<1>Mnoge su nam i velike darove darovali Zakon, Proroci i ostali Pisci koji su slijedili iza njih. Zato valja pohvaliti Izraela zbog naobrazbe i mudrosti. Ali nije dovoljno da se ljudi sami nauče knjizi, <5>već treba da riječju i perom koriste i drugim ljudima, te se moj djed Isus, posvetivši se ustrajnom čitanju Zakona, Proroka <10>i ostalih predačkih Knjiga i stekavši golemo iskustvo - najposlije i sam našao ponukanim da napiše štogod poučno i mudro, kako bi oni koji su željni pouke proučili to, pa tako još više uznapredovali u životu prema Zakonu. <15>Zato, molim, čitajte blagohotno i pozorno ovo moje djelo i oprostite <20>ako nismo uspjeli naći primjeren oblik ovom ili onom izrazu, jer valja znati da hebrejski izričaji, prevedeni na drugi jezik, gube od svoje snage. Štoviše, prouči li se sam Zakon, Proroci <25>i ostale Knjige, opazit će se povelika razlika između prijevoda i izvornika. Kad sam u trideset i osmoj godini vladavine kralja Euergeta došao u Egipat i boravio ondje neko vrijeme, našao sam djelo veoma poučno. <30>Odlučih stoga uložiti sav trud i mar da prevedem ovu knjigu. Uložih mnogo bdjenja i znanja, tijekom tog vremena, da bih posao obavio i objavio knjigu, osobito na korist onima koji se u tuđini žele baviti naukom <35>i pripravni su prilagoditi svoje običaje kako bi živjeli prema Zakonu.
(11) Strah je Gospodnji slava i hvala,
veselje i vijenac radosti.
(12) Strah Gospodnji sladi srce,
daje radost, veselje i dug život.
(13) Tko se boji Gospoda, sretan je na
svršetku
i blagoslovljen u dan svoje smrti.
(14) Strah Gospodnji početak je
mudrosti,
s vjernima je ona stvorena
u utrobi majčinoj.
(15) Svila je gnijezdo s temeljem vječnim
među ljudima
i bit će vjerna porodu njihovu.
(16) Strah je Gospodnji punina mudrosti,
ona ih opija svojim plodovima.
(17) Dom im napunja milinama
i klijeti svojim urodom.
(18) Strah Gospodnji vijenac je mudrosti
koji cvate mirom i zdravljem.
(19) Gospod je nju gledao i izbrojio
i izlio spoznaju i razbor,
uzvisio slavu onih koji je
posjeduju.
(20) Strah Gospodnji korijen je mudrosti,
a izdanci su dug život. (21) #
(22) Strast opakoga ne može opravdati,
jer mu teret strasti donosi pad.
(23) Strpljiv čovjek podnosi do u pravi
čas,
a na kraju uživa radost.
(24) On krije svoje riječi do pravog trena,
i usta mnogih govore o njegovu
razboru.
(25) U riznicama mudrosti zagonetke su
spoznaje,
ali je grešniku mrska pobožnost.
(26) Želiš li mudrost, vrši zapovijedi,
i Gospod će ti je dati.
(27) Jer strah je Gospodnji mudrost
i pouka,
i Gospodu je draga vjernost
i krotkost.
(28) Ne opiri se strahu Gospodnjem
i ne pristupaj Gospodu dvolična
srca.
(29) Ne budi licemjer pred ljudima
i pazi na usne svoje.
(30) Ne uznosi se, da ne padneš
i da se ne osramotiš,
jer Gospod će otkriti tvoje tajne
i poniziti te pred svim zborom,
jer nisi dosegao straha Gospodnjeg
i jer ti je srce puno prijevare.
#2Sine moj, ako želiš služiti Gospodu,
pripravi dušu svoju na kušnju.
(2) Učvrsti svoje srce i budi jak
i ne nagli kad napast dođe.
(3) Prioni uz Boga i ne odmeći se,
da bi bio slavljen na svoj
posljednji dan.
(4) Primi sve što te stigne
i budi strpljiv u nestalnosti svoje
bijede.
(5) Jer kao što se u vatri kuša zlato,
tako i odabranici u peći poniženja.
(6) Vjeruj u Gospoda, i on će ti pomoći,
kroči pravom stazom i uzdaj se
u njega.
(7) Vi što se bojite Gospoda, očekujte
njegovu milost
i ne skrećite s pravoga puta,
da ne propadnete.
(8) Vi što se bojite Gospoda, uzdajte
se u nj
i plaća vam neće propasti.
(9) Vi što se bojite Gospoda, nadajte
se dobru,
vječnoj radosti i milosti.
(10) Pogledajte prošla pokoljenja i vidite:
je li se ikad postidio tko se uzdao
u Gospoda?
Je li ikad ostavljen tko ga se
ustrajno bojao?
Je li ikad prezren koji ga je
u pomoć zvao?
(11) TÓa Gospod je sućutan i milostiv,
on oprašta grijehe i izbavlja
u danima nevolje.
(12) Jao strašljivim srcima i lijenim
rukama
i grešniku koji hodi dvjema
stazama.
(13) Jao mlaku srcu koje ne vjeruje,
jer takvo neće naći zaštite.
(14) Jao vama koji ste izgubili
izdržljivost:
što ćete raditi kad vas Gospod
pohodi?
(15) Koji se boje Gospoda slušaju
njegove riječi,
i koji ga ljube drže se putova
njegovih.
(16) Koji se boje Gospoda čine što je
njemu po volji,
i koji ga ljube uživaju u njegovu
Zakonu.
(17) Koji se boje Gospoda pripravljaju
se srcem svojim
i pred njim se ponizuju.
(18) Predajmo se u ruke Gospodnje,
a ne u ruke ljudske:
jer kakvo je u Gospoda veličanstvo,
takva je i njegova milost.
#3Djeco, slušajte mene, oca svoga,
i radite tako da se spasite.
(2) Jer Gospod slavi oca u djeci
njegovoj
i učvršćuje pravo majke
nad sinovima njezinim.
(3) Tko štuje oca okajava grijehe svoje,
(4) i tko časti majku svoju
sabire blago.
(5) Tko štuje oca radovat će se sa svoje
djece
i bit će uslišen u dan molitve svoje.
(6) Tko časti oca svojeg, dugo živi;
tko čini radost majci svojoj
sluša Gospoda.
(7) On služi roditeljima svojim
kao svojim gospodarima.
(8) Sine moj, riječju i djelom štuj
oca svoga
da te od njega stigne blagoslov.
(9) Jer blagoslov očev učvršćuje kuću
djeci,
a majčina kletva temelje im ruši.
(10) Ne traži časti u sramoti oca svojeg,
jer ti očeva sramota nije na čast.
(11) Jer čovjeku dolazi čast od počasti
oca njegova,
a prezrena majka sramota je djeci.
(12) Sine moj, pomozi oca svoga
u starosti
i ne žalosti ga za života njegova.
(13) Ako mu i razum klone, budi blag
s njime
i ne grdi ga ti, koji si u punoj
snazi.
(14) Jer, ne zaboravlja se milost
prema ocu,
već se uračunava u oprost grijeha.
(15) U danima tvoje nevolje
Gospod će te se sjetiti:
kao što se led topi na suncu,
tako će se iskopnjeti tvoji grijesi.
(16) Od hulitelja nije bolji
tko prezire oca,
i Gospod proklinje onoga tko
vrijeđa majku.
(17) Sine moj, budi krotak u poslu
svojem,
i bit ćeš voljeniji nego onaj koji
darove dijeli.
(18) Što si veći to se većma ponizi
da nađeš milost u Gospoda.
(19) Jer veliko je milosrđe Božje
i poniznima otkriva tajnu svoju.
(20) Iako je velika moć Gospoda,
on prima počast poniznih.
(21) Ne idi za onim što ti je previsoko
i ne istražuj ono što je iznad
tvojih snaga.
(22) Trsi se duhom svojim oko onoga
što ti je dano
i ne bavi se pojavama otajstvenim.
(23) Ne trudi se oko onog
što je iznad tvoje snage,
jer i ono čemu su te učili
već je pregolemo
za um ljudski.
(24) Mnoge već zavede njihova
umišljenost,
i opaka uobraženost iskrivi
im misli. (25) #
(26) Tvrdokorno srce u zlu završava,
i tko pogibelj ljubi, u njoj i
propada.
(27) Tvrdokorno srce oteščalo je od
nevolja,
i grešnik gomila grijeh na grijeh.
(28) Nema lijeka bolesti oholnika,
jer se opačina u njem ukorijenila.
(29) Srce razborita čovjeka razmišlja
o izrekama,
i pažljivo uho san je mudracu.
(30) Kao što voda gasi uzbuktali oganj,
tako i milosrđe čisti od grijeha.
(31) Tko dobročinstva uzvraća
misli na budućnost,
i u času svojeg pada naći će
potporu.
#4Sine moj, ne uskraćuj milodara
siromahu
i ne daj da dugo iščekuju oči
ubogoga.
(2) Ne žalosti dušu gladnu
i ne draži čovjeka u oskudici
njegovoj.
(3) Ne razdražuj srca ogorčena
i ne pusti uboga da čeka na
dan tvoj.
(4) Ne odbij molbe nevoljnika
i ne odvraćaj lice svoje od
siromaha.
(5) Ne odvrati pogleda svoga
od potrebita
i ne daj nikomu prilike da te kune.
(6) Jer prokune li te tko u tjeskobi duše
svoje,
Tvorac će njegov uslišiti mu vapaj.
(7) Nastoj omiljeti društvu
i prigni glavu pred vladarem.
(8) Saslušaj siromaha
i uljudno mu odzdravi;
(9) izbavi potlačena od njegova
tlačitelja
i ne budi podao u svojoj presudi.
(10) Budi kao otac sirotama
i kao muž budi na pomoć
udovicama.
I bit ćeš kao sin Svevišnjemu,
koji će te ljubiti više nego tvoja
majka.
(11) Mudrost odgaja sinove svoje
i brine se za one koji je traže.
(12) Tko ljubi nju, ljubi život,
i koji je rano traže ispunit će se
srećom.
(13) Tko je posjeduje baštinit će čast,
i kamo god krene, Gospod ga
blagoslivlja.
(14) Služe Svetomu koji njoj služe,
i Gospod ljubi one koji ljube nju.
(15) Tko nju posluša sudi pravedno,
i tko se nje drži on je na
pouzdanu.
(16) Ako se u nju ufa, onda je i baštini,
i ona ostaje u posjedu njegovih
potomaka.
(17) Jer iako u početku vodi putem
krivudavim,
nagoni ga na tjeskobu i drhtavicu,
muči ga stegom svojom
dok se ne mogne u nj pouzdati,
iskušava ga zapovijedima svojim,
(18) a na kraju će ga privesti pravom
putu
i otkriti mu svoje tajne.
(19) Ako odluta, ona ga ostavlja
i predaje njegovoj propasti.
(20) Sine moj, pazi na prilike
i čuvaj se zla,
i ne stidi se samoga sebe.
(21) Jer ima stid što vodi grijehu,
kao i stid koji je čast i milost.
(22) Ne budi pristran protiv sebe
samoga
i ne stidi se na svoju propast.
(23) Ne susteži svoje riječi u pravo
vrijeme
i ne skrivaj svoje mudrosti.
(24) Jer se u govoru očituje mudrost
i po riječima otkriva naobrazba.
(25) Ne protivi se istini,
radije se crveni zbog svojeg
neznanja.
(26) Ne stidi se priznati svoje grijehe
i ne opiri se struji rijeke.
(27) Ne ponizuj se pred budalom
i ne budi pristran pred
mogućnicima.
(28) Do smrti se bori za istinu,
i Gospod će se boriti za te.
(29) Ne budi silovit na jeziku
a lijen i mlitav na djelu.
(30) Ne budi kao lav u svojoj kući,
a strašljivac prema svojim
slugama.
(31) Nek' ti ne bude ruka ispružena za
primanje,
a stisnuta u vrijeme vraćanja.
#5Ne oslanjaj se na svoje bogatstvo
i ne reci: "Ja imam dosta."
(2) Ne idi za svojom željom i svojom
snagom,
slijedeći strasti svoga srca.
(3) Ne reci: "Tko mi što može?"
jer će te Gospod kazniti.
(4) Ne reci: "Griješio sam, pa što!"
jer Gospod umije čekati.
(5) Ne uzdaj se toliko u oproštenje
da gomilaš grijeh na grijeh.
(6) Ne reci: "Veliko je milosrđe
njegovo,
oprostit će mi moje mnoge
grijehe!"
jer je s njime milosrđe i gnjev
te na grešnike pada srdžba njegova.
(7) Ne oklijevaj vratiti se njemu,
i ne odgađaj iz dana u dan;
jer će iznenada njegov gnjev planuti,
i u čas osvetni ti ćeš propasti.
(8) Ne uzdaj se u blago krivo stečeno,
ono ti ništa neće koristiti u dan
nesreće.
(9) Ne povijaj se sa svakim vjetrom
i ne idi po svakoj stazi
(tako čini grešnik licemjerni).
(10) Budi postojan u nazorima svojim
i neka je jedna tvoja riječ.
(11) Budi brz i pripravan saslušati,
a spor odgovarati.
(12) Ako znaš, odgovori svojem
bližnjemu;
ako ne znaš, stavi ruku na usta.
(13) I slava i sramota dolaze od riječi,
i jezik je čovjekov propast njegova.
(14) Ne budi klevetnik
i jezikom svojim ne postavljaj
zamke,
jer kao što lupeža čeka sramota,
tako podlaca očekuje teška osuda.
(15) Ne budi opak ni u malu ni u veliku
i ne budi neprijatelj umjesto
prijatelj.
#6Jer zao glas donosi zazor i sramotu,
kako to biva grešniku licemjernom.
(2) Ne predaj se u ruke svojoj strasti,
da ti ona dušu ne rastrga kao
razbješnjeli bik;
(3) da ti ne obrsti lišće i da ti ne
propadnu plodovi
i ne ostaneš poput sasušena drveta.
(4) Jer strastvena duša propast je
onome čija je
i čini od njega ruglo
pred njegovim neprijateljima.
(5) Umilna riječ umnožava prijatelje,
i jezik uljudan izaziva prijazne
odgovore.
(6) Neka su ti mnogi poznanici,
ali pouzdanik samo jedan
od tisuću.
(7) Ako želiš imati prijatelja,
steci ga kušanjem
i nemoj se prebrzo u nj pouzdati.
(8) Jer netko je prijatelj samo kad to
njemu odgovara
i taj ne ostaje vjeran u dan
nevolje.
(9) A neki će se prijatelj prometnuti
u neprijatelja
i tvoju sramotu iznijeti na vidjelo.
(10) Gdjekoji je opet prijatelj za stolom,
ali ga nema u času nevolje.
(11) Dok si sretan, on će ti biti kao ti
sam sebi:
s ukućanima tvojim povjerljiv će
biti;
(12) a stigne li te zlo, okrenut će se protiv
tebe
i bježat će od tvog pogleda.
(13) Odvoji se od svojih neprijatelja
i čuvaj se svojih prijatelja.
(14) Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita;
i tko ga je stekao našao je blago.
(15) Pravom prijatelju nema cijene
niti se može izmjeriti njegova
vrijednost.
(16) Pravi je prijatelj balzam života,
nalazi ga onaj tko se Gospoda boji.
(17) Tko se Gospoda boji,
nalazi prave prijatelje,
jer kakav čovjek,
takav mu i prijatelj.
(18) Sine, uči od mladosti svoje,
prigrli pouku,
pa ćeš do svojih sjedina nalaziti
mudrost.
(19) Prilazi joj kao orač i sijač
i očekuj obilnu ljetinu,
jer malo ćeš se oko nje truditi
i brzo ćeš jesti od ploda njezina.
(20) Veoma je opora nepokornima,
i nerazborit ne ustraje u njoj.
(21) Ona ga tišti kao težak kamen
i on ne oklijeva da je odbaci.
(22) Jer stega je vjerna svojem imenu,
ona mnogima nije dostupna.
(23) Poslušaj, sine, primi moj naputak
i ne odbaci savjeta mog.
(24) Stavi svoje noge u njezine okove
i vrat svoj u njezin jaram.
(25) Podmetni svoja leđa pod njezin teret,
i neka ti ne smetaju njezine uzde.
(26) Svom dušom svojom pristupi k njoj
i svom snagom svojom slijedi
putove njezine.
(27) Ispituj i istražuj je, i ona će ti se
objaviti;
i kad je jednom uhvatiš,
ne puštaj je.
(28) Jer ćeš naposljetku u njoj naći mir,
i ona će ti se pretvoriti u radost.
(29) Njezini okovi bit će moćna zaštita
i njezin jaram halja časti.
(30) Njezin jaram bit će zlatni ures,
njezine uzde grimizne vrpce.
(31) Nosit ćeš je kao svečanu odoru
i vezat ćeš je kao krasni vijenac.
(32) Ako si voljan, sine, možeš postati
mudar;
i ako se potrudiš, steći ćeš
razboritost.
(33) Ako si pripravan slušati, naučit ćeš;
ako poslušaš, bit ćeš mudar.
(34) Nek' ti je mjesto u staračkom zboru;
i vidiš li mudraca, drži se uz njega.
(35) Rado slušaj svaku riječ koja dolazi
od Boga
i neka ti ne promaknu oštroumne
izreke.
(36) Vidiš li razborita čovjeka,
rano ga posjeti
i neka tvoja stopala istaru njegov
prag.
(37) Razmišljaj o zapovijedima
Gospodnjim
i neprestano se drži njegovih
naredaba,
i Gospod će osnažiti tvoje srce
i steći ćeš mudrost koju želiš.
#7Ne čini zla, pa te zlo neće stići.
(2) Kloni se nepravde, i ona će biti
daleko od tebe.
(3) Ne sij, sine moj, u brazde nepravde,
da ih ne požanješ sedmerostruko.
(4) Ne traži od Gospoda najviše mjesto,
niti od kralja počasno sjedalo.
(5) Ne razmeći se vrlinom
pred Gospodom
niti mudrošću pred kraljem.
(6) Ne traži da budeš sudac
ako nemaš snage iskorijeniti
nepravdu,
da ne bi popustio pred mogućnikom
i postavio stupicu pravednosti
svojoj.
(7) Ne griješi prema javnom zboru,
da ne izgubiš ugled u zajednici.
(8) Nemoj dvaput griješiti,
jer već zbog prvog grijeha nećeš
umaći kazni.
(9) Ne reci: "Pogledat će Bog na mnoge
moje darove
i primit će Svevišnji Bog kad mu
ih prinesem."
(10) Ne budi malodušan u molitvi svojoj
i ne zanemari dati milodar.
(11) Ne preziri čovjeka turobna srca,
jer onaj tko ponizuje može i
uzvisiti.
(12) Ne pleti prijevare bratu svojem,
niti prijatelju takvo što čini.
(13) Kloni se svake laži,
jer od nje dobra nikakva.
(14) Ne govori predugo na zboru staraca
i ne ponavljaj riječi u molitvi
svojoj.
(15) Ne prezri tegobna rada
ni ratarskog posla što ga je
Svevišnji dao.
(16) Ne ubrajaj se među grešnike,
sjeti se da srdžba ne kasni!
(17) Ponizi duboko dušu svoju,
jer su vatra i crvi kazna
bezbožniku.
(18) Ne mijenjaj prijatelja za novac
ni brata za ofirsko zlato.
(19) Ne odbacuj razumne i dobre žene,
jer njezina je ljupkost dragocjenija
od zlata.
(20) Ne zlostavljaj roba koji pošteno radi
ni sluge koji ti vjerno služi.
(21) Ljubi razumna roba kao sebe samog
i ne uskrati mu slobode.
(22) Imaš li živinče, pazi ga;
ako ti je od koristi, sačuvaj ga.
(23) Imaš li djece, pouči ih
i povij im vrat za mladosti.
(24) Imaš li kćeri, čuvaj im tijelo
i ne pokazuj im odveć prijazno lice.
