Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Propovjednik

1

1Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu. 2 Ispraznost nad ispraznoš?u, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznoš?u, sve je ispraznost! 3 Kakva je korist ?ovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem? PRVI DIO Proslov 4 Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje. 5 Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi. 6 Vjetar puše na jug i okre?e se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vra?a se u novom vrtlogu. 7 Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vra?aju da ponovo po?nu svoj tok. 8 Sve je mu?no. Nitko ne može re?i da se o?i nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale. 9 Što je bilo, opet ?e biti, i što se ?inilo, opet ?e se ?initi, i nema ništa novo pod suncem. 10 Ima li išta o ?emu bi se moglo re?i: "Gle, ovo je novo!" Sve je ve? davno prije nas postojalo. 11 Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budu?nosti ne?e biti sje?anja na ono što ?e poslije do?i. 1. Salomonov život 12 Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu. 13 I trudih se da mudroš?u istražim i doku?im sve što biva pod nebom; o, kako mu?nu zada?u zadade Bog sinovima ljudskim. 14 Vidjeh sve što se ?ini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje! 15 Što je krivo, ne može se ispraviti; ?ega nema, izbrojiti se ne može. 16 Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam ve?u mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje." 17 Mudrost pomnjivo prou?ih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja. 18go mudrosti - mnogo jada; što više znanja, to više boli.

2

1Tad rekoh u srcu svom: "Daj da okušam užitak i vidim što naslada pruža" - ali gle: i to je ispraznost! 2 O smijehu rekoh: "Ludost je"; o užitku: "?emu valja?" 3 Odlu?ih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti; poželjeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usre?ava li ljude ono što pod nebesima ?ine za izbrojenih dana svojega života. 4 U?inih velika djela: sazidah sebi pala?e, zasadih vinograde; 5 uredih perivoje i vo?njake, nasadih u njima vo?ke svakojake. 6 Na?inih jezera da plodna sadišta natapam. 7 Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge doma?e, a tako i stada krupne i sitne stoke više no itko prije mene u Jeruzalemu. 8 Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjeva?e i pjeva?ice i svakoga raskošja ljudskog, sve škrinju na škrinji. 9 I postadoh tako velik, ve?i no bilo tko prije mene u Jeruzalemu; a nije me ni mudrost moja ostavila. 10 I što god su mi o?i poželjele, nisam im uskratio, niti branih srcu svojemu kakva veselja, ve? se srce moje veselilo svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu. 11 A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih do?em - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem. 12 Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti. Što, na priliku, ?ini kraljev nasljednik? Ono što je ve? u?injeno. 13 I spoznadoh da je b olja mudrost od ludosti, kao što je svjetlost bolja od tame. 14 Mudracu su o?i u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali tako?er znam da obojicu stiže ista kob. 15 Zato rekoh u sebi: "Kakva je sudbina lu?aku, takva je i meni. ?emu onda žudjeti za mudroš?u?" I rekoh u srcu: "I to je ispraznost!" 16 Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu ?e poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora umrijeti kao i bezumnik. 17 Omrznuh život, jer mi se u?ini mu?nim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja. 18 Zamrzih sve za što sam se pod suncem trudio i što sad ostavljam svome nasljedniku. 19 Tko zna ho?e li on biti mudar ili lud? Pa ipak on ?e biti gospodar sve moje muke u koju uložih sav svoj napor i mudrost pod suncem. I to je ispraznost. 20 I stao sam srcem o?ajavati zbog velikog napora kojim sam se trudio pod suncem. 21 Jer ?ovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uop?e trudio. I to je ispraznost i velika nevolja. 22 Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? 23 Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; ?ak ni no?u ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost. 24 Nema ?ovjeku druge sre?e ve? jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke. 25 Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu. 26rost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu je po volji, a grešniku name?e zada?u da sabira i skuplja za onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja. 2. Smrt

3

1Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. 2 Vrijeme ra?anja i vrijeme umiranja; vrijeme sa?enja i vrijeme ?upanja posa?enog. 3 Vrijeme ubijanja i vrijeme lije?enja; vrijeme rušenja i vrijeme gra?enja. 4 Vrijeme pla?a i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja. 5 Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje. 6 Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme ?uvanja i vrijeme odbacivanja. 7 Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja. 8 Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira. 9 Koja je posleniku korist od njegovih napora? 10 Razmišljam o mu?noj zada?i što je Bog zadade sinovima ljudskim. 11 Sve što on ?ini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio ?ovjeku uvid u vjekove, ?ovjek ne može doku?iti djela koja Boga ?ini od po?etka do kraja. 12 Znam da nije druge sre?e ?ovjeku osim da se veseli i ?ini dobro za svojega života. 13 I kad ?ovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar. 14 I znam da sve što Bog ?ini, ?ini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog ?ini tako da ga se boje. 15 Što biva, ve? bijaše, i što ?e biti, ve? je bilo; a Bog obnavlja što je prohujalo. 16 Još vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda i umjesto pravednika zlo?inac. 17 Zato rekoh u sebi: "Bog ?e suditi i pravedniku i zlo?incu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i ?in." 18 Još rekoh u sebi: "Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri." 19 Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i ?ovjek ni?im ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. 20 I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vra?aju. 21 Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji? 22?am da ?ovjeku druge sre?e nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudsk a sudbina. A tko ?e ga dovesti do toga da dozna što ?e biti poslije njega? 3. Zajedni?ki život

