i drustva dijelom ovisi od nacina na koji su zivljeni komplementarnost, obostrana potreba i potpora izmedju spolova.

2334 "Stvorivsi ljudsko bice kao musko i zensko, Bog na jednak nacin daje osobno dostojanstvo muskarcu i zeni". "Covjek je osoba, i to vrijedi jednako za muskarca kao i za zenu jer oboje su stvoreni na sliku i priliku osobnog Boga".

2335 Jedan i drugi spol je, s jednakim dostojanstvom, iako na razlicit nacin, slika Bozje moci i njeznosti. Sjedinjenje muza i zene u braku jest jedan nacin nasljedovanja, u tijelu, Stvoriteljeve plemenitosti i plodnosti: "Stoga ce covjek ostaviti oca i majku da prione uz svoju zenu, i bit ce njih dvoje jedno tijelo" (Post 2,24). Iz tog sjedinjenja potjecu sva pokoljenja covjecanstva.

2336 Isus je dosao obnoviti stvorenje u cistoci njegovih pocetaka. U Besjedi na gori On strogo tumaci Bozju namjeru: "Culi ste da je receno: `Ne cini preljuba!' A ja vam kazem: Tko god s pozudom pogleda zenu, vec je s njom ucinio preljub u svom srcu" (Mt 5,27-28). Covjek ne smije rastaviti ono sto je Bog sjedinio.

Crkvena je predaja shvatila sestu zapovijed kao onu koja obuhvaca cjelokupnost ljudske spolnosti.

II. Poziv na cistocu

2337 Cistoca izrazava ostvarenu integraciju spolnosti u osobi i time nutarnje covjekovo jedinstvo u njegovu tjelesnom i duhovnom bicu. Spolnost, kojom se ocituje covjekova pripadnost tjelesnom i bioloskom svijetu, postaje osobnom i stvarno ljudskom kad je integrirana u odnos osobe s osobom, u potpun i vremenski neogranicen uzajaman dar muza i zene.

Krepost cistoce, sadrzi, dakle, cjelovitost osobe i potpunost dara.

CJELOVITOST OSOBE

2338 Cista osoba odrzava cjelovitost snaga zivota i ljubavi koje su u njoj. Ta cjelovitost osigurava jedinstvo osobe i protivi se svakom ponasanju koje bi je ranilo. Ne podnosi ni dvostruk zivot, ni dvostruk govor.

2339 Cistoca zahtijeva postizavanje gospodstva nad sobom, sto je odgoj za ljudsku slobodu. Alternativa je jasna: ili covjek zapovijeda svojim strastima i postize mir, ili pusta da ga zarobe i postaje nesretan. "Covjekovo dostojanstvo zahtijeva da on radi po svjesnom i slobodnom izboru, to jest potaknut i vodjen osobnim uvjerenjem, a ne po unutarnjem slijepom nagonu ili pod cisto vanjskim pritiskom. Do takva dostojanstva covjek dolazi kada, oslobadjajuci se svakog robovanja strastima, ide za svojim ciljem odabiruci u slobodi dobro te svojom umjesnoscu i zdusnoscu nastoji sebi pribaviti prikladna sredstva".

2340 Tko hoce ostati vjeran obecanjima svoga Krstenja i oprijeti se napastima nastojat ce upotrebljavati potrebna sredstva za to: upoznati sebe, voditi asketski zivot vec prema prilikama u kojima se nalazi, slusati Bozje zapovijedi, vjezbati se u moralnim krepostima i biti vjeran molitvi. "Uzdrzljivost nas sabire i dovodi k jedinstvu koje smo izgubili rasipljuci se".

2341 Krepost cistoce usko ovisi o stozernoj kreposti umjerenosti koja ide za tim da razum upravlja strastima i teznjama ljudskih osjecajnosti.

2342 Gospodstvo nad sobom djelo je duga nastojanja. Nikad ne mozemo reci da smo ga stekli jednom za svagda. Ono pretpostavlja uvijek novu obavezu u svim razdobljima zivota. Napor koji se trazi moze u odredjenim razdobljima biti intenzivniji; tako, na primjer, dok se oblikuje osobnost u djetinjstvu i mladenastvu.

