DRUGO POGLAVLJE

MOLITVENA PREDAJA

2650 Molitva se ne svodi na spontani izljev unutarnjeg poriva: da bi molio, covjek mora htjeti. Nije dovoljno ni samo znati sto o molitvi objavljuje Sveto pismo: valja takodjer uciti se moliti. Zivim prenosenjem (svetom Predajom), u "Crkvi koja vjeruje i moli", Duh Sveti uci djecu Bozju moliti.

2651 Predaja krscanske molitve jest jedan od oblika rasta Predaje vjere, sto biva napose promatranjem i proucavanjem vjernika, koji u srcu cuvaju dogadjaje i rijeci nauma spasenja, te dubokim poniranjem u duhovne stvarnosti koje iskustveno prozivljavaju.

Clanak 1.

NA IZVORIMA MOLITVE

2652 Duh Sveti je "voda ziva" koja, u srcu koje moli, "struji u zivot vjecni" (Iv 4,14). On nas uci zahvacati je na samom vrelu: Kristu. U krscanskom zivotu ima zdenaca na kojima nas Krist ceka da nas napoji Duhom Svetim.

RIJEC BOZJA

2653 Crkva "snazno i na osobit nacin potice sve krscane (...) da ucestalim citanjem bozanskih Pisama steknu `uzviseno znanje - Isusa Krista' (...). No, molitva treba da prati citanje Svetoga pisma da se uspostavi razgovor izmedju Boga i covjeka, jer `Njemu se obracamo kad molimo, Njega slusamo kad citamo bozanske poruke'".

2654 Oci duhovnog zivota, parafrazirajuci Mt 7,7, ovako sazimlju raspolozenja srca hranjena Rijecju Bozjom u molitvi: "Trazite citajuci, i naci cete razmatranjem; kucajte moleci, i otvorit ce vam se promatranjem".

CRKVENO BOGOSLUZJE

2655 Poslanje Krista i Duha Svetoga koje, u sakramentalnom bogosluzju Crkve, navijesta, uprisutnjuje i priopcuje otajstvo spasenja, nastavlja se u srcu koje moli. Oci duhovnog zivota usporedjuju ponekad srce s oltarom. Molitva pounutarnjuje i usvaja liturgiju za vrijeme i poslije njezina slavlja. I onda kad je zivljena "u skrovitosti" (Mt 6,6), molitva je uvijek molitva Crkve, ona je zajednistvo s Presvetom Trojstvom.

BOGOSLOVSKE KREPOSTI

2656 U molitvu se ulazi kao sto se ulazi u liturgiju: na uska vrata vjere. Po znakovima njegove prisutnosti, trazimo i zelimo Gospodinovo lice, hocemo cuti i vrsiti njegovu Rijec.

2657 Duh Sveti, koji nas uci slaviti liturgiju iscekujuci Kristov dolazak, uci nas da se molimo u nadi. A s druge strane molitva Crkve i osobna molitva podrzavaju u nama nadu. Osobito psalmi, sa svojim neposrednim i raznolikim izrazom, uce nas da nasu nadu stavimo u Boga: "Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i uslisa vapaj moj" (Ps 40,2). "A Bog nade napunio vas svakom radoscu i mirom u vjeri da izobilujete u nadi snagom Duha Svetoga" (Rim 15,13).

2658 "Nada pak ne razocarava. Jer ljubav je Bozja razlivena u srcima nasim po Duhu Svetom koji nam je dan" (Rim 5,5). Molitva, oblikovana liturgijskim zivotom, crpi sve iz Ljubavi kojom smo ljubljeni u Kristu i koja nam daje da na ljubav odgovorimo ljubeci kako nas je on ljubio. Ljubav je pravi izvor molitve; tko iz nje crpi, doseze vrhunac molitve: Ljubim te, moj Boze, i jedina mi je zelja ljubiti tebe do posljednjeg daha zivota. Ljubim te, o moj beskrajno dragi Boze, i vise volim umrijeti ljubeci tebe, nego zivjeti a da te ne ljubim. Ljubim te, Gospodine, i jedina milost koju te molim, jest da te vjecno ljubim. (...) Moj Boze, ako moj jezik ne moze svakog trena reci da te ljubim, hocu da ti to moje srce ponovi kolikogod puta udahnem.

