Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Knjiga o sucima UVOD 1. KRATKA POVIJEST NASELJENJA U KANAAN Naseljenje Jude, Šimuna, Kaleba i Kenijaca

1

1Poslije smrti Jošuine upitaše Izraelci Jahvu: "Tko ?e od nas prvi po?i na Kanaance da se protiv njih bori?" 2 A Jahve odgovori: "Neka Juda prvi po?e; u njegove ruke stavljam zemlju." 3 Tada Juda re?e svome bratu Šimunu: "Po?i sa mnom u zemlju koja mi je dosu?ena u baštinu; borit ?emo se protiv Kanaanaca, a potom ?u se ja uza te boriti na tvojoj zemlji." I Šimun ode s njim. 4 Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Perižane te pobiše u Bezeku deset tisu?a ljudi. 5 U Bezeku zatekoše Adoni-Sedeka, udariše na nj i poraziše Kanaance i Perižane. 6 Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i odsjekli mu palce na rukama i nogama. 7 Tada re?e Adoni-Sedek: "Sedamdeset kraljeva odsje?enih palaca na rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam ?inio, tako mi Bog vra?a." Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro. 8 Zatim Judini sinovi udariše na Jeruzalem, osvojiše ga, posjekoše ma?em žitelje i spališe grad. 9 Poslije toga krenuše Judini sinovi da se bore protiv Kanaanaca koji su živjeli u Gorju, Negebu i u Šefeli. 10 Onda Juda ode na Kanaance koji su živjeli u Hebronu - Hebronu bijaše neko? ime Kirjat Arba - i ondje potu?e Šešaja, Ahimana i Talmaja. 11 Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se neko? zvao Kirjat Sefer. 12 Tada re?e Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat ?u mu svoju k?er Aksu za ženu." 13 Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mla?eg brata Kalebova, i Kaleb mu dade svoju k?er Aksu za ženu. 14 Kad je prišla mužu, on je nagovori da u svoga oca ište polje. Si?e ona s magarca, a Kaleb je upita: "Što ho?eš?" 15 Ona mu odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi onda i koji izvor vode." I Kaleb joj dade Gornje i Donje izvore. 16 Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odoše iz Palmova grada s Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu od Arada. Tu se nastaniše me?u Amale?anima. 17 Potom ode Juda s bratom Šimunom i pobiše Kanaance koji su živjeli u Sefatu i grad izru?iše "heremu", prokletstvu. Zbog toga se grad prozva Horma. 18 Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim podru?jem, ni Aškelona s njegovim podru?jem, ni Ekrona s njegovim podru?jem. 19 Jahve bijaše s njim te on osvoji gorje, ali ne mogaše potjerati onih u nizini jer imahu željezna kola. 20 Kao što bijaše odredio Mojsije, dadoše Hebron Kalebu, koji iz njega otjera tri sina Anakova. 21 A Benjaminovi sinovi ne uspješe otjerati Jebusejaca koji su živjeli u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostadoše u Jeruzalemu s Benjaminovim sinovima do dana današnjega. Naseljenje Josipova doma 22 Krenu i pleme Josipovo na Betel i Jahve bijaše s njima. 23 I pleme Josipovo uze izvi?ati Betel. Grad se neko? zvao Luz. 24 Uhode opaziše ?ovjeka gdje izlazi iz grada i rekoše mu: "Pokaži nam kuda se može u grad, pa ?emo ti biti milostivi." 25 On im pokaza kuda mogu u grad. I sve u gradu isjekoše ma?em, a onoga ?ovjeka sa svom njegovom obitelji pustiše da ode. 26 ?ovjek je otišao u zemlju Hetita i ondje sagradio grad i prozvao ga Luz. Tako se zove još i danas. Naseljenje sjevernih plemena i Edomaca 27 Manaše nije osvojio Bet-Šeana i njegovih sela ni Tanaka i njegovih sela. Nije potjerao ni stanovnika iz Dora i njegovih sela, ni stanovnika Jibleama i njegovih sela, ni stanovnika Megida i njegovih sela. Tako su Kanaanci ostali i živjeli u toj zemlji. 28 Kad je Izrael oja?ao, nametnuo je Kanaancima tlaku, ali ih nije mogao otjerati. 29 Ni Efrajim nije otjerao Kanaanaca koji su živjeli u Gezeru, tako te su Kanaanci tu živjeli me?u njima. 30 Zebulun nije otjerao stanovnika Kitrona ni stanovnika Nahalola. Tako su Kanaanci ostali usred Zebulunovih sinova, ali im bijaše nametnuta tlaka. 31 Ni Ašer nije otjerao stanovnika Akona, ni stanovnika Sidona, ni onih iz Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba. 32 Ašerovci su ostali tako me?u Kanaancima, stanovnicima te zemlje, jer ih nisu otjerali. 33 Naftali nije otjerao stanovnika Bet-Šemeša i Bet-Anata, nego je živio me?u Kanaancima koji su nastavali tu zemlju, ali je stanovnicima Bet-Šemeša i Bet-Anata nametnuta tlaka. 34 Amorejci su potisnuli Danove sinove u goru i nisu ih puštali da si?u u ravnicu. 35 Amorejci su se zadržali u Har-Heresu, Ajalonu i Šaalbimu, ali kad je ruka Josipova doma oja?ala, bila im je nametnuta tlaka. 36ru?je Edomaca pruža se od Akrabimskog uspona do Stijene pa naviše. An?eo Jahvin naviješta Izraelu nevolje 3 Zato vam kažem: ne?u ih odagnati pred vama. Nego, oni ?e vas tla?iti i bogovi njihovi bit ?e vam zamkom." 4 Kad An?eo Jahvin izre?e te rije?i svim Izraelcima, narod zakuka i zaplaka. 5 I tako prozvaše ono mjesto Bokim i ondje prinesoše žrtve Jahvi. 2. OP?A RAZMATRANJA O RAZDOBLJU SUDACA Kraj Jošuina života 6 Tada Jošua otpusti narod i razi?oše se Izraelci svaki na svoju baštinu da zaposjednu zemlju. 7 Narod je služio Jahvi svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koje su nadživjele Jošuu i vidjele sva velika djela što ih je Jahve u?inio Izraelu. 8 Jošua, sin Nunov, sluga Jahvin, umrije u dobi od sto deset godina. 9 Sahraniše ga u kraju što ga je baštinio u Timnat Heresu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaaša. 10 A kada se sav onaj naraštaj pridružio svojim ocima, naslijedi ga drugi naraštaj koji nije mario za Jahvu ni za djela što ih je u?inio Izraelu. Otpadništvo i kazna slijede?ih naraštaja 11 Tada su sinovi Izraelovi po?eli ?initi ono što Jahvi nije po volji i služili su baalima. 12 Ostaviše Jahvu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, i po?oše za drugim bogovima izme?u bogova okolnih naroda. Klanjahu im se, razgnjeviše Jahvu. 13 Otpali su od Jahve da bi služili Baalu i Aštarti. 14 Zato Jahve izli gnjev svoj na Izraela: prepusti ih plja?kašima da ih plijene, izru?i ih neprijateljima uokolo, tako te se ne mogoše oduprijeti. 15 Što bi god po?eli, ruka se Jahvina okretala protiv njih na njihovu nesre?u, kao što im je Jahve rekao i kao što im se zakleo. I tako zapadoše u veliku nevolju. 3. SUCI Nema trajnog obra?enja 16 Tada im Jahve stade podizati suce da ih izbavljaju iz ruku onih koji su ih plja?kali. 17 Ali oni ni svojih sudaca nisu slušali, nego se iznevjeriše s drugim bogovima te im se klanjahu. Brzo su zašli s puta kojim su išli oci njihovi slušaju?i Jahvine zapovijedi; oni nisu ?inili tako. 18 Kada im je podizao suce, Jahve bijaše sa svakim sucem te ih izbavljaše iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka su?eva, jer se sažalilo Jahvi koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih ugnjetavali. 19 A kada bi sudac umro, oni bi opet zapadali u ve?u pokvarenost nego njihovi oci. Išli su za drugim bogovima, služili im i klanjali im se, ne odustaju?i od svojih opakih djela i postupaka. Razlozi s kojih ostadoše strani narodi 20 Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i re?e: "Kad je taj narod pogazio Savez kojim sam obvezao njihove o?eve i nije poslušao glasa moga, 21 ni ja odsad ne?u pred njim potjerati ni jednoga izme?u naroda što ih je Jošua po svojoj smrti ostavio", 22 da bi njima stavio na kušnju Izraela: ho?e li se ili ne?e držati Jahvinih putova kao što ih se držahu oci njihovi. 23o Jahve bijaše ostavio te narode i nije ih odmah izagnao ni predao Jošui u ruke. Narodi koji su se održali

3

1Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima iskušavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiše ratova kanaanskih. 2 Bijaše to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da nau?e vještinu ratovanja - barem oni koji nisu iskusili prijašnjih ratova: 3 ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci koji su živjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat. 4 Oni su poslužili da se iskuša Izrael: da bi se vidjelo ho?e li se držati zapovijedi što ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima. 5 Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca; 6 ženili se njihovim k?erima i davali svoje k?eri njihovim sinovima i služili njihovim bogovima. POVIJEST SUDACA 1. OTNIEL 7 I ?inili su Izraelci ono što Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su Jahvu, svoga Boga, da bi služili baalima i aštartama. 8 Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju edomskom; i služiše Kušanu Rišatajimu osam godina. 9 Tad Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja, Otniela, sina Kenaza, mla?ega brata Kalebova, da ih oslobodi. 10 Duh Jahvin si?e na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kušana Rišatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kušana Rišatajima. 11 Zemlja je otad bila u miru ?etrdeset godina. 2. EHUD Poslije smrti Otniela, sina Kenazova, 12 Izraelci su po?eli opet ?initi što je zlo u o?ima Jahvinim. Zato Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, mo? nad Izraelom, jer su ?inili što je zlo pred Jahvom. 13 Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, po?e na Izraela, potu?e ga i osvoji Palmov grad. 14 Izraelci su služili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina. 15 Tada Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja - Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, ?ovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom. 16 A Ehud na?ini sebi bodež sa dvije oštrice, lakat dug, i pripasa ga pod haljine uz desno bedro. 17 I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bijaše vrlo debeo. 18 Predavši danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak. 19 Ali kada je došao do idola u blizini Gilgala, vrati se i re?e: "Imam ti, kralju, re?i jednu tajnu!" Kralj mu odvrati: "Tiho!" I svi koji su uza nj bili iza?u. 20 Ehud u?e. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam. Ehud mu re?e: "Imam, kralju, za tebe rije? od Boga!" On odmah usta s prijestolja. 21 Tad Ehud lijevom rukom trgnu bodež s desnog bedra i satjera mu ga u trbuh. 22 Za oštricom u?e sav držak i salo se sklopi za oštricom, jer Ehud nije mogao izvu?i oštricu iz trbuha. Ne?ist je izlazila odande. 23 Ehud je otišao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornje sobe i zaklju?ao ih. 24 Kada je on otišao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vrata gornje sobe bijahu zaklju?ana, rekoše: "Bit ?e da je otišao na stranu, u klijet do hladovite sobe." 25 ?ekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornje sobe. Naposljetku uzeše klju? i otvoriše: gospodar im ležao na tlu, mrtav. 26 Dok su oni ?ekali, Ehud je pobjegao, prošao ve? idole i sklonio se u Seiru. 27 ?im do?e u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori; i si?oše Izraelci s njim s gore, a on im stajaše na ?elu. 28 I re?e im: "Po?ite za mnom! Jahve vam je u ruke predao Moapce, vaše neprijatelje." Oni krenuše za njim, zatvoriše Moapcima put preko gazova Jordana i ne dadoše nikome prijeko. 29 Pobili su u to vrijeme oko deset tisu?a Moabaca, sve kršnih i hrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao. 30 Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bijaše mirna osamdeset godina. 3. ŠAMGAR 31lije njega bijaše Šamgar, sin Anatov. On je pobio šest stotina Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio Izraela. 4. DEBORA I BARAK Izrael pod jarmom Kanaanaca