2343 Cistoca poznaje zakone rasta, koji prolazi kroz stupnjeve obilje-zene nesavrsenoscu i vrlo cesto grijehom. Krepostan i cist covjek "izgradjuje se iz dana u dan brojnim slobodnim opredjeljenjima. Zato on spoznaje, ljubi i cini moralno dobro u skladu sa stupnjevima rasta".

2344 Cistoca predstavlja izrazito osobno zalaganje, ukljucuje takodjer kulturni napor, jer postoji "medjuovisnost izmedju rasta ljudske osobe i razvoja samog drustva". Cistoca pretpostavlja postivanje osobnih prava, posebno pravo na obavijesti i odgoj u skladu s moralnim i duhovnim zahtjevima ljudskog zivota.

2345 Cistoca je moralna krepost. No, ona je i Bozji dar, milost, plod Duha. Onomu koji je vodom Krstenja nanovo rodjen Duh Sveti daje da nasljeduje Kristovu cistocu.

CJELOVITOST DARA SAMOGA SEBE

2346 Ljubav je "forma" svih kreposti. Pod njezinim utjecajem, cistoca se ocituje kao skola osobnog darivanja. Gospodstvo nad sobom usmjereno je na to darivanje sebe. Onaj koji zivi cisto postaje za bliznjega svjedok Bozje vjernosti i njeznosti.

2347 Krepost cistoce razvija se u prijateljstvu. Ona upucuje ucenika kako da nasljeduje i ide za Onim koji nas je izabrao za svoje prijatelje, dao se potpuno nama i cini nas dionicima svoga bozanskog stanja. Cistoca je obecanje besmrtnosti.

Cistoca se pokazuje narocito u prijateljstvu prema bliznjemu. Kad se gaji izmedju osoba istog ili razlicitog spola, predstavlja veliko dobro za sve. Ona vodi duhovnom zajednistvu.

RAZLICITI OBLICI CISTOCE

2348 Svaki je krstenik pozvan na cistocu. Krscanin je "zaodjenuo Krista" (Gal 3,27), uzora svake cistoce. Svi su Kristovi vjernici pozvani da provode cist zivot prema svom posebnom zivotnom stanju. U casu Krstenja krscanin se zalozio da ce svoju osjecajnost zivjeti u cistoci.

2349 "Cistoca mora razlikovati osobe u njihovim razlicitim zivotnim stanjima: jedne u djevicanstvu i posvecenom celibatu, sto je izvrstan nacin da se covjek nepodijeljena srca lakse preda jedino Bogu, druge na nacin kako to za sve odredjuje moralni zakon, vec prema tome jesu li u braku ili nisu". Ozenjene osobe pozvane su da zive bracnu cistocu; ostali zive cistocu u uzdrzljivosti: Tri su oblika kreposti cistoce: jedna je bracna, druga udovicka i treca djevicanska. Ne hvalimo jednu od njih iskljucujuci druge. U tome je nauk Crkve bogat. 2350 Zarucnici su pozvani da zive cistocu u uzdrzljivosti. U toj ce kusnji otkriti uzajamno postivanje, vjezbat ce se u vjernosti i u nadi da ce se primiti jedno drugo kao dar Bozji. Odlozit ce za bracno vrijeme ocitovanje njeznosti vlastito supruznickoj ljubavi. Uzajamno ce se pomagati da rastu u cistoci.

POVREDE CISTOCE

2351 Bludnost je neuredna zelja ili razuzdana naslada spolnog uzitka. Spolni uzitak moralno je neuredan kad se trazi radi samog sebe, izdvojeno od svrhovitosti radjanja i sjedinjenja.

