Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Tobija

1

1Povijest Tobita, sina Tobielova, sina Ananielova, sina Aduelova, sina Gabaelova, potomka Asielova, iz plemena Naftalijeva - 2 koji je u vrijeme Šalmanasara, kralja asirskoga, bio odveden u sužanjstvo iz Tisbe, koja se nalazi južno od Kedeša Naftalijeva, u Gornjoj Galileji, nešto poviše Hasora. Pobožni lik Tobitov 3 Ja, Tobit, hodio sam putovima istine i pravde svega svog života. Udijelio sam mnogo milostinje svojoj bra?i i ljudima koji su došli sa mnom u Ninivu, zemlju Asiraca. 4 Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, još nalazio u domovini, u zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana me?u svim plemenima Izraelovim da bi u njemu prinosili svoje žrtve. Zbog toga je i bio podignut i posve?en Hram, Prebivalište Svevišnjega, za sva vjekovita pokoljenja. 5 Ali su se sva plemena okrenula, pa i pleme oca moga Naftalija, i prinosila su žrtve teletu što ga bijaše na?inio Jeroboam, kralj izraelski, u Danu, na brdima galilejskim. 6 ?esto sam tako, za svetkovinu, sam išao u Jeruzalem, da se poklonim, kako je propisano svemu Izraelu zauvijek, nose?i prvine i desetine plodina i vunu prve postrižine. 7 Predavao sam sve to sve?enicima, sinovima Aronovim, za žrtvenik; od svih plodova davao sam desetinu sinovima Levijevim, koji vrše službu u Jeruzalemu, i prodavao odgovaraju?i dio druge desetine te utržak trošio svake godine u Jeruzalemu. 8 Najposlije, poklanjao sam tre?u desetinu onima kojima je pripadala, kao što mi bijaše naredila Debora, moja baka, budu?i da sam iza oca ostao siro?e. 9 Kad postadoh zreo ?ovjek oženih se Anom, djevojkom iz svoga plemena, i dobih s njome sina Tobiju. U progonstvu 10 Kad sam kao sužanj došao u Ninivu, sva moja bra?a, a tako i moji suplemenici, blagovahu jela poganska; 11 a ja sam otklanjao da ih jedem. 12 Misli sam i srce upravljao Bogu svome, 13 i zato me Svevišnji nagradi miloš?u i naklonoš?u Šalmanasara, komu postadoh upraviteljem dobara. 14 Poslije toga išao sam u Mediju, gdje sam za nj kupovao sve do njegove smrti i ondje pohranih deset srebrenih talenata u Gabaela, Gabrijeva brata, u Ragesu, gradu medijskom. 15 Ali kada Šalmanasar umrije, zakralji se mjesto njega Sanherib, njegov sin. Ceste njegove postadoše opasne i ja više nisam mogao i?i u Mediju. 16 U vrijeme Šalmanasarovo dijelio sam obilno milostinju svojoj bra?i: 17 hranio sam gladne, odijevao gole, kad bih vidio koga od roda svoga ubijena pa ba?ena izvan zidina Ninive, brižno bih ga ukopao. 18 Sahranjivao sam potajno one koje je ubio kralj Sanherib, natjeran na povla?enje iz Judeje. Uistinu, ubio ih je mnogo u svome gnjevu: po nare?enju kraljevu tražili su mrtva tijela, ali ih ne mogahu na?i. 19 Onda jedan iz Ninive ode kralju te me tuži da sam ja onaj koji ih pokopava; a ja se tada utajah. Doznavši da me traže kako bi me pogubili, uplašen se udaljih. 20 Zaplijenili su mi sva dobra i ne osta mi ništa do žene Ane i sina Tobije. 21 Nije prošlo ni pedeset dana kadli kralja ubiše njegova dva sina; poslije toga pobjegoše u planinu Ararat, a zakralji se mjesto njega sin mu Asarhadon. On na ?elo državne riznice i ?itave uprave postavi Ahikara, sina moga brata Anaela. 22kar se zauze za me i ja se vratih u Ninivu. Ahikar je Sanheribu, kralju asirskom, bio peharnik, ?uvar državnog pe?ata, upravitelj i rizni?ar. Asarhadon ga imenova na sve te dužnosti ponovo. A bijaše Ahikar moj brati?. Sljepo?a