4

1Poslije smrti Ehudove Izraelci su opet stali ?initi što Jahvi nije po volji 2 i Jahve ih predade u ruke Jabinu, kanaanskom kralju koji je vladao u Hasoru. Vojskovo?a vojsci njegovoj bijaše Sisera, koji je živio u Harošetu Poganskom. 3 Tad Izraelci zavapiše Jahvi. Jer Jabin imaše devet stotina željeznih bojnih kola i teško je tla?io Izraelce dvadeset godina. Debora 4 U to vrijeme Izraelu je sudila proro?ica Debora, žena Lapidotova. 5 Živjela je pod Deborinom palmom izme?u Rame i Betela u Efrajimovoj gori i k njoj su dolazili Izraelci da presu?uje u njihovim sporovima. 8 Barak joj odgovori: "Ako ti po?eš sa mnom, i?i ?u; ako li ne po?eš sa mnom, ne idem." 9 "Idem s tobom", re?e mu ona, "ali na putu kojim ?eš po?i slava ne?e tebi pripasti jer ?e Jahve ženi predati u ruke Siseru." Tada Debora ustane i po?e s Barakom u Kedeš. 10 Onamo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. Deset tisu?a ljudi po?e za njim, a išla je s njim i Debora. Heber Kenijac 11 Heber Kenijac bijaše se odvojio od Kajina, jednoga od sinova Hababa, tasta Mojsijeva; razapeo je svoj šator kod Hrasta u Saananimu, nedaleko od Kedeša. Siserin poraz 12 Javiše Siseri da je Barak, sin Abinoamov, izašao na goru Tabor. 13 Nato Sisera sabra sva svoja kola, devet stotina željeznih kola, i sve ljude koje je doveo od Harošeta Poganskog do Kišonskog potoka. 14 Debora re?e Baraku: "Ustani, evo dana kada ?e Jahve predati Siseru u tvoje ruke! Sam Jahve ide pred tobom!" I Barak si?e s gore Tabora sa deset tisu?a ljudi za sobom. 15 Jahve zastraši Siseru, sva njegova kola i ?itavu njegovu vojsku, koja naže u bijeg pred ma?em Barakovim. Sisera si?e sa svojih kola i pobježe pješice. 16 Barak je gonio kola i vojsku sve do Harošeta Poganskog. Sva je Siserina vojska pala od oštrog ma?a i nijedan ?ovjek nije umakao. Siserina smrt 17 Sisera je dotle bježao pješice prema šatoru Jaele, žene Hebera Kenijca, jer izme?u Jabina, kralja hasorskog, i ku?e Hebera Kenijca bijaše mir. 18 Jaela izi?e Siseri u susret i re?e mu: "Zaustavi se, gospodaru, svrati se k meni. Ne boj se ni?ega!" On svrati k njoj pod šator, a ona ga pokri pokriva?em. 19 On joj re?e: "Daj mi malo vode jer sam žedan." Ona otvori mijeh s mlijekom, napoji ga i opet ga pokri. 21 A Jaela, žena Heberova, uze šatorski klin i ?eki? u ruke, tiho mu se približi i zabi mu klin kroza sljepoo?ice tako da se zario u zemlju. On od iscrpljenosti bijaše tvrdo zaspao i tako umrije. 22 I gle, do?e Barak progone?i Siseru. Jaela izi?e preda nj i re?e mu: "Do?i da ti pokažem ?ovjeka koga tražiš." On u?e k njoj, i gle - Sisera ležaše mrtav, s klinom u sljepoo?ici. Izbavljenje Izraela 23 Tako je Bog u onaj dan ponizio Jabina, kralja kanaanskog, pred Izraelcima. 24a Izraelaca postajaše sve teža Jabinu, kralju kanaanskom, dok ga nije napokon zatrla. Pjesma Debore i Baraka

5

1Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaše ovu pjesmu: 2 Ratoborno rasuše kose borci izraelski i dragovoljno krenu narod: blagoslivljajte Jahvu! 3 ?ujte, o kraljevi! Poslušajte, knezovi! Jahvi ja pjesmu pjevam, Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim. 4 Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjedni?ki kad si kro?io iz polja edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom daždjeli. 5 Brda se tresla pred tobom, o Jahve, Jahve, Bože Izraelov! 6 U dane Šamgara, sina Anatova, u dane Jaele opustješe putovi; i oni koji su putovali, obilažahu naokolo. 7 Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne ustadoh kao majka Izraelu. 8 Tu?e bogove sebi izabraše, i zato im rat stade pred vrata. Za pet gradova ne bi nijednog štita! Nijednog kralja za ?etrdeset tisu?a u Izraelu! 9 Srce moje kuca za vo?e izraelske, za narod što dragovoljno u boj kre?e! Blagoslivljajte Jahvu! 10 Vi koji na bijelim jašete magaricama, na sagovima sjede?i, i vi koji hodite putovima, pjevajte, 11 uz povike razdraganih pastira kod pojila. Neka se slave dobro?instva Jahvina i vladavina njegova Izraelom! I narod Jahvin si?e na vrata. 12 Probudi se, Deboro, ustani! Ustani, pjesmu zapjevaj! Hrabro! Ustani, Bara?e, vodi u roblje porobljiva?e svoje, sine Abinoamov! 13 Tad si?e na vrata Izrael, narod Jahvin pohrli juna?ki. 14 Iz Efrajima potekoše u dolinu, za njima stiže me?u ?ete tvoje Benjamin. Iz Makira stupaju glavari, iz Zebuluna oni što nose štap zapovjedni?ki. 15 Knezovi Jisakarovi s Deborom bjehu, a Naftali po?e s Barakom, pohrli da ga stigne u dolini. Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju. 16 Zašto si ostao u torovima da slušaš sred stada svirku frule? Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju. 17 Gilead osta s onu stranu Jordana. A zašto je Dan na stranim la?ama? Zašto na obali mora Ašer sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima? 18 Zebulun je narod što prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima. 21 Sve otplavi potok Kišon, potok Kišon pradavni. Gazi ?vrsto, moja dušo! 22 Topot silan odjekuje: jure borci na konjima! 23 "Proklinjite Meroz," An?eo ?e Jahvin, "proklinjite žitelje njegove što Jahvi nisu u pomo? pritekli, u pomo? Jahvi s junacima." 25 On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nali mu povlake. 26 Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za ?eki?em kova?kim. Udari Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepoo?icu. 27 Do nogu pade joj, sruši se, leže, do nogu pade joj, sruši se; i gdje pade, mrtav osta. 28 Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na rešetku jÓada: "Dugo mu se kola ne vra?aju: što im je zapreg tako spor?" 29 Najmudrija zbori joj dvorkinja, sebi samoj ona odgovara: 30 "Plijen su našli pa ga dijele: po djevojku na ratnika, po djevojku i po dvije, halju-dvije za Siseru, vezen rubac za moj vrat!" 31o neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube nek budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju! I zemlja bijaše mirna ?etrdeset godina. 5. GIDEON Izrael pod jarmom Midjanaca

6

1Opet su Izraelci ?inili što je zlo u Jahvinim o?ima; i Jahve ih predade u ruke Midjancima za sedam godina. 2 Teška bijaše ruka Midjanaca nad Izraelom. Da bi izmakli Midjancima, Izraelci se sklanjahu u gorske pukotine, spilje i skrovišta. 3 I kada bi Izraelci posijali, dolazili bi na njih Midjanci i Amale?ani i sinovi Istoka. 4 Utaborivši se na njihovoj zemlji, uništavali bi rod zemlje sve do Gaze. Ne ostavljahu Izraelu ništa da se prehrani, ni ovce ni koze, ni vola ni magarca, 5 jer dolažahu sa svojim stadima i svojim šatorima u takvu mnoštvu kao skakavci; ne bijaše broja njima ni njihovim devama; preplavili bi zemlju, opustošili je. 6 Tako su Midjanci bacili Izraela u veliku bijedu te Izraelci zavapiše Jahvi. Jedan prorok 7 Kad su Izraelci zavapili Jahvi zbog Midjanaca, 9 Ja sam vas oslobodio od ruke Egip?ana i od ruke svih vaših tla?itelja. Protjerao sam ih pred vama, dao vam njihovu zemlju 11 An?eo Jahvin do?e i sjede pod hrast kod Ofre koji pripadaše Joašu Abiezerovu. Njegov sin Gideon vrhao je pšenicu na tijesku da bi je sa?uvao od Midjanaca. 12 I ukaza mu se An?eo Jahvin i re?e mu: "Jahve s tobom, hrabri juna?e!" 14 Jahve se tad okrenu prema njemu i re?e mu: "Idi s tom snagom u sebi i izbavit ?eš Izraela iz ruke Midjanaca. Ne šaljem li te ja?" 15 "Ali, gospodaru", odgovori mu Gideon, "kako ?u izbaviti Izraela? Moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u ku?i svoga oca." 16 Jahve mu re?e: "Ja ?u biti s tobom te ?eš pobijediti Midjance kao jednoga." 17 Gideon mu re?e: "Ako sam našao milost u tvojim o?ima, daj mi znak da ti govoriš sa mnom. 18 Nemoj oti?i odavde dok se ne vratim s darom i stavim ga preda te." A on odgovori: "Ostat ?u dok se ne vratiš." 19 Gideon ode, zgotovi jare i od efe brašna na?ini beskvasne hljebove, stavi meso u košaricu i juhu u lonac pa donese sve to pod hrast. 20 An?eo Jahvin re?e mu: "Uzmi meso i beskvasne hljebove, stavi ih na tu stijenu, a juhu prolij." On u?ini tako. 21 An?eo Jahvin tad uze štap što ga je držao i vrhom dotaknu meso i beskvasne hljebove. Oganj planu iz stijene, spali meso i beskvasne hljebove. An?eo Jahvin nato iš?eze pred njegovim o?ima. 22 Tad Gideon vidje da je to bio An?eo Jahvin i re?e: "Jao, Jahve, Gospode! An?ela Jahvina vidjeh licem u lice!" 23 Jahve mu odgovori: "Mir s tobom! Ne boj se, ne?eš umrijeti!" 24 Gideon podiže na tome mjestu žrtvenik Jahvi i nazva ga "Jahve-Mir". Žrtvenik još i danas stoji u Ofri Abiezerovoj. Gideon protiv Baala 25 Iste no?i Jahve re?e Gideonu: "U svojega oca uzmi utovljena junca, junca od sedam godina, i razori Baalov žrtvenik i posijeci gaj pokraj njega. 26 Potom podigni žrtvenik Jahvi, Bogu svome, na vrhu te gorske stijene i dobro ga uredi. Uzmi junca i prinesi paljenicu na drvima Ašere što ih u gaju nasije?eš." 27 Tada Gideon uze deset ljudi izme?u svojih slugu i u?ini kako mu je zapovjedio Jahve. Ali kako se bojao svoje obitelji i gra?ana, u?ini to no?u. 28 Kad su gra?ani sutradan poranili, a to razoren Baalov žrtvenik i gaj posje?en pored njega, a junac žrtvovan kao paljenica na novom oltaru. 29 I pitahu jedni druge: "Tko je to u?inio?" Ispitaše, istražiše pa rekoše: "Gideon, Joašev sin, u?ini to." 30 Tada gra?ani rekoše Joašu: "Izvedi sina da umre jer je razorio Baalov žrtvenik i posjekao gaj pored njega." 31 Joaš odgovori svima koji stajahu oko njega: "Zar ?ete vi braniti Baala? Zar ?ete ga vi spasavati? Tko brani Baala, bit ?e pogubljen prije sutrašnjeg dana. Ako je on bog, neka se sam brani od Gideona što mu je razorio žrtvenik." 32 Toga dana prozvali su Gideona Jerubaal jer se govorilo: "Neka sam Baal s njim obra?una što mu je srušio žrtvenik." Poziv na oružje 33 Svi Midjanci, Amale?ani i sinovi Istoka bijahu se sakupili i, prešavši Jordan, utaborili se u Jizreelskoj ravnici. 34 Duh Jahvin obuze Gideona i on zasvira u rog, a Abiezerov rod stade iza njega. 35 Posla on glasnike po svem plemenu Manašeovu te i oni stadoše iza njega. Posla glasnike i u pleme Ašerovo, Zebulunovo i Naftalijevo te im i oni krenuše u susret. Pokus s runom 36 Gideon re?e Bogu: "Ako zaista ho?eš osloboditi Izraela mojom rukom, kao što si obe?ao, 37 evo ?u metnuti ov?je runo na gumno: ako bude rose samo na runu, a zemlja ostane suha, tada ?u znati da ?eš mojom rukom izbaviti Izraela, kao što si obe?ao." 38 I bi tako. Gideon urani sutradan te iscijedi rosu iz runa - punu zdjelu vode. 39 Opet Gideon re?e Bogu: "Ne razgnjevi se na me što ti progovaram još jednom. Dopusti mi da još ovaj put pokušam s runom: neka samo runo bude suho, a neka po svoj zemlji bude rosa!" 40og one no?i u?ini tako: samo je runo ostalo suho, a po svoj zemlji pala rosa. Jahve smanjuje Gideonovu vojsku