2352 Pod masturbacijom treba razumjeti svojevoljno uzbudjenje spolnih organa radi postizanja spolnog uzitka. "U skladu sa stalnom predajom i crkveno Uciteljstvo i moralni osjecaj vjernika masturbaciju su bez kolebanja smatrali cinom koji je u sebi i tesko neuredan". "Kakav god bio razlog tome, svojevoljno sluzenje spolnom sposobnosti izvan normalnog bracnog opcenja bitno se protivi njenoj svrsi". Spolni se uzitak tu trazi izvan "spolnog odnosa sto ga trazi moralni poredak i po kojemu se, u okviru prave ljubavi, ostvaruje cjelovit smisao uzajamnog darivanja i ljudskog radjanja".

Da se donese ispravan sud o moralnoj odgovornosti pojedinaca i da se usmjeri pastirsko djelovanje, uzet ce se u obzir cuvstvena nezrelost, snaga stecenih navika, stanje tjeskobe ili drugih psihickih ili drustvenih cinilaca koji umanjuju ili svode na minimum moralnu krivnju.

2353 Blud je tjelesno sjedinjenje slobodna muskarca i slobodne zene, izvan braka. On se tesko protivi dostojanstvu osobâ i ljudske spolnosti koja je prirodno usmjerena bilo dobru supruznika bilo radjanju i odgoju djece. Osim toga to je teska sablazan kad se time kvare mladi.

2354 Pornografija se sastoji u izvlacenju spolnih cina, stvarnih ili glumljenih, iz intimnosti partnera da se naumice pokazu trecim osobama. Ona vrijedja cistocu jer izopacuje bracni cin, intimni dar supruznika jednog drugome. Ona tesko povredjuje dostojanstvo onih koji joj se predaju (sudionike, prodavace, gledateljstvo), jer svatko postaje za drugoga objekt rudimentarne naslade i nedopustenog probitka. Ona gura jedne i druge u iluziju jednog nestvarnog svijeta. Ona je teski prijestup. Gradjanske vlasti moraju sprijeciti proizvodnju i sirenje pornografskih proizvoda.

2355 Prostitucija vrijedja dostojanstvo osobe koja se prostituira svodeci je na spolni uzitak sto ga nudi. Onaj koji placa tesko grijesi protiv sebe samog: oskvrnjuje cistocu na koju ga obvezuje Krstenje i kalja svoje tijelo, hram Duha Svetoga. Prostitucija je drustvena rana. Obicno pogadja zene, ali i muskarce, djecu i mlade u razvoju (u ova posljednja dva slucaja grijeh je, u isto vrijeme, i sablazan). Ako je uvijek tesko gresno odavati se prostituciji, ipak krivnja moze biti umanjena uslijed bijede, ucjene i drustvenog pritiska.

2356 Silovanje znaci nasilan ulazak, grubom silom, u spolnu intimnost neke osobe. Ono krsi i pravdu i ljubav. Silovanje duboko vrijedja pravo svakoga na postivanje, slobodu, fizicku i moralnu cjelovitost. Ono nanosi tesku stetu koja moze obiljeziti zrtvu za cijeli zivot. U sebi je uvijek zao cin. Jos je teze silovanje kad ga pocine blizi srodnici (usp. rodoskvrnuce ili incest) ili odgojitelji nad pitomcima koji su im povjereni.

CISTOCA I HOMOSEKSUALNOST

2357 Homoseksualnost oznacava odnose izmedju muskaraca ili zena koji osjecaju spolnu privlacnost, iskljucivu ili pretezitu, prema osobama istoga spola. Ocituje se u vrlo razlicitim oblicima kroz vjekove i u razlicitim kulturama. Njezin psihicki nastanak ostaje velikim dijelom neprotumaciv. Oslanjajuci se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao tesko izopacenje, Predaja je uvijek tvrdila da su "cini homoseksualni u sebi neuredni". Protive se naravnom zakonu. Oni spolni cin zatvaraju daru zivota. Ne proizlaze iz prave cuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slucaju ne mogu biti odobreni.

