CETVRTI DIO

KRSCANSKA MOLITVA

Minijatura iz Dionizijeva samostana, na Gori Atosu (Kodeks 587), naslikana u Carigradu oko 1059. g.

Krist je u molitvi okrenut prema Ocu (usp. broj 2599). On moli sam, na pustu mjestu. Ucenici ga njegovi promatraju iz smjerne udaljenosti.

Sv. Petar, apostolski prvak, okrece se prema drugima pokazujuci Onoga koji je Ucitelj i Put krscanske molitve (usp. broj 2607).

"Gospodine, nauci nas moliti" (Lk 11,1).

PRVI ODSJEK
MOLITVA U KRSCANSKOM ZIVOTU

2558 "Velika je tajna vjere". Crkva to ispovijeda u Apostolskom vjerovanju (prvi dio) i slavi u sakramentalnom bogosluzju (drugi dio), da bi zivot vjernika bio sukladan Kristu u Duhu Svetom na slavu Boga Oca (treci dio). Ta tajna, dakle, zahtijeva da vjernici u nju vjeruju, da je slave i prozivljavaju u zivu i osobnu odnosu sa zivim i istinitim Bogom. Taj odnos je molitva.

STO JE MOLITVA?

Za mene je molitva zanos srca, jednostavan pogled bacen prema nebu, usklik zahvalnosti i ljubavi u kusnji kao i u radosti.

MOLITVA KAO BOZJI DAR

2559 "Molitva je uzdignuce duse k Bogu ili trazenje primjerenih dobara od Boga". Odakle govorimo moleci? S visine nase oholosti i vlastite volje, ili "iz dubine"(Ps 130,1) ponizna i skrusena srca? Tko se ponizi bit ce uzvisen.Poniznost je temelj molitve. "Doista ne znamo sto da molimo kako valja ( )" (Rim 8,26). Poniznost je nuzno raspolozenje za primanje nezasluzena dara molitve: covjek je prosjak Bozji.

2560 "Kad bi znala dar Bozji" (Iv 4,10). Cudo se molitve pokazuje upravo tu, na rubu zdenaca kamo dolazimo traziti svoju vodu: tu Krist dolazi u susret svakom ljudskom bicu, On nas prvi trazi i On iste piti. Isus je zedan, njegova molba dolazi iz dubina Boga koji nas zeli. Molitva je, znali to mi ili ne, susret Bozje i nase zedji. Bog je zedan da mi budemo zedni njega.

2561 "...ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode zive"(Iv 4,10). Nasa molitva prosnje zacudo je odgovor. Odgovor na prituzbu Boga zivoga: "Ostavili su mene, Izvor vode zive, te iskopali sebi kladence, kladence ispucane" (Jr 2,13), odgovor vjere na nezasluzeno obecanje spasenja, odgovor ljubavi na zedj Sina jedinca.

MOLITVA KAO SAVEZ

2562 Odakle dolazi covjekova molitva? Koji god bio jezik kojim molimo (pokreti i rijeci), sav covjek moli. No, da bi oznacila mjesto iz kojeg molitva izvire, Pisma ponekad govore o dusi ili duhu, najcesce o srcu (vise od tisucu puta). Srce je ono koje moli. Ako je daleko od Boga, molitveni je izraz isprazan.

2563 Srce je boraviste gdje jesam, gdje stanujem (prema semitskom ili biblijskom izrazu: kamo se "spustam".) Ono je nase skriveno srediste, nedohvatno nasemu razumu i drugima; samo Duh Bozji moze ga proniknuti i spoznati. Ono je mjesto odluke, u dubini nasih dusevnih teznji; mjesto istine, u kojem izabiremo zivot ili smrt; mjesto susreta - buduci da smo na sliku Bozju, zivimo u odnosu: srce je mjesto saveza.

2564 Krscanska molitva je saveznicki odnos Boga i covjeka u Kristu. Ona je cin Boga i covjeka; izvire iz Duha Svetoga i iz nas, sva je usmjerena Ocu, u jedinstvu s ljudskom voljom Sina Bozjega koji je postao covjekom.

MOLITVA KAO ZAJEDNISTVO

2565 U Novom savezu, molitva je ziv odnos djece Bozje sa svojim neizmjerno dobrim Ocem, s njegovim Sinom Isusom Kristom i s Duhom Svetim. Milost Kraljevstva je "jedinstvo cijeloga Presvetoga Trojstva s cijelim duhom". Molitveni zivot jest u tome da budemo obicno u prisu-tnosti triput svetoga Boga i u zajednistvu s Njim. To zajednistvo zivota uvijek je moguce jer smo po krstenju postali jedno bice s Kristom. Molitva je krscanska ukoliko tvori zajednistvo s Kristom te se siri u Crkvi koja je njegovo Tijelo. Razmjeri su joj sirina Kristove ljubavi.

PRVO POGLAVLJE

OBJAVA MOLITVE

Sveopci poziv na molitvu

2566 Covjek u trazenju Boga. Stvaranjem Bog zove svako bice iz nistavila u postojanje. Ovjencan "slavom i sjajem" (Ps 8,6), covjek je, pored andjela, sposoban spoznati da je "divno (...) ime Gospodnje po svoj zemlji" (Ps 8,2). I nakon sto je grijehom izgubio slicnost s Bogom, covjek ostaje na sliku svog Stvoritelja. On cuva zelju za Onim koji ga zove u postojanje. Sve religije svjedoce o tom bitnom trazenju ljudi.

2567 Bog prvi zove covjeka. Zaboravio covjek svoga Stvoritelja ili se skrio daleko od njegova Lica, trcao za svojim idolima ili optuzivao bozanstvo da ga je napustilo, zivi i pravi Bog neprestano zove svaku osobu na tajanstven susret molitve. Taj korak ljubavi vjernoga Boga uvijek je u molitvi prvi, a covjekov korak uvijek je odgovor. Kako se postupno Bog objavljuje i otkriva covjeka njemu samome, molitva se predstavlja kao uzajamni zov, kao drama saveza. Po rijecima i djelima, ta drama zahvaca srce. Ona se razotkriva kroz cijelu povijest spasenja.

Clanak 1.

