Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Knjiga Mudrosti I. MUDROST I KOB ?OVJEKOVA Tražiti Boga, a kloniti se grijeha

1

1Ljubite pravednost, vi suci zemaljski, pravednim mislima mislite o Gospodinu i tražite ga u jednostavnosti srca. 2 Jer njega nalaze koji ga ne iskušavaju i otkriva se onima koji mu ne uskra?uju svoju vjeru. 3 A podmukle misli otu?uju od Boga i iskušavana Svemo? posramljuje bezumnike. 4 Jer mudrost ne ulazi u dušu opaku i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu. 5 Jer sveti duh pouke bježi od prijevare i uklanja se od misli bezumnih i uzmi?e kad se nepravda pojavi. 6 Jer mudrost je duh ?ovjekoljubiv, ali hulniku ne?e oprostiti njegovih rije?i, jer Bog proni?e bubrege njegove, istinski mu srce nadzire i sluša njegove rije?i. 7 Doista duh Gospodnji ispunja svemir, i on, koji drži sve, zna i sve što se govori. 8 Zato ne ostaje skriven tko nepravedno govori niti ?e ga mimoi?i osvetni?ka pravda. 9 Jer se namisli bezbožnikove to?no ispituju i glas rije?i njegovih ide sve do Gospoda da se kazne bezakonja njegova. 10 Jer postoji uho ljubomorno koje ?uje sve i ne izmi?e mu ni glasak najtišeg gun?anja. 11 ?uvajte se isprazna gun?anja i ?uvajte jezik od opakih rije?i, jer i najtajnija rije? nije bez u?inka, a lažljiva usta ubijaju dušu. 12 Ne tr?ite za smr?u stranputicama života svojeg i ne navla?ite na se propast djelima ruku svojih. 13 Jer Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih. 14 Ve? je sve stvorio da sve opstane, i spasonosni su stvorovi svijeta, i u njima nema smrtonosna otrova. I Podzemlje ne vlada zemljom, 15 jer pravednost je besmrtna. Život u o?ima bezbožnika 16 bezbožnici dozivaju smrt i rukama i rije?ju i za njom ginu smatraju?i je prijateljem i s njome ugovor sklapaju, dostojni da joj pripadaju.

2

1Jer oni krivo misle i ovako mudruju: "Kratkovijek je i tužan život naš i nema lijeka kad ?ovjeku do?e kraj i još nije poznat tko bi se iz Podzemlja izbavio. 2 Mi smo djeca pukog slu?aja i kasnije ?emo biti kao da nikad nismo ni bili, jer samo je dim ono ?ime dišu naše nosnice, a misao je tek iskra od kucaja našega srca. 3 Kad se ona utrne, pretvorit ?e se tijelo u pepeo, a duh ?e se rasplinuti kao lagan zrak. 4 Ime ?e nam se s vremenom zaboraviti i nitko se ne?e sje?ati djela naših; i život ?e nam pro?i kao pramenje oblaka i nestat ?e ga kao magle što je gone zrake sun?ane i pritiskuje žega njihova. 5 Jer život naš kao sjena odmi?e, iz naše smrti nema povratka, zape?a?eno je i nitko se ne vra?a. 6 Zato hodite ovamo! Uživajmo dobra sadašnja, koristimo se stvorovima sa žarom mladosti. 7 Nauživajmo se odabranih vina i mirisa i neka nas ne mimoi?e ni jedan cvijet proljetni, 8 okrunimo se ružama prije no što uvenu. 9 Neka svaki od nas sudjeluje u pijanki našoj, ostavimo svuda znake našeg veseljenja: to je naš dio i to je naša baština. 10 Potla?imo ubogoga pravednika, ne štedimo udovice, ne poštujmo starca ni sjedina od mnogih godina. 12 Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta i protivi se našem ponašanju, predbacuje nam prijestupe protiv Zakona i spo?itava kako izdadosmo odgoj svoj. 13 On se hvasta posjedom spoznaje o Bogu i naziva se sinom Gospodnjim. 14 On je ukor utjelovljeni našim mislima, sama njegova pojava tišti našu dušu. 15 Život njegov nije kao u ostalih i njegovo je ponašanje nastrano. 16 Smatra nas patvorinom i uklanja se od putova naših kao od ne?isti. On svršetak pravednika proglašava sretnim i hvali se da mu je Bog otac. 17 Pogledajmo jesu li istinite rije?i njegove, istražimo kakav ?e biti njegov svršetak. 18 Jer ako je pravednik Božji sin, On ?e se za nj zauzeti i izbavit ?e ga iz ruku neprijateljskih. 19 Zato ga iskušajmo porugom i mukom da istražimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu. 20 Osudimo ga na smrt sramotnu, jer ?e mu, kako veli, do?i izbavljenje." Zabluda bezbožni?ka 21 Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zlo?a njihova zasljepljuje. 22 Oni ne znaju tajna Božjih, ne o?ekuju nagradu za svetost, ne vjeruju u naknadu ?istim dušama. 23 Jer je Bog stvorio ?ovjeka za neraspadljivost i u?inio ga na sliku svoje besmrtnosti. 24avlovom je zaviš?u došla smrt u svijet i nju ?e iskusiti oni koji njemu pripadaju. Blaženstvo pravednika

3

1A duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne doti?e muka nikakva. 2 O?ima se bezbožni?kim ?ini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesre?a; 3 i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru. 4 Ako su, u o?ima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti. 5 Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni. 6 Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu. 7 Zato ?e se u vrijeme posjeta njegova zasjati te ?e vrcati kao iskre u strnjici. 8 Sudit ?e pucima i vladati narodima i Gospodin ?e kraljevat nad njima uvijeke. 9 Koji se u nj ufaju spoznat ?e istinu, i koji su vjerni bit ?e u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stje?u milost i milosr?e. 10 A bezbožnici ?e zbog svojih misli biti primjereno kažnjeni jer su prezreli pravednike i otpali od Gospodina. 11 Teško onima koji preziru mudrost i stegu! Isprazna je nada njihova, napori uzaludni i poslovi bez probitka. 12 Žene su im bezumne, djeca opaka i proklet njihov rod! Bolja je jalovost nego bezbožno potomstvo 13 Blago nerotkinji, ali bez ljage, kojoj ložnica ne poznaje grijeha; plodnost ?e se njezina pokazati na istrazi duša. 14 Blago i uškopljeniku koji ne po?ini zlo?ina niti smišlja zla protiv Gospoda; jer ?e za vjernost dobiti milost izabranu i baštinu najljupkiju u Domu Gospodnjem. 15 Jer plemenit trud donosi plod pun slave i neraspadljiv je korijen razbora. 16 A djeca preljubni?ka ne?e do?i do savršenstva i rod nezakonite ložnice propada. 17 Pa ako i žive dugo, nisu ni za što i na koncu im je starost ne?asna. 18 Umru li opet rano, nade nemaju niti utjehe na sudnji dan: 19 okrutna je kob grešna roda.

