2514 Sveti Ivan razlikuje tri vrste pohota ili pozuda: pozudu tijela, pozudu ociju i oholost zivota.Slijedeci katolicku katehetsku predaju, deveta zapovijed zabranjuje tjelesnu pozudu; deseta zabranjuje pozudu za dobrima bliznjega.

2515 U etimoloskom smislu "pozuda" moze znaciti svaki oblik zestoke covjekove zelje. Krscansko bogoslovlje dalo joj je posebno znacenje pokreta sjetilnosti koji se protivi ljudskom razuma. Apostol sveti Pavao poistovjecuje to s pobunom koju "tijelo" vodi protiv "duha". Ona je posljedica neposluha prvoga grijeha. Ona unosi nered u moralne covjekove sposobnosti i, premda u samoj sebi nije grijeh, covjeka cini sklonim grijehu.

2516 U covjeku, jer je bice sastavljeno, duh i tijelo, vec postoji odredjena napetost, vodi se odredjena borba nagnuca izmedju "duha" i "tijela". Ta je borba zapravo bastina grijeha: u isti mah mu je posljedica i potvrda. Ona je dio svakodnevnog iskustva duhovne borbe: Prema Apostolu, nije rijec o preziru i osudi tijela koje s duhovnom dusom sacinjava covjekovu narav i njegovu osobnost kao subjekta; on naprotiv govori o djelima ili bolje o trajnim raspolozenjima - krepostima i manama - moralno dobrima ili zlima, koja su plod podloznosti (u prvom slucaju) ili otpora (u drugom slucaju) spasonosnom djelovanju Duha Svetoga. Zato apostol pise: "Ako zivimo po Duhu, po Duhu se i ravnajmo" (Gal 5,25).

I. Ciscenje srca

2517 Srce je srediste moralne licnosti: "Iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludnistva, kradje, lazna svjedocanstva, psovke" (Mt 15,19). Borba protiv tjelesne pozude prolazi kroz ciscenje srca i vjezbanje umjerenosti: Sacuvaj se u jednostavnosti, nevinosti i bit ces poput male djece koja ne poznaju razaralacko zlo sto razara zivot ljudi. 2518 Sesto blazenstvo navijesta: "Blago cistima srcem: oni ce Boga gledati" (Mt 5,8). "Cisti srcem" su oni koji su svoj um i volju uskladili sa zahtjevima Bozje svetosti, poglavito na tri podrucja: u ljubavi, cistoci ili spolnoj ispravnosti i u ljubavi prema istini i pravovjerju. Postoji veza izmedju cistoce srca, tijela i vjere: Vjernici treba da vjeruju clanke Vjerovanja "da se vjerujuci pokoravaju Bogu; da pokoravajuci se zive dobro; da ziveci dobro ciste svoje srce i da cisteci srce razumiju ono sto vjeruju". 2519 "Cistima srcem" obecano je da ce gledati Boga licem u lice i da ce mu biti slicni. Cistoca srca je preduvjet za gledanje. Vec odsada daje nam da vidimo kako Bog vidi, da drugoga primamo kao "bliznjega"; omogucuje nam da u ljudskom tijelu, svojem i bliznjega, vidimo hram Duha Svetoga, ocitovanje bozanske ljepote. II. Borba za cistocu 2520 Krstenje daje onome koji ga prima milost ociscenja od svih grijeha. Ali krstenik mora nastaviti borbu protiv pozude tijela i neurednih pohota. Po milosti Bozjoj postize cistocu srca:

kreposcu i darom cistoce, jer cistoca daje da ljubimo ispravna i nepodijeljena srca;

cistom nakanom koja se sastoji u tom da nam je vazda pred ocima istinski covjekov cilj: priprostim okom krstenik tezi pronaci i ispuniti volju Bozju u svemu.

cistim pogledom, vanjskim i nutarnjim; stegom osjecaja i maste; odbijanjem svake naslade u necistim mislima koje idu za tim da odvrate od puta Bozjih zapovijedi: "Pogled u nerazumnih budi strast" (Mudr 15, 5);

molitvom: Vjerovao sam da je uzdrzljivost stvar vlastitih snaga, a svojih nisam bio svjestan, jer sam bio toliko glup da nisam znao da nitko, kako je pisano, ne moze biti uzdrzljiv ako mu Ti to ne dadnes. Dakako da bi mi bio dao, da sam skrusenim srcem kucao na uha tvoja i da sam cvrstom vjerom na Te prenio svoju brigu. 2521 Cistoca zahtijeva stidljivost. Ona je sastavni dio umjerenosti. Stidljivost cuva intimnost osobe. Ona odbija otkrivati ono sto mora ostati skriveno. Upravljena je k cistoci, i izraz je njezine finoce. Ravna pogledima i gestima u skladu s dostojanstvom osoba i njihova zdruzivanja.