U STAROM ZAVJETU

2568 Objava molitve u Starom zavjetu upisana je izmedju covjekova pada i uzdignuca, izmedju bolnog Bozjeg poziva prvoj djeci: "Gdje si? (...) Sto si to ucinila?" (Post 3, 9.13) i odgovora Sina jedinca koji dolazi na svijet: "Evo dolazim (...) Vrsiti, Boze, volju tvoju" (Heb 10,5-7). Molitva je tako povezana s covjekovom povijescu, ona je odnos s Bogom u povijesnim zbivanjima.

STVARANJE - IZVOR MOLITVE

2569 Ponajprije molitva zivi od samih stvarnosti stvaranja. Devet prvih poglavlja Knjige Postanka opisuju taj odnos s Bogom kao zrtvu prvina iz stada, sto je prinosi Abel, kao zazivanje Bozjeg imena po Enohu,kao "hod s Bogom" (Post 5,24). Zrtva Noina je "ugodna" Bogu koji je blagoslivlje, i po njoj blagoslivlje sve stvorenje, jer je Noi srce pravedno i neporocno: on takodjer "hodi s Bogom" (Post 6,9). To svojstvo molitve zivo je u mnostvu pravednika svih religija.

U svom neprolaznom savezu sa zivim bicima Bog uvijek poziva covjeka da mu se moli. No molitva se u Starom zavjetu objavljuje posebno pocevsi od praoca nasega Abrahama.

OBECANJE I MOLITVA VJERE

2570 Cim ga Bog zove, Abraham polazi "kako mu je Gospodin rekao" (Post 12,4): njegovo srce, cijelo je "pokorno Rijeci", slusa. Slusanje srca koje se odlucuje za Boga bitno je u molitvi, rijeci su o njemu ovisne. Ali Abrahamova molitva izrazena je ponajprije djelima: covjek sutnje, na svakoj postaji puta gradi zrtvenik Gospodinu. Tek poslije, javlja se njegova prva molitva rijecima: prikrivena tuzba sto podsjeca Boga na obecanja koja kao da se ne ostvaruju. Od pocetka se tako pojavljuje jedan od dramatskih vidova molitve: kusnja vjere u Bozju vjernost.

2571 Povjerovavsi u Boga,hodeci u njegovoj prisutnosti i u savezu s njim, patrijarh je spreman ugostiti u svom satoru tajanstvenog Gosta: to divno gostoprimstvo kod Mamre uvod je u Navjestenje pravoga Sina obecanja. Od onoga casa kad mu je Bog povjerio svoj naum, Abrahamovo srce dijeli suosjecanje svoga Gospodina za ljude te se usudjuje zauzeti se za njih s odvaznim pouzdanjem.

2572 Kao posljednje ciscenje vjere, od onoga "koji je primio obecanje" (Heb 11,17) Bog trazi da zrtvuje sina kojega mu je dao. Njegova vjera ne slabi: "Bog ce vec providjeti janje za zrtvu paljenicu" (Post 22,8), "mislio je da Bog moze i mrtvace uskrisivati" (Heb 11,19). Tako je otac vjerujucih suoblicen Ocu koji nece postedjeti ni svoga vlastitog Sina, vec ce ga za sve nas predati. Molitva obnavlja covjeka na sliku Bozju i cini ga dio-nikom snage Bozje ljubavi koja spasava mnoge.

2573 Bog obnavlja obecanje Jakovu, praocu dvanaest Izraelovih plemena. Prije no sto ce se sukobiti sa svojim bratom Ezavom, bori se cijelu noc s "nekim" tajanstvenim koji mu odbija otkriti ime, ali ga blagoslivlje prije nego sto ga je ostavio u zoru. Duhovna tradicija Crkve zadrzala je od tog izvjestaja simbol molitve kao borbe vjere i pobjede ustrajnosti.

MOJSIJE I POSREDNIKOVA MOLITVA

2574 Kad se pocinje ostvarivati obecanje (Pasha, Izlazak, dar Zakona i sklapanje Saveza), Mojsijeva molitva biva iznenadjujucim oblikom zagovorne molitve koja ce se ispuniti u jedinom "posredniku izmedju Boga i ljudi, covjeku Kristu Isusu" (1 Tim 2,5).

2575 I tu Bog dolazi prvi. On pozivlje Mojsija iz goruceg grma. Taj ce dogadjaj ostati jednom od praslika molitve u zidovskoj i krscanskoj duhovnoj predaji. Ako, naime, "Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev" zove svoga slugu Mojsija, to je zato jer je On Bog zivi koji hoce zivot ljudi. On se objavljuje da bi ih spasio, ali ne sam ni protiv njihove volje: On pozivlje Mojsija da ga posalje, da ga pridruzi svom suosjecanju, djelu svog spasavanja. U tom poslanju je kao neko Bozje moljenje, i Mojsije ce, poslije duge rasprave, uskladiti svoju volju s voljom Boga Spasitelja. Ali u tom razgovoru u kojemu se Bog povjerava, Mojsije uci takodjer moliti: izvlaci se, protuslovi, nadasve postavlja pitanja, i kao odgovor na njegovo trazenje Gospodin mu povjerava svoje neizrecivo ime, koje ce se razotkriti u njegovim velikim djelima.

2576 Dakle, "Bog je razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao sto covjek govori s prijateljem" (Izl 33,11). Mojsijeva molitva izrazita je kontem-plativna molitva zahvaljujuci kojoj je sluga Bozji vjeran svom poslanju. Mojsije je "razgovarao" cesto i dugo s Gospodinom, penjuci se na brdo da bi Ga slusao i zazivao, silazeci k narodu da bi mu rekao rijeci njegova Boga i vodio ga. "Od svih u kuci mojoj najvjerniji je on. Iz usta u usta njemu ja govorim, ocevidnoscu" (Br 12,7-8), jer "Mojsije je bio veoma skroman covjek, najskromniji covjek na zemlji" (Br 12,3).