2358 Nemali broj muskaraca i zena pokazuju duboke homoseksualne teznje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za vecinu njih predstavlja kusnju. Zato ih treba prihvacati s postivanjem, suosjecanjem i obazrivoscu. Izbjegavat ce se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom zivotu ostvare Bozju volju, i ako su krscani, da sa zrtvom Gospodinova Kriza sjedine poteskoce koje mogu susresti uslijed svojega stanja.

2359 Homoseksualne osobe pozvane su na cistocu.Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadsto uz potporu nesebicna prijateljstva, molitvom i sakramentalnom miloscu, one se mogu i moraju, postupno i odlucno, pribliziti krscanskom savrsenstvu.

III. Bracna ljubav

2360 Spolnost je usmjerena k supruznickoj ljubavi muskarca i zene. U braku intimna tjelesnost supruznika postaje znak i zalog duhovnog zajednistva. Izmedju krstenika zenidbene veze su posvecene sakramentom.

2361 "Spolnost, kojom se muz i zena jedno drugomu predaju cinima svojstvenim i iskljucivim supruznicima, nije nesto tek biolosko, vec zadire u samu jezgru ljudske osobe kao takve. Ona se na uistinu ljudski nacin ostvaruje jedino ako je sastavni dio ljubavi kojom se muz i zena potpuno zalazu jedno za drugo sve do smrti": Tobija ustade s postelje i rece: "Ustaj, sestro, molimo se da nam se Bog smiluje". Onda se Tobija poce moliti: "Blagoslovljen da si, Boze nasih otaca (...). Ti si stvorio Adama i dao mu pomocnicu Evu: od njih je proizasao ljudski rod. Ti si rekao: `Nije dobro da covjek bude sam; nacinimo mu pomocnicu slicnu njemu'. Gospode, ne uzimam zbog pohote ovu svoju sestru, nego iz prave ljubavi. Smiluj mi se i ucini da s njom dozivim starost". I zajedno rekose: "Amen, amen". I zaspase oboje te noci (Tob 8, 4-9). 2362 "Cini kojima se supruzi medjusobno u cistoj intimnosti sjedinjuju jesu casni i dostojni. Kad se vrse na doista ljudski nacin, izrazavaju i produbljuju medjusobno darivanje, kojim se supruzi, u radosnoj zahvalnosti, uzajamno obogacuju". Spolnost je vrelo radosti i zadovoljstva: Sam Stvoritelj (...) je odredio da u tom posvemasnjem uzajamnom fizickom darivanju supruznici osjecaju uzitak i zadovoljstvo tijela i duha. Supruznici, dakle, ne cine nista zlo trazeci taj uzitak i uzivajuci u njemu. Oni prihvacaju sto im je Stvoritelj namijenio. Ipak, supruznici moraju znati drzati se granica prave umjerenosti. 2363 Sjedinjenjem supruznika ostvaruje se dvostruki cilj zenidbe: dobro samih supruznika i prenosenje zivota. Ta se dva znacenja ili vrijednosti zenidbe ne mogu odvojiti a da se ne oslabi duhovni zivot zenidbenih drugova i kompromitiraju dobra braka i buducnost obitelji.

Bracna ljubav izmedju muza i zene stavljena je tako pod dvostruki zahtjev vjernosti i plodnosti.

ZENIDBENA VJERNOST

2364 Bracni par oblikuje "intimnu zajednicu zivota i ljubavi, koju je Stvoritelj utemeljio i providio vlastitim zakonima", a koja se "sazdaje bracnim savezom to jest osobnim neopozivim pristankom." Oboje se daju neopozivo i potpuno jedno drugome. Oni vise nisu dvoje, nego odsada cine jedno tijelo. Savez koji su slobodno sklopili nalaze supruznicima duznost da ga drze jedinstvenim i nerazrjesivim. "Sto je Bog zdruzio, covjek neka ne rastavlja" (Mk 10,9).