(25) Udaj kćer, i obavio si krupan posao,
ali je daj čovjeku razumnu.
(26) Imaš li ženu po srcu svojem,
ne otpuštaj je;
ako li je ne voliš, ne uzdaj se
u nju.
(27) Svim srcem poštuj oca svoga
i ne zaboravi majčinih bolova.
(28) Sjeti se da im svoj život duguješ:
kako da im uzvratiš sve što učiniše
za te?
(29) Svom dušom svojom boj se
Gospoda
i štuj njegove svećenike.
(30) Svom snagom svojom ljubi
Stvoritelja svoga
i ne ostavljaj slugu njegovih.
(31) Boj se Boga i štuj svećenika,
daj mu dio kako ti je naloženo:
prvine, naknadnice i prinos plećaka,
posvetnice i prvence svetinja.
(32) I siromahu pruži ruku,
da bude savršen tvoj blagoslov.
(33) Budi darežljiv svakomu živom
stvoru,
pa ni mrtvomu ne uskrati milosti.
(34) Ne uklanjaj se od onih koji plaču,
već s tužnim tuguj.
(35) Ne zaboravi posjetiti bolesnika,
jer će te za to ljubiti.
(36) U svim svojim djelima
misli na svoj konac,
pa nećeš nikada griješiti.
#8Ne bori se s velikašem,
da mu ne padneš u šake.
(2) Ne pravdaj se s bogatašem,
da se ne pokaže težim od tebe.
Jer zlato je već mnoge uništilo
i zavelo srce kraljevima.
(3) Ne prepiri se s čovjekom hitra jezika
i ne meći mu drva na vatru.
(4) Ne šali se s neodgojenim čovjekom,
da ti ne bi uvrijedio predaka.
(5) Ne sramoti čovjeka koji se obratio
od grijeha;
sjeti se da smo svi krivci.
(6) Ne prezri starca čovjeka,
jer će i od nas neki ostarjeti.
(7) Ne likuj nad preminulim;
sjeti se da svi umiremo.
(8) Ne odbacuj razgovora mudrih,
nego razmišljaj o njihovim
izrekama,
jer ćeš tako steći nauk
i umijeće za službu velikašima.
(9) Ne podcjenjuj govora staraca,
jer oni su učili od svojih roditelja,
a od njih ćeš se ti naučiti razboru
i u pravo vrijeme odgovarati.
(10) Ne raspiruj ugljevlja grešnikova,
da se ne ožežeš njegovim
plamenom.
(11) Ne dopusti da te rugač razgnjevi
i postavi ti zamku tvojim
vlastitim riječima.
(12) Ne uzajmljuj čovjeku moćnijem od
sebe;
ako si uzajmio, kao da si izgubio.
(13) Ne jamči preko svojih mogućnosti;
ako si jamčio, misli kako ćeš
platiti.
(14) Ne parbi se sa sucem,
jer će mu dosuditi po volji.
(15) Ne idi na put s pustolovom,
da ti se on ne natovari:
jer on će činiti po svojoj volji,
i njegova će ludost obojicu
upropastiti.
(16) S čovjekom gnjevnim ne zameći
svađe
i ne putuj s njim po pustinji,
jer njemu nije ništa proliti krv,
i na mjestu gdje nema pomoći
ubit će te.
(17) Luđaka ne pitaj za savjet,
jer ne može sačuvati tajne.
(18) Ne pokazuj tajne pred tuđinom,
jer ne znaš što će se izleći.
(19) Ne otkrivaj svoga srca svakom
čovjeku
i ne očekuj dobra od svakoga.
#9Ne budi ljubomoran na svoju
ljubljenu ženu
i ne uči je pakosti na svoju štetu.
(2) Ne prepuštaj se posve ženi,
da ona potpuno ne zavlada tobom.
(3) Ne približuj se bludnici,
da ne padneš u zamke njezine.
(4) Ne druži se s pjevačicom,
da te ne smete umijećem svojim.
(5) Ne upiri pogled u djevicu,
da ne bi bio kažnjen zajedno
s njom.
(6) Ne daj bludnici svoje duše,
da ne izgubiš imetak svoj.
(7) Ne obziri se po gradskim ulicama
i ne skitaj se pustim zakucima.
(8) Odvrati pogled svoj od ljupke žene
i ne gledaj tuđu ljepotu.
Mnoge već zavede ženina ljepota,
koja želju raspaljuje kao vatru.
(9) Ne sjedaj nikad s udatom ženom
i zajedno s njom ne pij vina,
da ti srce ne podlegne njezinim
dražima
i da u strasti svojoj ne srneš
u propast.
(10) Ne odbacuj starog prijatelja,
jer mu novi neće biti jednak.
Nov prijatelj, vino novo;
kad ostari, piješ ga s užitkom.
(11) Ne zavidi grešniku na uspjehu,
jer ne znaš kakav će mu kraj biti.
(12) Ne naslađuj se onim čime i
bezbožnici;
sjeti se da im sreća neće trajati
do Podzemlja.
(13) Drži se daleko od čovjeka koji je
kadar ubiti,
i neće te progoniti strah od smrti.
Ako mu se približiš, dobro se pazi
da te ne liši života.
Znaj da među zamkama hodiš
i kročiš po kruništu zidina
gradskih.
(14) Koliko možeš, druži se sa svojim
bližnjim
i savjetuj se s mudracima.
(15) Za razgovor traži razborite ljude,
i tvoje riječi nek' su po Zakonu
Svevišnjeg.
(16) Jedi kruh svoj s pravednicima
i u strahu Gospodnjem neka je
tvoj ponos.
(17) Djelo vještih ruku zaslužuje hvalu,
a knez naroda mora biti vičan
govoru.
(18) Užas je gradu čovjek jezičav,
a brbljavac je omražen.
#10Mudar vladar odgaja svoj narod
u stezi,
i uredna je vlada razborita čovjeka.
(2) Kakav je vladar,
takvi su i činovnici;
i kakav je gradski upravitelj,
takvi mu i građani.
(3) Neobuzdan kralj upropašćuje svoj
narod,
a svoj napredak duguje grad
razboritosti vladara.
(4) Vlast nad zemljom u rukama je
Gospodnjim:
Gospod joj u pravo vrijeme
postavlja pravog čovjeka.
(5) Uspjeh je čovjekov u Božjoj ruci,
i zakonodavcu Bog daruje čast.
(6) Ne budi kivan na svoga bližnjeg
ni zbog kakve nepravde
i ne čini ništa nepravedno.
(7) Mrska je oholost i Gospodu i
čovjeku,
a nepravda je odvratna obojici.
(8) Vlast prelazi od jednog naroda
drugomu
zbog nepravde, nasilja i novca.
(9) Što se toliko oholi prah i pepeo -
kad već za života ima crvljiva
crijeva?
(10) Duga bolest srdi liječnika;
tko je danas kralj, sutra umire.
(11) Kad čovjek umre, baštini gnjilež,
grabežljive zvijeri i crve.
(12) Oholost počinje kad čovjek otpadne
od Gospoda
i srcem se odmetne od svoga
Stvoritelja.
(13) I jer je početak oholosti grijeh,
tko se njoj oda, širi gnusobu.
Gospod ih zbog toga kažnjava
čudesnim kaznama
i potpuno uništava.
(14) Gospod je srušio prijestolja silnika
i potlačene posadio na mjesto
njihovo.
(15) Gospod je iskorijenio oholice
i posadio ponizne na mjesto
njihovo.
(16) Gospod je porazio zemlje poganske
i razorio ih do samog temelja.
(17) Neke je od njih odveo i uništio
i zbrisao njihov spomen s lica
zemlje.
(18) Oholost nije stvorena za čovjeka,
ni srdžba bijesna za rod ženin.
(19) Koji je rod dostojan časti?
Ljudski rod.
Koji je rod dostojan časti?
Onaj koji se boji Gospoda.
Koji rod prezir zaslužuje?
Ljudski rod.
Koji rod prezir zaslužuje?
Onaj koji krši Zakon.
(20) Među braćom je glavar dostojan
časti;
koji se Gospoda boje, u časti su
pred njim.
(21) #
(22) Nek' se bogat, plemenit i siromah
ponose strahom Gospodnjim.
(23) Ne valja prezirati razborita siromaha
niti častiti grešnika.
(24) Poglavar, vladar i moćnik dostojni
su časti,
ali nema većeg od onog koji se
boji Gospoda.
(25) Mudru robu služe slobodnjaci,
i razborit se čovjek ne tuži.
(26) Odviše ne mudruj radeći svoj posao
i ne hvastaj se kad si u stisci.
(27) Bolji je koji radi i živi u izobilju
nego tko se hvasta a nema od čega
živjeti.
(28) Sine, poniznošću časti samog sebe
i cijeni sebe svojom pravom
cijenom.
(29) Tko će opravdati onoga tko sam sebi
nepravdu nanosi
i častiti onoga koji samog sebe
prezire?
(30) Siromaha časte zbog njegova razuma
i bogataša zbog njegova bogatstva.
(31) Koga časte u siromaštvu njegovu,
koliko više u bogatstvu!
Koga preziru u bogatstvu,
koliko još više u siromaštvu!
#11Mudrost uzvisuje glavu
siromahu
i posađuje ga među knezove.
(2) Ne hvali čovjeka po obličju njegovu
i ne preziri nikoga zbog njegova
izgleda.
(3) Malena je pčela među stvorovima
krilatim,
ali ona daje slast najslađu.
(4) Ne uznosi se zbog odjeće koju nosiš
niti se uznosi zbog svojih počasti;
jer čudesna su djela Gospodnja,
iako su skrivena ljudima.
(5) Često su kraljevi sjedili na tlima,
a neznanac je stekao krunu.
(6) I često su moćnici bili jako poniženi
i odličnici potpali pod tuđu vlast.
(7) Ne optužuj prije nego što istražiš,
prvo promisli, pa onda ukori.
(8) Ne odgovaraj prije nego si čuo
i ne miješaj se usred govora.
(9) Ne prepiri se o onome što te se ne
tiče
i ne miješaj se u svađu grešnika.
(10) Sine moj, ne preuzimaj previše
poslova;
ako ih umnožiš, nećeš proći bez
kazne;
ma koliko se žurio, nećeš stići,
niti ćeš trkom uteći.
(11) Čovjek se trudi, muči i hiti,
da bi još više zaostao.
(12) Postoji slab čovjek koji moli pomoć,
bez snage i pun nevolje,
ali ga Gospod milostivo gleda
i podiže iz njegove bijede.
(13) Uzdiže glavu njegovu
i mnogi mu se dive.
(14) Dobro i zlo, život i smrt,
siromaštvo i bogatstvo -
sve dolazi od Gospoda. (15) # (16) #
(17) Dar Gospodnji ostaje u pobožnika,
i naklonost će ih Gospodnja
dovijeka pratiti.
(18) Ima ih koji se obogate pomnjom
i škrtošću,
i evo što im je plaća:
(19) dođe dan kad kažu: "Nađoh mir,
i sad ću uživati svoja dobra",
ali ne znaju koliko će trajati:
morat će dobra svoja ostaviti
drugom i umrijeti.
(20) Ustraj u dužnosti svojoj,
i neka ti je mila,
i u svojem radu ostari.
(21) Ne čudi se djelima grešnikovim;
uzdaj se u Gospoda
i ustraj u svom poslu,
jer tako je lako Gospodu
iznenada i začas obogatiti
siromaha.
(22) Blagoslov je Gospodnji plaća
pobožniku:
brzo se rastvara cvijet blagoslova.
(23) Ne reci: "Što mi još treba?
I kakav me probitak čeka?"
(24) Ne reci: "Imam svega dosta,
kakvo me odsad zlo može zadesiti?"
(25) U vrijeme dobra zlo se zaboravlja,
i u vrijeme nesreće ne pamti se
sreća.
(26) Jer Gospodu je lako
u dan smrtni platiti čovjeku
prema činima njegovim.
(27) U vrijeme nevolje naslade se
zaboravljaju,
u posljednjem času otkrivaju se
djela čovjekova.
(28) Prije smrti ne zovi nikoga sretnim,
jer se tek na svom koncu spoznaje
čovjek.
(29) Ne uvodi svakoga čovjeka u kuću
svoju,
jer mnogovrsne su u spletkara
zamke.
(30) Srce je oholičino
jarebica-mamljivica u krletki,
i kao uhoda vreba on tvoju
propast.
(31) Klevetnik izvrće dobro u zlo
i baca ljagu na samu krepost.
(32) Od jedne iskre nastaje ognjište
puno žara,
a grešnik vreba da prolije krv.
(33) Čuvaj se opakoga, jer on zlo snuje,
da ti ne nanese vječnu sramotu.
(34) Uvedi tuđinca u kuću,
i on će donijeti nevolju
i otuđiti te od tvojih.
#12Kad činiš dobro, pazi komu
činiš,
i tvoja dobročinstva neće biti
uzalud.
(2) Čini dobro pobožnu, i on će ti
uzvratiti,
a ako ne on, onda Svevišnji.
(3) Nikakvo dobro ne dolazi čovjeku
u zlu ustrajnu,
i koji odbija da dijeli milodare.
(4) Podaj pobožniku
i ne pomaži grešniku.
(5) Učini dobro poniznu
i ne daj ništa bezbožnu.
Uskrati mu kruh, ne daj mu ga,
da ga to ne učini jačim od tebe;
jer će ti platiti dvostrukom opačinom
za sve dobro što si mu učinio.
(6) Jer Svevišnji prezire grešnike
i osvetit će se bezbožnicima.
(7) Daruj dobromu,
a uskrati pomoć grešniku.
(8) Prijatelj se ne poznaje u sreći,
a neprijatelj se ne može sakriti
u nesreći.
(9) Kad je čovjek sretan, i neprijatelj
mu je prijatelj,
a kad je nesretan, i prijatelj ga
se kloni.
(10) Nikad ne vjeruj neprijatelju,
jer zloća je njegova kao kovina
što rđa.
(11) Pa i ako ide ponizno i pogureno,
jako se pazi i ne vjeruj mu.
Budi prema njemu kao onaj koji
uglačava zrcalo,
i vidjet ćeš da rđa njegova nije
posve iščezla.
(12) Ne meći ga kraj sebe,
da te ne istisne i zauzme tvoje
mjesto.
Ne posađuj ga zdesna sebi:
on će nastojati da ti preotme
sjedište,
i na kraju ćeš shvatiti moje riječi
i pokajat' se zbog moje opomene.
(13) Tko će žaliti zmijara koga je zmija
ujela
i one koji se približuju divljim
zvijerima?
(14) Tako i onoga tko se druži
s grešnikom
i sudionik je u njegovim grijesima.
(15) Dok ti čvrsto stojiš, on se ne otkriva,
ali kad jednom posrneš, on će
navaliti.
(16) Usnama je svojim sladak neprijatelj,
ali u srcu smišlja da te u jamu
baci.
U očima neprijatelju mogu biti suze,
a kad mu se pruži prilika,
ni krv ga neće zadovoljiti.
(17) Ako li te gdje stigne zlo, on je tu
već prije tebe,
i kao da pomaže, podmeće ti nogu.
(18) On će mahati glavom i pljeskati
rukama,
mnogo će mrmljati i razvlačiti lice.
#13Tko smolu dira, ulijepi se,
i tko se druži s oholicom,
postaje kao i on.
(2) Ne diži ono što ti je preteško
i ne druži se s jačim i bogatijim
od sebe.
Zašto staviti zajedno zemljani lonac
s bakrenim?
Kad ga ovaj udari, onaj se razbije.
(3) Bogataš počini zlo i još se razmeće;
siromahu se čini zlo, a on još za
milost moli.
(4) Ako si mu na korist, on će te
iskoristiti;
a kad iznemogneš, ostavlja te.
(5) Dok imaš štogod, živjet će s tobom
i oplijeniti te bez ikakve grižnje
savjesti.
(6) Ako mu trebaš, on ti laska;
smiješi ti se i daje ti nadu.
Govori ti lijepo i pita: "Što ti treba?"
I postidjet će te svojim svečanim
objedima,
(7) dok te ne oplijeni dva i tri puta
i na kraju te ismije.
Kad te poslije vidi, prezire te
i maše glavom nad tobom.
(8) Čuvaj se da te ne zavedu,
da te ne ponizi ludost tvoja.
(9) Pozove li te velikaš, suzdrži se,
i on će te još upornije pozivati.
(10) Ne nameći se, da ne budeš odbačen,
a ne udaljuj se, da ne budeš
zaboravljen.
(11) Ne postupaj s njim kao s jednakim
i ne vjeruj njegovoj rječitosti,
jer te kuša riječima svojim
i, kao u šali, on te procjenjuje.
(12) Nemilosrdan je čovjek preslobodan
u riječima,
taj te neće poštedjeti ni udaraca
ni okova.
(13) Čuvaj se i budi pozoran,
jer hodiš sa svojom propašću. (14) #
(15) Svako živo biće ljubi svoju vrstu
i svaki čovjek svojega bližnjeg.
(16) Svaki stvor drži se svoga roda,
i čovjek se drži sebi sličnih.
(17) Zar se družiti mogu vuk i janje?
Tako i grešnik s pobožnikom.
(18) Može li biti mira između hijene
i psa?
I mira između bogataša
i siromaha?
(19) Divlji su magarci plijen lavovima
pustinjskim,
a siromasi bogatašima.
(20) Odvratna je poniznost oholici
i ogavan je bogatašu siromah.
(21) Kad bogataš posrne, podupru ga
prijatelji,
a kad siromah posrne, prijatelji
ga odbacuju.
(22) Kad se bogataš spotakne, mnoge ga
ruke dočekuju;
ako i gluposti govori, čestitaju mu.
Spotakne li se siromah,
odmah ga ukore,
pa ako govori i razborito,
ipak mu nema mjesta.
(23) Kad govori bogataš, svi šute,
i uzdižu zatim njegov govor
do oblaka;
govori li siromah, tad se pitaju:
"Tko je ovaj?"
i ako posrne, još ga gurnu.
(24) Dobro je bogatstvo, ako je bez
grijeha,
a zlo je siromaštvo, kažu
bezbožnici.
(25) Srce mijenja lik čovjeku,
bilo na dobro bilo na zlo.
(26) Vedro je lice znak vesela srca;
a mučan je posao smišljati izreke.
#14Blago čovjeku koji nije
zgriješio riječima
i koga ne muči grižnja zbog
grijeha.
(2) Blago čovjeku koga ne optužuje
vlastita savjest
i koji se nije odrekao nade.
(3) Tvrdici ne priliči bogatstvo,
i čemu veliko blago pohlepniku?
(4) Tko uskraćuje sebi sabire drugomu,
i tuđinci će se naslađivati dobrima
njegovim.
(5) Tko je tvrd prema sebi, komu će
biti dobar?
Takav ne uživa ni u vlastitom
dobru.
(6) Nema okrutnijeg od onoga tko muči
samog sebe:
to mu je plaća za vlastitu zloću.
(7) Pa ako i čini dobro, čini nenamjerno
i na koncu otkriva svoju zloću.
(8) Zavidljivac je opak:
on odvraća pogled
i prezire tuđi život.
(9) Premalen je oku lakomu vlastiti dio,
pohlepa isušuje dušu.
(10) Tvrdičino oko hlepi za kruhom
i glad je za njegovim stolom.
(11) Sine moj, imaš li štogod, priušti sebi
i prinesi Gospodu dostojne žrtve.
(12) Ne zaboravi da smrt neće oklijevati
i da ti nije objavljen ugovor
Podzemlja.
(13) Prije nego umreš, čini dobro
prijatelju,
i pruži, daj mu koliko možeš.
(14) Ne uskraćuj sebi sadašnje sreće
i ne daj da ti izmakne dio
dopuštena užitka.
(15) Nećeš li ostaviti blago svoje
drugomu
i neće li zaslužba tvoja biti
ždrijebom razdijeljena?
(16) Podari i primi i okusi užitka,
jer se u Podzemlju radost ne traži.
(17) Sve se živo troši kao i odjeća,
i vječna je uredba: valja umrijeti.