"DANAS"

2659 U odredjenim trenucima ucimo moliti slusajuci Rijec Gospodnju i sudjelujuci u njegovu vazmenom otajstvu; ali u svako vrijeme, u zgodama i nezgodama svakoga dana, daje nam se njegov Duh da nam nadahne molitvu. Isusov nauk o molitvi Ocu nasemu na istoj je crti kao i nauk o providnosti: vrijeme je u Ocevim rukama; susrecemo ga u sadasnjem casu, ne jucer ni sutra, vec danas: "O da danas glas mu poslusate: `ne budite srca tvrda'" (Ps 95,7-8).

2660 Moliti unutar dogadjanja svakog dana i svakog casa, jedna je od tajni Kraljevstva objavljenih "malenima", slugama Kristovim, siromasima blazenstava. Dostojno je i pravedno moliti da dolazak Kraljevstva pravde i mira utjece na tijek povijesti, no takodjer je vazno molitvom umijesiti svakidasnje male stvari. Svi oblici molitve mogu biti kvasac s kojim Gospodin usporedjuje Kraljevstvo.

Ukratko

2661 Predajom, zivim prenosenjem u Crkvi, Duh Sveti uci djecu Bozju moliti.

2662 Rijec Bozja, Liturgija Crkve, kreposti vjere, ufanja i ljubavi jesu vrelo molitve.

Clanak 2.

PUT MOLITVE

2663 U zivoj molitvenoj predaji, svaka Crkva, prema povijesnim, drustvenim i kulturnim okolnostima, predlaze svojim vjernicima jezik njihove molitve: rijeci, napjeve, cine, ikonografiju. Na Uciteljstvu je da razazna vjernost tih molitvenih putova Predaji apostolske vjere, a na pastirima je i vjerouciteljima da objasnjavaju njihov smisao, koji je uvijek u vezi s Kristom.

MOLITVA OCU

2664 Za krscansku molitvu nema drugog puta osim Krista. Bila nasa molitva zajednicka ili osobna, usmena ili unutarnja, nema pristupa k Ocu, osim ako molimo "u ime" Isusovo. Sveto Isusovo covjestvo jest put po kojemu nas Duh Sveti uci moliti Boga naseg Oca.

MOLITVA ISUSU

2665 Molitva Crkve, hranjena Rijecju Bozjom i slavljenjem liturgije, uci nas moliti Gospodina Isusa. Iako je prvenstveno upravljena Ocu, ona u svim liturgijskim predajama sadrzi molitvene oblike upravljene Kristu. Neki psalmi, prema prilagodbi u molitvi Crkve, i Novi zavjet stavljaju na nase usne i utiskuju nam u srce ovakve molitvene zazive Kristu: Sine Bozji, Rijeci Bozja, Gospodine, Spasitelju, Jaganjce Bozji, Kralju, Sine ljubljeni, Sine Djevicin, Pastiru dobri, Zivote nas, Svjetlosti nasa, Nado nasa, Uskrsnuce nase, Prijatelju ljudi (...).

2666 No, ime koje sadrzi sve jest ime sto ga Bozji Sin prima pri utjelovljenju: ISUS. Bozje se ime ne moze izreci ljudskim usnama; no, uzimajuci nase covjestvo Rijec Bozja nam ga predaje te ga mozemo zazivati: "Isuse", "JHVH spasava". Ime Isusovo sadrzi sve: Boga i covjeka i sav naum stvaranja i spasenja. Moliti "Isusa", znaci zazivati ga, dozivati ga u nama. Jedino njegovo ime sadrzi Prisutnost koju oznacava. Isus je Uskrsnuli, i tko god zaziva njegovo ime, prima Sina Bozjega koji ga je ljubio i koji se predao za njega. 2667 Taj sasvim jednostavan zaziv vjere razvio se u molitvenoj tradiciji u raznim oblicima na Istoku i na Zapadu. Najobicniji oblik, koji su nam prenijeli monasi sa Sinaja, iz Sirije i s Atosa, jest: "Isuse Kriste, Sine Bozji, Gospodine, smiluj se nama, gresnicima!" On povezuje kristoloski hvalospjev iz Fil 2,6-11 s vapajem carinika i slijepih prosjaka za svjetlom. Po njemu se srce uskladjuje s bijedom ljudi i s milosrdjem njihova Spasitelja.

