s gore Efrajimove najavljuje nesre?u. 16 Opomenite, razglasite po Judeji, obznanite Jeruzalemu: neprijatelji dolaze iz daleke zemlje i poklike izvikuju protiv gradova judejskih; 17 poput ?uvara poljskih okružuju Jeruzalem, jer se odmetnu od mene" - rije? je Jahvina. 18 Put tvoj i djela tvoja to ti u?iniše. To je tvoja nesre?a! Kako je gorka, kako li poga?a u srce! 19 Utrobo moja! Utrobo moja, bolujem, srce mi se razdire! Drš?e mi duša! Ne mogu šutjeti, jer ?ujem glas roga, poklike bojne. 20 Javljaju slom za slomom, sva je zemlja poharana, moji su šatori iznenada opustošeni, u tren oka sva skloništa moja uništena. 21 Dokle ?u gledati bojne znakove, slušati pozive roga? 23 Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iš?ezla. 24 Gledam brda: gle, tresu se, a svi se humci uzdrmali. 25 Gledam: evo ?ovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. 26 Gledam: plodno polje, evo, opustje, sve gradove razori Jahve žestinom gnjeva svoga. 27 Da, ovako govori Jahve: "Sva ?e zemlja biti poharana, ja ?u joj zadati posljednji udarac. 28 Na to ?e se zemlja u crno zaviti, a nebesa, gore, potamnjeti. Jer rekoh, i ne?u se raskajati, odlu?ih i ne?u odustati. 30 A ti, opustošena, što ?eš u?initi? Da se i grimizom zaodjeneš, nakitom zlatnim ukrasiš i o?i li?ilom izraniš, uzalud se uljepšavaš! Ljubavnici tvoji tebe preziru: traže glavu tvoju.

5

1Pro?ite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako na?ete ijednoga ?ovjeka koji ?ini pravo i traži istinu, oprostit ?u ovom gradu" - rije? je Jahvina. 2 Pa kad i govore: "Živoga mi Jahve!" doista se krivo zaklinju. 4 Rekoh: "Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega. 5 Po?i ?u, dakle, velikima i njima ?u govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše. 6 I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god izi?e iz njih bit ?e rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi. 7 "Zašto da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustiše, zaklinju se lažnim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub u?iniše, u bludni?inu ku?u nagrnuše. 9 Pa da to ne kaznim - rije? je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? 10 Popnite se na zidove! Razarajte! Uništite, ali ne posvema! Iš?upajte sve ?okote jer nisu Jahvini. 11 Da, podlo me izdadoše dom Izraelov i dom Judin" - rije? je Jahvina. 12 Zanijekaše Jahvu, rekoše: "Nema ga! Zlo nas ne?e sna?i, ne?emo iskusiti ni gladi ni ma?a! 13 A proroci su poput vjetra, govornika nema me?u njima!" 14 Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: "Zato što su tako govorili, <13b> evo što ?e im se zbiti: U oganj ?u pretvoriti svoje rije?i u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj proždre. 15 Evo, dovest ?u na vas narod izdaleka, dome Izraelov - rije? je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik ne?eš znati, ni razumjeti što govori. 16 Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci. 18 "Ali ni tada - rije? je Jahvina - ne?u te posve uništiti. 20 "Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji: 21 ?ujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: o?i imaju, a ne vide, uši imaju, a ne ?uju! 23 No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udaljiše - to je snaga njihova! 25 Vaša bezakonja narušiše ovo, vaši vam grijesi uništiše blagostanje. Bezakonje 26 Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao pti?ari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude. 27 Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove ku?e pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati, 28 tusti i ugojeni. Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sre?u, ne mare za pravo sirotinje. 29 Pa da to ne kaznim - rije? je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim? 30 Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji:

6

1Bježite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija nesre?a, propast velika. 3 K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapeše šatore, svaki pase na dijelu svome. 4 S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a ve?ernje sjene duljaju! 5 Na noge! Navalimo usred no?i, razrušimo dvore njene!" 6 Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: "Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad laži, u njemu je sve samo tla?enje. 7 Kao što iz studenca izvire voda, tako iz njega opa?ina izvire. U njemu se ?uje samo nasilje i pustošenje, preda mnom su svagda bolesti i rane. 8 Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duša od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pustoš, u zemlju nenastanjenu." 9 Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Paljetkuj, paljetkuj kao lozu Ostatak Izraelov! Poput bera?a pruži ruke me?u ?okote!" 10 Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslušaju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu ?uti. Gle, rije? Jahvina postade im porugom, nije im mila. 11 Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu više izdržati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladi?a. Sve ?e ih obuzeti: muža i ženu, starca i ?ovjeka zrele dobi. 12 Njihove ?e ku?e pripasti drugima, a tako i polja i žene im. "Da, ispružit ?u ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje, 13 jer od najmanjega do najve?eg svi gramze za plijenom, od proroka do sve?enika svi su varalice. 18 Zato ?ujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih! 19 ?uj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne slušahu rije?i moje, Zakon moj odbaciše. 20 Što ?e mi tamjan koji dolazi iz Šebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše." 21 Zato ovako govori Jahve: "Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje ?e se spota?i, oci i djeca zajedno, poginut ?e susjed zajedno s prijateljem." 22 Ovako govori Jahve: "Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik diže se s krajeva zemlje: 23 u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im bu?i kao more, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, K?eri sionska. 24 Kad saznasmo novost, ruke nam klonuše, strava nas obuze, bol kao porodilju. 25 Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer ma?evi dušmanski prijete, užas sve uokolo. 27 Postavih te za ispitiva?a naroda mojeg da spoznaš i ispitaš putove njegove. 28 Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleve?u i mjed i željezo, svi su pokvareni. 29 Mijeh sop?e da bi vatra proždrla olovo, zalud se ljeva? trudi da ga rastopi: šljaka se ne da izlu?iti." 30ebro odba?eno", tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci! 2. PRORO?ANSTVA VE?INOM IZ VREMENA JOJAKIMOVA Pravo ?aš?enje Boga a) Napad na Hram

7

1Ovo je rije? što do?e Jeremiji od Gospodina: 2 "Stani pred vrata Doma Jahvina, objavi ondje ovu rije?. Reci: ?ujte rije? Jahvinu, svi Judejci koji ulazite na ova vrata da se poklonite Jahvi. 5 Ali ako zaista popravite svoje putove i djela svoja i ako zaista budete ?inili što je pravo, svatko prema bližnjemu svome, 6 ako ne budete tla?ili stranca, sirote i udovice i ne budete prolijevali krvi nedužne na ovome mjestu, ako ne budete tr?ali za tu?im bogovima na svoju nesre?u - 7 boravit ?u s vama na ovome mjestu, u zemlji koju sam dao vašim ocima zauvijek. 8 Ali se vi uzdate u lažne i beskorisne rije?i! 9 Zar da kradete, ubijate, ?inite preljub, krivo se zaklinjete, palite tamjan Baalu i tr?ite za tu?im bogovima kojih ne poznajete, 11 Zar je Dom ovaj, koji se zove mojim imenom, u vašim o?ima pe?ina razbojni?ka? Ali ja dobro vidim" - rije? je Jahvina. 12 "Po?ite, dakle, na moje mjesto koje je u Šilu, gdje neko? nastanih ime svoje, i pogledajte što od njega u?inih zbog opa?ina naroda svoga izraelskoga. 13 Kako ?inite sva ona ista nedjela - rije? je Jahvina - i premda vas neumorno opominjem, vi ne slušate, a kad vas zovem, vi se ne odazivate: 14 od ovoga Doma što se zove mojim imenom, u koje se vi uzdate, i od ovoga mjesta što ga dadoh vama i ocima vašim u?init ?u isto što sam u?inio i od Šila. 15 Odbacit ?u vas od lica svojega kao što odbacih svu bra?u vašu, sve potomstvo Efrajimovo." b) Tu?i bogovi 16 "A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te ne?u uslišiti. 17 Ne vidiš li što ?ine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim? 19 Zar mene tim pogr?uju - rije? je Jahvina - a ne sebe na svoju sramotu?" 20 I stoga ovako govori Jahve Gospod: "Evo, gnjev svoj i jarost svoju izlit ?u na ovo mjesto, na ljude i na stoku, na poljsko drve?e i na plodove zemlje, rasplamtjet ?e se i ne?e se ugasiti." c) Neistinito ?aš?enje Boga 21 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Paljenicama dometnite još i klanice, i jedite meso. 22 Ja ništa ne rekoh ocima vašim o paljenicama i klanicama, niti im što o tom zapovjedih kad ih izvedoh iz zemlje egipatske. 24 A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, ve? po?oše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi le?a, a ne lice. 25 Od dana kad oci vaši izi?oše iz zemlje egipatske pa do dana današnjeg slao sam vam tolike sluge svoje, proroke, iz dana u dan, neumorno. 26 Ali me oni nisu slušali, uho svoje nisu prignuli, nego otvrdnuše, gori od otaca svojih. 27 Možeš im sve to re?i, ali te ne?e poslušati; zovi ih, ne?e ti se odazvati. 29 Ostriži svoju dugu kosu, baci je. Po goletima protuži tužaljkom, jer Jahve odbaci i odvrgnu rod na koji se razgnjevio. 30 "Da, sinovi Judini ?ine što je zlo u o?ima mojim" - rije? je Jahvina. "Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom, da ga oskvrnu; 31 podigoše uzvišice tofetske u Dolini Ben Hinomu i spaljuju vatrom svoje sinove i k?eri - što im ja nikad ne zapovjedih niti mi to ikada na um pade. 32 Stoga evo dolaze dani - rije? je Jahvina - kad se više ne?e re?i Tofet ni Dolina Ben Hinom, nego Dolina klanja. U Tofetu ?e se pokapati mrtvi, jer drugdje ne?e biti mjesta. 33 A mrtva tijela ovoga naroda bit ?e hrana pticama nebeskim i zvjeradi zemaljskoj, i nitko se ne?e na?i da ih poplaši i otjera. 34onit ?u iz gradova judejskih i s ulica jeruzalemskih radost i veselje: jer ?e se zemlja ta pretvoriti u pustinju."

8

1"U ono vrijeme - rije? je Jahvina - povadit ?e iz grobova kosti kraljeva judejskih, kosti knezova njezinih, kosti sve?enika, kosti proroka i kosti žitelja jeruzalemskih. 2 I razasut ?e ih prema suncu, prema mjesecu i prema svoj vojsci nebeskoj, koje ljubljahu, kojima služahu, koje slije?ahu, koje za savjet pitahu i kojima se klanjahu. I ne?e ih pokupiti i sahraniti; ostat ?e kao gnoj po zemlji. 3 Tada ?e svima onima što preostanu od tih zlih plemena, po svim mjestima kuda ih rasprših, smrt biti milija od života" - rije? je Jahve nad Vojskama. Prijetnje, jadikovke, pouke 5 Zašto onda taj narod luta uporno i neprekidno? ?vrsto se drže laži, ne?e da se obrate. 7 ?ak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti. A moj narod ne poznaje suda Jahvina. Protiv sve?enika i lažnih proroka 9 Mudraci ?e biti osramo?eni, prestravljeni i uhva?eni u zamku. Gle, oni prezreše rije? Jahvinu! A njihova mudrost - što im koristi? Ponavljanje ulomka 10 Zato ?u žene njihove dati strancima, a vaša polja osvaja?ima. Jer od najmanjeg do najve?ega svi gramze za plijenom, od proroka do sve?enika svi su varalice. 12 Neka se postide što gnusobu po?iniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. Zato ?e popadati s onima što padaju, srušit ?e se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve. Prijetnja lozi Judinoj 13 "Htjedoh u berbu k njima - rije? je Jahvina - a ono ni grozda na trsu, ni smokve na smokvi; ?ak je i liš?e uvelo. Zato ih predah onima što prolaze kraj njih. 17 I gle, puštam na vas otrovnice protiv kojih nema ?arolija; ujedat ?e vas - rije? je Jahvina - 18 lijeka biti ne?e." Prorokova tužaljka zbog gladne godine Bol me spopada, srce mi iznemoglo. 19 Evo zapomažu k?eri naroda moga iz zemlje daleke: "Zar Jahve nije više na Sionu? Kralj njegov? Zašto me razjariše svojim kipovima, ništavilima tu?inskim? 20 Žetva pro?e, minu ljeto, a mi nismo spašeni!" 21 Satrven sam što je k?i naroda mojega satrvena, žalostan sam, stravom obuzet. 22 Zar u Gileadu nema balzama? Nema li ondje lije?nika? TÓa zašto ne dolazi ozdravljenje k?eri naroda mojega? 23tko bi glavu moju pretvorio u vrelo, a o?i moje u vrutak suza, danju i no?u da pla?em nad poginulima k?eri svoje, naroda svojega! Pokvarenost Judina

9

1"Da imam u pustinji obitavalište, ostavio bih narod svoj i daleko od njih otišao. Jer svi su oni preljubnici, rulja izdajni?ka. 2 Kao luk napinju jezik, laž, a ne istina, prevladava na zemlji. Iz zla u zlo srljaju, mene ne poznaju" - rije? je Jahvina! 3 "Nek se svatko ?uva prijatelja, a brat bratu neka ne vjeruje, jer brat svaki nasljeduje Jakova, a svaki prijatelj raznosi klevete. 4 Jedan drugoga varaju, istine ne govore, privikoše jezik da govori laži; izopa?eni, ne mogu se više 5 vratiti. Nasilje na nasilje! Prijevara za prijevarom! Ne?e da spoznaju mene" - rije? je Jahvina. 6 Stog ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, pretopit ?u ih i ispitati, tÓa kako da i postupaju prema k?eri naroda moga? 8 Pa da ih zbog toga ne kaznim - rije? je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?" Tužaljka nad Sionom 9 "Zapla?ite, tugujte nad brdima, nad ispašama pustinjskim nari?ite! Jer izgorješe, nitko ne prolazi, glas stada više se ne ?uje. Od ptice nebeske do stoke sve pobježe, svega nestade. 10 Od Jeruzalema u?init ?u gomilu kamenja, brlog ?agaljski, gradove judejske pretvorit ?u u pustoš gdje nitko ne stanuje." 11 Tko je mudar da bi to razumio, kome su usta Jahvina govorila da objavi zašto zemlja izgorje kao pustinja i nitko njome više ne prolazi? 12 I re?e Jahve: "Jer ostaviše Zakon moj koji im dadoh i jer ne slušahu glasa mojega, niti ga slije?ahu, 13 nego slije?ahu okorjelo srce svoje i baale kojima ih oci njihovi nau?iše, 14 ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Evo, nahranit ?u narod ovaj pelinom i napojiti ga vodom zatrovanom. 15 I raspršit ?u ih me?u narode kojih ne poznavahu oni ni oci njihovi. A za njima ?u poslati ma? da ih zatre." Ovako govori Jahve nad Vojskama: 16 "Pazite! Pozovite narika?e! Neka do?u! Pošaljite po najvještije! Neka do?u! 17 Neka pohite da zapjevaju tužbalicu nad nama! Da suze poteku iz o?iju naših, da voda pote?e s trepavica naših! 19 I zato, o žene, ?ujte rije? Jahvinu, i neka uho vaše primi rije? iz usta njegovih. U?ite k?eri svoje jadati, jedna drugu naricati: 20 "Smrt se ušulja kroz prozore naše, u?e u dvore naše, djecu pokosi nasred ulice, mladi?e nasred trgova. 21 I mrtva tjelesa leže kao gnoj po oranicama, kao snoplje za žeteocem, a nikoga da ih skupi." Prava mudrost 22 Ovako govori Jahve: "Mudri neka se ne hvale mudroš?u, ni junak neka se ne hvali hrabroš?u, ni bogati neka se ne hvali bogatstvom. 23 A tko se hvaliti ho?e, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo" - rije? je Jahvina. Lažno pouzdanje u obrezanje 24 "Evo, bliže se dani" - rije? je Jahvina - "kaznit ?u sve koji su obrezani na tijelu: 25pat, Judeju, Edom, sinove Amonove i Moab i sve one što briju zaliske i prebivaju u pustinji. Jer svi su ti narodi neobrezani i sav dom Izraelov neobrezana je srca!" Idoli i Bog istiniti

10

10Slušajte rije? koju vam govori Jahve, dome Izraelov. 2 Ovako govori Jahve: "Ne privikavajte se putu bezbožnom i ne drš?ite pred znacima nebeskim, jer pred njima drš?u samo bezbošci. 3 Jer su strašila tih naroda puka ništavnost, samo drvo posje?eno u šumi, djelo ruku tesarovih, 4 ukrašeno srebrom i zlatom, pri?vrš?eno ?avlima i ?eki?ima da se ne klima. 5 Nalik su na pti?ja strašila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih nositi, jer ne umiju hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu zla ?initi, ali ni dobra u?initi ne mogu." 6 Nitko nije kao ti, Jahve, ti si velik i silno je ime tvoje. 7 Tko da se tebe ne boji, kralju naroda? Zaista, tebi to pripada, jer me?u svim mudracima naroda i u svim njihovim kraljevstvima tebi nema ravna! 8 ?ime vatru lože, to ih zalu?uje! Zakon im isprazan - obi?no drvo, 9 tankolisto srebro dovezeno iz Taršiša, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sva djela umješna, ogrnuta ljubi?astim i crvenim grimizom. 10 A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vje?ni. Od njegova gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove. 11 Evo što ?ete o kipovima re?i: "Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba." 12 On stvori zemlju snagom svojom, mudroš?u svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. 13 Kad mu glas zaori, hu?e vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. 14 Svakom ?ovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha! 15 Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast ?e u dan kazne. 17 Skupi prnje svoje sa zemlje, ti koja stanuješ u utvrdi! 18 Jer ovako govori Gospod: "Gle, ovaj put daleko ?u odbaciti stanovnike ove zemlje, pritijesniti ih da me na?u." 19 "Jao meni zbog ozljede moje, rana je moja neiscjeljiva." A ja rekoh: "Ipak, bolest je moja, nosit ?u je! 20 Šator je moj obÄaljen, sva užeta pokidana. Djeca me ostaviše: nema ih. Nema ga tko bi opet razapeo šator moj i podigao krila šatorska." 21 Da, pastiri pamet izgubiše: ne tražiše Jahve. Zato ih sre?a ne prati i sva se stada raspršiše. 22 ?ujte vijest! Primi?e se, evo, buka strašna iz zemlje sjeverne, da gradove judejske pretvori u pustinju, u brlog ?agalja. Molitva Jeremijina 23 Znam, Jahve, da put ?ovjeka nije u njegovoj vlasti, da ?ovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje! 24 Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš. 25ij gnjev na narode koji te ne priznaju i na plemena koja ne zazivlju imena tvoga! Jer oni su proždrli Jakova, izjeli ga, opustošili naselje njegovo. Jeremija i "rije?i Saveza"