2

1Kad sam se dakle sa svojom ženom Anom i sa sinom Tobijom opet našao na svome, bijaše mi na Pedesetnicu, a to je Blagdan sedmica, prire?en lijep objed i ja sjedoh da blagujem. 2 Vidjevši ona mnoga jela, rekoh sinu: "Idi i dovedi jednoga od naše bra?e na koga nai?eš a koji se sje?a Gospodina. Eto, ?ekat ?u te!" 3 Kad se sin vratio, kaza: "O?e, jedan od našega roda zadavljen je i ba?en na trg." 4 A ja, ništa i ne okusiv, sko?ih na noge i unesoh onoga mrtvaca u jednu ku?u, gdje mogaše ostati sve do zalaza sunca. 5 Potom se vratih, umih se i pojedoh svoj objed u žalosti. 6 Sjetih se Amosova proro?anstva: "Svetkovine vaše u tugu ?e se pretvoriti, a radosti vaše kuknjavom ?e postati." I zaplakah. 7 Kad je sunce zašlo, odoh, iskopah raku i sahranih mrtvoga. 8 Susjedi mi se rugali i govorili: "Zar se ne boji da ?e ga zbog toga ubiti? Jednom se izvukao, a sad opet pokopa mrtvace." 9 Iste no?i, poslije onog ukopa, vratih se ku?i, a kako bijah ne?ist, legoh kraj zida u vrtu; bilo je toplo pa sam spavao otkrivena lica. 10 Nisam znao da je u zidu bila pti?ica. I kako mi o?i bijahu otvorene, padoše mi tople pti?je izmetine u o?i i od toga dobih bijele mrlje. Išao sam lije?nicima, ali mi ne mogoše pomo?i. Uzdržavao me Ahikar dok ne ode u Elimaidu. Primjerno poštenje 11 Moja je žena Ana odonda zara?ivala ru?nim radom: prela je i tkala. 12 Kad bi gospodarima obavila posao, platili bi joj. Sedmoga ožujka dovrši tako jedan rad i posla ga gospodarima. Oni joj sve isplatiše i povrh toga pokloniše jare. 13 Kad ga dovede, jare po?e ve?ati. Upitah ženu: "Odakle ti jare? Da možda nije ukradeno? Vrati ga gospodarima, jer nije dopušteno jesti što je ukradeno." 14na odgovori: "Dadoše mi ga kao dar povrh pla?e." Ali ja nisam vjerovao, nego sam joj, naljutivši se na nju, svejednako govorio da ga vrati gospodarima. A ona onda odgovori: "Gdje su tvoje milostinje i tvoja dobra djela? Eto, vide se na tebi!" Tobitova molitva

3

1Oja?en zaplakah i po?eh moliti pun tuge: 2 "Pravedan si, Gospode, sva su tvoja djela i svi tvoji putovi milosr?e i istina: ti si sudac svijeta. 3 Spomeni me se i pogledaj na me: ne kažnjavaj me zbog mojih grijeha ni zbog prijestupa otaca mojih, koji su griješili pred tobom. 4 Uistinu smo prestupili zapovijedi tvoje te si nas prepustio plja?ki, zato?enju, smrti i porugi me?u svim narodima me?u koje si nas razasuo. 5 Pravedni su tvoji sudovi zbog grijeha što ih ?inih ja i moji oci, jer se nismo držali tvojih zapovijedi, nismo u istini hodili pred tobom. 6 Sad postupaj sa mnom po svojoj volji, odlu?i se da prihvatiš moj duh, da umrem i postanem zemlja. Jer mi je bolje umrijeti nego živjeti i slušati lažne prijekore i gor?inu u duši kÓupiti. Zapovjedi da budem oslobo?en od ove pokore pa da odem u prostore vje?ne: ne odvr?i lica svoga od mene." Sarina nesre?a 7 Istoga dana i Sari, k?eri Raguelovoj, u Ekbatani Medijskoj, dogodi se te je izruži jedna sluškinja njezina oca 8 zbog toga što je sedam muževa za koje Sara bijaše pošla pakosni zloduh Asmodej ubio prije nego što su ušli k njoj. Re?e joj ona sluškinja: "Jest, ubijaš svoje muževe! Sedam si ih imala, a ne bijaše ti sre?e ni s jednim. 9 Zašto nas kažnjavaš? Ako su umrli, poteci za njima! Nikad mi ne vidjele ni tvoga sina ni tvoje k?eri!" 11 I raskrilivši ruke kraj prozora, pomoli se ovako: "Blagoslovljen, Bože milosr?a, i blagoslovljeno tvoje Ime navijeke! Blagoslivljaju te sva tvoja djela zauvijek. 12 Obra?am, Gospode, lice svoje k tebi i o?i upirem u te. 13 Zapovijedi, Gospode, da po?em s ove zemlje i da više nikada ne ?ujem one uvrede. 14 Ti znaš, Gospode, da sam ?ista od svakoga grijeha s ?ovjekom 15 i da nisam uprljala ime svoje, ni ime oca svojega u zemlji sužanjstva. Jedina sam k?i u oca, nema on drugoga djeteta koje bi ga naslijedilo, niti kakva brata blizu, niti ro?aka koga bih ?ekala. Sedam sam muževa ve? izgubila: tÓa ?emu bih još živjela? Ne želiš li mi smrt udijeliti, svrni onda pogled na me i smiluj se da nikad više ne ?ujem onih uvreda." Obje molitve uslišane 16 Obje molitve bijahu uslišane pred Slavom Gospodnjom. 17i poslan Rafael, an?eo Gospodnji, da ih oboje izlije?i: da skine bijele mrlje s Tobita i vid mu vrati; a Saru, k?er Raguelovu, da dade za ženu Tobiji, sinu Tobitovu, te da okuje pakosnog zloduha Asmodeja: jer je ona Tobiji bila namijenjena. U isto vrijeme Tobit se vrati u svoju ku?u, a Sara, k?i Raguelova, si?e iz gornje sobe. Tobija upu?en u Mediju