4

1Bolje i ne imati djece a posjedovati krepost, jer je spomen njezin besmrtan, i Bog i ljudi je cijene. 2 Kad je nazo?na, oponašaju je, kad je odsutna, priželjkuju je; okrunjena vje?no slavlje slavi, jer je pobijedila u borbama bez ljage. 3 A mnogobrojno potomstvo bezbožnika nije ni za što; izdanci se ne?isti duboko ne korijene i nemaju ?vrsta temelja. 4 Jer ako se na?as i razgranaju, slabo ukorijenjeni, na vjetru se zaljuljaju, iš?upa ih sila vihora, 5 i grane što tek su izbile polomi i plod im je beskoristan, nezreo za jelo i nije ni za što. 6 Jer djeca ro?ena iz nezakonita spavanja svjedo?e na sudu o zlu roditelja. Prijevremena smrt pravednika 7 A pravednik, ako i umre prijevremeno, na?i ?e mir. 8 Jer duljina dana ne ?ini starost ?asnom niti se ona mjeri brojem godina. 9 Ve? razboritost - to su sjedine ljudske, i krepostan život - zrela starost. 10 I jer je uga?ao Bogu, On ga je zavolio, i jer je živio me?u grešnicima, On ga je uzeo k sebi. 11 Uzdignut je da zlo?a ne bi izopa?ila njegov razbor ili da mu himba ne zavede duše. 12 Jer blještavilo opa?ine zasjenjuje dobro i vihor požude izopa?uje dobru dušu. 13 Stekavši savršenstvo u malo vremena, dugo je živio; 14 i jer mu je duša bila draga Gospodu, On ga je hitro izbavio od zlo?e oko njega. Svjetina sve to vidi, ali ne shva?a; njima i ne pada na um 15 da milost i milosr?e pripadaju izabranicima Gospodnjim i zaštita njegovim svetima. 16 A pravednik koji umire osu?uje žive bezbožnike i prijevremeno dokon?ana mladost produženu starost opakih. 17 Svjetina vidi kraj mudra?ev, ali ne shva?a što je Gospod s njim naumio ili zašto ga je uzeo u zaštitu. 18 Oni gledaju i preziru, ali ?e se i njima Gospod podsmijevati. 19 Ubrzo ?e oni biti trupla prezrena i ruglo me?u mrtvima dovijeka, jer ?e ih Gospod strmoglaviti bez glasa, otrgnut ?e ih od temelja njihova, sasvim ih opustošiti; na mukama ?e oni biti i spomen ?e im propasti. Pravednici i bezbožnici na sudu 20i straha do?i ?e na obra?un grijeha, i bezakonja njihova u lice ?e ih optuživati.

5

1A pravednik ?e se vedro su?eliti s onima koji ga tla?iše i koji prezirahu patnje njegove. 2 Kad ga ugledaju, uzdrhtat ?e od silna straha, zapanjeni njegovim iznenadnim spasenjem. 3 Govorit ?e me?u sobom, puni kajanja, i uzdišu?i u tjeskobi svoje duše: 4 "To je onaj komu smo se neko? podsmijevali i koji nam je bio za porugu. Mi, budale, smatrasmo njegov život ludoš?u i svršetak njegov ne?asnim. 5 Kako li se ubrojio me?u sinove Božje i dobio udio svoj me?u svecima? 6 Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo. 7 Bazali smo stazama propasti i prohodili bespu?a pustinje, ali puta Gospodnjega nismo spoznali. 8 Što nam je koristila oholost? Što nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje? 9 Sve je prošlo kao sjena i kao kratkotrajan glas. 10 I kao la?a koja sije?e uzburkano more i traga joj nema kuda pro?e niti brazde hrptici njezinoj u valovima; 11 ili kao ptica što zrakom proleti i ne ostavi traga prolazu svojem: šiba lagani uzduh udarcima svojih pera i rasijeca ga uza snažan fijuk i prodire zamasima svojih krila, a poslije nema više nikakva traga njezinu letu; 12 ili kao strijela odapeta na svoj cilj: probijeni se zrak odmah sklapa i ne raspoznaje se staza njezina - 13 tako i mi: jedva što smo na svijet došli, a ve? nestadosmo, ni traga kreposti pokazati ne mogosmo: u zlo?i se svojoj sasvim istrošismo." 14 I doista, nada je bezbožnikova kao pljeva što je vjetar raznosi i kao sitna pjena što je vihor razgoni; ona nestaje kao dim na vjetru i prolazi kao spomen na jednodnevna gosta. 15 A pravednici žive dovijeka, i u Gospodu je nagrada njihova i briga za njih u Svevišnjeg. 16 Zato ?e iz ruku Gospodnjih primiti kraljevsku krunu slave i vijenac ljepote; svojom ?e ih desnicom Gospod zakriliti i svojom ih mišicom zaštititi. 17 Latit ?e se svog žara ljubomornog kao oružja i naoružat ?e sve stvorenje da kazni svoje neprijatelje; 18 kao oklop obu? i ?e pravednost, a kao šljem stavit ?e sud bez himbe; 19 uzet ?e nepobjedivu svetost kao štit, 20 a kao ma? naoštrit ?e žestok gnjev i sav ?e svemir po?i s njim u boj protiv bezumnika. 22 iz bojne sprave izlijetat ?e zrna grÓada srdžbom nabijena. Na njih ?e voda morska bjesnjeti, i rijeke ?e ih potapati bez milosti. 23 Svemo?i zapuhat ?e protiv njih, izvijat ?e ih poput vihora. I tako ?e svu zemlju opustošiti bezakonje i opa?ina ?e prevrnuti prijestolja vladala?ka. II. PODRIJETLO, NARAV, U?INCI MUDROSTI I PUT DO NJE Dužnost je kraljevima težiti mudrosti

6

1?ujte, dakle, kraljevi, i urazumite se! Pou?ite se, vladari zemalja dalekih! 2 Poslušajte, vi koji upravljate mnoštvima i koji se hvastate silom svojih naroda! 3 Gospod je onaj koji vam je mo? podario, i vladavina je od Svevišnjeg, koji ?e ispitivati djela vaša i vaše nakane istražiti. 4 Iako ste upravlja?i njegova kraljevstva, ne vladaste pravedno, niti se držaste zakona, niti služiste nakani Božjoj. 5 Gospod ?e vas napasti brzo i užasno, jer za velikaše je nemilosrdna kazna; 6 maleni su oproštenja dostojni, a mo?nici ?e biti mo?no kažnjeni. 7 Jer Gospod Svevladar ne uzmi?e ni pred kim niti se plaši kakve veli?ine: tÓa on je stvorio i mala i velika i jednako se brine za sve, 8 a istraga oštra o?ekuje mo?nike. 9 Vama su dakle, vladari upravljene rije?i moje da se nau?ite mudrosti i ne griješite. 10 Jer oni koji sveto ?uvaju svetinje sami se posve?uju, i koji su u tom pou?eni nalaze obranu. 11 Žudite stoga za rije?ima mojim, ?eznite za njima: one ?e vas pou?iti. Tražena mudrost - na?ena mudrost 12 Mudrost je sjajna i ona ne tamni: lako je vide koji je ljube i nalaze je oni koji je traže. 13 Ona pretje?e sve koji je žude i prva im se pokazuje. 14 Tko zorom rani njoj taj se ne mu?i: nalazi je gdje sjedi kraj vrata njegovih. 15 Jer je i sama misao na nju mudrost savršena, a tko radi nje bdi, brzo je bezbrižan. 16 Ona hodi naokolo i traži sebi dostojne; i pojavljuje im se dobrohotno na stazama i u susret im dolazi u svakoj misli. 17 Jer njezin po?etak najistinskiji želja je za poukom, u težnji za poukom ljubav je prema njoj; 18 voljeti je zna?i držati njene zakone, a posluh njezinim zakonima pouzdana je besmrtnost, 19 a besmrtnost vodi u blizinu Božju; 20 tako žudnja za mudroš?u dovodi do kraljevstva. 21 Ako se, vi vladari nad pucima, radujete prijestoljima i žezlima, tad mudrost štujte da dovijeka kraljujete. Salomonov opis mudrosti 22 A sad ?u vam priop?iti što je mudrost i kako je postala. Ne?u vam skriti tajne, nego ?u je pratiti od po?etka i na vidjelo iznijeti znanje njezino, i ne?u istinu mimoi?i. 23 Ne?u po?i ni s pogubnom Zaviš?u: ona ništa zajedni?ko nema s Mudroš?u. 24 Mnoštvo je mudraca svijetu spasenje i kralj uman blagostanje narodu. 25o crpite nauku iz rije?i mojih i bit ?e vam na probitak. I Salomon je ?ovjek kao ostali