2365 Vjernost izrazava postojanost u odrzavanju zadane rijeci. Bog je vjeran. Sakrament zenidbe muza i zenu uvodi u vjernost Krista svojoj Crkvi. Bracnom cistocom oni tu tajnu svjedoce pred svijetom. Sv. Ivan Zlatousti svjetuje mladim muzevima da odrze ovaj govor svojim suprugama: "Uzeo sam te u svoje ruke i volim te, volim te vise od svoga zivota. Jer sadasnji zivot nije nista, i moj najgorljiviji san jest provesti ovaj zivot s tobom, tako da budemo sigurni da necemo biti odijeljeni u onome koji nam je namijenjen (...). Stavljam ljubav prema tebi iznad svega i nista mi ne bi bilo bolnije nego kad ne bih uvijek mislio kao ti".

PLODNOST ZENIDBE

2366 Plodnost je dar, jedna od svrha zenidbe, jer bracna ljubav po svojoj naravi tezi da bude plodna. Dijete ne dolazi izvana da se pridoda uzajamnoj ljubavi supruznika; nice iz samog srca njihova uzajamnog dara kojemu je plod i dovrsenje. Takodjer Crkva, koja se "opredjeljuje za zivot", uci da "svaki bracni cin mora ostati otvoren za prenosenje zivota". "Uciteljstvo je ovu nauku izlozilo u vise navrata, i ona se temelji na neraskidljivoj vezi izmedju dvojakog znacenja bracnog cina: znacenja sjedinjenja i radjanja. Tu je povezanost Bog ustanovio, i covjek je ne smije samovoljno raskinuti".

2367 Pozvani da daju zivot, supruznici sudjeluju u Bozjoj stvarateljskoj moci i ocinstvu. "U duznosti prenosenja i odgajanja ljudskog zivota, sto treba smatrati njima svojstvenim poslanjem, supruzi znaju da su suradnici ljubavi Boga Stvoritelja i na neki nacin njezini tumaci. Stoga ce svoju zadacu ispuniti s ljudskom i krscanskom odgovornoscu".

2368 Posebni vidik te odgovornosti tice se regulacije poroda. Iz oprav-danih razloga, supruzi mogu zeljeti rasporediti radjanje svoje djece. Na njima je da i provjere da njihova zelja ne dolazi iz sebicnosti, nego da je u skladu s pravom velikodusnoscu odgovornog roditeljstva. Osim toga oni ce uskladiti svoj postupak prema objektivnim moralnim mjerilima: Stoga, kad je rijec o uskladjivanju bracne ljubavi s odgovornim prenosenjem zivota, moralnost postupanja ne ovisi samo o iskrenoj nakani i o procjeni motiva, nego je treba odrediti prema objektivnim mjerilima, koji se temelje na samoj naravi osobe i njezinih cina, mjerilima koji, u okviru iskrene ljubavi, postuju puni smisao uzajamnog darivanja i radjanja koje odgovara covjeku. To se pak ne moze postici ako se iskreno ne njeguje krepost bracne cistoce. 2369 "Ako se cuvaju obadva bitna vida - vid sjedinjenja i vid radjanja - bracni cin u cijelosti zadrzava smisao uzajamne i istinske ljubavi kao i svoju usmjerenost prema uzvisenoj zadaci roditeljstva, na koju je covjek pozvan".

2370 Periodicno uzdrzavanje, metode regulacije poroda na temelju samopromatranja te primjena neplodnih razdoblja jesu u skladu s objektivnim moralnim mjerilima. Ove metode postivaju tijelo supruznika, poticu ih na medjusobnu njeznost i pomazu odgoj za autenticnu slobodu. Naprotiv, u sebi je zao "svaki cin koji ili u vidu bracnog cina ili u njegovu vrsenju ili u razvoju njegovih prirodnih posljedica ima za svrhu ili je sredstvo da se onemoguci radjanje novog zivota": Govoru, koji prirodno izrazava uzajamno i posvemasnje darivanje supruznika, kontracepcija suprotstavlja objektivno proturjecan govor, u kojem vise nije posrijedi posvemasnje darivanje drugome. Iz tog proizlazi da se ne samo pozitivno otklanja otvaranje zivotu vec i krivotvori unutarnja istina bracne ljubavi, koja je pozvana na osobno potpuno darivanje. Ta antropoloska i moralna razlika izmedju kontracepcije i koristenja ritmickih razdoblja podrazumijeva dva poimanja osobe i ljudske spolnosti koja su nesvodiva jedan na drugi. 2371 "Svima neka bude jasno da se ljudski zivot i duznost njegova prenosenja ne ogranicuju samo na ovaj svijet niti se mogu samo po njemu mjeriti i shvatiti, nego da se uvijek odnose na vjecno odredjenje ljudi". 2372 Drzava je odgovorna za blagostanje gradjana. Zbog toga je zakonito da ona poduzima mjere u svrhu usmjeravanja demografije pucanstva. To moze ciniti obavjescujuci objektivno i s postivanjem, a nikada autoritativnim, i prisilnim naredbama. Ona ne moze zakonito zamijeniti inicijativu supruznika koji su prvi odgovorni za radjanje i odgoj svoje djece. Drzava nije ovlastena da promice sredstva demografske regulacije protivna moralu.