7

1Urani Jerubaal, to jest Gideon, i sav narod bijaše s njim i utabori se kod En-Haroda; a tabor Midjanaca nalazio se na sjeveru od njegova, podno brijega More, u dolini. 5 Gideon povede narod na vodu i Jahve mu re?e: "Koji bude laptao vodu jezikom kao što lap?e pas, stavi ga na stranu. Koji klekne da pije, odvoji ga na drugu stranu." 6 Onih koji su laptali vodu jezikom - prinose?i vodu rukom k ustima - bijaše tri stotine, a sav je ostali narod kleknuo da pije. 7 Tad Jahve re?e Gideonu: "Sa one tri stotine ljudi koji su laptali vodu ja ?u vas izbaviti i predat ?u Midjance u vaše ruke. Svi drugi neka se vrate svaki svojoj ku?i." 8 Gideon tad naloži narodu da mu preda opskrbu i rogove, a onda otpusti Izraelce da ide svaki svome šatoru; zadrža samo one tri stotine. A midjanski se tabor prostirao niže njega u dolini. Predznaci pobjede 9 One no?i re?e mu Jahve: "Ustani, navali na tabor, jer ti ga predajem u ruke. 10 Ako se bojiš napasti, si?i najprije u tabor s Purom, momkom svojim; 11 slušaj što govore; ohrabrit ?eš se i napast ?eš na tabor." On si?e sa svojim momkom Purom do prvih taborskih straža. 12 Midjanci, Amale?ani i svi sinovi Istoka pali po dolini, brojni kao skakavci; njihovim devama ne bijaše broja, kao pijesku na obali mora. 13 Kad je Gideon došao, a to jedan baš pripovijedaše svome drugu što je sanjao: "Usnuo sam kako se poga?a je?menog kruha kotrlja u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog šatora i pogodi, a šator pade, prevrnu se." 14 A drug mu odgovori: "Nije to drugo nego ma? Gideona, Joaševa sina, Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor." 15 Kada je Gideon ?uo kako je onaj pripovjedio san i kako ga je drugi protuma?io, baci se ni?ice, vrati se onda u tabor Izraelov i povika: "Ustajte, jer vam je Jahve predao u ruke tabor midjanski!" Prepad 16 Gideon tad podijeli svoje tri stotine ljudi u tri ?ete. Svakome ?ovjeku dade u ruke rog, prazan vr? i lu? u vr?u: 17 "Gledajte mene", re?e im, "i ?inite što i ja! Kada do?em na rub tabora, ?inite što budem i ja ?inio! 19 Gideon i stotina ljudi što ga je pratila do?oše na rub tabora pri po?etku pono?ne straže; tek što su postavili straže, oni zatrubiše u rogove i razbiše vr?eve koje su imali u ruci. 20 Tako tri ?ete zasviraše u rogove i razbiše vr?eve; lijevom rukom držahu lu?i, a desnom rogove da trube i udariše vikati: "Za Jahvu i Gideona!" 21 I svaki stajaše nepomi?no na svome mjestu uokrug tabora. Tada se probudi sav tabor i Midjanci vi?u?i nagoše u bijeg. 22 Dok su one tri stotine trubile u rogove, u?ini Jahve te oni u taboru okrenuše ma? jedan na drugoga. I sva se vojska razbježa do Bet-Hašita, prema Sartanu, do Abel-Meholske obale kod Tabata. Potjera 23 A Izraelci iz plemena Naftalijeva, Ašerova i iz svega plemena Manašeova sabraše se i pognaše Midjance. 24 Gideon posla glasnike po svoj Efrajimovoj gori da govore: "Si?ite pred Midjance i zauzmite prije njih sve gazove do Bet-Bara i Jordana." Svi se ljudi od plemena Efrajimova odazvaše i zauzeše gazove voda do Bet-Bara i Jordana. 25hvatiše dva midjanska kneza, Oreba i Zeeba; Oreba ubiše na Orebovoj stijeni, a Zeeba kod Zeebova tijeska. Progonili su Midjance i donijeli Gideonu preko Jordana glavu Orebovu i Zeebovu. Zavist Efrajimovaca

8

1Tada Efrajimovi ljudi rekoše Gideonu: "Kako si postupio prema nama: nisi nas pozvao kada si pošao u boj protiv Midjanaca?" I žestoko mu prigovoriše. 2 On im odgovori: "Pa što sam ja u?inio kad se usporedim s vama? Nije li Efrajimovo pabir?enje bolje od Abiezerove berbe? 3 U vaše je ruke Jahve predao knezove midjanske, Oreba i Zeeba. Može li se usporediti moje djelo s onim što ste vi u?inili?" Na te rije?i utiša se njihova srdžba prema njemu. Gideon progoni neprijatelja preko Jordana 4 Kad je Gideon došao do Jordana, prije?e ga, ali i on i tri stotine ljudi s njim bijahu iznemogli i gladni. 5 Stoga re?e ljudima iz Sukota: "Dajte kruha ljudima koji idu za mnom, iznemogli su. Ja gonim Zebaha i Salmunu, kraljeve midjanske." 6 Ali mu sukotski glavari odgovoriše: "Zar je Zebahova i Salmunina šaka ve? u tvojoj ruci da dademo kruha tvojoj vojsci?" 7 Gideon im re?e: "Dobro! Kad mi Jahve preda u ruke Zebaha i Salmunu, iskidat ?u vam meso trnjem i dra?em pustinjskim." 8 Odatle ode u Penuel i zatraži isto od Penuelaca, a oni mu odgovore kao što su mu odgovorili i Suko?ani. 9 On zaprijeti i Penuelcima: "Kad se vratim kao pobjednik, porušit ?u ovu kulu." Zebahov i Salmunin poraz 10 Zebah i Salmuna bijahu u Karkoru i vojska njihova s njima, oko petnaest tisu?a ljudi, što ih god osta od vojske sinova Istoka; sto dvadeset tisu?a ratnika bijaše palo. 11 Gideon po?e putem kojim prolaze oni što žive pod šatorima, isto?no od Nobaha i Jogbohe, te potu?e vojsku kad stajaše bezbrižna. 12 Zebah i Salmuna pobjegoše. On ih pogna i uhvati dva kralja midjanska, Zebaha i Salmunu. A vojsku im svu uništi. Gideonova osveta 13 Poslije bitke Gideon, sin Joašev, vrati se preko Hareške uzvisine. 14 I uhvati nekog momka iz Sukota te ga uze ispitivati; a on mu popisa imena sukotskih knezova i starješina, sedamdeset i sedam ljudi. 16 I uhvati starješine gradske, nabra pustinjskog trnja i dra?a da ih o?ute le?a Suko?ana. 17 Poruši Penuelsku kulu i pobi gra?ane. 18 Onda re?e Zebahu i Salmuni: "Kakvi bijahu ljudi koje pobiste na Taboru?" "Bili su nalik na te", odgovoriše. "Svaki bijaše kao kraljev sin." 19 "To su bila moja bra?a, sinovi moje matere", re?e Gideon. "Tako mi Jahve, da ste ih ostavili na životu, ne bih vas ubio." 20 Potom zapovjedi svom prvencu Jeteru: "Ustani, pogubi ih!" Ali dje?ak ne izvu?e ma?a: bojao se, bijaše još mlad. 21 Tada rekoše Zebah i Salmuna: "Ustani ti i navali na nas, jer kakav je ?ovjek, onakva mu i snaga." I ustavši, Gideon pogubi Zebaha i Salmunu i uze mjese?i?e što su visjeli o vratu njihovih deva. Gideon vlada Izraelom 22 Izraelci rekoše Gideonu: "Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer si nas ti izbavio iz ruku Midjanaca." 23 Ali im Gideon odgovori: "Ne, ne?u ja vladati nad vama, a ni moj sin; Jahve ?e biti vaš vladar." 24 Još im re?e Gideon: "Jedno samo od vas tražim: da mi svaki dade prsten od svog plijena." Pobije?eni su nosili zlatne prstenove jer bijahu Jišmaelci. 25 "Vrlo rado", odgovore oni. On nato razastrije svoj plašt, a svaki od njih baci od svog plijena po prsten. 26 Težina zlatnih prestenova što ih je zaiskao iznosila je tisu?u i sedam stotina zlatnih šekela, osim mjese?i?a, naušnica i skrletnih haljina koje su nosili midjanski kraljevi i osim lan?i?a što bijahu oko vrata njihovih deva. 27 Gideon na?ini od toga efod i postavi ga u svome gradu Ofri. I sav Izrael udari za njim u nevjeru i bijaše to zamka Gideonu i njegovu domu. 28 Tako su Midjanci bili poniženi pred Izraelcima. Više ne dizahu glave i zemlja bi mirna ?etrdeset godina, koliko još potraja vijek Gideonov. 29 Jerubaal, sin Joašev, otišao je i živio u svojoj ku?i. 30 Gideon je imao sedamdeset sinova koji su potekli od njega jer je imao mnogo žena. 31 Njegova ino?a koja je živjela u Šekemu rodi mu sina komu nadjenu ime Abimelek. Smrt Gideonova 32 Gideon, sin Joašev, umrije u dubokoj starosti; sahraniše ga u grobu njegova oca Joaša u Abiezerovoj Ofri. 33 Po Gideonovoj smrti Izraelci okrenuše u preljub s baalima te postaviše sebi za boga Baal-Berita. 34 Izraelci se nisu više sje?ali Jahve, svoga Boga, koji ih je izbavio iz ruku svih njihovih neprijatelja unaokolo. 35isu iskazivali zahvalnost domu Jerubaala Gideona za dobro što ga je u?inio Izraelu. 6. ABIMELEK Abimelek postaje kraljem