4

1Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se ?ine pod suncem, i gle, suze potla?enih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tla?iteljske ruke, a zaštitnika niotkuda. 2 Zato sretnima smatram mrtve koji su ve? pomrli; sretniji su od živih što još žive. 3 A od obojih je sretniji onaj koji još nije postao, koji nije vidio zlih djela što se ?ine pod suncem. 4 Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja ?ovjeku zavist njegova bližnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja. 5 Bezumnik prekriži ruke i izjeda sebe. 6 Bolja je puna šaka u miru nego obje pregršti mu?na rada i puste tlapnje. 7 I još jednu opazih ispraznost pod suncem: 8 ?ovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; o?i mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se mu?im i uskra?ujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga. 9 Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju pla?u za svoj trud. 10 Padne li jedan, drugi ?e ga podi?i; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne. 11 Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako ?e se samac zagrijati? 12 I ako tko udari na jednoga, dvojica ?e mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo. 13 Bolji je mladi? siromašan a mudar nego kralj star a lud, koji više ne zna za savjet. 14 Jer mladi? može izi?i iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu. 15 Opazih kako svi koji žive i hode pod suncem pristaju uz mladi?a, uz nastupnika koji ga naslijedi. 16 On stupa na ?elo bezbrojnih podanika i kasniji se naraštaji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja. 17 odlaziš u Božji dom, pazi na korake svoje. Pri?i da mogneš ?uti - žrtva je valjanija nego prinos lu?aka, jer oni i ne znaju da ?ine zlo.

5

1Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s rije?ima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje rije?i. 2 San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva rije?i. 3 Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispu ni svaki svoj zavjet. 4 Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta. 5 Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred an?elom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na rije? tvoju i uništi djelo tvojih ruku? 6 Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo rije?i - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga. 7 Ako vidiš gdje tla?e siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne ?udi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši. 8 Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu. 4. Novac 9 Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost. 10 Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga o?ima gleda? 11 Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati. 12 I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku. 13 Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa. 14 Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako ?e gol i oti?i kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese. 15 I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar mu?io. 16 Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi. 17 Ovo, stoga, zaklju?ujem: prava je sre?a ?ovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se mu?i pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosu?ena. 18 Pa ako je ?ovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga. 19 tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.

6

1I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem i teško tišti ljude. 2 Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i po?asti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tu?inac. To je ispraznost i grdna nevolja. 3 I velim: bolje je nedonoš?e od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba; 4 jer je nedonoš?e uzalud došlo i u tamu otišlo i ime mu je tamom pokriveno; 5 sunca ?ak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga. 6 Pa kad bi takav živio i dvije tisu?e godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto? 7 ?ovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti. 8 Jer po ?emu je mudrac bolji od lu?aka i što re?i o siromahu koji se umije držati pred ljudima? 9 Bolje je o?ima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja. 10 Što je ve? bilo, ime ima; i zna se što je ?ovjek; i on se ne može parbiti s ja?im od sebe. 11 Što više rije?i, to ve?a ispraznost svega, i koja je od toga korist ?ovjeku? 12 zna što je dobro ?ovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko ?e kazati ?ovjeku što ?e biti poslije njega pod suncem? DRUGI DIO Proslov