DAR DJECE

2373 Sveto pismo i tradicionalna praksa Crkve gledaju u brojnim obiteljima znak bozanskog blagoslova i velikodusnosti roditelja.

2374 Velika je bol bracnih parova koji otkriju da su neplodni. Abraham pita Boga sto ce mu dati i dodaje: "Cemu mi tvoji darovi kad ostajem bez djece?" (Post 15,2). Rahela vice svom muzu Jakovu: "Daj mi djecu! Inace cu svisnuti!" (Post 30,1).

2375 Treba ohrabriti istrazivanja koja idu za tim da se smanji ljudska neplodnost, pod uvjetom da budu "u sluzbi ljudske osobe, njezinih neotudjivih prava, njezina pravog i cjelovitog dobra u skladu s Bozjim naumom i njegovom voljom". 2376 Tehnike koje uzrokuju odvajanje roditelja, zahvatom strane osobe u bracni par (davanje sperme ili zenske gamete, posudba maternice), tesko su nemoralne. Te tehnike (inseminacija i heterologna umjetna oplodnja) vrijedjaju pravo djeteta da bude rodjeno od oca i majke koje poznaje i koji su medju sobom vezani zenidbom. One su izdaja "iskljucivog prava supruznika da postanu otac i majka samo jedno pomocu drugoga".

2377 Ako se te tehnike (inseminacija i homologna umjetna oplodnja) primjenjuju u krilu bracnog para, mozda su manje stetne, ali ostaju moralno neprihvatljive. One odvajaju spolni cin od cina radjanja. Cin zasnivanja djetetova postojanja nije vise cin kojim se dvije osobe daju jedna drugoj, vec cin koji "zivot i identitet zametka povjerava vlasti lijecnika i biologa uvodeci gospodovanje tehnike nad pocetkom i sudbinom ljudske osobe. Takav odnos gospodovanja u sebi je suprotan dostojanstvu i jednakosti koja mora biti zajednicka roditeljima i djeci"."S moralnog stanovista radjanje je liseno svog vlastitog savrsenstva kad nije zeljeno kao plod bracnog cina, to jest specificnog cina sjedinjenja supruznika (...). Samo postujuci vezu koja postoji izmedju znacenja bracnog cina i postivanja jedinstva ljudskog bica moguce je radjanje u skladu s dostojanstvom ljudske osobe". 2378 Dijete nije neki dug, nego dar. "Najuzviseniji dar braka" jest ljudska osoba. Dijete se ne moze smatrati objektom vlasnistva, cemu bi moglo voditi priznavanje nekoga toboznjeg "prava na dijete". Na tom podrucju samo dijete posjeduje istinska prava, to jest "da bude plod posebnog cina bracne ljubavi svojih roditelja kao i pravo da bude postivano kao osoba od trenutka svoga zaceca".

2379 Evandjelje pokazuje da fizicka neplodnost nije apsolutno zlo. Nakon sto su iscrpli zakonite utoke zdravstvu, supruznici koji trpe od neplodnosti pridruzit ce se Gospodinovu Krizu, vrelu svake duhovne plodnosti. Oni mogu pokazati svoju velikodusnost usvajajuci napustenu djecu ili vrseci zahtjevne sluzbe u korist bliznjega.

