Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Knjiga Postanka I. PO?ECI SVIJETA I ?OVJE?ANSTVA 1. STVARANJE SVIJETA Prvi izvještaj o stvaranju

1

1U po?etku stvori Bog nebo i zemlju. 2 Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. 3 I re?e Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost. 4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. 5 Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva no?. Tako bude ve?er, pa jutro - dan prvi. 6 I re?e Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako. 7 Bog na?ini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom. 8 A svod prozva Bog nebo. Tako bude ve?er, pa jutro - dan drugi. 9 I re?e Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako. 10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro. 11 I re?e Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako. 12 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro. 13 Tako bude ve?er, pa jutro - dan tre?i. 14 I re?e Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da lu?e dan od no?i, da budu znaci blagdanima, danima i godinama, 15 i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako. 16 I na?ini Bog dva velika svjetlila - ve?e da vlada danom, manje da vlada no?u - i zvijezde. 17 I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, 18 da vladaju danom i no?u i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. 19 Tako bude ve?er, pa jutro - dan ?etvrti. 21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 22 I blagoslovi ih govore?i: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!" 23 Tako bude ve?er, pa jutro - dan peti. 24 I re?e Bog: "Neka zemlja izvede živa bi?a, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako. 25 I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro. 26 I re?e Bog: "Na?inimo ?ovjeka na svoju sliku, sebi sli?na, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!" 27 Na svoju sliku stvori Bog ?ovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. 28 I blagoslovi ih Bog i re?e im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!" 29 I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu! 30 A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako. 31idje Bog sve što je u?inio, i bijaše veoma dobro. Tako bude ve?er, pa jutro - dan šesti.

2

1Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. 2 I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje u?ini. I po?inu u sedmi dan od svega djela koje u?ini. 3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan po?inu od svega djela svoga koje u?ini. 4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Drugi izvještaj o stvaranju - Raj zemaljski Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju, 5 još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo ?ovjeka da zemlju obra?uje. 6 Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku. 7 Jahve, Bog, napravi ?ovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane ?ovjek živa duša. 8 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti ?ovjeka koga je napravio. 9 Tada Jahve, Bog, u?ini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. 10 Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u ?etiri kraka. 11 Prvom je ime Pišon, a optje?e svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. 12 Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. 13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a optje?e svu zemlju Kuš. 14 Tre?a je rijeka Tigris, a te?e na istok od Ašura; ?etvrta je Eufrat. 15 Jahve, Bog, uzme ?ovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obra?uje i ?uva. 16 Jahve, Bog, zapovjedi ?ovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, 17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ?eš umrijeti!" 18 I re?e Jahve, Bog: "Nije dobro da ?ovjek bude sam: na?init ?u mu pomo? kao što je on." 19 Tada Jahve, Bog, na?ini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih ?ovjeku da vidi kako ?e koju nazvati, pa kako koje stvorenje ?ovjek prozove, da mu tako bude ime. 20 ?ovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No ?ovjeku se ne na?e pomo? kao što je on. 21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na ?ovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. 22 Od rebra što ga je uzeo ?ovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede ?ovjeku. 23 Nato ?ovjek re?e: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od ?ovjeka kad je uzeta!" 24 Stoga ?e ?ovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit ?e njih dvoje jedno tijelo. 25ijahu oboje goli - ?ovjek i njegova žena - ali ne osje?ahu stida. Prvi ?ovjekov grijeh

3

1Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona re?e ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" 2 Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. 4 Nato ?e zmija ženi: "Ne, ne?ete umrijeti! 5 Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit ?e vam se o?i, i vi ?ete biti kao bogovi koji razlu?uju dobro i zlo." 6 Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za o?i zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. 7 Tada se obadvoma otvore o?i i upoznaju da su goli. Spletu smokova liš?a i naprave sebi prega?e. 8 Uto ?uju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - ?ovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, me?u stabla u vrtu. 9 Jahve, Bog, zovne ?ovjeka: "Gdje si?" - re?e mu. 10 On odgovori: "?uo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." 11 Nato mu re?e: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" 12 ?ovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." 13 Jahve, Bog, re?e ženi: "Što si to u?inila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena. 14 Nato Jahve, Bog, re?e zmiji: "Kad si to u?inila, prokleta bila me?u svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ?eš i zemlju jesti sveg života svog! 15 Neprijateljstvo ja zame?em izme?u tebe i žene, izme?u roda tvojeg i roda njezina: on ?e ti glavu satirati, a ti ?eš mu vrebati petu." 16 A ženi re?e: "Trudno?i tvojoj muke ?u umnožit, u mukama djecu ?eš ra?ati. Žudnja ?e te mužu tjerati, a on ?e gospodariti nad tobom." 17 A ?ovjeku re?e: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ?eš se od nje hraniti svega vijeka svog! 18 Ra?at ? e ti trnjem i korovom, a hranit ?eš se poljskim raslinjem. 19 U znoju lica svoga kruh svoj ?eš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ?eš se i vratiti." 20 Svojoj ženi ?ovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. 21 I na?ini Jahve, Bog, ?ovjeku i njegovoj ženi odje?u od krzna pa ih odjenu. 22 Zatim re?e Bog: "Evo, ?ovjek postade kao jedan od nas - znaju?i dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" 23 Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obra?uje zemlju iz koje je i uzet. 24jera, dakle, ?ovjeka i nastani ga isto?no od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni ma? koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života. Kajin i Abel

4

1?ovjek pozna svoju ženu Evu, a ona za?e i rodi Kajina, pa re?e: "Muško sam ?edo stekla pomo?u Jahve!" 2 Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane sto?ar, a Kajin zemljoradnik. 3 I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. 4 A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, 5 a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. 6 I Jahve re?e Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgo?eno? 7 Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti." 8 Kajin pak re?e svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin sko?i na brata Abela te ga ubi. 9 Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam", odgovori. "Zar sam ja ?uvar brata svoga?" 10 Jahve nastavi: "Što si u?inio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni vi?e. 11 Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga! 12 Obra?ivat ?eš zemlju, ali ti više ne?e davati svoga roda. Vje?ni ?eš skitalica na zemlji biti!" 13 A Kajin re?e Jahvi: "Kazna je moja odviše teška da se snosi. 14 Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vje?ni lutalac na zemlji - tko me god na?e, može me ubiti." 15 A Jahve mu re?e: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu ?e se izvršiti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije. 16 Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, isto?no od Edena, i ondje se nastani. Kajinovo potomstvo 17 Kajin pozna svoju ženu te ona za?e i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok. 18 Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela pote?e Metušael, od Metušaela Lamek. 19 Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila. 20 Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom. 21 Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu. 22 Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama. 23 Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, ?ujte mi besjedu: ?ovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo. 24 Ako ?e Kajin biti osve?en sedmerostruko, Lamek ?e sedamdeset i sedam puta!" Šet i njegovo potomstvo 25 Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Re?e ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin." 26u se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se po?elo zazivati ime Jahvino. Patrijarsi prije Potopa

5

1Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio ?ovjeka, napravio ga je na priliku svoju; 2 stvorio je muško i žensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi ih i nazva - ?ovjek. 3 Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin njemu sli?an, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Šet. 4 Po ro?enju Šetovu Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i k?eri. 5 Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije. 6 Kad je Šetu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enoš. 7 Po ro?enju Enoševu Šet je živio osam stotina i sedam godina te mu se rodilo još sinova i k?eri. 8 Šet poživje u svemu devet stotina i dvanaest godina. Potom umrije. 9 Kad je Enošu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan. 10 Po ro?enju Kenanovu Enoš je živio osam stotina i petnaest godina te mu se rodilo još sinova i k?eri. 11 Enoš poživje u svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije. 12 Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel. 13 Po ro?enju Mahalalelovu Kenan je živio osam stotina i ?etrdeset godina te mu se rodilo još sinova i k?eri. 14 Kenan poživje u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije. 15 Kad je Mahalalelu bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Jered. 16 Po ro?enju Jeredovu Mahalalel je živio osam stotina i trideset godina te mu se rodilo još sinova i k?eri. 17 Mahalalel poživje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom umrije. 18 Kad je Jeredu bilo sto šezdeset i dvije godine, rodi mu se Henok. 19 Po ro?enju Henokovu Jered je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i k?eri. 20 Jered poživje u svemu devet stotina šezdeset i dvije godine. Potom umrije. 21 Kad je Henoku bilo šezdeset i pet godina, rodi mu se Metušalah. 22 Henok je hodio s Bogom. Po ro?enju Metušalahovu Henok je živio trista godina te mu se rodilo još sinova i k?eri. 23 Henok poživje u svemu trista šezdeset i pet godina. 24 Henok je hodio s Bogom, potom iš?eznu; Bog ga uze. 25 Kad je Metušalahu bilo sto osamdeset i sedam godina, rodi mu se Lamek. 25 26) Po ro?enju Lamekovu Metušalah je živio sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo još sinova i k?eri. 27 Metušalah poživje u svemu devet stotina šezdeset i devet godina. Potom umrije. 28 Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi mu se sin. 29 Nadjene mu ime Noa, govore?i: "Ovaj ?e nam pribavljati, u trudu i naporu naših ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo." 30 Po ro?enju Noinu Lamek je živio pet stotina devedeset i pet godina te mu se rodilo još sinova i k?eri. 31 Lamek poživje u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije. 32to je Noa proživio pet stotina godina, rode mu se Šem, Ham i Jafet. 2. POTOP Pokvarenost ljudi

6

1Kad su se ljudi po?eli širiti po zemlji i k?eri im se narodile, 2 opaze sinovi Božji da su k?eri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli. 3 Onda Jahve re?e: "Ne?e moj duh u ?ovjeku ostati dovijeka; ?ovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina." 4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi op?ili s ljudskim k?erima pa im one ra?ale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi. 5 Vidje Jahve kako je ?ovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zlo?a. 6 Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je na?inio ?ovjeka na zemlji. 7 Re?e Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ?u s lica zemlje - od ?ovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio." 8 Ali je Noa našao milost u o?ima Jahvinim. 9 Ovo je povijest Noina: Noa je bio ?ovjek pravedan i neporo?an u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio. 10 Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet. Noa sprema la?u 11 U o?ima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila. 12 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se bi?e na zemlji izopa?ilo - 13 re?e Bog Noi: "Odlu?io sam da bude kraj svim bi?ima jer se zemlja napunila opa?inom; i, evo, uništit ?u ih zajedno sa zemljom. 14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju na?ini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom. 15 A pravit ?eš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu. 16 Na korablji na?ini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji na?ini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat. 17 Ja ?u, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako bi?e pod nebom, sve u ?emu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti. 18 A s tobom ?u u?initi Savez; ti ?eš u?i u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova. 19 A od svega što je živo - od svih bi?a - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko. 20 Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka u?e k tebi da preživi. 21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa ?uvaj da bude hrane tebi i njima." 22 u?ini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.

7

1Onda Jahve re?e Noi: "U?i ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu. 2 Uzmi sa sobom od svih ?istih životinja po sedam parova: mužjaka i njegovu ženku. 3 Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova - mužjaka i ženku - da im se sjeme sa?uva na zemlji. 4 Jer ?u do sedam dana pustiti dažd po zemlji ?etrdeset dana i ?etrdeset no?i te ?u istrijebiti s lica zemlje svako živo bi?e što sam ga na?inio." 5 Noa u?ini sve kako mu je Jahve naredio. 6 Noi bijaše šest stotina godina kad je potop došao na zemlju. 7 I pred vodama potopnim u?u s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova žena i žene sinova nje govih. 8 Od ?istih životinja i od životinja koje nisu ?iste, od ptica, od svega što zemljom puzi, 9 u?e po dvoje - mužjak i ženka - u korablju s Noom, kako je Bog naredio Noi. 10 A sedmoga dana zapljušte potopne vode po zemlji. Potop 11 U dan onaj - šestote godine Noina života, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske. 12 I udari dažd na zemlju da pljušti ?etrdeset dana i ?etrdeset no?i. 13 Onog dana u?e u korablju Noa i njegovi sinovi: Šem, Ham i Jafet, Noina žena i tri žene Noinih sinova s njima; 14 oni, pa sve vrste životinja: stoka, gmizavci što po tlu gmižu, ptice i svakovrsna krilata stvorenja, 15 u?u u korablju s Noom, po dvoje od svih bi?a što u sebi imaju dah života. 16 Što u?e, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bi?a, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata. 17 Pljusak je na zemlju padao ?etrdeset dana; vode sveudilj rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje. 18 Vode su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila površinom. 19 Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako te prekriše sva najviša brda pod nebom. 20 Petnaest lakata dizale se vode povrh potonulih brda. 21 Izgiboše sva bi?a što se po zemlji kre?u: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi. 22 Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. 23 Istrijebi se svako bi?e s površja zemaljskog: ?ovjek, životinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa zemlje. Samo Noa ostade i oni što bijahu s njim u korablji. 24tinu pedeset dana vladahu vode zemljom. Prestanak potopa

8

1Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke što bijaše s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu. 2 Zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. 3 Polako se povla?ile vode sa zemlje. Nakon stotinu pedeset dana vode su jenjale, 4 a sedmoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata. 5 Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci. 6 Kad je izminulo ?etrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je na?inio na korablji; 7 ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile. 8 Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. 9 Ali golubica ne na?e uporišta nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. 10 Po?eka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. 11 Prema ve?eri golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. 12 Još po?eka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila. 13 Šest stotina prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: površina okopnjela. 14 A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja bijaše suha. Noa izlazi iz la?e 15 Tada Bog re?e Noi: 16 "Izi?i iz korablje, ti, tvoja žena, tvoji sinovi i žene tvojih sinova s tobom. 17 Sa sobom izvedi sva živa bi?a, sva stvorenja što su s tobom: ptice, stoku i sve gmizavce što zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se i na zemlji množe!" 18 I Noa izi?e, a s njime sinovi njegovi, žena njegova i žene sinova njegovih. 19 Sve životinje, svi gmizavci, sve ptice - svi stvorovi što se zemljom mi?u - izi?u iz korablje, vrsta za vrstom. 20 I podiže Noa žrtvenik Jahvi; uze od svih ?istih životinja i od svih ?istih ptica i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. 21 Jahve omirisa miris ugodni pa re?e u sebi: "Nikad više ne?u zemlju u propast strovaliti zbog ?ovjeka, tÓa ?ovje?je su misli opake od njegova po?etka; niti ?u ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam u?inio. 22 dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vru?ine, ljeta, zime, dani, no?i nikada prestati ne?e." Blagoslov i Savez

9

1Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i re?e im: "Plodite se i množite i zemlju napunite. 2 Neka vas se boje i od vas strahuju sve životinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve što se po zemlji kre?e i sve ribe u moru: u vaše su ruke predane. 3 Sve što se kre?e i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. 4 Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv. 5 A za vašu krv, za vaš život, tražit ?u obra?un: tražit ?u ga od svake životinje; i od ?ovjeka za njegova druga tražit ?u obra?un za ljudski život. 6 Tko prolije krv ?ovjekovu, njegovu ?e krv ?ovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je ?ovjek! 7 A vi, plodite se, i množite i zemlju napunite, i podložite je sebi!" 8 Još re?e Bog Noi i njegovim sinovima s njim: 9 "A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas 10 i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima - sa svime što je s vama izišlo iz korablje - sa svim živim stvorovima na zemlji. 11 Držat ?u se ja svog Saveza s vama te nikada više vode potopne ne?e uništiti živa bi?a niti ?e ikad više potop zemlju opustošiti." 12 I re?e Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam izme?u sebe i vas i svih živih bi?a što su s vama, za naraštaje budu?e: 13 Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izme?u mene i zemlje. 14 Kad oblake nad zemlju navu?em i duga se u oblaku pokaže, 15 spomenut ?u se Saveza svoga, Saveza izme?u mene i vas i stvorenja svakoga živog: potopa više ne?e biti da uništi svako bi?e. 16 U oblaku kad se pojavi duga, ja ?u je vidjeti i vjekovnog ?u se sje?ati Saveza izme?u Boga i svake žive duše, svakog tijela na zemlji." 17 I re?e Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio izme?u sebe i svih živih bi?a što su na zemlji." 3. OD POTOPA DO ABRAHAMA Noa i njegovi sinovi 18 Sinovi Noini, koji su iz korablje izišli, bijahu: Šem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca. 19 Ovo su trojica Noinih sinova i od njih se sav svijet razgranao. 20 Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd. 21 Napio se vina i opio, pa se otkrio nasred šatora. 22 Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje bra?e vani. 23 Šem i Jafet uzmu ogrta?, obojica ga prebace sebi preko ramena pa njime, idu?i natraške, pokriju o?evu golotinju. Lica im bijahu okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidješe oca gola. 24 Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao što mu je u?inio najmla?i sin, re?e: 28 Poslije Potopa Noa poživje trista pedeset godina. 29vemu poživje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije. Napu?ivanje zemlje

