Habakuk

#1Proroštvo koje vidje prorok Habakuk.

I. RAZGOVOR IZMEĐU PROROKA I BOGA

Prva prorokova tužbalica:

Pravo je izopačeno

(2) Dokle ću, Jahve, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasiš? (3) Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni! (4) Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni načas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopačeno.

Prvo proroštvo:

Kaldejci - bič Božji

(5) Obazrite se na narode, pogledajte, čudite se, zapanjite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča. (6) Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuđa. (7) On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos. (8) Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uvečer; jahači mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen proždru. (9) Svi će doći rad' grabeža, lica im žegu k'o istočni vjetar, grabe roblje kao pijesak! (10) Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih. (11) Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala.

Druga prorokova tužbalica:

Utjerivanja tlačiteljska

(12) Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava. (13) Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe? (14) Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara! (15) On ih sve lovi na udicu, izvlači ih mrežom, pređom ih skuplja i tako se raduje i likuje. (16) Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj pređi jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu. (17) Valja li, dakle, da neprestano poteže mač i kolje narod nemilice?

Drugo proroštvo:

Pravednik će živjeti od vjere

#2Stat ću na stražu svoju, postavit se na bedem, paziti što će mi reći, kako odgovorit na moje tužbe. (2) Tada Jahve odgovori i reče: "Zapiši viđenje, ureži ga na pločice, da ga čitač lako čita." (3) Jer ovo je viđenje samo za svoje vrijeme: ispunjenju teži, ne vara; ako stiže polako, čekaj, jer odista će doći i neće zakasniti! (4) Gle: propada onaj čija duša nije pravedna, a pravednik živi od svoje vjere.

II. PROKLETSTVA PROTIV TLAČITELJA

Proslov

(5) Bogatstvo je odista podmuklo! Ohol je i ne može počinuti tko ždrijelo razvaljuje k'o Podzemlje, tko je kao smrt nezasitan, tko sabire za se sve narode, tko kupi za se sva plemena! (6) Zar mu se neće svi podrugivati, rugalicu i zagonetku spjevat' protiv njega? Reći će:

Peterostruki jao

Jao onom tko množi što nije njegovo (a dokle će?) i opterećuje se zalogama! (7) Neće li naglo ustat' vjerovnici tvoji, neće li se probuditi ljuti tvoji tlačitelji? Tada ćeš im plijen biti! (8) Jer si opljačkao mnoge narode, sav ostatak naroda opljačkat će tebe, jer si prolio krv ljudsku, poharao zemlju, grad i sve mu žitelje. (9) Jao onom tko otimačinu zgrće nepravednu kući svojoj, da visoko svije gnijezdo svoje i otkloni ruku zla! (10) Nanese sramotu kući svojoj: zatirući mnoga plemena, griješiš protiv sebe. (11) Jer iz samih zidova kamen kriči, a krovna mu greda odgovara. (12) Jao onom tko grad diže krvlju i tvrđavu zasnuje na nepravdi! (13) Nije li to, gle, od Jahve nad Vojskama da se narodi za oganj trude, puci nizašto muče? (14) Jer će se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao što vode prekrivaju more. (15) Jao onom tko bližnjeg navodi na piće, ulijeva otrov dok on pije da bi promatrao njegovu nagost! (16) Ti si pijan od sramote, ne od slave! Pij samo i pokazuj kapicu. Dolazi ti pehar iz desnice Jahvine i sramota na slavu tvoju! (17) Nasilje nad Libanonom tebe će prestraviti, pokolj zvijeri, jer si ljudsku krv prolio, poharao zemlju, grad i njegove žitelje. (19) Jao onom tko komadu drva kaže: "Probudi se!" Kamenu nijemom: "Preni se!" On da prorokuje? Optočen može biti i zlatom i srebrom, ali nikakva daha životnog nema u njemu. (18) Čemu koristi tesan lik da ga umjetnik teše? Čemu lijevan lik, lažno proroštvo, da se tvorac njegov u nj pouzdaje oblikujuć' nijeme kipove? (20) Ali je Jahve u svojem svetom Hramu: nek' zemlja sva zašuti pred njime!

III. VAPAJ JAHVI ZA POMOĆ

#3Molitva. Od proroka Habakuka. Na način tužbalice. (2) Jahve, čuo sam za slavu tvoju, Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu! Ponovi ga u naše vrijeme! Otkrij ga u naše vrijeme! U gnjevu se svojem smilovanja sjeti! (3) Bog stiže iz Temana, a Svetac s planine Parana! Veličanstvo njegovo zastire nebesa, zemlja mu je puna slave. (4) Sjaj mu je k'o svjetlost, zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila. (5) Kuga pred njim ide, groznica ga sustopice prati. (6) On stane, i zemlja se trese, on pogleda, i dršću narodi. Tad se raspadoše vječne planine, bregovi stari propadoše, njegove su staze od vječnosti. (7) Prestrašene vidjeh kušanske šatore, čadore što dršću u zemlji midjanskoj. (8) Jahve, planu li tvoj gnjev na rijeke ili jarost tvoja na more te jezdiš na svojim konjima, na pobjedničkim bojnim kolima? (9) Otkrivaš svoj luk i otrovnim ga strijelama sitiš. Bujicama rasijecaš tlo, (10) planine dršću kad te vide, navaljuje oblaka prolom, bezdan diže svoj glas. (11) Sunce uvis diže ruke, mjesec u obitavalištu svojem popostaje, pred blijeskom tvojih strijela, pred blistavim sjajem koplja tvoga. (12) Jarosno po zemlji koračaš, srdito gaziš narode. (13) Iziđe da spasiš narod svoj, da spasiš svog pomazanika; sori vrh kuće bezbožnikove, ogoli joj temelje do stijene. (14) Kopljima si izbo vođu ratnika njegovih, koji navališe da nas s radošću satru, kao da će potajice proždrijet' ubogoga. (15) Gaziš po moru s konjima svojim, po pučini silnih voda! (16) Čuo sam! Sva se moja utroba trese, podrhtavaju mi usne na taj zvuk, trulež prodire u kosti moje, noge klecaju poda mnom. Počinut ću kada dan tjeskobni svane narodu što nas sad napada. (17) Jer smokvino drvo neće više cvasti niti će na lozi biti ploda, maslina će uskratiti rod, polja neće donijeti hrane, ovaca će nestati iz tora, u oborima neće biti ni goveda. (18) Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju. (19) Jahve, moj Gospod, moja je snaga, on mi daje noge poput košutinih i vodi me na visine. Zborovođi. Na žičanim glazbalima.