(18) Kao lišće što raste na bujnu drvetu
te jedno opada a drugo niče,
tako i naraštaji od krvi i mesa:
jedni umiru, a drugi se rađaju.
(19) I svako prolazno djelo propada,
a zajedno s njim i njegov tvorac.
(20) Blago čovjeku koji razmišlja
o mudrosti
i umuje razborito,
(21) koji u srcu svojem proučava
njezine putove
i posvećuje se u njezine tajne.
(22) On je progoni kao lovac
i vreba je kraj staze njezine;
(23) on viri kroz prozor njezin
i prisluškuje na vratima njezinim;
(24) postavlja se blizu kuće njezine
i udara klin svoj u njezin zid;
(25) podiže svoj šator kraj nje
i nastanjuje se u sretnu
počivalištu;
(26) on stavlja djecu svoju pod njezinu
zaštitu
i boravi pod granjem njezinim;
(27) on nalazi okrilje od žege
pod sjenom njezinom
i prebiva u divoti njezinoj.
#15Tako čini tko se boji Gospoda;
i tko se drži zakona
steći će mudrost.
(2) Ona mu dolazi u susret kao majka
i dočekuje ga kao nevjesta djevica.
(3) Ona ga hrani kruhom razboritosti
i poji ga vodom mudrosti.
(4) On se oslanja na nju i ne posrće;
uzda se u nju i ne sramoti se.
(5) Ona ga uzvisuje nad bližnjega
njegova
i sred zbora usta mu otvara.
(6) On nalazi veselje i vijenac radosti
i baštini ime vječno.
(7) Nerazumnici je nikad ne dobivaju
niti je grešnici očima gledaju.
(8) Ona je daleko od oholice
i lažljivcima ne dolazi na um.
(9) Ne priliči hvalospjev ustima
grešnikovim
jer mu ga Gospod nije dao.
(10) Iz usta mudračevih nek' odjekuje
hvalospjev,
i tada sam Gospod njime upravlja.
(11) Ne reci: "Od Boga je grijeh moj",
jer što on mrzi, nikad ne čini.
(12) I ne reci: "On me zavede",
jer njemu grešnici ne trebaju.
(13) Gospod mrzi svaku gnusobu,
a mrzi je i svaki onaj tko se
njega boji.
(14) On je sam u početku stvorio čovjeka
i prepustio ga slobodnoj volji
njegovoj.
(15) Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi,
u tvojoj je moći da budeš vjeran.
(16) On je preda te stavio vatru i vodu:
za čim hoćeš pruži ruku svoju.
(17) Pred čovjekom je i život i smrt:
što on više voli to će mu se dati.
(18) Jer velika je mudrost u Gospoda,
on je svemoćan i vidi sve.
(19) Oči Gospodnje počivaju na onima
koji ga se boje,
Gospod zna svako djelo čovječje.
(20) Nije nikad zapovjedio nikomu da
bude bezbožnik
niti dao dopuštenje za grijeh.
#16Ne želi mnoštva nevrijedne
djece
i ne raduj se bezbožnim sinovima.
(2) Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima
ako nema u njih straha
Gospodnjeg.
(3) Ne računaj na njihov dug život
i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu,
jer više vrijedi jedan nego tisuću
i umrijeti bez djece bolje je
nego imati potomke bezbožnike.
(4) Jer jedan razborit čovjek napuči
grad,
a rod zlikovaca razori ga.
(5) Mnogo je sličnoga vidjelo oko moje,
a još više slušalo uho moje.
(6) U zboru grešničkom zapalio se oganj
i u puku buntovnom raspalio se
gnjev.
(7) Bog nije oprostio divovima u staro
doba
kad se pobuniše pouzdavši se
u svoju moć.
(8) Nije poštedio sugrađana Lotovih:
njih se gnušao zbog oholosti
njihove.
(9) Nije poštedio ni puka prokletoga:
oni bijahu iskorijenjeni zbog
grijeha svojih.
(10) Ni šest stotina tisuća pješaka,
koji propadoše zbog tvrdoće
srca svojeg.
(11) Pa kad bi postojao i samo jedan
tvrdoglavac,
bilo bi čudo ako bi ostao bez
kazne,
jer i milosrđe i gnjev pripadaju
Gospodu,
koji može u svojoj moći oprostiti
i srdžbu iskaliti.
(12) Kao što mu je milosrđe veliko,
tako mu je velika i strogost;
on ljudima sudi po djelima
njihovim.
(13) Bez kazne mu ne može uteći grešnik
s plijenom,
niti je uzalud strpljivost pobožnika.
(14) Širok je put njegove milosti,
ali svatko dobiva prema djelima
svojim. (15) # (16) #
(17) Ne reci: "Sakrit ću se od Boga;
tko će misliti na mene gore
u visini?
Među tolikim mnoštvom neće me
prepoznati;
što sam ja u neizmjernom
stvaranju?"
(18) Gle: nebo i nebesa nad nebesima,
bezdan i zemlja, zadrhte kad ih
Gospod pohodi.
(19) Gorski vrhunci i temelji zemaljski
istodobno se tresu kad na njih
pogleda.
(20) Ali na sve to tko će misliti?
I tko da shvati putove njegove?
(21) Ima i oluja koje nitko ne vidi,
skrivena je većina njegovih djela.
(22) "Pravedna djela tko će objaviti?
I tko ih očekuje? Jer ugovor je
daleko."
(23) Tako misli čovjek kratke pameti,
bez razbora, omamljen svojim
tlapnjama.
(24) Slušaj, sine moj, i steći ćeš
spoznaju;
upravi svoje srce riječima mojim.
(25) Odmjereno ću ti objasniti stegu
i pomno izložiti znanje.
(26) Bog u početku stvori djela svoja
i dodijeli nakon stvaranja
svakomu mjesto.
(27) Uredio je djela svoja za sva
vremena,
od njihovih početaka do njihove
daleke budućnosti:
niti gladuju, niti se trude,
niti ikad napuštaju svoje dužnosti.
(28) Nijedno od njih svoga bližnjega
ne tlači
i nikad ne krši njegove zapovijedi.
(29) A poslije Gospod pogleda na zemlju
i napuni je svojim dobrima.
(30) Pokri joj površje svakojakim
životinjama
i sve se opet vraća njoj.
#17Gospod stvori čovjeka od zemlje
i opet ga u nju vraća.
(2) Dao je ljudima točan broj dana
i određeno vrijeme,
dade im i vlast nad svime
što je na zemlji.
(3) Odjenu ih snagom kakva je njegova
i stvori ih na sliku svoju.
(4) Svakom je stvoru udahnuo strah
od čovjeka,
da bi on gospodario zvijerima
i pticama. (5) #
(6) Oblikovao im jezik, oči, uši,
i srce im dade da razmišljaju.
(7) Napuni ih znanjem i razumijevanjem
i otkri im dobro i zlo.
(8) Oči je svoje stavio u srca njihova
da im pokaže veličanstvo djela
svojih. (9) #
(10) Oni će slaviti njegovo sveto ime,
pričajući o veličanstvu djela
njegovih.
(11) Još im umnoži znanje
i obdari ih zakonom života.
(12) Učini s njima Savez vječni
i pouči ih sudovima svojim.
(13) Oči su njihove gledale slavu
veličanstvenu
i uho slušalo slavni njegov glas.
(14) "Čuvajte se svakoga zla", reče im
i odredi im dužnosti prema
bližnjemu.
(15) Njihovi su putovi uvijek pred njim,
ne mogu se sakriti pred očima
njegovim. (16) #
(17) Svakomu narodu postavi vladara,
ali je Izrael baština Gospodnja. (18) #
(19) Sva su djela njihova pred njim kao
sunce,
i oči njegove svagda paze na
putove njihove.
(20) Ne mogu se pred njim sakriti
nepravde njihove,
pred Gospodom su svi grijesi
njihovi. (21) #
(22) Milostinja čovjekova njemu je kao
pečat,
i na dobročinstvo pazi kao na
zjenicu oka.
(23) Jednoga će se dana dići i platiti im,
svakomu će plaća pasti
na vlastitu glavu.
(24) Samo pokajnicima dopušta povratak
i tješi one koji su izgubili nadu.
(25) Obrati se Gospodu i okani se grijeha,
moli se pred licem njegovim i
prestani ga vrijeđati.
(26) Vrati se Višnjem i okani se
nepravde
i jako zamrzi na gnusan čin.
(27) Jer tko će hvaliti Svevišnjeg
u Podzemlju
mjesto živih koji ga mogu slaviti?
(28) Hvala mrtvih mrtva je - kao da ih
nema,
samo živ i zdrav hvali Gospodina.
(29) O kako je veliko milosrđe u Gospoda,
praštanje onima koji mu se
obraćaju!
(30) Ljudi ne mogu sve,
jer sin čovjekov nije besmrtan.
(31) Što je svjetlije od sunca?
Pa i ono pomrkne.
Tijelo i krv mogu hraniti samo
zloću.
(32) Gospod nadzire sile na visokim
nebesima,
a svi su ljudi samo prah i pepeo.
#18Onaj koji živi uvijek stvorio je
svemir.
(2) Jedini je Gospod pravedan! (3) #
(4) Komu on dade moć da iskaže djela
njegova
i tko će iscrpsti čudesa njegova?
(5) Tko može izmjeriti moć veličanstva
njegova
i tko ispričati dokaze milosti
njegovih?
(6) Niti im se može štogod oduzeti
niti dodati,
niti se mogu iscrpsti čudesa
Gospodnja.
(7) Kad čovjek završi, tek je započeo,
i kad prestane, zbunjen je kao
i uvijek.
(8) Što je čovjek? Ili čemu služi?
Što je njegovo dobro,
a što njegovo zlo?
(9) Trajnost života njegova?
Sto godina vrlo je dugo.
(10) A prema vječnosti te su godine
kao kap morske vode
ili zrno pijeska.
(11) Zbog toga je Gospod strpljiv
s ljudima
i obasipa ih svojim milosrđem.
(12) On vidi i zna kako je bijedan njihov
kraj
i zato je umnožio praštanje svoje.
(13) Sućut je čovjekova za bližnjega
njegova,
a sućut je Gospodnja za sve živo:
Gospod ih kori, odgaja i poučava
te vraća kao pastir stado svoje.
(14) On je milostiv onima koji se
stege drže
i koji su revni u naredbama
njegovim.
(15) Sine, dobročinstva ne popraćuj
ukorom
niti darove ujedljivim riječima.
(16) Ne ublažava li rosa žegu?
Tako je i riječ dragocjenija od
milodara.
(17) I mislim, nije li riječ bolja od dara?
A oboje se nalazi u čovjeka puna
milosti.
(18) Luđak ne daje ništa i grdi,
a zavidnikov dar peče oči.
(19) Promisli prije nego prozboriš,
traži lijeka prije bolesti.
(20) Prosudi samog sebe prije nego sudiš,
pa ćeš naći oprosta u čas Božjeg
pohoda.
(21) Ponizi se prije nego se razboliš,
i kad si pogriješio, pokaj se.
(22) Ne oklijevaj ispuniti zavjet
na vrijeme
i ne čekaj smrt da bi postupio
pravedno.
(23) Pripravi se prije svoga zavjeta
i ne budi kao čovjek koji iskušava
Gospodina.
(24) Misli na srdžbu posljednjih dana
i na čas osvetni kad Bog odvrati
lice svoje.
(25) Misli na glad u vrijeme obilja
i na siromaštvo i oskudnost u dane
bogatstva.
(26) Vrijeme se mijenja od jutra
do večeri
i sve brzo prolazi pred
Gospodinom.
(27) Mudrac je oprezan u svemu
i u grešnim se danima čuva
prijestupa.
(28) Svaki koji je razuman prepoznaje
mudrost
i poštovat će onoga tko je steče.
(29) Koji shvaćaju mudre besjede
sami postaju mudri
i obasipaju kišom prikladnih
izreka.
(30) Ne idi za svojim strastima,
kroti svoje požude.
(31) Ako zadovoljiš svoju dušu požudom,
načinit ćeš od sebe ruglo
neprijateljima.
(32) Ne upuštaj se u raskošan život,
ne miješaj se u takvo društvo.
(33) Nemoj da osiromašiš gosteći se
pozajmljenim novcem
kad ništa nemaš u tobolcu svojem.
#19Radnik pijanica nikad se neće
obogatiti,
i tko prezire male stvari, brzo
osiromaši.
(2) Vino i žene izopače razborite ljude,
i tko se druži s bludnicama
izgubi svaki stid.
(3) Bit će plijenom ličinkama i crvima
i drznik će izgubiti život svoj.
(4) Tko se brzo povjerava lakomislen je,
a tko griješi sam sebi naudi.
(5) Tko uživa u zlu bit će kažnjen.
(6) A tko mrzi brbljanje
uklanja od sebe zloću.
(7) Ne raznosi ono što ti je povjereno
i nitko ti neće nauditi.
(8) Ne povjeravaj ni neprijatelju
ni prijatelju;
ako ti nije grijeh, ne otkrivaj!
(9) Jer čuje li tko, čuvat će se tebe
i u svoje vrijeme osjetit ćeš njegov
prezir.
(10) Ako si čuo štogod, budi kao grob.
Ne boj se! Neće te raskinuti.
(11) Kad nešto čuje,
luđaka spopadaju trudovi
kao porodilju u porodu.
(12) Kao strijela zabodena u bedro,
takva je riječ u nutrini luđakovoj.
(13) Ispitaj svoga prijatelja:
možda nije ništa učinio,
pa ako je štogod učinio,
da ne učini više.
(14) Ispitaj svojega susjeda:
možda nije ništa rekao,
ili ako je rekao,
neće ponovo reći.
(15) Ispitaj svojega prijatelja,
jer česta je kleveta
i ne vjeruj svemu što čuješ.
(16) Čovjeku se štogod omakne,
ali bez zle namjere,
i tko nije sagriješio jezikom
svojim?
(17) Ispitaj susjeda svojeg prije nego što
zaprijetiš
i poslušaj zakon Svevišnjeg. (18) # (19) #
(20) Sva je mudrost u strahu
Gospodnjem,
i u svoj je mudrosti poštivanje
Zakona. (21) #
(22) Ali mudrost nije u spoznaji zloće,
i razbora nema u savjetu grešnika.
(23) Postoji umješnost koja je gnusna,
i luđak je komu mudrosti
nedostaje.
(24) Bolje je biti razborom siromašan
ali bogobojazan
nego biti bogat razborom
a kršiti Zakon.
(25) Postoji lukava umješnost u službi
nepravde:
poslužit će se i prijevarom u svoju
korist.
(26) Postoji čovjek koji hodi pognut
i tužan,
ali je iznutra pun podmuklosti.
(27) Takav obara lice i pričinja se gluh,
ali će te podmuklo napasti.
(28) Ako i propusti grijeh zbog nemoći,
čim se pruži prilika, učinit će zlo.
(29) Čovjek se poznaje po liku svojem,
umnik se prepoznaje po licu.
(30) Odijelo čovjekovo govori što on čini,
a korak njegov otkriva kakav je.
#20Ima prijekor koji nije zgodan,
i ima tko prešuti, i taj je
razuman.
(2) Ali bolje je koriti nego se gnjeviti,
(3) i tko priznaje
uklanja se poniženju.
(4) Kao uškopljenik koji hoće
razdjevičiti djevicu,
takav je onaj tko hoće pravdu
provesti nasiljem.
(5) Ima tko šuti, pa se smatra mudrim,
a drugoga mrze zbog brbljanja.
(6) Ima tko šuti jer ne zna odgovoriti;
drugi šuti jer čeka pravi čas.
(7) Mudar čovjek šuti do zgodnog časa,
a luđak i brbljavac propuštaju
zgodu.
(8) Tko odviše govori postaje odvratan,
a tko je odviše slobodan
postaje mrzak.
(9) Netko u nesreći nalazi sreću,
a gdjekoji dobitak postaje gubitak.
(10) Ima dar koji ti ništa ne koristi
i dar koji se dvostruko isplaćuje.
(11) Ima slave koja vodi poniženju,
a ima ljudi koji iz poniženja
podignu glavu.
(12) Netko kupi mnogo za malo novaca,
a ipak plati sedmerostruko.
(13) Mudrac stekne naklonost svojim
riječima,
dok luđaci prosipaju laske uzalud.
(14) Bezumnikov dar ništa ti ne koristi,
jer njegove oči traže sedmerostruk
uzvrat;
(15) on malo daje, a mnogo predbacuje,
i kazuje na sva usta kao
razglasitelj;
danas daje u zajam, a sutra traži
natrag:
mrzak je takav čovjek.
(16) Luđak veli: "Nemam prijatelja
i ne primam zahvalnosti za svoja
dobročinstva.
(17) Zlobna su jezika svi koji jedu
moj kruh."
Koliko puta i koliki izruguju takvoga!
(18) Bolje je pokliznuti se na cesti
nego na jeziku:
tako opakima propast iznenada
dolazi.
(19) Čovjek neugodan - neumjesna je
priča
razvučena na ustima neodgojenih.
(20) Mudra izreka ne vrijedi u ustima
luda čovjeka,
jer je ne kazuje u pravo vrijeme.
(21) Gdjekoga siromaštvo čuva od
grijeha:
njegova spokoja ne remeti grižnja
savjesti.
(22) Mnogi sebi uništi život zbog lažna
stida
i upropasti se zbog luđakova
mnijenja.
(23) Netko zbog stida obeća štogod
prijatelju
i učini ga bez potrebe
neprijateljem.
(24) Gnusna je ljaga na čovjeku laž
i uvijek je u ustima ljudi neukih.
(25) Bolji je i tat nego onaj tko uvijek
laže,
a oba će baštiniti propast.
(26) Laganje je sramotan običaj,
i sramota lažljivčeva ostaje
vječno s njim.
(27) Mudar čovjek stječe ugled,
i umnik je mio velikašima.
(28) Tko obrađuje zemlju žanje obilnu
žetvu,
i tko znade ugoditi velikašima
prašta mu se nepravda.
(29) Darovi i pokloni zasljepljuju oči
mudracima
i kao brnjica na ustima
zaustavljaju ukore.
(30) Skrivena mudrost i neotkriveno
blago,
kakva korist od toga oboga?
(31) Bolji je čovjek koji krije ludost
svoju
nego čovjek koji krije svoju
mudrost.
#21Sine moj, ako si griješio,
nemoj više;
a za prijašnje grijehe moli
oproštenje.
(2) Bježi od grijeha kao od zmije,
jer ako se primakneš, ujest će te.
Kao u lava zubi su njegovi:
ljudima život oduzimaju.
(3) Svako je bezakonje kao dvosjekli
mač
koji nanosi rane neizlječive.
(4) Okrutnost i nasilje pustoše dvorce,
a tako se ruše i kuće oholica.
(5) Molitva iz usta siromaha ide pravo
u uši Božje
i presuda će brzo stići.
(6) Tko mrzi ukor ide stopama
grešničkim,
a tko se boji Gospoda
obratit će se u srcu svojem.
(7) Jezičavac se poznaje nadaleko,
ali uman čovjek predviđa
njegov pad.
(8) Tko sebi gradi kuću tuđim blagom,
kao da skuplja kamenje za vlastiti
grob.
(9) Zbor je bezakonički kao hrpa kučina:
završit će u ognju plamenom.
(10) Put je grešnički dobro popločen,
ali se zavšava u ponoru
Podzemlja.
(11) Tko čuva Zakon, gospodar je svojim
strastima,
i savršenstvo straha Gospodnjeg
mudrost je.
(12) Ne stječe pouku tko nije nadaren,
ali gdjekad nadarenost umnaža
gorčinu čovjekovu.
(13) Spoznaja mudračeva prelijeva se kao
poplava,
a savjet mu je kao vrelo živo.
(14) Srce je bezumnikovo kao vrč
razbijen
koji ne drži nikakve spoznaje.
(15) Kad uman čovjek čuje mudru riječ,
pohvali je i drugu doda;
a čuje li je bezumnik, ruga joj se
i baca je iza svojih leđa.
(16) Pripovijedanje je bezumnikovo kao
teret na putu,
a milina je slušati razborita
čovjeka.
