Popis knjiga
Staro sucelje
Katekizam
Trazenje pojma

SZ NZ
Trazenje po broju
knjiga glava-od redak-od glava-do redak-do
0Tužaljke Prva tužaljka

1

1Kako osamljena sjedi prijestolnica, neko? naroda puna; postade kao udovica, neko? velika me?u narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide. 2 No?i provodi gorko pla?u?i, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utješi, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeriše i postaše joj neprijatelji. 3 Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu teškom. Sad živi me?u poganima, ne nalazi po?inka. Svi ga gonitelji sustižu u tjesnacima. 4 Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena, sve?enici uzdišu, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gor?ine. 5 Tla?itelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otišla u izgnanstvo pred tla?iteljem. 7 Jeruzalem se spominje danÄa bijede i lutanja, kad mu narod dušmanu u ruke pade a nitko mu pomo?i ne pruži. Tla?itelji ga gledahu smiju?i se njegovoj propasti. 8 Teško sagriješi Jeruzalem, postade kao ne?isto?a ženina. Svi što ga štovahu, sada ga preziru: jer vidješe golotinju njegovu. On samo pla?e i natrag se okre?e. 9 Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao što ga ?eka. Duboko je pao, a nikog da ga tješi. "Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj likuje." 10 Neprijatelj poseže rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Svetište, oni kojima si zabranio i pristup u svoj zbor. 11 Sav narod njegov jeca, traže?i kruha; svi daju dragulje za hranu da bi ponovo živnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren. 12 Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogo?en, kojom me Jahve udari u dan žestokog gnjeva svoga! 13 S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mrežu mi razape i tako me nauznak obori; ucvili me, ožalosti za sva vremena. 14 Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na vrat mi ih navalio, sn agu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu se uspraviti. 15 Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene da uništi uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, k?erku Judinu. 16 Zato moram plakati, o?i mi suze liju, jer daleko je od mene moj tješitelj da mi duh povrati. Sinovi su moji poraženi, odve? silan bijaše neprijatelj. 17 Sion pruža ruke: nema mu tješitelja. Jahve je protiv Jakova sa svih strana pozvao tla?itelje; i tako Jeruzalem postade me?u njima strašilo. 18 Jahve, on je pravedan; jer rije?i se njegovoj protivih. Oh, ?ujte, narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladi?i, svi odoše u izgnanstvo! 19 Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevariše. Moji sve?enici i starješine pogiboše u gradu traže?i hrane da bi ponovo živnuli. 20 Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima gr?i jer bijah opako prkosan! Vani ma? pokosi moje sinove, a unutra - smrt. 21 ?uj kako stenjem: nema mi tješitelja! Svi neprijatelji ?uju za moju nesre?u i likuju što si to u?inio! Daj da do?e dan što si ga objavio, da njima bude kao meni. 22a se pokaže sva njina zlo?a pred licem tvojim, a onda postupaj s njima kao što si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer samo uzdišem, a srce moje tuguje. Druga tužaljka