10

10Ovo je povijest Noinih sinova: Šema, Hama i Jafeta, kojima su se rodili sinovi poslije Potopa. 2 Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mešak, Tiras. 3 A sinovi su Gomerovi: Aškenaz, Rifat i Togarma. 4 Javanovi su opet sinovi: Eliša, Taršiš, Kitijci i Dodanci. 5 Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim jezikom - prema svojim plemenima i narodima. 6 Sinovi su Hamovi: Kuš i Misrajim, Put i Kanaan. 7 Kuševi su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: Šeba i Dedan. 8 Od Kuša se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoža na zemlji. 9 Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: "Kao Nimrod, silan lovac voljom Jahve." 10 Glavno uporište njegova kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji Šinearu. 11 Iz ove je zemlje došao Ašur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah 12 i Resen izme?u Ninive i Kalaha 0 je glavni grad). 13 Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci, 14 pa Patrušani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih su potekli Filistejci. 15 Od Kanaana potje?e Sidon, njegov prvenac, i Het. 16 Dalje: Jebusejci, Amorejci, Girgašani, 17 Hivijci, Arkijci, Sinijci, 18 Arva?ani, Semarjani i Hama?ani. Poslije se kanaanska plemena razgranaše, 19 tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu sve do Leše. 20 To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima. 21 A i Šemu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu Jafetovu - rodili se sinovi. 22 Šemovi su sinovi: Elam, Ašur, Arpakšad, Lud i Aram. 23 A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter i Maš. 24 Arpakšad rodi Šelaha, Šelah rodi Ebera. 25 Eberu su se rodila dva sina: jednomu bješe ime Peleg, jer se za njegova vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan. 26 Od Joktana se rodiše: Almodad, Šelef, Hasarmavet, Jerah, 27 Hadoram, Uzal, Dikla, 28 Obal, Abimael, Šeba, 29 Ofir, Ha vila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi. 30 Njihova se naselja protezahu od Meše sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku. 31 To su sinovi Šemovi prema svojim plemenima, jezicima i zemljama, po svojim narodima. 32su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima. Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa. Babilonska kula

11

11Sva je zemlja imala jedan jezik i rije?i iste. 2 Ali kako su se ljudi selili s istoka, nai?u na jednu dolinu u zemlji Šinearu i tu se nastane. 3 Jedan drugome re?e: "Hajdemo praviti opeke te ih pe?i da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina im služila za žbuku. 4 Onda rekoše: "Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji!" 5 Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi ?ovje?ji. 6 Jahve re?e. "Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek po?etak njihovih nastojanja. Sad im ništa ne?e biti neostvarivo što god naume izvesti. 7 Hajde da si?emo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije." 8 Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada. 9 Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima u onom kraju i odande ih je Jahve raspršio po svoj zemlji. Rodoslovlja od Šema do Abrahama 10 Ovo su potomci Šemovi: Kad je Šemu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa - rodi mu se Arpakšad. 11 Po ro?enju Arpakšadovu Šem je živio petsto godina te mu se rodilo još sinova i k?eri. 12 Kad je Arpakšadu bilo trideset i pet godina, rodi mu se Šelah. 13 Po ro?enju Šelahovu Arpakšad je živio ?etiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i k?eri. 14 Kad je Šelahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber. 15 Po ro?enju Eberovu Šelah je živio ?etiri stotine i tri godine te mu se rodilo još sinova i k?eri. 16 Kad su Eberu bile trideset i ?etiri godine, rodi mu se Peleg. 17 Po ro?enju Pelegovu Eber je živio ?etiri stotine i trideset godina te mu se rodilo još sinova i k?eri. 18 Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu. 19 Po ro?enju Reuovu Peleg je živio dvjesta i devet godina te mu se rodilo još sinova i k?eri. 20 Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se Serug. 21 Po ro?enju Serugovu Reu je živio dvjesta i sedam godina te mu se rodilo još sinova i k?eri. 22 Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor. 23 Po ro?enju Nahorovu Serug je živio dvjesta godina te mu se rodilo još sinova i k?eri. 24 Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se Terah. 25 Po ro?enju Terahovu Nahor je živio sto i devetnaest godina te mu se rodilo još sinova i k?eri. 26 Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran. 27 Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor i Haran; a Haranu se rodio Lot. 28 Haran umrije za života svoga oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom. 29 Abram se i Nahor ožene. Abramovoj ženi bijaše ime Saraja, a Nahorovoj Milka; ova je bila k?i Harana, oca Milke i Jiske. 30 Saraja bijaše nerotkinja - nije imala poroda. 31 Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane. 32 Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Ter ah umrije u Haranu. II. PO?ECI IZABRANOG NARODA 1. POVIJEST ABRAHAMOVA Abrahamov poziv i seoba

12

12Jahve re?e Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavi?aja i doma o?inskog, u krajeve koje ?u ti pokazati. 2 Velik ?u narod od tebe u?initi, blagoslovit ?u te, ime ?u ti uzveli?ati, i sam ?eš biti blagoslov. 3 Blagoslivljat ?u one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ?u proklinjati; sva plemena na zemlji tobom ?e se blagoslivljati." 4 Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otišao iz Harana. 5 Abram uze sa sobom svoju ženu Saraju, svoga brati?a Lota, svu imovinu što su je namakli i svu ?eljad koju su stekli u Haranu te svi po?u u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan, 6 Abram pro?e zemljom do mjesta Šekema - do hrasta More. Kanaanci su onda bili u zemlji. 7 Jahve se javi Abramu pa mu re?e: "Tvome ?u potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne žrtvenik Jahvi koji mu se objavio. 8 Odatle prije?e u brdoviti kraj, na istok od Betela. Svoj šator postavi izme?u Betela na zapadu i Aja na istoku. Ondje podigne žrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino. 9 Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu. Abraham u Egiptu 10 Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom. 11 Kad je bio na ulazu u Egipat, re?e svojoj ženi Saraji: "Znam da si lijepa žena. 13 Nego reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, poštede moj život." 14 Zbilja, kad je Abram ušao u Egipat, Egip?ani vide da je žena veoma lijepa. 15 Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor. 16 Abramu po?e dobro zbog nje; ste?e on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluškinja, magarica i deva. 17 Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama zbog Abramove žene Saraje. 18 I faraon pozva Abrama pa re?e: "Što si mi to u?inio? Zašto mi nisi kazao da je ona tvoja žena? 20aon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom ženom i sa svime što bijaše njegovo. Lot se dijeli od Abrahama

13

13Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom ženom i sa svime što je imao. I Lot bješe s njim. 2 Abram je bio veoma bogat stokom, srebrom i zlatom. 3 Od postaje do postaje iz Negeba išao je do Betela, 4 do mjesta na kojem je bio postavio šator, izme?u Betela i Aja, gdje je prije podigao žrtvenik. Tu je Abram zazivao ime Jahvino. 5 I Lot, koji i?aše s Abramom, imaše ovaca, goveda i šatora, 6 tako da ih kraj ne bi izdržavao kad bi zajedno ostali. Njihovo je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti. 7 Sva?a je nastajala izme?u pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove. Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perižani. 8 Zato Abram re?e Lotu: "Neka ne bude sva?e izme?u mene i tebe, izme?u pastira mojih i tvojih - tÓa mi smo bra?a! 9 Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ?u nadesno; ako ?eš ti nadesno, ja ?u nalijevo." 10 Lot podiže o?i i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska prema Soaru. - Bilo je to prije nego što je Jahve uništio Sodomu i Gomoru. - 11 Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode na istok. Tako se odijele jedan od drugoga. 12 Abram ostade u kanaanskoj zemlji, dok je Lot živio po mjestima u dolini i razapeo svoje šatore do Sodome. 13 A žitelji Sodome bijahu veoma opaki, sami grešnici protiv Jahve. 14 Jahve re?e Abramu, pošto se Lot od njega rastao: "O?i svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu; 15 jer svu zemlju što je možeš vidjeti dat ?u tebi i tvome potomstvu zauvijek. 16 Potomstvo ?u tvoje u?initi kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje ?e potomstvo mo?i prebrojiti. 17 Na noge! Pro?i zemljom uzduž i poprijeko jer ?u je tebi predati." 18am digne šatore i do?e pa se naseli kod hrasta Mamre, što je u Hebronu. Ondje podigne žrtvenik Jahvi. Vojna ?etvorice velikih kraljeva

14

14Kad Amrafel bijaše kralj Šineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer kralj Elama, Tidal kralj Gojima, 2 povedoše oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Birše, kralja Gomore, Šinaba, kralja Adme, Šemebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru. 3 I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano more. 4 Dvanaest su godina služili Kedor-Laomera, ali trinaeste godine dignu se na ustanak. 5 U ?etrnaestoj godini digne se Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s njim te potuku Refaimce u Ašterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na ravnici Kirjatajimu, 6 Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz pustinju. 7 Onda se povuku natrag i stignu u En Mišpat, to jest Kadeš, i pokore sve krajeve Amale?ana i Amorejaca, koji su nastavali Haseson Tamar. 8 Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu borbu protiv onih u dolini Sidimu: 9 Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Šineara, Arioka, kralja Elasara - ?etiri kralja protiv pet. 10 Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poska?u, a ostali izmaknu u planine. 11 Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori i svu hranu pa odu. 12 Pograbe i Lota, Abramova brati?a - i on je živio u Sodomi - i njegovo blago pa oti?u. 13 A bjegunac neki - ro?ak Eškola i Anera, Abramovih saveznika - donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske Mamre. 14 Kad je Abram ?uo da mu je brati? zarobljen, skupi svoju mom?ad - ro?enu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa po?e u potjeru do Dana. 15 Podijeli svoje momke u dvije ?ete, napadne no?u te one potu?e. Progonio ih je do Hobe, sjeverno od Damaska. 16 Povrati sve blago, svoga brati?a Lota i njegovo blago, žene i ostali svijet. Abraham i Melkisedek 17 Pošto se vratio, porazivši Kedor-Laomera i kraljeve koji su bili s njim, u susret mu, u dolinu Šave, to jest u Kraljev dol, izi?e kralj Sodome. 18 A Melkisedek, kralj Šalema, iznese kruha i vina. On je bio sve?enik Boga Svevišnjega. 19 Blagoslovi ga govore?i: "Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov! 20 I Svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!" Abram mu dade desetinu od svega. 21 Tada kralj Sodome re?e Abramu: "Meni daj ljude, a dobra uzmi sebi!" 22 Abram odgovori kralju Sodome: "Ruku uzdižem pred Jahvom, Svevišnjim Stvoriteljem neba i zemlje, 23 da ne?u uzeti ni kon?i?a, ni remena od obu?e, niti išta što je tvoje da ne kažeš: na meni se Abram obogatio. 24 meni ništa, osim što su moji momci upotrijebili; i dio za mom?ad što je sa mnom išla: Aner, Eškol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio." Obe?anje i Savez

15

15Poslije tih doga?aja Jahve uputi Abramu rije? u ukazanju: "Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit ?e vrlo velika!" 2 Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, ?emu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj ku?i nasljednik Eliezer Damaš?anin? 3 Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan ?e, eto, od mojih uku?ana postati moj baštinik." 4 Ali mu Jahve opet uputi rije?: "Taj ne?e biti tvoj baštinik, nego ?e ti baštinik biti tvoj potomak." 5 Izvede ga van i re?e: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko ?e biti tvoje potomstvo." 6 Abram povjerova Jahvi, i on mu to ura?una u pravednost. 7 Tada mu on re?e: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed." 8 A on odvrati: "Gospodine moj, Jahve, kako ?u ja doznati da ?u je zaposjesti?" 9 Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubi?a." 10 Sve mu to donese, rasije?e na pole i metnu sve pole jednu prema drugoj; ptica nije rasijecao. 11 Ptice grabežljivice obarale se na leševe, ali ih je Abram rastjerivao. 12 Kad je sunce bilo pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust mrak pun jeze. 13 Tada Bog re?e Abramu: "Dobro znaj da ?e tvoji potomci biti stranci u tu?oj zemlji; robovat ?e i biti tla?eni ?etiri stotine godina, 14 ali narodu kojem budu služili ja ?u suditi; i kona?no ?e izi?i s velikim blagom. 15 A ti ?eš k ocima svojim u miru po?i, u sretnoj starosti bit ?eš sahranjen. 16 Oni ?e se ovamo vratiti za ?etvrtog naraštaja, jer mjera se zlodjela amorejskih još nije navršila." 17 Kad je sunce zašlo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen žeravnjak i goru?a zublja te pro?u izme?u onih dijelova. 18 Toga je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavši: "Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata: 19 Kenijce, Kenižane, Kadmonce, 20 Hetite, Perižane, Refaimce, 21rejce, Kanaance, Girgašane, J ebusejce." Jišmaelovo ro?enje

16

16Abramova žena Saraja nije mu ra?ala djece. A imaše ona sluškinju Egip?anku - zvala se Hagara. 2 I re?e Saraja Abramu: "Vidiš, Jahve me u?inio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda ?u imati djece." Abram posluša rije? Sarajinu. 3 Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egip?anku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu. 4 U?e on k Hagari te ona za?e. A kad je vidjela da je za?ela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu. 5 Tada re?e Saraja Abramu: "Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!" 6 Nato Abram odvrati Saraji: "Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se ?ini da je dobro, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe. 7 An?eo Jahvin na?e je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru - 8 pa je zapita: "Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?" "Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje", odgovori ona. 9 Nato joj an?eo Jahvin re?e: "Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!" 10 Još joj re?e an?eo Jahvin: "Tvoje ?u potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se ne?e mo?i ni prebrojiti." 11 Dalje joj je an?eo Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit ?eš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve ?u jad tvoj. 12 On ?e biti kao divlje magare: ruka ?e se njegova dizati na svakoga i sva?ija ruka na njega; i pred licem sve mu bra?e on ?e stan sebi podi?i." 13 A Jahvu koji joj govoraše nazva: "Ti si El Roi - Svevid Bog", jer - re?e ona - "vidjeh Boga i nakon vi?enja - još živim!" 14 Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac životvornog Svevida, a eno ga izme?u Kadeša i Bereda. 15 Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu što mu ga rodi Hagara nadjene ime Jišmael. 16amu je bilo osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Jišmaela. Savez i obrezanje

17

17Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu re?e: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporo?an budi. 2 A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno ?u te razmnožiti." 3 Abram pade ni?ice dok mu Bog govoraše dalje: 4 "A ovo je Savez moj s tobom: postat ?eš ocem mnogim narodima; 5 i ne?eš se više zvati Abram - ve? Abraham ?e ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam. 6 Silno ?u te rodnim u?initi; narode ?u iz tebe izvesti; i kraljevi ?e od tebe iza?i. 7 Savez svoj sklapam izme?u sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja ?u biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe. 8 Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja ?u biti njihov Bog." 9 Još re?e Bog Abrahamu: "A ti Savez ?uvaj moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke. 10 A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ?eš vršiti: svako muško me?u vama neka bude obrezano. 11 Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza izme?u mene i vas. 12 Svako muško me?u vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, ro?en u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi. 13 Da, i rob ro?en u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako ?e moj Savez na vašem tijelu ostati vje?nim Savezom. 14 Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj Savez." 15 Još re?e Bog Abrahamu: "Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara ?e joj ime biti. 16 Nju ?u ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov ?u na nju izliti te ?e se narodi od nje razviti; kraljevi ?e narodima od nje pote?i." 17 Abraham pade ni?ice pa se nasmija i re?e u sebi: "Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar ?e Sara u devedesetoj rod ra?ati!" 18 Abraham re?e Bogu: "Neka tvojom miloš?u Jišmael poživi!" 19 A Bog re?e: "Ipak ?e ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime ?u sklopiti, Savez vje?ni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega. 20 I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim ?u ga u?initi i silno ga razmnožiti; dvanaest ?e knezova od njega postati i u velik ?e narod izrasti. 21 Ali ?u držati svoj Savez s Izakom, koga ?e ti roditi Sara dogodine u ovo doba." 22 Kad je završio razgovor s njim, od Abrahama Bog se podiže. 23 Uzme zatim Abraham svoga sina Jišmaela i sve robove koji su bili ro?eni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muške uku?ane - pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao. 24 Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad se obrezao, 25 a njegovu sinu Jišmaelu bijaše trinaest godina kad ga obreza. 26 Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Jišmael; 27vi muškarci njegova doma, ro?eni u njegovoj ku?i ili za novac kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani. Abraham i tajanstveni posjetioci