4

1Toga dana Tobit se sjeti novca što ga bijaše pohranio kod Gabaela, u Ragesu Medijskom. 2 I re?e u sebi: "Zazivao sam smrt; zašto ne bih radije dozvao Tobiju, svoga sina, da mu kažem to o novcu prije nego umrem?" 3 Dozvavši ga, re?e mu: "Sine, kada umrem, pristojno me pokopaj. Poštuj svoju majku, ne ostavljaj je svega svog života, ?ini sve što ?e joj biti milo i nemoj je žalostiti. 4 Sjeti se, sine, da se ona suo?ila s mnogim opasnostima dok si joj bio u krilu. A kad umre, sahrani je pokraj mene u istome grobu. 5 Svakog dana, sine, sjeti se Gospodina Boga našega; nemoj griješiti ili kršiti njegovih zapovijedi. ?ini pravedna djela svega svog vijeka i ne kro?i putovima nepravde. 6 Jer ako ?iniš po istini, uspijevat ?eš u djelima svojim, kao svi oni koji ?ine pravdu. 7 Djeli milostinju od svoga dobra: kad dijeliš milostinju, neka ti ne bude oko stisnuto. Ne okre?i lica od siromaha, pa ni Bog ne?e okrenuti lica od tebe. 8 Od onoga što imaš i prema tome koliko imaš dijeli milostinju: imaš li malo, daj malo, ali ne oklijevaj dati milostinju. 9 Jer dobar polog spremaš sebi za dan potrebe. 10 Udijeljena milostinja osloba?a od smrti i ne dopušta da odeš u mrak. 11 Jer milostinja je mio dar pred licem Svevišnjega. 12 ?uvaj se, sine, svakoga preljuba. I pazi da ti žena bude iz plemena tvojih otaca; ne uzimaj za ženu tu?inku koja ne pripada koljenu tvoga oca, jer mi smo sinovi proro?ki. Noa, Abraham, Izak, Jakov naši su oci odiskona; sjeti se, sine, da su svi oni uzeli žene me?u svojom bra?om i da su bili blagoslovljeni u svojoj djeci, njihovo potomstvo dobit ?e zemlju u nasljedstvo. 13 I onda, sine, ljubi svoju bra?u i nemoj se uzoholiti u srcu pred svojom bra?om, ni pred sinovima i k?erima svoga naroda, skanjuju?i se da odabereš ženu izme?u njih! U oholosti leži mnoga propast i nemir, a od dangube samo je šteta i bijeda, jer je nerad majka gladi. 14 Neka ni?ija zarada ne preno?i kod tebe, nego je isplati odmah. Budeš li služio Bogu, platit ?e ti se. Razmišljaj, sine, o svakome svom djelu i lije po se vladaj. 15 Ne ?ini nikome što bi tebi samomu bilo mrsko. Ne pij vina do pijanosti; neumjerenost uklanjaj sa svoga puta. 16 Dijeli svoj kruh s gladnima, a svojom odje?om odjeni gologa. Sve što ti je suvišno daj drugima, a kada dijeliš milostinju, neka ti oko ne bude stisnuto. 17 Metni svoj kruh na grob pravednih i ne daj ga grešnicima. 18 Obra?aj se uvijek onome tko je mudar i ne odbacuj korisna savjeta. 19 U svakoj prilici hvali Gospoda Boga i moli ga da ti upravlja putove, da sve tvoje staze i namjere dobro završe. Jer nijedan narod ne posjeduje mudrosti: Bog je onaj koji udjeljuje svako dobro, ponižava kako ho?e, sve do dna carstva mrtvih. Sjeti se, sine, mojih pouka: neka ti se nikada iz srca ne izbrišu. 20 A sada ?u te, sine, uputiti glede onih deset srebrnih talenata koje sam pohranio u Gabaela, sina Gabrijeva, u Ragesu Medijskom. 21plaši se, sine, što smo osiromašili. Bit ?eš bogat budeš li se bojao Boga, klonio se svakoga grijeha i vršio ono što je Bogu milo." Rafael prati Tobiju

