DRUGO POGLAVLJE

SAKRAMENTALNO SLAVLJE
VAZMENOG OTAJSTVA

1135 Kateheza liturgije ukljucuje prije svega shvacanje sakramentalne ekonomije (prvo poglavlje). U tom se svjetlu otkriva novost njezina slavljenja. U ovom ce poglavlju dakle biti govora o slavlju sakramenata Crkve. Iz razlicitih liturgijskih predaja iznijet ce se ono sto je zajednicko slavlju sedam sakramenata; sto je pak vlastito svakome od njih bit ce izlozeno nakon toga. Ova temeljna kateheza sakramentalnih slavlja odgovorit ce na poglavita pitanja sto ih vjernici sebi postavljaju:

tko slavi?

kako slaviti?

kada slaviti?

gdje slaviti?

Clanak 1.

SLAVITI BOGOSLUZJE CRKVE

I. Tko slavi?

1136 Liturgija je "djelo" "citavog Krista" ("Christus totus"). Oni koji je ovdje slave, onkraj znakova, vec su u nebeskoj liturgiji, gdje je slavlje potpuno zajednistvo i svecanost.

SLAVITELJI NEBESKOG BOGOSLUZJA

1137 Otkrivenje sv. Ivana, koje se cita u crkvenom bogosluzju, objavljuje nam ponajprije da "prijestolje stajase na nebu, i na prijestolje Netko sjede" (Otk 4,2): "Gospod" (Iz 6,1).Zatim Jaganjac koji "stoji kao zaklan" (Otk 5,6): Krist raspeti i uskrsnuli, jedini Veliki svecenik istinske svetinje,onaj isti "koji prinosi i biva prinesen, koji dariva i biva darovan".Konacno, "rijeka vode zive" koja izvire "od prijestolja Bozjeg i Jaganjceva" (Otk 22,1), sto je jedan od najljepsih simbola Duha Svetoga.

1138 "Uglavljeni" u Kristu, u sluzbi hvale Boga i u ispunjenju njegova nauma sudjeluju: nebeske sile, cijelo stvorenje (cetiri bica), sluge Starog i Novog saveza (dvadeset i cetiri starjesine), novi Bozji narod (sto cetrdeset i cetiri tisuce),osobito mucenici - "duse zaklanih zbog rijeci Bozje" (Otk 6,9-11) i presveta Bogorodica, konacno veliko mnostvo, "sto ga nitko ne moze izbrojiti, iz svakoga naroda, plemena, puka, jezika" (Otk 7,9).

1139 U toj vjecnoj liturgiji Duh i Crkva omogucuju nam sudjelovati kada slavimo, u sakramentima, otajstvo spasenja.

SLAVITELJI SAKRAMENTALNOG BOGOSLUZJA

1140 Slavi ga citava zajednica, Tijelo Kristovo sjedinjeno sa svojom Glavom. "Liturgijski cini nisu privatni cini, nego slavlje Crkve koja je `otajstvo jedinstva' - sveti puk pod biskupima okupljen i uredjen. Stoga ti cini pripadaju citavom Tijelu Crkve koje oni ocituju i ukljucuju; ali pojedine udove dosezu na razlicit nacin, prema raznolikosti staleza, sluzbi i djelatnog ucesca". Stoga "kad god obredi prema vlastitoj naravi traze zajednicko slavlje, sa sudjelovanjem i djelatnim ucescem vjernika, neka se naglasi da mu valja dati prednost, koliko je moguce, pred pojedinacnim i nekako zasebnim".

1141 Zajednica koja slavi zajednica je krstenih koji su po "novom rodjenju i pomazanju Duha Svetoga posveceni za duhovni dom i sveto svecenstvo, da (...) prinose zrtve duhovne". Ovo "opce svecenistvo" jest svecenistvo Krista, jedinog Svecenika, u kojemu imaju udjela svi njegovi udovi: Majka Crkva zivo zeli da se u bogosluznom slavlju svi vjernici privedu k onom punom, svjesnom i djelatnom ucescu koje trazi sama narav liturgije i na koje krscanski narod - jer je `rod izabrani, kraljevsko svecenstvo, sveti puk, narod steceni' (1 Pt 2,9)- snagom krstenja ima pravo i duznost. 1142 Ali udovi "nemaju svi iste sluzbe" (Rim 12,4). Neki su od Boga, u Crkvi i od Crkve, pozvani na posebno sluzenje zajednici. Ti su sluzbenici odabrani i posveceni sakramentom reda, po kojem ih Duh Sveti osposobljuje da djeluju u osobi Krista-Glave sluzeci svim udovima Crkve. Zaredjeni sluzbenik je "slika" Krista Svecenika. Buduci da se sakrament Crkve potpuno ocituje u euharistiji, sluzba se biskupa i, u zajednistvu s njim, sluzba prezbiterâ i djakonâ, ocituje nadasve u predsjedanju euharistiji.