2577 U toj prisnosti s vjernim Bogom, sporim na srdzbu i punim milosti, Mojsije je crpio snagu i upornost za svoje posredovanje. On ne moli za sebe vec za narod sto ga je Bog sebi stekao. Vec za vrijeme bitke s Amalecanima ili da postigne ozdravljenje Mirjamino, Mojsije posreduje. No, posebno poslije otpadnistva naroda on se pred Bogom "zauze (...) za njih" (Ps 106,23) da bi spasio narod. Razlozi njegove molitve (zagovor je takodjer tajanstvena bitka) nadahnjivat ce smjelost velikih molitelja zidovskog naroda kao i Crkve: Bog je ljubav, on je dakle pravedan i vjeran; on ne moze proturjeciti samom sebi, on se mora sjecati svojih cudesnih djela, u pitanju je njegova Slava, on ne moze napustiti naroda koji nosi njegovo ime.

DAVID I KRALJEVA MOLITVA

2578 Molitva Bozjeg naroda razvijat ce se u sjeni Bozjeg prebivalista, zavjetnog kovcega i poslije Hrama. Najprije ce ga uciti moliti njegove vodje - pastiri i proroci. Samuel je od svoje majke Ane naucio kako se "treba drzati pred Gospodinom" a od svecenika Elija kako slusati njegovu Rijec: "Govori, Gospodine, sluga tvoj slusa" (1 Sam 3,9-10). Poslije ce i on spoznati cijenu i breme zagovora: "A od mene nek je daleko da zgrijesim Gospodinu prestajuci moliti za vas i upucivati vas na dobar i posten put" (1 Sam 12,23).

2579 David je u pravom smislu kralj "po srcu Bozjem", pastir koji moli za svoj narod i u njegovo ime; njegova ce podloznost Bozjoj volji, hvala i pokajanje biti primjer molitvi naroda. On je pomazanik Bozji, i njegova je molitva vjerno prianjanje bozanskom obecanju, ljupko i radosno pouzdanje u Onoga koji je jedini Kralj i Gospodin. Nadahnut Duhom Svetim, David je, u psalmima, prvi prorok zidovske i krscanske molitve. Molitva Krista, istinskog Mesije i Sina Davidova, otkrit ce i dopuniti smisao te molitve.

2580 Jeruzalemski hram, dom molitve koji je David htio podici, bit ce djelo njegova sina Salomona. Molitva posvete Hrama oslanja se na Bozje obecanje i savez, na djelatnu prisutnost njegova imena u narodu i na spomen velikih djela koja ucini za izlaska iz Egipta. Kralj zatim dize ruke prema nebu i zaziva Gospodina za sebe, za sav narod, za buduca pokoljenja, za oprostenje njihovih grijeha i za svakodnevne potrebe, da bi svi narodi spoznali da je On jedini Bog i da srce naroda potpuno pripada Njemu.

ILIJA, PROROCI I OBRACENJE SRCA

2581 Hram je trebao Bozjem narodu biti mjesto odgoja u molitvi: hodocasca, svetkovine, zrtve, vecernji prinos, kâd, "izlozeni" kruhovi, svi ti znakovi Svetosti i Slave Svevisnjeg i tako bliskoga Boga, bili su poziv i putovi molitve. Ali ritualizam je cesto zavodio narod u izvanjsko slavlje. Bio je potreban odgoj u vjeri, obracenje srca. To je bila zadaca proroka, prije i poslije (babilonskog) Izgnanstva.

2582 Ilija je otac proroka, njegov je "narastaj onih koji traze njega, koji traze lice Boga Jakovljeva". Njegovo ime, "Gospodin je moj Bog", navijesta poklik naroda koji na brdu Karmelu odgovara Ilijinoj molitvi. Jakov apostol upucuje na njega da nas potakne na molitvu: "Mnogo moze zarka molitva pravednikova" (Jak 5,16b-18).

2583 Posto je za svoga povlacenja na potok Kerit iskusio milosrdje, upucuje udovicu iz Sarfate da vjeruje u rijec Bozju, uvodi je u vjeru koju potvrdjuje svojom upornom molitvom: i Bog vraca u zivot udovicina sina.

Za vrijeme zrtve na brdu Karmelu, odlucujuce je iskusenje za vjeru Bozjeg naroda njegova molitva da Gospodnji oganj zapali zrtvu paljenicu "u casu kad se prinosi vecernja zrtva": "Uslisi me, Gospodine, uslisi me!" - te iste Ilijine rijeci istocne liturgije preuzimaju u euharistijskoj epiklezi.

Konacno, vracajuci se u pustinju prema mjestu gdje se zivi i istiniti Bog objavio svom narodu, Ilija se poput Mojsija sklanja "u spilju" dok nije "prosla" tajanstvena Bozja Prisutnost. No, istom ce se na brdu Preobrazenja razotkriti Onaj cije su lice oni trazili: spoznaja slave Bozje odsijeva na licu raspetog i uskrslog Krista.

2584 U "cetiri oka s Bogom" proroci crpu svjetlo i snagu za svoje poslanje. Njihova molitva nije bijeg iz nevjerna svijeta vec slusanje Rijeci Bozje. Ponekad je to rasprava ili jadanje, ali uvijek zauzimanje koje iscekuje i priprema zahvat Boga Spasitelja, Gospodara povijesti.

PSALMI, MOLITVA ZAJEDNICE

2585 Od Davida do dolaska Mesije, svete knjige sadrze molitvene stranice koje svjedoce o produbljivanju molitve, za sebe i za druge. Psalmi su malo-pomalo sabrani u zbirku od pet knjiga: Psalmi (ili "Pohvale"), remek-djelo su molitve u Starom zavjetu.

2586 Psalmi krijepe i izrazavaju molitvu Bozjeg naroda kao zajednice, za vrijeme velikih slavlja u Jeruzalemu i svake subote u sinagogama. Ta je molitva u isto vrijeme osobna i zajednicka; odnosi se na one koji mole i na sve ljude; uzdize se sa Svete zemlje i iz zajednica u Dijaspori (raseljenju), te zahvaca sve stvorenje; podsjeca na spasiteljske dogadjaje proslosti te se proteze k ispunjenju povijesti; spominje se vec izvrsenih Bozjih obecanja i ocekuje Mesiju koji ce ih konacno ispuniti. Moljeni i posve ispunjeni u Kristu, psalmi su bitni u molitvi njegove Crkve.