18

18Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. 2 Podigavši o?i, opazi tri ?ovjeka gdje stoje nedaleko od njega. ?im ih spazi, potr?a s ulaza šatora njima u susret. Pade ni?ice na zemlju 3 pa re?e: "Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim o?ima, nemoj mimoi?i svoga sluge! 5 Donijet ?u kruha da se okrijepite prije nego po?ete dalje. TÓa k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, u?ini kako si rekao!" 6 Abraham se požuri u šator k Sari pa joj re?e: "Brzo! Tri mjerice najboljeg brašna! Zamijesi i prevrtu ispeci!" 7 Zatim Abraham otr?a govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga momku da ga brže zgotovi. 8 Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno tele pa stavi pred njih, a sam stajaše pred njima, pod stablom, dok su blagovali. 9 "Gdje ti je žena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod šatorom", odgovori. 10 Onda on re?e: "Vratit ?u se k tebi kad iste?e vrijeme trudno?e; a tvoja žena Sara imat ?e sina." Iza njega, na ulazu u šator, Sara je prisluškivala. 11 Abraham i Sara bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijaše prestalo što biva u žena. 12 Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Pošto sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A još mi je i gospodar star!" 14 Zar je Jahvi išta nemogu?e? Navratit ?u se k tebi kad iste?e vrijeme trudno?e: Sara ?e imati sina." 15 Sara se napravi nevještom govore?i: "Nisam se smijala." Jer se prestrašila. Ali on re?e: "Jesi, smijala si se!" Abraham posreduje za Sodomu 16 Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham po?e s njima da ih isprati. 17 Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama što ?u u?initi 18 kad ?e od Abrahama nastati velik i brojan narod te ?e se svi narodi zemlje njim blagoslivljati? 19 Njega sam izlu?io zato da pou?i svoju djecu i svoju budu?u obitelj kako ?e hoditi putem Jahvinim, rade?i što je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti što je Abrahamu obe?ao." 20 Onda Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. 21 Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti." 22 Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham još stajao pred Jahvom. 23 Nato se Abraham prima?e bliže i re?e: "Ho?eš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? 24 Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ?eš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? 25 Daleko to bilo od tebe da ubijaš nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi pro?u jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne radi pravo?" 26 "Ako na?em u gradu Sodomi pedeset nevinih", odvrati Jahve, "zbog njih ?u poštedjeti cijelo mjesto." 27 "Ja se, evo, usu?ujem govoriti Gospodinu", opet progovori Abraham. - "Ja, prah i pepeo! 28 Da slu?ajno bude nevinih pet manje od pedeset, bi li uništio sav grad zbog tih pet?" "Ne?u ga uništiti ako ih ondje na?em ?etrdeset i pet", odgovori. 29 "Ako ih se ondje možda na?e samo ?etrdeset?" - opet ?e Abraham. "Ne?u to u?initi zbog ?etrdesetorice", odgovori. 30 "Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje na?e možda samo trideset?" - opet ?e on. "Ne?u to u?initi", odgovori, "ako ih ondje na?em samo trideset." 31 "Evo se opet usu?ujem govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se slu?ajno ondje na?e samo dvadeset?" "Ne?u ga uništiti", odgovori, "zbog dvadesetorice." 32 "Neka se Gospodin ne ljuti", on ?e opet, "ako re?em još samo jednom: Ako ih je slu?ajno ondje samo deset?" "Ne?u ga uništiti zbog njih deset", odgovori. 33 je Jahve završio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham se vrati u svoje mjesto. Uništenje Sodome i Lotov bijeg

19

19Ona dva an?ela stignu nave?er u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i po?e im u susret. Nakloni se licem do zemlje, 2 a onda im re?e: "Molim, gospodo, svrnite u ku?u svoga sluge da no? provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, no? ?emo provesti na trgu." 3 Ali ih on uporno navra?aše, i oni se uvratiše k njemu i u?oše u njegovu ku?u. On ih ugosti, ispe?e poga?u te blagovaše. 4 Još ne bijahu legli na po?inak, kad gra?ani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg ?ovjeka, opkole ku?u. 5 Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su no?as došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?" 6 Lot izi?e k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata. 7 "Bra?o moja," re?e on, "molim vas, ne ?inite toga zla! 8 Imam, evo, dvije k?eri s kojima još ?ovjek nije imao dodira: njih ?u vam izvesti pa ?inite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa u?initi jer su došli pod sjenu moga krova." 9 "Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se ve? postavlja. Sad ?emo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju. 10 Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u ku?u i zatvore vrata; 11 a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli na?i vrata. 12 Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i k?eri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi! 13 Jer mi ?emo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo." 14 Izi?e Lot da to kaže svojima budu?im zetovima koji namjeravahu uzeti njegove k?eri te re?e: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer ?e Jahve uništiti grad!" Ali je u o?ima svojih budu?ih zetova ispao kao da zbija šalu. 15 Kako zora pu?e, an?eli navale na Lota govore?i: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije k?eri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!" 16 Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije k?eri i - po smilovanju Jahv inu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada. 17 Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!" 18 Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine! 19 Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim o?ima - a toliko milosr?e ve? si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobje?i u brdo a da me nesre?a ne sna?e i ne poginem. 20 Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!" 21 Odgovori mu: "Uslišat ?u ti i tu molbu i ne?u zatrti grada o kojemu govoriš. 22 Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa ?initi dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar. 23 Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar, 24 Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem 25 i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji. 26 A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli. 27 Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom, 28 upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve kla?ine. 29 Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti. Lotove k?eri 30 Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije k?eri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije k?eri živjeli su u pe?ini. 31 Starija re?e mla?oj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je obi?aj po svem svijetu. 32 Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime le?i: tako ?emo s ocem sa?uvati potomstvo." 33 One no?i opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. 34 Sutradan starija re?e mla?oj: "Sino? sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i no?as, pa idi ti i s njim lezi: tako ?emo ocu sa?uvati potomstvo." 35 Opiju oca vinom i one no?i te mla?a ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala. 36 Tako obje Lotove k?eri zanesu s ocem. 37 Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca. 38la?a rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca. Abraham i Sara u Geraru

20

10Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se izme?u Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru, 2 rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi. 3 Ali Bog do?e Abimeleku no?u u snu te mu re?e: "Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata." 4 A nije se Abimelek k njoj približavao. Zato re?e: "Gospodine, zar ?eš pravednika pogubiti? 6 Bog mu odvrati u snu: "Znam da si to u?inio ?iste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao da je dotakneš. 7 Sada vrati ?ovjeku ženu njegovu; prorok je on; molit ?e se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj da ?eš umrijeti, ti i svi tvoji." 8 Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaže im sve što je bilo, a ljudi se veoma uplaše. 9 Potom Abimelek dozva Abrahama te mu re?e: "Što si nam u?inio! ?ime sam se ja ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja. 10 Što si, dakle na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad si tako radio?" 11 Abraham uzvrati: "Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa ?e me ljudi ubiti zbog moje žene. 12 A onda, ona je uistinu moja sestra: k?i je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me. 13 A kad me Bog udaljio od doma o?eva, rekoh joj: Ovu mi uslugu u?ini: kamo god do?emo, reci o meni da sam ti brat." 14 Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru. 15 Abimelek zatim re?e: "Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!" 16 A Sari re?e: "Evo tisu?u srebrnika što ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred o?ima sviju što su s tobom. Ti si svakako opravdana." 17 Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu ra?ati. 18 Jahve bija še zbog Sare, Abrahamove žene, zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu. Izakovo ro?enje, Hagara otjerana

21

11Jahve se sjeti Sare kako je rekao i u?ini joj kako je obe?ao: 2 Sara za?e i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog ozna?io. 3 Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi. 4 I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio. 5 Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak. 6 Sara re?e: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to ?uje nasmijat ?e mi se." 7 Još doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu ?e ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti". 8 Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu. 9 Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egip?anka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom, 10 pa re?e Abrahamu: "Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom - s Izakom!" 11 To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin. 12 Ali Bog re?e Abrahamu: "Nemoj se uznemirivati zbog dje?aka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer ?e Izakovo potomstvo tebi ovjekovje?iti ime. 13 I od sina tvoje sluškinje podi?i ?u velik narod, jer je tvoj potomak." 14 Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s dje?akom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe. 15 Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom, 16 a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: "Ne?u da vidim kako dijete umire." Sjede?i tako, udari u jecanje. 17 Bog ?u pla? dje?aka te an?eo Božji zovne s neba Hagaru i re?e joj: "Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog ?uo pla? dje?aka u njegovoj nevolji. 18 Na noge! Digni dje?aka i utješi ga, jer od njega ?u podi?i velik narod." 19 Tada joj Bog otvori o?i pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji dje?aka. 20 Bog je bio s dje?akom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka. 21 Dom m u bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske. Abraham i Abimelek u Beer Šebi 22 U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske - re?e Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu što radiš. 23 Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da ne?eš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da ?eš se prema meni i prema zemlji u kojoj sad boraviš ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio." 24 "Kunem se", odgovori Abraham. 25 Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode što su ga Abimelekove sluge bile prisvojile. 26 A Abimelek re?e: "Ne znam tko je to u?inio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti sam ja o tome ?uo, osim danas." 27 Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez. 28 Potom Abraham razlu?i napose sedam janjaca od stada. 29 Nato Abimelek zapita Abrahama: "Što zna?i ovih sedam janjaca koje si na stranu stavio?" 30 A on odgovori: "Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac." 31 Zato se ono mjesto nazvalo Beer Šeba; jer se njih dvojica ondje zakleše. 32 Pošto su sklopili savez kod Beer Šebe, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca. 33 Abraham zasadi kod Beer Šebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga Vje?noga. 34o je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao pridošlica. Bog kuša Abrahama

22

12Poslije tih doga?aja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!" 2 Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i po?i u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ?u ti pokazati." 3 Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog ozna?io. 4 Tre?i dan Abraham podigne o?i i opazi mjesto izdaleka. 5 Abraham onda re?e slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i dje?ak odosmo gore da se poklonimo, pa ?emo se vratiti k vama". 6 Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako po?u obojica zajedno. 7 Onda Izak re?e svome ocu Abrahamu: "O?e!" "Evo me, sine!" - javi se on. "Evo kremena i drva," opet ?e sin, "ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?" 8 "Bog ?e ve? providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!" - odgovori Abraham. I nastave put. 9 Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik. 10 Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. 11 Uto ga zovne s neba an?eo Jahvin i povi?e: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on. 12 "Ne spuštaj ruku na dje?aka", re?e, "niti mu što ?ini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga." 13 Podiže Abraham o?i i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina. 14 Onome mjestu Abraham dade ime "Jahve provi?a". Zato se danas veli: "Na brdu Jahvina provi?anja." 15 An?eo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put 16 i re?e: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to u?inio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, 17 svoj ?u blagoslov na te izliti i u?initi tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji ?e potomci osvajati v rata svojih neprijatelja. 18 Budu?i da si poslušao moju zapovijed, svi ?e se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom." 19 Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer Šebu. U Beer Šebi se Abraham nastani. Nahorovo koljeno 20 Poslije tih doga?aja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu: 21 njegova prvoro?enca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova, 22 Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela." 23 Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu. 24 njegova suložnica, kojoj bijaše ime Reuma, rodila je Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku. Grob patrijarha

23

13Duljina Sarina života bila je stotinu dvadeset i sedam godina. 2 Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i Abraham u?e u žalost za Sarom i naricaše za njom. 3 Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim: 4 "Premda sam ja me?u vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljište za grob me?u vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je." 5 A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu: 6 "Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas ne?e odbiti svoga groba da mogneš sahraniti svoju pokojnicu." 7 Nato se Abraham diže pa se mještanima, sinovima Hetovim, duboko pokloni 8 te im re?e: "Ako se slažete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim, ?ujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova, 9 da mi proda spilju Makpelu što njemu pripada a nalazi se na kraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vašoj nazo?nosti, proda u vlasništvo za sahranjivanje." 10 A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori Abrahamu da ga ?uju sinovi Hetovi svojim ušima - svi koji su sjedili u vije?u onoga grada: 11 "Ne, moj gospodine! Saslušaj mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju što je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu." 12 Abraham se duboko nakloni mještanima, 13 a onda progovori Efronu da mještani ?uju na svoje uši: "Ded me samo poslušaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti svoju pokojnicu!" 14 Efron odgovori Abrahamu: 15 "?uj me, moj gospodine: zemljište u vrijednosti od ?etiri stotine srebrnika, što je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!" 16 Abraham se složi s Efronom; isplati Abraham Efronu novac što ga je spomenuo tako da su na svoje uši ?uli sinovi Hetovi - ?etiri stotine srebrnika trgova?ke mjere. 17 I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana, spilja i sva stabla što su bila na poljani - 18 prije?e u vlasništvo Abrahamovo u naz o?nosti sinova Hetovih, sviju koji su sjedili u vije?u svoga grada. 19 A onda Abraham sahrani svoju ženu Saru u spilji na poljani Makpeli nasuprot Mamri - danas Hebronu - u zemlji kanaanskoj. 20o je poljana i spilja na njoj prešla od sinova Hetovih u vlasništvo Abrahamovo za sahranjivanje. 2. POVIJEST IZAKOVA Izak i Rebeka

24

14Abraham bijaše ve? ostario, zašao u godine, Jahve je Abrahama blagoslovio u svemu. 2 Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u ku?i, pod ?ijom je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno 3 da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu ne?eš nabaviti za ženu ni jednu od k?eri Kanaanaca, me?u kojima boravim, 4 nego ?eš oti?i u moj rodni kraj i dobaviti ženu mom sinu Izaku." 5 A sluga mu re?e: "A što ako žena ne htjedne za mnom i?i u ovu zemlju? Ho?u li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju iz koje si ti došao?" 6 Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi da onamo ne vodiš moga sina! 8 A ako žena ne bude htjela za tobom po?i, ti ?eš biti oslobo?en od ove moje zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!" 9 Tako sluga stavi svoju ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune. 10 Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u Nahorov grad. 11 Pusti deve da poliježu izvan grada, pokraj studenca. Bijaše ve?er, kad žene izlaze da crpu vodu. 12 Onda re?e: "Oh, Jahve, Bože moga gospodara Abrahama, molim te, izi?i mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskaži! 13 Evo me kraj studenca, a k?eri onih iz grada dolaze crpsti vodu; 15 Tek što on izre?e svoje, gle, do?e Rebeka, k?i Betuelova; taj Betuel bijaše sin Milke, žene Abrahamova brata Nahora. Do?e ona s kr?agom na ramenu. 16 Djevojka je bila krasna, djevica koju muškarac nije dirnuo. Si?e ona k vrelu, napuni kr?ag i eto je opet gore. 17 Sluga joj potr?a u susret i re?e: "Daj mi malo vode iz svog vr?a!" 18 "Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo spusti kr?ag na ruku i dade mu piti. 19 Kad je njega napojila, re?e: "Nalit ?u i tvojim devama da se napoje." 20 Izlivši brzo kr?ag u korito, otr?a natrag zdencu da ponovo zahva?a, i tako nali svim njegovim devama. 21 ?ovjek ju je šutke motrio ne bi li saznao je li Jahve njegov put uspješno priveo kraju ili nije. 22 Kad su deve prestale piti, ?ovjek izvadi viticu od zlata, tešku pol šekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj stavi dvije zlatne narukvice, teške deset šekela. 23 Zatim re?e: "Kaži mi ?ija si k?i. Ima li u ku?i tvoga oca mjesta za nas da preno?imo?" 24 Ona mu odgovori: "Ja sam k?i Betuela, koga je Milka rodila Nahoru." 25 Još mu doda: "Ima slame i p§i?e kod nas u obilju, a i mjesta za preno?ište." 26 ?ovjek se onda duboko nakloni te iskaže poštovanje Jahvi 27 i progovori: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, što nije uskratio svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio pravim putem, u ku?u brata moga gospodara." 28 Djevojka otr?a i sve ovo ispripovjedi u ku?i svoje majke. 29 A Rebeka imala brata komu bijaše ime Laban. Laban se požuri van, k ?ovjeku kod studenca. 30 ?im je vidio nosnu viticu i narukvice na rukama svoje sestre te ?uo kako je njegova sestra Rebeka rekla: "Ovako mi je ?ovjek govorio", on po?e onome koji je još stajao kod deva na studencu. 31 Re?e on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Što stojiš vani kad sam ja spremio ku?u i mjesto za deve." 32 Tako ?ovjek u?e u ku?u. Rastovare deve i dadu im slame i p§i?e, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge. 33 Ali kad su preda nj stavili hranu, re?e: "Ne?u jesti dok ne kažem što imam kazati." A Laban mu re?e: "Onda kazuj!" 34 "Ja sam sluga Abrahamov", po?e on. 35 "Jahve je uvelike blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluškinja, deva i magaradi. 36 Sara, žena moga gospodara, rodi mu sina pošto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje. 43 ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja do?e vodu crpsti i ja joj re?em: Daj mi da se napijem malo vode iz tvog vr?a! - 48 Duboko se naklonim i štovanje Jahvi iskažem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara moga, koji me vodio pravim putem da uzmem k?er brata moga gospodara njegovu sinu. 49 A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kažite, tako da mogu krenuti bilo desno bilo lijevo." 50 Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi tu ne možemo re?i ni da ni ne. 51 Rebeka je, eto, pred tobom: uzmi je pa idi, neka bude ženom sinu tvoga gospodara, kako je Jahve rekao." 52 Kad Abrahamov sluga ?u njihov pristanak, do zemlje se nakloni Jahvi. 53 Sluga zatim iz vadi srebrnih i zlatnih predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu bratu i majci. 54 Tada jedoše i piše on i ljudi koji su bili s njim i provedoše no?. Kad su ujutro ustali, on re?e: "Pustite me da se vratim svome gospodaru!" 55 A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka ostane s nama još desetak dana, pa poslije toga po?i!" 56 On im re?e: "Ne zadržavajte me kad je Jahve moje putovanje uspješno kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!" 57 Oni odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo što ona misli!" 58 Dozovu Rebeku pa je upitaju: "Ho?eš li po?i s ovim ?ovjekom?" Ona odgovori: "Ho?u." 59 I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima. 60 Blagoslove Rebeku i reknu joj: "Sejo naša, budi mati nebrojenim tisu?ama, a dušmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!" 61 Onda se diže Rebeka i njezine dvorkinje, zajahaše deve te po?oše za ?ovjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode. 62 Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; živio je, naime, u kraju Negeba. 63 U predve?erje izi?e Izak da se poljem prošeta; diže o?i i ugleda deve gdje dolaze. 64 Kad Rebeka, podigavši svoje o?i, opazi Izaka, sjaha s deve 65 pa zapita slugu: "Tko je onaj ?ovjek što poljem ide nama u susret?" A sluga odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri. 66 Sluga ispri?a Izaku sve što je u?inio. 67a Izak uvede Rebeku u svoj šator i uze je sebi za ženu. U ljubavi prema njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke. Keturini sinovi