7

1I ja sam smrtnik, kao i svi ostali, i potomak prvog bi?a od zemlje na?injena i oblikovan kao tijelo u utrobi maj?inoj, 2 u deset mjeseci, stisnut u krvi, iz sjemena muževljeva i slasti družice u spavanju. 3 I ja sam, došavši na svijet, udahnuo zajedni?ki zrak i pao na zemlju koja nas sve nosi, i pla? mi je bio prvi glas kao i svima ostalima. 4 U pelenama bijah odgajan i u brigama, 5 jer nijedan kralj nije druk?ije postao niti na svijet došao. 6 Jer za sve postoji jedan ulazak u život, a tako i jedan izlazak. Salomonovo štovanje mudrosti 7 Zato se pomolih i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti. 8 Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom. 9 Nisam je htio uspore?ivati ni sa draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato. 10 Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli. 11 A s njome su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno. 12 I svemu sam se tome radovao, jer mudrost sve donosi; još nisam znao da je ona roditeljka svega toga. 13 I ono što nau?ih bez primisli, to bez zavisti predajem, bogatstva njezina ne skrivam. 14 Ona je neiscrpljiva riznica ljudima, i koji se njome služe postaju prijatelji Božji, preporu?eni darovima njezina nauka. Priziv za božanskim nadahnu?em 15 Zato neka mi dade Bog govoriti kako me svjetova i misliti misli dostojne darova njegovih, jer on je vo?a mudrosti i upravlja mudracima. 16 U njegovoj smo ruci mi i rije?i naše, sa svim našim razborom i umije?em. 17 On mi je podario istinsku znanost o svemu što jest, nau?io me sustavu svijeta i svojstvima prapo?ela; 18 po?etku, svršetku i sredini vremena, izmjeni suncovrata i slijedu godišnjih doba, 19 tijeku godina i položaju zvijezda; 20 naravi životinja i nagonima divljih zvijeri, mo?i duhova i mislima ljudskim, razli?nosti biljaka i ljekovitosti korijenja. 21 I spoznadoh sve što god je tajno i javno, jer me pou?avaše mudrost, umjetnica u svemu. Pohvala mudrosti 22 Jer u nje je duh razborit, svet, jedinstven, mnogostran, tanan, okretan, pronicav, neoskvrnjen, jasan, nepristran, dobrohotan, oštar, 23 nezapre?iv, dobrotvoran, ?ovjekoljubiv, postojan, pouzdan, bezbrižan, svemo?an, svenadzoran, što prodire kroza sve duše, mudre, ?iste i najtanje. 24 Jer je mudrost gibljivija od svakog gibanja, ona proni?e i prožima sve svojom ?isto?om. 25 Jer je ona dah sile Božje i ?ist odvir slave Svemogu?eg; zato je ništa ne?isto ne može oskvrnuti. 26 Ona je odsjev vje?ne svjetlosti i zrcalo ?isto djela Božjeg, i slika dobrote njegove. 27 Jedna je, a može sve, i, ostaju?i u sebi, sve obnavlja. Ona prelazi od naraštaja do naraštaja u duše svete i ?ini od njih Božje prijatelje i proroke. 28 Jer Bog ne ljubi nikoga osim onoga tko se druži s mudroš?u. 29 Ona je od sunca sjajnija i nad sve zvijež?e uzvišena; uspore?ena sa svjetloš?u, ona je nadmašuje: 30 svjetlost ustupa mjesto no?i, dok zlo?a nema mo?i protiv mudrosti.

8

1Njena se snaga prostire s jednoga kraja svijeta na drugi i blagotvorno upravlja svemirom. U mudrosti su sva dobra 2 Nju zavoljeh i za njom ?eznuh od svoje mladosti; i nastojah da mi bude zaru?nica i zaljubih se u ljepotu njezinu. 3 Njezina životna prisnost s Bogom podaruje sjaj njezinu plemenitom podrijetlu jer je ljubi gospodar svemira. 4 Ona je povjerenica znanja Božjeg, izbira?ica djela njegovih. 5 Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti koja sve stvara? 6 Ako opet razum stvara, tko je na svijetu od nje ve?i umjetnik? 7 Ako li pak tko ljubi pravednost, pa, kreposti su plodovi njezinih napora: ona pou?ava umjerenosti i razboritosti, pravednosti i hrabrosti, od kojih u životu nema ništa korisnije ljudima. 8 Ako li tko ?ezne za ve?im znanjem, ona poznaje prošlost i prori?e budu?nost, vi?na je izrekama i umije odgonetati zagonetke. Ona znade unaprijed znake i ?udesa i slijed razdoblja i vremena. Mudrost neophodna vladarima 9 Zato odlu?ih dovesti je kao družicu životnu, znaju?i da ?e mi biti savjetnica u sre?i i tješiteljica u brigama i tuzi. 10 Po njoj ?u ste?i slavu u mnoštvu narodnom, još kao mladi? ?ast pred starcima. 11 Na sudu ?e se vidjeti kako sam oštrouman i divit ?e mi se velikaši kad stanem pred njih. 12 ?ekat ?e me kad budem šutio i slušat ?e me kad prozborim; ako se odulji govor moj, držat ?e ruku na svojim ustima. 13 Po njoj ?u zadobiti besmrtnost i ostavit ?u vje?ni spomen rodu budu?em. 14 Vladat ?u pucima i narodi ?e mi biti podložni. 15 Pobojat ?e se strašni silnici kad ?uju za me, s narodom ?u svojim biti dobrostiv i hrabar u ratu. 16 Kada se vratim ku?i, tad ?u po?inuti kraj nje, jer u drugovanju s njome nema gor?ine i nema bola u zajedništvu s njom, ve? samo užitak i radost. Salomon se pripravlja za mudrost 17 Kad sam tako sve u sebi razmislio i srcem svojim razabrao da je besmrtnost u srodstvu s mudroš?u 18 i da je u ljubavi njezinoj radost ?ista i u djelima ruku njezinih blago neiscrpno, i razboritost u izmjeni misli s njome i slava u zajedništvu rije?i njezinih, stao sam tad okolo hoditi i nastojati kako bih je zadobio. 19 Ja bijah mladi? sretne naravi i imao sam dobru dušu, 20 ili bolje: jer bijah dobar, ušao sam u tijelo bez ljage. 21naju?i da ne?u mudrost zadobiti ako ne da Bog - a razboritost je ve? bila znati ?iji je ona dar - pristupih Gospodu i pomolih se i svim srcem svojim rekoh: Molitva za mudrost