9

1Abimelek, sin Jerubaalov, oti?e u Šekem k bra?i svoje matere i re?e njima i svemu rodu ku?e svoje majke: 2 "Upitajte sve šekemske gra?ane: što vam je bolje - da nad vama vlada sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili jedan ?ovjek? Sjetite se da sam ja od vašeg mesa i vaših kostiju!" 3 To bra?a njegove matere prenesoše ostalim šekemskim gra?anima i njihovo se srce prikloni Abimeleku jer govorahu: "Naš je brat!" 4 I dadoše mu sedamdeset šekela srebra iz hrama Baal-Beritova; time Abimelek unajmi klatež i pustolove koji po?oše za njim. 5 Onda do?e u ku?u svoga oca u Ofri i pobi svoju bra?u, sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu je samo Jotam, najmla?i sin Jerubaalov jer se bijaše sakrio. 6 Tada se skupiše svi šekemski gra?ani i sav Bet-Milo te postaviše Abimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u Šekemu. Jotamova basna 7 Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i povika im na sav glas: "?ujte me, uglednici šekemski, tako vas ?uo Bog! 16 Sada, jeste li vjerno i ?estito u?inili kad ste izabrali Abimeleka za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj ku?i? Jeste li mu uzvratili za djela što ih za vas u?ini? 17 Moj se otac za vas borio izloživši svoj život te vas izbavio iz ruku Midjanaca, 18 a vi danas ustaste protiv ku?e moga oca, pobiste njegove sinove, sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad gra?anima Šekema u?iniste kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato što je vaš brat! 19 Ako ste vjerno i pošteno danas radili prema Jerubaalu i prema njegovoj ku?i, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama! 20 Ako niste, neka oganj izi?e iz Abimeleka i sažeže gra?ane Šekema i Bet-Mila i neka izi?e oganj iz gra?ana Šekema i Bet-Mila i sažeže Abimeleka!" 21 Onda Jotam pobježe, skloni se i do?e u Beer, i ondje ostade, jer se bojao svoga brata Abimeleka. Pobuna Šekemaca protiv Abimeleka 22 Abimelek je vladao nad Izraelom tri godine. 23 Tada Bog posla duh razdora me?u Abimeleka i šekemske gra?ane i šekemski se gra?ani pobuniše protiv Abimeleka. 24 Bijaše to zato da bi se osvetio zlo?in po?injen nad sedamdeset Jerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata Abimeleka, koji ih ubi, i na gra?ane Šekema, koji mu pomogoše da ubije bra?u. 25 Hote?i mu napakostiti, šekemski su gra?ani postavili zasjede po vrhovima planina i plja?kali svakoga tko bi prošao mimo njih onim putem. Javiše to Abimeleku. 26 Gaal, sin Ebedov, do?e sa svojom bra?om i nastani se u Šekemu; a šekemski se gra?ani pouzdaše u njega. 27 Otišavši u polje, trgali su u svojim vinogradima grož?e i gazili ga, a onda udarili u veselje; ušli su u hram svoga boga, jeli su, pili i proklinjali Abimeleka. 28 A Gaal, Ebedov sin, povika: "Tko je Abimelek da mu služimo? Zar ne bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, služe ljude Hamora, Šekemova oca? Zašto da mi njemu služimo? 30 A kad Zebul, gradski na?elnik, doznade što je govorio Gaal, sin Ebedov, razgnjevi se. 31 Posla glasnike Abimeleku u Arumu i poru?i mu: "Evo, Gaal, sin Ebedov, došao u Šekem sa svojom bra?om i bune gra?ane protiv tebe. 32 Zato ustani no?u, ti i narod što je s tobom, i stani u zasjedu u polju. 33 A ujutro, kad ograne sunce, digni se i udari na grad. Kada Gaal i njegovi ljudi izi?u preda te, ti u?ini s njima što ti prilike posavjetuju." 34 Abimelek usta no?u sa svim svojim ljudima i stade u zasjedu oko Šekema u ?etiri ?ete. 35 Kada je Gaal, sin Ebedov, izišao pred gradska vrata i zaustavio se, Abimelek i njegovi ljudi ustaše iz zasjede. 36 Gaal ugleda ljude i re?e Zebulu: "Eno silaze ljudi s gorskih vrhova." "Od sjena gorskih vrhova", odgovori mu Zebul, "?ine ti se ljudi." 37 Opet progovori Gaal: "Eno silaze ljudi s visa zvana Zemljin pupak, a ?eta jedna dolazi putem od ?arobnja?kog hrasta." 39 I Gaal izi?e na ?elu šekemskih gra?ana i pobi se s Abimelekom. 40 Abimelek potjera Gaala i on pobježe pred njim; i mnogi njegovi ljudi padoše mrtvi prije nego što su i došli do vrata. 41 Abimelek se tada vrati u Arumu, a Zebul potjera Gaala i njegovu bra?u i nije im više dao da ostanu u Šekemu. Razaranje Šekema i osvajanje Migdal Šekema 42 Sutradan je narod izišao u polje i javiše to Abimeleku. 43 On uze svoju vojsku, podijeli je u tri ?ete i stade u zasjedu u polju. Kad bi vidio gdje ljudi izlaze iz grada, nasrnuo bi na njih i pobio ih. 44 Dok je Abimelek sa svojom ?etom udarao kod gradskih vrata, druge se dvije ?ete baciše na one koji bijahu u polju i tako ih pobiše. 45 ?itav je dan Abimelek opsjedao grad. Zauzevši ga, poubija sve stanovništvo, razori grad i posu sol po njemu. 46 Kad su to ?uli gospodari Migdal Šekema, u?oše svi u tvrdi prostor hrama El-Berita. 47 Kada je Abimelek doznao da su se svi gra?ani Migdal Šekema ondje sakupili, 48 popne se na Salmonsku goru sa svom vojskom svojom. Uzevši u ruke sjekiru, odsje?e granu od drveta, podiže je i metnu sebi na rame. A ljudima zapovjedi: "Što vidjeste da sam ja u?inio, u?inite brzo i vi." 49 I svi ljudi odsjekoše sebi po granu, a onda krenuše za Abimelekom, nabacaše granje na utvrdu i zapališe ga nad onima koji su se ondje nalazili. Tako izgiboše svi žitelji Migdal Šekema, oko tisu?u ljudi i žena. Opsada Tebesa i Abimelekova smrt 50 Potom Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i osvoji. 51 Bijaše ondje usred grada kula kamo su se sklonili svi ljudi i žene i svi uglednici gradski. Zatvorivši za sobom vrata, popeše se kuli na krov. 52 Abimelek do?e do kule i napade je. Dok je prilazio vratima kule da je zapali, 53 neka žena baci mu žrvanj na glavu i razbi mu lubanju. 55 Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, svi se vratiše svojim ku?ama. 56 Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on u?inio svome ocu pobivši sedamdesetero svoje bra?e. 57ve zlo Šekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih stiže kletva Jotama, sina Jerubaalova. 7. TOLA

10

10Poslije Abimeleka ustao je Tola, sin Pue, sina Dodova, da izbavi Izraela. On bijaše iz Jisakarova plemena, a živio je u Šamiru, u Efrajimovoj gori. 2 Bio je sudac Izraelu dvadeset i tri godine, a kad je umro, pokopali su ga u Šamiru. 8. JAIR 3 Poslije njega ustao je Jair Gilea?anin, koji je bio sudac Izraelu dvadeset i dvije godine. 4 Imao je trideset sinova koji su jahali na tridesetero magaradi i imali trideset gradova što se do dana današnjega zovu Sela Jairova, a nalaze se u gileadskoj zemlji. 5 Kad umrije Jair, pokopaše ga u Kamonu. 9. JIFTAH Jaram Amonaca 6 Izraelci su opet stali ?initi ono što Jahvi nije po volji. Služili su baalima i aštartama, aramejskim bogovima i sidonskim bogovima, bogovima Moabaca, bogovima Amonaca i bogovima Filistejaca. A Jahvu su napustili i nisu mu više služili. 7 Tad planu Jahve gnjevom i predade ih u ruke Filistejcima i Amoncima. 8 Oni su od tada osamnaest godina satirali i tla?ili Izraelce - sve Izraelce koji življahu s onu stranu Jordana, u zemlji amorejskoj, koja je u Gileadu. 9 Potom su Amonci prešli Jordan da zavojšte i na Judu, Benjamina i na Efrajima te se Izrael na?e u velikoj nevolji. 10 Tada zavapiše Izraelci Jahvi govore?i: "Griješili smo prema tebi jer smo ostavili Jahvu, svoga Boga, da bismo služili baalima." 11 A Jahve odgovori Izraelcima: "Nisu li vas tla?ili Egip?ani i Amorejci, Amonci i Filistejci, 12 Sidonci, Amale?ani i Midjanci? Ali kad ste zavapili prema meni, nisam li vas izbavio iz njihovih ruku? 13 Ali vi ostaviste mene i uzeste služiti drugim bogovima. Zbog toga vas ne?u više izbavljati. 14 Idite i vapite za pomo? onim bogovima koje ste izabrali! Neka vas oni izbave iz vaše nevolje!" 15 Izraelci odgovoriše Jahvi: "Sagriješili smo! ?ini s nama što ti drago, samo nas danas izbavi!" 16 I odstraniše tu?e bogove i po?eše opet služiti Jahvi. A Jahve više ne mogaše trpjeti da Izraelci pate. 17 Kada su se Amonci sabrali i utaborili u Gileadu, skupiše se i Izraelci i utaboriše se u Mispi. 18a narod i knezovi gileadski rekoše jedni drugima: "Koji ?ovjek povede boj protiv Amonaca, neka bude poglavar svima koji žive u Gileadu." Jiftah stavlja uvjete