7

1Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan ro?enja. 3 Bolji je jad nego smijeh, jer pod žalosnim licem srce je radosno. 4 Srce je mudrih ljudi u ku?i žalosti, a srce bezumnih u ku?i veselja. 5 Bolje je poslušati ukor mudra ?ovjeka negoli slušati hvalospjev lu?aka. 6 Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh lu?aka, i to je ispraznost. 7 Jer smijeh od mudraca ?ini lu?aka i veselje kvari srce. 1. Uzvrat za ?ine 8 Bolji je svršetak stvari nego njezin po?etak i bolja je strpljivost od oholosti. 9 Ne nagli u srdžbu, jer srdžba po?iva u srcu lu?aka. 10 Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje. 11 Mudrost je dragocjena baština i probitak onima na koje sunce sja. 12 Jer kao što je novac zaštita, tako je i mudrost; a prednost je mudrosti u tome što izbavlja onoga tko je ima. 13 Pogledaj djela Božja; tko može ispraviti što je on iskrivio? 14 U sretan dan uživaj sre?u, a u zao dan razmišljaj: Bog je stvorio jedno kao i drugo - da ?ovjek ne otkrije ništa od svoje budu?nosti. 15 Svašta vidjeh u svojemu ništavnom životu: pravednik propada unato? svojoj pravednosti, a bezbožnik i dalje živi unato? svojoj bezbožnosti. 16 Ne budi prepravedan i ne budi premudar; zašto da se uništavaš? 17 Ne budi preopak i ne budi lud; zašto bi umro prije vremena? 18 Dobro je da držiš jedno, ali ni drugo ne puštaj iz ruke, jer tko se boji Boga, izbavlja se od svega. 19 Mudrost mudraca ve?u mo? daje gradu nego deset mogu?nika. 20 Na zemlji nema pravednika koji, ?ine?i dobro, ne bi nikad sagriješio. 21 I još jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; ?ut ?eš možda da te sluga tvoj proklinjao; 22 a zna tvoje srce kako si i ti ?esto druge proklinjao. 23 Sve sam to mudroš?u iskušao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedoku?iva. 24 Ono što jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da i prona?e? 25 I još jednom pokušah istražiti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opa?inu kao ludost, a ludost kao bezumlje. 26 Otkrih da ima nešto gor?e od smrti - žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmi?e joj, a grešnik je njezin sužanj. 27 Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik. 28 I još sam tražio, ali bez uspjeha. Na?oh ?ovjeka - jednog od tisu?u, a žene ne na?oh me?u svima nijedne. 29rih ovo: Bog stvori ?ovjeka jednostavnim, a on snuje nebrojene spletke.

8

1Tko je kao mudrac? Tko još umije tuma?iti stvari? Mudrost ?ovjeku razvedruje lice i mijenja njegov namršteni lik. 2 Zato velim: slušaj kraljevu zapovijed zbog Božje zakletve. 3 Ne nagli da je prekršiš: ne budi tvrdoglav kad razlog nije dobar, jer on ?ini kako mu odgovara. 4 Jer kraljeva je rije? najja?a, i tko ga smije pitati: "Što ?iniš?" 5 Tko se drži zapovijedi, ne poznaje nevolju, i mudrac zna za vrijeme i sud. 6 Jer postoji vrijeme i sud za sve, i ?ovjeka veoma tereti nedjelo njegovo 7 jer on ne zna što ?e biti; a tko mu može kazati kad ?e što biti? 8 Vjetar nitko ne može svladati, niti gospodariti nad danom smrtnim, niti ima odgode u ratu; niti opa?ina izbavlja onoga koji je ?ini. 9 Sve ovo vidjeh paze?i na sve što se ?ini pod suncem, kad ?ovjek vlada nad ?ovjekom na njegovu nesre?u. 10 Dalje vidjeh kako opake nose na groblje, i ljudi iz svetog mjesta izlaze da ih slave zbog toga što su tako ?inili. I to je ispraznost. 11 Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono ?initi zlo. 12 I grešnik koji ?ini zlo i sto puta, dugo živi. Ja ipak znam da ?e biti sretni oni koji se boje Boga jer ga se boje. 13 Ali opak ?ovjek ne?e biti sretan i ne?e produljivati svoje dane ni kao sjena jer se ne boji Boga. 14 Ali je na zemlji ispraznost te pravednike stiže sudbina opakih, a opake sudbina pravednika. Velim: i to je ispraznost. 15 Zato slavim veselje, jer nema ?ovjeku sre?e pod suncem nego u jelu, pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci za života koji mu Bog dade pod suncem. 2. Ljubav 16 Poslije svih napora da doku?im mudrost, pokušah spoznati što se radi na zemlji. Uistinu, ?ovjek ne nalazi spokojstva ni danju ni no?u. 17matram cjelokupno djelo Božje: i odista - nitko ne može doku?iti ono što se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se ?ovjek trudio da otkrije, nikad ne može otkriti. Pa ni mudrac to ne može otkriti, iako misli da zna.