9

1Bože otaca naših i Gospode milosr?a, ti koji si rije?ju svojom stvorio svemir 2 i koji si sazdao ?ovjeka mudroš?u svojom da vlada nad stvorovima tvojim 3 i da svijetom upravlja u svetosti i pravednosti i da sud sudi dušom pravi?nom: 4 daj mi mudrost, prisjednicu svoga prijestolja i ne odbaci me izme?u djece svoje. 5 Jer sam sluga tvoj, sin sluškinje tvoje, ?ovjek slab i malovjek, nesposoban shvatiti pravdu i zakone. 6 Jer ako bi tko od sinova ljudskih bio i savršen, ali bez mudrosti koja od tebe dolazi, opet ne bi ni?emu vrijedio. 7 Ti si me izabrao za kralja svome narodu i za suca sinovima i k?erima svojim. 8 Odredio si mi da sagradim Hram na Svetoj gori tvojoj i žrtvenik u gradu boravišta tvojeg, u liku svetoga Šatora koji si odiskona bio spremio. 9 S tobom je mudrost koja zna djela tvoja, koja je bila nazo?na kad si stvarao svijet; ona zna što je milo tvojim o?ima i što je pravo po tvojim zapovijedima. 10 Pošlji je s nebesa svetih i otpravi je od svoga slavnog prijestolja, da uza me bude i potrudi se sa mnom i da spoznam što je tebi milo. 11 Jer ona sve zna i razumije, ona ?e me razborito voditi u pothvatima mojim i štititi svojom mo?i. 12 Tad ?e ti djela moja biti ugodna, i ja ?u pravedno upravljati pukom tvojim i bit ?u dostojan prijestolja oca svoga. 13 Jer tko može spoznati Božju namisao i tko ?e se domisliti što ho?e Gospod? 14 Plašljive su misli smrtnika i nestalne su naše namisli. 15 Jer propadljivo tijelo tla?i dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima. 16 Mi jedva naga?amo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko ?e istražiti? 17 Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga. 18o tako su se poravnale staze ljudima na zemlji i samo su tako nau?ili ljudi što je tebi milo i spasili se tvojom mudroš?u. III. MUDROST I BOG U POVIJESTI Od Adama do Mojsija

10

10Ona je štitila prvooblikovanog oca svijeta, koji je stvoren sam, istrgla ga iz grijeha njegova 2 i dala mu jakost da vlada svemirom. 3 A kad se u jarosti svojoj grešnik odmetnu od nje, poginu u mržnji svojoj bratoubila?koj. 4 I kad je zemlju zbog njega potop stigao, opet ju je mudrost spasila brode?i s pravednikom na krhkom drvetu. 5 I kada se, složni u opa?ini svojoj, narodi bijahu pomutili, ona je našla pravednika i sa?uvala ga Bogu nezazorna i uzdržala ja?im od ljubavi prema djetetu. 6 Kad su bezbožnici izgibali, ona je izbavila pravednika koji je bježao od ognja što je s neba pao na pet gradova. 7 O opa?ini njihovoj još svjedo?i pustoš puna dima i bilje kojemu plod nikad ne sazrijeva i stup od soli što stoji kao spomenik duši nevjernoj. 8 I jer nisu slijedili puta mudrosti, izgubili su spoznaju o dobru i još ostavili svijetu spomenik svoje ludosti da se ne mogahu sakriti zlodjela njihova. 9 A mudrost je vjernike svoje spasila od nevolje. 10 Kad je pravednik bježao ispred jarosti bratove, ona ga je vodila pravim stazama; pokazala mu Božje kraljevstvo i podarila mu znanje o svetinjama; uspjehom okrunila napore njegove i umnožila plodove truda njegova. 11 Kad su ga pritijesnili lakomci, pomogla ga je i obdarila bogatstvom, 12 sa?uvala ga od neprijatelja i zaštitila ga od zasjeda, darovala mu pobjedu u žestokom boju da spozna kako je bogobojaznost od svega ja?a. 13 Ona nije ostavila prodanog pravednika, nego ga je ?uvala od grijeha. 14 S njime je u tamnicu sišla te ga ni u okovima nije zapustila dok mu nije donijela žezlo kraljevsko i vlast nad onima koji ga tla?iše i nagnala u laž one koji ga kaljahu, a njemu dala slavu vje?nu. Izlazak 15 Ona je spasila sveti puk i rod besprijekorni od vlasti naroda mu?iteljskog. 16 Ušla je u dušu sluge Gospodnjeg, i on se strašnim kraljevima opro ?udesima i znacima. 17 Ona je dala pla?u svetima za njihove trude i vodila ih putem ?udesnim, danju im bila zaklon od žege i no?u zvjezdani sjaj. 18 Provela ih preko Mora crvenog, provela ih je preko vode velike, 19 a neprijatelje njihove valovima potopila i onda ih izbacila iz dubina bezdana. 20 Zato su pravednici oplijenili bezbožnike i pjesmom proslavili tvoje sveto ime, Gospode, jednodušno opjevali tvoju ruku zaštitnicu. 21 je mudrost otvorila usta nijemima i obdarila djecu nejaku jezikom rje?itim.