25

15Abraham je sebi uzeo još jednu ženu; zvala se Ketura. 2 Ona mu je rodila Zimrana, Jokšana, Medana, Midjana, Jišbaka i Šuaha. 3 A od Jokšana rodili se Šeba i Dedan. Dedanovi su potomci: Ašurci, Letušci i Leumci. 4 Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer, Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to potomci Keturini. Smrt Abrahamova 5 Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka; 6 a sinovima od svojih suložnica dade Abraham samo darove i još ih za svoga života razašalje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u Isto?ni kraj. 7 Ovo je duljina Abrahamova života što ga je proživio: stotinu sedamdeset i pet godina. 8 Zatim Abraham preminu, umrije u sretnoj dobi - star i pun godina - te bi pridružen svojim precima. 9 Njegovi sinovi, Izak i Jišmael, sahrane ga u spilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri: 10 to je poljana što ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara. 11 Poslije Abrahamove smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je živio blizu Beer Lahaj Roja. Potomci Jišmaelovi 12 Ovo je povijest Abrahamova sina Jišmaela, koga je Abrahamu rodila Sarina sluškinja, Egip?anka Hagara. 13 A ovo su sinovi Jišmaelovi, svaki po svom imenu i po svom ro?enju: Jišmaelov prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam, 14 Mišma, Duma, Masa, 15 Hadad, Tema, Jetur, Nafiš i Kedma. 16 To su Jišmaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim naseljima i taborištima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena. 17 A ovo je duljina Jišmaelova života: stotinu trideset i sedam godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridružen svojim precima. 18 Potomstvo mu se naselilo od Havile do Šura, koji je na istok Egiptu idu?i prema Ašuru. Nastaniše se nasuprot svojoj bra?i. 3. POVIJEST JAKOVLJEVA Ro?enje i mladost Ezava i Jakova 19 Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio od Abrahama. 20 Izaku je bilo ?etrdeset godina kad se oženio Rebekom, k?erkom Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca Labana. 21 Izak se obrati Jahvi za svoju ženu jer je bila nerotkinja. Jahve ga usliša te njegova žena Rebeka za?e. 22 No djeca se u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je tako, zašto ?u živjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom. 23 I Jahve joj re?e: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva ?e se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod ?e nad narodom gospodovati, stariji ?e služiti mla?emu." 24 Došlo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj utrobi. 25 Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrta?. Stoga mu nadjenuše ime Ezav. 26 Potom se pojavi njegov brat. Rukom se držao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuše ime Jakov. Izaku je bilo šezdeset godina kad su oni ro?eni. 27 Kad su dje?aci odrasli, Ezav postane vješt lovac, ?ovjek pustare. Jakov je bio ?ovjek krotak i boravio je u šatorima. 28 Izaku je Ezav bio draži jer je volio divlja?, a Rebeka je više voljela Jakova. 29 Jednom Jakov kuhaše jelo. Ezav stigne s polja, gladan. 30 Re?e Ezav Jakovu: "Daj mi toga crvenog variva da pojedem jer sam izgladnio." Stoga mu je ime Edom. 31 A Jakov odgovori: "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!" 32 Ezav re?e: "Evo me skoro na smrti; što ?e mi prvorodstvo!" 33 Jakov nastavi: "Prije mi se zakuni!" On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo. 34a Jakov dade Ezavu kruha i ?orbe od so?ivice. Jeo je i pio, onda se digao i otišao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo. Izak u Geraru i Beer Šebi

26

16U zemlji zavlada glad, razli?ita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru. 2 Jahve mu se ukaza i re?e: "Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju ?u ti ozna?iti. 3 U ovoj se zemlji nastani, ja ?u s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat ?u sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu. 4 Tvoje ?u potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome ?u potomstvu predati sve ove krajeve, tako da ?e se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje; 5 a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!" 6 Tako Izak ostane u Geraru. 7 Kad su ga mještani pitali o njegovoj ženi, re?e: "Ona mi je sestra." Bojao se re?i: "Ona mi je žena", misle?i: "Mještani bi me mogli ubiti zbog Rebeke jer je lijepa." 8 Kako su se ondje duže zadržali, kralj Filistejaca Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju ženu Rebeku. 9 Nato Abimelek pozove Izaka te re?e: "Tako, ona ti je žena! Kako si mogao re?i da ti je sestra?" Izak mu odgovori: "Jer sam mislio da bih zbog nje mogao poginuti." 10 Abimelek re?e: "Zašto si nam to u?inio? Umalo netko od ljudi nije legao s tvojom ženom. Tako bi na nas svalio krivnju." 11 Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog ?ovjeka i njegove žene, glavu ?e izgubiti." 12 Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve ga blagoslivljao 13 te je ?ovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat. 14 Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu služin?ad, tako da su mu Filistejci zavidjeli. 15 Zato Filistejci zasuše sve bunare što su ih sluge njegova oca bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniše ih zemljom. 16 Onda Abimelek re?e Izaku: "Idi od nas jer si postao mnogo mo?niji od nas!" 17 Tako Izak ode odande, postavi svoj šator u gerarskoj dolini i nastani se ondje. 18 Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegov a oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac. 19 Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje našle bunar sa živom vodom, 20 pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govore?i: "Naša je voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili. 21 A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega sva?ali, nazva ga imenom Sitna. 22 Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu sva?ali, pa ga nazove imenom Rehobot i protuma?i: "Jer nam je Jahve dao prostor da se na zemlji umnožimo." 23 Odande se popne u Beer Šebu. 24 Iste mu se no?i ukaže Jahve i re?e: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit ?u te, potomke ti umnožit, zbog Abrahama, sluge svojega." 25 Izak tu podigne žrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj šator, a njegove sluge po?nu kopati bunar. 26 Uto mu do?e Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske. 27 Izak ih upita: "Zašto ste došli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?" 28 Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo: neka zakletva bude veza izme?u nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo savez: 29 ti nama ne?eš zla nanositi, kao što mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio nad tobom." 30 On im priredi gozbu te su jeli i pili. 31 Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od njega odu u miru. 32 Toga istog dana do?u Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru što su ga iskopali te mu reknu: "Našli smo vodu." 33 On ga prozva Šiba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer Šeba. 34 Kad je Ezavu bilo ?etrdeset godina, uzme za ženu Juditu, k?er Hetita Beerija, i Basematu, k?er Hetita Elona. 35 postadoše izvor ogor?enja Izaku i Rebeki. Jakov prijevarom dobiva o?ev blagoslov

27

17Ostarje Izak, vid mu se o?inji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i re?e mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!" 2 A on nastavi: "Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti. 3 Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divlja?i. 4 Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem." 5 Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divlja?i svome ocu, 6 Rebeka re?e svome sinu Jakovu: "Upravo sam ?ula kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu: 8 A sad, sine moj, poslušaj me i u?ini kako ti naredim. 9 Oti?i k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja ?u od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli. 10 Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije nego umre." 11 Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: "E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka! 12 Možda me se moj otac dotakne te ?u u njegovim o?ima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov." 13 Ali njegova mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, oti?i i donesi!" 14 Ode on, na?e i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan obrok, kako je njegov otac volio. 15 Potom Rebeka uzme najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u ku?i imala, pa u nj odjene svoga mla?eg sina Jakova. 16 U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata. 17 Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova. 18 Ode on k ocu i re?e: "O?e!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj sin?" 19 A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvoro?enac; u?inio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti." 20 Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori: "Jer mi je J ahve, Bog tvoj, bio milostiv." 21 Potom Izak re?e Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi." 22 Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i re?e: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove." 23 Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti, 24 upita još jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on: "Jesam." 25 Potom re?e Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio. 26 Poslije toga re?e mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!" 27 Kad se prima?e i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odje?e pa ga blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi. 28 Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina. 29 Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Bra?om svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!" 30 Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav do?e iz lova. 31 I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I re?e svome ocu: "Ustani, o?e moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogneš blagosloviti!" 32 A njegov ga otac Izak zapita: "Tko si ti?" On odgovori: "Ja sam tvoj prvoro?enac Ezav!" 33 Izak se silno prepadne: "Pa tko je onda bio onaj što je divlja?i ulovio i meni ve? donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen ?e ostati." 34 Kad je Ezav ?uo rije?i svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa re?e svome ocu: "I mene blagoslovi, o?e!" 35 A on odvrati: "Brat tvoj do?e na prijevaru i odnese tvoj blagoslov." 36 "Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me ve? prevario", re?e Ezav. "Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda doda: "Zar za me nisi sa?uvao nikakva blagoslova?" 37 Izak odgovori E zavu: "Njega sam ve? postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu bra?u predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu u?initi, sine moj?" 38 Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, o?e, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, o?e moj!" Ezav jecaše na sav glas. 39 Tada otac njegov Izak progovori i re?e: "Daleko od plodna tla dom tvoj ?e biti, daleko od rose s neba. 40 Od ma?a svoga ?eš živjeti, brata svoga ?eš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram ?eš njegov stresti sa svog vrata." 41 Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio pa re?e u sebi: "?im do?u dani žalosti za mojim ocem, ubit ?u ja svoga brata Jakova." 42 Kada su Rebeki javili te rije?i što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mla?eg sina Jakova te mu re?e: "Pazi! Brat ti se Ezav nosi mišlju kako ?e te ubiti. 43 Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran. 44 Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja, 45 dok se srdžba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi što si mu u?inio. Ja ?u onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan dan!" Jakov ide Labanu 46om Rebeka re?e Izaku: "Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hetitkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove uro?enice, Hetitkinjom, što ?e mi onda život!"

28

18Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: "Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka. 2 Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi ženu, od k?eri Labana, brata svoje majke. 3 A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te u?ini rodnim i brojnim, tako da postaneš mnoštvo naroda. 4 Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!" 5 Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava. 6 Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, nare?uju?i mu kad ga je blagoslivljao: "Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka", 7 i da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan Aram, 8 Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku. 9 Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene koje ve? imaše, oženi Mahalatom, k?erju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom. Jakovljev san u Betelu 10 Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran. 11 Stigne u neko mjesto i tu preno?i, jer sunce bijaše ve? zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne. 12 I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i an?eli Božji po njima se penju i silaze. 13 Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat ?u tebi i tvome potomstvu. 14 Tvojih ?e potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit ?ete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom ?e se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje. 15 Dobro znaj: ja sam s tobom; ?uvat ?u te kamo god po?eš te ?u te dovesti natrag u ovu zemlju; i ne?u te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obe?ao." 16 Jakov se probudi od sna te re?e: "Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!" 17 Potresen, uzviknu: "Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je ku?a Božja, ovo su vrata nebeska!" 18 Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja. 19 Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz. 20 Tada u?ini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i uš?uva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se obla?im, 21 te se zdravo vratim ku?i svoga oca, Jahve ?e biti moj Bog. 22vaj kamen koji sam uspravio kao stup bit ?e ku?a Božja. A od svega što mi budeš davao za te ?u odlagati desetinu." Jakov dolazi u Haran

29

19Jakov nastavi put i do?e u zemlju isto?nu. 2 Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru. 3 Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca. 4 "Odakle ste, bra?o moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore. 5 "Poznajete li", pitaše ih dalje, "Nahorova sina Labana?" "Poznajemo", odgovore. 6 "Je li zdravo?" - opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi k?i Rahela sa stadom", odgovore. 7 "Još ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spra?ati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?" 8 "Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri", odgovoriše, "da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce." 9 Dok je on još s njima govorio, do?e Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica. 10 Kako Jakov ugleda Rahelu, k?er Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se prima?e i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana. 11 Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u pla?. 12 Potom Jakov kaza Raheli da je on sestri? njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otr?a i obavijesti oca. 13 Kad je Laban ?uo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potr?a mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju ku?u. Ispri?a Labanu sve što mu se dogodilo. 14 A onda Laban re?e. "Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Jakov se ženi Leom i Rahelom Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana, 15 Laban re?e Jakovu: "Zar ?eš me zato što si mi sestri? badava služiti! Kaži mi koliko ?eš tražiti za najam?" 16 A Laban imaše dvije k?eri. Starijoj bijaše ime Lea, a mla?oj Rahela. 17 Lea imala slabe o?i, a Rahela bila stasita i lijepa. 18 Kako je Jakov volio Rahelu, re?e: "Služit ?u ti sedam godina za tvoju mla?u k?er Rahelu." 19 Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!" 20 Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se u?inile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana. 21 Poslije toga Jakov re?e Labanu: "Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj." 22 Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu. 23 Ali nave?er uzme svoju k?er Leu pa nju uvede k Jakovu, i on pri?e k njoj. 24 Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj k?eri Lei za sluškinju. 25 Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov re?e Labanu: "Zašto si mi to u?inio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?" 26 Laban odgovori: "U našem mjestu nije obi?aj da se mla?a udaje prije starije. 27 Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda ?u ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene." Jakov pristane: navrši onu ženidbenu sedmicu. 28 Onda mu Laban dade i svoju k?er Rahelu za ženu. 29 Laban dade svoju sluškinju Bilhu svojoj k?eri Raheli za sluškinju. 30 Jakov nato pri?e Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana još sedam godina. Jakovljeva djeca 31 Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je u?ini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja. 32 Lea za?e i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to zna?i, kako je ona protuma?ila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga ?e me sada muž moj ljubiti." 33 Opet za?e i rodi sina te izjavi: "Jahve je ?uo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime Šimun. 34 Opet za?e i rodi sina te izjavi: "Sad ?e se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi. 35ad je još jednom za?ela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit ?u Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade ra?ati. Jakovljeve žene

30

10Vidjevši Rahela da Jakovu ne ra?a djece, postade zavidna svojoj sestri pa re?e Jakovu: "Daj mi djecu! Ina?e ?u svisnuti!" 2 Jakov se razljuti na Rahelu te re?e. "Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?" 3 A ona odgovori: "Evo moje sluškinje Bilhe: u?i k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj." 4 Dade mu dakle svoju sluškinju Bilhu za ženu, i Jakov pri?e k njoj. 5 Bilha za?e te Jakovu rodi sina. 6 Tada Rahela re?e: "Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan. 7 Rahelina sluškinja Bilha opet za?e i rodi Jakovu drugoga sina. 8 Tada Rahela re?e: "Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila." Tako mu nadjenu ime Naftali. 9 A vidjevši Lea da je prestala ra?ati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je dade Jakovu za ženu. 10 I kad je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina, 11 Lea uskliknu: "Koje sre?e!" Tako mu nadjenu ime Gad. 12 Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina, 13 i Lea opet uskliknu: "Blago meni! Žene ?e me zvati blaženom!" Tako mu nadjenu ime Ašer. 14 Jednoga dana, u vrijeme pšeni?ne žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubav?ice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela re?e Lei: "Daj mi od ljubav?ica svoga sina!" 15 A Lea odgovori: "Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još ho?eš da od mene uzmeš i ljubav?ice moga sina?" Rahela odgovori: "Pa dobro, neka s tobom no?as leži u zamjenu za ljubav?ice tvog sina." 16 Kad je Jakov nave?er stigao iz polja, Lea mu izi?e u susret pa re?e: "Treba da do?eš k meni, jer sam te unajmila za ljubav?ice moga sina." One je no?i on s njom ležao. 17 Bog usliša Leu; ona za?e te Jakovu rodi petog sina. 18 Onda Lea re?e: "Bog mi je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu." Stoga sinu nadjenu ime Jisakar. 19 Lea opet za?e i rodi Jakovu šestoga sina. 20 Onda Lea re?e: "Bog me obdari dragocjenim darom; sada ?e mi moj muž dati darove: tÓa rodila sam mu šest sinova." Tako mu nadjenu ime Zebulun. 21 Zatim rodi k?er te joj nadjenu ime Dina. 22 Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu. 23 Ona za?e i rodi sina te re?e: "Ukloni Bog moju sramotu!" 24 Nadjene mu ime Josip, rekavši: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!" Jakovljevo bogatstvo 25 Pošto je Rahela rodila Josipa, Jakov re?e Labanu: "Pusti me da idem u svoj zavi?aj! 26 Daj mi moje žene za koje sam te služio i moju djecu da mogu oti?i: tÓa dobro znaš kako sam te služio." 27 A Laban mu odgovori: "Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me Jahve blagoslivljao zbog tebe." 28 I nadoda: "Odredi pla?u koju želiš od mene, i dat ?u ti." 29 On mu odgovori: "Ti dobro znaš što je moja služba zna?ila za te i kako je tvome blagu bilo sa mnom. 30 Malenkost što si je imao prije nego sam ja došao pove?ala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom." 31 On upita: "Koliko da ti platim?" Jakov odgovori: "Nemoj mi platiti ništa! Ako mi u?iniš ovo, opet ?u na pašu goniti i ?uvati tvoje stado. 32 Daj da pro?em danas kroz tvoje stado i od njega izlu?im svaku garavu ovcu i svaku šarenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja pla?a! 33 A ubudu?e kad budeš svojim o?ima provjeravao moju naplatu, moje ?e poštenje biti svjedok za mene: na?e li se me?u mojim kozama ijedna koja ne bude šarena ili naprugana, ili me?u ovcama koja ne bi bila garava, neka se smatra ukradenom!" 34 Laban re?e: "Dobro, neka bude kako si kazao." 35 Ali toga dana Laban izlu?i naprugane i šarene jarce i sve ri?aste i šarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa ih preda svojim sinovima. 36 I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za koja tri dana hoda. 37 A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima izreza bijele pruge, otkrivši bjeliku na mladicama. 38 Pru?e tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila, 39 to su se jarci parili uz pru?e, pa su koze kozile prugaste, ri?aste i šarene kozli?e. 40 Tako je i ovce Jakov bio izlu?io i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima što su bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao posebna stada koja nije miješao s Labanovim stadima. 41 Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio pru?e u korita, baš pred o?i živine, tako da se pari pred pru?em. 42 Ali ga pred kržljavu marvu nije stavljao. Tako je kržljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova. 43jek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i sluškinje, deve i magarad. Jakov bježi iz Harana