(17) Riječ se razumna čovjeka traži
u zboru
i o riječima se njegovim razmišlja
u srcu.
(18) Kao kuća u ruševinama,
takva je mudrost luđaka,
i znanje je nerazumnog
kao besmislica.
(19) Stega je bezumniku kao negve na
nogama
i kao okovi na njegovoj desnici.
(20) Luđak se smije punim grlom,
a uman se čovjek tiho osmjehne.
(21) Stega je razumnu čovjeku
kao ures zlatni
i kao narukvica njegovoj desnici.
(22) Bezumnikova noga žuri se u kuću,
a iskusan čovjek stidljivo prilazi.
(23) Bezumnik kroz vrata viri u kuću,
a odgojen čovjek čeka vani.
(24) Znak je lošeg odgoja
prisluškivati na vratima,
i razborit se čovjek toga srami.
(25) Usne brbljavaca ponavljaju tuđe
riječi,
a riječi mudrih pomno su
odmjerene.
(26) Luđacima je srce u ustima,
a mudracima su usta u srcu.
(27) Kad bezbožnik proklinje
neprijatelja,
onda proklinje samog sebe.
(28) Klevetnik kalja samog sebe
i mrzak je u susjedstvu.
#22Lijenčina je sličan uprljanu
kamenu:
svatko zviždi zbog gnusobe
njegove.
(2) Lijenčina je sličan hrpi balege:
tko ga dirne otresa ruku.
(3) Sramota je ocu loše odgojen sin,
a ako je kći, na štetu mu je.
(4) Razumna kći blago je mužu svojem,
a besramnica je na tugu svojem
roditelju.
(5) Bestidna kći sramoti i oca i muža,
pa je obojica preziru.
(6) Neprikladan je prigovor kao gozba
na dan žalosti,
ali šiba i ukor uvijek su mudrost. (7) # (8) #
(9) Tko poučava luđaka
pokušava zalijepiti krhotine
i budi spavača iz sna dubokog.
(10) Objašnjavati luđaku isto je
kao i bunovnu čovjeku,
jer će na koncu zapitati: "Što je?"
(11) Za mrtvim plači,
jer mu se ugasila svjetlost;
i za luđakom plači,
jer mu se ugasio razum.
Manje za mrtvim plači,
jer je počinuo,
a luđakov je život gori od smrti.
(12) Žalost za mrtvim traje sedam dana,
a za luđakom i bezbožnikom sve
dane života njihova.
(13) Ne govori mnogo s bezumnikom
i ne druži se s nerazumnikom:
čuvaj ga se, da ti ne dosadi
i da se ne ukaljaš dodirom
njegovim.
Kloni ga se, da nađeš mir
i da ti ne dojadi ludost njegova.
(14) Što je teže od olova?
I kako se zove ako ne: luđak?
(15) Lakše je nositi i pijesak i sol
i komad željeza
nego snositi čovjeka nerazumna.
(16) Kao što se greda uglavljena
u zdanje
ne remeti potresom,
tako se ni srce utvrđeno zrelim
promišljanjem
ne plaši u času pogibelji.
(17) Srce učvršćeno umnim
razmišljanjem
jest kao ures od žbuke na uglačanu
zidu.
(18) Kao što kamenčići na visoku zidu
ne mogu odoljeti vjetru,
tako ni srce zaplašeno luđačkim
tlapnjama
ne odolijeva nikakvu strahu.
(19) Tko oko udari suze izazove,
a tko srce dirne izaziva osjećaje.
(20) Tko se baca kamenom na ptice
rastjera ih,
a tko prijatelja grdi raskida
prijateljstvo.
(21) Ako trgneš i mač na prijatelja,
ne gubi nade jer on se može
vratiti.
(22) I ako otvoriš usta protiv
prijatelja,
ne boj se jer moguća je pomirba.
Samo u slučaju pogrde, oholosti,
otkrivanja tajne
i udaraca iz potaje
odbjegne svaki prijatelj.
(23) Budi vjeran bližnjemu svojem kad
je siromašan,
tako da mu budeš i u kasnijoj
sreći dionik;
ostaj mu vjeran u vrijeme nevolje,
da s njime zajedno dijeliš baštinu.
(24) Prije vatre diže se iz peći vatra i dim,
tako i prije krvoprolića izbija
svađa.
(25) Ne stidim se uzeti u zaštitu
prijatelja
i pred njim se ne krijem.
(26) Ako li me od njega zadesi zlo,
svatko koji čuje čuvat će se od
njega.
(27) Oj, tko će postaviti stražu ustima
mojim
i na usne moje pečat razboritosti,
da nikad zbog njih u zlo ne
zapadnem,
da me jezik moj ne uništi?
#23Gospodine, Oče i vladaru života
moga,
ne prepusti me ćudi njihovoj,
ne dopusti da propadnem zbog
njih.
(2) Tko će biti bič mislima mojim
i stega mudrosti srcu mojem,
nemilosrdan prestupcima mojim
i nepopustljiv grijesima mojim,
(3) da ne uzobiluju pogreške moje
i ne namnože se moji grijesi;
da ne padnem naočigled
protivnika svojih
i da neprijatelj moj ne likuje
nada mnom?
(4) Gospode, Oče i Bože života moga,
ne daj mi oči ohole,
(5) odvrati požudu od mene,
(6) ne daj da podlegnem nasladi
i pohoti,
ne prepusti me besramnim
željama.
(7) Čujte, djeco, pouku za usta:
tko se nje drži neće zalutati.
(8) Grešnik pada u zamku zbog vlastitih
usana,
o njih se spotiče i svadljivac
i oholica.
(9) Ne privikavaj usta svoja na prisege
i ne navikavaj se izgovarati ime
Svetoga.
(10) Jer kao što rob pod neprestanim
nadzorom
ne ostaje bez modrica,
tako i tko uvijek priseže i zaziva
ime Božje
neće izmaći grijehu.
(11) Čovjek koji mnogo priseže pun je
zloće
i bič ne odstupa od kuće njegove.
Ako pogriješi, grijeh mu njegov
ostaje;
a ako se na to ne obazire, griješi
dvostruko.
Ako se prisegne krivo, neće mu se
oprostiti
i kuća će mu biti puna nevolje.
(12) Postoji govor koji zaslužuje smrt,
i ne bilo ga u baštini Jakovljevoj!
Sve to nek' je daleko od ljudi
pobožnih,
da se ne valjaju u grijesima.
(13) Ne privikavaj usta gnusnoj
neuljudnosti
jer se u njoj nalazi riječ grijeha.
(14) Kad si među velikašima,
sjeti se oca i majke svoje,
da se ne zaboraviš pred njima,
i da se ne ponašaš kao luđak
i ne zažališ što si se rodio
i ne prokuneš i dan svojeg
rođenja.
(15) Tko se naviknuo na sramotne riječi
neće se popraviti svega vijeka
svoga.
(16) Dvije vrste ljudi umnažaju grijehe,
a treća navlači na se srdžbu:
(17) žarka strast što kao oganj žeže
ne stišava se dok se ne ugasi;
čovjek pohotan na vlastito tijelo:
on ne prestaje dok ga vatra
ne sažeže.
Bludniku je svaka hrana slatka
i on se ne smiruje sve do smrti.
(18) Čovjek koji čini preljub na postelji
svojoj
i govori u sebi: "Tko me vidi?
Tama je oko mene i zidovi me
kriju,
nitko me ne vidi, čemu se bojati?
Grijeha se mojih neće sjetiti
Svevišnji!" -
(19) takav se boji samo ljudskih očiju,
a ne shvaća kako su oči Gospodnje
deset tisuća puta od sunca svjetlije
i paze na sve putove ljudske
i motre i najskrivenije zakutke.
(20) Njemu je sve to poznato bilo prije
nego je stvoreno,
a tako i sada kada je sve dovršeno.
(21) Takva će čovjeka na ulicama grada
stići kazna,
uhvatit će ga gdje i ne sluti.
(22) Tako je i ženi koja je nevjerna
mužu svojemu
i rađa mu baštinika s tuđincem.
(23) Jer je, prvo, prezrela Zakon
Svevišnjega,
i drugo: ogriješila se o muža svog,
i treće: preljubom se ukaljala
i začela djecu s tuđim mužem.
(24) Takva će biti izvedena pred zbor
narodni
i djecu će joj pregledati.
(25) Djeca joj ne će pustiti korijenja
niti će joj grane ploda donijeti.
(26) Ostavit će proklet spomen o sebi,
i njezina se sramota neće nikad
izbrisati.
(27) I priznat će svi oni koji ostanu iza
nje
da nema ništa bolje od straha
Gospodnjeg,
nema ništa slađe no vršiti
zapovijedi Gospodnje.
#24Mudrost se sama slavi
i sred puka svog se hvali.
(2) Usta svoja otvara u zboru
Svevišnjeg
i pred njegovom se moći proslavlja:
(3) "Izađoh iz usta Svevišnjeg
i pokrih zemlju kao magla.
(4) Na visinama nebeskim razapeh šator
svoj
i prijestol moj bi stup od oblaka.
(5) Obiđoh sama krug nebeski
i prošetah se dubinama bezdana.
(6) U vlasti su mojoj valovi morski,
i sva zemlja,
i svi narodi i puci.
(7) Među svima njima tražila sam
počinka
i na čijoj baštini da se nastanim.
(8) Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju
stvari
i koji me stvori, odredi mjesto za
šator moj
i reče: 'Nastani se u Jakovu
i uđi u baštinu Izraelu.'
(9) Prije vjekova, odiskona, on me
stvorio
i neću prestati dovijeka.
(10) Pred njim sam služila u Svetom
šatoru
i potom se nastanila na Sionu.
(11) Dao mi je tako spokoj u milome
gradu
i vlast mi je u Jeruzalemu.
(12) Tako se ukorijenih u slavnom
narodu,
na dijelu Gospodnjem, u baštini
njegovoj.
(13) Uzrastoh kao cedar na Libanu
i kao čempres na gori Hermonu.
(14) Uzrastoh kao palma u Engadu
i kao ružičnjaci u Jerihonu.
Kao divna maslina u dolini,
uzrastoh kao makljen
nad vodama.
(15) Rasuh miomiris svoj kao cimet
i drvo bagremovo
i zamirisah mirisom kao smirna
izabrana,
kao galban, oniks i stakte
i kao vonj tamjanov u Šatoru.
(16) Raširih grane svoje kao terebinta,
i grane su moje divne i ljupke.
(17) Propupah kao trs mladicama
ljupkim,
i cvjetovi su moji porod slave
i bogatstva.
(18) #
(19) Dođite k meni svi koji me žudite
i nasitite se plodovima mojim.
(20) Jer je spomen na mene slađi
od meda
i baština moja od mednoga saća.
(21) Koji me jedu još više su me gladni,
i koji me piju još više za mnom
žeđaju.
(22) Tko mene sluša taj se ne stidi,
i tko sa mnom radi taj ne griješi."
(23) Sve je ovo Knjiga saveza Boga
Svevišnjeg,
Zakon koji nam je Mojsije odredio
kao baštinu zajednicama
Jakovljevim.
(24) #
(25) On je mudrosti pun kao vode
Fišona
i kao Tigris u dane proljetne;
(26) on buja razborom kao Eufrat
i kao Jordan u vrijeme žetveno:
(27) obiluje stegom kao Nil vodom
i kao Gihon u vrijeme berbe.
(28) Prvi ga čovjek nije do dna spoznao
niti će ga posljednji istražiti.
(29) Jer su misli njegove šire od mora
i namisli dublje od bezdana.
(30) A ja sam kao jarak prekopan od
rijeke
i kao vodotok doveden u perivoj.
(31) I rekoh: "Natopit ću vrt svoj
i navodnit ću cvijetnjake svoje".
I gle, od jarka mojeg rijeka
postade,
a od rijeke more mi nasta.
(32) Učinit ću da kao zora zasja nauk
moj,
i svjetlost ću njegovu razaslati
nadaleko.
(33) Izlit ću nauku poput proroštva,
ostaviti je pokoljenjima budućim.
(34) Vidite: ne trudih se samo za sebe
nego za sve koji je traže.
#25Troje mi je drago,
a milo je i Gospodu i ljudima:
sloga među braćom,
prijateljstvo među susjedima,
muž i žena koji se vole.
(2) A tri vrste ljudi mrzi duša moja
i veoma mi je oduran život njihov:
ohol siromah i lažljiv bogataš
i razbludan starac koji nema
razbora.
(3) Ako za mladosti nisi ništa sabirao,
kako ćeš išta naći u starosti?
(4) Kako lijepo pristaje sijedoj kosi
zdrava rasudba
i starcima savjet znalački!
(5) O, kako je lijepa mudrost u staraca
i promišljen savjet odličnika!
(6) Veliko je iskustvo kruna starcima,
i strah je Gospodnji istinska slava
njihova.
(7) Devetero smatra srce moje blaženim,
a deseto mi je sad na jeziku:
čovjek koji se djeci svojoj raduje
i koji doživi pad neprijatelja
svojih.
(8) Blago mužu koji živi sa ženom
razumnom
i koji ne ore s volom i magarcem,
i koji nije pogriješio jezikom svojim,
i koji ne služi od sebe
nevrednijemu.
(9) Blago onomu koji je stekao
razboritost
i koji pripovijeda ušima pozornim.
(10) A kako je velik onaj koji je našao
mudrost,
ali nitko ne nadmašuje onoga koji
se boji Gospoda.
(11) Strah je Gospodnji iznad svega;
i tko ga ima, s kime se može
usporediti?
(12) #
(13) Svaka rana, samo ne rana srca!
I svaka opačina, samo ne opačina
ženina!
(14) Svaka nesreća, samo ne nesreća
od mrzitelja!
I svaka osveta, samo ne osveta
neprijateljska!
(15) Nema otrova nad otrovom zmijskim
niti mržnje od mržnje
neprijateljske.
(16) Volim više živjeti s lavom i sa
zmajem
nego živjeti sa ženom opakom.
(17) Pakost ženi nagrđuje lik
i mrači joj lice kao u medvjeda.
(18) Kad među susjedima sjedi joj muž,
on i nehotice gorko uzdiše.
(19) Malena je svaka zloća prema zloći
ženskoj:
neka je snađe kob grešnička!
(20) Kakav je pješčani brijeg nogama
staračkim,
takva je jezičava žena mirnu mužu.
(21) Ne daj se zavesti ljepotom ženskom
i ne žudi za ženom.
(22) Velik je jad, sramota i ruglo
kad žena uzdržava muža svog.
(23) Srce poniženo, lice pomračeno
i rana u srcu - to je žena opaka.
Ruke lomne i klecava koljena,
takva je žena koja ne usrećuje
muža svoga.
(24) Od žene je grijeh počeo
i zbog nje svi umiremo.
(25) Ne daj vodi pukotine
niti zloj ženi slobode jezika.
(26) Ako ne čini kao što joj pokažeš,
otpusti je od sebe.
#26Blago mužu žene čestite
jer je dvostruk broj dana
njegovih.
(2) Čestita žena radost je mužu svojem,
on će godine svojeg života
proživjeti u miru.
(3) Izvrsna žena odabran je dio,
dar onomu koji se boji Gospodina.
(4) Bio bogat ili siromah, srce mu je
veselo
i lice vedro u svako doba.
(5) Troga se plaši srce moje
a od četvrtog užasava:
od klevete u gradu, od zbora
svjetine
i od lažne optužbe,
jer je sve to gore od smrti;
(6) ali je tuga i jad žena ljubomorna
na ženu
i bič jezika koji sve jednako
udara.
(7) Nepodesan je jaram žena opaka,
i svladati nju isto je kao uhvatiti
štipavca.
(8) Žena pijana zaziva srdžbu golemu,
jer sramota je njezina neizbrisiva.
(9) Ženina je bludnost u njezinu drsku
pogledu
i poznaje se po njezinim
trepavicama.
(10) Pod oštrim nadzorom drži kćer
drzovitu,
da ne zlorabi prvu priliku.
(11) Budno pazi na oko bestidno,
da se ne začudiš kad se o tebe
ogriješi.
(12) Kao žedan putnik, ona otvara usta
i pije svaku vodu na koju naiđe
i spušta se pred svakim kolcem
i svakoj strijeli otvara tulac.
(13) Mila je žena radost mužu svom,
i znanje mu njezino kosti ojačava.
(14) Dar je Gospodnji žena šutljiva,
i nema cijene duši dobro
odgojenoj.
(15) A milina je na milinu žena stidljiva,
i nema cijene dostojne duše
uzdržljive.
(16) Kao što sunce blista na planinama
Gospodnjim,
tako i ljepota vrsne žene u
urednosti kuće njezine.
(17) Kao svijeća što svijetli na svetom
svijećnjaku,
tako je krasno lice na skladnu
tijelu.
(18) Kao stupovi zlatni na podnožju
srebrnu,
tako su lijepe noge na čvrstim
petama.
(19) #
(20) #
(21) #
(22) #
(23) #
(24) #
(25) #
(26) #
(27) #
(28) Dvoje rastužuje srce moje,
a zbog trećeg gnjev me hvata:
kad ratnik stÓarÄi u bijedi,
kad se preziru ljudi umni,
kad se netko od pravednosti vraća
grijehu -
za takvog je Gospod mač spremio.
(29) Trgovac teško odolijeva napasti,
i prodavač nije bez grijeha.
#27Radi probitka mnogi griješe,
i tko traži bogatstvo biva
nemilosrdan.
(2) Kolac se zabija između dva kamena,
a grijeh se utiskuje između kupnje
i prodaje.
(3) Tko se čvrsto ne drži straha
Gospodnjeg
kuća će mu brzo propasti.
(4) Kad se sito trese, mekinje ostaju:
tako i nedostaci čovjekovi izbijaju
u govoru njegovu.
(5) Lončareve posude peć iskušava,
a čovjeka njegov govor.
(6) Obradu voćke očituje njezin plod:
tako i riječi čovjekove otkrivaju
njegove osjećaje.
(7) Nikoga ne hvali prije no što
progovori,
jer govor je kušnja ljudi.
(8) Ako težiš pravdi, naći ćeš je
i obući ćeš je kao svečanu odoru.
(9) Ptice se jate sa sebi sličnima,
i pravica se svraća onima koji je
vrše.
(10) Lav vreba svoju lovinu,
tako i grijeh one koji čine
nepravdu.
(11) Govor je pobožna čovjeka uvijek
pun mudrosti,
a luđak se mijenja poput mjeseca.
(12) Kad si među bezumnicima, pazi na
vrijeme,
a s ljudima mudrim boravi bez
straha.
(13) Sablažnjiv je govor luđački
i smijeh je njihov grešna
razuzdanost.
(14) Govor s mnogim zakletvama podiže
čovjeku vlasi,
i kad se takvi svađaju, začepiti je
uši.
(15) Svađa oholih ljudi završava se
krvlju,
i mučno se slušaju grdnje njihove.
(16) Tko otkriva tajne gubi povjerenje
i neće više naći prijatelja po srcu
svojem.
(17) Ljubi prijatelja i budi mu vjeran,
ali ako si izdao njegove tajne,
ne idi više za njim.
(18) Jer kao što čovjek uništava svojeg
neprijatelja,
tako si ti uništio prijateljstvo
svojega bližnjeg.
(19) Ili kao što si ispustio pticu iz šake,
tako si ispustio prijatelja svoga
i nećeš ga uhvatiti više.
(20) Ne trči za njim jer je daleko
odmakao
i utekao poput gazele iz zamke.
(21) Jer se rana može povezati i pogrda
oprostiti,
ali za onoga tko je izdao tajnu
nema nade.
(22) Tko žmirka očima kuje zlo,
i nitko ga od toga ne može
odvratiti.
(23) Pred tobom je medenih usta
i divi se tvojim riječima,
ali iza tvojih leđa mijenja svoj jezik
i u sablazan izvrće tvoje riječi.
(24) Mnogo što mrzim, ali ništa kao
takva čovjeka,
a i Gospod ga mrzi.