1143 Za izvrsavanje ulogâ opceg svecenistva vjernika postoje i druge posebne sluzbe, koje nisu posvecene sakramentom reda, a njihovo vrsenje im odredjuju biskupi prema liturgijskim predajama i pastoralnim potrebama. Tako "pravu liturgijsku sluzbu vrse ministranti, citaci, tumaci i clanovi pjevackog zbora".

1144 Na taj nacin, u slavlju sakramenata, cijela je zajednica "liturg" ("sluziteljica"), svatko prema svojoj zadaci, ali u "jedinstvu Duha" koji djeluje u svima. "U liturgijskim obredima neka svatko, bio sluzitelj ili vjernik, vrseci svoju sluzbu cini samo ono i sve ono sto na nj spada prema naravi obreda i prema liturgijskim propisima".

II. Kako slaviti?

ZNAKOVI I SIMBOLI

1145 Sakramentalno slavlje protkano je znakovima i simbolima. Prema bozanskoj pedagogiji spasenja, njihovo znacenje ima korijen u djelu stvaranja i u ljudskoj kulturi, naznaceno je u dogadjajima Starog saveza, a potpuno objavljeno u osobi i djelu Kristovu.

1146 Znakovi iz svijeta ljudi. U ljudskom zivotu znakovi i simboli zauzimaju vazno mjesto. Kao istodobno tjelesno i duhovno bice, covjek duhovne stvarnosti izrazava i shvaca pomocu tvarnih znakova i simbola. Ukoliko je drustveno bice, covjeku su znakovi i simboli potrebni za opcenje s drugima pomocu jezika, pokreta i radnji. Isto biva u njegovu odnosu s Bogom.

1147 Bog govori covjeku preko vidljivog stvorenja. Tvarni se svijet pred-stavlja covjekovu razumu da bi u njemu otkrio trag svoga Stvoritelja.Svjetlo i noc, vjetar i oganj, voda i zemlja, drvo i plodovi govore o Bogu, naznacuju istodobno njegovu velicinu i blizinu.

1148 Kao stvorenja, te osjetne stvarnosti mogu biti mjesto po kojem se ocituje Bozje djelo posvecenja ljudi, i djelo ljudskog bogocascenja. Isto se dogadja sa znakovima i simbolima drustvenog zivota ljudi: prati i pomazati, lomiti kruh i s nekim podijeliti casu moze izrazavati posvecujucu prisutnost Bozju i covjekovu zahvalnost prema svome Stvoritelju.

1149 Velike religije covjecanstva, cesto upecatljivo svjedoce taj kozmicki i simbolicki smisao vjerskih obreda. Liturgija Crkve pretpostavlja, upotpunjuje i posvecuje elemente stvorenja i ljudske kulture dajuci im dostojanstvo znakova milosti, novog stvaranja u Isusu Kristu.

1150 Znakovi Saveza. Izabrani narod prima od Boga odredjene znakove i simbole koji obiljezuju njegov liturgijski zivot: nisu to vise samo slavlja kozmickih ciklusa i drustvenih cina, nego znakovi Saveza, simboli velicanstvenih djela Bozjih za narod. Medju tim liturgijskim znakovima Starog saveza mogu se spomenuti obrezanje, pomazanje, posvecenje kraljeva i svecenika, polaganje ruku, zrtve i nadasve Pasha. U tim znakovima Crkva prepoznaje pralikove sakramenata Novog saveza.

1151 Znakovi preuzeti od Krista. Gospodin Isus u svome se propovijedanju cesto sluzi znakovima stvorenja da bi objavio otajstva Bozjeg kraljevstva.Ozdravlja bolesne ili naglasava svoje propovijedanje sluzeci se tvarnim znakovima i simbolickim kretnjama.Daje novo znacenje dogadjajima i znakovima Staroga saveza, posebno Izlasku i Pashi,jer je on sâm smisao svih tih znakova.

1152 Sakramentalni znakovi. Nakon Pedesetnice, Duh Sveti vrsi posvecenje kroz sakramentalne znakove Crkve. Sakramenti Crkve ne dokidaju, nego prociscuju i upotpunjuju sve bogatstvo znakova i simbola svijeta i drustvenog zivota. Povrh toga ispunjaju pralikove i slike Starog saveza, oznacuju i uprisutnjuju po Kristu izvrseno spasenje, nagovjescuju i anticipiraju nebesku slavu.

RIJECI I CINI

1153 Svako sakramentalno slavlje susret je sinova Bozjih sa svojim Ocem, u Kristu i u Duhu Svetom, a taj se susret zbiva kao dijalog, pomocu cina i rijeci. Iako su simbolicki cini vec sami po sebi govor, ipak je nuzno da te cine prati i ozivljuje rijec Bozja i odgovor vjere, da bi sjeme Kraljevstva u dobroj zemlji donijelo ploda. Liturgijski cini znace ono sto Bozja rijec izrazava: Bozju inicijativu kao cist dar i ujedno odgovor vjere naroda.

