Clanak 7.

SEDMA ZAPOVIJED

Ne ukradi (Izl 20,15; Pnz 5,19).

Ne ukradi (Mt 19,18). 2401 Sedma zapovijed zabranjuje nepravedno uzeti ili zadrzati dobro bliznjega i nanijeti stetu bliznjemu u njegovim dobrima na bilo koji nacin. Ona propisuje pravdu i ljubav u upravljanju zemaljskim dobrima i plodovima ljudskog rada. U cilju opceg dobra, zahtijeva postivanje opce namjene dobara i prava privatnog vlasnistva. Krscanski zivot trudi se podrediti Bogu i bratskoj ljubavi dobra ovoga svijeta.

I. Opca namjena i privatno vlasnistvo dobara

2402 U pocetku, Bog je zemlju i njezina blaga povjerio zajednickom upravljanju covjecanstva, da se ono za nju brine, da njome svojim radom zagospodari i uziva njezine plodove. Dobra stvorenog svijeta nami-jenjena su cijelomu ljudskom rodu. Zemlja je ipak podijeljenja medju ljudima, da bi se postigla sigurnost zivota, izlozena oskudici i ugrozena nasiljem. Prisvajanje dobara zakonito je radi jamstvo slobode i dostojanstva osobâ, radi pomaganja svakomu da namiri osnovne potrebe svoje i onih koji su mu na brizi. Ono mora omoguciti da se medju ljudima ocituje naravna solidarnost.

2403 Pravo na privatno vlasnistvo, steceno radom ili od drugih bastinom primljeno, ili darom, ne ukida prvobitni dar zemlje covjecanstvu kao cjelini. Opca namjena dobara ostaje prvenstvenom, makar promicanje opceg dobra zahtijeva postivanje privatnog vlasnistva, njegova prava i njegova vrsenja.

2404 "Sluzeci se stvorenim dobrima, covjek mora izvanjske stvari sto ih zakonito posjeduje drzati ne samo kao svoje nego i kao zajednicke: u smislu da one mogu koristiti ne samo njemu, nego i drugima". Vlasnistvo nad nekim dobrom cini njegova posjednika upraviteljem Providnosti, koji treba nastojati da to dobro donese ploda i da se njegovim blagodatima okoriste i drugi, a ponajprije njegovi bliznji. 2405 Proizvodna dobra - tvarna ili netvarna - kao sto su zemlje ili tvornice, strucno znanje ili umijeca, iziskuju brigu svojih posjednika da bi od njihovih plodova imao koristi sto veci broj ljudi. Posjednici uporabnih i potrosnih dobara moraju ta dobra rabiti umjereno, pridrzavajuci njihov ponajbolji dio za gosta, za bolesnika, za siromaha. 2406 Politicka vlast ima pravo i duznost u sluzbi opceg dobra ravnati zakonitim vrsenjem prava vlasnistva.

II. Postivanje osobâ i njihovih dobara

2407 U predmetu ekonomije, postivanje ljudskog dostojanstva zahtijeva vrsenje kreposti umjerenosti, da bi se ublazila privrzenost dobrima ovoga svijeta; kreposti pravednosti, da bi se postovala prava bliznjega i dalo mu se ono sto mu pripada; i solidarnosti, slijedeci zlatno pravilo i darezljivost Gospodina koji "premda bogat, poradi vas postade siromasan, da se vi njegovim siromastvom obogatite" (2 Kor 8,9).

POSTIVANJE DOBARA DRUGOGA

2408 Sedma zapovijed zabranjuje kradju, to jest otimanje tudjega dobra protiv razumne volje vlasnikove. Nema kradje ako se vlasnikova privola moze pretpostaviti ili ako je uskrata protivna razumu i opcoj namjeni dobara. To je slucaj prijeke i ocite nuzde, kad je raspolaganje tudjim dobrima i njihova uporaba jedini nacin da se namire neposredne i bitne potrebe (hrana, zaklon, odjeca).

2409 Svaki nacin nepravedna uzimanja i zadrzavanja tudjega dobra, pa i kad ne protuslovi odredbama gradjanskog zakona, protivan je sedmoj zapovijedi. Tako, namjerno zadrzati pozajmljena dobra ili izgubljene predmete; varati u trgovini; placati nepravedne place; povisivati cijene spekulirajuci neznanjem ili nevoljom drugoga. Moralno su nedopusteni jos i: spekulacija kojom se umjetno mijenja procjena dobara, u cilju da se od njih izvuce korist na stetu drugoga; podmicivanje kojim se izokrece sud onih koji moraju donijeti odluke u skladu s pravom; prisvojenje i privatna uporaba drustvenih dobara nekog poduzeca; lose obavljeni radovi, varanje u prijavi porezne osnovice, krivotvorenje cekova i racuna, pretjerano trosenje, rasipnistvo. Hotimicno ciniti stetu privatnim ili javnim vlasnistvima protivno je moralnom zakonu i zahtijeva odstetu. 2410 Obecanja se moraju odrzati, a ugovori strogo postovati, ukoliko je preuzeta obveza moralno ispravna. Znatan dio gospodarskog i drustvenog zivota ovisi o vrijednosti ugovorâ medju fizickim ili pravnim osobama. Tako trgovacki ugovori o prodaji ili o kupnji, stambeni ili radni ugovori. Svaki ugovor mora se utanaciti i izvrsiti u dobroj namjeri.

2411 Ugovori podlijezu zamjenickoj (komutativnoj) pravednosti koja ravna razmjenama medju osobama u punom postivanju njihovih prava. Zamjenicka pravednost strogo obvezuje; ona zahtijeva zastitu pravâ vlasnistva, placanje dugova i vrsenje slobodno ugovorenih obveza. Bez zamjenicke pravde nikakav drugi oblik pravde nije moguc. Zamjenicka pravednost razlikuje se od zakonske (legalne) pravednosti, koja se odnosi na ono sto gradjanin pravicno duguje zajednici, i od diobene (distributivne) pravednosti, koja ravna onim sto zajednica duguje gradjanima razmjerno njihovim prinosima i njihovim potrebama. 2412 Kreposcu zamjenicke pravednosti, odsteta za pocinjenu nepravdu zahtijeva povrat otetog dobra vlasniku: Isus blagoslivlje Zakeja zbog njegove obveze: "Ako sam koga u cemu prevario, vracam cetverostruko" (Lk 19,8). Oni koji su, izravno ili neizravno, prisvojili neko tudje dobro, duzni su vratiti ga, ili vratiti jednaku vrijednost u naravi ili u vrsti, ako je stvar nestala, kao i plodove i koristi sto bi ih od toga zakonito bio dobio vlasnik. Isto tako duzni su vratiti, u razmjeru svoje odgovornosti i probitka, svi oni koji su na neki nacin sudjelovali u kradji, ili su se njome okoristili znajuci da je to kradja; na primjer oni koji su kradju narucili, ili pomogli, ili prikrili.