11

11Ona im je pothvate k uspjehu vodila po ruci proroka svetog 2 kad su prohodili pustoš nenastanjenu i dizali šatore po bespu?ima. 3 Opirahu se dušmanima i branjahu se od neprijatelja; 4 a kad su ožednjeli i tebe prizvali, napojiše se vode iz strme pe?ine i zagasiše že? iz tvrda kamena. Voda, propast Egip?anima a spas Izraelcima 5 I tako je ono ?ime su bili kažnjeni neprijatelji njihovi postalo njima dobro?instvo kada bijahu u nevolji. <7a>Njima si, zbog njihove zapovijedi o ?edomorstvu, 6 umjesto vje?nog izvora vode teku?ice, dao rijeku zamu?enu krvlju i blatom, 7 a svojima si, unato? svakoj nadi, dao izobilje vode, 8 pokazavši im u že?i koja tada vladaše kakvom si kaznom kaznio neprijatelje njihove. 9 Jer su iz kušnje kojom si ih milostivo ukorio lako razabrali kakvim se mukama namu?iše bezbožnici kojima si u jarosti sudio. 10 Jer si njih iskušao, opominju?i blago kao otac, dok si one kao strahoviti kralj ispitao i osudio. 11 Jednako su se mu?ili nazo?ni i nenazo?ni, 12 i dvostruka ih žalost obuzimaše i uzdisahu u sje?anju na prošlost. 13 Kad ?uše kako se ono što njima bijaše kazna obratilo Izraelcima u dobro?instvo, osjetiše ruku Gospodnju; 14 i kad sve bi gotovo, divljahu se onomu koga su neko? izložili i s porugom ga odbili, jer njihova že? bijaše sasvim razli?ita od že?i pravednika. Božja popustljivost prema Egiptu 15 Da ih kazniš za njihove nepravedne i bezumne misli, što ih zavedoše da štuju nerazumne gmazove i bijedne životinje, poslao si na njih, za kaznu, mnoštvo životinja nerazumnih 16 da bi spoznali kako se svatko kažnjava onim ?ime i sagriješi. 17 Tvoja svemogu?a ruka - koja je sazdala svijet od tvari bezobli?ne - mogla je poslati na njih mnoštvo medvjeda ili ljutih lavova, 18 ili novostvorene, još nepoznate, divlje zvijeri pune gnjeva kojima iz nozdrva plamen liže, ili rigaju pare smrdljive, ili siplju strašne iskre iz o?iju - 19 zvijeri kadre smožditi ih ne samo strašnim ujedom nego ih uništiti samom strahovitom pojavom. 20 Ali i bez svega toga mogli su pasti od jednog jedinog daha, gonjeni tvojom pravdom, otpuhani tvojom silinom. Ali ti si sve uredio po broju, utegu i mjeri. Razlozi popustljivosti 21 I jer ti je uvijek u vlasti tvoja silna snaga, tko se može oprijeti tvojoj jakoj mišici? 22 Sav je svijet pred tobom kao zrnce praha na tezulji i kao kaplja jutarnje rose što se spušta na zemlju. 23 A ti si milostiv svemu jer možeš sve i kroz prste gledaš na grijehe ljudima da bi se pokajali. 24 Jer ti ljubiš sva bi?a i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Jer da si štogod mrzio, ne bi ga ni stvorio. 25 A kako bi išta moglo opstojati ako ti ne bi htio? Ili se održati ako ga ti nisi u život dozvao? 26 ti štediš, jer sve je tvoje, Gospodaru, ljubitelju života,

12

12i tvoj je besmrtni duh u svemu. 2 Blago kažnjavaš prestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove da se ostave zlo?e i da se ufaju u tebe, Gospode! Božja popustljivost prema Kanaanu 3 Zamrzio si drevne stanovnike svoje Svete zemlje 4 jer su ?inili zlodjela grozna u vradžbinama i obredima bezbožnim; 5 okrutne ubojice djece, ždera?e utrobe na gozbama mesa ljudskog, posve?enike s krvava pira, 6 roditelje ubojice bi?a bespomo?nih, odlu?io si uništiti rukama otaca naših, 7 da najdraža ti od sviju zemalja primi dostojno naselje djece Božje. 8 Ipak si i njih poštedio kao ljude, jer si im pred vojskom svojom poslao ose kao prete?e da ih malo-pomalo istrijebe. 9 Premda si ih mogao, kao bezbožnike, predati u boju rukama pravednika ili strašnim zvijerima ili ih strogom rije?ju najedanput zatrti, 10 sude?i im malo-pomalo, davao si mjesta pokajanju, premda si dobro znao da je to opak rod kojem je zlo?a priro?ena i da im se ?ud nikad ne?e izmijeniti, 11 jer je to pleme odiskona bilo prokleto. Razlozi popustljivosti A što si ostavio nekažnjene njihove grijehe, nije bilo od straha ni pred kim. 12 Jer tko bi tebi smio kazati: "Što si u?inio?" I tko se smije oprijeti sudu tvojemu? Ili te optužiti što si uništio narode koje si stvorio? Ili tko ?e ustati protiv tebe kao branitelj nepravednih ljudi? 13 Jer, osim tebe, nema Boga koji se brine za sve da bi mu morao dokazati kako ne sudiš krivo. 14 A nijedan kralj ni vladar ne smije ustati protiv tebe u korist onih koje si kaznio. 15 I jer si pravedan, upravljaš svime pravedno, i nedostojno je mo?i tvoje kazniti onoga koji kazne ne zaslužuje. 16 Jer mo? je tvoja na?elo pravice tvoje i jer svime vladaš, možeš i sve poštedjeti. 17 Jakost svoju pokazuješ samo onda kad ljudi ne vjeruju u puninu tvoje mo?i i kažnjavaš drskost onih koji je spoznaše. 18 Ti, silni gospodaru, sudiš blago i upravljaš nama s velikom pažnjom, jer kad god ho?eš, mo? ti je pri ruci. Pouka popustljivosti božanske 19 A takvim si djelima narod svoj pou?io da pravednik ima biti ?ovje?an; podario si sinovima svojim dobru nadu, jer daješ pokajanje za grijehe. 20 Jer kad si s tolikim obzirom i blagoš?u kaznio neprijatelje djece svoje i smrtne krivce - daju?i im vremena i prigode da se zlo?e svoje okane - 21 kako li si brižno sudio sinove svoje, ?ijim si ocima dao divna obe?anja i prisegama i savezima! 22 Dok nas, dakle, koriš, dotle šibaš naše neprijatelje deset tisu?a puta strože, da bismo se sjetili dobrote tvoje kada sami sudimo i da o?ekujemo milosr?e tvoje kada nam bude su?eno. Poslije Božje blagosti dolazi strogost 23 Zato si one koji su živjeli bezbrižnim i bezumnim životom namu?io njihovim vlastitim gnusobama. 24 Jer su odviše zabasali na krivim putovima i stali kao bogove štovati najgore i najprezrenije od životinja, zabludjeli kao djeca bez razbora. 25 Zato si im kao djeci bez razbora poslao kaznu rugla. 26 A jer ih nije pou?ila kazna porugljiva, ubrzo iskusiše kaznu dostojnu Boga. 27 kad vidješe da su im za kaznu te životinje koje štovahu kao bogove, rasrdiše se na njih zbog patnja koje im prouzrokovaše i spoznaše pravoga Boga, o kom prije nisu htjeli ništa ?uti. Zato ih je i stigla najviša osuda. Štovanje zvijezda i prirodnih sila

13

13Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest - nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim; 2 nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska. 3 Jer ako su ih, op?injeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima, morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote. 4 Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga, morali su iz toga zaklju?iti koliko je tek silniji njihov stvoritelj. 5 Jer prema veli?ini i ljepoti stvorova možemo, po sli?nosti, razmišljati o njihovu Tvorcu. 6 Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor, jer možda samo lutaju traže?i Boga i žele?i ga na?i; 7 žive?i me?u djelima njegovim, nastoje ih shvatiti, a zavodi ih samo nali?je stvari jer vide toliko ljepote. 8 Pa ipak, oprostiti im ne treba: 9 jer ako su bili kadri ste?i toliko spoznaje da mogu svemir istraživati, koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga! Krivoboštvo 10 Ali nesretnici su oni - i u mrtve se predmete ufaju - koji bogovima nazivaju djela ruku ?ovje?jih: zlato i srebro, umjetno obra?eno, životinjske likove, bezvrijedni kamen isklesan drevnom rukom. 11 Posije?e drvodjelja prikladno drvo, brižljivo mu oguli koru i s divnim umije?em na?ini predmet koristan za svagdašnju upotrebu. 12 A triješ?e što preostane upotrijebi da spremi jelo kojim se siti. 13 Ostane mu komad koji nije ni za što, drvo krivo i kvrgavo: uzme ga i u dokolici marljivo izrezuje, oblikuje ga umije?em nehoti?nim, dade mu lik ?ovje?ji; 14 ili izdjelja od njega kakvu bezvrijednu životinju, crljenkom je oboji, crvenilom nali?i, premaže joj svaku pjegu. 15 Kona?no joj na?ini prikladnu ku?icu, metne na zid i prikuje željeznim ?avlom. 16 Pobrine se tako za nju da ne padne, dobro znaju?i kako sebi sama pomo?i ne može: jer je lik kojem treba tu?e pomo?i. 17 I poslije svega toga on se ne stidi tu neživu stvar nagovarati i njoj se moliti za imetak, za ženidbu i djecu, i za zdravlje svoje zaziva nemo?, 18 za život preklinje smrt, i utje?e se za pomo? samoj nemo?i, za putovanje onomu koji ne može ni nogom maknuti; 19a svoje dobitke i pothvate, za uspjeh u svojem poslu, on traži snage u onoga komu su ruke najnemo?nije.