11

11Gilea?anin Jiftah bijaše hrabar ratnik. Rodila ga bludnica, a otac mu bijaše Gilead. 2 Ali je Gileadu i njegova žena rodila sinove, pa kada su sinovi te žene odrasli, otjeraše Jiftaha govore?i mu: "Ne?eš dobiti baštine od našeg oca jer si sin strane žene." 3 Jiftah zato pobježe od svoje bra?e i naseli se u zemlji Tobu. Ondje se oko njega okupila hrpa besku?nika koji su s njim plja?kali. 4 Poslije nekog vremena Amonci zavojštiše na Izraela. 5 Kada su Amonci napali Izraela, krenuše gileadske starješine da trže Jiftaha u zemlji Tobu. 6 "Hodi", rekoše mu, "budi nam vojvoda da ratujemo protiv Amonaca." 7 Ali Jiftah odgovori gileadskim starješinama: "Niste li me vi mrzili i otjerali iz ku?e moga oca? Zašto sada dolazite k meni kada ste u nevolji?" 8 Gileadske starješine rekoše Jiftahu: "Zato smo sada došli tebi: po?i s nama, povedi rat protiv Amonaca i bit ?eš poglavar nama i svima u Gileadu." 9 Jiftah upita gileadske starješine: "Ako me odvedete natrag da ratujem protiv Amonaca te ako ih Jahve meni preda, ho?u li biti vaš poglavar?" 10 "Jahve neka bude svjedokom me?u nama", odgovore Jiftahu gradske starješine. "Jao nama ako ne u?inimo kako si rekao!" 11 I Jiftah ode sa starješinama Gileada. Narod ga postavi sebi za poglavara i vojvodu; a Jiftah je ponovio sve svoje uvjete pred Jahvom u Mispi. Jiftah pregovara s Amoncima 12 Jiftah posla onda poslanike kralju Amonaca s porukom: "Što ima izme?u tebe i mene da si došao ratovati protiv moje zemlje?" 13 Kralj Amonaca odgovori Jiftahovim poslanicima: "U vrijeme kada je izlazio iz Egipta, Izrael ja zaposjeo moju zemlju od Arnona do Jaboka i Jordana. Zato mi je sada dragovoljno vrati!" 14 Jiftah nanovo pošalje glasnike kralju Amonaca 15 i poru?i mu: "Ovako govori Jiftah: Nije Izrael zaposjeo ni moapsku ni amonsku zemlju, 16 nego je, izišavši iz Egipta, Izrael prešao pustinjom do Crvenog mora i došao u Kadeš. 18 Onda je preko pustinje zaobišao edomsku i moapsku zemlju i došao na istok od moapske zemlje. Narod se utaborio s one strane Arnona ne prelaze?i granice Moaba, jer Arnon bijaše moapska me?a. 20 Ali Sihon ne dopusti Izraelu da pro?e preko njegova podru?ja, nego skupi svu svoju vojsku koja bijaše utaborena u Jahasu i zametnu boj s Izraelom. 21 Jahve, Bog Izraelov, predade Sihona i svu njegovu vojsku u ruke Izraelu, koji ih porazi, te Izrael zaposjede svu zemlju Amorejaca koji nastavahu to podru?je. 22 Zaposjeo je tako svu zemlju Amorejaca od Arnona do Jaboka i od pustinje do Jordana. 23 I sada kad je Jahve, Bog Izraelov, protjerao Amorejce pred svojim narodom Izraelom, ti bi nas htio odagnati? 24 Zar ne posjeduješ sve što je tvoj bog Kemoš bio oteo starim posjednicima? Tako i sve ono što je Jahve, naš Bog, oteo starim posjednicima, mi sada posjedujemo! 25 Po ?emu si ti bolji od moapskog kralja Balaka, sina Siporova? Je li se i on sporio s Izraelom? Je li on ratovao protiv njega? 26 Kada se Izrael nastanio u Hešbonu i u njegovim selima, u Aroeru i u njegovim selima, a tako i po s vim gradovima na obali Jordana - evo, ve? tri stotine godina - zašto ih tada niste oteli? 27 Nisam ja tebi skrivio nego ti meni ?iniš krivo ratuju?i protiv mene. Neka Jahve, Sudac, danas presudi izme?u sinova Izraelovih i sinova Amonovih." 28 Ali kralj Amonaca ne posluša rije?i što mu ih je poru?io Jiftah. Jiftahov zavjet i pobjeda 29 Duh Jahvin si?e na Jiftaha te on po?e kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, pro?e kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe do?e iza Amonaca. 30 I Jiftah se zavjetova Jahvi: "Ako mi predaš u ruke Amonce, 31 tko prvi izi?e na vrata moje ku?e u susret meni kada se budem vra?ao kao pobjednik iz boja s Amoncima bit ?e Jahvin i njega ?u prinijeti kao paljenicu." 32 Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne i Jahve ih izru?i u njegove ruke. 33 I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita - u dvadeset gradova - i sve do Abel Keramima. Bijaše to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu poniženi pred Izraelom. 34 Kada se Jiftah vratio ku?i u Mispu, gle, izi?e mu u susret k?i plešu?i uza zvuke bubnjeva. Bijaše mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni k?eri. 35 Ugledavši je, razdrije svoje haljine i zakuka: "Jao, k?eri moja, u veliku me tugu bacaš! Zar mi baš ti moraš donijeti nesre?u! Zavjetovah se Jahvi i ne mogu zavjeta pore?i." 36 Ona mu odgovori: "O?e moj, ako si u?inio zavjet Jahvi, u?ini sa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Jahve dao da se osvetiš Amoncima, svojim neprijateljima." 37 Onda zamoli svog oca: "Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat ?u po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevi?anstvo." 38 "Idi", re?e joj on i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojim drugama i oplakivaše na gorama svoje djevi?anstvo. 39 Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše u?inio. I nikada nije upoznala ?ovjeka. Otada je potekao obi?aj u Izraelu 40svake godine odlaze Izraelove k?eri i oplakuju k?er Jiftaha Gilea?anina ?etiri dana na godinu. Rat izme?u Efrajima i Gileada Smrt Jiftaha

12

12Uto se skupiše ljudi od Efrajimova plemena, prije?oše Jordan put Safona i rekoše Jiftahu. "Zašto si išao u boj protiv Amonaca a nas nisi pozvao da idemo s tobom? Spalit ?emo ti ku?u i tebe!" 2 Jiftah im odgovori: "Imali smo veliku parbu, ja i moj narod, i Amonci su nas teško tla?ili. Pozvao sam vas u pomo?, ali me niste izbavili iz njihovih ruku. 3 Vide?i da mi nitko ne pritje?e u pomo?, stavih svoj život na kocku, odoh sam na Amonce, i Jahve mi ih predade u ruke. Zašto ste, dakle, pošli danas da ratujete protiv mene?" 4 Tada skupi Jiftah sve Gilea?ane i udari na Efrajima. Gilea?ani potukoše Efrajima, jer su ovi govorili: "Vi ste, Gilea?ani, Efrajimovi bjegunci koji ste živjeli usred Efrajima i Manašea." 5 Zatim Gilea?ani presjekoše Efrajimu jordanske gazove, i kada bi koji bjegunac Efrajimov rekao: "Pustite me da prije?em", Gilea?ani bi ga pitali: "Jesi li Efrajimovac?" A kada bi on odgovorio: "Nisam", 6 oni bi mu kazali: "Hajde reci: Šibolet!" On bi rekao: "Sibolet" jer nije mogao dobro izgovoriti. Oni bi ga tada uhvatili i pogubili na jordanskim pli?acima. Tako je poginulo ?etrdeset i dvije tisu?e ljudi iz Efrajimova plemena. 7 Jiftah je sudio Izraelu šest godina. A kada je Gilea?anin Jiftah umro, pokopaše ga u njegovu gradu, u Gileadu. 10. IBSAN 8 Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Ibsan iz Betlehema. 9 On je imao trideset sinova i trideset k?eri, koje je poudao iz ku?e, a trideset je snaha doveo izvana svojim sinovima. On je sudio Izraelu sedam godina. 10 Zatim umrije Ibsan i pokopaše ga u Betlehemu. 11. ELON 11 Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Elon Zebulunac. On je sudio Izraelu deset godina. 12 Zatim umrije Zebulunac Elon i pokopaše ga u Ajalonu u zemlji Zebulunovoj. 12. ABDON 13 Poslije njega sudac u Izraelu bijaše Abdon, sin Hilela iz Pireatona. 14 On je imao ?etrdeset sinova i trideset unuka koji su jahali na sedamdesetero magaradi. On je sudio Izraelu osam godina. 15im umrije Abdon, sin Hilela iz Pireatona, i pokopaše ga u Pireatonu u Efrajimovoj gori, u zemlji Šaalimu. 13. SAMSON Navještenje Samsonova ro?enja

13

13Izraelci su opet okrenuli da ?ine ono što Jahvi nije po volji i Jahve ih predade u ruke Filistejcima za ?erdeset godina. 2 A bijaše neki ?ovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja i nije imala djece. 3 Toj se ženi ukaza An?eo Jahvin i re?e joj: "Ti si neplodna i nisi ra?ala. 4 Ali se odsad pazi: da ne piješ ni vina ni žestoka pi?a i da ne jedeš ništa ne?isto. 5 Jer, zatrudnjet ?eš, evo, i rodit ?eš sina. I neka mu britva ne prije?e po glavi, jer ?e od maj?ine utrobe dijete biti Bogu posve?eno - bit ?e nazirej Božji i on ?e po?eti izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca." 6 Žena ode i kaza mužu: "Božji ?ovjek došao k meni, lice mu kao u Božjeg an?ela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je došao, niti mi on kaza svog imena. 8 Tada se Manoah pomoli Jahvi i re?e: "Molim te, Gospode, neka Božji ?ovjek koga si jednom poslao do?e još jednom k nama i pou?i nas što ?emo ?initi s djetetom kad se rodi!" 9 Jahve usliši Manoaha i An?eo Jahvin do?e opet k ženi dok je sjedila u polju. Manoah, muž njezin, ne bijaše kraj nje. 10 Žena brzo otr?a da obavijesti muža i re?e mu: "Gle, ukazao mi se ?ovjek koji mi je došao onog dana." 11 Manoah ustade, po?e za ženom i kada do?e k ?ovjeku, upita ga: "Jesi li ti onaj što je govorio s ovom ženom?" A on odgovori: "Jesam." 12 "Kada se ispuni ono što si rekao", opet ?e Manoah, "po kojim propisima i kako treba postupati s djetetom?" 13 An?eo Jahvin odgovori Manoahu: "Neka se žena ?uva svega što sam joj zabranio. 14 Neka ne uživa ništa što dolazi od vinove loze, neka ne pije ni vina ni žestoka pi?a, neka ne jede ništa ne?isto i neka se drži svega što sam joj zapovjedio." 15 Tada re?e Manoah An?elu Jahvinu: "Rado bismo te ustavili i pogostili jaretom." 16 An?eo Jahvin nato ?e Manoahu: "Sve da me i ustaviš, ja ne bih jeo tvoga jela; nego ako želiš žrtvovati paljenicu, prinesi je Jahvi." Manoah, ne znaju?i da je to An?eo Jahvin, 17 re?e tada An?elu Jahvinu: "Kako ti je ime, da te možemo ?astiti kada se ispuni što si obe?ao." 18 An?eo Jahvin odgovori mu: "Zašto pitaš za moje ime? Ono je tajanstveno." 19 Manoah nato uze jare i prinos te ga na stijeni kao paljenicu žrtvova Jahvi koji ?ini tajanstvene stvari. 20 Kada se po?e dizati plamen sa žrtvenika k nebu, podiže se An?eo Jahvin u tome plamenu. Kad to vidješe Manoah i njegova žena, padoše ni?ice. 21 An?eo Jahvin nije se više ukazivao Manoahu i njegovoj ženi. Manoah tada shvati da je to An?eo Jahvin. 22 "Zacijelo ?emo umrijeti", re?e ženi, "jer smo vidjeli Boga." 23 "Da nas je htio usmrtiti", odgovori mu žena, "ne bi iz naše ruke primio paljenice ni prinosa i ne bi nam dao da sve to vidimo niti da takvo što ?ujemo." 24 Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste i Jahve ga blagoslovi. 25ahvin duh bijaše s njim u Da novu taboru, izme?u Sore i Eštaola. Samsonova ženidba