2413 Igre na srecu (kartanje, itd.) i oklade nisu same po sebi protivne pravdi. One postaju moralno neprihvatljivima kad lisavaju osobu onoga sto joj je nuzno za namirenje vlastitih i tudjih potreba. Igracka strast moze postati teskim robovanjem. Nepravedno se kladiti ili varati na kartama tezak je grijeh, osim ako je nanesena steta tako laka da je onaj kome je ucinjena ne moze razumno smatrati vaznom. 2414 Sedma zapovijed zabranjuje cine ili pothvate koji, iz bilo kojeg razloga, sebicnoga ili ideoloskoga, trgovackoga ili totalitarnoga, vode k zarobljavanju ljudskih bica, nepriznavanju njihova osobnog dostojanstva, njihovoj prodaji ili zamjeni kao da su trgovacka roba. Grijeh je protiv osobâ i njihovih temeljnih prava nasiljem ih svoditi na uporabnu vrijednost ili na izvor dobitka. Sveti Pavao naredio je jednom gospodaru krscaninu neka prihvati svoga roba krscanina "ne kao roba, nego kao brata (...), kao covjeka, u Gospodinu" (Flm 16).

POSTIVANJE CJELOVITOSTI STVORENJA

2415 Sedma zapovijed zahtijeva postivanje cjelovitosti stvorenja. Zivotinje, kao i biljke i neziva bica, po prirodi su namijenjene opcem dobru prosloga, sadasnjeg i buduceg covjecanstva. Uporaba rudnih, biljnih i zivotinjskih zaliha svega svijeta ne moze biti odvojena od postivanja moralnih zahtjeva. Gospodstvo nad nezivim i zivim bicima, sto ga je Stvoritelj dao covjeku, nije posvemasnje; ono se mjeri brigom za kakvocu zivota bliznjega, podrazumijevajuci tu i buduce narastaje; i zahtijeva religiozno postivanje cjelovitosti stvorenja.

2416 Zivotinje su stvorovi Bozji. Bog ih okruzuje svojom providnosnom skrbi. Samim svojim postojanjem one ga blagoslivlju i slave. I ljudi su duzni prema njima biti dobrohotni. Sjetimo se s kojom su njeznoscu sveci, kao sveti Franjo Asiski ili sveti Filip Neri, postupali prema zivotinjama.

2417 Bog je povjerio zivotinje upravi onoga kojega je stvorio na svoju sliku. Zakonito je dakle sluziti se zivotinjama za hranu i za izradbu odjece. Moze ih se pripitomljivati da bi covjeku pomagale u njegovu radu i dokolici. Ako ostaju u razumnim granicama, medicinski i znanstveni pokusi na zivotinjama moralno su prihvatljivi, jer pridonose njegovanju ili postedi ljudskih zivota.

2418 Protivno je ljudskom dostojanstvu zadavati zivotinjama uzaludne patnje i rasipati njihove zivote. Nedostojno je takodjer trositi za njih svote koje bi ponajprije morale olaksavati ljudske nevolje. Moze se voljeti zivotinje; ne moze im se davati osjecaji koji se duguju samo osobama.

III. Drustveni nauk Crkve

2419 "Krscanska Objava vodi k visem razumijevanju zakonâ drustvenog zivota". Crkva prima od Evandjelja punu objavu istine o covjeku. Kad vrsi poslanje navijestanja Evandjelja, ona, u ime Kristovo, svjedoci covjeku o njegovu vlastitom dostojanstvu i o zvanju na zajednistvo osobâ; ona ga uci zahtjevima pravde i mira, sukladnima mudrosti Bozjoj.

2420 Crkva donosi moralni sud, u gospodarskim i drustvenim pred-metima, "kad temeljna prava osobe ili spas dusâ to zahtijevaju". Sto se tice moralnog podrucja, njezino je poslanje razlicito od poslanja gradjanskih vlasti: Crkva se brine za vremenite vidove opceg dobra ukoliko su upravljeni najvisem Dobru, nasoj posljednjoj svrsi. Ona nastoji svojski preporucivati ispravne stavove u odnosu na zemaljska dobra i u drustveno-gospodarskim odnosima. 2421 Drustvena nauka Crkve razvila se u devetnaestom stoljecu, u doba susreta Evandjelja s modernim industrijskim drustvom, njegovim novim ustrojstvom za proizvodnju potrosnih dobara, njegovim novim poimanjem drustva, drzave i vlasti, njegovim novim oblicima rada i vlasnistva. Razvitak nauke Crkve, u ekonomskim i drustvenim predmetima, svjedoci trajnu vrijednost crkvenog ucenja, i istodobno pravi smisao njezine uvijek zive i djelatne Predaje. 2422 Drustveni nauk Crkve sadrzi sklop ucenja koji se malo pomalo granao po tumacenju kojim je Crkva tijekom povijesti, uz pratnju Duha Svetoga, objasnjavala dogadjaje u svjetlu cjelokupnosti rijeci objavljene od Krista Isusa. Taj nauk postaje za ljude dobre volje to prihvatljivijim sto dublje nadahnjuje ponasanje vjernikâ.

2423 Drustvena nauka Crkve predlaze nacela za razmisljanje; naznacuje mjerila za prosudjivanje; daje smjernice za djelovanje. Svaki sustav po kojemu bi drustveni odnosi bili potpuno podredjeni ekonomskim cimbenicima protivan je naravi ljudske osobe i njezinih cina.

2424 Teorija koja od dobiti cini iskljucivo pravilo i posljednji cilj ekonomske djelatnosti moralno je neprihvatljiva. Neuredna pohlepa za novcem redovito proizvodi opake ucinke. To je jedan od uzroka mnogih sukoba sto smucuju drustveni red.

Sustav koji "zrtvuje temeljna prava osobâ i skupinâ kolektivnoj organizaciji proizvodnje" protivan je ljudskom dostojanstvu. Svaki postupak koji osobe svodi na puka sredstva u cilju dobiti zarobljuje covjeka, vodi k idolopoklonstvu novca i pridonosi sirenju ateizma. "Ne mozete sluziti Bogu i Mamoni" (Mt 6,24; Lk 16,13).