11

11Rije? koju je Jahve uputio Jeremiji: 2 "Govori Judejcima i Jeruzalemcima. 4 rije?i koje sam zapovjedio ocima vašim kad sam ih izveo iz zemlje egipatske, iz one pe?i ražarene, govore?i: Poslušajte glas moj i ?inite sve što vam zapovjedim: tada ?ete biti narod moj, a ja vaš Bog, 7 Jer sam ozbiljno opominjao o?eve vaše kad sam ih izvodio iz zemlje egipatske i do danas ih neumorno opominjem: Poslušajte glas moj! 9 I re?e mi Jahve: "Zavjera je me?u Judejcima i Jeruzalemcima. 10 Vratiše se bezakonjima svojih otaca koji se oglušiše na moje rije?i, pa tr?ahu za tu?im bogovima da im služe. Dom Izraelov i dom Judin prekršiše Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim." 11 Zato ovako govori Jahve: "Evo, dovest ?u na njih zlo kojemu ne?e uma?i; vapit ?e k meni, ali ih ja ne?u slušati. 12 Onda neka gradovi judejski i žitelji jeruzalemski vapiju k bogovima kojima kade, ali im oni ne?e pomo?i u vrijeme nevolje! 13 Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! I koliko ima ulica u Jeruzalemu, toliko žrtvenika podigoste da kadite Baalu. 14 Ti, dakle, ne moli milosti za taj narod, ne diži glasa za njih i ne moli, jer ih ne?u uslišiti kad me zazovu u nevolji svojoj." Prigovor posjetiocima Hrama 15 Što li ?e draga moja u Domu mome? Kuje zle osnove. Ho?e li pretilina i meso posve?eno ukloniti zlo od tebe? Mogu li te stoga proglasiti ?istom? 16 "Zelena maslina lijepa uzrasta", tako te Jahve nazva. A sada uz prasak veliki plamenom sažiže njeno liš?e; spaljene su grane njene. 17 Jahve nad Vojskama, koji te bijaše posadio, nesre?u ti namijeni zbog zlo?ina što ga u?ini dom Izraelov i dom Judin kade?i Baalu da bi mene razgnjevili. Jeremija progonjen u Anatotu 18 Jahve mi objavi te znam! Tada mi ti, Jahve, razotkri njihove spletke. 19 A ja bijah kao jagnje krotko što ga vode na klanje i ne slutih da protiv mene snuju pakosne naume. "Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!" 20 Ali ti, Jahve nad Vojskama, koji pravedno sudiš, koji ispituješ srca i bubrege, daj da vidim kako se njima osve?uješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. 21 Zato Jahve nad Vojskama govori protiv ljudi u Anatotu koji mi rade o glavi i govore: "Ne prorokuj više u ime Jahvino, da ne pogineš od ruke naše!" 22 Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo, ja ?u ih kazniti. Njihovi ?e mladi?i od ma?a poginuti, sinovi i k?eri pomrijet ?e od gladi. 23ostatka ne?e ostati kad donesem nesre?u ljudima u Anatotu u godini kazne njihove." Sre?a zlikovaca

12

12Prepravedan si, Jahve, da bih se mogao s tobom parbiti. Samo bih jedno s tobom raspravio: Zašto je put zlikovaca uspješan? Zašto podmuklice uživaju mir? 3 No ti, Jahve, mene poznaješ i vidiš; ispitao si srce moje, ono je s tobom. Odvedi ih kao jagnjad na klanje, sa?uvaj ih za dan pokolja. 4 Dokle ?e zemlja tugovati, dokle ?e trava na svem polju sahnuti? Zbog opa?ine njezinih stanovnika ugiba stoka i ptice! Jer govore: Bog ne vidi naših putova. 5 Ako s pješacima tr?e?i sustaješ, kako ?eš se s konjima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja, kako ?eš onda kroz guštare jordanske? 6 Jer su i bra?a tvoja i obitelj tvoja licemjerni prema tebi! I oni te iza le?a ocrnjuju na sva usta. Ne vjeruj im kad ti zbore umilno. Žalbe Jahvine nad poharanom Baštinom 7 Ostavih dom svoj, napustih baštinu svoju; miljenicu srca svoga dadoh u ruke dušmana njenih. 8 Baština moja postade za me kao lav u šumi. Zarikao je na me, zato ga zamrzih. 9 Zar je baština moja šarena ptica oko koje odasvud druge slije?u? Hajde, skupite se, sve divlje zvijeri, do?ite žderati. 10 Mnogi pastiri opustošiše moj vinograd, zgaziše nasljedstvo moje; dragu mi baštinu pretvoriše u golu pustinju, 11 pretvoriše u pustoš, žalosna je pustoš preda mnom. Sva je zemlja pusta jer nikog u srce ne dira. 12 Preko svih goleti pustinjskih nagrnuše pustošnici. Jer u Jahve je ma? što proždire: s jednog kraja zemlje do drugog nema mira nijednome tijelu. 13 Sijahu pšenicu, a požeše trnje: iscrpli se bez koristi. Stide se uroda svoga sve zbog jarosti Jahvine. Sud i spasenje susjednih naroda 14 Ovako govori Jahve: "Sve zle susjede svoje, koji su dirnuli u baštinu što sam je dao narodu svome Izraelu, ja ?u iš?upati iz zemlje njihove. Ali dom Judin iš?upat ?u isred njih. 15 A kad ih iš?upam, ponovo ?u im se smilovati i povesti natrag, svakoga na baštinu i zemlju njegovu. 17 pak ne poslušaju, onda ?u takav narod potpuno iš?upati i zatrti" - rije? je Jahvina. Pojas na Eufratu

13

13Ovako mi govori Jahve: "Idi i kupi sebi lanen pojas i opaši bokove. Ali ga u vodu ne uma?i." 2 I kupih pojas po rije?i Jahvinoj i opasah bokove. 3 I do?e mi drugi put rije? Jahvina: 4 "Uzmi pojas što si ga kupio i njime se opasao, digni se, idi do rijeke Eufrata i sakrij ga ondje u pukotinu pe?ine." 5 I odoh i sakrih ga kraj Eufrata, kako mi Jahve zapovjedi. Poslije mnogo dana re?e mi Jahve: 6 "Ustaj, idi na Eufrat pa izvuci odande pojas za koji ti zapovjedih da ga ondje sakriješ." 7 Odoh na Eufrat, izvukoh i uzeh pojas s mjesta gdje ga bijah sakrio, i gle: pojas istrunuo, ne bijaše više nizašto. 8 Tada mi do?e rije? Jahvina: 9 "Ovako govori Jahve: Tako ?u uništiti silnu oholost Judeje i Jeruzalema. 10 Narod taj opaki koji ne sluša mojih rije?i, nego slijedi okorjelo srce svoje i tr?i za drugim bogovima da im služi i da im se klanja, postat ?e kao tvoj pojas koji nije više nizašto. 11 Jer kao što pojas prianja uz bedra ?ovjekova, tako sam htio da sav dom Izraelov i sav dom Judin prianja uza me - rije? je Jahvina - da budu moj narod, moj dobar glas, moj ponos, moja slava i ?ast. Ali nisu poslušali!" Razbijeni vinski vr?evi 12 Reci tom narodu: "Svaki se vr? puni vinom." A oni ?e ti prigovoriti: "Zar možda ne znamo da se svaki vr? puni vinom?" 13 Reci im tada: "Ovako govori Jahve: evo, napunit ?u pijanoš?u sve stanovnike ove zemlje, kraljeve što sjede na prijestolju Davidovu, i sve?enike, i proroke, i sve Jeruzalemce. 14 I porazbijat ?u ih jednog o drugoga, o?eve zajedno sa sinovima - rije? je Jahvina. Uništit ?u ih bez samilosti, bez milosr?a i bez smilovanja." Prijetnja izgnanstvom 15 Poslušajte, dobro ?ujte, okanite se oholosti: Jahve sad govori! 16 Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego što se smrkne, prije nego što se noge vaše spotaknu po planinama mra?nim. Vi se nadate svjetlosti, a on ?e je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu! 17 Ako ovo ne poslušate, potajno ?e mi duša plakati zbog oholosti vaše, suze ?e roniti, oko ?e mi suze prolijevati, jer Jahvino stado u izgnanstvo odlazi. Prijetnje Jojakinu 8 Reci kralju i kraljici-majci: "Sjednite duboko dolje, jer vijenac slave pade s vaših glava. 19 Gradovi Negeba zatvoreni su, i nikoga nema da ih otvori. Sva je Judeja izgnana, sasvim izgnana!" Opomena okorjelom Jeruzalemu 20 Podigni o?i, Jeruzaleme, i pogledaj one što nadiru sa Sjevera. Gdje je stado tebi povjereno, slavne ovce tvoje? 21 Što ?eš re?i kada ti se nametnu kao gospodari tvoji oni koje si sam nau?io da te kao ljubavnici vode. Ne?e li te bolovi spopasti kao porodilju? 22 Možda ?eš se tad upitati: "Zašto me to snašlo?" Zbog mnoštva bezakonja tvojih otkriše ti skute, nasilje nad tobom u?iniše. 23 Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje? "A vi, možete li ?initi dobro, navikli da zlo ?inite? 25 To je sudba tvoja i dio tebi odmjeren - rije? je Jahvina - jer si mene zaboravio i u laž se uzdao. 26 Sam ?u ti halju do lica podi?i da se tvoja golotinja vidi. 27 preljube tvoje, tvoje vriskanje i bestidno tvoje bludni?enje, na humcima, u poljima, vidio sam tvoje grozote. Jao tebi, Jeruzaleme! Još se ne o?isti i dokle ?e to još trajati ...?" Velika suša

14

14Rije? Jahvina Jeremiji o velikoj suši: 2 Judeja je tugom obrvana i ginu njeni gradovi, sumorno leže na zemlji, krik Jeruzalema do neba se vije. 3 Odli?nici šalju sluge po vodu: dolaze do studenaca, ali vode ne nalaze, vra?aju se praznih vr?eva, posti?eni, posramljeni, pokriše glavu svoju. 4 Zemlja je sva ispucala jer kiše nema. Ratari se postidješe, pokriše glave. 5 Pa i košuta u polju ostavlja mlado jer trave nema. 8 o nado Izraelova, spasitelju njegov u danima nevolje! Zašto si kao stranac u ovoj zemlji, kao putnik što se uvrati da preno?i? 9 Zašto si kao prestravljen ?ovjek, kao junak koji ne može pomo?i? TÓa ti si me?u nama, o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom - nemoj nas ostaviti! 10 Ovako govori Jahve o narodu ovome: Jest, oni vole tumarati i ne štede svojih nogu, i zato ih Jahve ne voli. I sada se spominje bezakonja njihova i kažnjava grijehe njihove. 11 I re?e mi Jahve: "Ne traži milosti za ovaj narod. 12 Ako ?e i postiti, ne?u uslišiti njihovih vapaja. Ako ?e i prinijeti paljenicu i prinos, ne?e mi omiljeti. Jer ma?em, gla?u i kugom ja ?u ih zatrti." 14 A Jahve mi re?e: "Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh - ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna vi?enja, isprazna gatanja i snove srca svoga." 15 Zato ovako govori Jahve: "Proroci ti što u moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao, te govore da ne?e biti ni ma?a ni gladi u zemlji ovoj, sami ?e od ma?a i gladi poginuti. 16 A narod ovaj kojemu prorokuju ležat ?e po ulicama jeruzalemskim, pokošen ma?em i gla?u, i ne?e biti ?ovjeka da ga pokopa - njih, žene njihove, sinove i k?eri njihove. Tako ?u na njih izliti zlo?u n jihovu." 18 Po?em li u polje, evo ma?em pobijenih! Vratim li se u grad, evo od gladi iznemoglih! ?ak i proroci i sve?enici lutaju po zemlji i ništa ne znaju. 20 O Jahve, bezbožnost svoju priznajemo, bezakonje otaca svojih; doista, tebi sagriješismo! 22 ispraznost bezbožnika dažda daje? Ili zar nebesa sama kiše? Zar ne daješ ti to, Jahve, Bože naš? Zato se u te uzdamo, jer ti sve to ?iniš.

15

15I re?e mi Jahve: "Kad bi i Mojsije i Samuel stali pred lice moje, ne bi mi se duša obratila narodu tome. Otjeraj ih ispred lice mojega, neka idu od mene! 3 Poslat ?u na njih ?etiri nevolje - rije? je Jahvina: ma? da ih ubija, pse da ih rastrgaju, ptice nebeske i zvjerad da ih žderu i zatiru. 4 I u?init ?u ih užasom svim kraljevstvima zemaljskim, i to zbog Manašea, sina Ezekijina, kralja judejskoga - za sva zla što ih po?ini u Jeruzalemu." O nevoljama rata 6 Ti me odbaci - rije? je Jahvina - i le?a mi okrenu. I zato na te digoh ruku zatornicu. Dojadi mi da ti uvijek praštam! 8 Bit ?e u njih više udovica negoli pijeska morskoga. Na majke mladih ratnika dovest ?u zatornika, usred podneva, i pustit ?u na njih iznenada užas i strahotu. 9 Onesvijestila se roditeljka sedmero djece, dušu ispustila. Sunce joj za?e još za dana: posti?ena, osramo?ena je. A što od njih ostane, pod ma? ?u vr?i pred njihovim dušmanima" - rije? je Jahvina. Obnovljeno zvanje 10 Jao meni, majko, što si me rodila, da sva?am se i prepirem sa svom zemljom. Nikom ne uzajmih, ni od koga zajma ne uzeh, a ipak svi me proklinju. 11 Uistinu, o Jahve, nisam li ti služio za njihovo dobro, nisam li tražio milost u tebe za neprijatelja svoga, u doba nevolje, u danima tjeskobe njegove? Ti to dobro znaš! 13 Tvoje bogatstvo i blago tvoje plja?ki ?u predati. Tako ?eš platiti za sva bezakonja svoja po svoj zemlji. 14 U?init ?u te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ, jer gnjev moj planu ognjem koji ?e vas sažgati, koji ?e protiv vas buknuti. 15 Jahve, spomeni me se i pohodi me i kazni progonitelje moje. Ne daj da propadnem zbog sporosti srdžbe tvoje! Spomeni se da tebe radi podnosim sramotu. 16 Kad mi do?oše rije?i tvoje, ja sam ih gutao: rije?i tvoje ushitiše i obradovaše srce moje. Jer sam se tvojim zvao imenom, o Jahve, Bože nad Vojskama. 17 Nikad sjedio nisam u društvu veseljaka da se razveselim. Pod težinom ruke tvoje samotan živim, jer ti me jaroš?u prože. 18 Zašto je bol moja bez prebola? Zašto je rana moja neiscjeljiva i nikako da zaraste? Ah! Ho?eš li meni biti kao potok nestalan, vodama nepouzdan? 21bavit ?u te iz ruku zlikovaca i otkupiti te iz ruku silnika." Prorokov život kao znamen

16

16I do?e mi rije? Jahvina i re?e: 2 "Ne uzimaj sebi žene; i nemaj ni sinova ni k?eri na ovome mjestu. 3 Jer ovako govori Jahve o k?erima i sinovima koji ?e se roditi na ovome mjestu i o majkama koje ?e ih ra?ati i o o?evima koji ?e ih imati u ovoj zemlji: 4 Oni ?e umrijeti smr?u prebolnom, nitko ih ne?e oplakivati, niti ?e ih sahraniti. Pretvorit ?e se u gnoj za oranice, izginut ?e od ma?a i gladi, a njihova ?e trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim." 5 Da, ovako govori Jahve: "Ne smiješ u?i u ku?u žalosti, ne idi naricati niti ih sažaljevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj - rije? je Jahvina - ljubav i samilost. 6 Pomrijet ?e veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih ne?e pokopati. Nitko ne?e naricati nad njima, niti ?e zbog njih praviti ureza, niti kose šišati. 7 Za onog u žalosti ne?e kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, niti?e mu tko pružiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove. 8 Ne ulazi u ku?u slavlja da s njima sjediš i gostiš se." 9 Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, u?init ?u da s ovog mjesta i pred vašim o?ima i u ovim danima iš?eznu poklici radosti i veselja i glasovi zaru?nika i zaru?nice. 12 A vi još gore u?iniste nego oci vaši, jer evo, svaki se povodi za okorjeloš?u zloga srca svoga, a mene ne sluša. 16 Evo, poslat ?u mnoga ribara - rije? je Jahvina - koji ?e ih uloviti. A zatim ?u dovesti mnoge lovce koji ?e ih goniti sa svih gora, i sa svih brežuljaka, i iz svih pe?inskih rasjeklina. 17 Jer moje o?i prate sve njihove putove: ne?e mi izma?i, niti se bezakonje njihovo može sakriti od o?iju mojih. 18 Dvostruko ?u naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer su truplima svojih grozota oskvrnuli moju zemlju i moju baštinu ispunili gnusobama." Otra?enje naroda 19 Jahve, snago moja i moja utvrdo, uto?ište moje u danima nevolje! K tebi ?e do?i narodi s krajeva zemlje. I govorit ?e: Samu nam laž oci namriješe, Ništavost i Nemo?. 20 TÓa stvara li ?ovjek sam sebi bogove, to nikako nisu bogovi. 21nit ?u, evo, da osjete, da ovaj put zaista o?ute moju ruku i snagu moju, i znat ?e da mi je ime Jahve. Judina bezakonja i kazne

17

17Judin grijeh upisan je željeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrškom u plo?icu njihova srca i u rogove njihovih žrtvenika, 2 kao spomen sinovima njihovim na žrtvenike njihove i ašere njihove oko zelenog drve?a na visokim brežuljcima, 3 na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje plja?ki ?u predati. Tako ?eš platiti za grijeh svoj po svoj zemlji. 4 Morat ?eš pustiti baštinu koju sam tebi poklonio. U?init ?u te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaješ. Jer gnjev moj planu ognjem koji ?e vje?no gorjeti. Mudre izreke 5 Ovako govori Jahve: "Proklet ?ovjek koji se uzdaje u ?ovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i ?ije se srce od Jahve odvra?a. 6 Jer on je kao dra? u pustinji: ne osje?a kad je sre?a na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. 7 Blagoslovljen ?ovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. 8 Nalik je na stablo zasa?eno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ni?eg bojati kad do?e žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod. 9 Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? 10 Ja, Jahve, istražujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih. 12 Slavan prijestol dignut od davnina, to je naše sveto mjesto. 13 O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet ?e se, koji se odmetnu od tebe bit ?e u prah upisani, jer ostaviše Izvor žive vode. Osvetni?ka molitva 14 Iscijeli me, Jahve, i bit ?u zdrav, spasi me, i bit ?u spašen, jer ti si pjesma moja. 15 Evo ih što mi govore: Gdje je rije? Jahvina? Neka se ispuni! 16 Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesre?u niti sam želio kobni Dan! - ti to znaš, sve što je izlazilo iz usta mojih pred tobom je. 17 Ne budi mi na užas, ti, uto?ište moje, u Dan nesretni. 19 Ovako mi re?e Jahve: "Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska. 20 Reci im: ?ujte rije? Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata. 22 I ne nosite bremena iz ku?e u dan subotnji, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotnji, kao što sam zapovjedio vašim ocima. 23 Oni me ne poslušaše i ne prikloniše uha svojega, nego tvrdovrato ne poslušaše i ne prihvatiše nauka. 24 A vi, ako me poslušate - rije? je Jahvina - i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne rade?i nikakva posla, 25 tada ?e na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jašu na konjima, oni i njihovi ?asnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj ?e grad ostati dovijeka. 26 I dolazit ?e iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz Šefele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice, klanice, prinosnice i kad i da prinesu žrtvu zahvalnicu u Domu Jahvinu.