2522 Stidljivost stiti otajstvo osoba i njihove ljubavi. Svjetuje strpljivost i umjerenost u ljubavnom odnosu; i trazi da se postuju uvjeti dara i konacnog medjusobnog predanja muza i zene. Stidljivost je cednost. Ona nadahnjuje izbor odjece. Ona cuva sutnju ili suzdrzanost ondje gdje se javlja rizik nezdrave znatizelje. Tu stidljivost biva diskretnost. 2523 Postoji stidljivost ne samo osjecaja nego i tijela. Tako, na primjer, ustaje protiv "radovidnih" istrazivanja ljudskog tijela za odredjene reklame ili protiv nastojanja nekih medija da idu predaleko u prikazivanju intimnih odnosa. Stidljivost nadahnjuje nacin zivljenja koji omogucuje oduprijeti se navaljivanju mode i pritiscima vladajucih ideologija.

2524 Oblici sto ih stidljivost poprima razliciti su u raznim kulturama. Ipak, posvuda se ona ocituje kao predosjecaj duhovnog dostojanstva vlastita covjeku. Ona se radja budjenjem savjesti osobe. Uciti djecu i mlade stidljivosti znaci buditi u njima postivanje ljudske osobe. 2525 Krscanska cistoca zahtijeva ciscenje drustvene sredine. Od sredstava drustvenog priopcivanja ona zahtijeva izvjescivanje koje pazi na postivanje i umjerenost. Cistoca srca oslobadja od rasirenog erotizma i odvraca od predstava koje poticu bolecivu znatizelju i opsjenu.

2526 Ono sto se naziva cudoredna popustljivost pociva na krivu poimanju ljudske slobode; da bi se izgradila, ljudska sloboda treba da se predhodno dade odgojiti moralnim zakonom. Treba traziti od odgovornih za odgoj da mladima omoguce pouku koja ce postovati istinu, vrline srca i covjekovo moralno i duhovno dostojanstvo.

2527 "Kristova blagovijest stalno obnavlja zivot i kulturu palog covjeka; ona suzbija i uklanja zablude i zla koja proizlaze iz trajno prijetece zavodljivosti grijeha. Neprestano prociscava i uzdize cudorednost narodâ. Vrhunaravnim darovima iznutra oplodjuje, ucvrscuje, usavrsava i u Kristu obnavlja duhovne vrline i talente svakoga naroda i vremena".

Ukratko

2528 "Tko god s pozudom pogleda zenu, vec je s njome ucinio preljub u srcu" (Mt 5,28).

2529 Deveta zapovijed upozorava na pohotu ili tjelesnu pozudu.

2530 Borba protiv tjelesne pozude ide kroz prociscavanje srca i vjezbanje umjerenosti.

2531 Cistoca srca podarit ce nam gledanje Boga: ona nam vec odsada daje da sve gledamo u skladu s Bogom.

2532 Ciscenje srca zahtijeva molitvu, zivljenje u cistoci, cistu nakanu i cist pogled.

2533 Cistoca srca zahtijeva stidljivost koja je strpljivost, cednost i diskretnost. Stidljivost cuva intimnost osobe.

Clanak 10.

DESETA ZAPOVIJED

Ne pozeli (...) nista sto pripada bliznjemu tvome (Izl 20,17). Ne hlepi za kucom bliznjega svoga, njivom njegovom, slugom njegovim, sluskinjom njegovom, volom njegovim, magarcem njegovim, ni za cim sto je bliznjega tvoga (Pnz 5,21).

Doista, gdje ti je blago, ondje ce ti biti i srce (Mt 6,21). 2534 Deseta zapovijed razvija i upotpunjuje devetu, koja govori o pozudi puti. Deseta zabranjuje pohlepu za tudjim dobrom, koja je korijen kradje, grabeza i prijevare, sto ih zabranjuje sedma zapovijed. "Pozuda ociju" (1 Iv 2,16) vodi nasilju i nepravdi zabranjenima petom zapovijedi. Pozudi, kao i bludu, podrijetlo je u idolopoklonstvu zabranjenom trima prvim zapovijedima Zakona. Deseta zapovijed cilja na nakanu srca; zajedno s devetom, sazimlje sve zapovijedi Zakona.

I. Nered pozuda

2535 Sjetilnost nas navodi da zelimo ugodne stvari kojih nemamo. Tako zeljeti jesti kad smo gladni, ili ugrijati se kad nam je hladno. Te su zelje same u sebi dobre; ali cesto ne ostaju u granicama razuma; gone nas da nepravedno zudimo za onim sto nam ne pripada, nego pripada ili se duguje drugomu.