2425 Crkva je odbacila totalitarne i ateisticke ideologije, povezane, u moderno doba, s "komunizmom" ili "socijalizmom". K tome, u praksi "kapitalizma" odbila je indivi-dualizam i apsolutno prvenstvo zakona trzista nad ljudskim radom. Regulacija ekonomije samim centraliziranim planiranjem u osnovi izopacuje drustvene sveze; a regulacija samim zakonom trzista vrijedja drustvenu pravdu, "jer ima mnogo ljudskih potreba koje trziste ne moze zadovoljiti". Treba zagovarati razumnu regulaciju trzista i ekonomskih inicijativa, po ispravnoj ljestvici vrijednostî i u cilju opceg dobra.

IV. Ekonomska djelatnost i drustvena pravednost

2426 Razvitak gospodarskih djelatnosti i rast proizvodnje namijenjeni su namirivanju ljudskih potrebâ. Ekonomski zivot ne ide samo za porastom proizvodnje dobara i za povecavanjem dobiti ili moci; on je najprije upravljen sluzenju osobama, cijelomu covjeku i svoj ljudskoj zajednici. Vodjena vlastitim metodama, ekonomska djelatnost da bi odgovorila naumu Bozjem o covjeku, mora se odvijati u granicama moralnog reda, u skladu s drustvenom pravednoscu.

2427 Ljudski rad proizlazi neposredno od osoba stvorenih na sliku Bozju, i pozvanih produziti, jedni s drugima i jedni za druge, djelo stvaranja, ovladavajuci zemljom.Rad je dakle duznost: "Tko nece da radi, neka i ne jede" (2 Sol 3,10). Rad casti Stvoriteljeve darove i primljene talente. On moze biti i otkupiteljski. Podnoseci mucan trud rada u jedinstvu s Isusom, zanatlijom iz Nazareta i raspetim na Kalvariji, covjek na neki nacin suradjuje sa Sinom Bozjim u njegovu otkupiteljskom djelu. On se iskazuje ucenikom Kristovim noseci kriz, svaki dan, u djelatnosti koju je pozvan vrsiti. Rad moze biti sredstvo posvecenja i prodahnjivanje zemaljskih stvarnosti Duhom Kristovim.

2428 Radom, osoba vrsi i ispunjuje dio sposobnostî upisanih u njezinu narav. Prvotna vrijednost rada stoji u samom covjeku, koji mu je tvorac i namjenik. Rad je za covjeka, a ne covjek za rad.

Svakome mora biti omoguceno da u radu crpi sredstva za uzdrzavanje zivota svoga i svojih i za sluzenje ljudskoj zajednici.

2429 Svatko ima pravo na ekonomsku inicijativu, svatko ce svoje talente zakonito upotrebljavati da bi pridonio obilju od kojeg svi mogu imati koristi i da bi ubrao pravedne plodove svojih napora. Pazit ce da se ravna po odredbama sto ih zakonite vlasti donose u cilju opceg dobra.

2430 Gospodarski zivot dovodi u pitanje razlicite probitke, koji su cesto medjusobno suprotstavljeni. Tako se objasnjuje izbijanje sukobâ sto ga obiljezuju. Treba nastojati da se ti sukobi izglade pregovorima koji ce postivati prava i duznosti svake drustvene strane: odgovornih za poduzeca, predstavnikâ radnikâ, na primjer sindikalnih organizacija, i, ako treba, javnih vlasti.

2431 Odgovornost drzave. "Ekonomska djelatnost, osobito djelatnost trzisne ekonomije, ne moze se odvijati u institucionalnoj, pravnoj i politickoj praznini. Ona pretpostavlja da su osigurana jamstva pojedinacnih sloboda i vlasnistva, kao i cvrsta valuta i djelotvorne javne sluzbe. Bitna je zadaca drzave da osigura ta jamstva, kako bi oni koji rade mogli uzivati plod svoga rada i, dosljedno, osjecati se poticanima da ga obavljaju djelotvorno i posteno. (...) Drzava je duzna nadzirati i ravnati primjenom ljudskih prava na ekonomskom polju; na tom podrucju, ipak, prva odgovornost ne pripada drzavi nego ustanovama i raznim skupinama i udrugama koje tvore drustvo".

2432 Odgovorni za poduzece snose pred drustvom ekonomsku i ekolosku odgovornost za svoje radnje. Oni su duzni uzimati u obzir dobro osobâ a ne samo povisenje dobitaka. Dobici su ipak potrebni: oni omogucuju ulaganja koja osiguravaju buducnost poduzeca; i jamce zaposlenost.

2433 Pristup radu i struci mora biti otvoren svima bez nepravedna razlucivanja, muskima i zenskima, zdravima i prikracenima, domacima i useljenicima. Vec prema prilikama, drustvo mora sa svoje strane pomoci gradjanima da si priskrbe rad i zaposlenje.

2434 Pravedna placa zakonit je plod rada. Uskracivati je ili zadrzavati moze biti velika nepravda. Da se odredi pravicna naknada, treba uzeti u obzir potrebe i ujedno prinose svakoga. "Uzimajuci u obzir posao i proizvodnost svakoga, stanje poduzeca i opce dobro, rad mora biti tako nagradjen da se covjeku i njegovima namaknu sredstva za dostojno materijalno, drustveno, kulturno i duhovno zivljenje". Sporazum izmedju stranâ nije dostatan da se moralno opravda visina place.

2435 Strajk je moralno opravdan kad se pokaze kao neizbjezivo ili barem nuzno sredstvo, u vidu srazmjerne koristi. Postaje moralno neprihvatljiv kad je pracen nasiljem, ili ako mu se pridaju ciljevi koji nisu izravno povezani s uvjetima rada ili su protivni opcem dobru.

2436 Nepravedno je ne placati ustanovama socijalnog osiguranja prinose odredjene od zakonitih vlasti.

Gubitak zaposlenja uslijed nezaposlenosti gotovo je uvijek, za onoga tko mu je zrtvom, povreda njegova dostojanstva i prijetnja ravnovjesju zivota. Uz stetu sto je on osobno podnosi, proistjecu iz toga i mnoge opasnosti za njegovu obitelj.

V. Pravda i solidarnost medju narodima

2437 Na medjunarodnoj razini, nejednakost ekonomskih zaliha i sredstava tolika je da uzrokuje pravi "jaz" medju narodima.S jedne strane su oni koji posjeduju i umnazaju sredstva razvoja, a s druge oni koji gomilaju dugove.

2438 Razliciti uzroci religijske, politicke, ekonomske i financijske naravi, daju danas "socijalnom pitanju svjetsku sirinu". Medju narodima kojih su politike vec medjuovisne nuzna je solidarnost. Ona je jos nuznija kad je posrijedi zaustavljanje "izopacenih mehanizama" koji prijece razvitak manje uznapredovalih zemalja. Zloporabne, ako ne i lihvarske financijske sustave, nepravedne trgovinske odnose medju narodima, utrku u naoruzavanju treba zamijeniti opcim naporom da se zalihe pokrenu prema ciljevima moralnoga, kulturnog i ekonomskog razvitka, "iznova odredjujuci prednosti i ljestvice vrijednostî".