18

18Ovo je rije? koju Jahve uputi Jeremiji: 2 "Ustani i si?i u ku?u lon?arovu - ondje ?u ti objaviti svoje rije?i." 3 Si?oh, dakle, u ku?u lon?arovu, upravo je radio na lon?arskom kolu. 4 I kako bi se koji sud što bi ga na?inio od ilova?e u ruci lon?arovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi - ve? kako se lon?aru svidjelo da napravi. 5 I do?e mi rije? Jahvina: 6 "Ne mogu li i ja s vama ?initi kao ovaj lon?ar, dome Izraelov? - rije? je Jahvina. Evo, kao ilova?a u ruci lon?arovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov. 7 Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da ?u ga iskorijeniti, uništiti i razoriti, 8 i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opa?ina i zlo?a, tada ?u se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio. 9 Objavim li kojem narodu, ili kojem kraljevstvu, da ?u ga izgraditi i posaditi, 10 a on stane ?initi što je zlo u mojim o?ima, ne slušaju?i glasa mojega, pokajat ?u se za dobro koje sam im obe?ao. 13 Ovako govori Jahve: "Propitajte se po narodima: je li itko takvo što ?uo? Toliku grozotu u?ini djevica Izraelova. 14 Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presušiti vode daleke što studene teku? 15 A narod moj mene zaboravi! Kad prinose ništavnosti, posrnuše na putovima svojim, na stazama drevnim, i hode stazama i putem neprohodnim. 16 I tako su zemlju u pustoš obratili, na vje?nu porugu, da se nad njom zgraža svaki prolaznik glavom mašu?i. 17 Razvitlat ?u ih pred neprijateljem, kao isto?njak; le?a, a ne lice, ja ?u im pokazati u dan njine propasti." Urota protiv Jeremije 18 I rekoše: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer sve?eniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku rije? njegovu." 19 Poslušaj me, o Jahve, i ?uj što govore moji protivnici. 20 TÓa zar se dobro uzvra?a zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju. 21 Zato im djecu izru?i gladi, ma?u ih predaj! Neka im žene ostanu jalove i udovice, neka im kuga pobije muževe, a mladi?i neka od ma?a u boju poginu. 22 Neka se prolomi vapaj iz ku?a njihovih kad iznenada na njih dovedeš ?ete plja?kaša. Jer oni iskopaše jamu da me uhvate, nogama mojim u potaji zamke namjestiše. 23 o Jahve, znadeš sav njihov naum ubila?ki protiv mene. Ne oprosti im bezakonja njihova, ne izbriši im grijeha pred sobom. Neka padnu pred licem tvojim, obra?unaj s njima u dan gnjeva svoga! Razbijeni vr? i prepirka s Pašhurom

19

19Ovako mi re?e Jahve: "Idi i kupi vr? glineni. Povedi sa sobom nekoliko starješina narodnih i sve?eni?kih. 2 Po?i u Dolinu Ben Hinom, na ulazu Vrata lon?arskih. Ondje proglasi rije?i koje ?u ti kazati. 4 Zato što su me ostavili i otu?ili ovo mjesto prinose?i kad tu?im bogovima kojih ne poznavahu oci njihovi ni kraljevi judejski; i zato što su mjesto ovo natopili krvlju nevinih; 5 i zato što pogradiše uzvišice Baalove da mu spaljuju sinove kao žrtve, a to im ja nikada ne naredih niti zapovjedih, niti mi je takvo što na um palo. 6 Stoga, evo, dolaze dani - rije? je Jahvina - kad se ovo mjesto ne?e više zvati Tofet ni Dolina Ben Hinom nego Dolina klanja. 7 Izjalovit ?u na ovom mjestu naum Judeje i Jeruzalema i u?initi da svi poginu od neprijateljskog ma?a, od ruku onih što im rade o glavi. A trupla ?u njihova dati za hranu pticama nebeskim i zvijerima poljskim. 8 A grad ?u ovaj u?initi ruglom i užasom: svaki koji pro?e mimo nj zgrozit ?e se i zviždati zbog svih nesre?a njegovih. 10 Razbij vr? pred o?ima svojih pratilaca 12 Tako ?u postupiti s ovim mjestom - rije? je Jahvina - i sa stanovnicima njegovim. I u?init ?u grad ovaj sli?nim Tofetu. 14 Kad se Jeremija vratio iz Tofeta, kamo ga Jahve bijaše poslao da proroku je, stade u predvorju Doma Jahvina te uze govoriti svemu narodu:

20

10A sve?enik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, ?u kako Jeremija prorokuje te rije?i. 2 I Pašhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade što se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu. 6 A ti ?eš se, Pašhure, sa svim svojim uku?anima seliti u Babilon. Da, u Babilon ?eš do?i i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si laži prorokovao." Iz Jeremijinih "Ispovijesti" 7 Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadja?ao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. 8 Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: "Nasilje! Propast!" Doista, rije? mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. 10 ?uh klevete mnogih: "Užas odasvud! Prijavite! Mi ?emo ga prijaviti." Svi koji mi bijahu prijatelji ?ekahu moj pad. "Možda ga zavedemo, pa ?emo njim ovladati i njemu se osvetiti!" 11 Sa mnom je Jahve kao snažan junak! Zato ?e progonitelji moji posrnuti i ne?e nadvladati, postidjet ?e se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vje?ne sramote. 12 O Jahve nad Vojskama, koji proni?eš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osve?uješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. 13 Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca. 14 Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen! 15 Proklet bio ?ovjek koji ocu mom dojavi: "Rodio ti se sin, muški?!" i time mi oca obradova. 16 Tom ?ovjeku bilo kao gradovima što ih Jahve nemilice razvali; ve? u cik zore ?uo zapomaganje i poklike bojne u podne, 17 jer me ne pogubi u maj?inoj utrobi da bi majka bila moj grob, da bi joj utroba dovijeka ostala trudna! 18zašto iza?oh iz maj?ina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti da dokon?am dane! 3. PRORO?ANSTVA IZ DOBA POSLIJE JOJAKIMA Odgovor izaslanicima Sidkijinim

21

11Rije? koju Jahve uputi Jeremiji kad kralj Sidkija posla k njemu Pašhura, sina Malkijina, i sve?enika Sefaniju, sina Maasejina, s porukom: 2 "Hajde, upitaj Jahvu za nas, jer je Nabukodonozor, kralj babilonski, zavojštio na nas; možda ?e Jahve opet u?initi s nama ?udo, pa ?e se neprijatelj povu?i pred nama." 3 Jeremija im re?e: "Ovako recite Sidkiji: 5 I sam ?u se boriti protiv vas ispruženom rukom i snažnom mišicom, u srdžbi i gnjevu i velikoj jarosti. 6 I strašnom kugom udarit ?u stanovnike ovoga grada, ljude i životinje, i pomrijet ?e. 9 Tko ostane u ovom gradu, poginut ?e od ma?a, gladi i kuge. A tko iza?e, te se preda Kaldejcima koji vas opsjedaju, spasit ?e život - život ?e mu ostati kao plijen. 11 Kraljevskom domu Judeje. ?ujte rije? Jahvinu, 14 ja ?u vam platiti prema plodu djela vaših - rije? je Jahvina. - Oganj ?u podmetnuti šumi njegovoj i proždrijet ?e sve oko nje!"

22

12Ovako govori Jahve: "Si?i u pala?u kralja judejskoga i objavi ondje ovu rije?. 2 Reci: Slušaj rije? Jahvinu, kralju judejski, koji sjediš na prijestolju Davidovu, ti i tvoje sluge i tvoj narod koji ulaze na ova vrata. 4 Jer budete li se istinski vladali po rije?i ovoj, na vrata ovog dvora ulazit ?e kraljevi što sjede na prijestolju Davidovu, voze se na kolima i jašu na konjima - oni, njihove sluge i njihov narod. 6 Jer ovako govori Jahve o dvoru kralja judejskoga: "Ti si za me Gilead, vrh libanonski. Ali, uistinu, pretvorit ?u te u pustinju, u grad nenastanjen. 8 Mnoštvo ?e naroda prolaziti mimo taj grad i pitat ?e jedan drugoga: "Zašto je Jahve tako postupio s ovim velikim gradom?" 9 Odgovorit ?e im: "Jer su ostavili Savez Jahve, Boga svoga, klanjali se drugim bogovima i služili im." Protiv raznih kraljeva: Protiv Joahaza 10 Ne oplakujte mrtvoga, ne jadikujte za njim. Radije pla?ite za onim koji odlazi, jer se nikad više ne?e vratiti ni rodne grude vidjeti. 11 Jer ovako govori Jahve o Šalumu, sinu Jošijinu, kralju judejskomu, koji kraljevaše mjesto oca svoga i morade oti?i iz ovoga mjesta: "Nikad se više ne?e vratiti, 12 nego ?e umrijeti u mjestu kamo ga izagnaše, a ovu zemlju nikad više ne?e vidjeti." Protiv Jojakima 13 Jao onom koji ku?u gradi nepravedno i gornje odaje diže bez prava; koji bližnjega tjera na tlaku i pla?u mu ne ispla?uje; 14 koji kaže: "Sagradit ?u sebi ku?u prostranu i prozra?ne gornje odaje!" koji probija prozore, oblaže ih cedrovinom crveno obojenom. 15 Jesi li zato kralj što se cedrom razme?eš? Nije li ti i otac jeo i pio, ali je ?inio pravo i pravicu i zato mu bješe dobro. 16 Branio je pravo siromaha i jadnika, i zato mu bješe dobro. Zar ne zna?i to mene poznavati? - rije? je Jahvina. 17 Ali tvoje o?i i srce idu samo za dobitkom, da krv nevinu prolijevaš, da nasilje ?iniš i krivdu. 23 Ti što prebivaš na Libanonu, ti što se gnijezdiš po cedrovima, kako li ?eš stenjati kad bolovi te spopadnu, trudovi porodilje. 24 Života mi moga - rije? je Jahvina - kad bi Konija, sin Jojakimov, kralj judejski, bio pe?atnjak na mojoj desnici, ja bih ga strgao s prsta. 25 Dat ?u te u ruke onima koji ti rade o glavi, u ruke onima pred kojima drš?eš, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u ruke Kaldejaca. 26 I bacit ?u tebe i majku koja te rodila u drugu zemlju gdje se niste rodili; tamo ?ete umrijeti. 27 Ali u zemlju u koju ?eznu da se vrate ne?e se vratiti!" 29 Zemljo, zemljo, zemljo, poslušaj rije? Jahvinu.

23

13"Jao pastirima koji upropaš?uju i raspršuju ovce paše moje" - rije? je Jahvina. 2 Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: "Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ?u se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših - rije? je Jahvina. 3 I sam ?u skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit ?e plodne i množit ?e se. 4 I podi?i ?u im pastire da ih pasu te se ni?ega više ne?e bojati ni plašiti, niti ?e se gubiti" - rije? je Jahvina. 5 "Evo dolaze dani - rije? je Jahvina - podi?i ?u Davidu izdanak pravedni. On ?e vladati kao kralj i biti mudar i ?init ?e pravo i pravicu u zemlji. 9 Prorocima. Srce je u meni skrhano, drš?u mi kosti, sli?an sam pijancu, ?ovjeku kojim vino ovlada, pred licem Jahvinim i njegovim svetim rije?ima: 10 "Jer zemlja je puna preljubnika; zbog tih se ljudi zemlja u crno zavila, a ispaše u pustinji sagorješe. Njihova je trka zloba, a mo? im je nepravda. 11 Da, i prorok i sve?enik zlikovci su, ?ak i u Domu svome na?oh im pakost" - rije? je Jahvina. 13 "I u proroka Samarije vidjeh mnoge ludosti: prorokuju u Baalovo ime i zavode narod moj izraelski. 14 Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, ja?aju ruke zlo?incima, te se nitko od zlo?ina svojih ne obra?a. Svi su mi oni kao Sodoma, a žitelji kao Gomora!" 15 I zato Jahve nad Vojskama ovako govori o prorocima: "Evo, nahranit ?u ih pelinom i napojiti vodom zatrovanom, jer od proroka jeruzalemskih potje?e pokvara u svoj zemlji." 16 Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Ne slušajte rije?i proroka: oni vas obmanjuju, objavljuju vi?enja srca svoga, a ne što dolazi iz usta Jahvinih; 18 TÓa tko bijaše na vije?anju Jahvinu, tko je vidio, tko slušao rije? njegovu? Tko ju je shvatio te je može objaviti? 19 Gle, nevrijeme Jahvino: jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan i svaljuje na glave bezbožni?ke. 20 Jahvin se gnjev ne?e stišati, dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno ?ete to razumjeti. 21 "Ne poslah ti proroka, a ipak tr?e! Ne govorih im, a ipak prorokuju! 22 Jest, da bijahu na mom vije?anju, moje bi rije?i narodu mom obznanili, i kušali ih svrnuti sa zla puta njihova i od zlodjela njihovih! 23 TÓa, zar sam ja Bog samo iz blizine - rije? je Jahvina - zar iz daljine nisam više Bog? 24 Može li se tko skriti u skrovištima da ga ja ne vidim? - rije? je Jahvina. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? - rije? je Jahvina. 26 Dokle ?e me?u prorocima biti onih koji prorokuju laž i objavljuju prijevaru srca svojega? 27 Misle da ?e svojim snima što ih jedan drugom pripovijedaju posti?i da narod moj zaboravi ime moje, kao što ve? oci njihovi zaboraviše ime moje uz Baala! 28 Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je rije? moja, neka po istini objavljuje rije? moju!" "Što je zajedni?ko slami i žitu? - rije? je Jahvina. 29 Nije li rije? moja poput vatre - rije? je Jahvina - i nije li sli?na malju što razbija pe?inu? 30 Evo me stoga protiv proroka - rije? je Jahvina - koji jedan drugome kradu moje rije?i. 31 Evo me protiv proroka - rije? je Jahvina - koji mlate jezikom i proroštva kuju. 32 Evo me protiv proroka - rije? je Jahvina - koji prorokuju izmišljene snove i pripovijedaju?i ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi - rije? je Jahvina. 37 Ovako reci proroku: "Što ti je Jahve odgovorio?" ili "Što je Jahve rekao?" 39 ja ?u visoko podi?i i odbaciti od lica svojega vas i vaš grad što ga dadoh vama i ocima vašim! 40valit ?u na vas vje ?nu sramotu i vje?nu porugu koja se ne?e zaboraviti." Dvije kotarice smokava

24

14Jahve mi pokaza, i gle: dvije kotarice smokava stajahu pred Domom Jahvinim, pošto Nabukodonozor, kralj babilonski, odvede iz Jeruzalema i izagna u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, zajedno s knezovima judejskim, kova?ima i bravarima. 2 U jednoj kotarici bijahu izvrsne smokve, kakve ve? jesu rane smokve; a u drugoj bijahu pokvarene smokve, tako r?ave da se ne mogahu jesti. 3 I Jahve me upita: "Jeremija, što vidiš?" A ja odgovorih: "Smokve! Dobre su vrlo dobre, a loše su vrlo loše - tako loše da nisu za jelo." 4 I do?e mi rije? Jahvina: 5 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kao na ove dobre smokve, tako ?u milostivo pogledati na sužnje judejske koje sam s ovoga mjesta prognao u zemlju kaldejsku. 6 I milostivo ?u svrnuti o?i na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Ponovo ?u ih podi?i i ne?u ih više uništiti; opet ?u ih posaditi i ne?u ih više iš?upati. 7 I dat ?u im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod moj, a ja Bog njihov, jer ?e se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti. 8 Ali kao s lošim smokvama koje su tako loše da nisu za jelo - da, rije? je Jahvina - tako ?u postupiti i sa Sidkijom, kraljem judejskim, s njegovim knezovima i sa svim Jeruzalemcima što preostadoše u ovoj zemlji i s onima što se u Egiptu nastaniše. 9 U?init ?u da budu na užas svim kraljevstvima zemaljskim, na sramotu i porugu, na ruglo i kletvu posvuda kamo ih protjeram. 10 I poslat ?u na njih ma?, glad i kugu dok se ne istrijebe sa zemlje koju dadoh njima i ocima njihovim." 4. BABILON - BI? BOŽJI Ç25Rije? upu?ena Jeremiji o svem narodu judejskom, ?etvrte godine Jojakima, sina kralja judejskog - to je prve godine Nabukodonozora, kralja babilonskog. ô2?Prorok Jeremija navijesti tu rije? svemu narodu Judinu i svim Jeruzalemcima: 3 Od trinaeste godine Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga, sve do dana današnjeg, ove dvadeset i tri godine, dolazila mi je rije? Jahvina i ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali. 4 I Jahve je svejednako slao k vama sve sluge svoje, proroke, ali vi niste slušali i niste prignuli uši svoje da ?ujete. 5 I govorahu vam: "Vratite se svaki sa zla puta svojega i od zlih djela svojih i ostanite u zemlji koju Jahve dade vama i ocima vašim za sva vremena; 6 i ne idite za tu?im bogovima da im služite i da im se klanjate; i ne gnjevite me djelima ruku svojih, pa vam ne?u ništa nažao u?initi. 7 Ali me niste poslušali - rije? je Jahvina - nego me razgnjeviste djelima ruku svojih, na svoju nesre?u!" 8 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "Jer niste poslušali mojih rije?i, 9 evo, ja ?u poslati i podignuti sve narode sa sjevera - rije? je Jahvina - i slugu svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest ?u ih na ovu zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izru?it ?u ih kletom uništenju i u?init ?u ih užasom i ruglom, vje?nim razvalinama. 10 I ugušit ?u me?u njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaru?nika i zaru?nice i klopot žrvnja i svjetlost svjetiljke. 11 Sva ?e se zemlja pretvoriti u pustoš i pustinju i svi ?e narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina. 12 Ali kad se navrši sedamdeset godina, kaznit ?u kralja babilonskog i narod onaj - rije? je Jahvina - za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku i pretvorit ?u ih u vje?ne razvaline. 13 Dovest ?u na tu zemlju sve što sam protiv nje rekao - sve je to napisano u ovoj knjizi, što prorokova Jeremija za sve narode." II. PRORO?ANSTVA PROTIV NARODÄA 0 1. UVOD Vi?enje pehara 14 "I oni ?e služiti mnogim narodima i velikim kraljevima i platit ?u im po njihovim ?inima i po djelima ruku njihovih." 15 Ovako mi re?e Jahve, Bog Izraelov: "Uzmi ovaj pehar vina iz moje ruke i napoji njime sve narode kojima ?u te poslati. 16 Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog ma?a što ?u ga me?u njih poslati." 17 I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima me Jahve bijaše poslao: 18 Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka budu razvalina, pustoš, ruglo i prokletstvo, kao što su i danas; 19 faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i knezovima i narodom njegovim 20 i svu onu mješavinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve zemlje filistejske, Aškelon, Gazu, Ekron i ono što ostade od Ašdoda; 21 Edom, Moab i sinove Amonove; 22 sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj mora; 23 Dedan, Temu, Buz i sve one ostriženih zalizaka, 24 sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mješavine naroda koji obitavaju u pustinji; 25 sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije; 26 sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva kraljevstva na licu zemlje. A kralj Šešak pit ?e poslije njih. 31 dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, be zbožnike ?e ma?u izru?iti - rije? je Jahvina. 33 U onaj dan bit ?e pobijenih Jahvinih s jednoga kraja svijeta do drugoga. Za njima nitko ne?e naricati, niti ?e ih tko pokupiti i sahraniti; ostat ?e kao gnoj po zemlji. 34 Kukajte, pastiri, i vi?ite, valjajte se po prašini, vodi?i stada, jer vam se ispuniše dani za klanje, popadat ?ete ko ovnovi izabrani. 35 Više nema uto?išta pastirima, niti spasa vodi?ima stada. 36 ?uj, kako vapiju pastiri, kako kukaju vodi?i stada, jer Jahve pustoši pašnjak njihov, 37 mirna su pasišta poharana od jarosna gnjeva Jahvina. 38 ostavlja guštaru jer ?e zemlja njihova opustjeti od ma?a pustošni?kog, od jarosnog gnjeva Jahvina. III. SRETNA PRORO?ANSTVA 1. UVOD Jeremija kao prorok