31

11Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro našega oca uze Jakov; i od onoga što bi moralo pripasti našem ocu namaknuo je sve ono bogatstvo." 2 A opazi Jakov i na Labanovu licu da se on ne drži prema njemu kao prije. 3 Tada Jahve re?e Jakovu: "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavi?aj, i ja ?u biti s tobom!" 4 Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome stadu, 5 pa im re?e: "Ja vidim na licu vašega oca da se on ne drži prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio. 6 I same znate da sam vašega oca služio koliko sam god mogao; 7 pa ipak je vaš otac mene varao, deset mi je puta pla?u mijenjao. Ali Bog nije dopuštao da mi nanese štetu. 9 Tako je Bog uzimao blago od vašeg oca pa ga meni davao. 10 Jednom, kad se stado oplo?ivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu, dok su se parili, bili prugasti, mjestimi?no bijeli i šareni. 14 Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar još imamo baštinskog dijela u svome o?inskom domu? 15 Zar nas otac nije smatrao tu?inkama? TÓa on je nas prodao, a onda je pojeo novac što ga je za nas dobio! 16 Sve bogatstvo što je Bog oduzeo našem ocu zbilja je naše i djece naše. Zato izvrši sve što ti je Bog rekao!" 17 Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje žene; 18 pred sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra što ih je stekao, stoku što ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku. 19 Laban bijaše otišao da striže svoje ovce, pa Rah ela prisvoji ku?ne kumire koji su pripadali njezinu ocu. 20 Jakov zavara Aramejca Labana tako da nije ni slutio da ?e bježati. 21 I pobjegne sa svim što je bilo njegovo. Ubrzo prije?e Eufrat i upravi put prema brdu Gileadu. Laban u potjeri za Jakovom 22 Tre?eg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao. 23 On povede sa sobom svoje ro?ake te je za Jakovom išao u potjeru sedam dana hoda; stiže ga na brdu Gileadu. 24 Ali se Bog ukaza Aramejcu Labanu, no?u u snu, te mu re?e. "Pazi da protiv Jakova ne poduzimlješ ništa, ni dobro ni zlo!" 25 Uto Laban stigne Jakova. Jakov bijaše postavio svoj šator na Glavici, a Laban se utabori na brdu Gileadu. 26 Onda Laban re?e Jakovu: "Što si to htio zavaravaju?i me i odvode?i mi k?eri kao zarobljenice na ma?u? 27 Zašto si potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire. 28 Nisi mi dopustio ni da izljubim svoje k?eri i svoju unu?ad! Zbilja si ludo postupio. 30 Sada dobro, otišao si jer si ?eznuo za svojim o?inskim domom; ali zašto si mi kumire pokrao?" 31 Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi mi mogao silom oteti svoje k?eri. 32 A kumire svoje u koga na?eš, onaj neka pogine! Ovdje pred našom bra?om kaži što je tvoga pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila. 33 Tako Laban u?e u šator Jakovljev, pa u šator Lein, onda u šator dviju sluškinja, ali ništa ne na?e. Izišavši iz Leina šatora, u?e u šator Rahelin. 34 A Rahela bijaše uzela kumire i stavila ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao po svemu šatoru, ali ih ne na?e. 35 Ona je, naime, rekla svome ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti što ne mogu pred njim ustati jer imam ono što je red kod žena." I tako je pretraživao, ali kumira nije našao. 36 Sad se Jakov ražesti i za?e u prepirku s Labanom. Otvoreno Jakov re?e Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja da me progoniš? 37 Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav si predmet našao od svega svog ku?anstva? Položi ga tu pred moj i svoj rod pa neka oni budu suci me?u nama dvojicom. 38 Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. 39 Ono što bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene tražio, bilo da je nestalo danju ili da je nestalo no?u. 40 ?esto sam danju skapavao od že?i, a obno? od studeni. San je bježao od mojih o?iju. 41 Od ovih dvadeset godina što sam ih proveo u tvojoj ku?i ?etrnaest sam ti godina služio za tvoje dvije k?eri, a šest godina za tvoju stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta. 42 Da sa mnom nije bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku te je sino? dosudio." Ugovor izme?u Labana i Jakova 43 Nato Laban odgovori Jakovu: "K?eri su moje k?eri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu u?initi ovim svojim k?erima ili djeci koju su rodile? 44 Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako da bude svjedok izme?u mene i tebe." 45 Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup, 46 a onda re?e svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali. 47 Laban je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed". 48 Onda Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok izme?u mene i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed, 49 ali i Mispa, jer je rekao. "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo gledali. 50 Ako budeš loše postupao prema mojim k?erima, ili ako uzmeš druge žene uz moje k?eri, sve da nitko drugi ne bude s nama, znaj da ?e Bog biti svjedok izme?u mene i tebe." 51 Potom Laban re?e Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje je stup koji sam uspravio izme?u sebe i tebe: 52 ova gomila i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri ne?u i?i na te iza ove gomile i da ti ne?eš i?i na me iza ove gomile i ovog stupa. 53 Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu naši suci!" Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka. 54lije toga Jakov prinese žrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju. Poslije objeda proveli su no? na Glavici.

32

12Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje k?eri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto. 2 Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret iza?u an?eli Božji. 3 Kad ih Jakov opazi, re?e: "Ovo je Božje taborište!" Zato nazva ono mjesto Mahanajim. Jakovljeve pripreme za susret s Ezavom 4 Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru, 7 Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa ?etiri stotine momaka." 8 Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. 9 Ra?unao je: ako Ezav nai?e na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti. 11 Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. TÓa samo sam sa svojim štapom neko? prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora. 12 Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Ina?e se bojim da bi mogao do?i i umlatiti i mene, i majke, i djecu. 14 Ondje provede onu no?; a onda, od onog što je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu: 15 dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova; 16 trideset deva dojilica s njihovim mladima; ?etrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca. 17 Stado po stado preda svojim slugama. Onda re?e svojim slugama: "Idite preda mnom, ali držite razmak me?u stadima!" 20 Tako je naredio i drugome, pa tre?emu i svima drugima koji su išli za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš. 22 Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one no?i u taborištu. Borba s Bogom 23 One no?i on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prije?e Jabok preko gaza. 24 Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo. 25 Jakov ostane sam. I neki se ?ovjek rvao s njim dok nije zora svanula. 26 Vide?i da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iš?ašio dok su se rvali. 27 Potom re?e: "Pusti me jer zora svi?e!" Ali on odgovori: "Ne?u te pustiti dok me ne blagosloviš." 28 Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori: "Jakov." 29 Onaj re?e. "Više se ne?eš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si." 30 Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za moje me ime ne smiješ pitati!" I tu ga blagoslovi. 31 Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - re?e - "Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh." 32 Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka. 33o Izraelci do današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi na bedrenom zglobu, budu?i da je Jakovljev bedreni zglob bio iš?ašen u kukovnoj tetivi. Susret Jakova i Ezava

33

13Jakov podiže o?i i opazi gdje dolazi Ezav i s njime ?etiri stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu me?u Leu, Rahelu i dvije sluškinje; 2 postavi sluškinje i njihovu djecu na ?elo; iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga. 3 Sam pro?e naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne prima?e svome bratu. 4 Ezav mu potr?a u susret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka. 5 Onda podiže o?i i vidje žene i djecu. "Tko su ovi s tobom?" - zapita. On odgovori: "Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu." 6 Potom naprijed stupe sluškinje sa svojom djecom te se duboko naklone. 7 Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone. 8 Ezav upita: "Što kaniš sa svom ovom povorkom što sam je sreo?" Odgovori: "Na?i naklonost svoga gospodara." 9 Ezav odgovori: "Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi što je tvoje." 10 A Jakov re?e: "Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim o?ima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje. 11 Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega." Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati. 12 "Po?imo na put", re?e Ezav, "i ja ?u s tobom putovati." 13 Ali mu on odvrati: "Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale. 14 Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja ?u i?i polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir." 15 Onda re?e Ezav: "Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze." Ali on odgovori: "?emu to? Neka ja samo na?em milost u o?ima svoga gospodara!" 16 Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir, 17 dok je Jakov otišao u Sukot, gdje sebi sagradi ku?u, a svom blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot. 18 Došavši tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zeml ji kanaanskoj, i postavi svoj šator pred gradom. 19 A komad zemlje na kojoj je postavio svoj šator kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita. 20podiže žrtvenik i nazva ga "El, Bog Izraelov". Osramo?ena Dina

34

14Dina, k?i koju je Lea rodila Jakovu, izi?e da posjeti neke žene onoga kraja. 2 Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže. 3 Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu k?er, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevoj?ino srce. 4 Šekem je govorio i svom ocu Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za ženu!" 5 Jakov sazna da je Šekem obeš?astio njegovu k?er Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne do?u. 6 Uto do?e k Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije, 7 upravo kad su se Jakovljevi sinovi vra?ali iz polja. Kad su ?uli vijest, ljudi su bili oja?eni i vrlo ljuti. Što je Šekem u?inio - legavši s Jakovljevom k?eri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti. 8 Hamor im re?e. "Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu k?er. Dajte mu je za ženu! 9 Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje k?eri, a naše k?eri uzimajte sebi! 10 Tako možete živjeti me?u nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno kre?ete i stje?ete imovinu!" 11 Potom Šekem re?e njezinu ocu i njezinoj bra?i: "Da na?em milost u vašim o?ima, dat ?u vam što zatražite. 12 Tražite od mene koliko ho?ete: sve što god zapitate dat ?u, samo mi dajte djevojku za ženu." 13 Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obeš?astio njihovu sestru Dinu - 14 te im rekoše: "Ne možemo pristati da svoju sestru damo ?ovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota. 15 Jedino ?emo je dati ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce. 16 Onda vam možemo davati svoje k?eri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod. 17 A ako ne pristajete na obrezanje, uzet ?emo svoju k?er i oti?i." 18 Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev u?ini povoljan. 19 Mladi? nije ?asio da zahtjev izvrši, jer je ?eznuo za Jakovljevom k?eri; a bio je najuvaženiji od svih u o?evu domu. 20 Tako Hamor i njegov sin Šekem do?u u svoje gradsko vije?e i obrate se svojim sugra?anima ovako: 21 "Ovaj je svijet prijazan; neka se me?u nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kre?u; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove k?eri sebi za žene, a njima davati svoje. 22 No ljudi ?e pristati da me?u nama žive i s nama budu jedan rod samo ako se svi naši muškarci obrežu kao što su oni obrezani. 23 Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo naše? Pristanimo, pa neka se me?u nama nasele!" 24 Svi odrasli muškarci koji imaju pravo iza?i na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac - svaki koji ima pravo iza?i na gradska vrata. Osveta Šimuna i Levija 25 A tre?ega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina bra?a, pograbe svaki svoj ma? i nesmetano do?u u grad te poubijaju sve muškarce. 26 Sasijeku ma?em Hamora i njegova sina Šekema, uzmu Dinu iz Šekemove ku?e i odu. 27 Ostali Jakovljevi sinovi do?u na ubijene i opustoše grad što je njihova sestra bila obeš?aš?ena. 28 Što je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju, otjeraju; 29 oplja?kaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene - sve što je bilo po ku?ama - odvedu u roblje. 30 Jakov re?e Šimunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit ?e me s mojim domom." 31 odgovore: "Zar da prema našoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?" Jakov u Betelu

35

15Bog re?e Jakovu: "Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani! Na?ini ondje žrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bježao od svoga brata Ezava!" 2 I Jakov re?e svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime: "Odbacite tu?e kumire koji se nalaze u vašoj sredini; o?istite se i preobucite. 3 Idemo gore u Betel; ondje ?u na?initi žrtvenik Bogu, koji me uslišao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio." 4 Oni predaju Jakovu sve tu?e kumire što su ih imali i naušnice što su bile o njihovim ušima, pa ih Jakov zakopa pod hrast kod Šekema. 5 Kad su se zaputili, strah od Boga spopadne okolišna mjesta, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima. 6 Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk što je bio s njim. 7 Ondje sagradi žrtvenik i mjesto nazva El Betel, jer mu se ondje Bog objavio kad on bježaše pred svojim bratom Ezavom. 8 Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove "Tužni hrast". 9 Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi. 10 Bog mu re?e: "Ime ti je Jakov, ali se odsad ne?eš zvati Jakov nego ?e Izrael biti tvoje ime." Tako ga prozva Izraelom. 11 Onda mu Bog re?e: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni! Budi rodan i množi se! Od tebe pote?i ?e narod, mnoštvo naroda, i kraljevi iz tvog ?e iza?i krila. 12 Zemlju što je dadoh Abrahamu i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju ?u ovu dati." 13 A onda Bog ode od njega gore. 14 Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese žrtvu i izli ulja. 15 A mjesto gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel. Benjaminovo ro?enje i smrt Rahelina 16 Potom odu iz Betela. Još bijaše malo puta do Efrate, a Rahela se na?e pri poro?aju. Napali je teški trudovi. 17 Kad su joj poro?ajni bolovi bili najteži, re?e joj babica: "Ne boj se jer ti je i ovo sin!" 18 Kad se rastavljala s dušom - jer umiraše Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin. 19 Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem. 20 A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik - onaj što je na Rahelinu grobu do danas. Kratke bilješke o Jakovljevoj obitelji 21 Izrael krenu dalje te razape svoj šator s onu stranu Migdal-Edera. 22 Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben i legne s Bilhom, priležnicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest sinova. 23 S Leom: Rubena, koji je Jakovljev prvoro?enac, Šimuna, Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna; 24 s Rahelom: Josipa i Benjamina; 25 s Bilhom, Rahelinom sluškinjom: Dana i Naftalija; 26 sa Zilpom, sluškinjom Leinom: Gada i Ašera. To su Jakovljevi sinovi što su mu se rodili u Padan Aramu. 27 Jakov do?e k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to je Hebron - gdje su boravili Abraham i Izak kao pridošlice. 28 Kad je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije. 29k izdahne i umre, starac i godinama zasi?en, te bude pridružen svojim precima. Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov. Rodoslovlje Edomaca