2439 Bogati narodi imaju tesku moralnu odgovornost prema narodima koji ne mogu sami osigurati sredstva svoga razvitka, ili su u tome bili sprijeceni tragicnim povijesnim dogadjajima. To je duznost solidarnosti i ljubavi; to je i obveza pravednosti ako blagostanje bogatih naroda proizlazi iz izvora koji nisu bili pravedno placeni.

2440 Izravna pomoc jest prikladan odgovor na neposredne, izvanredne potrebe, prouzrocene, na primjer, prirodnim katastrofama, posastima itd. Ali ona nije dovoljna za prevladavanje teskih nevolja prouzrocenih stanjem oskudice ni za trajno zadovoljenje potrebâ. Treba takodjer reformirati medjunarodne ekonomske i financijske ustanove, kako bi bolje promicale pravicne odnose s manje uznapredovalim zemljama. Treba podupirati napor siromasnih zemalja koje se trude oko svog razvoja i oslobodjenja. Ova nacela treba na posve osobit nacin primijeniti na podrucju zemljo-radnje. Seljaci, osobito u trecem svijetu, tvore pretezito mnostvo siromasnih.

2441 Rast smisla za Boga i poznavanja samoga sebe u osnovi je svakoga cjelovitog razvitka ljudskoga drustva. Tada razvitak umnaza materijalna dobra i stavlja ih u sluzbu osobe i njezine slobode, smanjujuci ekonomsku bijedu i izrabljivanje. On promice postivanje kulturnog identiteta i otvorenost transcendenciji.

2442 Ne spada na crkvene pastire izravno se uplitati u politicko djelo i u organizaciju drustvenog zivota. Ta zadaca spada u zvanje vjernikâ laikâ, koji sa svojim sugradjanima djeluju na vlastitu inicijativu. Drustvena djelatnost moze ukljucivati mnogo konkretnih putova, ali ce joj uvijek biti cilj opce dobro i bit ce u skladu s evandjeoskom porukom i naukom Crkve. Spada na vjernike laike "prozimati vremenite stvarnosti krscanskim zalaganjem i u tom pokazivati da su svjedoci i djelatnici mira i pravde".

VI. Ljubav prema siromasima

2443 Bog blagoslivlje one koji pritjecu u pomoc siromasima a osudjuje one koji se od njih odvracaju. "Tko od tebe sto zaiste, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoce da mu pozajmis" (Mt 5,42). "Besplatno primiste, besplatno dajte" (Mt 10,8). Isus Krist prepoznat ce svoje izabranike po onome sto su ucinili za siromahe.To sto se "siromasima navjescuje evandjelje" (Mt 11,5), znak je Kristove prisutnosti.

2444 "Ljubav Crkve prema siromasima (...) dio je njezine stalne tradi-cije". Ta se ljubav nadahnjuje Evandjeljem blazenstava, Isusovim siromastvom i paznjom prema siromasima. Ljubav prema siromasima jedan je od razloga duznosti rada, kako bi se "imalo sto podijeliti s potrebnima" (Ef 4,28). Ona se ne proteze samo na materijalno siromastvo, nego i na mnogobrojne oblike kulturnoga i vjerskog siromastva.

2445 Ljubav prema siromasima nespojiva je s neumjerenom ljubavlju prema bogatstvu ili sebicnom uporabom bogatstva: De sada, bogatasi, proplacite i zakukajte zbog nevolja koje ce vas zadesiti! Bogatstvo vam istrunu, haljine vase postadose hrana moljcima, zlato vam i srebro zardja i rdja ce njihova biti svjedocanstvo protiv vas te ce kao vatra izjesti tijela vasa! Zgrnuste blago u posljednje dane! Evo: placa kosaca vasih njiva - koju im uskratiste - vice; i vapaji zetelaca doprijese do usiju Gospoda nad Vojskama. Raskosno ste na zemlji i razvratno zivjeli, utoviste srce svoje za dan klanja! Osudiste i ubiste pravednika: on vam se ne suprotstavlja! (Jak 5,1-6).

2446 Sveti Ivan Zlatousti snazno pripominje: "Ne dati siromasima da imaju udjela u nasim vlastitim dobrima, znaci okradati ih i oduzimati im zivot. Dobra koja drzimo nisu nasa, nego njihova". "Treba najprije udovoljiti zahtjevima pravde, da se ne bi davalo kao dar ljubavi ono sto se vec duguje u ime pravde": Kad siromasima dajemo prijeko potrebne stvari, ne iskazujemo im time neku osobnu darezljivost, nego im vracamo sto je njihovo. Vise nego cin ljubavi, vrsimo duznost pravednosti. 2447 Djela milosrdja jesu djela ljubavi kojima pritjecemo u pomoc bliznjemu u njegovim tjelesnim i duhovnim potrebama. Poucavati, savjetovati, tjesiti, bodriti, djela su duhovnog milosrdja, kao i prastati i strpljivo podnositi. Djela tjelesnog milosrdja jesu poglavito nahraniti gladne, ugostiti beskucnike, odjenuti one koji trebaju odjece, pohoditi bolesne i utamnicene, pokopati mrtve. Medju tim djelima, milostinja dana siromasima jedno je od glavnih svjedocanstava bratske ljubavi: ujedno je i vrsenje pravde koje je Bogu milo: Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka ucini isto tako (Lk 3,11). Dajte za milostinju ono iznutra, i gle - sve vam je cisto (Lk 11,41). Ako su koji brat ili sestra goli, bez hrane svagdanje, pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dade im ono sto im je potrebno za tijelo, kakva korist od toga? (Jak 2,15-16). 2448 "U mnogim svojim oblicima: u materijalnoj oskudici, nepravednu tlacenju, tjelesnim i psihickim bolestima, i napokon u smrti, ljudska bijeda ocigledan je znak prirodnog stanja slabosti, u kojoj se covjek nalazi poslije istocnoga grijeha, i potrebe spasenja. Zato je ona privlacila samilost Krista Spasitelja koji je htio da je uzme na se i da se poistovjeti s "najmanjima izmedju brace". Stoga pritisnutima bijedom ide prednost ljubavi Crkve, koja, sve od svojih pocetaka, unatoc nevjernosti mnogih svojih clanova, nije se prestala zalagati da ih pridize, stiti i oslobadja. Ona je to cinila bezbrojnim dobrotvornim djelima koja ostaju uvijek i svugdje prijeko potrebna".