IV. Grijesi protiv dostojanstva zenidbe

2380 Preljub. Ta rijec oznacava bracnu nevjeru. Kad dvoje, od kojih je barem jedno u braku, stupaju u makar i prolazan spolni odnos, cine preljub. Krist osudjuje preljub, pa bio ucinjen i jednostavnom zeljom. Sesta zapovijed i Novi zavjet bezuvjetno osudjuju preljub. Proroci ukazuju na njegovu tezinu. U preljubu vide oblik grijeha idolopoklonstva.

2381 Preljub je nepravda. Onaj koji ga pocinja iznevjerava svoje obaveze. On ranjava znak saveza sto ga tvori bracna veza, vrijedja pravo drugog supruga i steti ustanovi braka, krseci ugovor na kojem se temelji. Preljub dovodi u pogibelj dobro ljudskog roda i djece koja trebaju postojanu vezu roditelja.

RASTAVA

2382 Gospodin Isus je naglasio izvornu nakanu Stvoritelja koji je htio nerazrjesivu zenidbu. On dokida popustanje koje se bilo uvuklo u stari Zakon.

Izmedju krstenih "tvrda i izvrsena zenidba ne moze se razrijesiti nijednom ljudskom vlascu, a ni zbog ikakva razloga, osim smrcu".

2383 Odvajanje supruznika sa zadrzavanjem zenidbenog veza moze biti zakonito u odredjenim slucajevima koje predvidja Kanonsko pravo. Ako gradjanska rastava ostaje jedini moguci nacin da se osiguraju odredjena zakonita prava, kao briga za djecu ili zastita vlasnistva, moze se podnijeti a da ne predstavlja moralne krivnje. 2384 Rastava je teski grijeh protiv naravnog zakona. Ona hoce da raskine ugovor koji su supruznici slobodno sklopili da zive jedno s drugim sve do smrti. Rastava vrijedja Savez spasenja sto ga sakramentalna zenidba oznacuje. Sklapanje nove veze, makar bila priznata gradjanskim zakonom, povecava tezinu loma: supruznik koji se ponovo vjencao nalazi se u stanju javnog i trajnog preljuba: Ako se muz, nakon sto se rastavio od svoje zene, priblizi jednoj drugoj zeni, on je preljubnik, jer cini da ta zena pocini preljub; a zena koja zivi s njim je preljubnica, jer je privukla k sebi muza druge zene. 2385 Nemoralan znacaj rastave dolazi takodjer od nereda koji unosi u obiteljsku stanicu i u drustvo. Taj nered uzrokuje teske stete: ostavljenom supruzniku; djeci koja su ranjena rastavom roditelja i cesto razvlacena izmedju njih; i drustvu zbog zaraznog ucinka, kojim rastava postaje pravom drustvenom ranom.

2386 Moguce je da jedan od supruznika bude nevina zrtva rastave proglasene gradjanskim zakonom; on tada ne krsi moralnu zapovijed. Velika je, naime, razlika izmedju supruznika koji se iskreno trudio da bude vjeran sakramentu zenidbe, a vidi da je nepravedno napusten, i onoga koji, zbog teske svoje krivnje, rusi kanonski valjanu zenidbu.

DRUGI GRIJESI PROTIV DOSTOJANSTVA ZENIDBE

2387 Moze se shvatiti drama onoga koji, zeleci se obratiti Evandjelju, mora otpustiti jednu ili vise zena s kojima je godinama dijelio bracni zivot. Ipak mnogozenstvo je protivno moralnom zakonu. Ono se u temelju protivi bracnom zajednistvu: "izravno nijece Bozji naum kakav nam je na pocetku objavljen; protivno je jednakom osobnom dostojanstvu zene i muza koji se u braku jedno drugome daruju u posvemasnjoj ljubavi, koja je zbog toga jedinstvena i iskljuciva". Krscanin bivsi poligamist tesko je obvezan iz pravednosti postivati obveze preuzete prema svojim bivsim zenama i svojoj djeci.