14

14I si?e Samson u Timnu i ugleda ondje djevojku me?u filistejskim k?erima. 2 Vrativši se, povjeri to ocu i majci: "Opazio sam u Timni", re?e on, "djevojku me?u filistejskim k?erima: oženite me njome." 3 Otac i mati rekoše: "Zar nema djevojaka me?u k?erima tvoga plemena i u svemu našem narodu da moraš uzeti ženu izme?u neobrezanih Filistejaca?" Ali Samson odgovori ocu: "Oženi me njome jer mi ona omilje." 4 Otac mu i majka nisu znali da je to od Jahve, koji je tražio zadjevicu s Filistejcima jer Filistejci u ono doba vladahu Izraelom. 5 Samson si?e tako u Timnu i kad do?e do timnjanskih vinograda, gle - odjednom preda nj isko?i mladi lav ri?u?i. 6 Duh Jahvin zahvati Samsona, i on goloruk raskida lava kao što se raskida jare; ali ne re?e ni ocu ni majci što je u?inio. 7 Došavši, razgovori se s djevojkom i ona mu omilje. 8 Poslije nekog vremena, kada se vratio da je odvede, Samson skrenu da vidi mrtvog lava, a to u mrtvom lavu roj p?ela i med. 9 On uze meda u ruke i jeo ga je idu?i putem. Kada se vratio k ocu i majci, dade ga i njima te i oni jedoše; ali im ne re?e da ga je uzeo iz mrtvog lava. 10 Zatim ode ženi i ondje prirediše gozbu Samsonu; trajala je sedam dana, jer tako obi?avahu mladi ljudi. 11 Ali kako ga se bojahu, izabraše trideset svadbenih drugova da budu uza nj. Samsonova zagonetka 12 Tad im re?e Samson: "Hajde da vam zadam zagonetku. Ako je odgonetnete za sedam svadbenih dana, dat ?u vam trideset truba finog platna i trideset sve?anih haljina. 13 Ali ako je ne mognete odgonetnuti, vi ?ete meni dati trideset truba platna i trideset sve?anih haljina." "Zadaj nam zagonetku", odgovore mu oni, "mi te slušamo." 14 A on im re?e: "Od onog koji jede izišlo je jelo, od jakoga izišlo je slatko." Ali za tri dana nisu mogli odgonetnuti zagonetke. 15 ?etvrtoga dana rekoše Samsonovoj ženi: "Izvuci od muža na prijevaru rješenje zagonetke, ili ?emo spaliti i tebe i o?ev ti dom! Zar ste nas ovamo pozvali da nas oplijenite?" 16 Tada žena, uplakana, obisnu Samsonu oko vrata govore?i: "Ti mene samo mrziš i ne ljubiš me. Zadao si zagonetku sinovima moga naroda, a meni je nisi objasnio." On joj odgovori: "Nisam je objasnio ni ocu ni majci, a tebi da je kažem?" 17 Ona mu plakaše oko vrata sedam dana, koliko je trajala gozba. Sedmoga dana on joj kaza odgonetku: toliko je na nj navaljivala. I ona je odade sinovima svoga naroda. 18 Sedmoga dana, prije nego je zašlo sunce, ljudi iz toga grada rekoše Samsonu: "Što ima sla?e od meda i što ima ja?e od lava?" A on im odgovori: "Da niste s mojom junicom orali, ne biste zagonetke pogodili." 19 Tada duh Jahvin do?e na njega, te on si?e u Aškelon i ondje pobi trideset ljudi, uze im odje?u i dade sve?ane haljine onima koji su odgonetnuli zagonetku, a onda se sav gnjevan vrati o?evoj ku?i. 20amsonovu ženu dadoše drugu koji mu bijaše svadbeni pratilac. Samson pali Filistejcima ljetinu

15

15Poslije nekog vremena, o žetvi pšenice, Samson do?e da pohodi svoju ženu, donijevši joj kozle i re?e: "Želim u?i k svojoj ženi u ložnicu." Ali mu tast ne dopusti. 2 "Mislio sam," re?e mu on, "da si je zamrzio, pa sam je dao tvome drugu. Ali zar njezina mla?a sestra nije ljepša od nje? Uzmi je namjesto one!" 3 Samson mu odgovori: "Ovaj put ne?u biti krivac Filistejcima kad im u?inim zlo." 4 I ode Samson, ulovi tri stotine lisica, uze lu?i i, okrenuvši rep prema repu, stavi jednu lu? me?u dva repa. 5 Tad zapali lu?i, pusti lisice u filistejska polja i popali im snopove, i nepokošeno žito, i vinograde, i maslinike. 6 Filistejci zapitaše: "Tko je to u?inio?" Odgovoriše im: "Samson, Timnjaninov zet, zato što mu tast oduze ženu i dade je njegovu drugu." Tad Filistejci odoše i spališe onu ženu i njenu obitelj. 7 "Kad ste to u?inili", re?e im Samson, "ne?u mirovati dok vam se ne osvetim." 8 I sve ih izudara uzduž i poprijeko i žestoko ih porazi. Poslije toga ode u spilju Etamske stijene i ondje se nastani. Magare?a ?eljust 9 Tad Filistejci krenuše, utaboriše se u Judi i raširiše do Lehija. 10 "Zašto ste pošli na nas?" - upitaše ih Judejci. A oni im odgovoriše: "Pošli smo da svežemo Samsona i da mu u?inimo kako je on u?inio nama." 11 Tri tisu?e Judejaca odoše tada k spilji Etamske stijene i rekoše Samsonu: "Zar ne znaš da Filistejci nama gospodare? Zašto si nam onda to u?inio?" On im odgovori: "Kako oni meni, tako ja njima!" A oni mu rekoše: 12 "Do?osmo da te svežemo i predamo u ruke Filistejaca." "Zakunite mi se", re?e im, "da me ne?ete ubiti." 13 "Ne", odgovoriše mu, "mi ?emo te samo svezati i predati u njihove ruke, ali te zacijelo ne želimo pogubiti." Onda ga svezaše sa dva nova užeta i odvedoše iz spilje. 14 Kad ga dovedoše u Lehi i kad Filistejci, vi?u?i od radosti, pojuriše na nj, duh Jahvin zahvati ga i užeta na njegovim rukama postadoše kao laneni konci, spaljeni ognjem, i spadoše mu s ruku. 15 Spazivši još sirovu magare?u ?eljust, pruži on ruku, uze onu ?eljust i pobi njome tisu?u ljudi. 16 Tad re?e Samson: "Magare?om ?eljusti gomile prebih, Magare?om ?eljusti tisu?u pobih." 17 Rekavši to, baci ?eljust iz ruke. Zato odonda ono mjesto zovu Ramat Lehi. 18 Kako bijaše jako ožednio, zavapi Jahvi govore?i: "Ti si izvojštio ovu veliku pobjedu rukama svoga sluge, a zar sada moram umrijeti od že?i i pasti u ruke neobrezanima?" 19 Tad Jahve rasije?e udubinu što je kod Lehija i voda pote?e iz nje. Samson se napi i vrati mu se snaga, oživje mu duh. Zato su onom izvoru dali ime En Hakore, a postoji još i danas u Lehiju. 20son bijaše sudac u Izraelu za vrijeme filistejske vladavine dvadeset godina. Zgoda s vratima Gaze

16

16Odatle ode Samson u Gazu; ondje vidje neku bludnicu i u?e k njoj. 2 Žiteljima Gaze javiše: "Samson je došao ovamo!" Opkoliše ga i vrebahu ga svu no? na gradskim vratima. Svu no? bijahu mirni. "Pri?ekajmo do zore", mišljahu, "pa ?emo ga ubiti." 3 Ali je Samson ležao samo do pono?i, a o pono?i ustade, dohvati gradska vrata s oba dovratnika, iš?upa ih zajedno s prijevornicom, metnu ih na ramena i odnese na vrh gore koja je nasuprot Hebronu i položi ih ondje. Delila izdaje Samsona 4 Poslije toga zamilova on neku ženu iz doline Soreka po imenu Delilu. 5 Filistejski knezovi do?oše k njoj i rekoše joj: "Zavedi ga i doznaj gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga svežemo i u?inimo nemo?nim. A dat ?e ti svaki od nas po tisu?u i sto srebrnih šekela." 6 Delila upita Samsona: "Kaži mi gdje stoji tvoja velika snaga i ?ime bi se mogao svezati i svladati." 7 Samson joj odgovori: "Da me svežu sa sedam svježih još neosušenih žila od luka, onemo?ao bih i postao kao obi?an ?ovjek." 8 Filistejski knezovi donesu Delili sedam svježih još neosušenih žila i ona ga veza njima. 9 Kod nje u sobi bijaše zasjeda i ona viknu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" On pokida žile kao što se prekine ku?ina kad se primakne ognju. I tako ne doznadoše za tajnu njegove snage. 10 Tad re?e Delila Samsonu: "Prevario si me i slagao mi. Ali mi sada kaži ?ime bi te trebalo vezati." 11 On joj odgovori: "Da me dobro svežu novim još neupotrijebljenim užetima, onemo?ao bih i postao kao obi?an ?ovjek." 12 Tada Delila uze nova užeta, sveza ga njima i viknu mu: "Samsone, eto Filistejaca na te!" Kod nje u sobi bijaše zasjeda, ali on prekide užeta na rukama kao da su konci. 13 Tada Delila re?e Samsonu: "Varaš me svejednako i lažeš mi. Kaži mi napokon ?ime bi te trebalo vezati." On joj odgovori: "Da otkaš sedam pramenova moje kose na tkala?kom stanu i da ih zaglaviš klinom, onemo?ao bih i postao kao obi?an ?ovjek." 14 Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose na tkala?kom stanu, zabi klin i viknu mu: "Eto Filistejaca na te, Samsone!" On se probudi i istrgne i klin i tkala?ki stan. I nije otkrila tajnu njegove snage. 15 Delila mu re?e: "Kako možeš re?i da me ljubiš kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me ve? prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga." 16 Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i mu?ila ga, njemu ve? dozlogrdje. 17 I otvori joj cijelo svoje srce: "Nikada britva nije prešla po mojoj glavi jer sam od maj?ine utrobe nazirej Božji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemo?ao bih i postao bih kao obi?an ?ovjek." 18 Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva filistejske knezove i re?e im: "Do?ite sada jer mi je otvorio cijelo svoje srce." I filistejski knezovi do?oše k njoj i donesoše sa sobom novac. 19 Uspavavši Samsona na svojim koljenima, ona dozva ?ovjeka te mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on po?e slabiti i ostavi ga snaga. 20 Kad ona povika: "Samsone, eto Filistejaca na te!" on se probudi i pomisli: "Izvu?i ?u se kao i uvijek i oslobodit ?u se." Ali nije znao da se Jahve od njega okrenuo. 21 Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu o?i i odvedoše ga u Gazu. Okovaše ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici. Samsonova osveta i smrt 22 Ali kosa gdje mu je obrijaše po?ne opet rasti. 23 A knezovi se filistejski skupiše da prinesu veliku žrtvu svome bogu Dagonu i da se provesele. Govorahu oni: "Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja." 24 A narod, vidjevši ga, uze hvaliti svoga boga i klicati u njegovu ?ast govore?i: "Bog naš predade nam u ruke Samsona, našeg neprijatelja, koji nam je zemlju pustošio i tolike naše usmrtio." 25 Kad im se srce razigralo, povikaše: "Dovedite Samsona da nas zabavlja!" I dovedoše iz tamnice Samsona i on igraše pred njima; a onda ga postaviše me?u stupove. 26 Samson tada re?e dje?aku koji ga je vodio za ruku: "Vodi me i pomozi mi da opipam stupove na kojima po?iva zdanje da se naslonim na njih." 27 A ku?a bijaše puna ljudi i žena. Bijahu tu i svi filistejski knezovi, a na krovu tri tisu?e ljudi koji su gledali kako Samson igra. 28 Samson zavapi Jahvi: "Gospodine Jahve, spomeni me se i samo mi još sada podaj snagu da se Filistejcima odjednom osvetim za oba oka." 29 I Samson napipa dva srednja stupa na kojima po?ivaše zdanje, oprije se o njih, desnom o jedan, a lijevom o drugi, 30 i viknu: "Neka poginem s Filistejcima!" Nato uprije iz sve snage i sruši zdanje na knezove i na sav narod koji se ondje nalazio. Više ih ubi umiru?i nego što ih pobi za života. 31lije do?oše njegova bra?a i sva ku?a njegova oca, uzeše ga i odnesoše i pokopaše ga izme?u Sore i Eštaola, u grobu Manoaha, oca njegova. On je sudio Izraelu dvadeset godina. DODACI 1. SVETIŠTE MIKE I DANA Mikino ku?no svetište