1154 Liturgija Rijeci sastavni je dio sakramentalnih slavlja. Da bi hranili vjeru vjernika, znakovi Bozje rijeci moraju biti vrednovani: knjiga Rijeci (lekcionar ili evandjelistar), njezino cascenje (procesija, tamjan, svijece), mjesto navjestanja (ambon), njezino glasno i razumljivo navijestanje, homilija sluzbenikova kojom se produzuje navjestaj, odgovori zajednice (poklici, pripjevni psalmi, litanije, ispovijest vjere...).

1155 Neodjeljiva kao znakovi i pouka, liturgijske rijeci i cini su to takodjer ukoliko ostvaruju ono sto oznacuju. Duh Sveti udjeljuje ne samo shvacanje Bozje rijeci pobudjujuci nam vjeru, vec po sakramentima takodjer ostvaruje "velicanstvena djela" Bozja, koja rijec navijesta; uprisutnjuje i priopcuje djelo Ocevo ostvareno u ljubljenom Sinu.

PJEVANJE I GLAZBA

1156 "Glazbena je bastina opce Crkve blago neprocjenjive vrijednosti jer se izmedju ostalih izraza umjetnosti istice posebno time sto sveto pjevanje, zdruzeno s rijecima, tvori potrebit i sastavni dio svecane liturgije."Skladba i pjevanje nadahnutih psalama, cesto popraceno glazbalima, bili su vec u Starom savezu usko povezani s liturgijskim slavljima. Crkva nastavlja i razvija tu tradiciju: "Razgovarajte medju sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu" (Ef 5,19)."Tko pjeva, dvaput moli".

1157 Pjevanje i glazba vrse ulogu znaka to izrazitije sto su uze povezani s liturgijskim cinima, prema trima glavnim kriterijima: izrazajna ljepota molitve, jednodusno sudjelovanje zajednice u predvidjenim trenucima i svecanost samoga slavlja. Na taj nacin sudjeluju u svrsi liturgijskih rijeci i cina: proslavi Boga i posvecenju vjernika. Koliko sam plakao slusajuci tvoje himne i tvoje pjesme, snazno dirnut slatkim glasovima kojima je odjekivala tvoja crkva! Ti su glasovi ulazili u moje usi, u srce se moje tocila istina i odande rasplamsavao osjecaj poboznosti. Suze su mi tekle, a meni je uz njih bilo lijepo. 1158 Uskladjenost znakova (pjevanje, glazba, rijeci, cini) ovdje je to znacajnija i plodnija sto se vise izrazava u kulturnom bogatstvu vlastitu Bozjem narodu koji slavi.Stoga "neka se brizljivo njeguje pucko vjersko pjevanje da glasovi vjernika mogu odzvanjati", prema propisima Crkve, "u poboznim i svetim vjezbama, i u samim liturgijskim cinima".Ipak neka "rijeci odredjene za sveto pjevanje budu u skladu s katolickom naukom i neka se najradije uzimaju iz Svetog pisma i liturgijskih vrela".

SVETE SLIKE

1159 Sveta slika, liturgijska Ikona, predstavlja u prvom redu Krista. Ona ne moze predstavljati Boga nevidljivog i nedokucivoga; no, Utjelovljenje Sina Bozjega uspostavilo je novu "ekonomiju" slika: Buduci da nema tijela ni oblicja, Bog nekoc ni u kom slucaju nije mogao biti prikazan slikom. Ali sada kad se je ocitovao u tijelu i kad je zivio s ljudima, ja mogu stvoriti sliku onoga sto sam vidio od Boga (...) U otkrivenom licu, mi promatramo Bozju slavu. 1160 Krscanska ikonografija slikom istice evandjeosku poruku sto je Sveto pismo prenosi rijecju. Slika i rijec medjusobno se osvjetljuju: Ukratko, namjeravamo brizljivo cuvati netaknute sve tradicije Crkve, bilo pisane bilo usmene. Jedna od njih odnosi se na slikarsko predstavljanje slika, s tim da se slaze sa slovom evandjeoske poruke, eda bi sluzilo potvrdi istinitom a ne prividnom utjelovljenju Rijeci Bozje, sto je toliko korisno i dobro, jer stvari koje se medjusobno osvjetljuju, nesumnjivo imaju i medjusobno znacenje. 1161 Svi se znakovi liturgijskog slavlja odnose na Krista: to vrijedi takodjer za slike Svete Bogorodice i svetih, jer naznacuju Krista koji je u njima proslavljen. One pokazuju "oblak svjedokâ" (Heb 12,1) koji nastavljaju sudjelovati u spasavanju svijeta; njima smo posebno u slavlju sakramenata i mi pridruzeni. Preko svetackih slika nasoj se vjeri objavljuje covjek, stvoren "na sliku Bozju" i preobrazen "na njegovu slicnost",a tako i andjeli, koji su takodjer "uglavljeni" u Kristu: Nastavljajuci kraljevskim putem, slijedeci bozanski nadahnut nauk nasih svetih otaca i tradiciju Katolicke crkve - priznajemo, naime, da Duh Sveti prebiva u njoj - mi definiramo sa svom sigurnoscu i istinitoscu da, poput predstavljanja dragocjenog i zivotvornog kriza, tako i casne i svete slike, bilo da su naslikane u mozaiku ili u kojem drugom prikladnom materijalu, trebaju biti izlozene u svetim Bozjim crkvama, na svetom namjestaju, na svetom crkvenom ruhu, na zidovima i na drvu, u kucama i na putovima; bilo da je rijec o slici Gospodina Boga i spasitelja nasega Isusa Krista, ili slici bezgresne Gospe nase, svete Majke Bozje, svetih andjela, svih svetih i pravednih. 1162 "Ljepota i izgled slika poticaj su za moju molitvu. To je blagdan za moje oci, kao sto pogled na prirodu potice moj duh da dadem slavu Bogu." Promatranje svetackih slika, povezano s razmatranjem Bozje rijeci i pjevanjem liturgijskih himana, ulazi u sklad znakova slavlja tako da se otajstvo koje slavimo utisne u sjecanje srca i potom se ocituje u novosti zivota vjernika.