2449 Jos od Starog zavjeta, svakovrsne pravne mjere (godina otpusta, zabrana kamatnistva i zadrzavanja zaloga, obveza desetine, dnevno placanje nadnicara, pravo na pabircenje grozdja i zita) odgovaraju na poticaj Ponovljenog Zakona: "Kako siromaha nikada nece nestati iz zemlje, zapovijedam ti: sirom otvaraj svoju ruku svome bratu, svome siromahu i potrebitu u zemlji svojoj". (Pnz 15,11). Isus tu rijec cini svojom: "Jer siromahâ cete uvijek imati sa sobom, ali mene necete uvijek imati" (Iv 12,8). Time on ne cini nistetnom zestinu drevnih prorostava: "Jer "kupuju siromaha za novac, potrebita za sandale" (Am 8,6), nego nas pozivlje da u siromasima koji su mu braca prepoznamo njegovu prisutnost: Onog dana kad ju je majka ukorila sto u kucu prima siromahe i bolesne, sveta Ruza Limskarekla joj je: "Kad sluzimo siromahe i bolesnike, mi sluzimo Isusa. Ne smijemo se umoriti pomazuci bliznjemu, jer u njima sluzimo Isusa".

Ukratko

2450 "Ne ukradi" (Pnz 5,19). "Ni kradljivci, ni razbojnici nece bastiniti kraljevstva Bozjega" (1 Kor 6,10).

2451 Sedma zapovijed propisuje vrsenje pravde i ljubavi u upravljanju zemaljskim dobrima i plodovima ljudskog rada.

2452 Dobra stvorenoga svijeta namijenjena su svemu ljudskom rodu. Pravo na privatno vlasnistvo ne ukida opce namjene dobara.

2453 Sedma zapovijed zabranjuje kradju. Kradja je nasilno prisvajanje tudjega dobra, protiv razumne volje vlasnikove.

2454 Svaki nacin nepravedna uzimanja i nepravedne uporabe tudjega dobra protivan je sedmoj zapovijedi. Pocinjena nepravda zahtijeva odstetu. Zamjenicka (komutativna) pravda zahtijeva povrat ukradenog dobra.

2455 Moralni zakon zabranjuje djela koja, iz trgovackih ili totalitarnih ciljeva, vode k zarobljivanju ljudskih bica: kupovati ih, prodavati ih i mijenjati kao trgovacku robu.

2456 Gospodarenje nad rudnim, biljnim i zivotinjskim blagom svijeta, sto ga je Stvoritelj dao covjeku, ne moze se odijeliti od postivanja moralnih obveza, ukljucujuci obveze prema buducim narastajima.

2457 Zivotinje su povjerene na upravljanje covjeku, koji je duzan prema njima biti dobrohotan. One mogu sluziti pravednu zadovoljavanju covjekovih potreba.

2458 Crkva donosi sud o gospodarskim i drustvenim stvarima kad to zahtijevaju temeljna prava osobe ili spas dusa. Ona se brine za vremenito opce dobro ljudî ukoliko je podredjeno najvisem Dobru, nasoj posljednjoj svrsi.

2459 Sam je covjek tvorac, srediste i cilj svekolikoga gospodarskog i drustvenog zivota. Odlucujuca tocka drustvenog pitanja jest to da dobra od Boga stvorena za sve zaista i dospiju do svih, po pravdi i uz pomoc ljubavi.

2460 Prvotna vrijednost rada odnosi se na samog covjeka, koji mu je tvorac i kome je rad namijenjen. Po svom radu covjek sudjeluje u djelu stvaranja. Sjedinjen s Kristom rad moze biti otkupiteljski.

2461 Pravi razvoj jest razvitak cijeloga covjeka. Treba nastojati da raste sposobnost svake osobe da bi odgovorila svome zvanju, to jest Bozjemu pozivu.

2462 Milostinja dana siromasima svjedocanstvo je bratske ljubavi: ona je i Bogu milo vrsenje pravde.

2463 U mnostvu ljudi bez kruha, bez krova, bez stalnoga mjesta, kako ne prepoznati Lazara, gladnoga prosjaka iz prispodobe? Kako ne cuti Isusa: "Ni meni ne uciniste" (Mt 25,45)?

Clanak 8.

OSMA ZAPOVIJED

Ne svjedoci lazno protiv bliznjega svoga (Izl 20,16).

Receno je starima: "Ne zaklinji se krivo, nego izvrsi Gospodinu svoje zakletve" (Mt 5,33). 2464 Osma zapovijed zabranjuje krivotvoriti istinu u odnosima s drugim. Taj moralni propis proistjece iz zvanja svetoga naroda da bude svjedokom svoga Boga koji jest istina i hoce istinu. Povrede istine, rijecima ili djeli-ma, izrazuju covjekovo odbijanje da se obveze na moralnu ispravnost: duboke su nevjere Bogu, i u tom smislu podrivaju osnove Saveza.

I. Zivjeti u istini

2465 Stari Zavjet svjedoci: Bog je vrelo svake istine. Njegova je Rijec istina. Njegov je Zakon istina. "Od koljena do koljena tvoja je vjernost" (Ps 119,90). Buduci da je Bog "Istinit" (Rim 3,4), clanovi njegova Puka pozvani su zivjeti u istini.

2466 U Isusu Kristu ocitovala se sva Bozja istina. "Pun milosti i istine" (Iv 1,14), on je "svjetlost svijeta" (Iv 8,12), on je Istina. "Nijedan koji u njega vjeruje, ne ostaje u tami" (Iv 12,46). Ucenik Isusov "ostaje u njegovoj rijeci" da bi upoznao "istinu koja oslobadja" i koja posvecuje. Slijediti Isusa, to znaci zivjeti od "Duha istine" (Iv 14,17) kojega Otac salje u njegovo ime i koji uvodi "u svu istinu" (Iv 16,13). Svoje ucenike Isus uci bezuvjetnoj ljubavi za istinu: "Vasa rijec neka bude: Da, da - ne, ne" (Mt 5,37).

2467 Covjek naravno tezi k istini. On ju je duzan castiti i svjedociti: "Po svom dostojanstvu, svi su ljudi, zato sto su osobe (...), samom svojom naravi poticani i, po moralnoj obvezi, duzni traziti istinu, ponajprije onu koja se tice religije. Duzni su i prionuti uz istinu netom je spoznaju i ravnati cijeli svoj zivot po zahtjevima istine".

2468 Istina kao ispravnost ljudskog djelovanja i govorenja zove se istinoljubivost, iskrenost ili otvorenost. Istina ili istinitost jest krepost kojom se covjek iskazuje istinitim u svojim djelima govoreci istinu svojim rijecima, cuvajuci se dvolicnosti, pretvaranja i licemjerja.