(25) Tko baca kamen uvis, na glavu mu
pada;
podmukao udarac protuudarcem
rađa.
(26) Tko jamu kopa, u nju pada,
i tko zamku namješta, u nju se
hvata.
(27) Tko čini zlo, zlo mu se vraća,
iako on ne zna odakle dolazi.
(28) Ruglo i sramota oholici,
i osveta na nj vreba kao lav.
(29) U zamku se hvataju koji se raduju
padu pobožnika,
i bol će ih izjesti prije smrti
njihove.
(30) Mržnja i srdžba jednako su gnusne,
i grešan ih čovjek obje u sebi
nosi.
#28Tko se osvećuje, njemu se
Gospod osvećuje
i dobro pazi na grijehe njegove.
(2) Oprosti nepravdu svojemu
bližnjemu,
pa kad budeš molio, grijesi će se
tvoji oprostiti.
(3) Ako čovjek goji mržnju na drugoga,
kako može od Gospoda tražiti
ozdravljenje?
(4) Kad s čovjekom sličnim sebi nema
milosrđa,
kako može moliti se za svoje
grijehe?
(5) On, koji je samo od mesa, goji
osvetljivost,
pa tko će mu oprostiti grijehe?
(6) Misli na konac svoj i prestani
s mržnjom;
sjeti se raspadanja i smrti, i vrši
zapovijedi.
(7) Misli na zapovijedi i ne mrzi na
bližnjega
i na Zavjet Svevišnjega, pa oprosti
krivicu.
(8) Kloni se svađe, pa ćeš manje
griješiti;
strastven čovjek raspaljuje svađu.
(9) Grešnik sije razdor među
prijateljima
i među mirne ljude baca klevetu.
(10) Oganj se raspaljuje prema gorivu
kojim se hrani,
a svađa se širi prema silini svojoj;
gnjev čovjekov ovisi o snazi
njegovoj
i jarost mu raste prema bogatstvu
njegovu.
(11) Nagla svađa raspaljuje vatru,
nagla prepirka vodi u krvoproliće.
(12) Pušeš li u iskru, ona se rasplamsa,
pljuneš li na nju, ona se ugasi:
oboje izlazi iz usta tvojih.
(13) Proklet bio došaptavač i klevetnik,
jer uništiše mnoge koji su živjeli
u miru.
(14) Treći je jezik potresao mnoge
i prognao ih od naroda do naroda;
razorio je tvrde gradove
i porušio kuće kneževske.
(15) Treći je jezik izagnao žene čestite
i lišio ih plodova trudbe njihove.
(16) Tko ga sluša taj nema počinka
niti će imati boravišta mirna.
(17) Udarac bičem ostavlja masnicu,
udarac jezikom lomi kosti.
(18) Mnogi su pali od mača,
ali ne toliki kao od jezika.
(19) Blago čovjeku koji se od njega
zaštitio
i nije iskusio srdžbu njegovu,
koji nije nosio jarma njegova
niti je bio svezan lancima
njegovim.
(20) Jer jaram je njegov jaram gvozdeni
i lanci su njegovi lanci mjedeni.
(21) Strašna je smrt koju donosi,
i bolje je Podzemlje od nje.
(22) Ali nema vlasti nad pobožnicima,
njih ne prži plamen njegov.
(23) Njegove su žrtve oni koji ostavljaju
Gospoda,
u njima on plamti i ne gasi se,
on će nasrnuti na njih kao lav
i raznijeti ih kao pantera.
(24) Gle, trnjem ogradi svoj posjed,
zaključaj dobro svoje srebro
i zlato:
(25) tako i riječima svojim načini
mjerila i utege
i ustima svojim vrata
s prijevornicom.
(26) Pazi da ne posrneš zbog jezika
svojeg
i ne postaneš plijenom onomu
koji te vreba.
#29Milosrđe čini tko uzajmljuje
svojem bližnjemu;
i tko mu pomaže vrši zapovijedi.
(2) Uzajmljuj bližnjemu kad je u
potrebi
i opet vraćaj bližnjemu u pravo
vrijeme.
(3) Čvrsto drži svoju riječ i budi mu
vjeran,
pa ćeš u svako vrijeme dobiti
što ti treba.
(4) Mnogi smatraju zajam dobitkom
i zadaju jad onima koji su im
pomogli.
(5) Dok ne dobije, ruku mu ljubi
i ponizno zbori o bogatstvu
bližnjega,
ali na dan naplate on odgađa rok,
udara u jadikovke
i krivnju baca na zla vremena.
(6) Mogne li, vrati jedva polovicu,
a i to valja smatrati dobitkom.
Ne plati li, valja oteti od njegova -
i eto neprijatelja bez potrebe:
vraća on kletvama i svađama,
umjesto čašću uzvraća prezirom.
(7) Mnogi se stoga, ne zbog zloće,
ustežu davati zajam:
boje se da ne budu nezasluženo
opljačkani.
(8) Ali sa siromahom budi velikodušan
i ne pusti ga da čeka na tvoj
milodar.
(9) Zbog Božje zapovijedi pomozi
siromahu;
ako je potrebit, ne pusti ga
praznih ruku.
(10) Radije izgubi novce na brata ili
prijatelja
nego da ti propadaju hrđajući pod
kamenom.
(11) Uloži blago svoje po zapovijedima
Svevišnjega,
i bit će ti probitačnije nego samo
zlato.
(12) Uloži milostinju u svoje riznice,
i ona će te izbaviti od svake
nevolje:
(13) bolje će se boriti za te pred
neprijateljem
negoli čvrsti štit i teško koplje.
(14) Dobar čovjek jamči za bližnjega
svoga,
a tko je izgubio osjećaj stida,
ostavlja ga na cjedilu.
(15) Ne zaboravljaj jamcu uslugu
njegovu,
jer je dušu svoju dao za tebe.
(16) Grešnik se ne brine za dobra
jamčeva,
i nezahvalnik zaboravlja svojeg
izbavitelja.
(17) Jamčenje je upropastilo mnoge
sretne ljude
i razbacalo ih kao morske valove.
(18) Istjeralo je iz doma ljude bogate,
koji onda lutaju među tuđim
pucima.
(19) Grešnik koji se upušta u jamčenje
radi laka dobitka - potpada pod sud.
(20) Pomozi bližnjemu koliko god
možeš,
ali pazi da se i sam ne upropastiš.
(21) Prve su životne potrebe voda, kruh,
odijelo i kuća, da se sram pokrije.
(22) Bolje je živjeti siromaški pod
krovom od dasaka
nego se gostiti gospodski u tuđoj
kući.
(23) Budi zadovoljan imao malo ili
mnogo,
pa nećeš slušati ukore ukućana.
(24) Težak je život ići od kuće do kuće,
i gdje god se zaustaviš, ne smiješ
usta otvoriti;
(25) tuđinac si i poznaj okus poniženja,
a osobito zvuk gorkih riječi:
(26) "Hajde, tuđinče, postavi stol,
i ako imaš što, daj mi jesti."
(27) "Odlazi, tuđinče, ustupi mjesto
časnijemu,
dolazi mi brat i treba mi kuća."
(28) Teško je umnu čovjeku
kad mu predbace gostoprimstvo
i pogrde ga kao vjerovnika.
#30Tko ljubi sina svog, često ga
bije šibom,
da se na koncu u njemu obraduje.
(2) Tko valjano odgaja svog sina, imat
će od njega koristi
i ponosit će se njime među
znancima svojim.
(3) Tko pouči sina svoga, čini zavidnim
neprijatelja svoga
i raduje se pred prijateljima
svojim.
(4) Pa i umre li otac, kao da i nije
umro,
jer ostavlja sina sebi slična.
(5) Za svojeg se života radovao
gledajući ga
i na samrti se svojoj ne žalosti.
(6) Jer za neprijatelje ostavlja
osvetnika,
a prijateljima sina koji će im
znati milost uzvraćati.
(7) Tko miluje sina svoga,
zavijat će mu rane
i na svaki će mu se njegov jauk
potresati srce.
(8) Neukroćen konj postaje ćudljiv,
a zapušten sin postaje tvrdoglav.
(9) Razmazi dijete svoje, pa će te
zaprepastiti;
igraj se s njim, pa će te u tugu
zaviti.
(10) Ne smij se njim ako ne želiš plakati
s njim
i na koncu škrgutati zubima.
(11) Ne daj mu slobode u mladosti
i ne praštaj mu pogrešaka
njegovih.
(12) Savij mu šiju dok je mlad
i nagnječi mu rebra dok je malen,
da ti ne bude buntovan i neposlušan
i ne ožalosti te duboko.
(13) Odgoji sina svojega i dotjeruj ga,
da ti ne bi trpio zbog njegove
drskosti.
(14) Bolji je siromah tijelom zdrav i čio
nego bogataš bolesna tijela.
(15) Više valja zdravlje i snaga nego sve
zlato svijeta
i krepko tijelo više od golema
posjeda.
(16) Nema blaga nad zdravljem tjelesnim
niti sreće nad sretnim srcem.
(17) Bolja je smrt nego gorak život
i počinak vječni nego trajna bolest.
(18) Dobre su jestvine pred ustima
zatvorenim
kao jelo žrtveno na grob položeno.
(19) Čemu žrtve idolu,
kad ne može ni jesti niti
pomirisati?
Tako i onaj koga Gospod progoni:
(20) samo gleda i uzdiše,
kao uškopljenik koji grli djevicu
i uzdiše.
(21) Ne prepuštaj se žalosti
i ne kinji se mračnim mislima.
(22) Veselje srca život je čovjeku,
i radost mu produljuje dane
životne.
(23) Prevari svoje brige i utješi srce
svoje,
otjeraj od sebe žalost:
jer je žalost pogubila mnoge,
od nje nema koristi nikomu.
(24) Zavist i srdžba skraćuju dane,
i briga donosi starost prije
vremena.
(25) Izdašnu srcu jelo je u slast:
i koristi mu ono što pojede.
#31Briga za bogatstvo izjeda tijelo,
i skrb za njim odgoni san.
(2) Dnevne se brige u san uvlače,
i teška bolest ne da spavati.
(3) Bogataš se muči da skupi imetak,
a kad se odmara, uživa u raskoši;
(4) siromah se muči, jer nema od čega
živjeti,
a kad se odmara, zapada u bijedu.
(5) Tko ljubi zlato - ne ostaje
bez grijeha,
i tko za novcem trči - zbog njega
će zalutati.
(6) Mnogi postadoše žrtve zlata,
propast im bijaše neminovna.
(7) Jer ono je zamka onima koji mu
žrtvuju,
i svaki se nerazumni lako u nju
hvata.
(8) Blago bogatašu koji se našao bez
krivnje
i koji nije trčao za zlatom!
(9) Tko je taj, da mu čestitamo,
jer je izvršio čudesna djela
u svom narodu?
(10) Tko je tu kušnju prošao i savršen
ostao,
neka mu je na čast!
Tko je mogao zgriješiti,
a nije zgriješio,
i zlo učiniti, a nije učinio?
(11) Njegova će dobra biti trajna,
i zajednica će slaviti dobrotu
njegovu.
(12) Ako si sjeo za obilan stol,
ne otvaraj nad njim ždrijela svoga
i ne reci: "Ima dosta na njemu!"
(13) Sjeti se: oko pohlepno veliko je zlo.
Je li stvoreno išta gore od takva
oka?
Zato ono suze roni za sve što vidi.
(14) Kamo drugi gleda, ti ne pružaj
ruke,
da se s njim ne sukobiš u zdjeli.
(15) Prosudi potrebe susjedove po
svojima
i budi obazriv u svemu.
(16) Pristojno jedi što ti je ponuđeno
i ne budi pohlepan
da te ne omrznu.
(17) Zbog pristojnosti prestani prvi
i ne budi nezasitan,
da ne sablazniš.
(18) Ako i u veliku društvu sjediš,
ne pružaj ruke prije ostalih.
(19) Malo je dosta čovjeku dobro
odgojenu
i on se ne muči na postelji svojoj.
(20) Umjeren obrok - dobar san,
i čovjek rano ustaje, pun svježine.
A besanicu, bljuvanje i srdobolju
mora pretrpjeti proždrljivac.
(21) Ako si morao previše pojesti,
ustani i izbljuj, i bit će ti lakše.
(22) Slušaj, sine moj, i ne preziri me,
na kraju ćeš shvatiti moje riječi.
U svim djelima svojim budi
umjeren
i neće te snaći nikakva bolest.
(23) Dobra ugosnika hvale usne
i trajno je svjedočanstvo
darežljivosti njegove.
(24) Na loša se ugosnika javno mrmlja
i uporan je glas o škrtosti
njegovoj.
(25) U vinu se nemoj junačiti,
jer je mnoge oborilo vino.
(26) Kao što se u peći kuša ocjel,
tako i u vinu srca svadljivih
hvalisavaca.
(27) Vino je život čovjeku
ako ga pije umjereno.
Kakav je život bez vina,
kad je stvoreno za veselje ljudima!
(28) Radost srcu i veselje duši,
takvo je vino koje se pije u pravo
vrijeme
i u pravoj količini.
(29) Gorčina duše spopada čovjeka
koji je vina previše popio, u strasti
i u gnjevu.
(30) Pijanstvo u bezumnika izaziva
srdžbu na vlastitu propast,
umanjuje mu snagu i umnožava
rane.
(31) Na gozbi ne izazivaj susjeda
i ne rugaj mu se ako je veseo:
ne reci mu ružne riječi i ne kinji ga
tražeći da vrati dug.
#32Ako su te postavili ravnateljem
stola,
nemoj se uznositi.
Budi među njima kao jedan od njih,
pobrini se za njih i tada sjedni.
(2) Kad obaviš sve svoje dužnosti, sjedni
da se proveseliš zajedno s njima
i primiš vijenac za svoju
uglađenost.
(3) Govori, starče, jer ti dolikuje,
ali odmjereno, i ne prekidaj
glazbu.
(4) Gdje se sluša pjesma,
ne drži besjede
i ne budi mudar u nevrijeme.
(5) Kao pečatnik od dragog kamena na
zlatnu uresu,
takva je skladna glazba na gozbi.
(6) Kao zlatom okovan pečatnik sa
smaragdom,
takav je zvuk pjesme uz odabrano
vino.
(7) Govori, mladiću, ako ti je potrebno,
ali tek pošto te dvaput zamole.
(8) Govori sažeto i mnogo reci u malo
riječi:
ostavi dojam čovjeka koji zna,
ali ne želi govoriti.
(9) Kad si s odličnicima, ne izjednačuj
se s njima
i ne ćeretaj mnogo dok drugi
zbori.
(10) Munja prethodi gromu,
a ljupkost ide ispred skromna
čovjeka.
(11) Na vrijeme ustani,
ne budi posljednji;
požuri se kući, ne oklijevaj.
(12) Ondje se zabavljaj
i čini što ti na um padne,
ali ne griješi govorom bestidnim.
(13) A za sve Stvoritelja svoga slavi,
koji te obasu svojim dobrima.
(14) Tko se Boga boji prima pouku;
oni koji ga traže - naklonost
njegovu stječu.
(15) Tko traži Zakon - njime se ispunja,
a licemjer se o nj spotiče.
(16) Koji se boje Gospoda
dolaze do pravice,
i njihova dobra djela sjaju
kao svjetlost.
(17) Grešnik odbija opomenu
i po volji svojoj nalazi ispriku.
(18) Razborit čovjek ne prezire savjet,
a oholi bezbožnik ne poznaje
straha.
(19) Bez promišljanja ne čini ništa,
pa se poslije nećeš kajati.
(20) Ne idi po opasnim putovima,
da se ne spotakneš o kamenje.
(21) Ne vjeruj suviše ravnu putu
i čuvaj se svoje vlastite djece.
(22) U svim djelima svojim čuvaj sebe,
jer tko to čini drži se zapovijedi.
(23) Tko se pouzdava u Zakon
pokorava se zapovijedima;
i tko se uzda u Gospoda
neće pretrpjeti štete.
#33Tko se boji Gospoda
zlo ga ne snalazi
i uvijek se iz kušnje izbavlja.
(2) Nije mudar tko mrzi Zakon,
a tko je u njemu licemjer,
ljulja se kao lađa u oluji.
(3) Razborit se čovjek pouzdava
u Zakon,
on u Zakon vjeruje
kao u proroštvo.
(4) Pripravi svoj govor,
i tad će te slušati;
priberi znanje svoje i tad odgovori.
(5) Osjećaji su luđakovi kao kolski
točak,
a misao mu je kao osovina
što se okreće.
(6) Ujedljiv je prijatelj kao uspaljen
konj:
tko god ga zajaše on zarže.
(7) Zašto je dan od dana uzvišeniji,
kad im svima kroz godinu svjetlost
od sunca dolazi?
(8) Zato što su u misli Gospodnjoj
razdijeljeni,
Gospod je razlučio doba i blagdane.
(9) Neke je uzvisio i posvetio,
a druge uvrstio u dane obične.
(10) I svi su ljudi od blata,
i Adam je od zemlje stvoren.
(11) Ali ih Gospod u svojoj velikoj
mudrosti razdijeli
i dade im različite sudbine.
(12) Neke je blagoslovio i uzvisio,
druge posvetio i sebi približio;
neke je opet prokleo i ponizio
i oborio ih s mjesta njihova.
(13) Kao što je glina u rukama lončara
koji je oblikuje po svojoj volji,
tako su i ljudi u rukama Tvorca
svoga
koji im daje prema svom sudu.
(14) Nasuprot zlu stoji dobro,
nasuprot smrti stoji život:
tako nasuprot pobožniku stoji
grešnik.
(15) I gledaj tako sva djela Svevišnjega,
sva su po dvoje,
jedno prema drugome.
(16) Ja se posljednji prenuh
kao onaj koji pabirči iza berača;
(17) ali stigoh s Božjim blagoslovom
i napunih tijesak svoj kao pravi
berač.
(18) Gledajte kako se nisam trudio
samo za se
nego za sve one koji traže pouku.
(19) Oj, čujte me, glavari naroda,
upravitelji općine, poslušajte!
(20) Ni sinu ni ženi, ni bratu ni prijatelju
ne daj vlasti nad sobom za života
svoga.
Ne daj svoga blaga drugomu,
da se ne pokaješ i ne zatražiš
natrag.
(21) Dok si živ i dok je daha u tebi,
ne daj nikomu vlasti nad sobom:
(22) jer je bolje da se djeca tebi mole
nego da ti moliš u sinova svojih.
(23) U svim djelima svojim budi gospodar
i ne daj da ti se okalja čast.
(24) Kad ti se završe dani života,
u času smrti, razdijeli svoju
baštinu.
(25) Magarcu krma, batina i teret,
a robu kruh, stega i rad.
(26) Daj sluzi raditi, pa ćeš naći počinka;
pustiš li mu slobodne ruke,
tražit će slobodu.
(27) Jaram i uzde savijaju šiju,
a zla slugu klade i mučila.
(28) Šalji ga na rad, da se ne ulijeni,
jer lijenost poučava zloćama
mnogim.
(29) Zaposli ga kako mu pripada,
i ako ne sluša, stavi ga u okove.
(30) Ali ne prelazi mjere ni prema kome
i ne čini ništa nepravedno.
(31) Imaš li roba,
neka ti bude kao ti sam,
jer si ga krvlju stekao!
(32) Imaš li roba,
postupaj s njim kao s bratom,
jer ti je potreban kao ti sam sebi.
(33) Ako ga zlostavljaš pa ti odbjegne,
na kojem ćeš ga putu tražiti?
#34Za bezumnika su prazne nade
i tlapnje,
i od snova luđaci okrilate.
(2) Kao hvatač sjene ili gonič vjetra,
takav je onaj koji vjeruje snovima.
(3) Slični su san i zrcalo:
u jednome i drugome samo je
prividnost.
(4) Što se može nečistoćom očistiti?
Kako će biti istina od laži?
(5) Gatanje, proricanje i sni -
sve ispraznosti,
sve kao tlapnje porodilje.
(6) Ako ih Svevišnji ne šalje
kao glasnike svoje,
ne posvećuj im ni jedne misli.