36

16Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom. 2 Ezav je uzeo sebi žene od kanaanskih djevojaka: Adu, k?er Hetita Elona; Oholibamu, k?er Ane, unuku Sibeona Horijca; 3 i Basematu, k?er Jišmaelovu, sestru Nebajotovu. 4 Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi Reuela, 5 Oholibama rodi Jeuša, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi koji se rodiše u zemlji kanaanskoj. 6 Ezav uzme svoje žene, svoje sinove, svoje k?eri, svu ?eljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu što ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata Jakova. 7 Njihov se, naime, posjed jako uve?ao te nisu mogli ostati zajedno: kraj u kojem su boravili nije ih mogao izdržavati zbog njihova blaga. 8 Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru. 9 Ovo je, dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskom kraju Seiru. 10 Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove žene Ade; Reuel, sin Ezavove žene Basemate. 11 Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz. 12 Timna je bila ino?a Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodila Amaleka. To su potomci Ezavove žene Ade. 13 A ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza. Oni su bili sinovi Ezavove žene Basemate. 14 A ovo su opet sinovi Ezavove žene Oholibame, Anine k?eri, unuke Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeuša, Jalama i Koraha. 15 Ovo su rodovske glave Ezavovih potomaka. Potomci Ezavova prvoro?enca Elifaza: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz, 16 knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su rodovski glavari Elifazovi u zemlji edomskoj; to su potomci Adini. 17 A ovo su potomci Ezavova sina Reuela: knez Nahat, knez Zerah, knez Šama i knez Miza. To su rodovski glavari Reuelovi u zemlji edomskoj; to su potomci Ezavove žene Basemate. 18 A ovo su potomci Ezavove žene Oholibame: knez Jeuš, knez Jalam i knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove žene Oholibame, k?eri Anine. 19 To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi. 20 A ovo su sinovi Seira Horijca, žitelji one zemlje: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana, 21 Dišon, Eser i Dišan. To su koljenovi?i Horijci, sinovi Seirovi, u zemlji edomskoj. 22 Lotanovi sinovi bili su: Hori i Hemam; a sestra Lotanova bila je Timna. 23 Ovo su bili sinovi Šobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam. 24 Sinovi Sibeonovi bijahu Aja i Ana. Ana je onaj koji je našao vru?a vrela u pustari dok je ?uvao magarad svoga oca Sibeona. 25 Ovo su bila djeca Ane: sin Dišon i Anina k?i Oholibama. 26 Ovo su bili sinovi Dišonovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran. 27 Ovo su bili sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan. 28 A sinovi Dišanovi bili su: Uz i Aran. 29 Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez Šobal, knez Sibeon, knez Ana, 30 knez Dišon, knez Eser i knez Dišan. To su bili knezovi Horijaca, glavar za glavarom, u zemlji seirskoj. 31 Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego je zavladao kralj sinova Izraelovih. 32 Beorov sin Bela vladao je u Edomu; njegov se grad zvao Dinhaba. 33 Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zeraha iz Bosre. 34 Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hušam iz temanske zemlje. 35 Kad je umro Hušam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovu gradu bilo Avit. 36 Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke. 37 Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Šaul iz Rehobota na Rijeci. 38 Kad umrije Šaul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin. 39 Kad je umro Baal Hanan, Akborov sin, vladaše Hadad. Ime je njegovu gradu bilo Pai. Žena mu se zvala Mehetabela. Bila je k?i Matredova, iz Me Zahaba. 40 Ovo su imena Ezavovih knezova s njihovim nazivima po rodovima i smještaju: knez Timna, knez Alva, knez Jetet, 41 knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon, 42 knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar, 43z Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski, prema njihovim naseljima u zemlji koju su zaposjeli. To je Ezav, praotac Edomaca. 4. POVIJEST JOSIPA I NJEGOVE BRA?E Josip prodan u Egipat

37

17A Jakov se bijaše nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio kao pridošlica - u zemlji kanaanskoj. 2 Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladi?, u dobi od sedamnaest godina, Josip je ?uvao stada sa svojom bra?om, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima. 3 Izrael je volio Josipa više nego ijednog svoga sina jer je bio dijete njegove stara?ke dobi; i on mu napravi ki?enu haljinu. 4 Kako njegova bra?a opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu rije? progovoriti. 5 Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj bra?i, a oni ga zbog toga još više zamrze. 6 "Poslušajte", re?e im, "san što sam ga usnio! 7 Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu." 8 Njegova ga bra?a upitaše: "Kaniš li nad nama zakraljevati? Ho?eš li nam biti gospodar?" I još ga više zamrze zbog njegova pri?anja o snovima. 9 Usni on još jedan san te ga ispri?a svojoj bra?i: "Još sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda duboko mi se klanjahu!" 10 Kad je to ispri?ao svome ocu, ukori ga otac i re?e mu: "Što zna?i taj san što si ga usnuo? Zar ?emo do?i ja, tvoja majka i tvoja bra?a pa ti se do zemlje klanjati?" 11 I dok su bra?a od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac razmišljao o svemu. 12 Jednom njegova bra?a odu ?uvati o?eva stada blizu Šekema. 13 Izrael re?e Josipu: "Tvoja bra?a ?uvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem." 14 Potom ?e mu otac: "Hajde i vidi kako su ti bra?a i stoka pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u Šekem. 15 Neki ?ovjek na?e ga gdje luta poljem pa ga upita: "Što tražiš?" 16 "Tražim bra?u", odgovori. "Možeš li mi kazati gdje ?uvaju stada?" 18 Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, po?nu se dogovarati da ga ubiju. 19 I jedan drugom re?e: "Eno stiže onaj sanjar! 20 Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu ?atrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ?emo što ?e biti od njegovih snova!" 21 Ali kad je to ?uo Ruben, pokuša da ga izbavi iz njihovih šaka. I re?e: "Nemojmo oduzimati njegova života! 22 Ne prolijevajte krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u ?atrnju u pustari; ali ne dižite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih šaka i odvesti ocu. 23 Ali kad je Josip stigao bra?i, oni s Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu ki?enu što je bila na njemu; 24 pograbe ga i bace u ?atrnju. ?atrnja je bila prazna; nije bilo u njoj vode. 25 Potom sjednu da ru?aju. Kako podignu svoje o?i, opaze povorku Jišmaelaca gdje dolazi iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu da ih preprodaju u Egipat. 26 Tada re?e Juda svojoj bra?i: "Što ?emo posti?i ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo? 27 Hajde da ga prodamo Jišmaelcima; ali ne dižimo na nj ruke. TÓa on je naš brat, naše meso." Bra?a ga poslušaju. 28 Uto nai?u ljudi, midjanski trgovci. Bra?a izvuku Josipa iz ?atrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jišmaelcima, a oni Josipa dovedu u Egipat. 29 Kad se Ruben vratio k ?atrnji i vidio da Josipa nema u ?atrnji, razdere svoju odje?u. 30 A kad se vratio svojoj bra?i, povika: "Dje?aka nema! Kamo ?u ja sad?" 31 A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu zamo?e u krv. 32 Ki?enu haljinu otpreme ocu i poru?e: "Ovo smo našli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije." 33 Prepozna je on pa re?e: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla! Na komade je Josip rastrgan!" 34 I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokorni?ku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivaše svoga sina. 35 Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove k?eri nastojali utješiti, ali se on ne mogaše utješiti. Govorio je: "Ne, si?i ?u k svome sinu u Šeol tuguju?i!" Tako ga je oplakiva o njegov otac. 36idjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straže. Juda i Tamara

38

18Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje bra?e te okrenu nekom Adulamcu komu ime bijaše Hira. 2 Tu Juda zapazi k?er jednog Kanaanca - zvao se Šua - i njome se oženi. Pri?e njoj 3 te ona za?e i rodi sina, komu dade ime Er. 4 Opet ona za?e, rodi sina i dade mu ime Onan. 5 Još jednog sina rodi te mu nadjene ime Šela. Nalazila se u Kezibu kad je njega rodila. 6 Juda oženi svoga prvoro?enca Era djevojkom kojoj bijaše ime Tamara. 7 Ali Judin prvoro?enac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi. 8 Tada re?e Juda Onanu: "Pri?i k udovici svoga brata, izvrši prema njoj djeversku dužnost i tako o?uvaj lozu svome bratu!" 9 Ali Onan, znaju?i da se sjeme ne?e ra?unati kao njegovo, ispuštaše ga na zemlju kad god bi prišao bratovoj udovici, tako da ne dade potomstva svome bratu. 10 To što je ?inio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi. 11 Onda Juda re?e svojoj nevjesti Tamari: "Ostani kao udovica u domu svoga oca dok poodraste moj sin Šela." Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova bra?a. I tako Tamara ode da živi u o?evu domu. 12 Dugo vremena poslije toga umre Šuina k?i, Judina žena. Kad je prošlo vrijeme žalosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem Adulamcem Hirom, u Timnu da striže svoje ovce. 13 Obavijeste Tamaru: "Eno ti je svekar", rekoše joj, "na putu u Timnu da striže ovce." 14 Ona svu?e udovi?ko ruho, navu?e koprenu i zamota se pa sjede na ulazu u Enajim, što je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da je Šela odrastao, ali nju još ne udaše za nj. 15 Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila pokrila lice. 16 Svrati se on k njoj i re?e: "Daj da ti pri?em!" Nije znao da mu je nevjesta. A ona odgovori: "Što ?eš mi dati da u?eš k meni?" 17 "Spremit ?u ti jedno kozle od svoga stada", odgovori. "Treba da ostaviš jam?evinu dok ga ne pošalješ." 18 A on zapita: "Kakvu jam?evinu da ti ostavim?" Ona odgovori: "Svoj pe?atnjak o vrpci i štap što ti je u ruci." Dade joj jedno i drugo, a onda pri?e k njoj i ona po njem za?e. 19 Potom ona ustade i ode; skide sa sebe ko prenu i opet se odjenu u svoje udovi?ko ruho. 20 Uto Juda pošalje kozle po svom prijatelju Adulamcu da iskupi jam?evinu iz ruku žene, ali je nije mogao na?i. 21 Upita ljude u mjestu: "Gdje je bludnica što se nalazila uz put u Enajim?" Oni mu odgovore: "Ovdje nije nikad bilo bludnice." 22 Tako se on vrati k Judi pa re?e: "Nisam je mogao na?i. Osim toga, ljudi mi u mjestu rekoše da ondje nije nikad bilo bludnice." 23 Onda re?e Juda: "Da ne ostanemo za ruglo, neka ih drži! Slao sam joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi našao." 24 Otprilike poslije tri mjeseca donesoše vijest Judi: "Tvoja nevjesta Tamara odala se bludništvu; ?ak je u bludni?enju i za?ela." "Izvedite je", naredi Juda, "pa neka se spali!" 25 Dok su je izvodili, ona poru?i svekru: "Za?ela sam po ?ovjeku ?ije je ovo." Još doda: "Vidi ?iji je ovaj pe?atnjak o vrpci i ovaj štap!" 26 Juda ih prepozna pa re?e: "Ona je pravednija nego ja, koji joj nisam dao svoga sina Šelu." Ali više s njom nije imao posla. 27 Kad joj je došlo vrijeme da rodi, pokaže se da nosi blizance. 28 Dok je ra?ala, jedan od njih pruži ruku van. Nato babica priveže za njegovu ruku crven konac govore?i: "Ovaj je izišao prvi." 29 Ali baš tada on uvu?e ruku te izi?e njegov brat. A ona re?e: "Kakav li proder napravi!" Stoga mu nadjenu ime Peres. 30lije izi?e njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac. Njemu dadoše ime Zerah. Josipova kušnja

39

19Josipa dovedoše u Egipat. Tu ga od Jišmaelaca koji su ga onamo doveli kupi Egip?anin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik njegove tjelesne straže. 2 Jahve je bio s Josipom, zato je u svemu imao sre?u: Egip?anin ga uzme k sebi u ku?u. 3 Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da svemu što mu ruka poduzme Jahve daje uspjeh; 4 zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak. 5 I otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi Jahve dom Egip?aninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijaše na svemu što je imao - u ku?i i u polju. 6 I tako sve svoje prepusti brizi Josipovoj te se više ni za što nije brinuo, osim za jelo što je jeo. A Josip je bio mladi? stasit i nao?it. 7 Poslije nekog vremena žena njegova gospodara zagleda se u Josipa i re?e mu: "Legni sa mnom!" 8 On se oprije i re?e ženi svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar ne brine ni za što u ku?i; sve što ima meni je povjerio. 9 On u ovoj ku?i nema više vlasti negoli ja i ništa mi ne krati, osim tebe, jer si njegova žena. Pa kako bih ja mogao u?initi tako veliku opa?inu i sagriješiti protiv Boga!" 10 Iako je Josipa salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne; nije joj prilazio. 11 Jednog dana Josip u?e u ku?u na posao. Kako nikog od služin?adi nije bilo u ku?i, 12 ona ga uhvati za ogrta? i re?e: "Legni sa mnom!" Ali on ostavi svoj ogrta? u njezinoj ruci, otrže se i pobježe van. 13 Vidjevši ona da je u njezinoj ruci ostavio ogrta? i pobjegao van, 14 zovne svoje sluge te im re?e: "Gledajte! Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava. Taj k meni do?e da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula. 15 A ?im je ?uo kako vi?em, ostavi svoj ogrta? pokraj mene i pobježe van." 16 Uza se je držala njegov ogrta? dok mu je gospodar došao ku?i. 17 Onda i njemu kaza istu pri?u: "Onaj sluga Hebrejac koga si nam doveo do?e k meni da sa mnom ljubaka! 18 Ali ?im je ?uo kako vi?em, ostavi svoj og rta? pokraj mene i pobježe van." 19 Kad je njegov gospodar ?uo pripovijest svoje žene koja re?e: "Eto, tako sa mnom tvoj sluga", razgnjevi se. 20 Gospodar pograbi Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili zatvoreni kraljevi utamni?enici. I osta u tamnici. 21 Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on na?e milost u o?ima upravitelja tamnice. 22 Tako upravitelj tamnice preda u Josipove ruke sve utamni?enike koji su se nalazili u tamnici; i ondje se ništa nije radilo bez njega. 23u?i da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao ništa što je Josipu bilo povjereno: Jahve bijaše s njim, i što god bi poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom. Josip tuma?i sne faraonovih slugu

40

10Poslije toga peharnik se i pekar egipatskog kralja ogriješe o svoga gospodara, kralja egipatskog. 2 Faraon se razljuti na svoja dva dvoranina, glavnog peharnika i glavnog pekara, 3 te ih stavi u zatvor, u zgradu zapovjednika tjelesne straže - u istu tamnicu gdje je i Josip bio zatvoren. 4 Zapovjednik tjelesne straže odredi Josipa da ih poslužuje. Pošto su proveli u zatvoru neko vrijeme, 5 obojica njih - peharnik i pekar egipatskog kralja, utamni?enici - usnu san jedne te iste no?i. Svaki je usnuo svoj san; i svaki je san imao svoje zna?enje. 6 Kad je Josip ujutro došao k njima, opazi da su neraspoloženi. 7 Upita faraonove dvorane koji su bili s njim u zatvoru u zgradi njegova gospodara: "Zašto ste danas tako potišteni?" 8 Odgovore mu: "Sne smo usnuli, ali nikog nema da nam ih protuma?i." Josip im re?e: "Zar tuma?enje ne spada na Boga? Dajte, pri?ajte mi!" 9 Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san: "Sanjao sam da je preda mnom lozov trs. 10 Na trsu bile tri mladice. I tek što je propupao, procvjeta i na njegovim grozdovima sazru bobe. 11 Kako sam u ruci držao faraonov pehar, uzmem grož?a, istiještim ga u faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu ruku." 12 Josip mu re?e: "Ovo ti je zna?enje: tri mladice tri su dana. 13 Poslije tri dana faraon ?e te pomilovati i vratiti na tvoje mjesto; opet ?eš stavljati pehar faraonu u ruku, kao i prije, dok si mu bio peharnik. 14 Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio s tobom, pa mi u?ini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokušaj me izvesti iz ove ku?e. 15 Jer, zbilja, bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdje nisam ništa skrivio, a baciše me u tamnicu." 16 Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tuma?enje, re?e mu: "Usnuh da su mi na glavi tri bijele košare. 17 U najgornjoj bilo svakovrsna peciva što ga pekar pripravlja faraonu, ali su ptice jele iz košare povrh moje glave." 18 Josip odgovori: "Ovo je zna?enje: tri košare tri su dana. 19 Poslije tri dana faraon ?e uzdi?i tvoju glavu i o drvo te objesiti te ?e ptice jesti meso s tebe." 20 I zaista, tre?ega dana, kad je faraon priredio gozbu za sve svoje službenike - bio mu je ro?endan - iz sredine svojih službenika izlu?i glavnog peharnika i glavnog pekara. 21 Vrati glavnog peharnika u peharni?ku službu te je i dalje stavljao pehar u faraonovu ruku, 22 a glavnog pekara objesi, kako je Josip protuma?io. 23k se glavni peharnik nije sjetio Josipa - zaboravio je na nj. Faraonovi sni