2587 Psaltir je knjiga u kojoj Rijec Bozja postaje covjekovom molitvom. U drugim knjigama Staroga zavjeta "rijeci navijestaju djela" (Bozja za ljude) "otkrivajuci u njima sadrzanu tajnu". U Psaltiru, rijeci psalmista izrazavaju, pjevajuci ih Bogu, djela njegova spasenja. Isti Duh nadahnjuje Bozje djelo i covjekov odgovor. Krist ce objediniti i jedno i drugo. U Njemu psalmi nas bez prestanka uce moliti.

2588 Raznolik izraz molitve psalama radja se istodobno u liturgiji Hrama i u ljudskom srcu. Bilo da je rijec o himnu, molitvi u nevolji ili zahvali, osobnoj ili zajednickoj prosnji, o kraljevoj ili hodocasnickoj pjesmi, o mudrosnoj meditaciji, psalmi su zrcalo cudesnih djela Bozjih u povijesti njegova naroda i ujedno ljudskih stanja koja prozivljuje psalmist. Psalam moze odrazavati i prosli dogadjaj, no cini to tako umjereno da ga zaista mogu moliti ljudi svih prilika i svih vremena.

2589 U psalmima se stalno provlace: jednostavnost i spontanost molitve, zudnja za samim Bogom, po svemu i sa svime sto je u njegovu stvaranju dobro, mucno stanje vjernika koji je, osobito u svojoj ljubavi prema Gospodinu, izlozen mnostvu neprijatelja i napasti te u iscekivanju sto ce uciniti Bog vjerni, sigurnost njegove ljubavi i predanje njegovoj volji. Molitva psalama uvijek je nosena hvalom i stoga naslov zbirke dobro pristaje onome sto nudi: "Pohvale". Sabrana za bogosluzje zajednice, prenosi nam poziv na molitvu i pjeva joj odgovor "Hallelu-Ja!" (Aleluja), "Hvalite Gospoda". Sto je ljepse od psalma? Lijepo stoga kaze sam David: "Hvalite Gospodina, jer je psalam dobar, Bogu nasem nek je slatka i dolicna pohvala". I s pravom: psalam je naime blagoslivljanje naroda, velicanje Boga, zahvaljivanje puka, sveopce klicanje, govor svemira, glas Crkve, milozvucna ispovijest vjere...

Ukratko

2590 "Molitva je uzdignuce duse k Bogu ili trazenje primjerenih dobara od Boga".

2591 Bog neumorno poziva svakog covjeka na tajanstven susret s Njim. Molitva prati cijelu povijest spasenja kao uzajamno dozivanje Boga i covjeka.

2592 Molitva Abrahama i Jakova predstavlja se kao borba vjere u pouzdanju i vjernosti Bogu sa sigurnoscu pobjede obecane ustrajnosti.

2593 Mojsijeva molitva odgovor je na zahvat Boga da spasi svoj narod. I nagovjescuje zagovornu molitvu jedinog posrednika, Isusa Krista.

2594 Molitva naroda Bozjeg uzdize se u sjeni Bozjeg prebivalista, kovcega zavjetnog i Hrama, pod vodstvom pastira, napose kralja Davida i proroka.

2595 Proroci pozivaju na obracenje srca i, gorljivo trazeci lice Bozje, kao Ilija, zauzimaju se za narod.

2596 Psalmi su remek-djelo molitve Staroga zavjeta, satkane nerazdvojivo od dvoga: molitve osobne i zajednicke. Obuhvacaju sve dimenzije povijesti, spominjuci vec ispunjena Bozja obecanja i budeci nadu u dolazak Mesijin.

2597 Moljeni i ispunjeni u Kristu, psalmi su bitan i trajan dio molitve njegove Crkve. Prilagodjeni su ljudima svih prilika i svih vremena.

Clanak 2.

U PUNINI VREMENA

2598 Dogadjaj molitve u potpunosti nam je objavljen u Rijeci koja je tijelom postala i nastanila se medju nama. Pokusati razumjeti molitvu Rijeci, po onom sto nam kazuju Isusovi svjedoci u Evandjelju, znaci pribliziti se svetom Gospodinu Isusu kao gorucem grmu: promatrajuci prvo njega samog u molitvi, zatim slusajuci ga kako nas uci moliti, da bismo konacno spoznali kako nam molitvu uslisava.

ISUS MOLI

2599 Sin Bozji postavsi Sinom Djevice naucio je moliti svojim ljudskim srcem. Naucio je to od majke koja je u svom srcu cuvala sva "velika djela" Svemoguceg i o njima razmisljala. Naucio je to iz rijeci i stihova molitve svog naroda, u nazaretskoj sinagogi i u Hramu. No, njegova molitva provire iz tajnog vrela, kako daje naslutiti u dobi od dvanaest godina: "da mi je biti u onome sto je Oca mojega" (Lk 2,49). Tu se pocinje objavljivati novost molitve u punini vremenâ: sinovsku molitvu, koju je Otac od svoje djece ocekivao, napokon ce zivjeti sam Sin jedinac u svom covjestvu, s ljudima i za ljude.

2600 Evandjelje po Luki istice djelovanje Duha Svetoga i smisao molitve u Kristovu sluzenju. Isus moli prije odlucujucih trenutaka svojega poslanja: prije no sto ce Otac posvjedociti za njega prigodom Krstenja i Preobrazenja, te prije no sto ce mukom ispuniti naum Oceve ljubavi. Moli takodjer prije odlucnih trenutaka pri poslanju njegovih apostola: prije izbora i poziva Dvanaestorice, prije no sto ga Petar prizna "Kristom - Pomazanikom Bozjim", napokon moli da u kusnji vjera apostolskog prvaka ne malakse. Isusova molitva prije spasenjskih dogadjaja, koje Otac trazi da ih ispuni, jest smjerno i puno povjerenja predanje njegove ljudske volje volji Oca punoj ljubavi.

2601 "Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Cim presta, rece mu jedan od ucenika: Gospodine, nauci nas moliti" (Lk 11,1). Nije li Kristov ucenik zazelio moliti tek nakon sto je promatrao kako Ucitelj moli? Tada istom moze uciti od Ucitelja molitve. Promatrajuci i slusajuci Sina djeca se Bozja uce moliti Ocu.