2668 Zazivanje svetog imena Isusova najjednostavniji je put neprekidne molitve. Taj zaziv, cesto ponavljan od ponizna i pozorna srca, ne razmece se "mnostvom rijeci" (Mt 6,7), vec "zadrzava Rijec i donosi rod u ustrajnosti". To je zazivanje moguce "u svako vrijeme", jer ono nije posao kraj nekog drugog, vec jedini posao, to jest ljubiti Boga, koji ozivljuje i preobrazava svako djelo u Kristu Isusu.

2669 Molitva Crkve stuje i casti Srce Isusovo, kao sto zaziva njegovo presveto ime. Ona se klanja utjelovljenoj Rijeci i njezinu Srcu, koje se iz ljubavi prema ljudima dalo probosti nasim grijesima. Krscanska molitva voli slijediti Krizni put prateci Spasitelja na postajama od sudnice do Golgote i groba, na putu kojim je prosao Isus kada je svojim svetim Krizem otkupio svijet.

"DODJI, DUSE PRESVETI"

2670 "Nitko ne moze reci:`Gospodin Isus'osim u Duhu Svetom" (1 Kor 12,3). Svaki put kad pocnemo moliti Isusa, Duh Sveti nas pretjece svojom miloscu privlaceci nas na put molitve. Buduci da nas on uci moliti dozivajuci nam u pamet Krista, kako da se ne molimo i Njemu samom? Zato nas Crkva poziva da svaki dan zazivamo Svetoga Duha, napose na pocetku i na zavrsetku svakog vaznog djela. Ako se ne treba klanjati Duhu, kako me On pobozanstvenjuje u krstenju? A ako Mu se treba klanjati, ne mora li On biti objekt posebnog stovanja?

2671 Tradicionalni oblik kojim prosimo Duha jest zaziv upravljen Ocu po Kristu nasem Gospodinu da nam dadne Duha Tjesitelja. Isus zahtijeva ovu molitvu u njegovo ime, u casu kad obecava dar Duha Istine. No, najjednostavnija i najizravnija molitva takodjer je tradicionalna: "Dodji Duse presveti", iz koje je svaka liturgijska tradicija razvila antifone i hvalospjeve. Dodji, Duse Sveti, napuni srca svojih vjernika, i oganj svoje ljubavi u njima uzezi.

Kralju nebeski, Utjesitelju, Duse Istine, koji svagdje prebivas i sve ispunjas, riznico dobara i darovatelju Zivota, dodji, nastani se u nama, ocisti nas od svake ljage i spasi, o Dobri! 2672 Duh Sveti, cije nam pomazanje prozimlje cijelo bice, unutarnji je Ucitelj krscanske molitve. On je tvorac zive molitvene tradicije. Doista, toliko ima molitvenih putova koliko ima molitelja, ali isti je Duh koji djeluje u svima i sa svima. Krscanska je molitva molitva u Crkvi snagom zajednistva Duha Svetoga.

U ZAJEDNISTVU SA SVETOM BOGORODICOM

2673 U molitvi nas Duh Sveti sjedinjuje s Osobom jedinorodjenoga Sina, u njegovu proslavljenom covjestvu. Po njemu i u njemu nasa je sinovska molitva u Crkvi povezana s Isusovom Majkom.

2674 Od casa pristanka sto ga je dala vjerom pri Navjestenju i koji je nepokolebljivo odrzala pod krizem, Marija svoje materinstvo otad prosiruje na svu bracu i sestre njezina Sina, "koji jos putuju i nalaze se u pogiblima i tjeskobama". Isus, jedini posrednik, put je nase molitve; Marija, njegova i nasa Majka, potpuno mu je otvorena: ona "pokazuje put" (Hodoghitria), ona mu je "Znamen", prema tradicionalnoj ikonografiji na Istoku i na Zapadu.