26

16U po?etku kraljevanja Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, do?e mi rije? Jahvina. 2 Ovako govori Jahve: "Stani u predvorju Doma Jahvina i svim gradovima judejskim koji dolaze da se poklone u Domu Jahvinu naviještaj sve rije?i koje sam ti zapovjedio da im kažeš. I ne izostavi ni jedne jedine. 3 Možda ?e poslušati i vratiti se svaki sa zla puta svoga, pa ?u se pokajati za zlo koje naumih u?initi zbog zlodjela njihovih. 5 slušaju?i rije?i slugu mojih proroka koje vam neumorno šaljem, premda ih do sada niste slušali, 7 I sve?enici i proroci i sav narod slušahu Jeremiju kako naviješta te rije?i u Domu Jahvinu. 8 A kad Jeremija izre?e sve ono što mu je Gospod zapovjedio da naviješta svemu narodu, zgrabiše ga sve?enici i proroci govore?i: "Platit ?eš glavom! 10 ?uvši to, starješine judejske do?oše iz kraljevskog dvora u Dom Jahvin i sjedoše pred Nova vrata Doma Jahvina. 11 Tada sve?enici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: "Ovaj je ?ovjek zaslužio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste ?uli na svoje uši." 12 Tada Jeremija re?e starješinama i svemu narodu: "Jahve me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono što ste ?uli. 13 Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i slušajte glas Jahve, Boga svoga: i pokajat ?e se za zlo kojim vam se zaprijetio. 14 Ja sam, evo, u vašim rukama. U?inite sa mnom što vam se ?ini dobro i pravo. 15 Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedužnu navalit ?ete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me posla k vama da u vaše uši govorim sve ove rije?i." 16 Tada rekoše starješine i sav narod sve ?enicima i prorocima: "Ovaj ?ovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga našega." 17 Nato ustadoše i neki od najuglednijih u zemlji te rekoše svemu mnoštvu naroda što se ondje okupilo: 19 Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijaše zaprijetio? A mi, zar da na duše svoje navalimo tako velik zlo?in?" 20 Bijaše ondje još neki koji prorokovaše u ime Jahvino, Urija, sin Šemajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovaše protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija. 21 A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima ?uo te rije?i, tražio je da ga smakne. ?uvši to, Urija se prestraši i pobježe u Egipat. 22 Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko ljudi; 23 dovedoše oni Uriju iz Egipta i odvedoše ga kralju Jojakimu, koji ga ma?em pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka. 24 Ahikam, sin Šafanov, zaštiti Jeremiju te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube. 2. KNJIŽICA ZA IZGNANIKE Simboli?na izrada jarma i obavijest kraljevima Zapada

27

17U po?etku kraljevanja Sidkije, sina Jošije, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu rije?. 2 Ovako mi re?e Jahve: "Na?ini sebi užad i jaram i stavi ga sebi na vrat. 3 Zatim poru?i kralju edomskom, kralju moapskom, kralju amonskom, kralju tirskom i kralju sidonskom, po njihovim izaslanicima koji su došli u Jeruzalem kralju judejskom Sidkiji. 5 Ja sam snagom svojom svesilnom i rukom ispruženom stvorio zemlju, ljude i životinje na zemlji. I ja to dajem kome ho?u. 6 Sada, dakle, sve te zemlje dajem u ruke Nabukodonozoru, kralju babilonskom, sluzi svojemu; dajem mu i poljsko zvijerje da mu služi. 7 I svi ?e narodi služiti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina, dok i njegovoj zemlji ne kucne ?as te i njega ne upokore mo?ni narodi i veliki kraljevi. 10 Jer vam oni laž prorokuju samo da vas udalje iz vaše zemlje, da vas otjeram pa da propadnete. 12 Sve sam to rekao Sidkiji, kralju judejskom, govore?i: "Upregnite se u jaram kralja babilonskoga i pokorite se njemu i narodu njegovu da ostanete živi. 13 Zašto da poginete, ti i narod tvoj, od ma?a, gladi i kuge, kao što se Jahve zaprijetio narodu koji se ne podvrgne kralju babilonskom? 17 Ne slušajte ih! Pokorite se kralju babilonskom da ostanete živi! Zašto da ovaj grad postane ruševina? 18 Ako su oni zaista proroci, te ako je u njima rije? Jahvina, neka mole Jahvu nad Vojskama da i posu?e što još ostade u Domu Jahvinu i u dvoru kraljeva judejskih i u Jeruzalemu ne dospije u Babilon! 19 Jer ovako govori Jahve o stupovima, moru, podnožjima i o preostalom posu?u što još ostade u ovome gradu - 20 što još Nabukodonozor, kralj babilonski, ne uze sa sobom onda kad odvede u izgnanstvo iz Jeruzalema u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve odli?nike judejske i jeruzalemske. 21 Da, ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov, o posu?u koje preostade u Domu Jahvinu, u dvoru kralja judejskog, i u Jeruzalemu:

28

18Iste godine, u po?etku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga, ?etvrte godine, petog mjeseca, Hananija, sin Azurov, prorok rodom iz Gibeona, re?e mi u Domu Jahvinu pred svim sve?enicima i svim narodom: 3 Do dvije godine vratit ?u na ovo mjesto sve posu?e Doma Jahvina koje je Nabukodonozor, kralj babilonski, odavde uzeo i odnio u Babilon. 5 Tada prorok Jeremija odgovori proroku Hananiji pred sve?enicima i pred svim narodom koji bijahu u Domu Jahvinu. 6 Re?e prorok Jeremija: "Amen! U?inio Jahve tako! Ispunio Jahve rije?i koje si prorokovao i vratio ovamo sve posu?e iz Doma Jahvina i sve izgnanike iz Babilona. 7 Ali ?ujder i ovu rije? koju ?u kazati na tvoje uši i na uši svega naroda. 8 Proroci koji su bili prije mene i tebe, odiskona prorokovahu mnogim mo?nim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad, kugu. 9 Ali o proroku koji prori?e mir možeš istom kad se ispuni njegova proro?ka rije? znati da ga je zaista Jahve poslao." 10 Tada prorok Hananija skide jaram s vrata proroka Jeremije i skrši ga. 12 A kad prorok Hananija skrši jaram s vrata proroka Jeremije, do?e rije? Jahvina Jeremiji: 15 I prorok Jeremija re?e proroku Hananiji: "?uj me dobro, Hana nija! Tebe nije poslao Jahve, a ti si u narodu pobudio varave nade. 17mrije prorok Hananija te godine u sedmom mjesecu. Poslanica izgnanicima

29

19Evo, ovo su rije?i poslanice koju prorok Jeremija iz Jeruzalema posla Ostatku izgnanstva - starješinama, sve?enicima i prorocima i svemu preostalom narodu što ga Nabukodonozor iz Jeruzalema bijaše odveo u Babilon, 2 pošto kralj Jekonija i kraljica-majka, dvorjanici, odli?nici judejski i jeruzalemski, kova?i i bravari ostaviše Jeruzalem. 3 Poslanica je poslana po Elasi, sinu Šafanovu, i Gemarji, sinu Hilkijinu, koje Sidkija, kralj judejski, posla u Babilon Nabukodonozoru, kralju babilonskom. Evo sadržaja: 5 Gradite ku?e i nastanite se, sadite vrtove i uživajte urod njihov! 6 Ženite se i ra?ajte sinove i k?eri! Ženite svoje sinove i udajite svoje k?eri da i oni ra?aju sinove i k?eri! Množite se da se ne smanjite! 11 Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - rije? je Jahvina - naume mira, a ne nesre?e: da vam dadnem budu?nost i nadu. 12 Tada ?ete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja ?u vas uslišati. 13 Tražit ?ete me i na?i me jer ?ete me tražiti svim srcem svojim. 14 I pustit ?u da me na?ete - rije? je Jahvina. Izmijenit ?u udes vaš i sabrati vas iz svih naroda i sa svih mjesta kamo vas odagnah - rije? je Jahvina. I vratit ?u vas na mjesto odakle vas u izagnanstvo odvedoh. 16 Ovako govori Jahve kralju koji sjedi na prijestolju Davidovu, i svemu narodu koji živi u ovome gradu - bra?i vašoj š to ne moradoše s vama u izgnanstvo. 17 Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Evo šaljem na njih ma?, glad i kugu; u?init ?u da budu kao pokvarene smokve, tako loše da nisu za jelo. 18 I gonit ?u ih ma?em, gla?u i kugom i u?init ?u ih užasom svim kraljevstvima zemaljskim, prokletstvom, strahotom, ruglom i sramotom svim narodima kamo ih otjeram. 19 Jer ne poslušaše rije?i mojih - rije? je Jahvina - premda sam im svejednako slao sluge svoje proroke, ali ih oni ne poslušaše - rije? je Jahvina. 20 Ali vi, izgnanici, koje poslah iz Jeruzalema u Babilon, poslušajte svi rije? Jahvinu!" 21 Ovako govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov, o Ahabu, sinu Kolajinu, i o Sidkiji, sinu Maasejinu, koji vam laž prorokuje u moje ime: "Evo, predajem ih u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, da ih pogubi vama na o?i. 24 -(25) A Šemaji ?eš Nehelamcu poru?iti: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: Ti si u svoje ime poslao pisma svemu narodu koji je u Jeruzalemu, i sve?eniku Sefaniji, sinu Maasejinu, i svim ostalim sve?enicima: 27 Zašto, dakle, nisi sprije?io Jeremiju iz Anatota, koji se me?u vama gradi prorokom? 29 Sve?enik Sefanija pro?ita pismo proroku Jeremiji. 30 Tada do?e rije? Jahvina Jeremiji:

30

10Rije? koju Jahve upravi Jeremiji: 2 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Upiši u knjigu sve ove rije?i koje ti govorim. 3 Jer evo dolaze dani - rije? je Jahvina - i promijenit ?u udes naroda svoga Izraela i Judeje" - govori Jahve - "i vratit ?u ih u zemlju koju u baštinu dadoh ocima njihovim." 4 Evo rije?i što ih Jahve re?e o Izraelu i o Judeji: 5 Ovako govori Jahve: "?ujem krik užasa: strava je to, a ne mir. 6 Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad muškarac rodio? A svi se muškarci za bedra hvataju kao porodilje! Zašto su sva lica izobli?ena i problijedjela? 8 Onoga dana - rije? je Jahve nad Vojskama - slomit ?u jaram na njihovu vratu i lance ?u njihove raskinuti. Više ne?e služiti tu?inu, 9 ve? ?e služiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga ?u im podi?i. 10 Ne boj se, Jakove, slugo moja - rije? je Jahvina - ne plaši se, Izraele! Jer evo, spasit ?u te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov ?e se opet smiriti, spokojno ?e živjeti i nitko ga ne?e plašiti - rije? je Jahvina - 12 Uistinu, ovako govori Jahve: "Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj. 13 Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste. 15 Zašto kukaš zbog rane svoje? Zar je neizlje?iva tvoja bol? Zbog mnoštva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti u?inih. 18 Ovako govo ri Jahve: "Evo, izmijenit ?u udes šatora Jakovljevih, smilovat ?u se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit ?e opet grad sazidan, i dvori ?e stajati na starome mjestu. 19 Iz njih ?e se ?uti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnožit ?u ih i više im se ne?e smanjiti broj, ugled ?u im dati i više ih ne?e prezirati. 20 Sinovi njihovi bit ?e mi kao neko?, zajednica njina preda mnom ?e ?vrsto stajati, a kaznit ?u sve njihove ugnjeta?e. 21 Glavar njihov iz njih ?e niknuti, vladar njihov isred njih ?e iza?i. Pustit ?u ga k sebi da mi se približi - jer tko da se usudi sam preda me!" - rije? je Jahvina. 22 "I vi ?ete biti moj narod, a ja vaš Bog. 23 Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan, i svaljuje na glave bezbožni?ke. 24vin se gnjev ne?e stišati dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno ?ete to razumjeti.

31

11"U ono vrijeme - rije? je Jahvina - bit ?u Bog svim plemenima Izraelovim i oni ?e biti narod moj." 2 Ovako govori Jahve: "Na?e milost u pustinji narod koji ute?e ma?u: Izrael ide u svoje prebivalište. 3 Iz daljine mu se Jahve ukaza: Ljubavlju vje?nom ljubim te, zato ti sa?uvah milost. 5 Opet ?eš saditi vinograde na brdima Samarije: koji nasade posade, oni ?e i trgati. 7 Jer ovako govori Jahve: "Kli?ite od radosti Jakovu, pozdravite burno prvaka naroda! Neka se ori vaš glas! Objavite slavopojkom: Jahve spasi narod svoj, Ostatak Izraelov! 8 Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vra?a se velika zajednica. 9 Evo, u suzama po?oše, utješene sad ih vra?am! Vodit ?u ih kraj poto?nih voda, putem ravnim kojim ne?e posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac." 11 Jer Jahve oslobodi Jakova, izbavi ga iz ruku ja?eg od njega. 12 I oni ?e, radosno kli?u?i, na vis sionski da se naužiju dobara Jahvinih: žita, ulja, mladog vina, jagnjadi i teladi, duša ?e im biti kao vrt navodnjen, nikad više ne?e ginuti. 14 Pretilinom ?u im okrijepiti sve?enstvo i narod svoj nasititi dobrima" - rije? je Jahvina. 15 Ovako govori Jahve: "?uj! U Rami se kukanje ?uje i gorak pla?: Rahela oplakuje sinove svoje, i ne?e da se utješi za djecom, jer njih više nema." 16 Ovako govori Jahve: "Prestani kukati, otari suze u o?ima! Patnje ?e tvoje biti nagra?ene: oni ?e se vratiti iz zemlje neprijateljske. 17 Ima nade za tvoje potomstvo - rije? je Jahvina - sinovi tvoji vratit ?e se u svoj kraj. 20 "Zar mi je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim i srce mi drš?e za njega od nježne samilosti" - rije? je Jahvina. 21 "Postavi putokaze, podigni stupove! Sjeti se ceste, puta kojim si prošla. I vrati se, djevice Izraelova, vrati se u gradove svoje! 22 Dokle ?eš još oklijevati, k?eri odmetnice? Jer Jahve stvori nešto novo na zemlji: Žena ?e okružiti Muža." I Judeja ?e biti obnovljena 24 "I u njoj ?e se opet nastaniti Judeja sa svim svojim gradovima, ratari i oni što idu za stadima, 25 jer ja ?u okrijepiti dušu iscrpljenu, obilno nahraniti dušu klonulu. 27 "Evo dolaze dani - rije? je Jahvina - kad ?u u domu Izraelovu i u domu Judinu posijati sjeme ?ovje?je i sjeme životinjsko. 28 I kao što sam neko? bdio da ih iš?upam, razvalim, istrijebim, zatrem i nesre?u na njih svalim, tako ?u sada brižno bdjeti da ih podignem i posadim. Osobna odgovornost 30 Nego ?e svatko umrijeti zbog vlastite krivice. I onomu koji bude jeo kiselo grož?e zubi ?e trnuti." Novi savez 31 "Evo dolaze dani - rije? je Jahvina - kad ?u s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti Novi savez. 32 Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov - rije? je Jahvina. 33 Nego, ovo je Savez što ?u ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - rije? je Jahvina: Zakon ?u svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ?u Bog njihov, a oni narod moj. 35 Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle no?u, koji burka more da mu valovi bu?e - ime mu je Jahve nad Vojskama: 36 "Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom - rije? je Jahvina - onda ?e i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim zauvijek! 37 Ako se mogu izmjeriti nebesa gore, i dolje istražiti temelji zemlje, onda ?u i ja odbaciti potomstvo Izraelovo zbog svega što po?iniše" - rije? je Jahvina. Obnova i veli?ina Jeruzalema 38 "Evo dolaze dani - rije? je Jahvina - kada ?e grad Jahvin biti opet sazidan, od Kule Hananelove do Vrata ugaonih. 39 I još ?e se dalje protegnuti mjerni?ko uže, pravo do brežuljka Gareba, a onda okrenuti prema Goi. 40va dolina trupla i pepela, i sva polja do potoka Kidrona, do ugla Konjskih vrata na istoku, bit ?e svetinja Jahvina. I ne?e više biti razaranja ni prokletstva." 4. DODACI KNJIZI UTJEHE Kupnja njive - zalog za Judinu sretnu budu?nost