III. Kada slaviti?

LITURGIJSKO VRIJEME

1163 "Sveta Majka Crkva smatra svojom zadacom da u odredjene dane kroz godinu spasonosno djelo svoga Bozanskog Zarucnika slavi svetim spominjanjem. Svake sedmice, u dan sto ga je nazvala Gospodnjim, slavi spomen Gospodnjeg uskrsnuca, koje uz to, zajedno s njegovom blazenom mukom, svetkuje i jednom godisnje najvecim blagdanom Vazma. Tijekom godine pak Crkva razvija citavo Kristovo otajstvo (...) Slaveci tako otajstva otkupljenja, otvara vjernicima bogatstvo kreposti i zasluga svojega Gospodina te se otajstva na neki nacin u svako doba uprisutnjuju, kako bi vjernici mogli s njima doci u dodir i napuniti se miloscu spasenja".

1164 Jos od Mojsijeva zakona, Bozji narod je pocevsi od Pashe znao za blagdane u odredjene dane, da bi obnovio spomen na velicanstvena djela Boga Spasitelja, da bi mu zahvalio, da bi spomen na njih ovjekovjecio i nove generacije poucio da s njima usklade ponasanje zivota. U vremenu Crkve, koje tece od Kristove Pashe, jednom zauvijek vec ostvarene, do njezina dovrsenja u Bozjem kraljevstvu, liturgija koja se slavi u odredjene dane sva je prozeta novinom Kristova otajstva.

1165 Kada Crkva slavi Kristovo otajstvo, jedna rijec daje biljeg njezinoj molitvi: Danas, kao odjek molitve sto je Crkvu naucio njezin Gospodini odjek poziva Duha Svetoga.Taj "danas" zivoga Boga, u koji je covjek pozvan da unidje, jest "cas" Isusove Pashe, koja pronice svu povijest i njezin je stozer. Zivot se spustio na sva bica i svi su ispunjeni velikom svjetloscu; Istok istokâ obuzeo je svemir, i Onaj koji bijase `prije zvijezde jutarnje' (Danice) i prije zvijezdâ, besmrtan i neizmjeran, veliki Krist, sjaji nad svim bicima jace od sunca. Stoga, za nas koji vjerujemo u njega, svice dan svjetla, dugi, vjecni, koji se vise ne gasi: misticna Pasha.

DAN GOSPODNJI

1166 "Crkva svetkuje vazmeno otajstvo svakog osmog dana, koji se s pravom naziva danom Gospodnjim ili nedjeljom. To biva prema apostol-skoj predaji koja potjece od samog dana uskrsnuca Kristova".Dan Kristova uskrsnuca u isti je mah "prvi dan tjedna", spomen-cin prvog dana stvaranja, i "osmi dan" u koji Krist, poslije "pocinka" velike subote, zapocinje dan "sto ga ucini Gospodin", "dan koji ne pozna zalaza".Srediste mu je "Gospodnja vecera", jer se na njoj cijela zajednica susrece s uskrslim Gospodinom koji je poziva na svoju gozbu: Dan Gospodnji, dan Uskrsnuca, dan krscanâ, nas je dan. Nazvan je dan Gospodnji upravo zbog ovoga: jer je taj dan Gospodin slavodobitan uzisao k Ocu. Pogani ga nazivaju dan sunca: pa, i mi ga rado nazivamo tim imenom: danas je, naime, sinulo svjetlo svijeta, danas se pojavilo sunce pravde cije nam zrake donose spasenje. 1167 Nedjelja je u pravom smislu dan liturgijske zajednice, dan u koji se vjernici sastaju "da slusaju Bozju rijec i da sudjelujuci u euharistiji vrse spomen-cin muke, uskrsnuca i proslave Gospodina Isusa te zahvale Bogu koji ih je `uskrsnucem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodio za zivu nadu'". O Kriste, kad promatramo cudesa koja su ostvarena u ovaj nedjeljni dan tvoga svetog uskrsnuca, govorimo: Blagoslovljen nedjeljni dan, jer je u njemu pocelo stvaranje (...) spasenje svijeta (...) obnova ljudskog roda (...) U njem su se nebo i zemlja obradovali i svemir se ispunio svjetlom. Blagoslovljen nedjeljni dan, jer su u njem otvorena vrata raja da Adam i svi koji bijahu iz njeg udaljeni mognu bez straha uci.