2

1Kako mrakom zastrije Gospod u svom gnjevu K?er sionsku. S neba na zemlju baci slavu Izraelovu! I ne sjeti se podnožja svoga u dan gnjeva svojega! 2 Bez milosti Gospod satrije sve stanove Jakovljeve, u svom gnjevu razori tvr?ave k?eri Judine; sa zemljom je sravnio i prokleo kraljevstvo i njegove knezove. 3 U rasplamtjelom gnjevu svojem razbi svu snagu Izraelovu, povu?e svoju desnicu pred neprijateljem; u Jakovu raspiri plamen ognjeni koji sve uokolo proždire. 6 Kao vrtu razvali mu sjenicu, razori mjesto sastanka. Baci Jahve u zaborav svetkovine i subote na Sionu; u gnjevu svojem prezre kralja i sve?enika. 7 Svoj oltar je Gospod odbacio, zgadilo mu se Svetište njegovo. U ruke neprijatelja je predao bedeme svoje i dvorove. Bu?ili su u Domu Jahvinu, kao u dan blagdanji. 8 Jahve naumi razvaliti zidove K?eri sionske. Nape uže mjerni?ko, ne ustegnu ruku od rušenja. Predzi?e, zidine zavi u tugu: oronuše zajedno. 9 Vrata njina utonuše u zemlju, on im je razbio zasune; kralj i knezovi su me?u pucima, Zakona nema! Ni u prorokÄa više se ne nalaze vi?enja Jahvina. 10 Starješine K?eri sionske na zemlji sjede i šute, posiplju glavu prašinom, kostrijet pripasuju. K zemlji glave obaraju djevice jeruzalemske. 11 Iš?ilješe mi o?i od suza, utroba moja ustreptala, jetra mi se na zemlju prosula zbog sloma k?eri naroda mojega, jer djeca i dojen?ad umiru po trgovima Grada. 12 Govore majkama svojim: "Gdje je žito i vino?" dok obamiru kao ranjeni po trgovima Grada, dok ispuštaju dušu svoju na grudima matera svojih. 13 S ?ime da te prispodobim? Na koga si nalik, K?eri jeruzalemska? S kime da te usporedim, kako utješim, djevice, K?eri sionska? Jer kao more tvoja je nesre?a neizmjerna. Tko ?e te iscijeliti? 14 Vi?enj a tvojih proroka bijahu varka i laž, oni nisu objavili krivnju tvoju da te od izgnanstva odvrate. Varali su te utvarama lažnim i zamamnim. 15 Nad tobom plješ?u rukama svi koji putem prolaze, zvižde i vrte glavom zbog K?eri jeruzalemske: "Je li to grad na glasu ljepotom, radost svemu svijetu?" 16 Na tebe otvaraju usta svi neprijatelji tvoji, zvižde, škrgu?u zubima i govore: "Proždrijesmo je! To je dan za kojim ?eznusmo, doživjesmo, vidjesmo!" 17 Jahve izvrši naum svoj, održa svoju rije? koju naredi u davnim danima: nemilice te razorio. Neprijatelj likuje zbog tebe, tvoj protivnik rog svoj podiže. 20 Pogledaj, Jahve, i vidi kome si to u?inio. Zar žene da jedu porod svoj, djecu što njišu u naru?ju? Zar moradoše biti poklani u Svetištu Gospodnjem sve?enici i proroci? 21 U uli?noj prašini leže djeca i starci; moje djevice i moji mladi?i od ma?a padoše. Ti ih pomori u dan gnjeva svojega, ti ih pokla nemilice. 22si, kao na dan sve?ani, sa svih strana sazvao užase moje. U dan gnjeva Jahvina nitko nije preživio, nitko se nije spasio. One koje sam odnjihala i odgojila neprijatelj moj sve je istrijebio. Tre?a tužaljka

3

1Ja sam ?ovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. 2 Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. 3 I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka. 4 Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje. 5 Na?inio mi jaram, glavu obrubio tegobama. 6 Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vje?iti. 7 Zazidao me, i ja ne mogu iza?i, otežao je moje okove. 8 Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao. 9 Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakr?io je putove moje. 10 Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi. 11 U bespu?a me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem. 12 Napinjao je luk svoj i ga?ao me kao metu za svoje strelice. 13 U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca. 14 Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja. 15 Gor?inom me hranio, pelinom me napajao. 16 Puštao me da zube kršim kamen grizu?i, zakapao me u pepeo. 17 Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sre?a! 18 Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi. 19 Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova! 20 Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni. 21 To nosim u srcu i gojim nadu u sebi. 22 Dobrota Jahvina nije nestala, milosr?e njegovo nije presušilo. 23 Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! 24 "Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem." 25 Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. 26 Dobro je u miru ?ekati spasenje Jahvino! 27 Dobro je ?ovjeku da nosi jaram za svoje mladosti. 28 Neka sjedi u samo?i i šuti, jer mu On to nametnu; 29 neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade! 30 Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom. 31 Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek: 32 jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi. 33 Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove ?ovjeka. 34 Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi, 35 kad se izvr?e pravica ?ovjeku pred licem Svevišnjeg, 36 kad se krivica nanosi ?ovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi? 37 Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio? 38 Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo? 39 Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh. 40 Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi. 41 Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima. 42 Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao! 43 Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio. 44 Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe. 45 Na?inio si od nas sme?e i odmet me?u narodima. 46 Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši. 47 Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator! 48 Potoci suza teku iz o?iju mojih zbog propasti K?eri naroda mojega. 49 Moje o?i liju suze bez prestanka, jer prestanka nema 50 dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa. 51 Moje mi oko bol zadaje zbog k?eri svih mojega grada. 53 U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem. 54 Voda mi do?e preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!" 55 I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame. 56 Ti o?u moj glas: "Ne za?epljuj uši svoje na vapaje moje." 57 Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!" 58 Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio. 59 Ti, Jahve, vidje kako me tla?e, dosudi mi pravdu. 60 Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene. 61 ?uo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene. 62 Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan. 63 Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica. 64 Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih. 65 U?ini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim. 66i ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve! ?etvrta tužaljka