(7) Jer mnoge su sni zaludili
i propali su uzdajući se u njih.
(8) Zakon treba ispunjavati
bez prijevara,
i mudrost je savršena
tek u iskrenosti.
(9) Tko je mnogo putovao - mnogo zna,
i tko je mnogo iskusio - umno zbori.
(10) Tko nije ništa iskusio - malo znade;
a tko je putovao,
u svemu se snalazi.
(11) Mnogo vidjeh na putovanjima
svojim
i više shvatih nego što mogu
iskazati.
(12) Često bijah i u smrtnoj pogibelji,
ali sam se spasio,
(13) jer živjet će duh bogobojaznih:
oni se uzdaju u onoga koji ih može
izbaviti.
(14) Tko se boji Gospoda,
ne boji se ničega
i ne straši se,
jer je Gospod nada njegova.
(15) Blago duši onoga koji se boji
Gospoda!
U koga li se uzdao?
I tko mu je potpora?
(16) Gospod ne odvraća očiju s onih
koji ga ljube,
on im je moćna zaštita i snažna
potpora,
štitnik od vjetra pustinjskog
i sjena u jari podnevnoj,
obrana od posrtaja
i oslon protiv pada.
(17) On je radost srcu i svjetlost očima,
on je zdravlje, život i blagoslov.
(18) Žrtva od blaga krivo stečena
porugljiv je dar
i ne primaju se pokloni opakih.
(19) Svevišnjemu se ne mile darovi
bezbožnički:
gomilom žrtava oni neće iskupiti
svoje grijehe.
(20) Pred očima očevim kolje sina
tko prinosi žrtvu od imetka
siromaha.
(21) Oskudna hrana život je siromaha,
i tko je otima - pravi je krvnik;
(22) ubija bližnjega tko mu otima hranu
i prolijeva krv tko radniku
uskraćuje plaću.
(23) Ako jedan gradi, a drugi razgrađuje,
što im ostaje, osim trudbe?
(24) Ako jedan moli, a drugi kune,
čiji će glas uslišati Gospodar?
(25) Tko se taknuo mrtvaca,
pa se oprao i opet ga dirnuo,
što mu koristi pranje njegovo?
(26) Tako je i s čovjekom koji posti
za grijehe svoje
pa ih opet čini:
tko će mu uslišati molitvu
i zar mu koristi što se ponizio?
#35Tko se drži Zakona
umnožava svoje žrtve.
Tko vrši zapovijedi
prinosi žrtve pričesnice.
(2) Tko pokazuje razboritost
prinosi brašneni cvijet.
Tko daje milostinju
prinosi žrtvu zahvalnicu.
(3) Milo je Gospodu kad tko odstupa
oda zla
i okajnicu prinosi tko odstupa
od nepravde.
(4) Ne pokazuj se pred Gospodom
praznih ruku,
jer to sve biva prema zapovijedi.
(5) Žrtva pravednikova ukrašava
žrtvenik
i miomiris njezin dolazi
pred Svevišnjeg.
(6) Ugodna je žrtva pobožna čovjeka
i njezin se spomen ne zaboravlja.
(7) Darežljivim srcem časti Gospoda
i ne škrtari prvinama
što ih prinosiš.
(8) Za svakoga prinosa neka ti lice sja
od veselja
i s radošću posvećuj desetinu.
(9) Daj Svevišnjemu kao što i on tebi
dade,
darežljivo i koliko možeš.
(10) Jer sve Gospod plaća
i vratit će sedmerostruko.
(11) Ne podmićuj ga,
jer on ne prima mita.
I ne uzdaj se u žrtvu nepravednu,
(12) jer je Gospod sudac
i ne gleda tko je tko.
(13) Nije pristran na štetu siromahovu
i sluša molitvu potlačenoga.
(14) Ne prezire jauk siročeta
ni udovice kad izlijeva svoj bol.
(15) Ne teku li udovici suze niz lice
i ne optužuje li jaukom onoga
koji ih uzrokuje?
(16) Tko Boga služi svim srcem svojim
bit će uslišan,
jer njegove se molbe dižu
do oblaka.
(17) Molitva poniznog prodire kroz
oblake
i on nema mira dok ona ne dođe
do Boga
(18) i ne popušta dok ga Svevišnji
ne pogleda,
pravedno ne presudi i pravdu
ne uspostavi.
(19) I Gospod neće oklijevati
niti će odgađati
(20) dok ne satre bedra nasilnicima
i ne osveti se narodima,
(21) ne iskorijeni mnoštvo oholica
i ne slomi žezlo opakima;
(22) dok ne plati svakome po djelu
njegovu
i ne prosudi čine ljudske
prema namisli njihovoj;
(23) dok ne svrši parbu puka svojega
i ne obraduje ga milošću svojom.
(24) Dobra je milost u doba nevolje
kao oblak kišonosan u vrijeme
sušno!
Molitva za spas i obnovu Izraela
#36Smiluj nam se, Gospodaru,
Bože svega svijeta,
i pogledaj na nas
i prožmi strahom svojim
sve narode!
(2) Podigni ruku protiv naroda
tuđinskih
da spoznaju tvoju moć.
(3) Kako si se u očima njihovim
pokazao nama svetim,
tako se sada u očima našim
pokaži velik prema njima.
(4) Da poznaju kao što znamo i mi
da nema Boga osim tebe, Gospode.
(5) Obnovi znake i ponovi čudesa,
proslavi ruku i desnicu svoju.
(6) Probudi gnjev i srdžbu izlij,
obori protivnika,
uništi neprijatelja.
(7) Požuri vrijeme, sjeti se prisege,
i neka se slave tvoja silna djela.
(8) Neka žestok oganj proždre
preživjele
i neka propadnu tlačitelji puka
tvojeg.
(9) Satri glavu poglavarima tuđinskim
koji se hvale: "Nikoga nema osim
nas."
(10) Okupi sva plemena Jakovljeva,
vrati im baštinu kao na početku.
(11) Smiluj se, Gospode, narodu
koji se zove imenom tvojim,
Izraelu, kojega si učinio
prvencem svojim.
(12) Smiluj se svetom gradu svojem,
Jeruzalemu, prebivalištu svome.
(13) Ispuni Sion pjesmom u svoju hvalu
i Svetište svoje slavom svojom.
(14) Podari svjedočanstvo svojim prvim
stvorovima,
ispuni proročanstva objavljena
u tvoje ime.
(15) Nagradi one koji se u te uzdaju,
da se proroci tvoji pokažu istiniti.
(16) Uslišaj, Gospode, molitvu slugu
svojih
prema blagoslovu Aronovu
nad pukom tvojim.
(17) I da spoznaju svi na zemlji
da si ti Gospod, vječni Bog.
(18) Svako jelo želudac prima,
ali je jedno slađe od drugoga.
(19) Nepce raspoznaje okus divljači,
tako i razborito srce lažljive riječi.
(20) Prijevarno srce boli zadaje,
ali iskusan čovjek zna kako se
uzvraća.
(21) Žena prima svakog muža,
premda je jedna djevojka
od druge bolja.
(22) Ženska ljepota raduje oči,
i to je najjača od svih ljudskih
želja.
(23) Ako su dobrota i nježnost
na njezinim usnama,
muž joj nije kao ostali ljudi.
(24) Tko ima ženu posjeduje blago:
ona mu je pomoć i stup potporni.
(25) Gdje nema ograde, pokradu imanje.
Tko nema žene tužan je lutalac.
(26) Tko će vjerovati razbojniku
koji leti od grada do grada?
(27) Tako i čovjeku koji nema gnijezda,
već počiva gdje ga zatekne noć.
#37Svaki prijatelj veli:
"I ja sam ti prijatelj."
Ali su mnogi samo po imenu
prijatelji.
(2) Nije li sama smrtna žalost
kad se drug ili prijatelj pretvori
u neprijatelja?
(3) O, sklonosti opaka, zašto si stvorena?
Da prekriješ zemlju prijevarom?
(4) U sreći se lažni drug raduje
s prijateljem,
a u času nesreće okreće se
protiv njega.
(5) A pravi drug dijeli nevolju
s prijateljem
i kad do boja dođe, štita se laća.
(6) Ne zaboravljaj prijatelja vjerna
u boju
i ne zaboravi ga kad se obogatiš.
(7) Svaki savjetnik dijeli savjete,
ali mnogi svjetuju sebi u prilog.
(8) Čuvaj se od onoga koji nudi savjet:
ispitaj prije što on sam želi
- jer on daje savjet na svoju
korist -
da on ne baci oko na tebe
(9) pa ti veli: "Dobar je tvoj put",
a potom iz prikrajka promatra
nesreću tvoju.
(10) Ne svjetuj se s čovjekom koji te
krivo gleda
i ne otkrivaj zavidniku namjere
svoje.
(11) Ne svjetuj se sa ženom o njezinoj
suparnici,
niti s kukavicom o ratu,
niti s trgovcem o trgovini,
niti s kupcem o prodaji,
niti sa zavidnikom o zahvalnosti,
niti sa samoživcem o milosrđu,
niti s lijenčinom o bilo kakvu poslu,
niti s prolaznim najamnikom
o svršetku posla,
niti s lijenim slugom o veliku radu:
ne oslanjaj se na njih ni za kakav
savjet.
(12) Nego se uvijek obrati na pobožnika
o kome znadeš da vrši zapovijedi,
koji je s tobom jedne duše
i koji će nad tobom plakati
kada posrneš.
(13) I na savjet srca svoga pazi,
jer nemaš nikog vjernijeg od njega.
(14) Jer srce često pretkazuje čovjeku
pouzdanije
nego sedam stražara s vidikovca
visokog.
(15) Ali se kraj svega toga moli
Svevišnjem
da te vodi stazom istine.
(16) Razbor je početak svakog posla,
promišljanje prethodi
poduzimanju.
(17) Korijen misli u srcu je,
iz njega izrastaju četiri grane:
(18) dobro i zlo, život i smrt,
a jezik im je uvijek gospodar.
(19) Postoji čovjek kadar poučiti druge,
a sebi je samom beskoristan.
(20) Drugi je opet spretan govornik,
ali omražen,
i takav će umrijeti od gladi:
(21) jer nije stekao naklonosti Gospodnje
i lišen je svake mudrosti.
(22) Postoji i mudrac sam sebi mudar,
i plodovi su mu razbora na ustima
pouzdani.
(23) Mudrac poučava svoj vlastiti puk,
i plodovi su njegova razbora
pouzdani.
(24) Mudar je čovjek pun blagoslova,
i svi koji ga vide zovu ga sretnim.
(25) Malen je broj dana života čovječjeg,
i nebrojeni su dani naroda
izraelskog.
(26) Mudrac stječe povjerenje naroda
svog
i ime mu živi životom vječnim.
(27) Sine moj, dok si živ, kušaj narav
svoju,
vidi što joj šteti i to joj uskrati.
(28) Jer nije svima sve probitačno
niti je svakomu sve po volji.
(29) Ne budi nezasitan u slasticama
i ne budi lakom za jestvinom.
(30) Jer prekomjerno jelo donosi bolest
i proždrljivost izaziva proljev.
(31) Mnogi pomriješe od neumjerenosti,
a tko se čuva produžuje svoj život.
#38Časti liječnika čašću koja mu
pripada zbog njegove službe,
jer je i njega Gospod stvorio.
(2) Liječenje od Svevišnjeg dolazi,
kao što se dar od kralja dobiva.
(3) Znanje uzdiže glavu liječniku
i moćnici ga poštuju.
(4) Gospod od zemlje pravi lijekove
i razborit ih čovjek ne odbacuje.
(5) Nije li po drvetu voda postala slatka,
pokazujuć' tako svoju moć?
(6) Ljudima je dao znanost
da uzmognu slaviti snagu djela
njegovih.
(7) Njima se liječi i bol ublažuje,
od njih ljekarnik lijekove
priprema.
(8) Tako nema kraja djelima njegovim
i po njemu se blagostanje širi
svijetom.
(9) Sine moj, u bolesti ne budi potišten,
već se Bogu moli jer on zdravlje
daje.
(10) Bježi od nepravde i ne budi pristran,
i od svih grijeha očisti srce.
(11) Prinesi žrtvu blagomirisnu
i spomen-žrtvu
i pretio dar prema imanju svojem.
(12) Ali i liječniku mjesta daj,
i njega je Gospod stvorio:
nek' nije daleko od tebe,
jer i on je potreban.
(13) Katkad je spas u ruci njihovoj,
(14) jer se i oni Bogu utječu
da im poda milost izlječenja
i lijek za spas života.
(15) Tko griješi pred Stvoriteljem
svojim
nek padne u ruke liječničke.
(16) Sine moj, roni suze nad mrtvim,
tužaljkom prokukaj kao patnik
skrhan:
ukopaj mu tijelo prema običaju
i ne uskrati počasti grobu njegovu.
(17) Gorko plači i žarko ridaj
i pokaži žalost koju zaslužuje:
jedan ili dva dana, da izbjegneš
govorkanje,
a potom se utješi od žalosti svoje.
(18) Jer od tuge dolazi prijeka smrt,
i žalost slabi snagu životnu.
(19) Neka žalost prođe s pogrebom,
jer je život u žalosti nepodnošljiv.
(20) Ne prepuštaj srce svoje žalosti:
odagnaj je i misli na svoj
svršetak.
(21) I ne zaboravi: povratka nema;
njemu ne koristiš, a sebi udiš.
(22) Misli na njegovu kob koja je i tvoja:
jučer meni, danas tebi.
(23) Kad mrtvac počine, nek' počine
i spomen njegov
i utješi se kad izađe njegov duh.
(24) U dokolici je mudrost
zakonoznanca,
i tko je od poslova slobodan
postaje mudar.
(25) Kako će omudriti onaj tko upravlja
plugom
i komu je sva slava u šiljku ostana,
tko tjera volove i bavi se radom
oko njih
i koji govori samo o teladi:
(26) um je njegov obuzet brazdama
koje slijedi,
a bdijenja mu prolaze u tovu
junadi.
(27) Tako i svi radnici i rukotvorci
koji rade i dan i noć:
oni koji rezbare pečatnjake
i trude se neprestano oko novih
šara
svesrdno teže za što većom sličnošću
uzoru
i bde noću da usavrše svoje djelo.
(28) Tako i kovač koji sjedi pokraj
nakovnja
i promatra sirovo željezo:
dah ognja peče mu kožu,
a on se oko vrela ognjišta napreže;
zvuk čekića zaglušuje uho njegovo,
oči upire u uzorak pred sobom;
srcem misli na svršetak posla svog
i noću bdi da ga usavrši.
(29) Tako i lončar koji sjedi kod posla
svog
i okreće točak nogama:
uvijek je u brizi za djelo svoje
i sve su mu kretnje odbrojane.
(30) Rukom daje oblik glini,
a nogama je gnječi;
srcem misli na laštenja
i bdi noću da peć očisti.
(31) Svi se oni u ruke uzdaju,
i svaki je vičan svome poslu.
(32) Bez njih se nijedan grad ne može
sagraditi,
a nema ni naselja ni putovanja.
(33) Ali njih ne pitaju u vijeću narodnom
i ne ističu se u općini.
Ne sjede na stolici sudačkoj
i ne shvaćaju Zakona zavjetnoga.
(34) Ne ističu se naobrazbom ni zdravom
rasudbom
i nema ih među tvorcima mudrih
izreka.
Ali oni održavaju stvoreni svijet
i molitva im je na djelo usmjerena.
#39Ali je drukčije s onim koji
posvećuje dušu svoju
i razmišljanje svoje Zakonu
Svevišnjega,
istražuje mudrost drevnu
i bavi se proroštvima.
(2) On pamti govore glasovitih muževa
i prodire u tančine mudrih izreka;
(3) istražuje skriveni smisao poslovica
i bavi se tajnama prispodoba.
(4) On služi među velikašima
i viđa se u prisutnosti vladara,
putuje po zemljama drugih naroda,
iskušava dobro i zlo među ljudima.
(5) U zoru srce svoje uzdiže Gospodu,
Stvoritelju svome,
moli se pred Svevišnjim:
na molitvu otvara usta
i moli milost za grijehe svoje.
(6) Ako to veliki Gospod hoće,
napunja ga duhom razbora
i on daždi riječima mudrosti
i molitvom slavi Gospoda.
(7) Gospod upravlja savjetom
i spoznajom njegovom,
a on razmišlja o otajstvima
Gospodnjim.
(8) On izlaže pouku koju je primio
i hvali se Zakonom Saveza
Gospodnjeg.
(9) Mnogi hvale umnost njegovu,
nikad neće u zaborav pasti
niti će mu spomen ikad propasti,
nego će mu ime živjeti
od pokoljenja do pokoljenja.
(10) Narodi će proglasiti mudrost
njegovu
i hvalom će ga slaviti zajednica.
(11) Ako dugo živi, ime mu nadvisuje
tisuće ostalih,
a ako umre, i to će dostajati.
(12) Još jednom želim iznijeti misli
svoje
jer sam njima ispunjen
kao mjesec pun.
(13) Slušajte me, djeco pobožna,
i cvjetajte
kao ruža što niče na obali toka
vodenog.
(14) Mirišite kao miris tamjanov,
cvatite kao ljiljanov cvijet,
širite miris i pjesmu pjevajte,
slavite Gospoda za sva djela
njegova.
(15) Dajte slavu imenu njegovu,
hvalite ga i slavite
pjesmama i harfom
i ovako mu u pohvalu recite:
(16) Kako su veličanstvena sva djela
Gospodnja!
I sve se naredbe njegove
pravovremeno izvršuju.
Ne smije se pitati: "Što je ovo?
Zašto to?"
jer sve će dobro doći u svoje
vrijeme.
(17) Na riječ njegovu voda se kao nasip
zaustavlja,
i na besjedu usta njegovih nastaje
spremište voda.
(18) Kad on zapovjedi štogod,
volja mu se ispunja
i nitko ne može umanjiti njegovo
spasenje.
(19) Pred njim su djela svakog stvora
i ništa nije skriveno očima
njegovim.
(20) Njegov se pogled pruža od vječnosti
do vječnosti
i ništa nema čudesno pred očima
njegovim.
(21) Ne smije se reći: "Što je ovo?
I zašto to?"
jer sve što je stvoreno svrhu ima.
(22) Kao što se blagoslov njegov prelijeva
poput rijeke
i natapa zemlju kao poplava,
(23) tako je srdžba njegova baština
narodima,
kao kad je vode pretvorio u sol.
(24) Kao što su njegovi putovi ravni
pobožnicima,
tako su neprohodni opakima.
(25) Kao što je od početka stvoreno
dobro za dobre,
tako i zlo za opake.
(26) Najvažnije su potrebe ljudima
za život
voda i vatra, željezo i sol,
brašno pšenično, mlijeko i med,
sok grožđa, ulje i odijelo:
(27) sve je to dobro dobrima,
a pretvara se u zlo zlima.
(28) Ima vjetrova za kaznu stvorenih,
sazda ih kao bičeve bijesa svoga;
oni će u vrijeme svršetka snagu
razviti
i umiriti gnjev svoga Stvoritelja.
(29) Vatra i tuča, glad i kuga -
sve je to za kaznu stvoreno.
(30) Očnjaci u zvijeri, štipavci i guje,
i osvetni mač na propast
bezbožnicima
(31) vesele se zapovijedi njegovoj
i pripravno čekaju na zemlji:
i kad vrijeme dođe, ne opiru se
riječi njegovoj.
(32) Stoga bijah od početka osvjedočen
pa razmislih i zapisan u knjigu:
(33) "Sva su djela Gospodnja dobra,
svakoj potrebi Gospod u pravo
vrijeme udovoljava."
(34) Ne smije se reći: "Ovo je gore
nego ono",
jer sve je dobro u pravi čas.
(35) A sad iz puna srca i usta zapjevajte
i blagoslovite ime Gospodnje!
#40Nevoljna je sudbina dodijeljena
svima ljudima,
težak jaram sinovima ljudskim
od dana kad izađu iz utrobe majčine
do dana kad se vrate majci
svega živog.