17

17Bijaše u Efrajimovoj gori ?ovjek po imenu Mikajehu. 2 On re?e majci: "Tisu?u i sto srebrnih šekela što su ti ukradeni i zbog kojih si izustila kletvu - uši su je moje ?ule - taj je novac kod mene, ja sam ga uzeo." Mati mu odgovori: "Jahve te blagoslovio, sine moj!" 3 I Mikajehu vrati joj tisu?u i sto srebrnih šekela. A mati mu njegova re?e: "Te sam novce posvetila Jahvi iz svoje ruke za tebe, sine moj, da se izdjela za to rezan ili ljeven idol. I evo, za to ih dajem." 4 Majka uze dvije stotine srebrnih šekela i dade ih zlataru. On na?ini od njih rezani i ljeveni idol koji postaviše u Mikajehuovoj novoj ku?i. 5 On mu sagradi svetište, zatim na?ini efod i terafe te posveti jednoga od svojih sinova da mu bude sve?enik. 6 U to vrijeme u Izraelu nije bilo kralja i svatko je radio po miloj volji. 7 Bijaše neki mladi? iz Betlehema u Judi, iz Judina plemena; bio je levit i boravio je ondje kao došljak. 8 Taj ?ovjek ode iz grada Betlehema u Judi da se nastani na kakvu prikladnu mjestu kao došljak. Putuju?i, do?e u Efrajimovu goru do Mikine ku?e. 9 Mika ga upita: "Odakle dolaziš?" "Ja sam levit iz Judina Betlehema", odgovori mu on, "i putujem da se negdje nastanim." 10 "Ostani kod mene", re?e mu Mika, "i budi mi ocem i sve?enikom, a ja ?u ti davati deset srebrnih šekela na godinu, haljine i hranu." I levit u?e. 11 Levit je pristao da ostane u njega, i mladi? mu bijaše kao jedan od sinova. 12 Mika posveti levita za sve?enika; mladi? je postao njegovim sve?enikom i živio je u Mikinoj ku?i. 13d znam", re?e Mika, "da ?e mi Jahve u?initi dobro kad imam levita za sve?enika." Danovci traže zemljište

18

18U ono vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme tražilo zemljište gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalo zemljište me?u Izraelovim plemenima. 2 Zato poslaše Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude osobito hrabre iz Sore i Eštaola, da izvide i upoznaju zemlju. I rekoše im: "Idite, istražite zemlju." I oni do?oše u Efrajimovu goru, do Mikine ku?e, i ondje zano?iše. 3 Kako bijahu blizu Mikine ku?e, poznaše glas mladog levita; svratiše se onamo te ga upitaše: "Tko te doveo ovamo? Što tu radiš? I što ?eš tu?" 4 A on im odgovori: "Mika je u?inio sa mnom tako i tako. On me najmio, a ja mu služim kao sve?enik." 5 "Upitaj Boga", kazaše mu, "da znamo ho?e li nam uspjeti put koji smo poduzeli." 6 "Idite u miru", odgovori im sve?enik, "put na koji ste pošli po volji je Jahvi." 7 Tada odoše ona petorica i stigoše u Lajiš. I vidješe da narod koji prebiva u njemu živi bez straha - po obi?aju Sidonaca - bezbrižno i mirno; imaju svega što rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju nikakvih odnosa s Aramejcima. 8 Kad se vratiše svojoj bra?i u Sori i Eštaolu, bra?a ih upitaše: "Što ste doznali?" 9 Oni odgovoriše: "Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo vidjeli vrlo je dobra. O vi, lijen?ine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu zemlju. 10 Kada do?ete, na?i ?ete ondje bezbrižan narod. Zemlja je prostrana. Bog je predao u vaše ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u ?emu što rodi zemlja!" Seoba Danovaca 11 Tako je odande krenulo šest stotina naoružanih ljudi iz Danova plemena iz Sore i Eštaola. 12 Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto naziva do današnjeg dana Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od Kirjat Jearima. 13 Odatle se zaputiše u Efrajimovu goru i do?oše do Mikine ku?e. 14 A ona petorica što bijahu išla izvi?ati zemlju rekoše svojoj bra?i: "Znate li da u ovim ku?ama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite što ?ete raditi." 15 Skrenuvši, oni u?oše u ku?u mladog levita, u Mikinu ku?u, i pozdraviše ga. 16 I dok je šest stotina naoružanih ljudi od Danovih sinova stajalo pred vratima, 17 ona petorica što su išla izvi?ati zemlju u?oše, uzeše efod, terafe i ljeveni idol, a sve?enik stajaše na pragu pokraj šest stotina naoružanih ljudi. 18 Kad su ušli u Mikinu ku?u i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni idol, sve?enik im re?e: "Što to radite?" 19 "Šuti", odgovoriše mu. "Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit ?eš nam otac i sve?enik. Zar ti je bolje biti sve?enikom u ku?i jednog ?ovjeka nego da budeš sve?enikom jednog plemena i roda u Izraelu?" 20 Sve?enik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima. 21 Vrativši se na put kojim su krenuli, odoše pustivši naprijed žene i djecu, stoku i dragocjenosti. 22 Bijahu ve? daleko od Mikine ku?e, kad gle - ljudi što življahu u susjednim ku?ama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za Danovcima. 23 Kada po?eše vikati za Danovim sinovima, oni se obazreše i rekoše Miki: "Što ti je? Što ste se skupili?" 25 Danovci mu odgovore: "Da te više nismo ?uli! Jer bi gnjevni ljudi mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju ku?u!" 26 Danovci odoše dalje, a Mika, vide?i da su ja?i od njega, okrenu se i vrati ku?i. Osvajanje Lajiša - Utemeljenje Dana i njegova svetišta 27 I tako, uzevši boga što ga je na?inio Mika i sve?enika koga je najmio da mu služi, Danovci navališe na Lajiš, na mirne i spokojne ljude, te ih posjekoše oštrim ma?em i spališe grad. 28 Nikoga ne bijaše da pomogne Lajišanima, jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bijaše u dolini koja se pruža prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i nastanili se u njemu. 29 I nazvaše ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu. A prije se grad zvao Lajiš. 30 I Danovci namjestiše sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin Geršona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu sve?enici Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo. 31tajaše im onaj rezani i ljeveni idol što ga je Mika na?inio, i ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Božji bijaše u Šilu. 2. ZLO?IN U GIBEI I RAT PROTIV BENJAMINA Efrajimov levit i njegova ino?a

19

19U ono vrijeme kad u Izraelu još ne bijaše kralja, živio neki ?ovjek, levit, kao došljak na kraju Efrajimove gore. Uzeo on za ino?u ženu iz Judina Betlehema. 2 Rasrdivši se jednom, njegova ga ino?a ostavi i vrati se u o?evu ku?u u Judin Betlehem i bila je ondje neko vrijeme, kakva ?etiri mjeseca. 3 Njen muž ode k njoj da je urazumi i dovede natrag; imao je sa sobom slugu i dva magarca. Dok je prilazio ku?i oca mlade žene, opazi ga tast i veselo mu izi?e u susret. 4 Tast, otac mlade žene, zadrži ga tri dana kod sebe te su jeli, pili i no?ivali. 5 ?etvrtoga dana uraniše; levit se spremao da ide, kad otac mlade žene re?e zetu: "Okrijepi se zalogajem kruha, pa onda idite." 6 I tako sjedoše te su obojica jela i pila, a onda otac mlade žene re?e ?ovjeku: "Hajde, ostani još no?as i proveseli se!" 7 A kad ?ovjek ustade da po?e, tast uze navaljivati na njega te on još jednom ondje preno?i. 8 Petoga dana levit urani da krene, ali mu otac mlade žene re?e: "Okrijepi se najprije!" Tako su proveli vrijeme jedu?i zajedno dok se nije nagnuo dan. 9 Muž ustade da ide, s ino?om i slugom, kad mu tast, otac mlade žene, re?e: "Evo se dan nagnuo k ve?eru. Preno?i još ovdje i proveseli se, pa sutra uranite na put i vratite se svom šatoru." 10 Ali ?ovjek ne htjede preno?iti nego ustade i krenu. Tako je došao do pred Jebus, to jest Jeruzalem. S njim su bila dva osamarena magarca, ino?a i sluga. Zlo?in ljudi iz Gibee 11 Kad su bili blizu Jeruzalema, dan se ve? jako nagnuo, pa sluga re?e svome gospodaru: "Hajde da se svratimo u taj jebusejski grad da tu preno?imo." 12 Ali mu gospodar odgovori: "Ne?emo se svra?ati u grad tu?inaca koji nisu Izraelci, nego ?emo i?i do Gibee." 13 Još re?e sluzi: "Hajde, požurimo se da stignemo u koje od tih mjesta gdje ?emo preno?iti, u Gibeu ili Ramu." 14 I pro?oše, nastavljaju?i put. Kad su stigli pred Benjaminovu Gibeu, sunce je zapadalo. 15 Oni skrenuše onamo da preno?e u Gibei. Ušavši, levit sjede na gradskom trgu, ali ne bijaše nikoga da ih primi u ku?u da preno?e. 16 I do?e neki starac koji se predve?er vra?ao s posla u polju. Bijaše to ?ovjek iz Efrajimove gore; življaše u Gibei kao došljak, a svi žitelji toga mjesta bijahu Benjaminovci. 17 Podigavši o?i, ugleda putnika na gradskom trgu: "Odakle dolaziš i kamo ?eš?" - upita ga starac. 18 A on mu odgovori: "Idemo od Judina Betlehema, na kraj Efrajimove gore. Ja sam odande. Išao sam u Judin Betlehem i vra?am se ku?i, ali nema nikoga da me primi k sebi u ku?u. 19 Imam i slame i krme za svoje magarce, a i kruha i vina za sebe, za svoju ženu i za momka koji prati mene, tvoga slugu. Imamo svega dosta." 20 "Mir s tobom i dobro mi došao", odgovori starac. "Moja je briga što ti je potrebno, samo nemoj no?iti na trgu." 21 I uvede ga u svoju ku?u i baci krme magarcima. Putnici su oprali noge, a onda jeli i pili. 22 Dok su se oni krijepili, gle, neki gra?ani, opaki ljudi, okružiše ku?u i, lupaju?i svom snagom o vrata, rekoše starcu, gospodaru ku?e: "Izvedi toga ?ovjeka što je ušao u tvoju ku?u da ga se namilujemo." 23 Tad izi?e doma?in iz ku?e i re?e im: "Ne, bra?o moja, ne ?inite zla. Taj je ?ovjek ušao u moju ku?u, zato ne ?inite bezakonja. 24 Evo, moja je k?i djevica, prepustit ?u vam je. ?inite od nje što vam drago, ali ovom ?ovjeku ne ?inite bezakonja." 25 Ljudi ga ne htjedoše poslušati. Tad onaj ?ovjek uze ino?u te im je izvede. Oni su je silovali i zlostavljali svu no? do jutra, a kad je zora zabijeljela, pustiše je. 26 Pred zoru žena do?e i pade na ulaz ku?e onog ?ovjeka gdje je bio njen gospodar i ležala je ondje dok se nije razdanilo. 27 Njen je gospodar ujutro ustao, otvorio ku?na vrata te izišao da nastavi put, kad spazi ženu, svoju ino?u, kako leži na ku?nim vratima s rukama na pragu. 28 "Ustani, idemo!" - re?e joj. Ali ne bijaše odgovora. Onda je uze, natovari na magarca i krenu na put da se vrati ku?i. 29 Kada je došao ku?i, trže nož i uze mrtvo tijelo ino?ino, rasije?e ga, ud po ud, na dvanaest dijelova te ih razasla u sve krajeve Izraela. 30ko god vidje re?e: "Ovakvo što se nije dogodilo od dana kada su Izraelci izašli iz Egipta do današnjeg dana. Valja o tome promisliti, vije?ati i govoriti." Izraelci odlu?uju da osvete zlo?in u Gibei