4

1Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica. 2 Sinovi sionski, neko? cijenjeni kao naj?iš?e zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lon?arevih! 3 ?ak i šakali pružaju dojke i doje mladun?ad, ali k?eri naroda moga postaše okrutne kao nojevi u pustinji. 4 Jezik dojen?eta za nepce se lijepi od že?i. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga pruži. 5 Oni što se neko? sladiše biranim jelima ginu po ulicama; neko? nošeni u grimizu, sada se valjaju po buništu. 6 Ve?i bijaše zlo?in K?eri naroda moga od grijeha Sodome, što u tren oka bi razorena, a ni?ija se ruka ne diže na nju. 8 Sad im je obraz crnji od ?a?e, ne prepoznaju se više na ulici. Koža im se lijepi za kosti, suha kao drvo. 9 Kako su sretni oni što ih ma? probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini. 10 Žene, tako nježne, kuhaše djecu svoju, njima se hraniše za propasti K?eri naroda moga. 11 Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdžbu svoju, na Sionu raspirio požar što sažiže i same temelje njegove. 12 Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovništvo zemlje da ?e ugnjeta? i neprijatelj u?i na vrata jeruzalemska - 13 zbog grijeha svojih prorokÄa, zbog bezakonja sve?enikÄa koji usred grada prolijevahu krv pravednikÄa! 16 Raspršilo ih lice Jahvino, on ih više nije gledao. Ne poštuju više sve?enikÄa, ne sažaljuju staraca. 18 Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Bliži nam se kraj, navršili nam se dani, naš konac dolazi. 19 Naš i gonitelji bijahu brži od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji do?ekivahu u zasjedi. 20 Naš životni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: "U sjeni njegovoj živjet ?emo me?u narodima." 21 Raduj se i veseli se, K?eri edomska, ti koja živiš u zemlji Usu: do?i ?e i do tebe ?aša, opit ?eš se i razgoliti. 22j grijeh je iskupljen, K?eri sionska, ne?e te više u izgnanstvo voditi. Kaznit ?e opa?inu tvoju, K?eri edomska, razotkriti grijehe tvoje. Peta tužaljka

5

1Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu! 2 Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tu?incima. 3 Siro?ad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice. 4 Vodu što pijemo pla?amo novcem, i za drvo valja nam platiti. 5 Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti. 6 Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo. 7 Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove. 8 Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih. 9 Kruh svoj donosimo izlažu?i život ma?u u pustinji. 10 Koža nam gori kao pe? užarena, ognjicom od plamena gladi. 11 Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim. 12 Svojim su rukama vješali knezove, ni lica stara?ka nisu poštivali. 13 Mladi?i su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva. 14 Starci su ostavili vrata, mladi?i više ne sviraju na lirama. 15 Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje. 16 Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo! 17 Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam o?i se zastiru: 18 zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali. 19 Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena. 20 Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane? 21 Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ?emo se, obnovi dane naše kao što neko? bijahu.