(2) Predmet misli njihove, strah srca
njihova -
tjeskobno je iščekivanje dana
smrtnoga.
(3) Od onoga koji sjedi na prijestolju
slavnom
do onoga koji sjedi u prahu
i pepelu;
(4) od onoga koji nosi krunu i grimiz
do onoga koji nosi prtenu
odjeću -
(5) sve je gnjev, zavist, nevolja i nemir,
strah od smrti, svađe i borba.
I kad počiva na svojoj postelji,
san mu noćni samo izmjenjuje
brige:
(6) tek što je legao,
a ono u snu kao na svjetlosti
danjoj
opsjedaju ga strahotni prizori,
kao bjegunca što je iz boja utekao.
(7) I kad se probudi u času izbavljenja,
čudi se svojem ispraznomu strahu.
(8) Jer stvorovima svima,
od ljudi do životinja,
a sedmerostruko grešnicima -
prijeti
(9) smrt i krv, i boj i mač,
nesreće, glad, patnja, kuga.
(10) Sve je to stvoreno za grešnike,
i zbog njih je do potopa došlo.
(11) Sve što je iz zemlje u zemlju
se vraća
i što je iz vode došlo u more
odlazi.
(12) Svako mito i nepravda propadaju,
a poštenje traje dovijeka.
(13) Blago nepravedničko nestaje
kao bujica
i kao trijesak groma za nevremena.
(14) Kad otvori svoje ruke, on se raduje,
tako i grešnici srljaju u svoju
propast.
(15) Izdanak bezbožnički ne tjera mladice,
jer nečisto korijenje nalazi samo
tvrdo stijenje.
(16) Trska što raste na svakoj vodi
i obali
kosi se prije svake druge trave.
(17) A milost je kao perivoj blagoslova
i milosrđe traje dovijeka.
(18) Nezavisan čovjek i radnik imaju
ugodan život,
ali od obojice bolji ima onaj
tko pronađe blago.
(19) Djeca i sazidan grad proslavljuju
ime,
ali je nad obojim otkriće
mudrosti.
Stoka i vinogradi donose glasovitost,
ali više od oboga uzorna žena.
(20) Vino i glazba vesele srce,
ali još više ljubav prema mudrosti.
(21) Frula i harfa zaslađuju pjesmu,
ali je nad obojim skladan glas.
(22) Ljepota i ljupkost vesele oči,
ali još više zelenilo polja.
(23) Prijatelj ili drug -
sretnu se u pravi čas,
ali su nad obojicom
žena i muž.
(24) Braća i pomoćnici u nevolji
dobro dođu,
ali od obojih bolje izbavlja
milostinja.
(25) Zlato i srebro učvršćuju korak,
ali je od obadvoga bolji dobar
savjet.
(26) Bogatstvo i moć osnažuju srce,
ali od obadvoga bolje strah
Gospodnji.
Sa strahom Gospodnjim čovjek sve
ima
i s njime mu ne treba nikakva
pomoćnika.
(27) Strah je Gospodnji kao perivoj
blagoslova:
on čovjeka štiti više od svake slave.
(28) Sine moj, ne živi od prosjačenja;
bolje je umrijeti nego prosjačiti.
(29) Čovjek koji neprestano gleda
na tuđi stol
ne živi životom života dostojnim.
On kalja svoje grlo jelima tuđinskim,
a obrazovan i odgojen čovjek
toga se kloni.
(30) Slatko je prosjačenje usnama
bestidnika,
ali ga u utrobi pali kao vatra.
#41O smrti, kako je gorka pomisao
na te
čovjeku koji živi sretno
i usred dobara svojih,
čovjeku koji živi spokojno
i u svemu napreduje
i još ima snage uživati raskoš!
(2) O smrti, odluka je tvoja dobrodošla
čovjeku ubogu i bez snage,
istrošenu starcu, izmorenu brigama,
nevjeričnu i na kraju strpljivosti.
(3) Ne boj se zakona smrti,
sjeti se onih prije tebe
i onih što će poslije doći.
(4) To je presuda Gospodnja svemu
živom -
i čemu se opirati volji
Svevišnjega?
Živio ti deset, stotinu ili tisuću
godina,
u Podzemlju ti neće predbacivati
dužinu života.
(5) Opake su hulje sinovi grešnika
i oni koji zalaze u nastambe
bezbožničke.
(6) Baština djece grešničke na propast
je osuđena,
potomstvo njihovo predmet je
vječna ukora.
(7) Bezbožna oca proklinju vlastita
djeca,
jer su zbog njega u sramoti.
(8) Teško vama, bezbožnici,
koji zapostavljate Zakon Boga
Svevišnjega.
(9) Ako ste se rodili, za prokletstvo
se rodiste,
a kad umrete, prokletstvo ćete
baštiniti.
(10) Sve što je od zemlje u zemlju
se vraća,
tako i bezbožnici iz prokletstva
u propast.
(11) Ljudi žale za svojim mrtvima,
ali će opako ime grešnika nestati.
(12) Brini se za ime, jer ti ono ostaje
dulje
nego tisuće velikih zlatnih zaloga.
(13) Sretan život traje stanovit broj dana,
ali časno ime ostaje zauvijek.
(14) Držite, djeco, pouke moje u miru.
Skrivena mudrost i blago
nevidljivo,
kakva je korist od oboga?
(15) Bolji je čovjek koji krije ludost
svoju
negoli koji krije mudrost svoju.
(16) Stidite se prema onome što vam
govorim,
jer nije dobro svakom stidu
podlijegati
niti svi jednako cijene sve.
(17) Pred ocem i majkom stidi se
bludnosti
i lÓaži pred poglavarom i moćnikom,
(18) zločina pred sucem i knezom,
bezakonja pred općinom i
narodom,
(19) nepravde pred drugom i prijateljem,
krađe pred susjedstvom u kojem
živiš.
(20) Pred istinom Božjom i zavjetom
stidi se naslanjati lakte na stol,
(21) prezirno primati i darivati
i ne odgovarati onima koji te
pozdravljaju;
(22) stidi se piljiti u tuđu ženu
i okrenuti leđa rođaku,
(23) prisvojiti tuđi dio ili dar,
udvarati se udatoj ženi,
(24) biti prisan sa sluškinjom njezinom:
ne prilazi njezinoj postelji!
(25) Stidi se riječi pogrde pred
prijateljima svojim
i nemoj kuditi nakon darivanja,
(26) ponavljati i širiti glasine
i izdavati tajne.
(27) Tad ćeš biti istinski stidljiv
i naći ćeš milost u očima sviju
ljudi.
#42Ali se ovoga nemoj stidjeti,
ovoga ne krši zbog ljudskog
obzira:
(2) Zakona i Saveza Svevišnjega,
presude koja daje pravdu
i bezbožniku,
(3) čista računa s drugom
i suputnikom,
diobe svoje baštine prijateljima,
(4) točnosti u mjerilima i utezima,
malena ili velika probitka,
(5) dobitka u trgovačkim poslovima,
stroge stege prema svojoj djeci
i da do krvi išibaš opakoga slugu.
(6) Kad je žena radoznala,
dobar je pečat;
a gdje je mnogo ruku, zaključavaj.
(7) Kad što daješ, pazi na broj i težinu,
i svaki izdatak i primitak zabilježi.
(8) Ne stidi se ukoriti glupana ili luđaka
ili ishlapjela starca koji raspravlja
s mladićima.
Tako ćeš pokazati kako si uistinu
obrazovan,
i svi će ti odobravati.
(9) Kći je ocu potajna mora,
briga za nju spavati mu ne da:
u mladosti, strah da se neće udati,
a kad se uda, da je muž ne zamrzi;
(10) dok je djevica, da je tko ne zavede
i da ne zatrudni u kući očevoj,
a u kući muževljoj da se ne razbludi,
i kad je već žena,
da ne bude nerotkinja.
(11) Ako ti je kći neposlušna,
dobro je pazi
da ne načini od tebe ruglo
neprijateljima tvojim,
priču gradsku i predmet svačijeg
klevetanja
i da te ne obeščasti u očima sviju.
(12) Ne zaustavljaj pogleda ni pred čijom
ljepotom
i ne sjedaj sa ženama.
(13) Jer iz odijela izlazi moljac,
a od žena ženska zloća.
(14) Bolja je zloća muška
nego dobrota ženska;
od žene potječe sramota i ruglo.
(15) Sad ću podsjetiti na djela Božja,
i što sam vidio, to ću ispričati.
Riječima Gospod stvori djela svoja,
i sve se stvoreno pokorava volji
njegovoj.
(16) Sunce sjajno sve obasjava,
i slave je Gospodnje puno djelo
njegovo.
(17) Gospod nije dao anđelima moć
da govore o svim čudesima
koja je Gospod, gospodar svega,
čvrsto sazdao
kako bi svemir opstao u slavi
njegovoj.
(18) Izmjerio je dubinu bezdana i srca
ljudskog
i prozreo sve tajne njihove.
Jer Svevišnji ima svoju spoznaju
koja postoji
i promotrio je znake vremena.
(19) On objavljuje prošlost i budućnost
i otkriva stvari skrivene.
(20) Ni jedna mu misao promaći ne može,
ni jedna se riječ ne može njemu
skriti.
(21) On je uredio čudesna djela svoje
mudrosti,
jer je jedini od vječnosti
do vječnosti.
Niti mu se što može dodati niti
oduzeti
i njemu savjet ničiji ne treba.
(22) Kako li su divna sva djela njegova,
kao sjajna iskra njihov je prizor.
(23) Sve to živi i traje dovijeka,
i u svakoj prilici sve je poslušno.
(24) Sve je dvostruko, jedno prema
drugome,
i ništa nije stvorio nepotpuno.
(25) Jedno drugo izvrsnošću nadmašuje,
i tko se može nasititi njegove
krasote?
#43Ponos visina, blistavi svod,
takva su nebesa u slavnom
prizoru.
(2) Kad se sunce pomalja, izlazeći
objavljuje:
"Divno je i čudesno djelo
Svevišnjeg!"
(3) Kad je o podne, žari krug zemaljski,
i tko bi izdržao žegu njegovu?
(4) U peć treba puhati da se dobije
toplina,
a sunce sažiže planine tri puta
snažnije;
riga pare plamene
i zrakama svojim zasljepljuje oči.
(5) Velik je Gospod koji ga načini
i čije riječi požuruju njegov hod.
(6) I mjesec tako, uvijek točan,
označuje vrijeme i vječni je znak.
(7) Mjesec označuje blagdane,
to svjetlilo koje se smanjuje
kad postane puno.
(8) Od njega mjesec dobiva svoje ime.
On čudesno raste u mijenama
svojim,
stijeg vojske nebeske
što blista na svodu nebesa.
(9) Sjaj je zvijezda ljepota neba,
blistav ures visinama Gospodnjim.
(10) Po zapovijedi Svetoga,
kako on odredi, one miruju
i ne zamaraju se nikad od straže
svoje.
(11) Pogledaj dugu i slavi Stvoritelja
njezina,
jer je tako veličanstvena u sjaju
svojem.
(12) Preko nebesa prebacuje dični luk
što ga razape ruka Svevišnjeg.
(13) Po zapovijedi njegovoj pada snijeg
i munje požuruje svojom
naredbom.
(14) Tako se otvaraju i riznice njegove
iz kojih izlijeću oblaci kao ptice.
(15) Silom svojom drži oblake
i mrvi ih u tuču.
(16a) Kad se on pojavi, gore se tresu,
(17a) i kad grom njegov zagrmi,
zemlja se uvija od bola.
<16b>Po zapovijedi njegovoj puše južnjak,
<17b> vijavica sjeverna i vihor olujni.
(18) Kao ptice prši njegov snijeg
i pada kao jato skakavaca.
Oko se divi ljepoti njegove bjeline
i duh se zanosi praminjanjem
njegovim.
(19) Inje pada kao sol na zemlju,
i kad se dobro smrzne,
kostriješi se kao bodlje.
(20) Kad zapuše hladni sjever,
tad se led uhvati na vodi,
spusti se na svaku mirnu vodu,
koja se onda njime kao oklopom
odjene.
(21) On guta gore i sažiže pustinju
i kao oganj proždire bilje.
(22) Ali oblaci ubrzo sve liječe
i poslije žege osvježava rosa.
(23) Namišlju je svojom ukrotio bezdan
i po njemu razastro otoke.
(24) Pomorci pričaju o pogibeljima
morskim
i divimo se onomu što od njih
čujemo:
(25) jer i tu su neobična i prečudesna
djela njegova,
zvijeri svakojake i nemani morske.
(26) Njegovom pomoću sve se svršava
dobro
i sve se uređuje prema riječi
njegovoj.
(27) Ma koliko da dodamo, ne bismo
završili;
jednom riječju: "On je sve!"
(28) Odakle smoći dovoljno snage da ga
slavimo,
jer on je velik, iznad svih je djela
svojih.
(29) Strašan je Gospod i veoma velik,
i čudesna je moć njegova.
(30) Veličajte Gospoda u hvalama svojim
koliko god možete, a on će vas
uvijek nadmašivati;
napregnite svu svoju snagu
kad ga veličate,
ne popuštajte, pa ipak nikad
do kraja nećete doći.
(31) Jer tko ga je ikad vidio
pa da opriča?
I tko ga može proslaviti onako
kako on zaslužuje?
(32) Mnogo je otajstava većih nego
su ova,
jer smo vidjeli samo neka
od djela njegovih!
(33) Sve je stvorio Gospod,
koji je mudrost dao pobožnima.
#44Opjevajmo slavne muževe,
pretke naše po njihovim
pokoljenjima.
(2) Mnogo je slave podijelio Višnji
i pokazao svoje veličanstvo
od iskonskih dana.
(3) Jedni vladahu kraljevstvima svojim
i bijahu poznati po svojoj snazi;
drugi bijahu mudri savjetnici
i izricahu riječi proročanske.
(4) Savjetom svojim upravljahu ljudima,
razumijevanjem narodne mudrosti,
i mudrim napucima svojeg nauka.
(5) Neki skladahu napjeve
i pisahu pjesme;
(6) drugi bijahu bogati i moćni
živeći mirno u domovima svojim.
(7) Svi se oni proslaviše u svom
vremenu
i bijahu slava svojeg doba.
(8) Neki od njih ostaviše ime za sobom
te se o njima još hvale pjevaju.
(9) A drugima opet nema spomena,
iščezoše kao da nikad nisu
niti postojali;
sada su kao da ih nikad nije bilo,
tako i djeca njihova za njima.
(10) Ali ovi bijahu ljudi pobožni
čija se dobra djela
ne zaboravljaju;
(11) u potomcima njihovim ostade bogata
baština
što je oni namriješe.
(12) Djeca im se vjerno drže zavjeta,
i potomstvo njihovo, zbog njih;
(13) dovijeka njihova loza ostaje
i ne briše se dika njihova;
(14) u miru počivaju tijela njihova
i ime živi za sva pokoljenja;
(15) mudrost njihovu objavljuju puci
i slavu njihovu naviješta općina.
(16) Henok se svidio Gospodu
i bi prenesen,
uzor obraćenja za sva pokoljenja.
(17) Noa bijaše savršen pravednik
i u vrijeme gnjeva postade
obnovitelj;
po njemu je spašen ostatak na zemlji
u doba Potopa.
(18) Vječni je Savez utemeljen s njim
da više neće od potopa izginuti
sve živo.
(19) Abraham, otac slavni mnoštva
naroda,
nitko mu u slavi nikad nije bio
ravan;
(20) on je čuvao zapovijed Svevišnjega
i sklopio Savez s njim;
on je taj Savez učvrstio svojim
tijelom
i u dan kušnje vjeran ostao.
(21) Zato mu je Gospod zakletvom obećao
da će blagosloviti narode
u potomstvu njegovu,
da će ga umnožiti kao prah
zemaljski
i potomstvo mu uzvisiti
kao zvijezde.
I dati im zemlju u baštinu,
od mora do mora,
od Rijeke do krajeva zemaljskih.
(22) I Izaku je tako, zbog oca njegova
Abrahama,
zajamčio (23) blagoslov svih ljudi
i utemeljio je Savez na glavi
Jakovljevoj.
I utvrdio ga u svojim blagoslovima
i dao mu zemlju u baštinu:
podijelio je na dijelove
i razdijelio među dvanaest
plemena.
#45Od njega je potekao čovjek
čestit
koji je našao milost pred svima,
drag Bogu i ljudima,
Mojsije, blagoslovljena spomena!
(2) Podijelio mu slavu kao i svetima
i učinio ga moćnim,
na užas neprijateljima.
(3) Na njegovu je riječ znamenja
zaustavio
i ukrijepio ga pred licem kraljeva;
dao mu zapovijedi za narod njegov
i otkrio mu nešto od svoje slave.
(4) Zbog njegove vjernosti i poniznosti
posveti ga,
izabra ga jedinog između sviju
ljudi;
(5) dopusti mu da čuje glas njegov
i uvede ga u tamu;
dade mu zapovijedi licem u lice,
Zakon života i spoznaje,
da Jakova uči Savezu
i Izraela naredbama njegovim.
(6) Potom uzvisi Arona,
sveca poput Mojsija,
brata njegova, iz plemena Levijeva.
(7) Vječni Savez sklopi s njim
i dade mu svećeništvo naroda.
Usreći ga odjećom ukrasnom,
obuče ga u odoru slave.
(8) Odjenu ga dičnim savršenstvom
i opremi bogatom odjećom:
gaćama, haljom i oplećkom.
(9) Obloži ga mogranjem
i brojnim zvončićima zlatnim
uokolo,
da zveckaju pri koračanju njegovu,
da im se u Svetištu čuje zvon
na opomenu sinovima naroda
njegova.
(10) I svetu odjeću od zlata,
grimiznu, svu izvezenu;
oplećak sudački, Urim i Tumim,
od upletena purpura, djelo vješta
rukotvorca;
(11) drago kamenje, urezano kao
pečatnjaci
u zlatnu okovu, djelo draguljara,
kao opomenu s natpisom urezanim,
prema broju plemena Izraelovih.
(12) I krunu zlatnu na kapi,
ukrašenu pečatom posvete,
ures vrhunski, djelo veličanstveno,
ukrase, očima u nasladu.
(13) Nitko nikad sličnih nije vidio,
i nikada ih nije tuđinac oblačio,
nego samo sinovi njegovi
i odvjeci njegovi zauvijek.
(14) Njegove žrtve potpuno se spaljuju,
trajno, dvaput svakog dana.
(15) Njemu Mojsije dade svećeničku
vlast
i svetim ga uljem pomaza,
i to mu bijaše vječni Savez
i potomstvu njegovu sve dok
nebesa traju,
da mu služi i bude svećenikom
i da blagoslivlja narod u ime
Gospodnje.
(16) Izabra ga između svih živih
da mu prinosi žrtvu i tamjan,
da mu pali miris ugodni za spomen
i da očišća sinove Izraelove.
(17) Još mu svoje zapovijedi dade
i povjeri mu odredbe Zakona
da pouči Jakova naredbama
njegovim,
da prosvijetli Izraela njegovim
Zakonom.
(18) Ali se na njega razgnjeviše
neprijatelji
i pozavidješe mu u pustinji,
ljudi Datanovi i Abiramovi,
Korah i njegovi u mržnji i gnjevu.
(19) I vidje Gospod i rasrdi se
i uništi ih žarom svoje srdžbe.
Posla na njih čudesa
i sažeže ih plamenim ognjem.
(20) I umnoži tako slavu Aronu
i dade mu baštinu njegovu,
odredi mu pretilinu prvina,
prije svega kruha u izobilju.
(21) Tako se oni hrane žrtvama
Gospodnjim,
koje Gospod pokloni njemu
i potomstvu njegovu.
(22) Samo u zemlji on baštine nema,
nema svog dijela među narodom,
jer Gospod je njegov dio i baština.
(23) I Pinhas, sin Eleazarov, treći je po
slavi
zbog revnosti svoje u strahu
Gospodnjem.
Jer kad se narod pobunio,
postojan je bio
i plemenito smiona srca,
i tako je stekao oproštenje Izraelu.