2602 Isus se cesto povlaci u osamu, na samotno mjesto, na goru, osobito nocu, da moli. U svojoj molitvi on nosi ljude: buduci da je utjelovljenjem uzeo ljudsku narav, prinoseci sama sebe, i njih prinosi Ocu. On, Rijec koja je "uzela tijelo", svojom ljudskom molitvom ucestvuje u svemu sto zive "njegova braca" (Heb 2,12); supatnik je njihovih slabosti da bi ih od njih oslobodio. Zato ga je Otac i poslao. Njegove rijeci i djela bivaju onda kao vidljivo ocitovanje njegove molitve "u tajnosti".

2603 Evandjelisti su od Krista, iz vremena njegova djelovanja, prenijeli dvije izricitije molitve. Obje zapocinju zahvalom. U prvoj, Isus ispovijeda Oca, priznaje ga i blagoslivlje jer je sakrio tajne Kraljevstva od onih koji se smatraju ucenima i objavio ga "malenima" (siromasima blazenstava). Njegov kliktaj "Da, Oce!" izrazava dubinu njegova srca, njegov pristanak "volji" ocevoj, kao odjek onoga "Da" njegove Majke pri zacecu i kao nagovjestaj onoga "Da" sto ce ga On reci Ocu u smrtnoj borbi. Sva Isusova molitva jest u tom dragovoljnom pristanku njegova ljudskog srca uz "otajstvo volje" Oceve (Ef 1,9).

2604 Drugu molitvu donosi sveti Ivan prije Lazarova uskrisenja. Dogadjaju prethodi zahvala: "Oce, hvala ti sto si me uslisao", sto podrazumijeva da Otac uvijek slusa njegovu molbu; i Isus odmah dodaje: "Ja sam znao da me svagda uslisavas", sto znaci da Isus, sa svoje strane, postojano iste. Tako, nosena zahvalom, Isusova nam molitva otkriva kako iskati: prije no sto je dar darovan, Isus prianja uz Onoga koji daruje i koji sebe daje u svojim darovima. Darovatelj je vredniji od udijeljena dara, on je "Blago" i u Njemu je srce njegova Sina; dar je darovan kao "dodatak". Isusova "svecenicka" molitva zauzima jedinstveno mjesto u naumu spasenja. Ona ce biti razmotrena na kraju prvog odsjeka. Ona ustvari otkriva uvijek aktualnu molitvu nasega Velikog svecenika i, istodobno, sadrzi pouku o nasoj molitvi Ocu, koja ce biti razradjena u drugom odsjeku. 2605 Kad je dosao Cas da ispuni nacrt ljubavi Oceve, Isus daje naslutiti neistrazivu dubinu svoje sinovske molitve, ne samo prije no sto ce se slobodno predati ("Abba (....) ne moja volja, nego tvoja neka bude", Lk 22,42), vec do posljednjih rijeci na Krizu, kad molitva i predanje postaju jedno: "Oce, oprosti im, jer ne znaju sto cine" (Lk 23,34); "Zaista ti kazem: danas ces biti sa mnom u raju" (Lk 23,43); "Zeno, evo ti sina. (...) Evo ti majke." (Iv 19,26-27): "Zedan sam" (Iv 19,28); "Boze moj, Boze moj, zasto si me ostavio?" (Mk 15,34); "Dovrseno je" (Iv 19,30); "Oce, u ruke tvoje predajem duh svoj" (Lk 23,46), sve do "velikog krika" kada izdahnu predavsi duh.

2606 Sve nevolje covjecanstva svih vremena, podjarmljena grijehom i smrcu, sve molitve i zagovori u povijesti spasenja, obuhvaceni su tim vapajem utjelovljene Rijeci. Otac ih, sada, prima te iznad svih ocekivanja uslisava uskrisujuci svoga Sina. Tako se ispunja i izvrsuje dogadjaj molitve u Bozjem naumu stvaranja i spasenja. Psaltir nam daje njezin kljuc u Kristu. U trajnom "danas" uskrsnuca Otac kaze: "Ti si Sin moj, danas te rodih. Zatrazi samo, i dat cu ti puke u bastinu, i u posjed krajeve zemaljske" (Ps 2,7-8). Poslanica Hebrejima dramaticnim rijecima izrazava kako Isusova molitva izvodi pobjedu spasenja: "On je u dane svoga zemaljskog zivota sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prosnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslisan zbog svoje predanosti; premda je Sin, iz onoga sto prepati, naviknu slusati i postigavsi savrsenstvo posta svima koji ga slusaju zacetnik vjecnoga spasenja ( )" (Heb 5,7-9).

ISUS NAS UCI MOLITI

2607 Kad Isus moli, time nas vec uci moliti. Bogoslovni je put nasoj molitvi njegova molitva Ocu. No, Evandjelje nam predaje jasan Isusov nauk o molitvi. Kao odgojitelj preuzima nas tamo gdje vec jesmo te nas postupno vodi k Ocu. Obracajuci se mnostvu koje ga slijedi, Isus polazi od onoga sto im je o molitvi iz Starog saveza vec poznato te ih priprema za novost Kraljevstva koje dolazi. Potom im tu novost otkriva u prispodobama. Napokon, svojim ucenicima, koji trebaju biti odgojitelji molitve u njegovoj Crkvi, otvoreno govori o Ocu i Duhu Svetomu.

2608 Vec u Besjedi na gori, Isus trazi obracenje srca: pomirenje s bratom prije prinosenja dara na oltar, ljubav prema neprijateljima i molitvu za progonitelje, molitvu Ocu "u skrovitosti" (Mt 6,6), bez ponavljanja mnostva rijeci, prastanje iz dna srca u molitvi, cistocu srca i trazenje Kraljevstva. To je obracenje potpunoma usmjereno Ocu. Ono je sinovsko.

2609 Srce, tako usmjereno na obracenje, uci se moliti u vjeri. Vjera je sinovsko prianjanje uz Boga, onkraj onoga sto osjecamo i razumijemo. Postala je moguca jer nam ljubljeni Sin otvara pristup Ocu. On moze od nas traziti da "istemo" i "kucamo" jer On je sam put i vrata.