2675 Na temelju te jedinstvene Marijine suradnje u djelu Duha Svetoga, Crkve su razvile molitvu svetoj Bogorodici, usredotocujuci je na osobu Krista koji se ocitovao u svojim otajstvima. U nebrojenim hvalospjevima i antifonama, koji su izraz toj molitvi, obicno se izmjenjuju dva naglaska: jedan "velica" Gospodina zbog "velikih djela" koja je ucinio svojoj poniznoj sluzbenici, i po njoj svim ljudima; drugi Isusovoj Majci povjerava molbe i hvale djece Bozje, jer ona sada poznaje covjecanstvo, s kojim se Sin Bozji u njoj kao zarucnik zdruzio. 2676 Taj dvostruki naglasak molitve Mariji nasao je povlasteni izraz u molitvi "Zdravo, Marijo":

"Zdravo, Marijo (Raduj se, Marijo)". Ta molitva pocinje pozdravom andjela Gabriela, kojim sam Bog pozdravlja Mariju. Nasa se molitva usudjuje preuzeti taj pozdrav Mariji s pogledom koji je Bog svrnuo na svoju poniznu sluzbenicu, i radovati se radoscu koju On u njoj nalazi.

"Zdravo milosti puna, Gospodin s Tobom": te dvije rijeci andjelova pozdrava uzajamno se razjasnjuju. Marija je puna milosti jer je Gospodin s njom. Milost kojom je ispunjena jest prisutnost Onoga koji je izvor svake milosti. "Raduj se (...) Kceri jeruzalemska (...) Gospodin je posred tebe" (Sef 3,14. 17a). Marija, u koju dolazi da se nastani Gospodin, sama je Kci sionska, kovceg zavjetni, mjesto gdje prebiva slava Gospodnja: ona je "sator Bozji s ljudima" (Otk 21,3). "Puna je milosti", jer je sva predana Onomu koji dolazi nastaniti se u njoj i kojeg ce ona darovati svijetu.

"Blagoslovljena ti medju zenama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus". Poslije andjelova podzdrava usvajamo Elizabetin: "Napunjena Duha Svetoga" (Lk 1,41), Elizabeta je prva u dugom nizu narastaja koji Mariju proglasuju blazenom: "Blazena ti sto povjerova" (Lk 1,45); Marija je "blagoslovljena medju zenama" jer je povjerovala u ispunjenje rijeci Gospodnje. Abraham je svojom vjerom postao blagoslov za "sva plemena na zemlji" (Post 12,3). Svojom vjerom, Marija je postala majka onih koji vjeruju. Zahvaljujuci njoj svi narodi zemlje primaju Onoga koji je sam Bozji blagoslov: Isusa, "blagoslovljeni plod utrobe njezine".

2677 "Sveta Marijo, Majko Bozja, moli za nas". Divimo se s Elizabetom: "Ta otkuda meni da mi dodje majka Gospodina mojega?" (Lk 1,43). Marija je Majka Bozja i Majka nasa, jer nam daje Isusa, svoga sina; mozemo joj povjeriti sve svoje brige i molbe: ona moli za nas kao sto je molila za sebe: "Neka mi bude po tvojoj rijeci" (Lk 1,38). Povjeravajuci se njezinoj molitvi, s njom se prepustamo volji Bozjoj: "Budi volja tvoja".

"Moli za nas gresnike, sada i na casu smrti nase". Istuci od Marije da moli za nas, priznajemo se ubogim gresnicima te se obracamo "Majci milosrdja", svoj svetoj. Predajemo joj se "sada", u danasnjici nasih zivota. I nase se pouzdanje siri da joj vec od sada prepustimo "cas nase smrti". Da joj bude prisutna kao na samrti svoga Sina na krizu i da nas u casu nasega prelaska primi kao majka i privede svome sinu Isusu, u raj.

2678 Srednjovjekovna poboznost na Zapadu razvila je molitvu krunice (ruzarija), koja vjernom puku zamjenjuje Casoslov. Na Istoku su Akatist i Moleben, u litanijskom obliku, ostali blizi zbornom bogosluzju bizantskih Crkava, dok su armenska, koptska i sirijska tradicija dale prednost hvalospjevima i puckim pjesmama Majci Bozjoj. No u Zdravomariji, u teotokijima (Bogorodicenima), u himnima svetog Efrema ili svetog Grgura iz Nareka molitvena tradicija ostaje u biti ista. 2679 Marija je savrsena moliteljica (Orans), slika Crkve. Kad joj se molimo, s njome prianjamo uz naum Oca, koji salje svoga Sina da spasi sve ljude. Kao i ljubljeni ucenik, uzimamo sebi Isusovu majku, koja je postala majka svih zivih. Mozemo moliti s njome i moliti se njoj. Crkvena je molitva kao nosena Marijinom molitvom. S njome je sjedinjena u nadi.