32

12Rije? koju Jahve uputi Jeremiji desete godine Sidkije, kralja judejskoga, to jest osamnaeste godine Nabukodonozorove. 2 U to vrijeme vojska kralja babilonskoga opsjedaše Jeruzalem, a prorok Jeremija bijaše zatvoren u tamni?kom dvorištu u dvoru judejskoga kralja. 4 a Sidkija, kralj judejski, ne?e uma?i sili kaldejskoj, nego ?e biti predan u ruke kralja babilonskoga - usta u usta s njim ?e govoriti, o?i u o?i njega vidjeti. 6 Tada re?e Jeremija: "Do?e mi rije? Jahvina: 9 Kupih, dakle, tu njivu od stri?evi?a Hanamela iz Anatota te mu izmjerih u novcu sedamnaest šekela srebra. 10 Napišem ugovor, udarim pe?at, pozovem svjedoke i izmjerim novac na tezulji. 11 Zatim uzmem kupovni ugovor, zape?a?en prema propisu i uredbama, 12 predam kupovni ugovor Baruhu, sinu Mahsejeva sina Nerije. Nazo?ni su bili: moj stri?evi? Hanamel, svjedoci što su potpisali kupovni ugovor i svi Judejci koji su se našli u tamni?kom dvorištu. 13 Tada pred njima zapovjedim Baruhu: 16 Pošto kupovni ugovor predadoh Nerijinu sinu Baruhu, pomolih se Jahvi: 17 ) "O, Jahve, Gospode! Ti stvori nebo i zemlju snagom velikom, rukom uzdignutom! Ništa tebi nije nemogu?e! 18 Tisu?ama iskazuješ milost, a krivnju otaca osve?uješ na djeci, potomcima njihovim. Bože veliki i mo?ni, kome je ime Jahve nad Vojskama! 19 Velik si u svojim naumima, silan u svojim djelima! O?i tvoje bde nad svim putovima ljudskim da naplatiš svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih! 20 Ti koji si ?inio znamenja i ?udesa u zemlji egipatskoj i u Izraelu, i me?u svim ljudima sve do danas, 21 ti si izveo svoj narod izraelski iz zemlje egipatske znamenjima i ?udesima, rukom mo?nom i mišicom podignutom, strahotama velikim. 22 Zatim im dade svu ovu zemlju koju si zakletvom obe?ao ocima njihovim, zemlju u kojoj te?e med i mlijeko. 23 I oni je zaposjedoše; ali nisu slušali glasa tvojega niti su hodili putem Zakona tvojega. Ništa ne u?iniše od onog što im ti naredi; zato si dozvao na njih sve ove nevolje. 24 Gle, nasipi se ve? primakoše gradu, i bit ?e osvojen, i grad ?e pasti u ruke Kaldejcima koji na nj navaljuju ma?em, gla?u i kugom. ?ime si prijetio, evo dolazi. I sam vidiš. 26 Tada mi do?e rije? Jahvina: 27 "Gle, ja sam Jahve, Bog svakoga tijela! Meni ništa nije nemogu?e! 28 Zato - veli Jahve - grad ovaj predajem u ruke Kaldejaca i u ruke kralja babilonskoga, koji ?e ga zauzeti. 29 U?i ?e u nj Kaldejci koji se bore protiv ovoga grada, ognjem ?e ga uništiti i spaliti ga zajedno s ku?ama kojima su na krovovima Baalu palili tamjan i lijevali ljevanice tu?im bogovima, mene gnjeve?i. 30 Jer sinovi Izraelovi i sinovi Judini od mladosti ?ine samo zlo pred mojim o?ima. Doista, sinovi Izraelovi bez prestanka me gnjeve djelima ruku svojih - rije? je Jahvina. 31 Grad ovaj, doista, samo mi je na gnjev i srdžbu otkako je sagra?en pa do dana današnjega te ga moram ukloniti ispred lica svojega 32 zbog svega bezakonja što ga sinovi Izraelovi i sinovi Judini po?iniš e, gnjeve?i me - oni i kraljevi njihovi, knezovi i sve?enici i proroci, Judejci i Jeruzalemci. 33 Okretahu mi le?a, a ne lice svoje, iako se neumorno trudih da ih pou?im, ali me ne slušaše niti nauk moj primiše. 34 Postaviše grozote u Dom koji se mojim zove imenom da ga oskvrnu. 35 Baalu podigoše uzvišice u Dolini Ben Hinomu, i sinove i k?eri svoje Moleku kroz oganj provodiše - što im ja nikad ne zapovjedih; ni na um mi ne pade da bi ?inili takve gadosti niti da bih Judu pustio u takav grijeh." 36 Ipak, ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o tom gradu za koji vi velite da ?e od ma?a, gladi i kuge pasti u ruke kralju babilonskom: 37 "Evo, ja ?u ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah - u gnjevu i jarosti svojoj - i vratit ?u ih na ovo mjesto da ovdje spokojno žive. 38 I oni ?e biti narod moj, a ja, ja ?u biti Bog njihov. 39 I dat ?u im srce jedno i put jedan, da bi me se bojali u sve dane, na sre?u svoju i djece svoje. 40 I sklopit ?u s njima Savez vje?an, nikad se više ne?u odvratiti od njih i uvijek ?u im ?initi dobro; usadit ?u im u srce svoj strah, da se nikad više ne odmetnu od mene. 41 I radovat ?u se ?ine?i im dobro; i ?vrsto ?u ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom." 42 Jer ovako govori Jahve: "Kao što sam na ovaj narod doveo svu ovu strašnu nesre?u, tako ?u na njih dovesti svu sre?u koju im obrekoh. 44ve ?e se za novac kupovati, pisat ?e se i pe?atiti kupovni ugovori, pozivat ?e se svjedoci u zemlji Benjaminovoj i u okolici Jeruzalema. U gradovima Judinim i u gradovima Gorja, Šefele, Negeba, jer ?u promijeniti udes njihov" - rije? je Jahvina. Još jedno obe?anje o obnovi Jeruzalema i Judeje

33

13Dok je Jeremija bio još zatvoren u tamni?kom dvorištu, i drugi mu put do?e rije? Jahvina: 2 "Ovako govori Jahve, koji stvori zemlju, oblikova je i u?vrsti - ime mu je Jahve! 3 Zazovi me, i odazvat ?u ti se i objavit ?u ti velike i nedoku?ive tajne o kojima ništa ne znaš. 4 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o ku?ama ovoga grada i o dvorima kraljeva judejskih, porušenim zbog nasipa i ma?a, 5 i o onima što zame?u borbu s Kaldejcima da napune svoje ku?e tjelesima ljudi koje pobih u srdžbi i jarosti svojoj, i odvratih lice svoje od ovoga grada zbog njihove opakosti. 6 Evo, ja ?u zalije?iti njihovu ranu, ja ?u ih iscijeliti i ozdraviti i pružiti im obilje istinskoga mira. 7 Promijenit ?u udes zemlje Judine i Jeruzalema i podi?i ?u ih da budu kao neko?. 8 O?istit ?u ih od svakoga grijeha kojim sagriješiše protiv mene i oprostit ?u im sve krivice koje mi skriviše odmetnuv se od mene. 9 I Jeruzalem ?e mi biti na radost, na hvalu i ?ast pred svim narodima svijeta: kad ?uju za sve dobro kojim ?u ih nadijeliti, divit ?e se i ?uditi svoj onoj sre?i i miru što ?u im ja dati." 12 Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Na ovome mjestu koje je sada pusto, bez ?ovjeka i bez živin?eta, i u svim gradovima opet ?e biti pašnjaci za pastire što odmaraju stada svoja. 13 U gradovima Gorja, i u gradovima Šefele, i u gradovima Negeba, u kraju Benjaminovu, u okolici Jeruzalema i u gradovima Judinim opet ?e prolaziti ovce ispod ruke pastira koji ?e ih brojiti" - rije? je Jahvina. Ustanova budu?nosti 14 "Evo, dolaze dani - rije? je Jahvina - kad ?u ispuniti dobro obe?anje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu: 15 U one dane i u vrijeme ono podi?i ?u Davidu izdanak pravedni; on ?e zemljom vladati po pravu i pravici. 17 Jer ovako govori Jahve: "Nikada Davidu ne?e nestati potomka koji ?e sjediti na prijestolju doma Izraelova. 18 I nikada ne?e levitima i sve?enicima nestati potomaka koji ?e služiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve dane." 19 I do?e rije? Jahvina Jeremiji: 20 Ovako govori Jahve: "Ako možete razvr?i savez moj s danom i savez moj s no?i, tako da ni dana ni no?i više ne bude u pravo vrijeme, 21 mo?i ?e se raskinuti i Savez moj sa slugom mojim Davidom te više ne?e imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu i s levitima i sve?enicima koji mi služe. 22 Kao što se vojska nebeska ne može izbrojiti ni izmjeriti pijesak morski, tako ?u umnožiti potomstvo sluge svojega Davida i levite i sve?enike koji mi služe." 23 I do?e rije? Jahvina Jeremiji: 25 Ovako govori Jahve: "Da ne sklopih saveza svojega s danom i no?i i da ne postavih zakone nebu i zemlji, 26ao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega, da više ne uzimam potomka njihova za vladara nad potomstvom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, kad promijenim udes njihov i kad im se smilujem." 5. RAZNI ULOMCI Kona?na sudbina Sidkijina

34

14Rije? koju Jahve uputi Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva pod njegovom vlaš?u, i svi narodi navališe na Jeruzalem i na sve gradove njegove. 6 I prorok Jeremija poru?i sve ove rije?i Sidkiji, kralju judejskom u Jeruzalemu, 7 dok je vojska kralja babilonskoga navaljivala na Jeruzalem i na preostale gradove Judine - na Lakiš i Azeku, jer još samo oni preostadoše od judejskih utvr?enih gradova. O oslobo?enju robova 8 Rije? koju Jahve uputi Jeremiji, pošto je kralj Sidkija sa svekolikim narodom jeruzalemskim sklopio savez da im proglasi slobodu, 9 da svaki pusti na slobodu svoga roba Hebreja i svoju robinju Hebrejku te da više ni u koga ne bude Hebrej, brat njegov, kao rob. 10 I svi odli?nici i sav narod koji u?oše u ovaj savez pristadoše te svaki pusti na slobodu roba svoga i svoju ropkinju da im više ne robuju. Pristadoše, dakle, i pustiše ih. 11 A potom se okrenuše i uzeše opet svoje robove i ropkinje koje bijahu oslobodili pa ih prisiliše da im opet robuju. 12 Tada Jahve uputi rije? Jeremiji govore?i: 13 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Ja sam sklopio Savez s ocima vašim u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz zemlje ropstva, govore?i: 15 A vi se bijaste obratili i u?inili što je pravo u o?ima mojim, proglasivši slobodu za svakoga bližnjega svoga i preda mnom ste sklopili savez u Domu koji se zove mojim imenom. 16 A zatim se okrenuste i oskvrnuste ime moje, jer je svaki od vas opet uveo svoga roba i ropkinju koje ste ve? bili oslobodili, i ponovo ste ih prisilili da vam robuju." 17 Zato ovako govori Jahve: "Vi me ne poslušaste da proglasite slobodu subratu svojemu i bližnjemu. I zato, evo, i ja proglašavam protiv vas slobodu - rije? je Jahvina - ma?u, kugi i gladi, i u?init ?u vas strašilom svim kraljevstvima zemlje. 18 A s ljudima koji razvrgoše Savez moj i ne ispuniše saveza obe?ana pred mojim licem postupit ?u kao s teletom što ga nadvoje rasjekoše te izme?u tih pola pro?oše. 19 Knezove Judeje i Jeruzalema, dvorjane, sve?enike i sav narod zemlje što pro?oše izme?u pola tele?ih 20 predat ?u u ruke dušmana koji im rade o glavi, a njihova trupla bit ?e hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. 21 Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat ?u u ruke dušmana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja bab ilonskoga, koja se od vas bila povukla. 22, ja ?u im zapovjediti - rije? je Jahvina - i vratit ?u ih na ovaj grad, i navalit ?e na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove judejske obratit ?u u pustinju nenastanjenu." Primjer Rekabovaca

35

15Jahve uputi rije? Jeremiji u dane Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga: 2 "Idi u zajednicu Rekabovaca, govori s njima i dovedi ih u Dom Jahvin, u jednu od dvorana, i daj im vina." 3 Tada dovedoh Jaazaniju, sina Habasinijina sina Jeremije, njegovu bra?u i sve sinove njegove i sav dom Rekabovaca 4 i dovedoh ih u Dom Jahvin, u dvoranu ?ovjeka Božjega Ben Johanana, sina Jigdalijina, koja je kraj dvorane kneževske, a nad dvoranom vratara Maaseje, sina Šalumova. 5 Zatim stavih pred sinove doma Rekabova kr?age pune vina i ?aše te im rekoh: "Pijte vina!" 8 I mi poslušasmo glas oca Jonadaba, sina Rekabova, u svem što nam je zapovjedio: da nikad vina ne pijemo, ni mi ni žene naše, niti sinovi naši, ni k?eri naše, 9 da ne gradimo ku?a, ni da posjedujemo vinograda ni polja zasijanih, 10 da stanujemo pod šatorima i držimo se poslušno svega što nam zapovjedi naš otac Jonadab. 12 Tada do?e rije? Jahvina Jeremiji:

36

16?etvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu rije?: 2 "Uzmi svitak i zapiši na nj sve rije?i koje ti kazah o Jeruzalemu, Judeji i svim narodima, od dana kad ti po?eh govoriti, od dana Jošijinih do dana današnjega. 3 Možda ?e ?uti dom Judin o svim nesre?ama što sam ih naumio oboriti na njih te ?e se vratiti svaki sa svoga zlog puta, a ja ?u im oprostiti krivicu i grijeh njihov." 4 Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na svitak, po kazivanju Jeremijinu, sve rije?i koje mu Jahve bijaše objavio. 9 U petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozvaše na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod što mogaše sti?i iz gradova judejskih u Jeruzalem. 5 Tada Jeremija naredi Baruhu: "Meni nije slobodno te ne mogu po?i u Dom Jahvin. 6 Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu ?itaj narodu rije?i Jahvine iz svitka što si ga po mojem kazivanju napisao. Pro?itaj ih i svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova. 7 Možda ?e se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i možda ?e se obratiti svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srdžba kojima Jahve prijeti ovom narodu." 8 I Baruh, sin Nerijin, u?ini sve kako mu prorok Jeremija bijaše zapovjedio da pro?ita rije?i Jahvine u Domu Jahvinu. 10 Baruh svemu narodu pro?ita rije?i Jeremije iz svitka u Domu Jahvinu, u dvorani Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju pred Novim vratima Jahvina Doma. 11 A kad Mikaj, sin Šafanova sina Gemarje, ?u iz knjige sve Jahvine rije?i, 12 si?e u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sje?ahu svi dostojanstvenici: pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi dostojanstvenici. 13 Mikaj im kaza sve rije?i što ih bijaše ?uo kad ih je Baruh narodu ?itao iz knjige. 14 Tada dostojanstvenici poslaše Jehudija, sina Netanijina, i Šelemju, sina Kušijeva, Baruhu da mu kažu: "Uzmi u ruke svitak iz kojega si ?itao narodu i do?i!" Tada Baruh, sin Nerijin, u ze svitak u ruke i do?e k njima. 15 Oni mi rekoše: "Hajde, sjedi i pro?itaj nam!" I Baruh im pro?ita. 16 Kad ?uše sve one rije?i, uplašeno se pogledaše i rekoše Baruhu: "Moramo sve to kazati kralju." 17 I upitaše Baruha: "Hajde, objasni nam kako ti napisa sve te rije?i." 18 Baruh ?e njima: "Jeremija mi je sve te rije?i u pero kazivao, a ja sam ih crnilom u knjigu zapisao." 19 Tada dostojanstvenici rekoše Baruhu: "Idi i sakrijte se, ti i Jeremija; nitko da ne zna gdje ste." 20 I, pohranivši svitak u dvorani pisara Elišame, po?oše kralju u dvorsko predvorje i sve mu ispripovjediše. 21 Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Elišame i pro?ita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega. 22 Kralj je sjedio u zimskim odajama - bijaše to u devetom mjesecu - a pred njim stajaše ražarena žeravnica. 23 I kako bi Jehudi pro?itao tri-?etiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim perorezom i bacao u vatru na žeravnice sve dok cio svitak ne bi uništen u vatri žeravnice. 24 Ni kralj ni njegove sluge ne prestrašiše se niti razderaše haljina kad ?uše te rije?i, 25 pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak, ali on ih ne posluša. 26 Tada kralj zapovjedi kraljevi?u Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih Jahve bijaše sakrio. 27 Pošto je dakle kralj spalio svitak s rije?ima što ih Baruh bijaše zapisao po Jeremijinu kazivanju, do?e rije? Jahvina Jeremiji: 28 "Uzmi drugi svitak i upiši u nj sve one rije?i što bijahu na prvom svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio. 31 Kaznit ?u njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit ?u na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slušali." 32a Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve rije?i knjige koju je Jojakim, kralj judejski, na žeravnici spalio. I k njima je dopisano još mnogo onakvih rije?i. Op?i sud o Sidkiji