(24) Zato bi Savez mira zapečaćen
s njim,
da bude poglavar Svetišta i naroda
svoga
te njemu i potomstvu njegovu
pripadne
dostojanstvo velikog svećeništva
za sva vremena.
(25) Učinio je Savez i s Davidom,
sinom Jišaja, iz plemena Judina,
ali baština kraljevska od oca
samo jednom sinu ostaje,
dok baština Aronova ostaje
svemu potomstvu njegovu.
(26) Zato neka vam sada Gospod mudrost
u srce posadi
da narodu njegovu pravedno
sudite,
da vrline predačke nikad ne nestanu
i da slava njihova prijeđe na
potomke njihove.
#46Junak u boju bijaše Jošua,
sin Nunov,
nasljednik Mojsijev u službi
proročkoj,
koji valjano zasluži svoje ime
i bi veliki izbavitelj izabranog
naroda,
osvetivši se drskim neprijateljima
i uspostavivši Izraela na baštini
njegovoj.
(2) Kako li krasan bijaše kad bi digao
ruku
i mačem zamahnuo protiv gradova!
(3) Tko je ikad imao njegovu odlučnost?
On je vodio bojeve Gospodnje.
(4) Nije li po njemu sunce zastalo
i od jednog dana postala dva?
(5) Jer je prizvao Boga Svevišnjega
u nevolji kada ga odasvud
pritijesniše neprijatelji,
i usliša ga veliki Gospod
i pusti krupnu i snažnu tuču.
(6) Bacio se na narod dušmanski
i protivnike pobio na Strmini:
da bi poznali puci snagu njegova
oružja
i spoznali da je Gospod protivnik
njihov.
(7) I jer je vjerno išao za Svemogućim
i u dane Mojsijeve ljubav
dokazao -
on i Kaleb, sin Jefuneov,
koji se opriješe kad se zbor
pobunio,
odvrativši narod od grijeha
i utišavši glasove pobune.
(8) Zato je i sačuvao samo ovu
dvojicu,
od šest stotina tisuća pješaka,
da ih uvede u baštinu njihovu,
u zemlju kojom teče med i mlijeko.
(9) Još je Kalebu dao snagu,
koja s njime do starosti ostade,
te se mogao verati po visinama
zemaljskim,
koje su baština potomcima
njegovim,
(10) neka bi spoznao sav Izrael
da je dobro ići vjerno
za Gospodom.
(11) I suci, svaki po svom imenu,
koji uvijek bijahu srca vjerna
i koji se ne odmetnuše od Boga -
da je blagoslovljen spomen njihov.
(12) Neka im kosti procvatu u grobu
i neka se imena tih slavnih ljudi
pomlade u sinovima njihovim.
(13) Samuel bijaše miljenik svojemu
Gospodu,
prorok Gospodnji,
on utemelji kraljevstvo
i pomaza vladare nad svojim
narodom.
(14) Po Zakonu Gospodnjem upravljaše
općinom,
i Gospod je pohodio Jakova.
(15) Zbog vjernosti njegove priznavahu
ga prorokom,
u govorima se pokazivaše
pouzdan vidjelac.
(16) I on prizva Boga u nevolji
kada ga odasvud pritisnuše
dušmani
prinoseći mliječno janješce.
(17) Tada zagrmje Gospod s neba
i u strašnoj lomljavi začu glas
njegov;
(18) porazio je vođe dušmanske
i satro knezove filistejske.
(19) I kad je polazio na počinak vječni,
posvjedočio je pred Gospodom
i pomazanikom njegovim:
"Ni od koga nikad ne uzeh ništa,
čak ni potplate obične."
I nitko ga nije optužio.
(20) A kad je usnuo, proreče još jednom
i objavi kralju njegov kraj.
I ispod zemlje podignu svoj glas
proročki
da izbriše opačinu s naroda.
#47Poslije njega ustade Natan
da prorokuje u vrijeme
Davidovo.
(2) Kao što se pretilina odlučuje
od pričesnice,
tako bi David odabran
od sinova Izraelovih.
(3) Igraše se s lavom kao s jarićima
i s medvjedima kao s janjcima;
(4) zar nije još kao dječak ubio diva
i skinuo sramotu s naroda
kad je iz praćke bacio kamen
i slomio oholost Golijata?
(5) Jer i on prizva Boga Svevišnjega,
koji mu je dao snagu desnici,
da obori junaka vješta bojevima
i podigne jakost narodu svome.
(6) Zato mu je dana slava od deset
tisuća,
i slavljahu ga dok blagoslivljaše
Gospoda,
i ponudiše mu krunu slavnu,
(7) jer on svuda porazi neprijatelje
i uništi protivnike Filistejce
i slomi silu njihovu do današnjega
dana.
(8) U svakome svom djelu slavio je
Svetog Svevišnjeg riječima hvale;
pjevao je svim srcem svojim
i ljubio Tvorca svoga.
(9) Pred žrtvenik je postavio glazbala
da zvucima njihovim zasladi
pjesmu.
(10) Blagdanima je sjajnost dodao
i savršeno uresio svetkovine,
proslavljao sveto ime Gospodnje,
i Svetište je odzvanjalo već od
zore.
(11) Zato mu Gospod grijehe oprosti
i podiže dovijeka silu njegovu
i dade mu Savez kraljevski,
slavni prijestol u Izraelu.
(12) Mudar ga je sin naslijedio,
koji se, zbog njega,
nadaleko proširio.
(13) Salomon kraljevaše u vrijeme
mirno,
i Bog mu dade mir odasvuda,
da je uzmogao sazdati Dom imenu
njegovu
i podići vječno Svetište.
(14) Kako li si mudar bio za svoje
mladosti
i prepun spoznaje poput rijeke!
(15) Prekrio si zemlju umom svojim
i ispunio je tajanstvenim izrekama.
(16) Ime ti se pročulo do dalekih otoka
i stekao si ljubav svojim mirom.
(17) Začudio si svijet pjesmama svojim,
pričama, poslovicama
i odgovorima.
(18) U ime Gospodina Boga,
koji se Bogom Izraela zove,
nakupio si zlata kao kositra
i namnožio srebra kao olova.
(19) A slabine si svoje potom priklonio
ženama
i postao rob svoga tijela.
(20) Ljagom si okaljao slavu svoju
i oskvrnuo svoj rod,
navukao si gnjev na porod svoj,
i nevolju svojim potomcima.
(21) Kraljevstvo se nadvoje rascijepilo:
i od Efrajima izađe pobunjena
vlast.
(22) Ipak Bog nije odbacio milosti svoje,
niti je pogazio riječi svoje:
izabranika svoga nije lišio
potomstva
te nije istrijebio roda onom koji
ga je ljubio,
već je dao Ostatak Jakovu
i domu Davidovu korijen od njega.
(23) I počinuo je Salomon kraj otaca
svojih,
ostavivši jednog od svojih
kao nasljednika,
najglupljeg od čitava naroda,
čovjeka bez razbora:
Roboama, koji je savjetom svojim
narod pobunio.
(24) A zatim dođe Jeroboam, sin Nabatov,
koji navede na grijeh Izraela
i uputi Efrajima na put zloće.
Od tada se njihovi grijesi toliko
namnožiše
te ih otjeraše iz zemlje njihove.
(25) Jer okušavahu svaku vrstu opačine,
sve dok ih osveta ne snađe.
#48I usta prorok Ilije kao oganj,
riječ mu plamtjela
kao buktinja.
(2) On je na njih donio glad
i revnošću je svojom umanjio
njihov broj.
(3) Po riječi je Božjoj nebo zatvorio
i tri puta oganj s neba sveo.
(4) Kako li si strašan bio, Ilija,
u čudesima svojim!
I može li se itko dičiti koliko ti?
(5) Podigao si mrtva od smrti
iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg.
(6) Bacio si u propast kraljeve
i vukao odličnike s odra njihova.
(7) Na Sinaju si čuo ukore
i sud osvetni na Horebu.
(8) Pomazao si kraljeve osvetničke
i proroka sebi za nasljednika.
(9) Podignut si bio u vihoru ognja,
u kolima s plamenim konjima.
(10) Određen si u prijetnjama budućim
da umiriš srdžbu Božju prije
no što ona provali,
da obratiš srca otačka sinovima
i da obnoviš plemena Jakovljeva.
(11) Blago onomu koji će te vidjeti
i onima koji su usnuli u ljubavi,
jer i mi ćemo posjedovati život.
(12) Kad je vihor zastro Iliju,
napuni se duhom njegovim Elizej:
za života ga nijedan vladar ne
mogaše pobijediti
i nitko ga ne mogaše podjarmiti.
(13) Ništa mu ne bijaše teško,
i iz groba mu je tijelo prorokovalo.
(14) Za života je čudesa činio,
a u smrti svojoj djela divotna.
(15) Ali se kraj svega toga narod nije
pokajao
niti se ostavio grijeha svojih,
dok ne bi izagnan iz domaje
i rasijan po svim zemljama svijeta;
(16) samo je nešto ljudi ostalo,
s vladarom iz kuće Davidove.
Neki su od njih pravo činili pred
Gospodom,
a drugi opet gomilahu grijeh
na grijeh.
(17) Ezekija utvrdi grad svoj
i dovede vodu sred njega,
željezom prokopa pećine
i sagradi spremišta vodena.
(18) Za vijeka se njegova diže Sanherib
i posla Rabsaka,
koji diže ruku na Sion
i u oholosti svojoj huljaše.
(19) Tada su im drhtala srca i ruke
i podnosili su muke kao žene
u trudovima;
(20) ali prizvaše milostivog Boga
i podigoše ruke svoje prema njemu.
I Sveti je s neba brzo uslišio njihov
glas
i spasio ih rukom Izaijinom,
(21) razbio je logor asirski,
i njegov ih anđeo sve pobi.
(22) Jer je Ezekija činio što je Gospodu
milo
i držao se putova Davida,
oca svojeg,
kako mu je zapovjedio prorok Izaija,
velik i pouzdan u viđenju svojem.
(23) U dane se njegove sunce povratilo,
on je kralju produžio život.
(24) U silini duha vidio je stvari
posljednje
i tješio je žalobne na Sionu.
(25) Objavio je budućnost sve do kraja
vremena
i najavio tajne stvari prije nego
se dogodiše.
#49Spomen na Jošiju je kao
smjesa mirisa,
pripravljena umijećem
mirisarskim;
svačijim je ustima kao med sladak
i kao glazba na vinskoj gozbi.
(2) Pravim je putem kročio
da obrati narod
i zatro je gnusnu bezbožnost.
(3) Srce je svoje upravio prema
Gospodu
i u bezbožno je vrijeme osnažio
pobožnost.
(4) Osim Davida, Ezekije i Jošije,
svi ostali gomilahu opačinu
na opačinu.
Jer napustiše Zakon Svevišnjega,
nestalo je kraljeva judejskih.
(5) Snagu svoju dadoše drugima
i slavu svoju tuđinskom narodu.
(6) Spališe sveti izabrani Grad
i opustošiše ceste njegove,
(7) po riječi Jeremijinoj,
jer ga zlostavljahu,
iako bijaše prorok posvećen
u utrobi materinoj,
da istrijebi i obara, zatire,
ali i da sagradi i utvrđuje.
(8) Ezekiel je vidio prizor slave
koji mu je Bog pokazao na kolima
kerubinskim.
(9) Jer se sjetio neprijatelja pred likom
nevremena,
na korist onih koji se drže putova
pravednih.
(10) A što se tiče dvanaest proroka,
procvale im kosti iz rake njihove,
jer su utješili Jakova
i izbavili ga vjerom i nadom.
(11) Kako proslaviti Zerubabela?
On bijaše kao pečatnjak na desnici.
(12) A takav bi i Jošua, sin Josedekov:
oni u svoje vrijeme sagradiše Dom
i podigoše Gospodu sveti Hram,
određen za vječnu slavu.
(13) Velik je i spomen na Nehemiju,
koji je podigao naše zidove
razvaljene,
postavio vrata i prijevornice
i obnovio naše domove.
(14) Malo ih je bilo stvorenih na zemlji
kao Henok,
on je bio uznesen sa zemlje.
(15) A je li se ipak rodio čovjek
kao Josip?
Vođa braći svojoj,
potpora narodu svojem.
Kosti su mu posjećene.
(16) Još i Šem i Šet bijahu slavljeni
među ljudima,
ali je Adam iznad svih živih
stvorova.
#50Šimun, Sin Onijin, veliki
svećenik,
za svoga je života popravio Dom,
u svoje je vrijeme učvrstio Hram.
(2) Položio temelje dvostruke visine
i visoka kruništa oko Svetišta.
(3) U njegovo je vrijeme vodeno
spremište iskopano,
jezero poput mora golemo.
(4) U brizi da narod izbavi od propasti,
utvrdio je grad protiv opsade.
(5) Kako li krasan bješe,
okružen gomilom ljudi,
kad bi izašao iza zastora Doma?
(6) Kao zvijezda Danica među oblacima
i kao mjesec pun;
(7) kao sunce koje obasjava Hram
Svevišnjega
i kao sjajna duga na blistavim
oblacima;
(8) kao ruža u proljetne dane
i kao ljiljan kraj izvora;
kao grana tamjanova za žara
ljetnoga
(9) i kao plamen i kad u kadionici;
kao vrč od kovana zlata,
optočen mnogovrsnim dragim
kamenjem;
(10) kao maslina puna plodova
i kao čempres što se diže u oblake.
(11) Kad bi na se metnuo krasnu odjeću
i obukao se u divne haljine,
i kad bi se uspinjao na sveti
žrtvenik
i ispunio trijem Svetišta svojim
veličanstvom;
(12) kad je primao žrtvene dijelove
iz ruku svećenika,
a sam stajao kod ognjišta
oltarskog
okružen vijencem braće svoje
kao mladi cedar libanonski:
okruživahu ga kao grane palmove
(13) svi sinovi Aronovi u slavi svojoj,
sa prinosima Gospodnjim na rukama,
pred svim zborom Izraelovim.
(14) Dok je on vršio službu kod oltara,
prinosili su po redu prinose
Svevišnjem, Svevladaru;
(15) pružio bi ruku svoju za posudom
i prolio soka od grožđa,
izlivši ga na podnožje oltarsko
za ugodni miris Svevišnjem Kralju
svega.
(16) Klicali bi tad sinovi Aronovi
i trubili u trublje od tučene kovine
i ječali jekom silnom
u spomen pred Svevišnjim.
(17) I tada bi sav narod odjednom
pao na zemlju ničice
da se pokloni Gospodu,
Svevladaru, Bogu Svevišnjem.
(18) A pjevači bi zapjevali pjesme
hvalbenice:
sladak bijaše zvuk mnoštva tih
glasova,
(19) dok se narod utjecao Bogu
Svevišnjem
moleći se pred Milosrdnim
dok se ne bi svršila služba
Gospodnja
i obred priveo kraju.
(20) Potom bi sišao i podigao ruke svoje
nad svim zborom sinova
Izraelovih
da blagoslov Gospodnji svojim
usnama izusti
i prodiči se njegovim imenom.
(21) I još jednom svi bi pali ničice
da prime blagoslov Svevišnjeg.
(22) A sada blagoslovite Boga svemira,
koji čini čudesa svagdje,
koji uzdiže naše dane od utrobe
majčine
i čini s nama po milosti svojoj.
(23) On neka nam dadne radosno srce
i podari mir našem vremenu,
u Izraelu,
na vijeke vijekova.
(24) Neka milost njegova bude trajno
s nama
i neka nas u naše vrijeme izbavi.
(25) Na dva se naroda gnuša moja duša,
a treći i nije narod:
(26) na žitelje Seirske gore
i na Filistejce
i na ludi puk koji živi u Šekemu.
(27) Pouku u mudrosti i znanosti
zapisao je u knjigu ovu
Isus, sin Sirahov, Eleazar,
iz Jeruzalema,
koji je kao kišu izlio mudrost
svojeg srca.
(28) Blago čovjeku koji o ovome
razmišlja
i primajući to k srcu
postaje mudar.
(29) Bude li postupao prema tome,
u svemu će biti moćan,
jer je svjetlost Gospodnja
njegov put.
#51Slavit ću te, Gospodaru, Kralju,
i hvalit ću te, Bože,
Spasitelju moj.
Zahvaljujem imenu tvojem,
(2) jer ti si bio zaštitnik
i pomoćnik moj
i spasio si tijelo moje od propasti,
od zamke prijevarna jezika,
od usana što laži kuju
i pred onima što su okolo mene
bio si zaštitnik i pomoćnik moj.
(3) Po velikom milosrđu i imenu svom
izbavio si me od ujeda onih
koji bi me proždrli,
iz ruku onih koji mi o glavi rade,
od mnogih kušnja koje pretrpjeh,
(4) od gušenja u vatri koja me okružila,
iz središta ognja koji nisam
potpalio,
(5) iz duboke utrobe Podzemlja,
od nečista jezika i lažljive riječi,
(6) od potvore nepravedna jezika
pred kraljem.
Duša moja bijaše blizu smrti
i život moj na pragu Podzemlja.
(7) Okruživahu me sa svih strana
i nije bilo nikoga da mi pomogne;
pogledom sam pomoć ljudi tražio,
ali uzalud.
(8) Tad se sjetih milosrđa tvojeg,
o Gospode,
i djela tvojih još odiskona,
kako izbavljaš one koji te
strpljivo čekaju
i spasavaš ih iz ruku
neprijateljskih.
(9) Tad podigoh sa zemlje glas svoj
i zamolih spas od smrti,
(10) zazvah Gospodina,
oca mojega Gospodina:
"Ne ostavi me u dan nevoljni,
u vrijeme moje nemoći
protiv oholih. -
Slavit ću ime tvoje bez prestanka
i zahvalnu ti hvalu pjevati."
(11) I bi molba moja uslišana,
izbavio si me od propasti,
spasio me od vremena zloće.
(12) I stoga ću te hvaliti i slaviti
i blagoslivljati ime Gospodnje.
(13) Kad još bijah mladić,
prije svojih putovanja
molio sam otvoreno za mudrost
u molitvama.
(14) Pred vratima Svetišta za nju
sam molio
i do posljednjeg ću dana tragati
za njom.
(15) Od njena cvata pa do sazrela grozda
radovalo joj se srce moje.
Noga je moja kročila pravim putem
i tražio sam mudrost
od svoje mladosti.
(16) Prignuvši malo uho, naučih je
i stekoh mnogu pouku.
(17) Po njoj uznapredovah
i slavu ću dati onomu
koji me podari mudrošću.
(18) Jer odlučih u djelo je provesti,
žarko za dobrom tragah
i neću se stidjeti.
(19) Duša se moja za nju borila,
pomno sam se držao Zakona.
Pružao sam ruke prema nebu
i oplakivao što je ne poznam.
(20) Usmjerih svoju dušu prema njoj
i nađoh je u čistoći.
Od početka joj posvetih svoje srce,
i neću nikad biti napušten.
(21) I utroba mi uzdrhta od čežnje
za njom,
i stoga stekoh valjano blago.
(22) Za plaću mi je Gospod jezik podario:
njime ću ga slaviti.
(23) Priđite k meni, vi nepoučeni,
u mojoj školi sjedite.
(24) Zašto da u tom oskudijevate,
i da vam duše toliko žeđaju?
(25) Otvorih svoja usta i rekoh:
"Kupujte je bez novaca,
(26) podmetnite vrat svoj
pod njen jaram
i neka vam duše prihvate pouku.
Tko je traži - blizu mu je,
i čovjek odan nalazi je.
(27) Pogledajte očima svojim:
kako sam se malo trudio,
a mnogo spokoja stekao.
(28) Kupujte pouku velikom svotom
novca,
njome ćete steći mnogo zlata.
(29) Nek' se duša vaša raduje
u milosrđu Gospodnjem,
i nikad se ne stidite hvaliti ga.
(30) Učinite djelo svoje prije određena
vremena:
u svoje vrijeme dat će vam on
vašu plaću."
Mudrost Isusa, sina Sirahova.