5

1Tobija odgovori ocu: "O?e moj, u?init ?u sve što si mi naredio. 2 Samo, kako ?u preuzeti novac kad ne znam onoga u koga je pohranjen." 3 Onda mu otac dade zadužnicu i re?e: "Potraži ?ovjeka koji ?e i?i s tobom, a ja ?u ga nagraditi. Idi, dakle, i podigni novac." 4 Tobija ode da potraži takva ?ovjeka i na?e Rafaela. Tobija nije znao da je to an?eo Božji. 5 I upita ga: "Bi li htio sa mnom u Rages Medijski? Znaš li put onamo?" 6 An?eo mu odvrati: "Bih. Po?i ?u s tobom. Znam put, bijah ve? gost našega brata Gabaela." 7 Tobija mu re?e: "Po?ekaj da javim ocu." 8 An?eo mu kaza: "Idi i ne zadržavaj se." 9 Onda Tobija ode ocu te mu re?e: "Evo, našao sam onoga koji ?e i?i sa mnom." A otac ?e mu: "Dovedi ga meni da ?ujem kojemu plemenu pripada i je li pouzdan da ti bude pratilac." 10 Tobija ga zovnu, pa kad on u?e, zagrliše se. 11 Onda ga Tobit upita: "Brate, kojemu rodu i kojoj obitelji pripadaš? Kaži mi!" 12 On mu odgovori: "Tražiš li rod i obitelj ili nekoga koji ?e za nagradu pratiti tvoga sina?" Tobit ?e mu na to: "Brate, ho?u da znam koji su ti preci i kako se zoveš." 13 A on ?e: "Ja sam Azarja, sin Ananije, najstarijeg od tvoje bra?e." 14 Tobit mu kaza: "Dobro mi došao! I ne ljuti se na me zato što sam htio doznati za tvoj rod i za tvoje ime. Ti si dakle moj brat iz ugledna i plemenita roda. Poznavao sam dobro i Ananiju i Jatana, sinove velikog Semeja, kad smo išli zajedno u Jeruzalem da se poklonimo i prikažemo prvine i desetine plodina. Oni nisu nikada zašli na stranputicu. Bra?a su ti ljudi valjani. Pripadaš plemenitu rodu. 15 Ali mi kaži kakvu ?u ti nagradu dati: jednu drahmu na dan i sve što je potrebno tebi i mome sinu. 16 I još ?u ti dodati nešto povrh pla?e kad se vratite živi i zdravi." 17 Dogovoriše se tako. A onda kaza Tobiji: "Spremi se i sretan vam put obojici!" Sin spremi sve za put. I re?e mu njegov otac: "Idi s ovim ?ovjekom, a Bog koji na nebu stoluje udijelio vam sretno putovanje i an?eo njegov pratio vas!" 18 Ali Ana, majka Tobijina, zaplaka i ukori Tobita: "Za što si dopustio da nam sin ode? Nije li on štap naših ruku kad ulazi i izlazi pred nama? 19 Ne bilo toga novca, sme?e je prema našem sinu. 20 Ta ovo što nas je Bog ostavio u životu - dosta nam je." 21 Tobit joj odgovori: "Ne govori tako, sestro. Vratit ?e se on živ i zdrav i tvoje ?e ga o?i opet ugledati. 22 Ta prati ga dobar an?eo i njegovo ?e putovanje biti sretno, vratit ?e se živ i zdrav." 23a ona prestade plakati. Riba

6

1A sin išao s an?elom i pas za njima. Predve?er stigoše do rijeke Tigrisa i tu provedoše no?. 2 Potom momak si?e u rijeku da se okupa, kad najednom sko?i iz vode velika riba i htjede ga proždrijeti. 3 An?eo mu re?e: "Uhvati ribu." Nato se momak do?epa ribe te je izvu?e na suho. 4 Onda mu an?eo kaza: "Raspori ribu, izvadi joj srce, jetru i žu? i dobro ih ?uvaj jer su koristan lijek." 5 Momak izvrši što mu je an?eo naredio. I pošto su ribu ispekli, pojedoše je, 6 a onda nastaviše put dok se ne primakoše Ekbatani. An?eo Tobiji namjenjuje Saru 7 Mladi? potom upita an?ela: "Brate Azarja, ?emu ?e služiti riblja jetra, srce i žu??" 8 A on odgovori: "Srce i jetra služe kad koga mu?i demon ili zao duh: treba to pred takvim, bio muškarac ili žena, spaliti, i nikad ga zao duh više ne?e mu?iti. 9 A žu? se uzima da se njome premažu o?i na kojima su bijele mrlje, tako te bolesnik ozdravi." 10 Kad bijahu blizu Ekbatane, 11 an?eo re?e mladi?u: "Brate, no?as ?emo preno?iti kod Raguela; on ti je ro?ak, a ima jedinicu k?er koja se zove Sara. 12 Ja ?u gledati da ti je dadu za ženu, jer tebi pripada njezino nasljedstvo: jedini si od njezina roda, djevojka je lijepa i razborita. 13 Sad me poslušaj: govorit ?u njenu ocu, i kad se vratimo iz Ragesa, proslavit ?emo svadbu. Jer ja znam da je Raguel, prema Mojsijevu zakonu, ne može dati drugome, a kad bi to uradio, zaslužio bi smrt, jer ti imaš pravo na nasljedstvo pred svakim drugim." 14 Onda mladi? kaza an?elu: "Brate Azarja, ?uo sam da je djevojka ve? bila dana sedmorici ljudi i da su svi na?eni mrtvi u svadbenoj sobi: 15 jedinac sam u oca; bojim se da ?u, odem li k njoj, umrijeti kao i oni prije mene; jer nju ljubi neki demon koji ne ?ini zla drugima, osim onima koji joj se približe. Bojim se da ne umrem i da za sobom, zbog žalosti, ne povu?em u grob svoga oca i svoju majku, a nemaju drugoga sina da ih sahrani." 16 An?eo mu re?e: "Ne sje?aš se kako ti je otac naredio da uzmeš za ženu samo onu koja pripada tvome rodu? Zato me poslušaj, brate: ona ?e biti tvoja žena, a ti se ne osvr?i na demona, jer ?e još no?as biti tvoja. 17 Kad budeš ušao u svadbenu sobu, uzet ?eš tamjanova pepela i metnut ?eš na nj malo ribljeg srca i jetre; kad tako okadiš, demon ?e o?utjeti vonj i pobje?i ?e i ne?e se više vratiti. 18 se htjedneš približiti k njoj, bdijte oboje i dozivajte milostivog Boga: on ?e vas spasiti i smilovati vam se. Ne boj se: ona ti je bila dosu?ena oduvijek, ti ?eš je spasiti; ona ?e po?i s tobom i mislim da ?eš s njom imati poroda." Kad je Tobija ?uo sve to, odmah mu ona omilje i njegova se duša privinu uz njezinu. Dolazak u Raguelovu ku?u