2469 "Ljudi ne bi mogli zivjeti zajedno kad ne bi imali medjusobnog povjerenja, to jest ne bi govorili istinu jedni drugima". Krepost istine pravedno daje drugomu ono sto mu se duguje. Istinitost se drzi ispravne sredine izmedju onoga sto se mora ocitovati i tajne koja se mora cuvati: ukljucuje postenje i diskreciju. Po pravdi, "covjek mora drugom covjeku posteno ocitovati istinu".

2470 Kristov ucenik prihvaca "zivjeti u istini", to jest u jednostavnosti zivota sukladno primjeru Gospodinovu i ostajuci u njegovoj istini. "Reknemo li da imamo zajednistvo s njime, a u tami hodimo, lazemo i ne cinimo istine" (1 Iv 1,6).

II. "Dati svjedocanstvo istini"

2471 Pred Pilatom, Krist proglasuje da je "dosao na svijet da dade svjedocanstvo istini" (Iv 18,37). Krscanin se dakle ne smije "stidjeti svjedocanstva za Gospodina" (2 Tim 1,8). U prilikama koje iziskuju svjedocenje vjere, krscanin je mora ispovjediti bez dvosmislenosti, po primjeru svetog Pavla pred njegovim sucima. On treba cuvati "besprijekornu savjest pred Bogom i pred ljudima" (Dj 24,16).

2472 Duznost krscana da sudjeluju u zivotu Crkve potice ih da djeluju kao svjedoci Evandjelja i obveza sto iz toga proistjecu. To svjedocenje jest prenosenje vjere rijecima i djelima. Svjedocanstvo je cin pravde koji potvrdjuje istinu ili cini da bude upoznata: Svi krscani, gdje god zivjeli, duzni su (...) primjerom zivota i svjedocanstvom rijeci, ocitovati novoga covjeka kojega su krstenjem obukli, i jakost Duha Svetoga koji ih je po potvrdi ojacao. 2473 Mucenistvo je vrhovno svjedocanstvo dano za istinu vjere; oznacuje svjedocanstvo koje ide do smrti. Mucenik daje svjedocanstvo za Krista umrlog i uskrsloga, s kojim je sjedinjen ljubavlju. Daje svjedocanstvo za istinu vjere i krscanske nauke. On podnosi smrt cinom jakosti. "Pustite me da postanem hranom zvijeri. Po njima bit ce mi dano da prispijem Bogu".

2474 Crkva je s najvecom pomnjom skupljala uspomene na one koji su u svjedocenju vjere isli do kraja. To su Djela mucenikâ, koja tvore pismohrane Istine, zapisane slovima krvi: Od carî svijeta ni od kraljevstava ovoga vijeka nista mi nece posluziti. Bolje je za mene umrijeti (da bih se sjedinio) s Kristom Isusom, nego kraljevati nad skrajnjim granicama zemlje. Njega ja trazim, koji je umro za nas, njega ja hocu, koji je uskrsnuo za nas. Moje se rodjenje priblizuje...

Blagoslivljam te sto si me smatrao dostojnim ovoga dana i ovoga sata, dostojnim da budem ubrojen u broj tvojih mucenika (...). Ti si odrzao svoje obecanje, Boze vjernosti i istine. Za tu milost i za sve, hvalim te, blagoslivljam te, slavim te po vjecnomu i nebeskom Velikom Sveceniku, Isusu Kristu, tvome ljubljenom Sinu. Po njemu, koji je s tobom i s Duhom, slava ti budi dana, sada i u buducim vjekovima. Amen.

III. Povrede istine

2475 Kristovi ucenici "obukli su novoga covjeka stvorena po Bogu u pravednosti i svetosti istine" (Ef 4,24). "Odbacivsi laz", oni treba da "odbace od sebe svaku vrstu zloce i svaku vrstu lukavstine, licemjerja, zavisti i svaku vrstu klevetanja" (1 Pt 2,1).

2476 Lazno svjedocanstvo i krivokletstvo. Kad je izrecena javno, izjava protivna istini zadobiva osobitu tezinu. Pred sudom, ona biva laznim svjedocanstvom. Kad je izrecena pod prisegom, to je krivokletstvo. Takvi postupci pridonose ili osudi nevina covjeka, ili opravdanju krivaca, ili povecanju kazne optuzenih. I tesko skode vrsenju pravde i pravicnosti osude izrecene od sudaca.

2477 Postivanje dobra glasa osobâ zabranjuje svaki stav i svaku rijec koji im mogu prouzrociti nepravednu stetu. Postaje krivim:

za neosnovan sud onaj tko, makar i presutno, prihvaca kao istinit, bez dostatna temelja, neki moralni manjak u svoga bliznjega;

za ogovaranje onaj tko, bez objektivno valjana razloga, otkriva tudje manjke i pogreske osobama koje za to ne znaju;

za klevetu onaj tko, tvrdnjama suprotnim istini, skodi dobru glasu drugih i daje prigodu za krive sudove o njima.

2478 Da se izbjegne neosnovan sud, svatko ce paziti da misli, rijeci i djela svoga bliznjega tumaci, koliko je moguce, u povoljnu smislu: Svaki dobar krscanin mora biti spremniji tvrdnju bliznjega spasiti nego osuditi; ako ne moze spasiti, neka pita kako je on razumije; pa ako je razumije lose, neka ga ispravi s ljubavlju; a ako to nije dosta, neka trazi sve prikladne nacine da se on, dobro je razumijevajuci, spasi. 2479 Ogovor i kleveta niste dobar glas i cast bliznjega. A cast je drustveno svjedocanstvo sto se daje ljudskom dostojanstvu, i svatko ima naravno pravo na cast svoga imena, na svoj dobar glas i na postovanje. Stoga, ogovor i kleveta vrijedjaju kreposti pravde i ljubavi.

2480 Treba otkloniti svaku rijec ili stav koji laskanjem, ulagivanjem ili dopadljivoscu bodre i utvrdjuju drugoga u zloci njegovih djela i opakosti ponasanja. Laskanje je tezak grijeh ako postaje sukrivcem porokâ ili teskih grijeha. Zelja da se ucini usluga ili prijateljstvo ne opravdavaju dvosmislenost govora. Laskanje je laki grijeh kad se zeli samo biti ugodnim, izbjeci neko zlo, zadovoljiti neku potrebu, poluciti dopustene koristi.

2481 Hvastanje ili razmetanje jest pogreska protiv istine. Isto je i s porugom (ironijom) koja ide za podcjenjivanjem nekoga zlobno karikirajuci ovaj ili onaj vidik njegova ponasanja.