41

11Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila. 2 Iz Nila izi?e sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po šašu. 3 Ali odmah poslije njih iz Nila izi?e sedam drugih krava, ružnih i mršavih, te stanu uz one krave na obali Nila. 4 Ružne i mršave krave požderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi. 5 Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova izraste na jednoj stabljici. 6 Ali, eto, poslije njih uzraste sedam klasova šturih, isto?njakom opaljenih. 7 Šturi klasovi proždru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i gle: bio je to san. 8 Ujutro faraon bijaše uznemiren u duši, pa pozva sve ?arobnjake i sve mudrace egipatske: ispri?a im faraon svoje sne, ali mu ih nitko nije mogao protuma?iti. 9 Onda progovori faraonov glavni peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust. 10 Jednom, kad se faraon razljutio na svoje službenike, mene i glavnog pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja. 11 Usnusmo san iste no?i, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugog zna?enja. 12 Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika straže. Ispri?asmo njemu svoje sne, a on nam ih protuma?i: kaza svakom zna?enje njegova sna. 13 Kako nam ih je protuma?io, tako nam se i dogodilo: mene vratiše na moje mjesto, a onoga objesiše." 14 Faraon odmah pošalje po Josipa; izvuku ga brže-bolje iz tamnice; ošišaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred faraona. 15 Onda faraon re?e Josipu: "Usnuo sam san, a nitko ga ne može protuma?iti. ?uo sam o tebi da možeš protuma?iti san ?im ga ?uješ." 16 "Ništa ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego ?e Bog dati pravi odgovor faraonu." 17 Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim na obali Nila. 18 I gle! Iz Nila izi?e sedam debelih i lijepih krava. Pasle su po šašu. 19 Poslije njih iza?e drugih sedam krava. Bile su mršave, vrlo ružne i koštunjave. Još nikad ne vidjeh onako ružnih krava u svoj zemlji egipatskoj! 20 I sedam mršavih i ružnih krava proždru prvih sedam debelih krav a. 21 Pa iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je što u trbuhu: bile su ružne kao i prije. Uto se probudim. 22 Zatim sam u snu vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih klasova. 23 Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgr?enih, šturih, isto?njakom opaljenih. 24 I šturi klasovi proždru sedam jedrih klasova. Kazao sam ovo i vra?arima, ali nema nikoga da mi razjasni." 25 Onda Josip re?e faraonu: "Faraonov je san samo jedan: Bog javlja faraonu što kani u?initi. 26 Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina. Tako je samo jedan san. 27 Sedam mršavih i ružnih krava poslije njih, a tako i sedam praznih, isto?njakom opaljenih klasova, ozna?uje sedam gladnih godina. 28 To je ono što sam ve? faraonu rekao: Bog objavljuje faraonu što kani u?initi. 29 Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj. 30 A poslije njih nastat ?e sedam gladnih godina, kada ?e se zaboraviti sve obilje u zemlji egipatskoj. 31 Kako glad bude harala zemljom, ne?e se ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja ?e do?i - jer ?e biti vrlo velika. 32 A što se faraonov san ponovio, zna?i da se Bog na to zaista odlu?io i da ?e to uskoro provesti. 33 Zato neka faraon izabere sposobna i mudra ?ovjeka te ga postavi nad zemljom egipatskom. 34 Nadalje, neka se faraon pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji ?e kÓupiti petinu sve žetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja. 35 Neka skupljaju od svakog žita za sedam dobrih godina što dolaze; neka s ovlaštenjem faraonovim sabiru žito za hranu i pohranjuju ga po gradovima. 36 Neka zalihe služe za hranu u zemlji za sedam godina gladi što ?e sna?i zemlju egipatsku, tako da za gladi zemlja ne propadne." Josip uzvišen 37 Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim službenicima. 38 Zato faraon re?e svojim službenicima: "Zar bismo mogli na?i drugoga kao što je on, ?ovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?" 39 A onda faraon re?e Josipu: "Otkako je sve to Bog tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao što si ti. 40 Ti ?eš biti upravitelj moga dvora: sav ?e se moj narod pokoravati tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja ?u biti ve?i od tebe. 41 Postavljam te, evo," re?e faraon Josipu, "nad svom zemljom egipatskom." 42 Poslije toga skine faraon sa svoje ruke pe?atni prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odje?om od najljepše tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac. 43 Vozio se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek! Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku. 44 Još faraon re?e Josipu: "Premda sam ja faraon, ne?e nitko di?i svoje ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj." 45 Faraon nazva Josipa "Safenat Paneah", a za ženu mu dade Asenatu, k?er Poti-Fere, sve?enika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji egipatskoj. 46 Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u službu faraona, kralja egipatskog. A otišavši Josip ispred faraona, putovao je po svoj zemlji egipatskoj. 47 Za sedam rodnih godina zemlja je ra?ala u obilju; 48 on je - u tih sedam godina što ih je egipatska zemlja uživala - kÓupio od razli?ite ljetine i hranu pohranjivao u gradove, smještaju?i u svakom gradu urod iz okolnih polja. 49 Tako Josip nagomila mnogo žita, kao pijeska u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijaše. Josipovi sinovi 50 Dok još ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina koje mu rodi Asenata, k?i Poti-Fere, sve?enika u Onu. 51 Prvoro?encu Josip nadjenu ime Manaše, "jer Bog je", re?e, "dao te sam zaboravio svoje teško?e i svoj o?inski dom." 52 Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", re?e, "u?inio rodnim u zemlji moje nevolje." 53 Sedam godina obilja koje je uživala zemlja egipatska do?e kraju, 54 a prima?e se sedam gladnih godina, kako je Josip prorekao. U svim zemljama bijaše glad, a u svoj zemlji egipatskoj bijaše kruha. 55 A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon re?e Egip?anima: "Idite k Josipu i što god vam rekne, ?inite!" 56 Kad se glad proširi po svoj zemlji, Josip rastvori skladišta te je Egip?ane opskrbljivao žitom, jer je glad postala žestoka i u zemlji egipatskoj. 57 je svijet išao u Egipat k Josipu da kupuje žita, jer je strašna glad vladala po svem svijetu. Josipova bra?a dolaze u Egipat

42

12Kad je Jakov ?uo da u Egiptu ima žita, re?e svojim sinovima: "Što tu zurite jedan u drugoga? 2 ?ujem da ima žita u Egiptu. Oti?ite dolje te nam ga odande nabavite da ostanemo na životu i ne pomremo." 3 Tako desetero Josipove bra?e si?e da nabavi žita iz Egipta. 4 Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne posla s ostalima. "Da ga ne bi zadesila kakva nesre?a", govorio je. 5 Me?u onima koji su išli nabavljati žito, jer u zemlji kanaanskoj vladaše glad, bijahu i sinovi Izraelovi. 6 Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio žito svemu svijetu. Do?u tako i Josipova bra?a i poklone mu se licem do zemlje. 7 Josip prepozna bra?u ?im ih ugleda, ali se prema njima vladao kao stranac i oštro im govorio. Zapita ih: "Odakle dolazite?" Odgovore: "Iz zemlje kanaanske došli smo da kupimo hrane." 8 Iako je Josip prepoznao svoju bra?u, oni njega nisu prepoznali. 9 Josip se sjeti snova što ih je o njima sanjao. I re?e im: "Vi ste uhode! Došli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje." 10 Oni mu odgovore: "Ne, gospodaru! Tvoje su sluge došle da nabave hrane. 11 Svi smo sinovi jednog oca; pošteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu bile uhode." 12 On ?e im opet: "Ne, nego ste došli da izvidite slaba mjesta ove zemlje." 13 Nato oni uzvrate: "Nas, tvojih slugu, bijaše dvanaestero bra?e - sinovi jednog oca, u zemlji kanaanskoj; najmla?i je sad s ocem, a jednoga više nema." 14 No Josip im dobaci: "Onako kako sam vam ve? rekao: vi ste uhode! 15 Ovako ?u vas iskušati: odavde, tako mi faraona, ne?ete izi?i ako vaš najmla?i brat ne do?e ovamo! 16 Pošaljite jednoga izme?u sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako ?u iskušati vaše rije?i i vidjeti je li u vas istina ili nije. Ina?e, tako mi faraona, vi ste uhode!" 17 Potom ih baci u zatvor na tri dana. 18 Tre?i im dan re?e Josip: "Izvršite to, i ostat ?ete na životu, jer sam ja ?ovjek bogobojazan. 19 Ako ste pošteni, neka jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite žito svojim izgladnjelim domovima. 20 Poslije toga dovedite mi svoga najmla?eg brata, tako da se obistine vaše rije?i te da ne izginete." Oni pristanu. 21 Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama! Stiže nas kazna zbog našega brata; gledali smo njegovu muku dok nas je molio za milost, ali ga nismo uslišali. Stoga nas je ova nevolja snašla." 22 Ruben im odvrati: "Zar vam nisam govorio: Ne ogrešujte se o mladi?a! Ali vi niste slušali. Sad se traži ra?un za njegovu krv." 23 Nisu znali da ih Josip razumije, jer su se s njim razgovarali preko tuma?a. 24 On se od njih udalji te zaplaka. Opet se vrati i razgovaraše s njima. Onda izdvoji Šimuna izme?u njih i naredi da bude svezan na njihove o?i. Povratak Jakovljevih sinova u Kanaan 25 Potom Josip zapovjedi da im vre?e napune žitom; da svakome njegov novac metnu u vre?u i da im daju poputninu. Tako im u?ine. 26 Tada oni natovare žito na svoje magarce i krenu odande. 27 Kad na preno?ištu jedan od njih otvori svoju vre?u da nahrani magarca, opazi svoj novac ozgo u vre?i. 28 "Moj je novac vra?en!" - povika bra?i. - "Evo ga u mojoj vre?i!" Zadrhta srce u njima. Zgledaše se, uplašeni, i rekoše: "Što nam ovo Bog uradi!" 29 Došavši k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kazaše mu sve što ih je snašlo. 30 "?ovjek koji je gospodar one zemlje", rekoše, "oštro nam je govorio i optužio nas kao uhode. 31 Pošteni smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode. 32 Bilo nas je dvanaestero bra?e, sinovi istog oca, ali jednoga više nema, dok se najmla?i sad nalazi s našim ocem u zemlji kanaanskoj. 35 Kako su praznili svoje vre?e, svaki na?e u vre?i svoju kesu. Opazivši to, zapadoše u strah - i oni i njihov otac. 36 "Mene vi ostavljate bez djece!" - re?e im njihov otac. - "Josipa je nestalo, Šimuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se to na me svaljuje!" 37 Onda Ruben re?e svome ocu: "Ubij moja dva sina ako ti ga ja natrag ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja ?u ti ga vratiti!" 38j sin ne?e s vama!" - uzvrati on. - "Njegov je pravi brat ve? mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu na koji ?ete po?i snašla nesre?a, u tuzi biste otpravili moju sijedu glavu dolje u Šeol." Drugi dolazak Jakovljevih sinova u Egipat

43

13Strašna glad pritisla zemlju. 2 Kad su pojeli hranu koju bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac re?e: "Idite opet i nabavite nam malo hrane." 4 Ako si, dakle, voljan s nama poslati našega brata, mi ?emo oti?i dolje i kupit ?emo ti žita. 6 "Zašto ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekavši onom ?ovjeku da imate još jednoga brata?" 8 Potom Juda re?e svome ocu Izraelu: "Pusti dje?aka sa mnom pa da se dignemo i krenemo; tako ?emo preživjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i naša djeca. 9 Ja za nj jam?im; mene drži odgovornim za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit ?u ti kriv svega vijeka. 10 TÓa da nismo toliko oklijevali, mogli smo se ve? i dvaput vratiti." 11 Njihov otac Izrael re?e im: "Kad je tako, neka bude, ali u?inite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje i ponesite na dar onom ?ovjeku: nešto balzama, nešto meda i mirodija, mirisne smole, pa lješnjaka i badema. 12 Sa sobom uzmite dvostruko novaca, jer treba vratiti novac koji ste našli u grlima svojih vre?a. Možda je ono bila zabuna. 13 Uzmite svoga brata pa se opet zaputite onom ?ovjeku. 14 Neka Bog Svemogu?i, El Šadaj, potakne onog ?ovjeka na milosr?e prema nama te vam pusti i drugoga brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem." 15 Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu Benjamina te si?u u Egipat i stupe pred Josipa. 16 Kad Josip ugleda s njima Benjamina, re?e upravitelju svoga ku?anstva: "Odvedi ljude u ku?u, zakolji jedno živin?e i pripremi, jer ?e ovi ljudi blagovati sa mnom o podne!" 17 ?ovjek u?ini kako je Josip rekao i povede ljude u Josipov dom. 18 Ljudi se pobojaše kad su bili povedeni u dom Josipov te rekoše: "Zbog novca koji se našao u našim vre?ama prvi put vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s našom magaradi uzmu za robove." 19 Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma te mu, na ulazu u ku?u, reknu: 20 "Oprosti, gospodaru! Mi smo i prije jednom dolazili da nabavimo hrane; 21 i kad smo stigli na preno?ište i otvorili svoje vre?e, a to novac svakoga od nas ozgo u njegovoj vre?i, naš novac, ista svota. Sad smo ga donijeli sa sobom. 22 A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane. Mi ne znamo tko nam je stavio novac u naše vre?e." 23 "Budite mirni", re?e im on. "Ne bojte se! Bog vaš i Bog vašega oca stavio je blago u vaše vre?e. Vaš je novac k meni stigao." Potom im izvede Šimuna. 24 ?ovjek zatim uvede ljude u Josipovu ku?u; dade im vode da operu noge, a njihovoj magaradi baci p§i?e. 25 Potom priprave oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su ?uli da ?e ondje ru?ati. 26 Kad je Josip došao u ku?u, dadu mu darove koje su sa sobom donijeli i do zemlje mu se poklone. 27 Upita ih on za zdravlje te ?e dalje: "A je li dobro vaš stari otac o kome ste mi govorili? Je li još dobra zdravlja?" 28 "Sluga tvoj, otac naš, dobro je i još je dobra zdravlja", odgovore i duboko se naklone iskazuju?i poštovanje. 29 Podigavši svoje o?i, Josip opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je li ovo vaš najmla?i brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi: "Bog ti bio milostiv, sine moj!" 30 Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zapla?e. U?e u jednu sobu i tu se isplaka. 31 Onda opere lice, ponovo se javi i, svladavaju?i se, naredi: "Poslužite ru?ak!" 32 Staviše njemu napose, njima napose, a napose opet Egip?anima koji su s njim jeli. Egip?ani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to Egip?anima bilo odvratno. 33 I kad posjedaše pred njim, najstariji prema starosti svojoj, a najmla?i prema mladost i svojoj, samo se zgledahu. 34are?ivaše on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijaše pet puta ve?i od svih ostalih. I pili su i gostili se s njim. Posljednja kušnja

44

14Onda Josip naredi upravitelju svoga ku?anstva: "Napuni vre?e ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi u grlo njegove vre?e. 2 A moj pehar - onaj od srebra - stavi u grlo vre?e najmla?ega, zajedno s njegovim novcem za žito." On u?ini kako mu je Josip naredio. 3 Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce. 6 Stigavši ih, ponovi im te rije?i. 7 Oni odgovore: "Zašto nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da u?ine takvo što! 8 ?ak i novac koji smo našli u svojim vre?ama donijeli smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti srebra ili zlata iz ku?e tvoga gospodara! 9 Onaj u koga se od tvojih slugu na?e, neka se usmrti, a mi drugi postat ?emo robovi tvome gospodaru." 10 "Premda je ono što predlažeš pravo", preuzme on, "ipak ?e samo onaj u koga se ukradeno prona?e biti moj rob, a ostali bit ?ete slobodni." 11 Brže spustiše vre?e na zemlju i svaki svoju otvori. 12 On je pretraživao, po?evši s najstarijim i završivši s najmla?im. Pehar se na?e u Benjaminovoj vre?i. 13 Nato oni razdru svoje haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad. 14 Kad su Juda i njegova bra?a ponovo stupili u Josipov dom, još je on bio ondje. Bace se preda nj na zemlju. 15 Onda im Josip re?e: "Kakvo je to djelo što ste ga u?inili? Zar ne znate da se ?ovjek kao što sam ja bavi proricanjem?" 16 Nato Juda odgovori: "Što bismo mogli re?i svome gospodaru? Što možemo kazati, ?ime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u koga se našao pehar." 17 "Daleko od mene da u?inim tako!" - odgovori. "Nego, onaj u koga se našao pehar bit ?e moj rob, a vi drugi po?ite mirno k svome ocu!" Judino posredovanje 18 Onda mu se Juda prima?e i re?e: "Gospodaru moj, molim te, dopusti sluzi svojem da rekne rije? ušima gospodara svojega i neka se tvoja srdžba ne razlijeva na tvog slugu. TÓa ti si ravan faraonu. 24 Kad smo se vratili tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rije?i moga gospodara. 28 Jedan je nestao, te sam zaklju?io: sigurno je rastrgan! Odonda ga više nisam vidio. 30 Ako sad do?em k tvome sluzi, ocu svome, a mladi? - ?iji je život tako povezan s njegovim - ne bude s nama, 31 on ?e svisnuti kad vidi da dje?aka nema s nama; tako ?e tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu tvoga sluge, oca našega, dolje u Šeol. 33 Zato, molim te, neka tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a dje?ak neka ide natrag s bra?om. 34, kako mogu k svome ocu ako dje?aka nema sa mnom! Ne bih mogao gledati jad što bi snašao moga oca." Josip se o?ituje bra?i