7

1Onda u?oše u Ekbatanu i po?oše prema ku?i Raguelovoj. Sara im do?e u susret, pozdravi ih i oni nju pozdraviše, pa ih ona uvede u ku?u. 2 Raguel re?e Edni, svojoj ženi: "Kako li je ovaj samo nalik na Tobita, moga ro?aka!" 3 Raguel ih zapita: "Odakle ste, bra?o?" Odgovoriše mu: "Mi pripadamo Naftalijevim sinovima koji su bili prognani u Ninivu." 4 Kaza im on: "Poznajete li Tobita, brata našega?" Oni odgovoriše: "Poznajemo ga." 5 Onda ih upita: "Je li dobro s njime?" Oni odgovoriše: "Živ je i dobro je." Tobija nadoda: "To je moj otac." 6 Nato ga Raguel zagrli, poljubi ga suznih o?iju i blagoslovi ga ?ude?i se: "Ti si dakle sin onoga plemenitog i dobrog ?ovjeka." Doznavši da je Tobit izgubio vid, ražalosti se i zaplaka. 7 I žena mu Edna i k?i Sara zaplakaše i primiše ih spremno. 8 Potom zaklaše ovna i pripremiše jela u izobilju. 9 Tobija kaza Rafaelu: "Brate Azarja, govori o onome o ?emu si mi pripovijedao na putu." 10 An?eo prozbori o tom s Raguelom, a on ?e Tobiji: "Jedi, pij i budi veseo, jer tebi pripada moja k?i. Ipak ti moram otkriti istinu: 11 ve? bijah svoju k?er dao sedmorici, ali kad joj se približiše, svi no?u pomriješe. Ali ti sada budi veseo." 12 Tobija odgovori: "Ne?u ništa okusiti dok se ne odlu?ite i ne izvršite što treba." Nato mu Raguel kaza: "Uzmi je od ovoga ?asa po pravdi: ti si njezin brat i ona pripada tebi. Milosrdni Bog neka vam udijeli sre?u." 13 Zatim pozva Saru, svoju k?er; uzevši je za ruku, dade je kao zaru?nicu Tobiji govore?i: "Evo, uzmi je prema Mojsijevu zakonu i odvedi je k svome ocu." I blagoslovi ih. 14 Onda pozva Ednu, ženu svoju. Dohvativši list, napisa ugovor i udari pe?at. Potom po?eše blagovati. 15 Nakon toga pozva Raguel Ednu, ženu svoju, i re?e joj: "Sestro, pripremi drugu sobu i uvedi je." 16 Ona uradi kako joj je zapovjedio i uvede je. K?i zaplaka. 17jevši suze svoje k?eri, kaza joj: "Budi hrabra, k?erko: Gospodar neba i zemlje neka te nagradi miloš?u za tvoju bol. Budi hrabra, k?erko!" Dobri zaru?nici spašeni

8

1Kad su pove?erali, uvedoše Tobiju k Sari. 2 On se, ulaze?i k njoj, sjeti Rafaelovih rije?i: uze tamjanova pepela, metnu na nj riblje srce i jetru i okadi. 3 Tek što demon o?utje vonj, pobježe u Gornji Egipat, a an?eo ga ondje okova. 4 Kako su se zatvorili u sobu, Tobija ustade s postelje i re?e: "Ustaj, sestro, molimo se da nam se Bog smiluje." 5 Onda se Tobija po?e moliti: "Blagoslovljen da si, Bože naših otaca, blagoslovljeno sveto i slavno ime tvoje u sve vijeke! Blagoslivljala te nebesa i sva tvoja stvorenja u sve vijeke! 7 Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru nego po istini. Smiluj mi se i u?ini da s njom doživim starost." 8 I zajedno rekoše: "Amen, amen." 9 I zaspaše oboje te no?i. 10 A Raguel usta i po?e da iskopa raku misle?i: "Ako i on umre." 11 Raguel se vrati u svoju ku?u 12 i kaza Edni, ženi svojoj: "Pošalji jednu od sluškinja da vidi je li živ. Ako je umro, pokopajmo ga odmah da nitko ne sazna." 13 Sluškinja otvori vrata, u?e i na?e kako oboje spavaju. 14 Iza?e i javi im: "Dobro je, živ je." 15 Nato Raguel zahvali Bogu: "Blagoslovljen da si, Bože, svakim blagoslovom ?istim i svetim. Blagoslivljali te sveti tvoji i sva tvoja stvorenja! Svi an?eli i svi izabranici tvoji blagoslivljali te u sve vijeke! 16 Blagoslovljen jer si me razveselio i jer se nije dogodilo ?ega se bojah, nego si nam iskazao svoje bogato milosr?e. 17 Blagoslovljen jer si se smilovao ovoj djeci što su jedina. Izlij na njih svoje milosr?e, Gospode, podari im da zavše život u zdravlju, sa sre?om i milosr?em." 18 A zatim zapovjedi ku?noj ?eljadi da zatrpaju raku. 19 Tada priredi gozbu koja je trajala ?etrnaest dana. 20 Prije nego što su izminuli svadbeni dani, Raguel uze zaklinjati Tobiju: "Ne idi na put dok se ne navrši ?etrnaest svadbenih dana, 21nda primi polovicu imutka i vrati se živ i zdrav svome ocu. Drugi ?eš d io dobiti poslije moje i ženine mi smrti." Rafaelov put u Mediju