37

17Nakon Konije, sina Jojakimova, zakralji se Sidkija, sin Jošijin. Nabukodonozor, kralj babilonski, postavi ga za kralja u zemlji judejskoj. 2 Ali ni on ni sluge njegove ni narod zemlje ne slušahu rije?i što ih je Jahve govorio na usta proroka Jeremije. Prijekid opsade 588. godine 3 Kralj Sidkija posla Jehukala, sina Šelemjina, i sve?enika Sefaniju, sina Maasejina, k proroku Jeremiji s porukom: "Daj, pomoli se za nas Jahvi, Bogu našemu!" 4 Jeremija u ono vrijeme još zalažaše me?u narod i još ga ne bijahu bacili u tamnicu. 5 A vojska je faraonova nadirala iz Egipta: ?uvši to, Kaldejci, koji opsjedahu Jeruzalem, udaljiše se od grada. 6 Tada se javi rije? Jahvina proroku Jeremiji: 11 Kad je vojska kaldejska zbog vojske faraonove morala prekinuti opsadu Jeruzalema, 12 i Jeremija htjede oti?i iz Jeruzalema da ode u zemlju Benjaminovu te ondje od ro?aka dobije dio. 13 Ali kad stiže do Benjaminovih vrata, ondje bijaše zapovjednik straže Jirijaj, sin Hananijina sina Šelemje. On zaustavi proroka Jeremiju povikavši: "Ti ho?eš prebje?i Kaldejcima!" Jeremija odgovori: 14 "Nije istina, ne želim prebje?i Kaldejcima!" Ali i ne slušaju?i Jeremiju, Jirijaj ga uhvati i odvede dostojanstvenicima. 15 Dostojanstvenici se razljutiše na Jeremiju te ga istukoše i zatvoriše u ku?u pisara Jonatana, koju bijahu pretvorili u tamnicu. 16 Tako Jeremija dospje u nadsvo?en podrum. Ondje Jeremija ostade mnogo vremena. 17 Tada kralj Sidkija posla po njega. I nasamo, u dvoru, kralj ga upita: "Ima li rije?i od Jahve?" A na to ?e Jeremija: "Dakako!" I dometne: "Bit ?eš predan u ruke kralja babilonskoga!" 18 Onda Jeremija kaza kralju Sidkiji: "Što skrivih tebi, tvojim slugama i ovom narodu te me baciste u tamnicu? 20 A sada, hajde, ?uj mene, gospodaru moj i kralju, usliši molbu moju! Nemoj da me opet vrgnu u ku?u pisara Jonatana, da ondje ne umrem!" 21a kralj Sidkija naredi i Jeremiju odvedoše u tamni?ko dvorište te mu davahu svaki dan poga?u kruha iz Pekarske ulice, sve dok nije ponestalo kruha u gradu. I tako Jeremija ostade u tamni?kom dvorištu. Jeremija u ?atrnji- Ebed-Melek zauzima se za nj

38

18Šefatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pašhurov, i Jukal, sin Šelemjin, i Pašhur, sin Malkijin, ?uše tada za rije?i što ih Jeremija kaza svemu narodu: 4 Tada dostojanstvenici rekoše kralju: "Ovoga ?ovjeka valja ubiti: on zaista obeshrabruje ratnike koji su još ostali u gradu i sav narod kad takve rije?i pred njima govori. Pa taj ?ovjek ne traži dobrobit ovoga naroda, nego njegovu propast." 5 A kralj Sidkija odgovori: "Eto, on je u vašim rukama, jer kralj ionako više nema nikakve vlasti nad vama." 6 Tada pograbiše Jeremiju i baciše ga u ?atrnju kraljevi?a Malkije, što je bila u tamni?kom dvorištu, i oni ga spustiše na užetima. Ali u ?atrnji ne bijaše vode, ve? samo glib, tako da Jeremija propade u glib. 7 Ali Kušit Ebed-Melek, dvorjanin koji bijaše u kraljevskom dvoru, do?u da su Jeremiju bacili u ?atrnju dok je kralj upravo sjedio kod Benjaminovih vrata. 8 Tada Ebed-Melek iza?e iz kraljevskog dvora te ovako re?e kralju: 9 "Gospodaru, kralju moj, zlo ?ine ovi ljudi kad tako postupaju s prorokom Jeremijom: bacili su ga u ?atrnju, gdje ?e od gladi umrijeti, jer nema kruha u gradu." 10 Nato kralj zapovjedi Kušitu Ebed-Meleku: "Povedi trojicu ljudi te izvuci proroka Jeremiju iz ?atrnje dok nije umro." 11 I Ebed-Melek povede ljude, u?e u kraljevski dvor, pod riznicu: uze ondje nešto iznošenih i poderanih dronjaka te ih na užetu spusti Jeremiji u ?atrnju. 12 Kušit Ebed-Melek re?e Jeremiji: "Podmetni iznošene i poderane dronjke pod pazuha i pod užad." Jeremija u?ini tako. 13 Tada na užetima izvukoše Jeremiju iz ?atrnje. Otada Jeremija ostade u tamni?kom dvorištu. Posljednji razgovor sa Sidkijom 14 Kralj Sidkija posla po proroka Jeremiju te ga pozva da do?e k njemu na tre?i ulaz što vodi u Dom Jahvin. Kralj re?e Jeremiji: "Htio bih te nešto upitati, nemoj mi ni rije?i zatajiti!" 15 Jeremija odgovori Sidkiji: "Ako ti kažem, ne?eš li me pogubiti? Ako te pak posvjetujem, ne?eš me poslušati!" 16 Tada se kralj Sidkija u tajnosti zakle Jeremiji ovim rije?ima: "Živoga mi Jahve, koji nam daje ovaj život, ne?u te pogubiti i ne?u te predati onima što ti rade o glavi." 19 A kralj Sidkija odgovori Jeremiji: "Bojim se Judejaca koji su prebjegli Kaldejcima: mogli bi mene predati njima da mi se izruguju." 20 Jeremija odvrati: "Oni to ne?e u?initi. Poslušaj glas Jahvin prema kojem sam ti govorio, bit ?e ti dobro i spasit ?eš život svoj. 21 Ali ako ne htjedneš iz grada, evo rije?i koju mi Jahve objavi: 23 Da, sve ?e žene tvoje i djecu tvoju odvesti Kaldejcima, a ni ti sam ne?eš uma?i rukama njihovim: dospjet ?eš u ruke kralju babilonskom, a grad ?e ovaj biti spaljen." 24 Sidkija re?e Jeremiji: "Nitko živ ne smije o tome što saznati, ina?e ?eš umrijeti. 27 I doista, do?oše dostojanstvenici k Jeremiji te ga ispitivahu. Ali im on od govori upravo onako kako mu kralj bijaše naredio. Tada ga se okaniše, jer se ništa nije pro?ulo o onom razgovoru. 28emiju, dakle, ostaviše u tamni?kom dvorištu sve do dana kad neprijatelj zauze Jeruzalem. Kad Jeruzalem zauzeše, on bijaše ondje. Jeremijina sudbina za osvojenja Jeruzalema

39

19Devete godine kralja Sidkije, kralja judejskoga, desetoga mjeseca, Nabukodonozor, kralj babilonski, krenu sa svom vojskom na Jeruzalem te ga opsjede. 2 Jedanaeste godine kralja Sidkije, ?etvrtoga mjeseca, dana devetoga u mjesecu, provališe u grad. 3 U?oše sve vojskovo?e kralja babilonskoga te se smjestiše kod Srednjih vrata: Nergal Sar-Eser, knez Sin-Magira, vrhovni zapovjednik, Nebušasban, visoki dostojanstvenik, i sve druge vojskovo?e kralja babilonskoga. 4 Kad ih vidješe Sidkija, kralj judejski, i svi ratnici njegovi, dadoše se u bijeg na vrata izme?u dva zida, no?u izi?oše iz grada prema Kraljevu vrtu i krenuše k dolini Arabi. 5 Ali ih ?ete kaldejske gonjahu i sustigoše Sidkiju u Poljanama jerihonskim. Uhvatiše ga, odvedoše u Riblu, u zemlju hamatsku, pred Nabukodonozora, kralja babilonskoga, koji mu izre?e sud. 6 I kralj babilonski dade u Ribli pred o?ima kralja Sidkije zaklati djecu njegovu. A dade kralj babilonski pogubiti i sve odli?nike judejske. 7 Sidkiji iskopa o?i, stavi ga u okove da ga odvede u Babilon. 8 Kaldejci zapališe kraljev dvor i ku?e naroda i porušiše bedeme jeruzalemske. 9 Ostatak pu?anstva koje još ostade u gradu, izbjeglice što su mu se predale i sav ostali narod, izagna u Babilon Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže. 10 A od siromašnoga puka koji nije ništa posjedovao, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavi neke u zemlji judejskoj i porazdijeli im vinograde i polja. 11 O Jeremiji Nabukodonozor, kralj babilonski, zapovjedi Nebuzaradanu, zapovjedniku tjelesne straže: 12 "Uzmi ga i oko tvoje neka bdi nad njim. Ne ?ini mu nikakva zla, nego postupaj s njime kako on bude želio." 13 Tada Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, Nebušazdan, visoki dostojanstvenik, Nergal Sar-Eser, vrhovni zapovjednik, i sve vojskovo?e kralja babilonskoga 14 poslaše ljude da izvedu Jeremiju iz tamni?koga dvorišta i pustiše ga na slobodu. I tako on osta me?u narodom. Proroštvo o spasenju Ebed-Meleka 15 Dok je Jeremija bio zatvoren u tamni?kom dvorištu, do?e mu rije? Jahvina: 17 ja ?u te u onaj dan spasiti - rije? je Jahvina - i ne?eš biti predan u ruke ljudima pred kojima drš?eš,

40

10Ovo je rije? koju Jahve uputi Jeremiji pošto ga Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, bijaše pustio iz Rame. Odvojio ga je kad je ve?, u lance okovan, bio me?u svim jeruzalemskim i judejskim izgnanicima koje vo?ahu u Babilon. 2 Odvojivši ga, dakle, zapovjednik tjelesne straže re?e mu: "Jahve, Bog tvoj, zaprijetio je nesre?om ovome mjestu. 3 Izvršio je i u?inio kako bijaše zaprijetio, jer ste griješili protiv Jahve i niste slušali glasa njegova. Zato vas je i snašlo ovo zlo. 4 Evo, sada driješim okove s ruku tvojih. Ako ti je po volji da ideš sa mnom u Babilon, po?i sa mnom i oko ?e moje bdjeti nad tobom. Ako ti nije volja i?i sa mnom u Babilon, ti ostani. Gle, sva je zemlja pred tobom: možeš i?i kamo ti oko želi i gdje ?e ti biti dobro. 5 Ako, dakle, ho?eš ostati, možeš po?i Gedaliji, sinu Šafanova sina Ahikama, koga je kralj babilonski postavio nad gradovima judejskim, i ostati kod njega usred naroda, ili pak možeš i?i kamo ti drago." Zatim mu zapovjednik tjelesne straže dade hrane i k tomu dar te ga otpusti. 6 Tada se Jeremija otputi u Mispu, Gedaliji, sinu Ahikamovu, te osta kod njega me?u narodom koji je ostao u zemlji. Namjesnik Gedalija 7 Svi vojni zapovjednici i njihovi ljudi uokolo saznaše da je kralj babilonski postavio zemlji za namjesnika Ahikamova sina Gedaliju te mu povjerio muževe, žene i djecu i siromahe koji još ne bijahu odvedeni u babilonsko sužanjstvo. 8 I do?oše pred Gedaliju u Mispu: Netanijin sin Jišmael, Kareahov sin Johanan; Tanhumetov sin Seraja, Zatim sinovi Efaja Netofljanina, Makatijev sin Jaazanija - oni i njihovi ljudi. 9 Gedalija, sin Šafanova sina Ahikama, zakle se njima i njihovim ljudima i re?e: "Ne bojte se služiti Kaldejcima, ostanite u zemlji, budite odani babilonskom kralju i bit ?e vam dobro. 10 A ja ?u, evo, ostati u Mispi na službu Kaldejcima koji dolaze k nama. Vi pak potrgajte grož?e, poberite vo?e i masline, pohranite u sudove i ostanite u gradovima što ih zaposjedoste." 11 I svi Judejci što se zatekoše u Moabu, kod sinova Amonovih, i u Edomu, po svim zemljama, saznadoše da je kralj babilonski ostavio ostatak u Judeji i da je postavio nad njim Gedaliju, sina Šafanova sina Ahikama. 12 I onda se vratiše svi Judejci iz svih mjesta kamo ih bijahu raspršili, vratiše se u zemlju judejsku Gedaliji u Mispu te nabraše veoma mnogo grož?a i drugoga vo?a. 13 A Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici po?oše Gedaliji u Mispu 14 te mu rekoše: "A znaš li ti da je amonski kralj Baalis poslao Jišmaela, sina Netanijina, da te ubije?" Ali im Gedalija, sin Ahikamov, ne povjerova. 15 Tada re?e Johanan, sin Kareahov, potajno Gedaliji u Mispi: "Idem da ubijem Jišmaela, sina Netanijina, tako da nitko ne?e doznati. Zašto da on tebe ubije i da se opet rasprše svi Judejci što se oko tebe skupiše? I zašto da propadne ostatak Judejaca?" 16 Gedalija, sin Ahikamov, uzvrati Johananu, sinu Kareahovu: "Nemoj toga raditi! Jer je laž što govoriš o Jišmaelu."

41

11Ali u sedmom mjesecu do?e Jišmael, sin Elišamina sina Netanije, roda kraljevskoga, sa deset ljudi i potraži Gedaliju, sina Ahikamova, u Mispi. I dok su se ondje, u Mispi, zajedno gostili, 2 diže se Jišmael, sin Netanijin, sa svojom desetoricom i ma?em smakoše Gedaliju, sina Ahikamova. I tako ubi ?ovjeka koga kralj babilonski bijaše postavio nad zemljom. 3 A i sve Judejce koji bijahu s njim u Mispi, i Kaldejce, vojnike što se tu na?oše - Jišmael dade pogubiti. 4 Sutradan, pošto Gedalija bi ubijen, dok još nitko nije znao što se zbilo, 5 do?oše ljudi iz Šekema, Šila i Samarije, njih osamdeset, obrijane brade, poderanih haljina i s urezima po tijelu, nose?i u rukama prinose i tamjan da ih prinesu u Domu Jahvinu. 6 Jišmael, sin Netanijin, izi?e im iz Mispe u susret, dok su oni, pla?u?i, išli svojim putem. Kad ih stiže, re?e im: "Do?ite Gedaliji, sinu Ahikamovu!" 7 A kad stigoše usred grada, Jišmael, sin Netanijin, i njegovi ljudi poklaše ih i baciše u ?atrnju. 8 A me?u njima bijaše deset ljudi koji rekoše Jišmaelu: "Nemoj nas ubiti, jer imamo u poljima zakopanih zaliha pšenice, je?ma, ulja i meda." On tada odusta i ne ubi ih s bra?om njihovom. 9 A ?atrnja u koju je Jišmael pobacao sva tjelesa pobijenih ljudi, velika ?atrnja, bijaše ona ista koju je kralj Asa na?inio protiv Baše, kralja izraelskoga. I sad ju je Jišmael, sin Netanijin, napunio pobijenim ljudima. 10 Tada Jišmael odvede ostatak naroda iz Mispe, zajedno s k?erima kraljevim koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, povjerio Gedaliji, sinu Ahikamovu: u cik zore krenu Jišmael, sin Netanijin, i zaputi se da prije?e u zemlju Amonovih sinova. 11 Ali kad Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim saznadoše za sva zlodjela što ih Jišmael, sin Netanijin, bijaše po?inio, 12 uzeše sve svoje vojnike te krenuše u boj na Jišmaela, sina Netanijina. Na?oše ga uz veliku vodu u Gibeonu. 13 ?im oni ljudi što bijahu kod Jišmaela ugledaše Johanana, sina Kareahova, i sve vojne zapovjednike koji bijahu s njime, obradovaše se, 14 i sav narod što ga je Jišmael odveo iz Mispe okrenu se i potr?a Johananu, sinu Kareahovu. 15 Ali Jišmael, sin Netanijin, sa osam ljudi, pobježe od Johanana i ode k sinovima Amonovim. 16 Tada Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim uzeše sav preostali narod što ga Jišmael, sin Netanijin, pošto ubi Gedaliju, sina Ahikamova, bijaše doveo iz Mispe: muškarce, žene i djecu i dvorjane koje dovede iz Gibeona. 17 Krenuše, a kod Svratišta Kimhama, koje je kraj Betlehema, oni se odmarahu da bi mogli nastaviti put i sti?i u Egipat, 18 dalje od Kaldejaca, kojih se bojahu: jer je Jišmael, sin Netanijin, ubio Gedaliju, sina Ahikamova, koga kralj babilonski bijaše postavio za namjesnika u zemlji. Bijeg u Egipat

42

12Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i Azarja, sin Hošajin, i sav narod, malo i veliko, pristupiše 2 i rekoše proroku Jeremiji: "Pomno po?uj molbu našu! Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam vidiš, ostade još samo malo od velikoga broja koliko nas je neko? bilo. 3 Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i što valja da ?inimo." 4 Prorok im Jeremija odgovori: "Pristajem. Pomolit ?u se, kao što rekoste, Jahvi, Bogu vašemu, i javit ?u vam sve što on odgovori, ni rije?i vam ne?u zatajiti." 5 Oni pak rekoše Jeremiji: "Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po rije?ima koje ?e nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti. 6 Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga našega, komu te šaljemo, mi ?emo ga slušati da nam dobro bude što poslušasmo glas Jahve, Boga svojega." 7 Poslije deset dana do?e rije? Jahvina Jeremiji. 8 Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji bijahu s njim i sav narod, malo i veliko, 9 te im re?e: "Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da izlijem preda nj molbu vašu: 11 Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte ga se - rije? je Jahvina - jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku njegovih. 16 ma? kojega se plašite u zemlji ?e vas egipatskoj dosti?i ; glad od koje strahujete, u Egiptu ?e vam biti za petama: i ondje ?ete umrijeti! 19 Vama, koji ste Ostatak Judeje, Jahve poru?uje da ne idete u Egipat. Dobro znajte da sam danas bio svjedok protiv vas. 21 A danas sam vam objavio, ali vi ne slušate više glasa Jahve, Boga svojega, koji me k vama posla. 22jte, dakle, dobro: od ma?a, gladi i kuge poginut ?ete na mjestu kamo ho?ete da odete da se ondje naselite."

43

13Kad je Jeremija svemu narodu kazao sve rije?i Jahve, Boga njihova, sve one rije?i radi kojih ga je Jahve, Bog njihov, k njima poslao, 3 nego Baruh, sin Nerijin, podgovori te da nas predaš u ruke Kaldejcima koji ?e nas pogubiti ili odvesti u sužanjstvo babilonsko!" 4 I Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici i sav narod ne poslušaše glasa Jahvina da ostanu u zemlji judejskoj. 5 Nego Johanan, sin Kareahov, i vojni zapovjednici povedoše sav ostatak Judin, one što se vratiše iz zemalja kamo bijahu izagnani, da se nastane u zemlji judejskoj: 6 muževe, žene i djecu i sve kraljevske k?eri i sve ljude koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavio kod Gedalije, sina Šafanova sina Ahikama, pa i proroka Jeremiju, i Baruha, sina Nerijina, 7 te se oni iseliše u Egipat, jer ne slušahu glasa Jahvina. I tak o do?oše u Tafnis. Jeremijino proro?anstvo o upadu Nabukodonozora u Egipat 8 U Tafnisu do?e rije? Jahvina Jeremiji: 9 "Uzmi u ruke velikoga kamenja i ugradi ga, pred svim Judejcima, meljtom u plo?nik što je pred ulazom u faraonov dvor. 11 Da, do?i ?e i udarit ?e na zemlju egipatsku: Tko je za smrt, u smrt! Tko za izgnanstvo, u izgnanstvo! Tko za ma?, pod ma?! 12 On ?e vatrom saže?i hramove bogova egipatskih, spalit ?e i izagnati bogove, o?istit ?e zemlju egipatsku kao što pastir svoj plašt otrijebi od buha. I onda ?e, nesmetan, odavde oti?i.