2482 "Laz je kad se govori neistina s nakanom varanja". Gospodin u lazi prokazuje djavolsko djelo: "Vama je otac djavao (...), nema istine u njemu: kad govori laz, od svojega govori, jer je lazac i otac lazi" (Iv 8,44).

2483 Laz je najizravnija povreda istine. Lagati, znaci govoriti ili raditi protiv istine, da se zavede u bludnju onaj tko je ima pravo saznati. Ranjavajuci covjekov odnos prema istini i prema bliznjemu, laz vrijedja temeljni odnosaj covjeka i njegove rijeci prema Gospodinu.

2484 Tezina lazi mjeri se prema naravi istine koju izoblicuje, prema okolnostima i nakanama onoga tko laze, prema steti sto su je pretrpjeli oni koji su zrtve lazi. Iako je laz, u sebi, samo laki grijeh, postaje smrtnim grijehom kad tesko vrijedja kreposti pravde i ljubavi.

2485 Laz je po svojoj naravi za osudu. Ona je obescascenje rijeci kojoj je zadaca priopcivati drugima spoznatu istinu. Hotimicna nakana da se rijecima protivnim istini bliznji zavede u bludnju jest povreda pravde i ljubavi. Gresnost je jos veca kad nakana varanja prijeti opasnoscu kobnih posljedica po one koji su odvraceni od istine.

2486 Buduci da je povreda kreposti istinitosti, laz je pravo nasilje ucinjeno drugomu. Ona ga pogadja u sposobnosti spoznaje, koja je uvjet za svaki sud i svaku odluku. Ona sadrzi klicu podjele duhova i svih zala sto ih ta podjela uzrokuje. Laz je pogubna za svako drustvo; potkapa povjerenje medju ljudima i razdire tkivo drustvenih odnosa.

2487 Svaka krivnja pocinjena protiv pravde i istine namece duznost odstete, pa i onda kad je krivcu oprosteno. Kad je nemoguce javno naknaditi neku krivicu, treba to uciniti potajno; ako onaj tko je pretrpio stetu ne moze biti izravno obestecen, treba mu dati zadovoljstinu moralno, u ime ljubavi. Ta duznost odstete tice se i krivnjâ pocinjenih protiv tudjega dobra glasa. Ta se odsteta, moralna i gdjekad materijalna, mora procijeniti po mjeri prouzrocene stete. Odsteta obvezuje u savjesti.

IV. Postivanje istine

2488 Pravo na priopcivanje istine nije bezuvjetno. Svatko mora suobliciti svoj zivot evandjeoskoj zapovijedi bratske ljubavi; a ona u konkretnim prilikama, zahtijeva da se procijeni je li ili nije prikladno otkriti istinu onomu tko za nju pita.

2489 Ljubav i postivanje istine moraju nalagati odgovor na svako trazenje obavijesti ili priopcenja. Dobro i sigurnost drugoga, postivanje privatnog zivota, opce dobro dostatni su razlog da se presuti sto ne smije biti poznato, ili da se upotrebi diskretan govor. Duznost da se izbjegne sablazan cesto nalaze strogu diskreciju. Nitko nije duzan otkriti istinu onomu tko nema prava da je upozna.

2490 Tajna sakramenta pomirenja jest sveta, i ne moze biti izdana ni pod kojom izlikom. "Sakramentalna je tajna nepovrediva; stoga je ispovjedniku apsolutno zabranjeno izdati pokornika bilo u cemu, rijecima ili na drugi nacin, i iz bilo kojega razloga".

2491 Strukovne tajne - na primjer tajne politicarâ, vojnikâ, lijecnikâ, pravnikâ - ili povjerljivi iskazi dani pod tajnu moraju biti cuvani, osim u izvanrednim slucajevima kad bi cuvanje tajne moglo onome tko ih povjerava, onome tko ih prima ili nekomu trecem prouzrociti veoma teske stete koje se mogu izbjeci samo iznosenjem istine. Sve ako i nisu povjerene pod tajnu, privatne obavijesti skodljive drugima ne smiju se siriti bez teska i razmjerna razloga.

2492 Svatko mora cuvati pravednu suzdrzljivost glede privatnog zivota ljudî. Odgovorni za obavjescivanje moraju odrzavati pravilan razmjer izmedju zahtjeva opceg dobra i postivanja posebnih prava. Upletanje sredstava obavjescivanja u privatni zivot osoba koje su u nekoj politickoj ili javnoj djelatnosti za osudu je ako skodi njihovoj intimnosti ili slobodi.

V. Upotreba sredstava drustvenog priopcivanja

2493 U modernom drustvu, sredstva drustvenog priopcivanja imaju istaknutu ulogu u obavjestavanju, kulturnom promicanju i formaciji. Ta uloga raste razmjerno s tehnickim napretkom, bogatstvom i raznolikoscu prenesenih vijesti te utjecajem na javno mnijenje.

2494 Obavjestavanje preko mass-media u sluzbi je opceg dobra. Drustvo ima pravo na obavjestenost utemeljenu na istini, slobodi, pravdi i solidarnosti. Dobro vrsenje toga prava zahtijeva da priopcivanje, glede predmeta, bude uvijek istinito i - u postivanju zahtjevâ pravde i ljubavi - potpuno; glede nacina, da bude posteno i prikladno, to jest da u pribavljanju i sirenju vijestî savjesno postuje moralne zakone, covjekova prava i dostojanstvo. 2495 "Nuzno je da svi clanovi drustva vrse i na tom podrucju svoje duznosti pravde i ljubavi. Neka se stoga i sredstvima drustvenog priopcivanja trude oko oblikovanja i sirenja ispravna javnog mnijenja". Solidarnost se ocituje kao posljedica istinita i tocna priopcivanja i slobodna protoka misli, koje pogoduju poznavanju i postivanju drugoga.

2496 Sredstva drustvenog priopcivanja (osobito mass-media) mogu u korisnikâ izazvati stanovitu pasivnost, cineci ih slabo pozornim potrosacima porukâ ili predstavâ. U pogledu mass-media korisnici ce sebi nametnuti umjerenost i stegu. Osjecat ce duznost da si oblikuju prosvijetljenu i ispravnu savjest, da bi se lakse opirali manje postenim utjecajima.

2497 U novinstvu, odgovorni su, po samom svojem zvanju, obvezani, u sirenju vijesti, sluziti istini i ne vrijedjati ljubav. Oni ce nastojati s jednakom brigom postivati narav cinjenicâ i granice kritickog suda prema osobama. Moraju izbjegavati da ne padnu u ozloglasivanja.