9

1Razmišljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, sa djelima svojim, u Božjoj ruci; i ?ovjek ne razumije ni ljubavi ni mržnje, i njemu su obje ispraznost. 2 Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, ?istomu i ne?istomu, onomu koji žrtvuje kao i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i grešniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve. 3 Najgore je od svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se pridružuju mrtvima. 4 Jer onaj tko je me?u živima, ima nade: i živ pas više vrijedi nego mrtav lav. 5 Živi barem znaju da ?e umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. 6 Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mržnje, i zavisti, i više nemaju udjela ni u ?em što biva pod suncem. 7 Zato s radoš?u jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se Bogu ve? prije svidjelo tvoje djelo. 9 Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem. 10 I što god nakaniš u?initi, u?ini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš. 3. Slu?aj 11 Osim toga, vidjeh pod suncem: ne dobivaju trku hitri, ni boj hrabri; nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni milosti za u?ene, jer vrijeme i kob sve ih dostiže. 12 ?ovjek ne zna svoga ?asa: kao ribe ulovljene u podmukloj mreži, i kao ptice u zamku uhva?ene, tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada. 13 Još vidjeh pod suncem i ovu "mudrost" koja mi se u?ini velikom: 14 Bi jedan malen grad i u njem malo ljudi, a na nj udari velik kralj, opkoli ga i podiže oko njega velike opsadne tornjeve. 15 Ali se u njemu na?e ?ovjek siromah mudar koji spasi grad svojom mudroš?u, a poslije se nitko nije sje?ao toga ?ovjeka. 16 Ipak ja velim: bolja je mudrost nego jakost, ali se ne cijeni mudrost siromaha i ne slušaju njegove rije?i. 17 Blage se rije?i mudraca bolje ?uju nego vika zapovjednika nad lu?acima. 18rost više vrijedi nego bojno oružje, ali jedan jedini grešnik pokvari mnogo dobra.

10

10Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti ja?e je od mudrosti i ?asti. 2 Mudrac kro?i pravim putem, a lu?ak krivim. 3 Dovoljno je da lu?ak po?e putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud. 4 Ako se na te digne vladao?ev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer blagost spre?ava velike grijehe. 5 Ima zlo što ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od vladaoca: 6 ludost se podiže na najviša mjesta, a veliki zauzimaju niske položaje. 7 Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pješice kao sluge. 8 Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruši zid, ujeda ga zmija. 9 Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, može nastradati. 10 Kad zatupi željezo i oštrica mu nije nabrušena, tada treba više snage; a nagrada mudrosti je uspjeh. 11 Ako zmija ujede prije ?aranja, ništa onda op?aratelj ne koristi. 12 Pune su miline rije?i iz usta mudraca, a bezumnika upropaš?uju njegove usne. 13 On po?inje svoje besjede ludoš?u i svršava ih potpunim bezumljem. 14 Lu?ak previše govori: ?ovjek ne poznaje budu?nost, i tko mu može kazati što ?e poslije nj ega biti? 15 Lu?ake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne može u grad. 16 Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se ve? ujutro goste. 17 Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju. 18 S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokišnjava ku?a. 19 Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava život, a novci pribavljaju sve. 20u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj ložnici ne kuni bogataša, jer ?e ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati.

11

11Baci kruh svoj na vodu i na?i ?eš ga poslije mnogo vremena. 2 Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne znaš kakvo ?e zlo zadesiti zemlju. 3 Kad se oblaci napune kišom, prosiplju je na zemlju, a padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje i ostaje. 4 Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne žanje. 5 Kao što ne znaš koji je put vjetru ni kako postaju kosti u utrobi trudne žene, tako ne znaš ni djela Boga koji sve tvori. 7 Ljupka je svjetlost i ugodno je o?ima vidjeti sunce. 8 Ali ako ?ovjek živi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da ?e tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je sve što ?e do?i. 9 Zato se raduj, mladi?u, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenaštva; idi putovima svoga srca i slijedi želje svojih o?iju; ali znaj da ?e ti za sve to suditi Bog. 10oni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa.

12

12I sje?aj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego do?u zli dani i prispiju godine kad ?eš re?i: "Ne mile mi se." 2 Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiše. 3 U dan kad zadrhte ?uvari ku?e i pognu se junaci, i dosa?uju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore; 4 kad se zatvore uli?na vrata, oslabi šum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme. 5 Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne ska?e više, i koprov plot puca, jer ?ovjek ide u svoj vje?ni dom! A narika?e ve? se kre?u ulicama. 6 Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vr? na izvoru i slomi to?ak na bunaru; 7 i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao. 8 Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je ispraznost. Zaglavak 9 A osim toga što je sam Propovjednik bio mudar, on je i narod u?io mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo mudrih izreka. 10 Ujedno se Propovjednik trudio prona?i prikladne rije?i i izravno izraziti istinu. 11 Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci: pastir se njima služi na dobro svojega stada. 12 I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda potrebno da se napiše knjiga i da mnogo u?enje umara tijelo. 13 ?ujmo svemu završnu rije?: "Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer - to je sav ?ovjek."