9

1Onda Tobija pozva Rafaela i re?e mu: 2 "Brate Azarja, uzmi sa sobom jednog slugu i dvije deve pa idi Gabaelu u Rages koji se nalazi u Mediji: uzmi od njega novac pa dovedi i njega na pir, 3 jer me Raguel zaklinjao da ne odlazim. 4 Znaš da moj otac broji dane, pa budem li se mnogo zadržavao, bit ?e zabrinut veoma." 5 Tada Rafael ode. Provede no? u Gabaela i dade mu obveznicu. Gabael izvu?e zape?a?ene vre?ice te mu ih izru?i. 6zo se krenuše obojica i do?oše na pir. Tobija blagoslovi svoju ženu. U o?ekivanju da se Tobija vrati

10

10A otac Tobijin brojio svaki dan. I kad je prošlo vrijeme za povratak a sina ne bijaše, 2 re?e Tobit: "Možda su odbijeni? Ili je možda umro Gabael pa novac nije predan?" 3 I rastuži se veoma. 4 Kaza mu žena: "Dijete je stradalo kad ga tako dugo nema." 5 I po?e jadikovati: "Kako da ne budem zabrinuta, dijete moje, kad sam ti dopustila da odeš, svjetlo o?iju mojih!" 6 Tobit je stade tješiti: "Šuti, ne govori: njemu je dobro." 7 Ona mu odgovori: "Šuti ti i ne zavaravaj me; znam ja, stradalo je dijete moje." Svakog je dana izlazila na cestu kojom je sin krenuo na put; danju ne bi ni dodirnula jela, a no?u nije prestajala jadikovati za svojim Tobijom. Kad pro?e ?etrnaest dana svadbenih za kojih Raguel zaklinjaše Tobiju da ostane, 8 Tobija kaza Raguelu: "Pusti me da idem, jer su ve? otac moj i majka moja izgubili nadu da ?e me još ugledati." 9 Tast ga zamoli: "Ostani kod mene, a ja ?u se pobrinuti da prona?em nekoga koji ?e ocu tvome donijeti vijesti o tebi." Ali mu Tobija odvrati: "Ne, nego me pusti da idem k ocu svome!" Oproštaj Tobije s tazbinom 10 Raguel onda ustade, preda mu Saru, njegovu ženu, i polovicu imutka, sluge, stoku i novac. 12 A svojoj k?eri kaza: "Poštuj svekra i svekrvu: oni su ti sada roditelji. I da ?ujem samo dobre vijesti o tebi." I poljubi je. 14valivši Bogu što mu je udijelio sretan put i poželjevši blagoslov Raguelu i Edni, ženi njegovoj, Tobija krenu. Tobijin povratak sa Sarom

11

11Nastaviše put dok se ne približiše Ninivi. 2 Onda Rafael kaza Tobiji: "Ne znaš li, brate, u kakvu si stanju ostavio oca svoga? 3 Potr?imo nas dvojica prije tvoje žene i priredimo ku?u: 4 uzmi u ruku riblju žu?." Krenuše, a pas za njima. 5 Dotle je Ana sjedila i gledala na put ne bi li ugledala svoje dijete. 6 Izdaleka ga opazi pa re?e Tobitu: "Evo, vra?a se sin tvoj i ?ovjek koji ga pratio." 7 A Rafael re?e Tobiji: "Znam da ?e otac tvoj otvoriti o?i. 8 Ribljom žu?i namaži njegove o?i, a on ?e ih, o?utjevši svrbež, protrljati i tako skinuti s njih bijele mrlje i tebe vidjeti." 9 Dotle se Ana, potr?avši naprijed, baci u zagrljaj sinu svome i re?e mu: "Opet te vidim, sine moj! Od ovoga ?asa mogu mirno umrijeti!" Nato oboje zaplakaše. Tobitovo ozdravljenje 10 Tobit izi?e na vrata i spota?e se, ali sin potr?a k njemu 11 i pridrža ga, razmaza žu? ocu preko o?iju i kaza: "Hrabro, o?e moj!" 12 Kad ga o?i zasvrbješe, protrlja ih, a iz o?injih mu se kuti?a oljuštiše bijele mrlje. 13 Ugledavši sina, zagrli ga, zaplaka i probesjedi: 14 "Blagoslovljen da si, Bože, blagoslovljeno tvoje ime uvijeke i blagoslovljeni svi tvoji sveti an?eli! Jer si me udario pa se smilovao na me: evo gledam svoga sina Tobiju!" 15 Njegov sin, sav sretan, u?e u ku?u te izvijesti oca o velikim doga?ajima što su mu se zbili u Mediji. 16 Tobit, prepun radosti i blagoslivljaju?i Boga, po?e u susret snahi, prema vratima Ninive. Oni koji su ga vidjeli kako hoda bijahu zadivljeni što je progledao, a Tobit priznavaše pred njima da mu se Bog smilovao. Sara do?ekana 17 Kada Tobit do?e do Sare, snahe svoje, pozdravi je govore?i joj: "Dobro došla, k?eri moja! Blagoslovljen Bog koji te doveo k nama! I neka su ti blagoslovljeni i otac i majka!" 18 I velika radost obuze svu bra?u njegovu u Ninivi. 19o?oše i Ahikar i njegov ne?ak Nasbas pa se Tobijina svadba u veselju slavila sedam dana. An?eo se otkriva