2498 "Poradi opceg dobra gradjansku vlast vezu osobite duznosti (...) Ta je vlast duzna braniti i stititi istinitu i pravu slobodu izvjescivanja". Donoseci zakone i bdijuci nad njihovom primjenom, javna vlast pazit ce da iz lose uporabe medijâ ne "nastanu teske stete javnom cudoredju i napretku drustva". Ona ce kaznjavati povredu svacijeg prava na dobar glas i na tajnu privatnog zivota. Pravovremeno i posteno davat ce obavijesti koje se ticu opceg dobra ili su odgovor na utemeljenu uznemirenost pucanstva. Nista ne moze opravdati utjecanje laznim vijestima u svrhu manipuliranja javnim mnijenjem pomocu mass-media. Takvim zahvatima ne smije se stetiti slobodi pojedinaca ni skupina.

2499 Moral prokazuje pogubu totalitarnih drzava koje sustavno krivotvore istinu, kroz medije vrse politicki pritisak na javno mnijenje, "manipuliraju" optuzenima i svjedocima na javnom sudjenju umisljajuci da ce svoju strahovladu osigurati guseci i potiskujuci sve sto smatraju "zlocinom misljenja".

VI. Istina, ljepota i sakralna umjetnost

2500 Vrsenje dobra popraceno je darom duhovnog uzitka i moralnom ljepotom. Isto tako, istina nosi sa sobom radost i sjaj duhovne ljepote. Istina je sama po sebi lijepa. Covjeku obdarenu umom potrebna je istina rijeci, razumski izrazaj spoznaje stvorene i nestvorene stvarnosti; ali istina moze naci i drugih, dopunskih izrazajnih oblika ljudskih, osobito kad treba docarati ono sto je u njoj neizrecivo, dubine ljudskoga srca, uzdignuca duse, Bozji misterij. I jos prije nego se objavi covjeku rijecima istine, Bog mu se objavljuje sveopcim govorom stvorenoga, djela svoje Rijeci, svoje Mudrosti: red i sklad svemira - sto ih znaju otkriti i dijete i znan-stvenik, "jer prema velicini i ljepoti stvorova mozemo po slicnosti razmisljati o njihovu Tvorcu","jer stvorio ih je sam Tvorac ljepote" (Mudr 13,3). Mudrost je, naime, izljev moci Bozje, precisto izarivanje slave Svemogucega; zato se u nju ne uvlaci nista necisto. Jer ona je odsjev Vjecne Svjetlosti, neokaljano zrcalo djelatnosti Bozje, slika dobrote njegove (Mudr 7,25-26). Mudrost je ljepsa od sunca, nadilazi sva zvijezdja, usporedjena sa svjetlom ona ga nadmasuje; jer svjetlo ustupa mjesto noci, a protiv mudrosti zlo ne preteze (Mudr 7,29-30). Ja se zaljubih u njezinu ljepotu (Mudr 8,2). 2501 "Stvoren na sliku Bozju" (Post 1,26), covjek i ljepotom umjetnickih djela izrazuje istinu svoga odnosa s Bogom Stvoriteljem. Umjetnost je, naime, jedan oblik izrazavanja vlastit ljudskom bicu; onkraj teznje da zadovolji zivotnim potrebama, sto je zajednicko svim zivim stvorovima, ona je izobilni dar nutarnjeg bogatstva ljudskog bica. Plod talenta sto ga je Stvoritelj dao, i napora samoga covjeka, umjetnost je oblik prakticke mudrosti, koja sjedinjuje spoznanje i umijece da govorom dostupnim vidu ili sluhu izrazi istinu jedne stvarnosti. Osim toga umjetnost nosi u sebi stanovitu slicnost s djelatnoscu Bozjom u stvorenomu, ukoliko se nadahnjuje istinom i ljubavlju prema bicima. Kao i svaka druga ljudska djelatnost, umjetnost nema u sebi svoj apsolutni cilj, nego je usmjerena k posljednjem covjekovu cilju i njime je oplemenjena.

2502 Sakralna umjetnost istinita je i lijepa kad svojim oblikom odgovara vlastitom zvanju: u vjeri i klanjanju, docaravati i slaviti transcendentno Bozje otajstvo, uzvisenu ljepotu istine i ljubavi, koja se pojavila u Kristu, "odsjevu njegove slave i otisku njegove biti" (Heb 1,3), u kojemu "prebiva tjelesno sva punina bozanstva" (Kol 2,9), duhovnu ljepotu koja se odrazuje u Presvetoj Djevici Bogorodici, andjelima i svecima. Prava sakralna umjetnost vodi covjeka klanjanju, molitvi i ljubavi prema Bogu Stvoritelju i Spasitelju, Svetomu i Posvetitelju. 2503 Stoga biskupi moraju, sami ili po svojim zastupnicima, voditi skrb o promicanju sakralne umjetnosti, stare i suvremene, u svim njezinim oblicima, te, s istom religioznom brigom, iz liturgije i bogosluznih prostora uklanjati sve sto nije sukladno istini vjere i autenticnoj ljepoti sakralne umjetnosti.

Ukratko

2504 "Ne reci lazno svjedocanstvo protiv bliznjega svoga" (Izl 20,16). Kristovi ucenici obukli su "novog covjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine" (Ef 4,24).

2505 Istina ili istinitost jest krepost kojom se covjek iskazuje istinitim u svojim djelima govoreci istinu svojim rijecima, cuvajuci se dvolicnosti, pretvaranja i licemjerja.

2506 Krscanin se ne smije stidjeti "svjedocanstva za Gospodina nasega" (2 Tim 1,8), djelom i rijecju. Mucenistvo je najvise svjedocanstvo dano istini vjere.

2507 Postivanje dobra glasa i casti osobâ zabranjuje svaki stav i svaku rijec ogovaranja ili klevete.

2508 Laz je kad se govori neistina s nakanom varanja bliznjega koji ima pravo na istinu.

2509 Grijeh pocinjen protiv istine iziskuje odstetu.

2510 U konkretnim prilikama, zlatno pravilo pomaze razabrati, je li ili nije prikladno otkriti istinu onomu tko za nju pita.

2511 "Sakramentalna je tajna nepovrediva". Strukovne se tajne moraju cuvati. Povjerljivi iskazi stetni drugima ne smiju se siriti.

2512 Drustvo ima pravo na obavjestenost utemeljenu na istini, slobodi i pravdi. Uputno je drzati se umjerenosti i stege u upotrebi sredstava drustvenog priopcivanja.

2513 Lijepe umjetnosti, a osobito sakralna, "po svojoj naravi ukazuju na neizmjernu Bozju ljepotu koja treba biti na neki nacin izrazena ljudskim djelima, i utoliko su vise usmjerene Bogu i promicanju njegove hvale i slave, ukoliko im se ne postavlja nikakav drugi cilj nego da, svojim djelima, sto vise pridonesu da se srca ljudi pobozno obracaju Bogu".