14

14Drugi se opet spremi da zaplovi, nakan da prebrodi bijesne valove, i prizivlje u pomo? drvo koje je slabije od drvene la?e što ga nosi. 2 Jer je nju izmislila težnja za dobitkom i sagradila je mudrost graditeljska. 3 Ali njome upravlja tvoja providnost, O?e, koji si dao i na moru put i u valovima stazu pouzdanu: 4 pokazuješ tako da možeš iz svake pogibelji izbaviti, da bi se nevješt smio ukrcati. 5 Jer ti ne?eš da neplodna budu djela tvoje mudrosti, zato ljudi povjeravaju svoj život i drvlju najneznatnijem te prelaze splavom burne valove i dolaze u luku spasa. 6 Pa i neko?, kad su izgibali oholi divovi, sklonila se nada ovog svijeta u splav kojom je upravljala ruka tvoja i svijetu ostavila sjeme za nova pokoljenja. 7 Blagoslovljeno je drvo po kojem pravda d olazi, 8 a prokleta krivoboža?ka rukotvorina i onaj koji je na?ini; on jer je napravi, a ona jer se, iako prolazna, bogom nazva. 9 Tako Bogu su mrski i bezbožnik i bezbožnost njegova, 10 izra?evina i izra?iva? bit ?e jednako kažnjeni. 11 Zato ?e osuda pasti na kumire neznaboža?ke, jer su postali gnusoba me?u stvorenjima Božjim i sablazan ljudskim dušama i zamka bezumni?kim nogama. Podrijetlo krivoboštva 12 Pronalazak kumira bio je po?etak bluda i njihovo je otkri?e izopa?ilo život. 13 Nije ih bilo u po?etku niti ?e ih biti dovijeka. 14 Jer su došli na svijet po ispraznosti ?ovje?joj i zato im je odre?en konac brz. 15 Neki otac, satrt prijevremenom žaloš?u, na?ini lik svojeg djeteta koje je tako brzo ugrabljeno: i doju?erašnjeg mrtvaca sad ve? kao boga štuje i odredi svojim podanicima tajne obrede i žrtve. 16 U tijeku vremena ukorijeni se taj bezbožni obi?aj i po?eše ga kao zakon ?uvati, 17 i po zapovijedi vladara uvelo se štovanje likova. A onih koje ljudi nisu mogli u osobi njihovoj štovati, jer su predaleko od njih prebivali, približavahu sebi njihovo daleko obli?je, na?inivši od ?aš?enog kralja vidljiv lik da mu nenazo?nu revno laskaju kao da je nazo?an. 18 A i ?astoljublje umjetnika navodilo je na sve ja?e štovanje i one koji kralja nisu poznali. 19 Jer umjetnik, koji se možda htio dodvoriti vladaru, trudio se svim svojim umije?em da obli?je bude što ljepše, 20 te je svjetina, ponesena ljepotom djela, po?ela pridavati božanske po?asti onomu koga je nedavno slavila kao ?ovjeka. 21 I to postade zamka životu: robuju?i nesre?i ili nasilju vladarskom, ljudi su neizrecivo ime Božje prenijeli na kamenje i na drvlje. Posljedice krivoboštva 22 I ne bijaše im dosta što su zastranili u spoznaji Boga, nego su, žive?i u velikoj borbi zbog neznanja, tako veliko zlo još mirom nazivali. 23 Jer, ili djecu žrtvuju ili vrše tajne obrede ili prire?uju bijesne gozbe s ?udnim obi?ajima. 24 Ne ?uvaju više ?isto?e ni tijela ni ženidbe, jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju ili jedan drugomu preljubom jade zadaju. 25 Svuda zbrka: krv, ubojstvo, kra?a, prijevara, pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega, 26 uznemirivanje ?estitih, zaboravljanje dobro?instva, oskrvnjenje duša, zlo?ini protiv naravi, nered u braku, preljub, ne?udorednost. 27 Jer je krivoboštvo po?etak, uzrok i kraj svakog zla. 28 Ili bjesne na svojim zabavama, ili izri?u lažna proroštva, ili žive nepravedno, ili bez oklijevanja krivo prisežu. 29 Jer se uzdaju u mrtve idole, ne boje se da ?e okajavati lažne prisege. 30 Ali ?e ih za oboje sti?i kazna: što su služe?i idolima iskrivili pojam o Bogu i što se krivo i podlo zaklinjahu preziru?i sve što je sveto. 31 se prijestupima bezbožni?kim uvijek osve?uje - ne mo? prizivanih idola, nego pravda koja stiže grešnike. Izrael nije krivoboža?ki

15

15A ti si, Bože naš, blag i istinit, spor na gnjev i svime milostivo upravljaš. 2 Ako i sagriješismo, tvoji smo! Priznajemo tvoju vlast i ne?emo griješiti kad znamo da smo tvoji. 3 Jer tebe znati - savršena je pravednost, i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti. 4 Nas nije zaveo nikakav izum opaka ljudskog umije?a ni jalovo djelo slikarsko, likovi našarani li?ilima 5 koji u budalama poti?u žudnju te žude za neživim obli?jem mrtva lika. 6 Ljubitelji su zla i dostojni takvih nada oni koji ih ?ine ili žele ili štuju. Ludost izra?iva?a kumira 7 Mu?i se lon?ar i gnje?i zemlju mekanu: pravi posu?e kojim se služimo. Od istoga blata pravi posude koje služe u plemenite svrhe i one koje služe suprotnom: kakva ?e kojoj namjena biti - odre?uje lon?ar. 9 Ne mari on što ?e brzo umrijeti ni što mu je život kratkovjek, nego se natje?e sa zlatarima i srebrnarima i nasljeduje mjedare, ponosan što pravi krivotvorine. 10 Srce mu je kao pepeo, i nada mu od zemlje bjednija, i život od gline nevredniji, 11 jer nije poznao Stvoritelja svoga koji mu je udahnuo dušu djelatnu i nadahnuo ga dahom životnim. 12 Nego misli da je ži?e naše igra i život naš sajam pun probitka. "Treba, veli, izbijati korist iz svega, ?ak iz zla." 13 Jer bolje no itko drugi zna takav da griješi kad od iste tvari zemljane pravi lomne posude i kumire. Ludost Egip?ana: sveop?e krivoboštvo 14 Ali su od svih najlu?i i jadniji od duše ?eda nejakog, oni neprijatelji tvog naroda koji ga neko? tla?iše. 15 Jer oni obožavahu sve poganske kumire koji ne mogu ni o?ima gledati, ni nosom disati, ni ušima slušati, ni prstima pipati, ni nogama hoditi. 16 Jer ih ?ovjek na?ini, sazda ih onaj komu je dah u zajam dan. Nijedan ?ovjek ne može na?initi boga sebi sli?na; 17 i jer je smrtan, mrtvo djelo gradi bezbožni?kim rukama. On je dragocjeniji od svojih svetinja, jer je živ, a one nisu. 18 A ?ak štuju i najgadnije životinje, što su, po gluposti svojoj, gore od ostalih. 19njima nikakve ljepote da bi privla?ile kao druge životinje: umakle su i Božjoj hvali i njegovu blagoslovu. Egipat i Izrael: kobne životinje, prepelice