12

12Potom Tobit pozva Tobiju, sina svoga, i re?e mu: "Sine, pobrini se za pla?u ?ovjeku koji je išao s tobom; a treba mu dati i štogod povrh toga." 2 Sin odgovori: "Ne?u štetovati dadem li mu i polovicu onoga što sam donio, 3 jer me doveo k tebi zdrava, izlije?io moju ženu, podigao moj novac, a onda i tebi vratio zdravlje." 4 Starac odgovori: "To mu s pravom pripada!" 5 Onda pozva an?ela i kaza mu: "Uzmi polovicu od svega onoga što ste donijeli." 6 Tada an?eo pozva njih dvojicu u stranu i re?e im: "Blagoslivljajte Boga, hvalite ga i veli?ajte, hvalite ga pred svim živima zbog onoga što je za vas u?inio. Lijepo je hvaliti Boga i uznositi ime njegovo; bogobojazno razglašavati djela njegova. 7 Lijepo je ?uvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivati djela Božja. ?inite dobro, i ne?e vas zlo sna?i. 8 Dobra je molitva s postom, s milostinjom i s pravednoš?u. Bolje je malo s pravednoš?u nego mnogo s nepravdom. Bolje je dijeliti milostinju nego sabirati u hrpe zlato. 9 Milostinja osloba?a od smrti, ona ?isti od svakoga grijeha. Koji dijele milostinju i ?ine pravednost napunit ?e se života, 10 a koji griješe bit ?e dušmani životu svome. 11 Ne?u vam sakriti ništa: kazah ve? da je lijepo ?uvati tajnu kraljevu, ali je slavno otkrivanje Božjih djela. 12 I kad ste molili ti i tvoja snaha Sara, ja sam nosio vaše molitve Svetome; kad si ti pokapao mrtve, i ja sam bio uza te; 13 kad se nisi skanjivao da ustaneš i prekineš svoj ru?ak da bi pokopao onog mrtvaca, nije mi bilo skriveno da vršiš dobro djelo; i bio sam s tobom. 14 Sada, Bog me poslao da izlije?im tebe i tvoju snahu Saru. 15 Ja sam Rafael, jedan od sedmorice svetih an?ela koji na nebesima donose molitve svetih i stupaju pred Slavom Svetoga!" 16 Njih se dvojica preplašiše i padoše ni?ice, jer ih zahvati velik strah. 17 Ali im an?eo re?e: "Ne plašite se! Mir s vama! Blagoslivljajte Boga uvijeke! 18 Ta ja ne do?oh jer se meni svidjelo, nego po zapovijedi Boga našega: zato ga blagoslivljajte uvijeke. 19 Sve sam dane dopuštao da me vide vaše o?i, ali nisam ni jeo ni pio: vi ste motrili samo privid. 20 Sada hvalite Boga, a ja se vra?am onome koji me i poslao. Zapišite u knjizi sve što se zbilo." 21a oni ustadoše, ali ga više ne vidješe. Hvalili su velika i ?udesna djela Božja i pripovijedali kako im se ukazao an?eo Gospodnji. Završna Tobitova molitva