2610 Kao sto se Isus Ocu moli i zahvaljuje prije no sto ce primiti njegove darove, tako i nas uci toj sinovskoj smjelosti: "Sve sto god zamolite i zaistete, vjerujte da ste postigli (...)" (Mk 11,24). Takva je snaga molitve, "sve je moguce onomu koji vjeruje" (Mk 9,23), vjerom "koja ne sumnja" (Mt 21,22). Koliko je Isus razaloscen zbog "nevjere" svojih najblizih (Mk 6,6) i "malovjernosti" ucenika (Mt 8,26), toliko je zadivljen "velikom vjerom" rimskog satnika i Kanaanke.

2611 Molitva iz vjere nije tek u tome da se govori "Gospodine, Gospodine", vec da se uskladi srce da vrsi volju Ocevu (Mt 7,21). Isus poziva ucenike da u molitvu ukljuce tu skrb oko suradnje s bozanskim naumom.

2612 U Isusu "Kraljevstvo je Bozje sasvim blizu"; on poziva na obra-cenje i vjeru, ali takodjer i na budnost. U molitvi, ucenik bdije pozoran na Onoga koji jest i koji dolazi, spominjuci se njegova prvog dolaska u poniznosti tijela i nadajuci se njegovu drugom dolasku u slavi. U zajednistvu s Uciteljem, molitva ucenika jest borba, i samo bdijuci u molitvi, nece pasti u napast. 2613 Tri najvaznije prispodobe o molitvi donosi sveti Luka:

Prva je "o bezocnu prijatelju", i poziva na upornu molitvu: "Kucajte, i otvorit ce vam se." Onomu tko tako moli, Otac ce s neba "dati sve sto mu je potrebno", osobito Duha Svetoga u kojemu su svi darovi.

Druga, "o udovici koja dodijava", usredotocena je na jednu od odlika molitve: moliti treba uvijek i neumorno, strpljivoscu vjere. "Ali kad Sin covjecji dodje, hoce li naci vjere na zemlji?"

Treca prispodoba, "o farizeju i cariniku", smjera na poniznost srca koje moli. "Boze, milostiv budi meni gresniku". Tu molitvu Crkva trajno preuzima kao svoju: "Kyrie eleison". "Gospodine, smiluj se". 2614 Kad Isus otvoreno povjerava ucenicima tajnu molitve Ocu, otkriva im kakva treba biti njihova i nasa molitva, kad se On, u svojoj proslavljenoj ljudskoj naravi, vrati k Ocu. Novo je sada "iskanje u njegovo ime". Vjera u njega uvodi ucenike u poznavanje Oca, jer Isus je "Put, Istina i Zivot" (Iv 14,6). Vjera donosi plod u ljubavi: cuvati njegovu Rijec, njegove zapovijedi, s njim biti u Ocu koji nas u njemu ljubi tako da ostaje u nama. U tom novom savezu, sigurnost da ce nase molbe biti uslisane, temelji se na Isusovoj molitvi.

2615 Stovise, kad je nasa molitva zdruzena s Isusovom, Otac nam daje "drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha istine" (Iv 14,16-17). Ta se novost molitve i njezinih uvjeta javlja u Oprostajnom govoru. U Duhu Svetomu, krscanska je molitva zajednistvo ljubavi s Ocem, ne samo po Kristu, vec takodjer u Njemu: "Dosad niste iskali nista u moje ime. Istite i primit cete, da radost vasa bude potpuna" (Iv 16,24).

ISUS USLISAVA MOLITVU

2616 Molitvu upucenu njemu Isus uslisava vec za svoga javnog djelovanja znakovima koji unaprijed pokazuju snagu njegove smrti i uskrsnuca: Isus uslisava molitvu vjere, izrazenu rijecima ili sutnjom. Uporna molba slijepaca: "Smiluj nam se, Sine Davidov" (Mt 9,27) ili "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se" (Mk 10,47) preuzeta je u predaji Isusove molitve: "Gospodine Isuse Kriste, Sine Bozji, smiluj se meni gresniku". Bilo da je rijec o ozdravljenju od bolesti ili o otpustenju grijeha, Isus uvijek odgovara na molitvu koja mu je upucena s vjerom: "Idi u miru, tvoja te vjera spasila". Sveti Augustin na divan nacin izlaze ukratko tri dimenzije Isusove molitve: "Moli za nas kao nas svecenik, moli u nama kao nasa glava, mi Mu se molimo kao svome Bogu. Prepoznajmo, dakle, u Njemu nase glasove i u nama njegov glas".

MOLITVA DJEVICE MARIJE

2617 Marijina nam je molitva objavljena u zoru punine vremena. Prije utjelovljenja Sina Bozjega i prije poslanja Duha Svetoga, njezina molitva na jedinstven nacin suradjuje u dobrohotnom naumu Ocevu, pri navjestenju Kristova zaceca, te o Pedesetnici kod postanka Crkve, Tijela Kristova. U vjeri svoje ponizne sluzbenice Bozji dar nailazi na docek koji je ocekivao od pocetka vremenâ. Ona, koju je Svemoguci ucinio "milosti punom" odgovara prinosom cijelog svog bica: "Evo sluzbenice Gospodnje, neka mi bude po rijeci tvojoj". Taj "Da" jest krscanska molitva: biti sva za njega jer on je sav za nas.

2618 Evandjelje nam otkriva kako Marija moli i posreduje u vjeri: u Kani, Isusova majka moli Sina za potrebe svadbene gozbe, koja je znak jedne druge gozbe: gozbe Jaganjca, koji, na molbu Crkve, svoje zarucnice, daje svoje tijelo i svoju krv. I u casu Novog saveza, podno kriza, Marija biva uslisana kao zena, nova Eva, istinska "Majka zivih".

2619 Stoga Marijin hvalospjev "Velica", (latinski "Magnificat", bizantski "Megalinar"), istodobno je hvalospjev Bogorodice i Crkve, hvalospjev Kceri sionske i novoga Bozjeg naroda, hvalospjev hvale za udijeljenu puninu milosti u naumu spasenja, hvalospjev "siromaha" kojih je nada ostvarena ispunjenjem obecanja datih nasim ocima, "Abrahamu i njegovu potomstvu dovijeka".

Ukratko

2620 U Novom zavjetu savrsen se uzor molitve nalazi u Isusovoj sinovskoj molitvi. Isusova molitva, cesto u skrovitosti i u tajnosti, sadrzi prihvacanje Oceve volje iz ljubavi sve do kriza s punim pouzdanjem da ce biti uslisana.