16

16Zato bijahu primjereno kažnjeni sli?nim životinjama i mu?eni mnoštvom kukaca. 2 A narod si svoj, mjesto takvom kaznom, obasuo dobro?instvom; i da zadovoljiš njegovu žudnju žarku, pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice. 3 I tako Egip?anima, premda željnima hrane, kad vidješe odvratne stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna želja za jelom; a narodu si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo ?udesno. 4 Na tla?itelje morade do?i neuklonjiva oskudica, dok je tvojima trebalo samo pokazati kako su teško mu?eni neprijatelji njihovi. Egipat i Izrael: pošast skakavaca, mjedena zmija 5 I kad je na njih navalio životinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija vijugavih, srdžba tvoja još ne bješe došla do kraja. 6 Da se opamete, bijahu samo uplašeni na kratak ?as, jer su dobili spasonosni znak da se sjete zapovijedi tvoga Zakona. 7 Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je, ali ne po onom u što je pogledao, ve? zbog tebe, Spasitelju sviju! 8 Ujedno si time dokazao našim dušmanima da si ti izbavitelj od zla svakoga. 9 Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bijaše lijeka životu njihovu, jer su zaslužili da budu tako kažnjeni. 10 A sinovima tvojim nisu naudili ni zubi zmija otrovnica, jer im je milost tvoja u pomo? pritekla te ih iscijelila. 11 Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao da se sjete proroštava tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg dobro?instva. 12 Jer njih nije lije?ila ni trava ni melem nego tvoja rije?, o Gospode, koja lije?i sve. 13 Ti imaš vlast nad životom i smr?u, ti dovodiš do vrata Podzemlja i opet izvodiš. 14 ?ovjek može svojom zlo?om ubiti, ali kad duh iza?e, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu. Egipat i Izrael: ?udesa u prirodi 15 Ruci se tvojoj ne može ute?i. 16 Mišica je tvoja silna kaznila bezbožnike koji te ne htjedoše priznati; gonio ih ne?uven dažd i tu?a, i pljusak neumoljiv, i oganj ih proždirao. 17 A naj?udnije: u vodi koja gasi sve rasla je ognju sve žeš?a mo?, jer se svemir borio za pravednike. 18 ?as bi se plamen ublažio da ne spali životinje poslane na bezbožnike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Božji; 19 ?as bi opet buknuo u samoj vodi od ognja snažnije da uništi plodove zemlje opake. 20 A narod si svoj hranio hranom an?eoskom, slao mu s neba gotov kruh koji je imao u sebi svaku slast i uga?ao svakom ukusu. 21 Pokazao si svojim darom slatku nježnost prema djeci, jer je dar uga?ao svakom teku i mijenjao se u što je tko htio. 22 Snijeg i led odolijevahu ognju ne tope?i se, da bi se znalo kako je neprijateljske plodove uništio oganj koji je plamtio u tu?i i bljeskao u daždu, 23 dok je opet oganj zaboravio snagu svoju da bi se nahranili pravednici. 24 Jer sve stvorenje služi tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu svoju za kaznu opakima, a popušta za dobro onima koji se u te uzdaju: 25 zato se i tada u sve preobražavalo da posluži tvojoj darežljivosti svehraniteljskoj, prema želji potrebitih, 26 da bi sinovi tvoji, koje ljubiš, Gospode, nau?ili kako ?ovjeka na hrane razli?iti plodovi, nego rije? tvoja uzdržava sve koji u te vjeruju; 27 jer ono što nije mogao oganj uništiti rastopilo se pod toplinom jedne zrake sun?ane, 28 da bi se znalo kako treba sunce prete?i i tebi zahvaliti, prije svjetla zorina preda te stupiti. 29 se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz i razlijeva se kao voda nekorisna. Egipat i Izrael: tmina i svjetlost

17

17Veliki su i nedoku?ivi sudovi tvoji, zato lutaju duše nepou?ljive. 2 Dok su mislili bezbožnici da imaju u vlasti sveti narod tvoj, postadoše sužnji tmine u okovima duge no?i, zatvoreni pod svojim krovovima, prognanici vje?ne providnosti. 3 Mišljahu da ?e im se tajni grijesi skriti, pokriveni tamnim velom zaborava, a rasuše se u užasnu strahu, zaplašeni utvarama. 4 Ni skrovište u koje se povukoše nije ih sa?uvalo od straha, nego se oko njih razlijegao grozan jek, ukazivahu im se kobne utvare, mra?nih lica. 5 I nikakva im sila ognjena nije mogla svjetla pružiti, niti su sjajne plamene zvijezde mogle osvijetliti tu strašnu no?. 6 Jedino im se ukazivaše neka loma?a, sama od sebe upaljena, puna užasa; i kad bi ta prikaza iš?ezla, oni je, izvan sebe od straha, držahu strašnijom nego što bijaše. 7 Nemo?na bijahu njihova umije?a ?arobnja?ka i njihovo hvastanje razborom bijaše izvrgnuto ruglu. 8 Jer oni koji prije obe?avahu kako ?e istjerati strah i tjeskobu iz bolne duše, sami se razbolješe od straha smiješnoga. 9 Kad ih i nije ništa strahovito plašilo, bješe im na užas gmizanje životinja i šištanje zmija. Ginuli su od straha, ne usu?uju?i se pogledati ni u zrak kojem se ne može umaknuti. 10 Jer zlo?a je strašljivaca: vlastitim se svjedo?anstvom osu?uje i uvijek zlo uve?ava kad je stane savjest tištiti. 11 Jer strah i nije drugo nego izdaja pomagala što ih razum daje: 12 što se manje ?ovjek u sebi na njih oslanja, to mu teže pada što ne zna uzrok svojoj patnji. 13 I tako oni, one no?i zaista nemo?ne izišle iz dubina Podzemlja nemo?nog, usnuli istim snom, 14 bijahu progonjeni strašnim sablastima ili su smalaksali obamrle duše, jer ih napade iznenadan i neo?ekivan strah. 15 I tako svaki, pavši gdje se našao, osta zato?en u tamnici bez prijevornica: 16 i ora? i pastir i radnik koji se samotan mu?i zasko?eni zapadoše u neminovnu nevolju, svi bijahu okovani jednim lancem tame. 17 I šumni vjetar, i milopojni pti?ji glas me?u lisnim granama, i odmjeren huk vode što silovito protje?e; i divlj a buka pe?ina što se ruše, 18 i nevidljiva trka životinja što ska?u, i urlik ljutih divljih zvijeri, i jeka što se odbija od gorskih dolova - sve ih ispunjaše užasom. 19 A sav svijet blistao od sjajne svjetlosti i prepuštao se nesmetano svojim djelima. 20ino se nad njima raskrilila teška no?, slika mraka koji ?e ih primiti; ali teži od same tame bijahu oni - teret sami sebi.