2536 Deseta zapovijed zabranjuje pohlepu i zelju za bezmjernim prisvajanjem zemaljskih dobara; zabranjuje neurednu gramzljivost sto nastaje iz neumjerene ceznje za bogatstvom i njegovom moci. Zabranjuje i zelju da se pocini nepravda kojom bi se naskodilo bliznjemu u njegovim zemaljskim dobrima: Kad nam Zakon kaze: "Ne pozeli", on nam, drugim rijecima, kaze da udaljimo svoje zelje od svega sto nam ne pripada. Jer zedj za dobrom bliznjega neizmjerna je, beskrajna i nikad zasicena, kako je pisano: "Skrtac se nikad nece nasititi novcem" (Prop 5,9). 2537 Nije povreda ove zapovijedi ako se zeli poluciti stvari koje pripadaju bliznjemu, uz uvjet da to bude pravednim sredstvima. Tradicionalna kateheza realisticki ukazuje na "one koji se imaju vise boriti protiv svojih gresnih pohlepa" i koje dakle treba "vise poticati na opsluzivanje ove zapovijedi": To su (...) trgovci koji zele nestasicu ili skupocu robe, koji sa zaloscu vide da nisu sami u kupnji i prodaji, sto bi im omogucilo da prodaju skuplje i da kupuju po nizoj cijeni; oni koji zele da njihovi bliznji budu u bijedi, kako bi oni ostvarili dobit, bilo prodajuci im, bilo kupujuci od njih (...). Lijecnici koji zele bolesnike; ljudi od zakona koji istu vazne i brojne sporove i parnice... 2538 Deseta zapovijed zahtijeva da se iz ljudskog srca izagna zavist. Kad je prorok Natan htio potaknuti kralja Davida na pokajanje, pripovjedio mu je pricu o siromahu koji je posjedovao samo jednu ovcu, prema kojoj je postupao kao prema vlastitoj kceri, i o bogatasu koji je, unatoc mnozini stada, zavidio siromahu i napokon mu oteo ovcu. Zavist moze dovesti do najgorih zlodjela. Po zavisti djavlovoj u svijet je usla smrt: Mi se medjusobno borimo, a jedne protiv drugih naoruzava nas zavist (...). Ako svi tako strastveno rade da poljuljaju tijelo Kristovo, kamo cemo stici? Mi upravo iscrpljujemo tijelo Kristovo (...). Mi se izjavljujemo udovima jednoga te istog organizma a prozdiremo se kako bi to cinile zvijeri. 2539 Zavist je jedan od glavnih grijeha. Ona oznacuje tugu koju netko osjeca pred dobrom drugoga i neumjerenu zelju da to dobro prisvoji, makar i nepravedno. Kad zeli tesko zlo bliznjemu, zavist je smrtni grijeh: Sveti Augustin vidio je u zavisti "po izbor djavolski grijeh". "Od zavisti nastaju mrznja, ogovaranje, kleveta, zluradost s nesrece bliznjega i nelagoda zbog njegova blagostanja". 2540 Zavist predstavlja jedan od oblika tuge i prema tome odbijanje ljubavi; krsten covjek borit ce se protiv nje dobrohotnoscu. Zavist cesto dolazi od oholosti; krsten covjek trudit ce se da zivi u poniznosti: Htjeli biste vidjeti da je Bog proslavljen po vama? Pa dobro, radujte se napretku svoga brata, i eto Bog ce biti proslavljen po vama. Budi Bog hvaljen, reci ce se, zato sto je njegov sluga znao pobijediti zavist nalazeci svoju radost u zaslugama drugih.

II. Zelje Duha

2541 Ekonomija Zakona i Milosti odvraca srce ljudî od pozude i zavisti: obraca ga k zelji za Najvisim Dobrom i uci zeljama Duha Svetoga koji nasicuje ljudsko srce.

Bog obecanjâ oduvijek je upozoravao covjeka protiv zavodljivosti onoga sto se, sve od pocetka, prikazuje "dobrim za jelo, za oci zamamljivim, a za mudrost pozeljnim" (Post 3,6).

2542 Zakon povjeren Izraelu nije nikad dostajao za opravdanje onih koji su mu bili podredjeni; dapace, postao je orudjem "pozude". Neujednacenost izmedju htijenja i cinjenja ukazuje na sukob izmedju Zakona Bozjeg koji je "zakon razuma" i drugog zakona "koji me zarobljuje zakonom grijeha koji je u udovima mojim" (Rim 7,23).

2543 "Sad se pak izvan Zakona ocitovala pravednost Bozja, posvjedocena Zakonom i Prorocima, pravednost Bozja po vjeri u Isusa Krista, za sve koji vjeruju" (Rim 3,21-22). Otada vjernici Kristovi "razapese tijelo strastima i pozudama" (Gal 5,24); oni su vodjeni Duhom i slijede zelje Duha.