LITURGIJSKA GODINA

1168 Polazeci od Vazmenog trodnevlja kao od svog izvora svjetla, novo uskrsno vrijeme svojim sjajem prozima svu liturgijsku godinu. Postupno, s jedne i druge strane tog izvora, liturgija preobrazava godinu. To je stvarno "godina milosti Gospodnje" (Lk 4,19). Ekonomija spasenja je na djelu u okviru vremena, ali otkada je u Vazmu Isusovu i u izlijevanju Duha Svetoga ispunjena, dovrsenje povijesti je anticipirano, tu je u "predokusu", Kraljev-stvo Bozje ulazi u nase vrijeme.

1169 Zato Vazam nije jednostavno jedan blagdan medju ostalima: to je "Blagdan nad blagdanima", "Svetkovina nad svetkovinama", kao sto je euharistija Sakrament nad sakramentima (Veliki sakrament). Sveti Atanazije naziva ga "Velikom nedjeljom",kao sto se Sveti tjedan na Istoku naziva Veliki tjedan. Otajstvo uskrsnuca, kojim je Krist unistio smrt, svojom mocnom snagom prozima nase staro vrijeme, dok mu sve ne bude podlozeno.

1170 Na Nicejskom saboru (godine 325.) sve su se Crkve slozile da se krscanski Vazam slavi u nedjelju koja slijedi nakon ustapa (14. Nisan) poslije proljetnog ekvinokcija. Reformom kalendara na Zapadu (nazvanog "gregorijanskim", po papi Grguru XIII, 1582.) uvedena je razlika od vise dana u odnosu na istocni kalendar. Danas zapadne i istocne Crkve traze dogovor da se vrate slavlju Gospodinova uskrsnuca u isti dan.

1171 Liturgijska je godina ocitovanje razlicitih vidika jednog te istoga, vazmenog otajstva. To posebno vrijedi za krug blagdana koji slave otajstvo utjelovljenja (Blagovijest, Bozic, Bogojavljenje) koji nam, spominjuci pocetke nasega spasenja, priopcuju prvine vazmenog otajstva.

SPOMEN SVETIH U LITURGIJSKOJ GODINI

1172 "U svetkovanju godisnjeg kruga Kristovih otajstavâ, sveta Crkva posebnom ljubavlju stuje Mariju, presvetu Majku Bozju, nerazrjesivo zdruzenu s djelom spasenja svoga Sina: u Mariji se ona divi i uzvisuje najodlicniji plod otkupljenja, i u njoj s radoscu promatra, kao u najcistijoj slici, ono sto sva Crkva zeli da bude i nada se da ce biti".

1173 Kada u godisnjem krugu spominje mucenike i druge svece, Crkva "navjescuje vazmeno otajstvo" u onima "koji su zajedno s Kristom trpjeli te su s njime suproslavljeni, a vjernicima predlaze njihove primjere, koji po Kristu sve privlace k Ocu, i po njihovim zaslugama moli i postize Bozja dobrocinstva".

LITURGIJA CASOVA (CASOSLOV)

1174 Otajstvo Krista, njegovo utjelovljenje i njegov Vazam, sto ga slavimo u euharistiji, osobito na nedjeljnom sastanku, prozima i preobrazava vrijeme svakoga dana slavljenjem liturgije casova, "bozanskog casoslova".U suglasju s apostolskim poticajima da se "moli bez prestanka", ovo je slavlje "tako uredjeno da se slavljenjem Boga posveti citav tok dana i noci."Ono sacinjava "javnu molitvu Crkve" u kojoj vjernici (klerici, redovnici i laici) vrse kraljevsko svecenistvo krstenih. Kad se slavi u obliku odobrenom od Crkve, liturgija casova biva uistinu "glas same Zarucnice koja razgovara sa Zarucnikom, stovise, molitva koju Krist sa svojim Tijelom upravlja Ocu". 1175mLiturgija casova odredjena je da postane molitva svega Bozjeg naroda. U njoj sam Krist "nastavlja" vrsiti svoju "svecenicku sluzbu po Crkvi"; a svatko uzima udjela prema ulozi koju obnosi u Crkvi i okolnostima osobnog zivota: svecenici ukoliko su "odredjeni za svetu dusobriznicku sluzbu", jer su pozvani da budu "postojani u molitvi i u posluzivanju rijeci";redovnici i redovnice snagom karizme svoga posvecenog zivota;i svi vjernici prema svojim mogucnostima. "Neka pastiri dusa nastoje da se nedjeljom i u svecanije blagdane u crkvi zajednicki slave glavni casovi, narocito Vecernja. Preporucuje se i laicima da mole bozanski casoslov, bilo sa svecenicima bilo medjusobno okupljeni, dapace i svaki za se". 1176 Slavlje liturgije casova trazi ne samo da se glas slozi s dusom koja moli, nego takodjer da se stekne "obilatije liturgijsko i biblijsko znanje, osobito psalama".