13

13Tobit potom napisa molitvu u radosti i re?e: 2 "Blagoslovljen Bog, koji živi uvijeke, i njegovo kraljevstvo! Jer on kažnjava i prašta, dovodi u Podzemlje i odande izvodi, i nema toga tko bi izmakao njegovoj ruci. 3 Hvalite ga, sinovi Izraelovi, pred poganima, jer vas je on me?u njih rasuo. 4 Objavljujte njegovu veli?inu uzdižu?i ga nad sve živo, jer on je naš Gospod i Bog, on je naš otac za sve vjekove. 5 On nas kažnjava zbog naših zlih djela, ali ?e se opet smilovati na nas i sabrati nas iz svih naroda me?u koje smo razasuti. 6 Obratite se k njemu svim srcem svojim i svom dušom svojom da ?inite pred njim istinu, i on ?e se okrenuti k vama, i ne?e skrivati lica svoga od vas. 7 Gledajte što u?ini s vama, na sva ga usta slavite i hvalite, blagoslivljajte Gospoda pravde i uzvisujte kralja vjekova. 8 Ja ga u zemlji progonstva hvalim i o?itujem njegovu mo? i veli?inu grešnom narodu. Obratite se, grešnici, i ?inite pravdu pred njim. Tko zna ho?e li pogled svrnuti na vas i milost vam iskazati! 9 Boga svoga ja uznosim, i duša moja hvali kralja nebeskoga, i radosno klik?e veli?ini njegovoj: 10 tako neka kazuju svi i hvale ga u Jeruzalemu! Jeruzaleme, grade sveti! On ?e te kazniti zbog djela sinova tvojih, ali ?e se opet smilovati sinovima pravednih. 11 Podaj hvalu Gospodu zanosno i blagoslivljaj kralja vjekova da ti njegov Šator ponovno bude podignut uz veselje; 12 da bi se u tebi obradovali prognani i da bi u tebi ljubav našli siromasi za sva pokoljenja. 13 Narodi ?e dolaziti izdaleka k imenu Gospoda Boga donose?i u rukama darove, darove za kralja nebeskoga: pokoljenja upravljat ?e ti radosne hvale. 14 Prokleti svi oni koji te mrze, blagoslovljeni zauvijek oni koji te ljube. 15 Veseli se i raduj se zbog sinova pravednih, jer ?e biti sakupljeni i blagoslivljat ?e Gospoda pravednih. Blaženi oni koji te ljube! Veselit ?e se zbog tvoga mira! 16 Blaženi svi koji se rastužiše zbog tvojih nesre?a, jer ?e se radovati kad vide svu tvoju slavu i radovat ?e se uvijeke. Duša moja neka hvali Boga, k ralja velikoga! 17 Jer ?e Jeruzalem biti obnovljen safirom i smaragdom, njegove zidine dragim kamenjem, tornjevi i bedemi ?istim zlatom, a trgovi poplo?ani berilom, dijamantom i dragim kamenjem iz Ofira.

14

14Tobit završi pohvalu. 2 Bilo mu je pedeset i osam godina kad je oslijepio, a poslije osam godina opet je progledao. Nastavio je dijeliti milostinju i sveudilj se bojao Gospoda Boga te ga hvalio. 3 Doživio je duboku starost. Na samrti dozva k sebi sina i sinove sina svoga te kaza Tobiji: "Sinko, uzmi djecu svoju: evo, ostario sam i ve? sam blizu da se odijelim od života. 4 Preseli se u Mediju, sinko, jer znam da ?e se sve dogoditi s Ninivom što je o njoj nagovijestio prorok Jona: bit ?e razrušena, a u Mediji bit ?e mir za neko vrijeme; naša bra?a koja se još nalaze u domovini bit ?e razasuta daleko od lijepe zemlje, Jeruzalem ?e opustjeti, a Dom Gospodnji koji se nalazi u njemu izgorjet ?e i bit ?e pust za neko vrijeme. 5 Ali ?e se Bog opet smilovati njima i vratit ?e ih u njihovu zemlju; onda ?e oni sagraditi hram, ali ne onakav kakav je bio prije, dok se ne ispuni odre?eno vrijeme. Poslije toga vratit ?e se iz krajeva progonstva i podi?i Jeruzalem s velikim po?astima. I Dom Božji u njemu bit ?e sazidan od nadasve vrijedne gra?e za sva budu?a pokoljenja, kao što su kazali za nj proroci: 6 svi ?e se narodi uistinu obratiti i bojat ?e se Gospoda Boga i pokopat ?e svoje idole; svi ?e narodi blagoslivljati Gospoda. 7 Onda ?e narod njegov hvaliti Boga, a Gospod ?e uzdi?i narod svoj i bit ?e radosni svi oni koji ljube Gospoda Boga u istini i pravdi vrše?i milosr?e prema bra?i svojoj. 8 I tako, sine, oti?i iz Ninive, jer ?e sve biti što je nagovijestio prorok Jona. 9 Ti pak drži zakon i zapovijedi, budi milosrdan i pravedan da ti bude dobro. ?asno me pokopaj, a uza me pokopaj majku svoju. Poslije toga ne ostani više ni jednoga dana u Ninivi. 10 Sinko moj, razmotri što Aman u?ini Ahikaru koji ga je uzgojio: iz svjetla baci ga u tamu i tako zlim plati dobro njegovo. Ali Ahikar bje spašen, a onoga stiže zaslužena kazna: si?e on u tminu. Ahikar dijeljaše milostinju i spasi se od smrtonosne zamke koju mu onaj priredi; u zamku Aman pade i poginu. 11 Dakle, sinovi moji, vidite kakvu snagu ima milostinj a i kako pravda spašava." To rekavši, izdahnu. Bijaše mu sto pedeset i osam godina. Tobija mu priredi ?astan ukop. 12 Kad Ana umrije, pokopa je uz oca, pa sa ženom i svojim sinovima krenu u Ekbatanu, k svome tastu Raguelu. 13 Tu doživje ?asnu starost, ?asno pokopa svoga tasta i punicu te naslijedi imutak njihov, kao što je naslijedio i o?ev.