III. Siromastvo srca

2544 Isus ucenicima nalaze da ga pretpostave svemu i svima i predlaze im da se "odreknu svega sto posjeduju" (Lk 14,33) poradi njega i Evandjelja. Malo prije svoje muke daje im za primjer siromasnu udovicu iz Jeruzalema koja je, od svoga siromastva, dala sve sto je imala za zivljenje. Zapovijed nenavezanosti na bogatstvo obvezatna je za ulazak u Kraljevstvo nebesko.

2545 Svi Kristovi vjernici treba da "ispravno ravnaju svojim osjecajima, da ih ne bi upotreba stvari ovoga svijeta i privezanost uz bogatstvo nasuprot duha evandjeoskog siromastva odvratila od nastojanja oko savrsene ljubavi".

2546 "Blago siromasima duhom" (Mt 5,3). Blazenstva otkrivaju poredak srece i milosti, ljepote i mira. Isus uznosi radost siromahâ, kojima vec pripada Kraljevstvo Bozje: Utjelovljena Rijec zove "siromastvom u duhu" dragovoljnu poniznost ljudskog duha i njegovo odricanje; a Apostol nam daje za uzor siromastvo Bozje kad kaze: "Radi vas posta siromasan" (2 Kor 8.9). 2547 Gospodin kori bogatase, sto u obilju dobara nalaze svoju utjehu (Lk 6,24). "Oholica trazi zemaljsku moc, dok siromah duhom trazi Kraljevstvo nebesko". Prepustanje Providnosti Oca nebeskoga oslobadja covjeka od brige za sutra. Pouzdanje u Boga priprema mu blazenstvo siromahâ. Oni ce Boga gledati.

IV. "Hocu da vidim Boga"

2548 Zelja za pravom srecom oslobadja covjeka neumjerene privrzenosti dobrima ovoga svijeta, da bi se ispunila u gledanju i blazenstvu Bozjemu. "Obecanje da cemo Boga vidjeti nadilazi svako blazenstvo. U Svetom pismu, vidjeti znaci posjedovati. Tko vidi Boga polucio je sva dobra sto se mogu zamisliti".

2549 Svetom narodu preostaje da se, uz milost odozgor, bori za postignuce dobara koja Bog obecaje. Da bi posjedovali i promatrali Boga, Kristovi vjernici mrtve svoje pozude svladavajuci, s miloscu Bozjom, zavodljivost naslade i moci.

2550 Na tom putu savrsenstva, Duh i Zarucnica zovu one koji ih cuju na savrseno zajednistvo s Bogom: Ondje ce biti prava slava; nitko ondje nece biti hvaljen pogresno ili iz laskanja; prave pocasti nece biti ni uskracene onima koji ih zasluzuju ni dane nedostojnima; uostalom nitko nedostojan nece ih ni traziti ondje gdje ce biti pripusteni samo oni koji su ih dostojni. Ondje ce vladati pravi mir, gdje nitko nece osjecati protimbe ni svoje ni drugih. Kreposti ce sam Bog biti nagradom, on koji daje krepost i obecao joj je samoga sebe kao najbolju i najvecu nagradu sto moze postojati: "I bit cu vam Bog, a vi cete mi biti narod" (Lev 26,12) ... To je i smisao rijecî Apostolovih: "Da Bog bude sve u svemu" (1 Kor 15,28). On sam bit ce svrha nasih zelja, on kojega cemo promatrati bez kraja, ljubiti bez zasicenosti, hvaliti bez umora. I taj dar, ta ljubav, ta obuzetost bit ce sigurno, kao zivot vjecni, zajednicki svima.

Ukratko

2551 "Gdje ti je blago, ondje ce ti biti i srce" (Mt 6,21).

2552 Deseta zapovijed zabranjuje neurednu pozudu, koja nastaje od neumjerene zudnje za bogatstvom i njegovom moci.

2553 Zavist je tuga koju netko osjeca pred tudjim dobrom i neumjerena zelja da ga prisvoji. Jedan je od glavnih grijeha.

2554 Krsten covjek bori se protiv zavisti dobrohotnoscu, poniznoscu i prepustanjem Bozjoj providnosti.

2555 Kristovi vjernici "razapese tijelo sa strastima i pozudama" (Gal 5,24); Duhom vodjeni su i slijede njegove zelje.

2556 Nenavezanost na bogatstvo nuzna je za ulazak u Kraljevstvo nebesko. "Blago siromasima duhom".

2557 Covjek zelje kaze:"Hocu da vidim Boga". Zedj za Bogom gasi se vodom zivota vjecnoga.