2621 U svojoj pouci Isus uci ucenike da se mole cistim srcem, zivom ustrajnom vjerom i sinovskom smjeloscu. Opominje ih na budnost i poziva da molbe prikazuju Bogu u njegovo ime. Sam Isus Krist uslisava molitve koje su njemu upucene.

2622 Molitva Djevice Marije, u njezinu "Da" i u njezinu "Velica", odlikuje se velikodusnim prinosom svega njezina bica Bogu po vjeri.

Clanak 3.

U VRIJEME CRKVE

2623 Na dan Pedesetnice obecani Duh izliven je nad ucenike dok su svi "bili zajedno na istom mjestu" (Dj 2,1) iscekujuci ga "jednodusno postojani u molitvi" (Dj 1,14). Duh koji poucava Crkvu i koji je podsjeca na sve sto je Isus rekao, formira je i u molitvenom zivotu.

2624 U prvoj jeruzalemskoj zajednici, vjernici "bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajednistvu, lomljenju kruha i molitvama" (Dj 2,42). Taj je slijed izrazit za crkvenu molitvu: utemeljena na apostolskoj vjeri i ovjerovljena ljubavlju, ona se hrani Euharistijom.

2625 Molitve su prije svega one koje vjernici slusaju i citaju u Svetom pismu, no oni ih posuvremenjuju, osobito psalme, pocevsi od njihova ispunjenja u Kristu. Duh Sveti, koji tako Crkvu u molitvi podsjeca na Krista, vodi je k cjelovitoj Istini i stvara nove obrasce koji ce izraziti nedokucivo otajstvo Krista na djelu u zivotu, u sakramentima i u poslanju njegove Crkve. Ti ce se obrasci potom razviti u velike liturgijske i duhovne tradicije. Molitveni oblici izrazeni u apostolskim i kanonskim spisima ostat ce pravilom krscanske molitve.

I. Blagoslov i klanjanje

2626 Blagoslov izrazava temeljni pokret krscanske molitve: ona je susret Boga i covjeka; u njoj se Bozji Dar i covjekovo prihvacanje medjusobno privlace i sjedinjuju. Blagoslovna molitva jest covjekov odgovor na Bozje darove: buduci da Bog blagoslivlje, srce covjekovo moze uzvratiti blagoslivljajuci onoga koji je izvor svakog blagoslova.

2627 Dva su temeljna oblika koji izrazavaju taj pokret: nekada blagoslov uzlazi, nosen Duhom Svetim, po Kristu k Ocu (blagoslivljamo ga zato sto nas je blagoslovio); a nekada zaziva milost Duha Svetoga, koji po Kristu silazi od Oca (koji nas blagoslivlje).

2628 Klanjanje je temeljni covjekov stav, kojim se pred Stvoriteljem priznaje kao stvorenje. Ono uznosi velicinu Gospodina koji nas je stvorio i svemoc Spasitelja koji nas oslobadja od zla. Klanjanje je stav duha koji pred "Kraljem slave" (Ps 24,9.10) pada nicice i smjerna sutnja pred Bozjim licem koji je "uvijek od nas veci". Klanjanje Bogu triput svetom i nadasve ljubljenom ispunja nas poniznoscu ulijevajuci sigurnost nasim prosnjama.

II. Molitva prosnje

2629 U Novom zavjetu rjecnik prosnje bogat je nijansama: iskati, zahtijevati, uporno traziti, zazivati, prositi, vapiti, pa i "u molitvi boriti se". Ali oblik koji je najvise uobicajen, jer je i najspontaniji, jest prosnja; upravo prozbenom molitvom izrazavamo svijest o nasem odnosu s Bogom: kao stvorovi, nismo svoje pocelo, niti smo gospodari nevolja, a nismo ni svoj posljednji cilj; stovise, mi krscani znamo da se kao gresnici udaljujemo od Oca. Sama prosnja vec je povratak k njemu. 2630 U Novom zavjetu nema molitava tuzaljki, koje su naprotiv ceste u Starom zavjetu. Premda smo jos uvijek u iscekivanju te se moramo svednevice obracati, sada, u uskrslom Kristu, prosnja Crkve prozeta je nadom. Krscanska prosnja provire iz druge dubine, one koju sveti Pavao naziva uzdisanjem: uzdisanjem stvorenja "u porodjajnim bolima" (Rim 8,22); i nasim uzdisanjem, u iscekivanju "otkupljenja svoga tijela jer smo u nadi spaseni" (Rim 8,23-24); i napokon "neizrecivi uzdasi" samog Duha koji "potpomaze nasu nemoc jer ne znamo sto da molimo kako valja" (Rim 8,26). 2631 Molba za oprostenje prvi je pokret prozbene molitve. Ona prethodi ispravnoj i cistoj molitvi. Poniznost puna povjerenja stavlja nas u svjetlo zajednistva s Ocem i Sinom njegovim Isusom Kristom, i jednih s drugima: i tada "sto god istemo, primamo od njega" (1 Iv 3,22). Molba za oprostenjem cin je koji prethodi euharistijskom slavlju, a tako i osobnoj molitvi.

2632 Krscanska se molba, u skladu s Kristovim ucenjem, usredotocuje u zelji i u trazenju Kraljevstva koje dolazi. U prosnji postoji stupnjevanje: najprije se trazi Kraljevstvo, potom ono sto je potrebno da se to Kraljevstvo prihvati i da se suradjuje u njegovu dolasku. Ta suradnja s poslanjem Krista i Duha Svetog, a to je sada poslanje Crkve, predmet je molitve apostolske zajednice.To je molitva Pavla, uzor-apostola, koja nam ocituje kako bozanska skrb za sve Crkve mora prodahnjivati krscansku molitvu. Po molitvi svaki krstenik radi na dolasku Kraljevstva.

2633 Kad se tako dijeli spasiteljska ljubav Bozja, razumije se da svaka potreba moze postati predmetom prosnje. Krist koji je sve preuzeo da bi sve otkupio, proslavljen je molbama koje upravljamo Ocu u njegovo Ime. Iz te sigurnosti Jakov i Pavao poticu na molitvu u svakoj prilici.