18

18A svetima tvojim svijetlila je svjetlost najve?a, i Egip?ani, slušaju?i njihov glas a ne vide?i im obli?ja, nazivahu ih blaženima jer nisu nevolju trpjeli; 2 i zahvaljivahu im što se ne osve?uju za nanesene nepravde i moljahu ih da im oproste neprijateljstvo. 3 A Izraelcima si dao ognjen stup da im bude vo?om na stazama neznanim, blago sunce na njihovu ?asnom putovanju. 4 Zaslužili su Egip?ani da svjetlost izgube i da ih tama zasužnji, jer u zatvoru držahu djecu tvoju po kojoj se svijetu imala podariti nepropadljiva svjetlost Zakona. Egipat i Izrael: Zatornik 5 I jer odlu?iše pogubiti djecu svetaca, a jedno se od izložene djece spasilo, ti im za kaznu oduze mnoštvo djece i sve ih pogubi u silnoj vodi. 6 A no? ona bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. 7 Tako je tvoj narod o?ekivao spas pravednika i propast neprijatelja. 8 Jer ?ime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi. 9 Tada su pobožna djeca pravednika žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca. 10 A u odjek im do?oše neskladni povici neprijatelja, tužan jauk za djecom oplakivanom. 11 Jednaka kazna stiže i roba i gospodara, isto je trpio i pu?anin i kralj. 12 A svi su zajedno imali nebrojene mrtvace pogo?ene istom smr?u. I živih bijaše premalo da pokapaju mrtve, jer im za tren poginu najodli?niji porod. 13 I oni koji, zbog svojih ?arolija, ni u što nisu vjerovali, kad im izginuše prvenci njihovi, moradoše priznati da je narod izraelski - sin Božji. 14 Dok je mirna tišina svime vladala i no? brzim tijekom stigla do sredine puta svog, 15 jurnula je tvoja svemogu?a rije? s nebesa, s kraljevskih prijestolja, kao žestok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane. Kao oštar ma? nosila je tvoju neopozivu zapovijed. 16 Zaustavi se i sve ispuni smr?u: doticala se neba, stajala na zemlji. 17 Tada Egip?ane iznenada uplašiše prikaze jezivih snova, napade ih neo?ekivan strah. 18 Padahu polumrtvi, jedan ovdje, drugi ondje, kazuju?i zašto umiru. 19 Jer su im sni, što ih smutiše, to unaprijed najavili, da ne bi poginuli ne znaju?i uzroka s kojeg ih je stiglo zlo. 20 Ali se napast smrtna dotakla i pravednika i mnoštvo ih je u pustinji pomrlo. Ali srdžba nije dugo trajala. 21 Jer se brzo za njih zauzeo ?ovjek besprijekoran: naoružan oružjem službe svoje - molitvom i pomirbenim kadom - opro se srdžbi i dokraj?io nevolju, pokazavši da je sluga tvoj. 22 On gnjevu nije odolio ni snagom tjelesnom ni silom oružja nego je rije?ju svojom pokorio zatornika spomenuv ota?ke prisege i zavjete. 23 Mrtvi ve? ležahu jedan preko drugoga, a on stade sred njih i jarost suzbi, presije?e joj put ka živima. 24 Na njegovoj dugoj halji bijaše ?itav svemir i u ?etiri reda dragulja slavna imena otaca, a na vijencu oko glave tvoje veli?anstvo. 25d tim uzmaknu zatornik, predade se: samo je malo okušao srdžbu tvoju - i bijaše mu dosta. Egipat i Izrael: Crveno more

19

19A grešnike je sasvim pritisnuo gnjev nemilostiv, jer je Gospodin znao što ?e oni: 2 najprije ?e dopustiti Izraelcima da odu i brzo ih ispratiti, a zatim ?e se predomisliti i po?i za njima u potjeru. 3 Još im teška žalost bijaše na srcu dok naricahu nad grobovima svojih mrtvaca, kad im pade na um nova luda misao te stadoše kao bjegunce progoniti one koje su prije molili da odu. 4 A zaslužena ih je sudbina nagnala da zaborave prošle jade i da svojim mukama dodaju još jednu: 5 dok ?e narod tvoj prije?i put ?udesan, oni ?e na?i smrt ne?uvenu. 6 Da se sa?uvaju djeca tvoja neozlije?ena, sve stvoreno preina?i opet narav svoju služe?i tvojim zapovijedima. 7 Oblak se pojavi i sjenom zakri tabor, a kopno izroni gdje prije bijaše voda; put slobodan nasta od Crvenoga mora i polje travnato od strašnih valova. 8 Preko njega prije?e narod sav, šti?en tvojom desnicom, zadivljen silnim ?udesima. 9 Bijahu kao konji kada pasu, i kao jaganjci skakahu slave?i tebe, Gospode, izbavitelja svoga. Priroda ?udesno služi Izraelcima 10 Još se sje?ahu doga?aja u tu?ini, kako je mjesto životinja zemlja komarce ra?ala i kako je mjesto riba rijeka izbacila mnoštvo žaba. 11 Poslije vidješe i nov nastanak ptica, kada su, potaknuti žudnjom, zatražili jela raskošna: 12 izašle iz mora prepelice da im želji udovolje. Egipat grešniji od Sodome 13 A grešnike stigla kazna, prethodili joj snažni gromovi. Stigla ih pravedna pla?a za zla djela, jer su divljom mržnjom mrzili tu?ince. 14 Jer dok oni odbijahu neznance, ovi goste i dobrotvore pretvoriše u robove. 15 Oni se prema strancima poniješe odmah neprijateljski, i pla?a ih ?eka za to. 16 Ovi, naprotiv, primiše sve?ano Izraelce, a onda ih, ve? ravne sebi, udariše teškom tlakom. 17 I njih udari sljepo?a kao i one pred vratima pravednikovim; opkoli ih tama duboka, i svaki je tražio svoja vrata. Priroda pri Izlasku 18 Tako se po?ela me?usobno izmjenjuju, kao što se skladno izmjenjuju glasovi na harfi, ostaju?i uvijek kod zvuka svojeg; a to se može jasno razabrati kad se razmotre doga?aji. 19 Jer se kopnene životinje u vodene mijenjahu, a one što plivaju, na kopno prelažahu. 20 Oganj je u vodi silu svoju poja?ao, a voda zaboravila snagu što gasi. 21 Plamenovi ognjeni nisu pržili meso životinja propadljivih kada su posred njih hodile niti se u njima topila hrana nebeska, laka i topljiva poput inja. Zaklju?ak