44

14Rije? koja se javi Jeremiji za sve Judejce što življahu u zemlji egipatskoj, što življahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu. 2 Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesre?u koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruševina, a u njima nitko više ne živi, 3 zbog nedjela njihovih što ih u?iniše da bi mene vrije?ali, polaze?i drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vaši, da im kade i da im služe. 5 Ali me oni nisu slušali, niti su uho svoje priklonili da se okane zlo?e svoje i prestanu kaditi tu?im bogovima. 6 Zato se izli gnjev moj i srdžba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvoriše u pustoš i razvaline, kao što su danas. 7 Zašto sami svaljujete na se tako golemu nesre?u" - govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - "te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve muško i žensko, djecu i dojen?ad, te vam ni ostatka ostati ne?e, 8 jer me vrije?ate djelima ruku svojih, kade?i tu?im bogovima u zemlji egipatskoj, u koju ste došli prebivati, a bit ?ete iskorijenjeni i postat ?ete kletva i ruglo me?u svim narodima na zemlji? 9 Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva judejskih, bezakonja knezova svojih i žena njihovih i bezakonja svoja, bezakonja žena svojih, po?injena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim? 10 Do dana današnjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu živjeli po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima vašim." 11 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okre?em svoje lice vama, na nesre?u vašu, da zatrem svu zemlju judejsku. 12 Odnijet ?u ostatak Judeje koji je odlu?io da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi ?e izginuti u zemlji egipatskoj, past ?e od ma?a, od gladi ?e pogibati, poginut ?e svi, malo i veliko, pomrijet ?e od ma?a i gladi, i bit ?e prokle tstvo, užas, kletva i poruga. 13 Kaznit ?u sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao što sam kaznio Jeruzalem: ma?em, gla?u i kugom. 14 A od ostatka Judeje koji je došao da se stani u Egiptu, nitko ne?e ute?i ni preživjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im duše ?eznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko ne?e vratiti, osim izbjeglica." 15 I tada svi muškarci koji su znali da im žene kade tu?im bogovima, i sve nazo?ne žene, u velikom mnoštvu, i sav narod što življaše u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovoriše Jeremiji: 16 "Rije?i koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne slušamo; 17 naprotiv, i dalje ?emo se držati zadane rije?i: kadit ?emo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao što smo i mi i oci naši, naši kraljevi i knezovi ?inili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesre?a. 18 Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od ma?a i gladi pogibali." 19 A žene rekoše: "Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih muževa pe?emo kola?e u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?" 20 Tada Jeremija svemu narodu, muškarcima i ženama, i svim ljudima koji su mu tako govorili re?e: 21 "Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan što ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vaši, vaši kraljevi, knezovi i puk zemaljski? 22 Jahve više nije mogao podnositi zlodjela vaših i gnusoba koje po?iniste, i zato se zemlja vaša pretvorila u pustoš i ruševine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao što je i danas. 23 Zbog toga što ste, prinose?i tamjan, zgriješili Jahvi, što Jahvina glasa ne slušaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i svjedo?anstava ne držaste, sna?e vas ova nevolja, kakva je danas." 24 Zatim re?e Jeremija svemu narodu, osobito ženama: "?ujte rije? Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj: 27 Evo, bdim nad njima, na nesre?u, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski što su u zemlji egipatskoj poginut ?e od ma?a i gladi do potpunog istrebljenja. 28 I bit ?e malo onih koji ?e izbje?i ma?u i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda ?e sav ostatak judejski, svi koji do?oše u zemlju egipatsku da ondje žive, spoznati ?ija rije? vrijedi, moja ili njihova.

45

15Rije? koju uputi Jeremija proroku Baruhu, sinu Nerijinu, dok je on te rije?i iz usta Jeremijinih pisao u knjigu, ?etvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga: 2 Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, za tebe, Baruše: 0I IZ PRORO?ANSTAVA Proro?anstvo protiv Egipta Poraz kod Karkemiša

46

16Rije? koju Jahve uputi proroku Jeremiji protiv naroda. 2 Još o Egiptu. Protiv vojske faraona Neka, kralja egipatskoga, što bijaše kod rijeke Eufrata, u Karkemišu, i kralj Nabukodonozor ga potu?e, ?etvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga. 3 Pripremite štitove i oklope! Naprijed, u boj! 4 Upregnite konje! Na kola, voza?i! Postavite se pod kacigama! Naperite koplja! Navucite oklope! 5 Što vidim? Zaprepašteni, uzmi?u? Junaci njihovi, poraženi, u bijeg udariše glavom bez obzira! Užas odasvud - rije? je Jahvina. 6 Ni najbrži ne uma?e, ni najhrabriji ne ute?e! Na sjeveru, na obali Eufrata, posr?u i padaju. 9 Konji, naprijed! Poletite, kola bojna! Navalite, ratnici! Kušiti, Putijci, štitom zašti?eni, i Ludijci, što lukom strijeljate! 10 Ovo je dan Jahve nad Vojskama - dan osvete da se dušmanima svojim osveti: ma? ?e se nažderati, nasititi, glad utoliti krvlju njihovom! Jer Gospod, Jahve nad Vojskama, ima žrtveno klanje u sjevernoj zemlji uz obalu Eufrata. 11 Popni se na Gilead, balzama potraži, djevice, k?eri egipatska! Uzalud lijekovi mnogi: nema tebi ozdravljenja! 12 Narodi ?uše za tvoju sramotu, vapaji tvoji napuniše zemlju. Jer se junak o junaka spoti?e i obojica padaju. Pohod na Egipat 13 Rije? koju Jahve uputi proroku Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, do?e da udari na zemlju egipatsku. 14 Navijestite Egiptu, objavite u Migdolu, obznanite u Memfisu: "Svrstaj se! Spremi se! Jer ma? ve? ždere sve oko tebe! 15 Što? Zar Apis pobježe? Tvoj se Bik ne odrva?" Da, Jahve ga obori! 16 On u?ini te mnogi posrnuše, popadaše jedan na drugoga. I gle, govore: "Na noge! Vratimo se svom narodu, rodnoj grudi svojoj, pred ma?em kolja?kim!" 17 Faraonu, kralju egipatskom, ime nadjenite: "Graja što pravi ?as promaši." 18 "Tako, života mi moga" - govori Kralj, komu je ime Jahve nad Vojskama - "ono ?e do?i kao Tabor posred gora, kao Karmel iznad mora. 19 Spremi izgnani?ki zavežljaj, udomljena k?eri egipatska, jer Memfis ?e biti u pustoš pretvoren, poharan i nenastanjen. 20 Egipat bijaše lijepa junica, ali ide, ide na nju obad sa Sjevera. 23 Posje?i ?e šumu - rije? je Jahvina - iako je neprohodna. Više ih je nego skakavaca, broja njima nema. 24 Osramo?ena je zemlja egipatska, predana je narodu Sjevera." 25 Govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Evo, kaznit ?u Amona Tebskoga, faraona i Egipat, i sve njegove bogove, kraljeve, faraona i sve koji se u nj uzdaju. 26 Predat ?u ih u ruke onima što im rade o glavi, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i u ruke slugu njegovih. A poslije ?e Egipat biti opet naseljen, kao u stara vremena" - rije? je Jahvina.

47

17Rije? koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Filistejcima prije nego što faraon osvoji Gazu. 2 Ovako re?e Jahve: "Evo, vode se dižu sa Sjevera i kao nabujali brzaci poplavljuju zemlju i sve što je na njoj, gradove i sve njihovo pu?anstvo. I ljudi vapiju, i kukaju svi žitelji zemlje, 3 uz tutanj kopita njegove ždrebadi, uza štropot kola i tresku to?kova. Oci više ne mare za djecu svoju jer su im ruke klonule 4 zbog dana što osvanu da Filistejce istrijebi, da zatre Tiru i Sidonu sve do posljednjeg pomaga?a. Jer Jahve istrebljuje Filistejce, i sav ostatak oto?ja kaftorskog. 5 Gazi ?e biti obrijana glava, razoren Aškelon. A ti, Ašdode, osta?e Anakovaca, dokle ?e te tuga razdirati? 6 Jao, ma?u Jahvin, kad li ?eš se smiriti? Vrati se u korice, stani i po?ini!" 7i kako da se smiri, kad Jahvina ruka njime zapovijeda: na Aškelon i na morski žal on ga isuka. Proro?anstvo protiv Moaba

48

18O Moabu. Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Jao brdu Nebu jer je opustošeno, posti?en je Kirjatajim i osvojen, tvr?a posramljena, razorena, 5 Da, uz brdo Luhit uspinju se pla?u?i. Da, niz obronke Horonajima razliježe se jauk nad propaš?u. 7 Jer si se pouzdao u svoje utvrde, bit ?eš i ti osvojen. Kemoš odlazi u izgnanstvo sa sve?enicima i knezovima svojim. 8 Pustošnik ?e do?i u svaki grad, nijedan mu ne?e izma?i: Dolina ?e biti poharana, Visoravan opustošena," govori Jahve! 9 Stavite Moabu nadgrobni kamen, jer je do temelja srušen; njegovi su gradovi pustare, u njima nitko ne obitava. 10 Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine! Proklet bio tko krvlju ma? svoj ne omasti! 11 Od mladosti svoje mir uživaše Moab, ležaše na droždini svojoj, nikad ga nisu pretakali iz ba?ve u ba?vu, nikad u izgnanstvo išao nije: zato mu okus ostade svjež, miris nepromijenjen. 12 "Ali, evo, dolaze dani" - govori Jahve - "i ja ?u mu poslati tla?itelje koji ?e ga pretakati, isprazniti njegove ba?ve i sudove njegove porazbijati. 13 I tada ?e se Moab postidjeti zbog Kemoša, kao što se dom Izraelov postidio zbog Betela u koji se uzdao." 14 Kako možete re?i: "Mi smo junaci, hrabri ratnici." 15 Pustošnik Moabov navaljuje na nj; cvijet mladosti njegove u klanice silazi, rije? je Kraljeva, Jahve nad Vojskama njemu je ime. 16 Bliži se propast Moabova, nesre?a njegova hiti. 17 Žalite ga, svi susjedi njegovi, i svi koji znate ime njegovo. Recite: "Kako li se slomi ?vrsta palica, žezlo veli?anstveno!" 18 Si?i sa slave svoje, sjedni u blato, žitelju, k?eri dibonska! Jer pustošnik Moaba navali na te, poruši sve utvrde tvoje. 19 Stani na cestu i promatraj, o žite lju Aroera! Pitaj bjegunce i preživjele, pitaj ih: "Što se to dogodi?" 20 "Moab se stidi jer je slomljen. Pla?ite, jecajte! Objavite na Arnonu da je Moab poharan." 21 Sud stiže nad Visoravan i nad Holon, Jahsu i Mefaot, 22 nad Dibon, Nebo, Bet Diblatajim, 23 Kirjatajim, Bet Gamul, Bet Meon, 24 Kerijot, Bosru i nad sve gradove zemlje moapske, daleke i blize. 25 "Moabu je rog odbijen, ruka mu je slomljena." 26 "Opijte ga jer se htjede uzvisiti nad Jahvu: neka se Moab sada valja u bljuvotini svojoj te i on neka bude na podsmijeh. 27 Nije li tebi bio Izrael na podsmijeh? Jesu li ga možda zatekli u kra?i te mašeš glavom kad god o njemu govoriš?" 28 "Ostavite gradove, živite u pe?inama, stanovnici Moaba! Budite kao golubovi što se gnijezde na litici onkraj razjapljena bezdana!" 29 ?uli smo za nadutost Moaba, nadutost preveliku, ponos njegov, hvastanje, uznositost, za oholost srca njegova! 30 "Poznajem ja obijest njegovu - rije? je Jahvina - laž njegovih rije?i, laž djela njegovih! 31 Zato moram jaukati nad Moabom, plakati nad svim Moapcima, jecati zbog ljudi Kir Heresa. 32 Više nego nad Jazerom, plakat ?u nad tobom, o lozje sibmansko, kojem se mladice pružahu preko mora, sezahu sve do Jazera. Na tvoje berbe i žetve pade sada pustošnik. 33 Iš?eznu radost i veselje iz vo?njaka i zemlje moapske. Nesta vina u kacama, mastioci više grož?a ne maste, veseli zvuci više nisu veseli." 34 Urlanje Hešbona i Elalea ?uje se sve do Jahasa. Vi?u od Soara do Horonajima i Eglat Šelišije, jer se i vode nimrimske pretvoriše u pustaru. 35 "U Moabu ?u u?initi - rije? je Jahvina - da se ne uzlazi na uzvišice i kadi bogovima njegovim. 36 Stoga mi srce poput frule drš?e za Moabom, srce moje poput frule drš?e za ljudima Kir Heresa: jer propade ste?evina koju stekoše! 37 Sve su glave obrijane i brade podrezane; po svim rukama urezi, oko bokova kostrijet. 38 Na svim krovovima Moaba i na njegovim trgovima samo zapomaganje, jer smrskah Moab kao kr?ag koji se nikomu ne mili" - rije? je Jahvina. 39 Kako li je smrskan! Kako li sramotno Moab udari u bijeg! Moab postade ruglo i strašilo svim susjedima. 40 Jer ovako govori Jahve: "Gle, poput orla lebdi, nad Moabom širi krila. 41 Gradovi su zauzeti, osvojene tvr?ave. Srce moapskih junaka bit ?e toga dana kao srce žene u trudovima. 42 Izbrisan je Moab iz naroda jer se uzvisi nad Jahvu. 43 Strava, jama i zamka tebi, žitelju Moaba! - rije? je Jahvina. 44 Tko stravi umakne, u jamu ?e pasti; tko se iz jame izvu?e, u zemlju ?e pasti. Da, to ?u svaliti na Moab u danima kazne njegove" - rije? je Jahvina. 46 Jao tebi, Moabe! Umišljen si, narode Kemošev! Jer sinove tvoje u izgnanstvo odvedoše, k?eri tvoje u progonstvo. 47 ?u promijeniti udes Moabov u budu?nosti" - rije? je Jahvina. Dovde su?enje Moabu. Proro?anstvo protiv Amona

49

19O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: "Izrael nema sinova, nema nasljednika? Zašto je Milkom baštinio Gad i narod se njegov nastanio u njegovim gradovima? 2 Zato, evo, dolaze dani - rije? je Jahvina - i u?init ?u da se zaore ratni krikovi u Rabi sinova Amonovih, i ona ?e biti humak poharani, i naseobine njene ognjem popaljene. Tada ?e Izrael oplja?kati svoje plja?kaše" - govori Jahve. 3 "Pla?i, Hešbone, jer Ar je opustošen, zapomažite k?eri rapske. Opašite kostrijet, tužbalice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom mora u izgnanstvo sa sve?enicima i knezovima. 6 Ali uto ?u opet promijeniti udes sinova Amonovih" - rije? je Jahvina. Proro?anstvo protiv Edoma 7 O Edomu. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Zar nema više mudrosti u Temanu, zar u razumnih nesta svj§eta, zar se izvjetrila mudrost njihova? 8 Bježite, gubite se i duboko se sakrijte, stanovnici Dedana, jer Ezavu propast nosim, vrijeme kazne njegove. 9 Do?u li trga?i k tebi, ni pabirka ne?e ostaviti; do?u li kradljivci no?ni, oplja?kat ?e sve što žele. 10 Jer ja sam onaj što ?e Ezava pretražiti i skrovišta mu otkriti da se ne mogne sakriti. Pleme je njegovo opustošeno: nema ga više! Nitko ne kaže: 12 Jer ovako govori Jahve: "Gle, oni koji odista ne bi morali piti ?ašu moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneš nekažnjen? Ne, ti ne?eš ostati nekažnjen, morat ?eš ?ašu ispiti! 13 Jer samim se sobom zakleh - rije? je Jahvina: Bosra ?e postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit ?e vje?ne razvaline." 14 Jahve mi vijest uputi, glasnik bi poslan k narodima: "Skupite se! Krenite na nj, krenite! Ustajte! U boj! 15 Jer, gle, u?init ?u te malim me?u narodima, prezrenim me?u ljudima. 17 "Edom ?e postati pustoš; tko god njime pro?e, zaprepastit ?e se i zviždati zbog svih rana njegovih. 18 Razorit ?e ga kao Sodomu i Gomoru i susjede njihove" - govori Jahve. ?ovjek ondje ne?e stanovati, sin ?ovje?ji ne?e u njem boraviti. 19 "Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vje?no zelene. Ali ?u ga u?as otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer tko je meni ravan? I tko ?e mene na ra?un pozvati? I koji ?e mi pastir odoljeti?" 20 Zato ?ujte što je Jahve naumio u?initi Edomu, ?ujte što je nakanio protiv stanovnika Temana: i najsitniju jagnjad on ?e odvu?i, i sam njihov pašnjak zgrozit ?e se nad njima. 21 Od lomljave pada njina zemlja ?e se potresti, razlijegat ?e se vapaj do Crvenog mora! 22 Gle, poput orla on se diže i lebdi, nad Bosrom širi krila. U dan onaj srce ?e junaka edomskih biti kao srce žene u trudovima. Proro?anstvo protiv sirijskih gradova 23 O Damasku. Smeteni su Hamat i Arpad jer zlu vijest ?uše. Srce im se steže od užasa i smirit se ne može. 24 Obeshrabren je Damask, u bijeg udario, strah ga spopao, tjeskoba i bolovi obuzeli ga kao porodilju. 25 Kako? Napušten je slavni grad, grad radosti moje! 26 Zato ?e mladi?i njegovi popadati po trgovima, svi ?e ratnici poginuti u onaj dan - rije? je Jahve nad Vojskama. 27 "Potpalit ?u vatrom zidine Damaska: plamen ?e proždrijeti dvor Ben-Hadadov." Proro?anstvo protiv arapskih plemena 28 O Kedaru i kraljevstvima hasorskim koje je potukao Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako govori Jahve: "Ustajte, na Kedar navalite, uništite sinove Istoka! 30 Bježite glavom bez obzira, duboko se skrijte, žitelji Hasora - rije? je Jahvina. Jer Nabukodonozor, kralj babilonski, snuje naum protiv vas, navalu smišlja: 33 Hasor ?e postati brlog ?agaljski i pustinja vje?na. ?ovjek ondje ne?e prebivati, ne?e se ondje nastaniti sin ?ovje?ji." Proro?anstvo protiv Elama 34 Rije? koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Elamu, u po?etku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga. 35 Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Lomim, evo, luk Elamov, srž snage njegove. 36 ?etiri ?u vjetra dognati na Elam sa ?etiri kraja neba i raspršit Elamce u sva ?etiri vjetra, i ne?e biti naroda kamo ne?e sti?i bjegunci elamski. 37 Utjerat ?u Elamcima strah u kosti pred njihovim dušmanima. Pustit ?u na njih nesre?u, oganj gnjeva svojega. Poslat ?u ma? za njima dok ne budu sasvim uništeni. 38 I postavit ?u u Elamu prijesto svoj i zatrt ?u ondje kralja i sve knezove" - rije? je Jahvina.