1177 Himni i litanijske molitve liturgije casova ukljucuju molitvu psalama u vrijeme Crkve, dajuci izrazaja znakovitosti odredjenog casa dana, liturgijskog vremena ili blagdana koji se slavi. Osim toga citanje Bozje rijeci u svakome casu (s otpjevima i troparima koji slijede), i citanje Otaca i drugih ucitelja u nekim casovima, na dublji nacin objavljuju smisao otajstva koje se slavi, pomazu shvacanju psalama i pripremaju na tihu molitvu. Tako je u liturgijskom slavlju ukorijenjeno citanje Svetog pisma (lectio divina), u kojem se Bozja rijec cita i razmislja da bi se pretvorila u molitvu.

1178 Liturgija casova, koja je kao neko produzenje euharistijskog slavlja, ne iskljucuje nego trazi kao dopunu razlicite poboznosti Bozjeg naroda, posebno klanjanje i stovanje Presvetog Sakramenta.

IV. Gdje slaviti?

1179 Bogosluzje Novog saveza "u duhu i istini" (Iv 4,24) nije vezano uz odredjeno mjesto. Citava zemlja je sveta i povjerena ljudskim sinovima. Kad se vjernici okupljaju na istome mjestu, najvazniju zbilju sacinjava "zivo kamenje" okupljeno zajedno da bi se ugradilo "u duhovni Dom" (1 Pt 2,4-5). Tijelo uskrsnulog Krista jest duhovni hram iz kojega istjece izvor zive vode. Pritjelovljeni Kristu po Duhu Svetome, mi smo "hram Boga zivoga" (2 Kor 6,16).

1180 Kada vise nije bilo zapreke vjerskoj slobodi, krscani su stali graditi bogosluzne gradjevine. Te vidljive crkve nisu obicna mjesta okupljanja, nego oznacuju i ocituju zivu Crkvu na doticnom mjestu, boraviste Boga s ljudima, pomirenim i sjedinjenim u Kristu.

1181 "Kuca molitve - u kojoj se slavi i cuva presveta euharistija i saku-pljaju vjernici, u kojoj se prisutnost Sina Bozjega, nasega Spasitelja, koji je za nas prikazan na zrtveniku, casti na pomoc i utjehu vjernika - mora biti uredna i cista te prikladna za molitvu i za svetkovanje". U toj "kuci Bozjoj", istinitost i sklad znakova koji je tvore treba da ocituju Krista koji je na tome mjestu prisutan i djeluje.

1182mOltar Novog saveza je kriz Gospodinoviz kojeg izviru sakramenti vazmenog otajstva. Na oltaru, koji je srediste crkve, uprisutnjuje se zrtva kriza pod sakramentalnim prilikama. Oltar je takodjer stol Gospodnji, za koji je pozvan narod Bozji. U nekim istocnim liturgijama oltar je k tome simbol groba (Krist je uistinu umro i uistinu uskrsnuo).

1183mSvetohraniste, u crkvama, treba biti smjesteno "na najodlicnijem mjestu, s najvecim postovanjem". "Dolicnost, smjestaj i sigurnost svetohranista"trebaju poticati klanjanje Gospodinu stvarno prisutnom u presvetom oltarskom Sakramentu.

Sveta krizma (Sveto miro) - pomazanje krizmom je sakramentalni znak pecata dara Duha Svetoga - tradicionalno se cuva i casti na sigurnom mjestu u crkvi. Tu se moze takodjer smjestiti i katekumensko i bolesnicko ulje.

1184mBiskupovo ili svecenikovo sjedalo (katedra) "treba da oznacuje sluzbu predsjedanja skupu i ravnanja molitvom".

Ambon (besjediste): "Dostojanstvo Bozje rijeci trazi da u crkvi bude prikladno mjesto za njezino navijestanje, prema kojemu ce se, za vrijeme sluzbe rijeci, sama od sebe obracati paznja vjernika".

