DRUGI DIO

SLAVLJE KRSCANSKOG OTAJSTVA

Freska iz katakomba svetog Petra i Marcelina u Rimu, pocetak 4. stoljeca

Slika prikazuje susret Isusa sa zenom koja je mnogo godina bolovala od krvarenja, a ozdravila je dotaknuvsi se Isusove haljine "silom koja je iz njega izisla" (Usp. Mk 5,30).

Slika, dakle, oznacuje bozansku i spasiteljsku moc Sina Bozjega koji po sakramentalnom zivotu spasava citava covjeka, i dusu i tijelo.

Sakramenti Crkve nastavljaju sada djela koja je Krist vrsio tijekom zemaljskog zivota (usp. broj 1115). Sakramenti su kao "sile koje izlaze" iz Kristova tijela da nam lijece rane grijeha i u Kristu daruju nam novi zivot (usp. broj 1116.).

ZASTO LITURGIJA?

1066 U Vjerovanju Crkva ispovijeda otajstvo Svetoga Trojstva i njegov "dobrohotni naum" o svemu stvorenju: Otac izvrsuje "otajstvo svoje volje" darivajuci svoga Ljubljenoga Sina i Svetoga Duha za spas svijeta i slavu svog imena. To je Kristovo otajstvo, objavljeno i ostvareno u povijesti prema naumu, mudroj "rasporedbi" koju sveti Pavao naziva "rasporedbom otajstva" i koju ce otacka predaja nazivati "ekonomijom utjelovljene Rijeci" ili "naumom spasenja".

1067 "To djelo ljudskog otkupljenja i savrsene Bozje proslave, kojemu su predigrom bila cudesna Bozja djela u narodu Staroga zavjeta, izvrsio je Krist Gospodin, osobito vazmenim otajstvom svoje blazene muke, uskrsnuca od mrtvih i slavnog uzasasca, po kojemu je "svojom smrcu unistio nasu smrt i uskrsnucem obnovio nas zivot. Doista, iz boka Krista usnulog na krizu provreo je cudesni sakrament cijele Crkve". Stoga, u liturgiji, Crkva slavi u prvom redu vazmeno otajstvo, po kojem je Krist izvrsio djelo nasega spasenja.

1068 To Kristovo otajstvo Crkva u liturgiji navjescuje i slavi da vjernici od njega zive i o njemu svjedoce u svijetu: Liturgija, kojom se, osobito u bozanskoj zrtvi euharistije, "vrsi djelo naseg otkupljenja" u najvecoj mjeri pridonosi tome da vjernici svojim zivotom izraze i drugima ocituju otajstvo Krista i pravu narav istinske Crkve".

STO ZNACI RIJEC LITURGIJA?

1069 Rijec "liturgija" izvorno znaci "javno djelo", "sluzbu naroda i sluzbu u korist naroda". U krscanskoj predaji to znaci da narod Bozji sudjeluje u "Bozjem djelu". Po liturgiji Krist, nas Otkupitelj i Veliki svecenik, nastavlja u svojoj Crkvi, s njome i po njoj, djelo naseg otkupljenja.

1070 Rijec "liturgija" Novi zavjet upotrebljava da oznaci ne samo bogosluzna slavlja,nego i navijestanje Evandjelja i ljubav na djelu. U svemu tome rijec je o sluzbi Bogu i ljudima. U liturgijskom slavlju Crkva je, po uzoru na svoga Gospodina, jedinog "liturga", sluziteljica koja sudjeluje u njegovu svecenistvu (bogostovlje) prorockom (navijestanje) i kraljevskom (sluzba ljubavi). S pravom se, dakle, liturgija smatra vrsenjem svecenicke sluzbe Isusa Krista, u kojem se pomocu osjetnih znakova oznacuje i na nacin pojedinom znaku svojstven izvrsuje covjekovo posvecenje te otajstveno tijelo Isusa Krista, Glava i udovi, vrsi cjelokupno javno bogosluzje. Stoga je svako liturgijsko slavlje, kao djelo Krista svecenika i njegova tijela koje je Crkva, u najpotpunijem smislu sveto djelo i s njegovom se djelotvornoscu ni po kakvoci ni po stupnju ne moze izjednaciti nijedan drugi cin Crkve.

LITURGIJA KAO VRELO ZIVOTA

1071 Ako je djelo Kristovo, liturgija jest i djelo njegove Crkve, koje ostvaruje i ocituje Crkvu kao vidljiv znak zajednistva Boga i ljudi po Kristu. Ona pokrece vjernike da se zaloze u novom zivotu zajednice. Trazi da u njoj svi sudjeluju "svjesno, djelatno i plodno".

1072 "Sveta liturgija ne iscrpljuje svekoliku djelatnost Crkve":njoj mora prethoditi evangelizacija, vjera i obracenje; istom tada moze ona donositi plodove u zivotu vjernika: novi Zivot po Duhu, zalaganje u poslanju Crkve i sluzenje njezinu jedinstvu.

MOLITVA I LITURGIJA

1073 Liturgija je takodjer udionistvo u Kristovoj molitvi, upravljenoj Ocu u Duhu Svetomu. U njoj svaka krscanska molitva nalazi svoj izvor i cilj. Po liturgiji unutarnji je covjek ukorijenjen i utemeljen"u velikoj ljubavi kojom nas je Otac uzljubio" (Ef 2,4) u svome ljubljenom Sinu. Svakom se molitvom "u Duhu" (Ef 6,18), u svako vrijeme, zivi i pounutarnjuje isto "cudesno djelo Bozje".

KATEHEZA I LITURGIJA

1074 "Liturgija je vrhunac ka kojemu tezi djelatnost Crkve, i ujedno izvor iz kojega proistjece sva njezina snaga". Ona je, dakle, povlasteno mjesto za katehezu naroda Bozjega. "Kateheza je tijesno povezana sa svim bogosluznim i sakramentalnim djelovanjem jer u sakramentima, osobito u euharistiji, Krist Isus djeluje u punini u preobrazavanju ljudi".

1075 Liturgijska kateheza ide za uvodjenjem u Kristovo otajstvo (ona je stoga "mistagoska"), krecuci od vidljivog prema nevidljivomu, od znaka prema oznacenomu, od "sakramenta" prema "otajstvu". Takva kateheza spada na mjesne i krajevne katekizme. Ovaj Katekizam zeleci posluziti cijeloj Crkvi, u svoj raznolikosti njezinih obreda i kultura, prikazat ce ono sto je svoj Crkvi temeljno i zajednicko, glede liturgije kao otajstva i kao slavlja (prvi odsjek), zatim sedam sakramenata i blagoslovine (drugi odsjek).