50

10Rije? koju Jahve re?e protiv Babilona, protiv zemlje kaldejske: 2 "Objavite narodima! Razglasite, ne tajite, recite: Zauzet je Babilon! Bel je posti?en: Marduk razbijen! Posramljeni su kipovi njegovi, razmrskani njegovi likovi. 3 Jer sa sjevera na nj se diže narod koji ?e mu zemlju prometnuti u pustinju; nitko više ne?e u njoj živjeti, i ljudi i stoka pobje?i ?e i oti?i. 8 Bježite iz Babilona! Iza?ite iz zemlje kaldejske! Budite poput ovnova pred stadom. 10 Kaldeja ?e biti oplijenjena, do mile volje nju ?e plja?kati" - rije? je Jahvina. 12 Mati vaša teško se osramoti, postidi se roditeljka vaša. Evo, posljednja je me?u narodima: pustinja, zemlja prljuša. 13 Zbog gnjeva Jahvina bit ?e bez življa, sva ?e opustjeti. Tko god pro?e mimo Babilon, zgrozit ?e se i zviždat ?e nad njegovim ranama. 14 Svrstajte se protiv Babilona, opkolite ga. Strijelci, strijeljajte na nj, ne žalite strelica - Jahvi je zgriješio. 17 Izrael bijaše stado razagnano, lavovi ga raspršiše. Prvi ga kralj asirski proždrije, a onda mu Nabukodonozor, kralj babilonski, kosti polomi. 18 Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, kaznit ?u kralja babilonskoga i zemlju njegovu, kao što kaznih kralja asirskoga. 19 I vratit ?u Izraela pašnjaku njegovu da pase po Karmelu, Bašanu, brdima efrajimskim i u Gileadu, da se sit najede. 20 U one dane, u vrijeme ono - rije? je Jahvina - tražit ?e grijeh Izraelov, ali ga više ne?e biti; tražit ?e opa?ine judejske, ali ih ne?e na?i. Jer oprostih svima koje sa?uvah." Pad Babilona objavljen u Jeruzalemu 21 "Na zemlju meratajimsku! Kreni na nju i na stanovnike Pekoda, zatri ih do temelja, uništi iza njih sve - rije? je Jahvina - izvrši sve kako ti zapovjedih!" 22 Ratna se vika ?uje u zemlji, poraz strašan. 23 O, kako li je skršen, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon posta strašilo narodima! 24 Zamku ti metnuh, Babilone, ti se uhvati i ne vidje. Zate?en si i uhva?en, jer se s Jahvom zarati! 25 Jahve otvori svoju oružnicu, izvu?e oružje gnjeva svojega, jer ima posla za Jahvu nad Vojskama u zemlji kaldejskoj. 26 Udarite na nju sa svih strana, otvorite žitnice njene, slažite je kao snoplje, zatrite Babilon kletim uništenjem, da od njega ne ostane ništa. 27 Pokoljite svu junad njegovu, u klaonicu neka si?u! Jao njima, došao je njihov dan, vrijeme kazne njihove! 28 ?ujder glasa onih što pobjegoše, što utekoše iz zemlje babilonske da jave na Sionu osvetu Jahve, Boga našega, osvetu Hrama njegova! Grijeh bezo?nosti 29 Sazovite na Babilon strijelce, sve što zapinju lukove, opkolite ga sa svih strana: nitko da ne ute?e! Platite mu po zasluzi, vratite mu milo za drago, jer bi se oholio na Jahvu, Sveca Izraelova. 30 Zato ?e mu svi mladi?i popadati po trgovima i svi ?e mu ratnici u onaj dan izginuti - rije? je Jahvina. 31 "Evo me na te, Oholice!" - rije? je Gospoda Jahve nad Vojskama - "došao je dan tvoj, vrijeme pohoda na te. 32 Oholica ?e posrnuti, pasti, i nitko ga ne?e podi?i. Oganj ?u podmetnuti gradovima njegovim i proždrijet ?e sve uokolo." Jahve, Izbavitelj Izraelov 33 Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Potla?eni su sinovi Izraelovi, zajedno sa sinovima Judinim. Oni što ih zarobiše, drže ih ?vrsto i ne?e da ih puste. 34 Ali, mo?an je njihov Otkupitelj, ime mu Jahve nad Vojskama. On ?e obraniti parnicu njihovu - zemlji mir donijeti i smesti pu?anstvo Babilona." 35 Ma? na Kaldejce - rije? je Jahvina - na pu?anstvo Babilona, na knezove i mudrace njegove! 36 Ma? na brbljavce njegove, neka polude! Ma? na njegove ratnike, neka se prestrave! 37 Ma? na njegove konje i bojna kola i na svu gomilu posred njega: nek postanu kao žene! Ma? na njihove riznice; nek ih oplja?kaju! 38 Ma? na vode njihove, neka presahnu! Jer to je zemlja idola, zaludiše ih kipovi, strašila njihova. 41 Evo dolazi narod sa Sjevera, puk velik i mnogi kraljevi, i dižu se s krajeva zemlje. 42 U ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni. Graja im bu?i poput mora, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, k?eri babilonska. 43 Kralj babilonski ?u vijest o njima: i ruke mu klonuše, muka ga spopade, bolovi ga obuzeše kao porodilju. 45 Zato, ?ujte što je Jahve naumio da u?ini Babilonu, ?ujte što je nakanio protiv zemlje kaldejske: i najsitniju jagnjad on ?e odvu?i; i sam njihov pašnjak zgrozit ?e se nad njima. 46glas da je pao Babilon zemlja ?e se potresti: razlijegat ?e se vapaj me?u narodima. Jahve protiv Babilona

51

11Ovako govori Jahve: "Gle, ja podižem protiv Babilona i protiv pu?anstva kaldejskog vjetar zatorni?ki. 2 Poslat ?u na Babilon vija?e da ga viju i prorešetaju zemlju njegovu. Kad ga sa svih strana opkole u kobni dan, 4 Pobijeni ?e padati po zemlji kaldejskoj, probodeni po ulicama njegovim." 5 Ne, Izrael - Judeja - nije udovica Boga svojega, Jahve nad Vojskama, iako je zemlja njihova puna krivice protiv Sveca Izraelova. 7 Babilon bijaše pehar zlatni u ruci Jahvinoj, pehar koji opi svijet cijeli. Vinom tim se puci opiše, i zato se puci obezumiše. 10 Jahve je iznio pravdu našu! Hajde da Sionu objavimo djelo Jahve, Boga našega. 11 Naoštrite strelice, napunite tobolce! Jahve pota?e duh kraljeva medijskih jer naumi zatrti Babilon, Jahvina je to osveta, osveta za Hram njegov. 12 Razvijte stijeg, zidine babilonske! Poja?ajte straže! Postavite stražare! Razmjestite zasjede! Jer Jahve što naumi to sad izvodi, kako je rekao protiv Babilona. 13 O, ti što prebivaš na velikim vodama i bogat blagom svakojakim! Sad ti svršetak do?e, kraj tvojoj lakomosti. 14 Životom svojim zakle se Jahve nad Vojskama: "Napunit ?u te ljudstvom kao skakavcima, zaorit ?e protiv tebe vika bojna." 15 On snagom svojom stvori zemlju, mudroš?u svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. 16 Kad mu glas zaori, hu?e vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje: stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih. 17 Svakom ?ovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha. 18 Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast ?e u dan kazne. 20 Ti si mi bio malj, oružje ratno. Pomlatih tobom narode, razmrskah tobom kraljevstva. 21 Pomlatih tobom konja i konjanika, pomlatih tobom bojna kola i voza?a. 22 Pomlatih tobom ?ovjeka i ženu, pomlatih tobom starca i dijete. Pomlatih tobom mladi?a i djevojku, pomlatih tobom pastira i stado. 23 Pomlatih tobom ratara i zapregu njegovu, pomlatih tobom namjesnike i upravlja?e. 24 Ali na vaše o?i sada pla?a Babilonu i svim Kaldejcima za sve zlo koje u?iniše Sionu - rije? je Jahvina. 25 "Evo me na te, Goro zatornice - rije? je Jahvina - zatornice svega svijeta! Zamahnut ?u rukom protiv tebe, svalit ?u te s litice, pretvorit ?u te u goru spaljenu. 26 Iz tebe više ne?e klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit ?eš vje?na pustinja" - rije? je Jahvina. U susret kraju 28 Spremite na nj narode, kraljeve medijske, vojvode i namjesnike njihove i svu zemlju kojom vladaju. 29 Zemlja ?e se tresti, drhtati, kad se stanu uspinjati k Babilonu svi naumi Jahvini da pretvori zemlju babilonsku u pustinju nenastanjenu. 30 Nebojše babilonske odustaše od borbe, u utvrdama posjedaše, nesta sile njihove: postadoše kao žene. Spaljeni su domovi njihovi, polomljeni zasuni na vratima. 31 Tekli? tekli?a prestiže, glasnik juri za glasnikom, da jave kralju babilonskom da mu je grad sa svih strana zauzet, 32 prijelazi zaposjednuti, tvr?ave ognjem popaljene, a ratnici prestrašeni. 33 Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "K?i je babilonska kao gumno u vrijeme kad se po njem gazi; još malo, i do?i ?e joj vrijeme žetve." Jahvina osveta 35 "Nasilje i patnje moje na Babilon!" govore stanovnici Siona. "Krv moja na Kaldejce!" govori Jeruzalem. 36 Zato ovako govori Jahve: "Gle, ja ?u braniti parnicu tvoju i krvavo te osvetiti. Sasušit ?u more njegovo i presahnut ?u izvore njegove. 37 Babilon ?e biti hrpa ruševina, brlog ?agljima, užas i ruglo, kraj nenastanjen. 39 Kad se ugriju, priredit ?e im pijanku, napojiti ih da se provesele, da zaspe vje?nim snom, da se više ne probude - rije? je Jahvina. 41 "Kako li je zauzet, kako osvojen taj ponos zemlje sve? Kako li Babilon posta strašilo narodima? 42 Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo. 43 Gradovi mu pustoš postali, zemlja suha, pustara: ?ovjek u njoj ne stanuje, niti njom prolazi sin ?ovje?ji." Jahvin pohod na kipove 44 "Kaznit ?u Bela babilonskog, iz ralja mu otet što je progutao. Ne?e više k njemu hrliti narodi, srušit ?e se babilonske zidine. 46 Neka vam srce ne klone! Ne bojte se glasÄa što se zemljom šire, jedne godine ovakvi, druge onakvi, i što u zemlji vlada nasilje, te silnik za silnikom ustaje. 48 Tada ?e nad Babilonom klicati nebo i zemlja i sve što je na njima, jer ?e sa sjevera navaliti na grad, zatornici njegovi - rije? je Jahvina! 49 I Babilon mora pasti za pobijene Izraelce, kao što su za Babilon padali pobijeni po svem svijetu. 50 Vi što umakoste ma?u, idite, ne ostajte ovdje. Spominjite se Jahve u zemlji dalekoj, i neka vam Jeruzalem bude na srcu: 54 ?ujte vapaj iz Babilona, i strašan poraz iz zemlje kaldejske! 56 Jest, pustošnik do?e na Babilon, uhva?eni su ratnici njegovi, lukovi im polomljeni. Zaista, Jahve je Bog osvetnik koji pla?a po zasluzi! 57 "Opojit ?u mu knezove i mudrace, vojvode, namjesnike i ratnike: da zaspe vje?nim snom pa se više ne probude" - govori Kralj, ime mu je Jahve nad Vojskama. Babilon sravnjen sa zemljom 58 Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Široke zidine babilonske bit ?e do temelja razvaljene, a visoka trava njegova bit ?e ognjem spaljena. Narodi se zalud trudili, puci se za oganj mu?ili!" Proro?anstvo ba?eno u Eufrat 59 Evo zapovijedi što je prorok Jeremija dade Seraji, sinu Mahsejina sina Nerije, kad je Seraja krenuo u Babilon sa Sidkijom, kraljem judejskim, ?etvrte godine njegova vladanja. Seraja bijaše veliki komornik. 60 Jeremija je u jednu knjigu bio zapisao svu nesre?u koja je morala do?i na Babilon - sva ona proroštva napisana protiv Babilona. 61 Jeremija re?e Seraji: "Kad do?eš u Babilon, išti prigodu da obznaniš sve ove rije?i. 63 Kad pro?itaš ovu knjigu, zaveži je za kamen i baci uEufrat.

52

12Sidkiji je bila dvadeset i jedna godina kad se zakraljio, a kraljevao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bijaše ime Hamitala, k?erka Jeremije, i bila je iz Libne. 2 ?inio je što je zlo u o?ima Jahvinim, sve kao što je ?inio Jojakin. 3 To je zadesilo Jeruzalem zbog gnjeva Jahvina; Jahve ih napokon i odbaci ispred lica svoga. Sidkija se pobunio protiv babilonskog kralja. 4 Devete godine njegova kraljevanja, desetoga dana desetoga mjeseca, krenu sam babilonski kralj Nabukodonozor sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Utabori se pred gradom i opasa ga opkopom. 5 Grad osta opkoljen sve do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. 6 Devetoga dana ?etvrtoga mjeseca, kad je u gradu zavladala takva glad da priprosti puk nije imao ni kruha, 7 neprijatelj provali u grad. Tada kralj i svi ratnici pobjegoše no?u kroz vrata izme?u dva zida nad Kraljevskim vrtom - Kaldejci bijahu opkolili grad - i krenuše putem prema Arabi. 8 Kaldejske ?ete nagnuše za njim u potjeru i sustigoše Sidkiju na Jerihonskim poljanama, a sva se njegova vojska razbježala. 9 I Kaldejci uhvatiše kralja i odvedoše ga u Riblu, u zemlji hamatskoj, pred kralja babilonskog, koji mu izre?e presudu. 10 Pokla Sidkijine sinove pred njegovim o?ima, pobi u Ribli sve Judine knezove; 11 Sidkiji iskopa o?i i okova ga verigama i odvede u Babilon, gdje ga je držao u tamnici sve do smrti njegove. 12 Desetoga dana petoga mjeseca - devetnaeste godine kraljevanja Nabukodonozora, kralja babilonskog - u?e u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže. 13 On zapali Dom Jahvin, kraljevski dvor i sve ku?e u Jeruzalemu, osobito ku?e uglednika; 14 kaldejske ?ete, pod zapovjednikom tjelesne straže, razoriše zidine oko Jeruzalema. 15 Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede u sužanjstvo ostatak naroda koji bijaše ostao u gradu, a tako i prebjege babilonskom kralju i ostalu svjetinu. 16 Neke od malih ljudi Nebuzaradan ostavi u zemlji kao vinogradare i ratare. 17 Kaldejci razbiše tu?ane stupove u Domu Jahvinu, podnožja i mjeden o more u Domu Jahvinu, i tu? odniješe u Babilon. 18 Uzeše i lonce, lopate, noževe, posudice i uop?e sav tu?ani pribor koji se upotrebljavao za bogoslužja. 19 Zapovjednik uze i umivaonice, kadionice, škropionice, lonce, svije?njake, zdjele, žrtvene pehare, uop?e sve što bijaše od zlata i srebra, 20 dva stupa, jedno more i dvanaest tu?anih volova pod morem, podnožja što je kralj Salomon dao izraditi za Dom Jahvin. Nije mogu?e procijeniti koliko je tu?a bilo u svim tim predmetima. 21 Prvi stup bijaše visok osamnaest lakata - obuhvatiti ga je mogao konop od dvanaest lakata - bijaše ?etiri prsta debeo, a šupalj. 22 Imao je glavicu od tu?a, visoku pet lakata; i obvijaše je oplet i mogranji, a sve od tu?a. Takav je bio i drugi stup. 23 A devedeset i šest šipaka slobodno je visjelo. Sve u svemu bijaše oko sto šipaka u tom opletu. 24 Zapovjednik je straže odveo sve?eni?kog poglavara Seraju, drugog sve?enika, Sefaniju, i tri ?uvara praga. 25 Iz grada je odveo jednog dvorjanina, vojni?kog zapovjednika, sedam ljudi iz kraljeve pratnje koji se zatekoše u gradu, pisara zapovjednika vojske koji je nova?io puk te šezdeset pu?ana koji se tako?er zatekoše u gradu. 26 Zapovjednik tjelesne straže Nebuzaradan odvede ih pred kralja babilonskog u Riblu. 27 I kralj babilonski zapovjedi da ih pogube u Ribli, u zemlji hamatskoj. Tako su judejski narod odveli s njegove rodne grude. 28 Evo broja ljudstva što ga Nabukodonozor odvede u sužanjstvo: sedme godine tri tisu?e i dvadeset tri Judejca; 29 osamnaeste godine Nabukodonozorove osamsto trideset i dvije osobe iz Jeruzalema; 30 dvadeset i tre?e godine Nabukodonozorove, Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, odvede sedam stotina ?etrdeset i pet Judejaca. U svemu: ?etiri tisu?e i šest stotona osoba. 31 A trideset i sedme godine otkako je zasužnjen judejski kralj Jojakin, dvadeset i petoga dana dvanaestoga mjeseca, babilonski kralj Evil Merodak u prvoj godini svoje vladavine pomilova judejskoga kralja Jojakina i pusti ga iz tamnice. 32 Ljubezno je s njim razg ovarao i stolicu mu postavio više nego drugim kraljevima koji bijahu s njim u Babilonu. 33 Jojakin je odložio svoje tamni?ke haljine i jeo s kraljem za istim stolom svega svoga vijeka.