1185mOkupljanje Bozjeg naroda pocinje krstenjem; u crkvi stoga treba biti mjesto za slavlje krstenja (krstionica); crkva treba da budi sjecanje na krsna obecanja (blagoslovljena voda).

Obnavljanje krsnog zivota zahtijeva pokoru. Crkva stoga treba biti prikladna za izrazavanje kajanja i za stjecanje oprostenja, a to ukljucuje prikladno mjesto za primanje pokornika.

Crkva takodjer treba biti prostor koji potice na sabranost i na tihu molitvu, koja produzuje i produbljuje veliku molitvu euharistije. 1186 Konacno, crkva ima i eshatonsko znacenje. Da bismo usli u kucu Bozju treba prijeci prag, znamen prijelaza iz svijeta ranjenog grijehom u svijet novog zivota u koji su pozvani svi ljudi. Vidljiva crkva simbol je ocinske kuce prema kojoj Bozji narod putuje i gdje ce Otac otrti "svaku suzu s ociju" (Otk 21,4). Stoga je crkva takodjer kuca svih sinova Bozjih, koja je otvorena i spremna da ih primi.

Ukratko

1187 Liturgija je djelo citavoga Krista, Glave i udova. U nebeskom bogosluzju nas Vrhovni Svecenik neprestano je slavi sa svetom Bogorodicom, s apostolima, svim svetima i mnostvom ljudi koji su usli u Kraljevstvo.

1188 U liturgijskom je slavlju sva zajednica "liturg", svatko prema svojoj ulozi. Krsno svecenistvo pripada cijelom Tijelu Kristovu. No neki su vjernici zaredjeni po sakramentu reda da predstavljaju Krista kao Glavu Tijela.

1189 Liturgijsko slavlje sadrzava znakove i simbole koji se odnose na stvaranje (svjetlo, voda, vatra), na ljudski zivot (prati, mazati, lomiti kruh) i na povijest spasenja (vazmeni obredi). Uklopljeni u svijet vjere i prozeti snagom Duha Svetoga, ti kozmicki elementi, ti ljudski obredi, te geste sjecanja na Boga, postaju nositelji Kristovih spasiteljskih i posvetiteljskih djela.

1190 Liturgija rijeci sastavni je dio bogosluznog slavlja. Znacenje slavlja izrazeno je Bozjom rijecju koja se navijesta i zalaganjem vjere koja na nju odgovara.

1191 Pjevanje i glazba usko su povezani s liturgijskim cinom. Kriteriji njihove ispravne upotrebe jesu: izrazajna ljepota molitve, jednodusno sudjelovanje zajednice i svecanost slavlja.

1192 Svete slike, koje se nalaze u nasim crkvama i kucama, imaju zadacu da nam pobudjuju i hrane vjeru u Kristovo otajstvo. U ikoni (slici) Krista i njegovih djela spasenja, mi se klanjamo njemu. U svetim slikama svete Bogorodice, andjela i svetih, castimo osobe koje su njima predstavljene.

1193 Nedjelja, "dan Gospodnji", poglaviti je dan slavljenja Euharistije, jer je dan uskrsnuca. To je u pravom smislu dan liturgijske zajednice, dan krscanske obitelji, dan radosti i pocinka od posla. Dan Gospodnji je "temelj i jezgra citave liturgijske godine".

1194 "Tijekom godine Crkva razvija citavo Kristovo otajstvo od utjelovljenja i rodjenja do uzasasca, do duhovskog dana i ocekivanja blazene nade i dolaska Gospodnjeg".

1195 Crkva na zemlji, spominjuci se svetih na odredjene dane crkvene godine, u prvom redu svete Bogorodice, zatim apostola, mucenika i drugih svetaca, pokazuje da je sjedinjena s nebeskim bogosluzjem; daje slavu Kristu koji je u svojim proslavljenim udovima izveo spasenje; njihov primjer je poticaj Crkvi na putu Ocu.

1196 Vjernici koji slave Liturgiju casova sjedinjuju se s Kristom, nasim Vrhovnim Svecenikom, molitvom psalama, razmatranjem Bozje rijeci, molitvom hvalospjeva i blagoslova, da bi bili pridruzeni njegovoj neprestanoj i sveopcoj molitvi kojom slavi Oca i cijelom svijetu moli dar Duha Svetoga.

1197 Krist je pravi hram Bozji, "mjesto u kojem boravi njegova slava"; po milosti Bozjoj i krscani sami postaju hram Duha Svetoga, zivo kamenje kojim se izgradjuje Crkva.

1198 Crkva u svom zemaljskom postojanju treba mjesta gdje se njena zajednica moze okupljati: nase vidljive crkve, sveta mjesta, sto su slike svetog Grada, nebeskog Jeruzalema, prema kojem kao hodocasnici putujemo.