2388 Rodoskvrnuce oznacava intimne odnose izmedju rodjaka ili osoba u tazbinstvu na razini koja izmedju njih zabranjuje zenidbu.Sveti Pavao zigose taj posebno tezak grijeh: "Opcenito se cuje o bludnosti medju vama (...) da netko ima ocevu zenu. (...) Snagom Gospodina nasega Isusa Krista, neka se takav preda Sotoni na propast tijela" (1 Kor 5,1.4-5). Rodoskvrnuce kvari odnose u obitelji i oznacava nazadovanje prema animalnosti.

2389 Rodooskvrnucu mozemo pridodati i spolne zloporabe koje odrasli ucine nad djecom ili mladima koji su im povjereni na brigu. U tom slucaju grijeh se udvostrucuje sablaznjivim ugrozavanjem fizicke i moralne cjelovitosti mladih, koji ce time ostati obiljezeni cijelog zivota, i ujedno povredom odgojiteljske odgovornosti.

2390 Slobodna veza postoji kad muskarac i zena odbijaju dati pravni i javni oblik vezi koja ukljucuje spolnu intimnost. Izraz je varljiv: sto moze znaciti veza u kojoj se osobe ne obvezuju jedna prema drugoj i tako svjedoce manjak povjerenja jedne u drugu, u same sebe, ili u buducnost? Izraz prikriva razlicite situacije: konkubinat, odbijanje zenidbe kao takve, nesposobnost vezati se obvezama na dugi rok.Sva ta stanja povredjuju dostojanstvo zenidbe; ruse i sam pojam obitelji; slabe smisao vjernosti. Protive se moralnom zakonu: spolni cin mora imati mjesta iskljucivo u braku; izvan njega uvijek je teski grijeh i prijeci pristup sakramentalnoj Pricesti.

2391 Mnogi se danas zalazu za neku vrst "prava na pokus", kada postoji nakana za vjencanje. Kako god bila cvrsta odluka onih koji se opredjeljuju za preuranjene spolne odnose takvi odnosi "niposto nisu kadri u punoj iskrenosti i vjernosti osigurati medjusobni odnos muskarca i zene, a jos ga manje mogu zastititi od tlapnji i hirova". Tjelesno jedinstvo moralno je zakonito samo onda kad se izmedju muskarca i zene uspostavi neopoziva zajednica zivota. Ljudska ljubav ne podnosi "pokusa". Ona zahtijeva potpun i definitivan medjusobni dar osoba.

Ukratko

2392 "Ljubav je temeljni i urodjeni poziv svakog ljudskog bica".

2393 Stvarajuci ljudsko bice kao musko i zensko, Bog daje osobno dostojanstvo jednom i drugom jednako. Na svakome je od njih, muskarcu i zeni, da prepoznaju i prihvate svoj spolni identitet.

2394 Krist je uzor cistoce. Svaki krstenik pozvan je voditi cist zivot, svatko prema svom zivotnom stanju.

2395 Cistoca znaci integraciju spolnosti u osobi. Ona ukljucuje osobno vladanje samim sobom.

2396 Medju teske grijehe protiv cistoce treba navesti masturbaciju, blud, pornografiju i homoseksualne odnose.

2397 Savez koji su supruzi slobodno sklopili ukljucuje vjernost, a nalaze im duznost da cuvaju nerazrjesivost svoje zenidbe.

2398 Plodnost je dobro, dar, jedna od svrha zenidbe. Darujuci zivot, supruzi imaju udjela u Bozjem ocinstvu.

2399 Regulacija poroda predstavlja jedan od vidika odgovornog ocinstva i majcinstva. Ispravnost nakana supruznika ne opravdava pribjegavanje sredstvima koja su moralno neprihvatljiva (npr. izravna sterilizacija ili kontracepcija).

2400 Preljub i rastava, mnogozenstvo i slobodna veza teske su povrede dostojanstva zenidbe.