45

15Josip se više nije mogo svladavati pred onima koji su ga okruživali pa povika: "Neka svi odstupe!" Tako nitko nije ostao s Josipom kad se o?itovao svojoj bra?i. 2 Briznuo je u glasan pla?, da su ga i Egip?ani mogli ?uti. Doznalo se za to i na faraonovu dvoru. 3 "Ja sam Josip", re?e Josip svojoj bra?i. "Otac mi je, dakle, još na životu!" Ali mu bra?a nisu mogla odgovoriti, toliko se zapanjiše pred njim. 4 Onda ?e opet Josip svojoj bra?i: "Primaknite se k meni!" Kad su se primakli, nastavi: "Ja sam Josip, vaš brat; onaj koga ste prodali u Egipat. 5 Ali se nemojte uznemirivati i prekoravati što ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vama poslao da vas održi u životu. 6 Dvije su ve? godine što je glad došla na zemlju, a još pet godina ne?e biti ni oranja ni žetve u zemlji. 7 Zato me Bog poslao pred vama da vam se sa?uva ostatak na zemlji te da vam život spasi velikim izbavljenjem. 8 Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog; on me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem nad svom zemljom egipatskom. 10 Nastanit ?eš se u kraju Gošenu. Tako ?eš biti blizu mene: ti, tvoja djeca, tvoja unu?ad, tvoje ovce i goveda i sve što je tvoje. 12 Ta svojim o?ima možete vidjeti, kao što vidi i moj brat Benjamin, da vam to moja usta govore. 13 Pripovjedite ocu o mome visokom položaju u Egiptu i sve što ste vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!" 14 Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je i Benjamin obisnuvši mu oko vrata. 15 Izljubi zatim svu svoju bra?u, u naru?ju im se rasplaka. Poslije toga njegova bra?a za?u s njim u razgovor. Faraon doziva Izraela u Egipat 16 Glas se pro?uje u faraonovu dvoru: "Stigla Josipova bra?a!" Bilo je to drago faraonu i njegovim dvoranima. 21 Sinovi Izraelovi tako u?ine. Po faraonovoj zapovijedi Josip im dade kola i popudbinu. 22 Svakom od njih dade nove haljine, a Benjaminu dade tri stotine srebrnika i petore haljine. 23 Isto tako pošalje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih žitom, kruhom i namirnicama ocu za put. 24 Isprativši svoju bra?u na put, re?e im: "Nemojte se putem sva?ati!" 25 I tako oni odoše iz Egipta i stigoše u zemlju kanaansku, k svome ocu Jakovu. 26 Kad mu rekoše: "Josip je živ i ?ak vlada nad svom zemljom egipatskom!", njegovo se srce skameni jer im nije mogao vjerovati. 27 Ali kad mu ispripovjediše sve što im je Josip rekao i kad vidje kola što ih je Josip poslao da ga prevezu, duh njihova oca Jakova oživje. 28sta", re?e Izrael. "Sin moj Josip još je živ! Moram po?i i vidjeti ga prije nego umrem." Jakov odlazi u Egipat

46

16Tako Izrael krene na put sa svim što bijaše njegovo i stigne u Beer Šebu te prinese žrtvu Bogu svoga oca Izaka. 2 U no?nom vi?enju zovne Bog Izraela: "Jakove! Jakove!" On odgovori: "Evo me!" 3 "Ja sam Bog, Bog tvoga oca. Ne boj se si?i u Egipat, jer ?u ondje od tebe proizvesti velik narod. 4 Ja ?u si?i u Egipat s tobom i sam ?u te vratiti ovamo; a Josip ?e ti svojom rukom o?i zaklopiti." 5 I Jakov krene iz Beer Šebe. Sinovi Izraelovi postave svoga oca Jakova, svoju djecu i svoje žene u kola što ih je faraon poslao da ga prevezu. 6 Uzmu sa sobom svoje blago i dobra što ih bijahu stekli u zemlji kanaanskoj te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u Egipat. 7 Sa sobom je u Egipat poveo svoje sinove i unuke, svoje k?eri i k?eri svojih sinova, sve svoje potomstvo. 8 Ovo su imena Izraelaca - Jakova i njegovih potomaka - koji su stigli u Egipat: Jakovljev prvoro?enac Ruben. 9 Rubenovi sinovi: Henok, Falu, Hesron i Karmi. 10 Sinovi Šimunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Šaul, sin Kanaanke. 11 Sinovi Levijevi: Geršon, Kehat i Merari. 12 Sinovi Judini: Er, Onan, Šela, Peres i Zerah. Er i Onan umrli su u zemlji kanaanskoj. Peresovi sinovi bili su Hesron i Hamul. 13 Sinovi Jisakarovi: Tola, Fuva, Jašub i Šimron. 14 Sinovi Zebulunovi: Sered, Elon i Jahleel. 15 To su sinovi koje je Lea imala s Jakovom u Padan Aramu i još k?erka Dina. U svemu je, dakle, imao sinova i k?eri trideset i troje. 16 Sinovi Gadovi: Sifjon, Hagi, Šuni, Esbon, Eri, Arodi i Areli. 17 Sinovi Ašerovi: Jimna, Jišva, Jišvi, Berija i sestra im Serah. Sinovi Berijini: Heber i Malkiel. 18 To su bili potomci Zilpe, koju je Laban darovao svojoj k?eri Lei. Ona je tako rodila Jakovu šesnaest duša. 19 Sinovi Jakovljeve žene Rahele: Josip i Benjamin. 20 Josipu su se u egipatskoj zemlji rodili Manaše i Efrajim. Rodila mu ih je k?i onskog sve?enika Poti-Fere. 21 Sinovi Benjaminovi: Bela, Beker, Ašbel, Gera, Naaman, Ehi, Roš, Mupim, Hupim i Ard. 22 To su bili potomci Rahelini koje je rodila Jakovu - u svemu njih ?etrn aest. 23 Danov je sin Hušim. 24 Sinovi Naftalijevi: Jahseel, Guni, Jeser i Šilem. 25 To su bili potomci Bilhe, koju je Laban dao svojoj k?eri Raheli. Ona je Jakovu rodila sedam potomaka. 26 Tako je sve Jakovljeve ?eljadi što je od njega poteklo i u Egipat doselilo - ne uklju?uju?i žena Jakovljevih sinova - u svemu šezdeset i šest osoba. 27 I k tome dva sina Josipova što su mu se rodila u Egiptu. Prema tome, sve ?eljadi Jakovljeva doma što se naseli u Egiptu bijaše sedamdeset duša. 28 Izrael posla Judu naprijed k Josipu da se pred njim pojavi u Gošenu. Kad stignu u gošenski kraj, 29 Josip upregne svoja kola i zaputi se u Gošen - u susret svome ocu Izraelu. Stupivši preda nj, pade mu oko vrata i dugo je tako plakao. 30 Onda Izrael re?e Josipu: "Sada, pošto sam ro?enim o?ima vidio da si još živ, mogu umrijeti."

47

17Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: "Moj otac i moja bra?a stigoše sa svojim ovcama i govedima i sa svime što imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u gošenskom kraju." 2 I uzevši petoricu izme?u svoje bra?e, uvede ih faraonu. 3 Onda faraon zapita njegovu bra?u: "?ime se bavite?" Odgovore faraonu: "Tvoje su sluge sto?ari, baš kao što su bili naši preci. 4 Došli smo da potražimo kratak boravak u ovoj zemlji", rekoše faraonu, "jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju." 5 Faraon re?e Josipu: <6b>"Neka se, dakle, nastane u gošenskom kraju. A ako znaš da me?u njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga." <5b>Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoše u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to ?u, re?e Josipu: "Budu?i da su tvoj otac i tvoja bra?a došli k tebi, 6 egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju bra?u u najboljem kraju." 7 Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona. 8 A faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?" 9 Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutala?kog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca." 10 Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega. 11 Tako Josip nastani svoga oca i svoju bra?u davši im u vlasništvo najljepši kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio. 12 A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju bra?u i svu o?evu obitelj sve do najmanjega. 13 Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strašna glad: izmu?i ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku. 14 Josip pobra sav novac što se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za žito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor. 15 Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egip?ani do?u k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Zašto da pomremo pred tvojim o?ima? Novca više nema." 15 6) Josip odgovori: "Predajte svoju stoku pa ?u vam dati žita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo." 17 Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaše kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago. 18 Kad je ona godina prošla, do?u k njemu i druge godine te mu reknu: "Ne možemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su ve? ustupljena gospodaru; drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice. 19 Zašto da uništimo na tvoje o?i i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako ?emo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš!" 20 Tako Josip ste?e faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egip?anin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo, 21 a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem. 22 Jedino nije preuzeo sve?eni?kih imanja, jer je faraon davao sve?enicima odre?eni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja. 23 Onda Josip re?e svijetu: "Budu?i da sam danas za faraona prekupio i vas i vašu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju. 24 A kad bude pobiranje ljetine, faraonu ?ete davati jednu petinu, dok ?e ?etiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i za hranu vašoj djeci." 25 Oni odgovore: "Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi." 26 Tako Josip napravi za Egipat zemljišni zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino sve?eni?ka imanja nisu prešla faraonu. Jakovljeva posljednja želja 27 Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoži. 28 U zemlji egipatskoj poživje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva života iznosila sto ?etrdeset i sedam godina. 29 A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu re?e: "Ako mi želiš ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu! 30 Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!" "U?init ?u kako si rekao", odgovori. 31kuni mi se!" - re?e. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju. Jakov blagoslivlja Josipove sinove Efrajima i Manašea

48

18Poslije nekog vremena jave Josipu: "Eno ti je otac obolio." Nato on uzme sa sobom svoja dva sina, Manašea i Efrajima. 2 Kad Jakovu rekoše: "Evo ti je došao sin Josip", Izrael skupi svoje snage i sjede na postelju. 3 Re?e Jakov Josipu: "Bog Svemožni, El Šadaj, objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov mi dade, 5 Sad, oba tvoja sina što su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manaše neka budu moji kao i Ruben i Šimun! 6 A djeca što su ti se rodila poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom nasljedstvu neka se zovu po imenu svoje bra?e. 7 Kad sam se, naime, vra?ao iz Padana, na moju žalost, tvoja majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj udaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadašnji Betlehem." 8 Opazivši Izrael Josipove sinove, zapita: "Tko su ovi?" 9 Josip odgovori svome ocu: "Sinovi su to moji koje mi je Bog dao ovdje." "Dovedi mi ih da ih blagoslovim", re?e. 10 Izraelu o?i oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli. 11 Potom Izrael re?e Josipu: "Nisam o?ekivao da ?u još ikada vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi dade da vidim i tvoje potomke." 12 Josip ih tada skine s njegovih koljena i duboko se, sve do zemlje, nakloni. 13 Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manašea svojom ljevicom, Izraelu nadesno - te ih k njemu prima?e. 14 Ali Izrael ispruži svoju desnicu i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mla?i, a svoju ljevicu na glavu Manašeovu - tako je držao ruke unakrst - iako je Manaše bio prvoro?enac. 15 Tako je davao svoj blagoslov Josipu govore?i: "Bog, ?ijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas, 16 an?eo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blago slovi! Neka se ime moje i mojih pre?a Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnoštva se mnogobrojna po zemlji razmnožili!" 17 Kad je Josip vidio da je njegov otac položio desnicu na Efrajimovu glavu, njegovim se o?ima to u?ini krivo; zato posegne za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu Manašeovu. 18 "Ne tako, o?e moj," re?e Josip svome ocu, "jer ovo je prvoro?enac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!" 19 Ali njegov otac to odbije rekavši: "Znam ja, sine moj, znam; i od njega ?e postati narod i bit ?e velik. Ali njegov mla?i brat bit ?e ve?i od njega, a njegovo ?e potomstvo biti mnoštvo." 21 Poslije Izrael re?e Josipu: "Ja ?u, evo, naskoro umrijeti; no Bog ?e biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vaših otaca. 22ebi ostavljam Šekem, nešto više nego tvojoj bra?i, što sam ga svojim ma?em i lukom osvojio od Amorejaca." Jakovljeva oporuka

49

19Jakov zatim sazva svoje sinove te re?e: "Skupite se da vam kažem što ?e vas sna?i u kasnije vrijeme: 2 Okupite se, ?ujte, sinovi Jakovljevi, ?ujte oca svoga Izraela! 3 Ti Rubene, moj prvoro?en?e, snaga ti si moja, prvenac moje muškosti. Isti?eš, se ponosom, snagom se isti?eš, 4 no, poput vode nabujao, ne?eš više imati prvenstva, jer na ležaj oca svog se pope, moj tad oskvrnu krevet. 5 Šimun i Levi bra?a su prava! Ma?evi im oru?e nasilja. 6 Na njihova vije?anja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdžbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili. 7 Prokleta im srdžba, jer je prežestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit ?u ih po Jakovu, Izraelom raspršiti. 8 Judo! Tvoja bra?a slavit ?e te; svagda ti je šaka na šiji dušmana, sinci oca tvoga tebi ?e se klanjat. 9 Judo, lavi?u mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuške! Tko bi ga dražiti smio? 10 Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladala?ka od nogu njegovih udaljiti ne?e dok ne do?e onaj kome pripada - kome ?e se narodi pokoriti. 11 Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za ?okot. U vinu on kupa svoju odje?u svoju halju u krvi od grož?a. 12 O?i su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka. 13 Zebulun ?e stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit ?e brodarima, uz bok njegov Sidon ?e ležati. 14 Jisakar je koš?at magarac polegao me?u ogradama. 15 Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te le?a svoja pod teret podmetnu i na tlaku pristade. 16 Dan ?e narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo. 18 U spas tvoj se, Jahve, uzdam! 19 Gada ?e plja?kat razbojnici, plja?kom ?e im za petama biti. 20 U Ašera bit ?e hrane, poslastica za kraljeve. 21 Naftali je košuta lakonoga koja krasnu lanad mladi. 22 Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida. 23 Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, oplja?kali. 24 Ali luk mu ?vrst ostaje, mišice mu oja?ale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela, 25 Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaže, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba! 27 Benjamin je vuk grabežljivi, lovinu on jutrom jede, a nave?er plijen dijeli." 28 Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i to im je otac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih blagoslovio njegovim blagoslovom. Posljednje upute i smrt Jakovljeva 29 Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro ?u se pridružiti svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca, 30 u spilji što se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja. 31 Ondje je sahranjen Abraham i njegova žena Sara; sahranjeni su ondje Izak i njegova žena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu. 32 Polje i spilja na njemu kupljeni su od Hetita." 33 je Jakov tako naputio svoje sinove, povu?e noge natrag na postelju te izdahnu - pridruži se svojim precima. Jakovljev pogreb

50

10Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga. 2 Poslije toga Josip naredi lije?nicima koji su se nalazili u njegovoj službi da mu oca balzamiraju, i oni balzamiraše Izraela. 3 Trebalo je ?etrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset su ga dana Egip?ani oplakivali. 4 A kad je prošlo vrijeme oplakivanja, Josip re?e onima u dvoru faraonovu: "U?inite mi milost i prenesite faraonu ovo: 6 Faraon odgovori: "Oti?i gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo." 7 Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su pošli i svi faraonovi službenici - odli?nici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske zemlje; 8 sva Josipova obitelj, njegova bra?a i o?eva porodica. Jedino su u gošenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce i goveda. 9 S njim su išla i kola i konjanici: bila je to vrlo duga povorka. 10 Stigavši u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, održaše ondje veliko i sve?ano naricanje. Josip održa sedmodnevnu žalost za ocem. 11 Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje u Goren Haatadu, rekoše: "To ti je sve?ano naricanje Egip?ana!" Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana. 12 Jakovljevi sinovi u?ine kako im je naredio otac: 13 odnesu ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli kod Mamre, polju što ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za sahranjivanje. 14 Pošto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat - on, njegova bra?a i svi koji su s njim išli da mu oca pokopaju. Od smrti Jakovljeve do smrti Josipove 15 Kad su Josipova bra?a vidjela da im je otac umro, rekoše: "Što ako je Josip na nas ljut i pokuša uzvratiti nam za sve zlo koje smo mi njemu nanijeli?" 16 Stoga poru?e Josipu ovako: "Pred svoju smrt tvoj je otac naredio: 18 Tada sama njegova bra?a do?u k njemu, bace se preda nj te mu reknu: "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!" 19 Josip im odvrati: "Ne bojte se! TÓa zar sam ja namjesto Boga! 20 Osim toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da u?ini što se danas zbiva - da spasi život velikom narodu. 21 Zato se ne bojte! Ja ?u se brinuti za vas i za vašu djecu." Tako ih je smirio ljubeznim rije?ima. 22 Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i o?evim. Poživje Josip stotinu i deset godina. 23 Tako je Josip gledao Efrajimovu djecu do tre?eg koljena; a ra?ala se djeca i Makiru, Manašeovu sinu, na Josipovim koljenima. 24 Napokon re?e Josip svojoj bra?i: "Ja ?u, evo, naskoro umrijeti. Ali ?e se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju što ju je pod zakletvom obe?ao Abrahamu, Izaku i Jakovu." 25 Tada Josip zakune Izraelove sinove: "Bog ?e se vas doista sjetiti, i tada ponesite moje kosti odavde!"