1199 U tim crkvama Crkva slavi javno bogostovlje na slavu Presvetog Trojstva, slusa Bozju rijec i pjeva hvale, uzdize svoju molitvu, prinosi zrtvu Krista, sakramentalno prisutnoga usred zajednice. Te crkve su i mjesta sabranja i osobne molitve.

Clanak 2.

LITURGIJSKA RAZNOLIKOST I JEDINSTVO OTAJSTVA

LITURGIJSKE PREDAJE I KATOLISTVO CRKVE

1200 Od prve jeruzalemske zajednice sve do Paruzije, Crkve Bozje, vjerne apostolskoj vjeri, na svakome mjestu, slave isto vazmeno otajstvo. Otajstvo sto se u liturgiji slavi jedno je, ali su oblici kojima ga slavi razliciti.

1201 Neistrazivo bogatstvo Kristova otajstva je takvo da mu nijedna liturgijska predaja ne moze iscrpiti izrazajnost. Povijest nastanka i razvoja tih obreda svjedoci o njihovoj zapanjujucoj komplementarnosti. Kad god su Crkve te liturgijske predaje zivjele u medjusobnom zajednistvu u vjeri i sakramentima vjere, medjusobno su se obogacivale napredujuci u vjernosti predaji i poslanju zajednickom cijeloj Crkvi.

1202 Razlicite liturgijske predaje nastale su upravo u odnosu na poslanje Crkve. Crkve istog geografskog i kulturnog prostora razvile su slavlje Kristova otajstva s posebnim izricajima, obiljezenima svojom kulturom: tako u prenosenju poklada vjere - "lijepi poklad cuvaj po Duhu Svetom" (2 Tim 1,14), u liturgijskom simbolizmu, u organiziranju bratskog zajednistva, u teoloskom shvacanju otajstava i u raznim oblicima svetosti. Tako Krist, Svjetlo i Spasenje svih naroda, kroz liturgijski zivot neke Crkve ocituje se narodu i kulturi kojima je ona poslana i u kojima je ukorijenjena. Crkva je katolicka: moze dakle u svoje jedinstvo - ocistivsi ih - obuhvatiti sva istinska bogatstva raznih kultura. 1203mLiturgijske predaje, ili obredi, sada u upotrebi u Crkvi jesu: latinski obred (prvenstveno rimski, ali i obredi pojedinih mjesnih Crkava, kao ambrozijanski, ili nekih redovnickih redova) i obredi bizantski, aleksandrijski ili koptski, sirski, armenski, maronitski i kaldejski. "Sveti Sabor, slijedeci vjerno predaju, izjavljuje: sveta Majka Crkva smatra ravnopravnima i jednako casnima sve zakonito priznate obrede te hoce da se i dalje cuvaju i na svaki nacin njeguju".

LITURGIJA I KULTURE

1204 Slavlje liturgije treba, dakle, odgovarati duhu i kulturi razlicitih naroda. Da Kristovo otajstvo bude objavljeno "svim narodima da se privedu poslusnosti vjere" (Rim 16,26), treba ga navjescivati, slaviti i zivjeti u svim kulturama, tako te ove ne budu dokinute, nego, spasene i privedene k ispunjenju.Mnostvo sinova Bozjih, naime, ima pristup k Ocu, da Ga slavi u jednom Duhu, u i po svojoj ljudskoj kulturi, uzetoj i preobrazenoj po Kristu.

1205 "U bogosluzju, osobito u liturgiji sakramenata, postoji nepromje-nljiv dio, jer je bozanskog ustanovljenja, a Crkva mu je cuvarica; i dijelovi podlozni promjeni, koje Crkva ima moc, a katkad i duznost, prilagoditi kulturi nedavno evangeliziranih naroda".

1206 "Liturgijska raznolikost moze biti vrelo obogacenju, ali moze takodjer stvarati napetosti, medjusobno nerazumijevanje, cak i raskole. Jasno je da na tom polju raznolikost ne smije skoditi jedinstvu. Ona se moze izrazavati samo u vjernosti zajednickoj vjeri, sakramentalnim znakovima koje je Crkva primila od Krista, i hijerarhijskom zajednistvu. Prilagodba kulturi zahtijeva takodjer obracenje srca a, kad je potrebno, i raskid s naslijedjenim navikama koje su nespojive s katolickom vjerom".

Ukratko

1207 Dobro je da slavlje liturgije tezi k tome da se izrazi kulturom naroda u kojemu Crkva zivi, ali ne tako da joj se podvrgne. S druge strane, sama liturgija radja i oblikuje kulture.

1208 Razlicite liturgijske predaje, ili zakonito priznati obredi, ocituju katolistvo Crkve, ukoliko oznacuju i priopcuju isto Kristovo otajstvo.

1209 Kriterij koji jamci jedinstvo u mnogolicju liturgijskih tradicija jest vjernost apostolskoj Predaji, sto jest: zajednistvo vjere i sakrame-nata primljenih od apostola, zajednistvo kojemu je apostolsko nasljedstvo znak i jamstvo.