20

10Tada izi?e sav Izrael i sabra se sva zajednica kao jedan ?ovjek, od Dana do Beer Šebe i do gileadske zemlje, kod Jahve u Mispi. 2 Glavari svega naroda, svih Izraelovih plemena, do?oše na zbor Božjeg naroda, ?etiri stotine tisu?a pješaka vi?nih ma?u. 3 A Benjaminovci doznaše da su Izraelovi sinovi uzišli u Mispu. Sinovi Izraelovi zapitaše tada: "Kažite nam kako se dogodio zlo?in!" 4 Levit, muž ubijene žene, uze rije?: "Došao sam s ino?om u Benjaminovu Gibeu da preno?im. 5 A gra?ani Gibee ustadoše na mene i no?u opkoliše ku?u u kojoj sam bio; mene su htjeli ubiti, a moju su ino?u silovali tako da je umrla. 6 Zato sam uzeo mrtvu ino?u, rasjekao je u komade i razaslao je u sve krajeve Izraelove baštine, jer su po?inili sramotno djelo u Izraelu. 7 Izraelci, evo vas svih ovdje. Posavjetujte se i ovdje stvorite odluku." 8 Sav narod ustade kao jedan ?ovjek govore?i: "Neka se nitko od nas ne vra?a svome šatoru, neka nitko ne ide svojoj ku?i! 9 Nego da sada ovo u?inimo Gibei: bacit ?emo ždrijeb; 10 i uzet ?emo iz svih Izraelovih plemena po deset ljudi od stotine, po stotinu od tisu?e i po tisu?u od deset tisu?a: oni ?e nositi hranu vojsci, onima koji ?e krenuti da kazne Benjaminovu Gibeu za sramotu što ju je po?inila u Izraelu." 11 I sabraše se svi Izraelci protiv onoga grada, udruženi kao jedan ?ovjek. Opiranje Benjaminovaca 12 Tada Izraelova plemena razaslaše poslanike po svemu Benjaminovu plemenu s porukom: "Kakav se to zlo?in dogodio me?u vama? 13 Sada izru?ite one opake ljude što su u Gibei da ih smaknemo te iskorijenimo zlo iz Izraela!" Ali Benjaminovci ne htjedoše poslušati svoje bra?e Izraelaca. Prvi okršaji 14 Benjaminovci se skupiše u Gibeu iz svojih gradova da se pobiju s Izraelcima. 15 A Benjaminovaca koji su došli iz raznih gradova nabrojiše toga dana dvadeset i šest tisu?a ljudi vi?nih ma?u, bez stanovnika Gibee. 16 Od svega toga naroda bijaše sedam stotina vrsnih ljudi, koji su bili ljevaci, i svaki je taj ga?ao kamenom iz pra?ke navlas to?no, ne promašuju?i cilja. 17 A bijaše Izraelaca, osim sinova Benjaminovih, ?etiri stotine tisu?a, sve ljudi vi?nih ma?u i sve samih ratnika. 18 I sinovi Izraelovi, ustavši, po?oše u Betel da se posavjetuju s Bogom: "Tko ?e od nas prvi u boj protiv Benjaminovaca?" - zapitaše Izraelci. A Jahve odgovori: "Neka Juda po?e prvi." 19 Izjutra krenuše Izraelci te se utaboriše pred Gibeom. 20 Krenuvši u boj protiv Benjaminovaca, svrstaše se u bojni red pred Gibeom. 21 A Benjaminovci izi?oše iz Gibee i pobiše toga dana Izraelu dvadeset i dvije tisu?e ljudi, koji ostadoše na onome polju. 22 Izraelci odoše i plakahu pred Jahvom sve do ve?eri, a onda upitaše Jahvu govore?i: "Moramo li opet izi?i u boj protiv sinova svoga brata Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Po?ite na njega!" 23 Tada se vojska Izraelovih sinova ohrabri i nanovo svrsta u bojni red na istome mjestu gdje se svrstala prvog dana. 24 Drugoga se dana Izraelci približiše Benjaminovcima, 25 ali toga drugog dana Benjamin izi?e iz Gibee pred njih i pobi Izraelcima još osamnaest tisu?e ljudi, koji ostadoše na onome polju - sve sami poizbor ratnici, vi?ni ma?u. 26 Tada svi Izraelci i sav narod odoše u Betel te plakahu i stajahu ondje pred Jahvom; cio su dan postili do ve?eri, prinosili paljenice i žrtve pomirnice pred Jahvom. 27 I tad opet Izraelci upitaše Jahvu, jer se u ono vrijeme Kov?eg saveza Božjega nalazio na tome mjestu, 28 i Pinhas, sin Aronova sina Eleazara, posluživaše ga. Oni upitaše: "Moramo li opet izi?i u boj protiv sinova našega brata Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Po?ite, jer ?u ih sutra predati u vaše ruke." Poraz i zator Benjaminov 29 Tad Izrael postavi ?ete u zasjedu oko Gibee. 30 Tre?ega dana po?oše Izraelci protiv Benjaminovaca i svrstaše se u bojne redove pred Gibeom, kao i prije. 31 Benjaminovci izi?oše na njih, a oni ih odmamiše daleko od grada. Kao i prije, ubijahu Benjaminovci neke po putovima, od kojih jedan ide u Betel, a drugi u Gibeu; ubiše tako oko trideset Izraelaca. 32 I govorahu Benjaminovci: "Evo ih tu?emo kao i prvi put." A Izraelci rekoše: "Bježimo dok ih ne odmamimo na otvorene putove, daleko od grada!" 33 Tada se glavnina Izraelove vojske pomakne sa svoga položaja i svrsta se u bojni red kod Baal Tamara, a zasjeda Izraelova izi?e iz svog skrovišta zapadno od Gibee. 34 Deset tisu?a vrsnih ljudi izabranih iz sveg Izraela sleže se prema Gibei. Boj bijaše žestok. Benjaminovci nisu ni slutili da ?e ih zadesiti zlo. 35 I Jahve potu?e Benjamina pred Izraelom toga dana te Izraelci pobiše Benjaminu dvadeset i pet tisu?a i sto ljudi vi?nih ma?u. 36 Benjaminovci vidješe da su pobije?eni. Ljudi Izraelci bijahu se povukli sa svojih bojnih položaja pred Benjaminom uzdaju?i se u zasjedu što su je postavili oko Gibee. 37 A oni koji bijahu u zasjedi navališe brže na Gibeu i, ušavši u nju, posjekoše oštrim ma?em sve stanovništvo. 38 Izraelovi se ljudi bijahu dogovorili s onima u zasjedi da ovi podignu iz grada stup dima kao znak: 39 tada bi se Izraelovi ljudi povukli iz boja. Benjamin po?e ubijati Izraelce i posije?e im tridesetak ljudi. "Doista, padaju pred nama kao u prijašnjem boju." 40 A kada se znak, stup dima, po?eo dizati iz grada, obazre se Benjamin i vidje kako se plamen iz svega grada diže prema nebu. 41 Tada se Izraelovi ljudi okrenuše, a Benjaminovce obuze užas jer vidješe da ih je zadesilo zlo. 42 I pobjegoše ispred Izraelaca prema pustinji, ali im ratnici bijahu za petama, a oni što su dolazili iz grada ubijahu ih s le?a. 43 Tako su opkolili Benjamina i, gone?i ga bez predaha, uništiše ga pred Gibeom na isto?noj strani. 44 I palo je Benjaminu osmnaest tisu?a ljudi, sve samih vrsnih junaka. 45 Preživjeli se okrenuše i pobjegoše u pustinju prema Rimonskoj stijeni. Sijeku?i po cestama, Izraelci pobiše još pet tisu?a ljudi; a onda pognaše Benjamina do Gideoma i pobiše još dvije tisu?e ljudi. 46 Toga dana palo je Benjaminovaca dvadeset tisu?a ljudi vi?nih ma?u, sve samih vrsnih junaka. 47 Šest stotina ljudi pobjeglo je u pustinju prema Rimonskoj stijeni. 48aelovi se ljudi vratiše potom Benjaminovcima, posjekoše oštrim ma?em muškarce u gradovima, stoku i što se god našlo; i sve gradove na koje su naišli u Benjaminu popališe ognjem. Sažaljenje Izraelaca

21

11Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: "Nitko od nas ne?e dati svoju k?er za ženu Benjaminovu sinu." 2 I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do ve?eri, nari?u?i i jecaju?i. 3 Govorili su: "Zašto se, o Jahve, Bože Izraelov, ova nesre?a morala dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?" 4 Sutradan uraniše ljudi i sagradiše ondje žrtvenik; prinesoše paljenice i žrtve zahvalnice. 5 Tad zapitaše Izraelci: "Ima li koga me?u svim plemenima Izraelovim da nije došao na zbor Jahvi?" Jer su se sve?ano zakleli da ?e pogubiti onoga tko ne do?e u Mispu k Jahvi. 6 Izraelcima se sada sažalilo na brata Benjamina te rekoše: "Danas je otkinuto jedno pleme od Izraela. 7 Kako ?emo dati žene onima koji su preostali kad se zaklesmo Jahvom da im ne?emo dati svojih k?eri za žene?" Benjaminovcima daju djevice iz Jabeša 8 Zato zapitaše: "Ima li koga me?u Izraelovim plemenima da nije došao k Jahvi u Mispu?" I prona?e se da nije došao u tabor, na zbor, nitko od žitelja Jabeša u Gileadu. 9 Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bijaše nikoga od žitelja Jabeša u Gileadu. 10 Zato zajednica posla onamo dvanaest tisu?a hrabrih ljudi i zapovjedi im: "Idite i posijecite oštrim ma?em stanovnike Jabeša u Gileadu, zajedno sa ženama i djecom. 11 Evo što ?ete u?initi: izru?it ?ete prokletstvu sve muškarce i sve žene što su dijelile postelju sa ?ovjekom, ali ?ete sa?uvati život djevicama." Tako i u?iniše. 12 I našli su me?u stanovnicima Jabeša u Gileadu ?etiri stotine mladih djevojaka koje nisu dijelile postelje s ?ovjekom i doveli su ih u tabor u Šilu, koji je u Kanaanu. 13 Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji bijahu na Rimonskoj stijeni: objaviše im mir. 14 Tako se oporavi Benjamin. Dadoše im one me?u ženama iz Jabeša u Gileadu koje su ostavili na životu, ali ih ne bijaše dovoljno za sve. Otmica djevojaka iz Šila 15 Narodu se sažalio Benjamin što je Jahve na?inio prazninu me?u Izraelovim plemenima. 16 "Kako ?emo na?i žene onima što su ostali", rekoše starješine zbora, "kad su Benjaminu istrijebljene žene?" 17 Rekoše još: "Kako sa?uvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno pleme iz Izraela? 18 A ne možemo im dati svoje k?eri za žene." Jer se bijahu zakleli rekavši: "Proklet bio onaj koji dade ženu Benjaminu!" 19 "Ali", rekoše, "svake se godine slavi u Šilu Jahvina svetkovina." Grad se nalazi na sjeveru od Betela, isto?no od ceste koja vodi iz Betela u Šekem i južno od Lebone. 20 I zato svjetovaše Benjaminovce: "Idite u zasjedu po vinogradima. 21 Pazite, pa kada djevojke iz Šila izi?u da plešu u kolu, vi isko?ite iz vinograda, otmite svaki sebi ženu izme?u šilskih k?eri pa oti?ite u Benjaminovu zemlju. 23 Benjaminovci u?iniše tako i od djevojaka koje oteše uzeše onoliki broj žena koliko bijaše njih. Onda odoše svaki na svoju baštinu, sagradiše opet gradove i naseliše se u njima. 24 Izraelci se tada razi?oše, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i svaki se odande vrati na svoju baštinu.