III. Zagovorna molitva

2634 Zagovorna molitva prozbena je molba koja nas izbliza uskladjuje s Kristovom molitvom. On je jedini Zagovornik kod Oca za sve ljude, osobito za gresnike. On "moze do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek ziv, da za njih zagovara" (Heb 7,25). Sam Duh Sveti "zagovara za nas" i njegovo je zagovaranje "za svete" u skladu s Bozjim naumima (Rim 8,26-27).

2635 Zagovarati, iskati nesto u prilog drugoga, poslije Abrahama, vlastito je srcu koje je u suglasju s Bozjim milosrdjem. U vremenu Crkve, krscansko zagovaranje sudjeluje u Kristovu: to je izrazaj opcinstva svetih. Onaj koji moli posredujuci, ne trazi samo "svoje nego i ono sto se tice drugih" (Fil 2,4), tako daleko da moli i za one koji mu cine zlo.

2636 Prve su krscanske zajednice postojano zivjele taj nacin uces-tvovanja. Apostol Pavao ih tako poziva da sudjeluju u njegovu sluzenju Evandjelja, ali on i njih zagovara. Krscansko zagovaranje ne poznaje granica: "za sve ljude (...) za sve koji su na vlasti" (1 Tim 2,1), za progonitelje,za spasenje onih koji odbacuju Evandjelje.

IV. Zahvalna molitva

2637 Zahvaljivanje daje biljeg molitvi Crkve, koja slaveci Euharistiju, ocituje i postaje sve vise to sto jest. U stvarnosti, djelom spasenja, Krist oslobadja stvorenje od grijeha i smrti da bi ga ponovo posvetio i vratio Ocu, Njemu na slavu. Zahvaljivanje udova Tijela sudjeluje u zahvaljivanju Glave.

2638 Kao u prozbenoj molitvi, svaki dogadjaj i svaka potreba moze biti razlogom zahvaljivanja. Poslanice svetog Pavla cesto pocinju i svrsavaju zahvaljivanjem u kojem je uvijek prisutan Gospodin Isus. "U svemu zahvaljujte. Jer to je za vas volja Bozja u Kristu Isusu" (1 Sol 5,18). "U molitvi ustrajte, bdijte u njoj sa zahvaljivanjem" (Kol 4,2).

V. Molitva pohvale

2639 Pohvala je oblik molitve koja najneposrednije priznaje Boga Bogom. Ona ga slavi radi njega samoga, i povrh svega sto cini, slavi ga jer ON JEST. To je sudjelovanje u blazenstvu cistih srdaca koja Boga ljube u vjeri prije nego sto ga vide u Slavi. Po njem se Duh sjedinjuje s nasim duhom da svjedoci da smo djeca Bozja, svjedoci za Sina jedinorodjenoga u kojem smo posinjeni i po kojem slavimo Oca. Pohvala upotpunjuje druge molitvene oblike i prenosi ih onome koji im je izvor i cilj: "Bog, Otac od kojega je sve, a mi za njega" (1 Kor 8,6). 2640 Sveti Luka cesto spominje u Evandjelju divljenje i pohvale pred cudesima koja je Krist cinio; on to istice i glede djela Duha Svetoga u Djelima apostolskim: zivot Jeruzalemske zajednice, ozdravljenje hromoga po Petru i Ivanu, klicanje mnostva koje slavi Boga zbog toga sto se dogodilo, veselje pogana iz Antiohije pizidijske koji slave "rijec Gospodnju" (Dj 13,48).

2641 "Razgovarajte medju sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama. Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu" (Ef 5,19).Kao i nadahnuti pisci Novog zavjeta, prve krscanske zajednice ponovo citaju knjigu Psalama slaveci u njima Kristovo otajstvo. U novosti Duha one skladaju himne i duhovne pjesme nadahnjujuci se necuvenim dogadjajem sto ga je Bog ostvario u svom Sinu: njegovim Utjelovljenjem, njegovom smrcu kojom je pobijedio smrt, Uskrsnucem, Uzasascem sebi zdesne. Od tog "cuda" citave Ekonomije spasenja uzdize se doksologija, pohvala Bogu.

2642 Otkrivenje, Objava "dogadjaja koji ce se dogoditi ubrzo", zasniva se na himnima nebeskog bogosluzja, ali takodjer na zagovoru "svjedoka" (mucenika: Otk 6,10). Proroci i sveci, svi koji bijahu ubijeni na zemlji zbog svjedocenja za Isusa, silno mnostvo onih, koji su dosli iz velike nevolje i pred nama posli u Kraljevstvo, pjevaju hvale u slavu Onoga koji sjedi na Prijestolju i Jaganjca. U zajednistvu s njima i zemaljska Crkva u vjeri i u kusnji pjeva te svecane pjesme. Vjera se, u prosnji i u zagovoru, nada protiv svake nade i zahvaljuje "Ocu svjetlosti", od kojeg dolazi "svaki savrseni dar" (Jak 1,17). Tako je vjera cista pohvala. 2643 Euharistija sadrzi i izrazava sve molitvene oblike: ona je "cist prinos" cijeloga Kristova Tijela u slavu njegova Imena. Prema tradicijama Istoka i Zapada, ona je prava "zrtva hvale".

Ukratko

2644 Duh Sveti koji uci Crkvu i podsjeca je na sve sto je Isus rekao, odgaja je i u molitvenom zivotu nadahnjujuci izraze koji se obnavljaju unutar trajnih oblika: blagoslova, prosnje, zagovora zahvaljivanja i hvale.

2645 Buduci da ga Bog blagoslivlje, covjekovo srce moze za uzvrat blagoslivljati onoga koji je izvor svakog blagoslova.

2646 Predmet prozbene molitve je oprostenje, trazenje Kraljevstva kao i svaka istinska potreba.

2647 Zagovorna molitva je prosnja u korist drugoga. Ne poznaje granica i proteze se i na neprijatelje.

2648 Svaka radost i trpljenje, svaki dogadjaj i potreba mogu biti povod zahvaljivanja, koje, sudjelujuci u Kristovu zahvaljivanju, mora ispuniti sav zivot: "U svemu zahvaljujte" (1 Sol 5,18).

2649 Molitva pohvale, potpuno nesebicna, usredotocuje se na Boga; ona ga slavi radi njega samoga, i, bez obzira na ono sto on cini, slavi ga jer JEST.