Ukratko

2680 Molitva je poglavito upravljena Ocu; no, upravljena je i Isusu, osobito zazivanjem njegova svetog imena: "Isuse Kriste, Sine Bozji, Gospodine, smiluj se nama, gresnicima!"

2681 "Nitko ne moze reci: `Gospodin Isus', osim u Duhu Svetom" (1 Kor 12,3). Crkva nas poziva da zazivamo Duha Svetoga kao unutarnjeg Ucitelja krscanske molitve.

2682 Zbog njezine jedinstvene suradnje u djelu Duha Svetoga, Crkva voli moliti u zajednistvu s Djevicom Marijom, da s njom velica velika djela koja je u njoj Bog ucinio i da joj povjeri molitve i hvale.

Clanak 3.

VODITELJI U MOLITVI

"OBLAK SVJEDOKA"

2683 Svjedoci koji su nas pretekli u Kraljevstvu, posebno oni koje Crkva stuje kao "svece", sudjeluju u zivoj molitvenoj predaji primjerom svoga zivota, spisima koje su ostavili i svojom molitvom danas. Oni promatraju Boga, slave ga i ne prestaju se brinuti za one koje su ostavili na zemlji. Usavsi "u radost" svoga Gospodara, "postavljeni su nad mnogim". Njihovo je posredovanje najvisa sluzba u Bozjem naumu. Mozemo i moramo ih moliti da posreduju za nas i za sav svijet.

2684 U opcinstvu svetih razvile su se kroz crkvenu povijest razne duhovnosti. Osobna karizma nekog svjedoka Bozje ljubavi prema ljudima mogla se prenijeti u nasljedje, kao Ilijin "duh" na Elizeja i na Ivana Krstitelja, da bi neki ucenici imali udjela u tom duhu. Pojedina duhovnost je takodjer i stjeciste drugih struja, liturgijskih i teoloskih, te svjedoci o inkulturaciji vjere u odredjenu covjekovu sredinu i njegovu povijest. Krscanske su duhovnosti dio zive molitvene predaje i nezaobilazni su vodici za vjernike. U svojoj bogatoj razlicitosti one odrazuju cistu i jedinstvenu svjetlost Duha Svetoga. Duh je zaista prebivaliste svetih, i svetac je vlastito prebivaliste Duha, jer on se prinosi da bi zivio s Bogom i nazvan je njegov Hram.

SLUZITELJI MOLITVE

2685 Krscanska je obitelj prvo mjesto odgoja za molitvu. Utemeljena na sakramentu zenidbe, obitelj je "kucna Crkva" u kojoj se djeca Bozja uce moliti "kao Crkva" i u molitvi ustrajati. Posebno za djecu, svakodnevna obiteljska molitva prvo je svjedocanstvo ziva sjecanja Crkve, sto ga Duh Sveti strpljivo budi.

2686 Zaredjeni sluzbenici takodjer su odgovorni za molitveni odgoj svoje brace i sestara u Kristu. Sluge Dobroga pastira, zaredjeni su da vode Bozji narod k zivim vrelima molitve: Rijeci Bozjoj, liturgiji, vrsenju bogoslovnih kreposti, Bozjemu "danas" u konkretnim zivotnim prilikama.

2687 Brojni su redovnici posvetili sav zivot molitvi. Poslije anahoreta Egipatske pustinje, pustinjaci, monasi i monahinje posvetili su svoje vrijeme hvali Boga i posredovanju za svoj narod. Posveceni se zivot ne odrzava i ne siri bez molitve; ona je jedan od zivih izvora kontemplacije i duhovnog zivota u Crkvi.

2688 Kateheza djece, mladih i odraslih, tezi za tim da se Rijec Bozja razmatra u osobnoj molitvi, posadasnjuje u liturgijskoj molitvi, te pou-nutarnjuje u svako vrijeme kako bi donosila rod u novom zivotu. Kateheza je takodjer trenutak u kojemu se pucka poboznost moze vrednovati i odgajati.Ucenje osnovnih molitava napamet pruza molitvenom zivotu neophodnu potporu, ali je nadasve vazno da se uziva u njihovu smislu.

2689 Molitvene skupine, kao "skole molitve", jesu danas jedan od znakova i pokretaca molitvene obnove u Crkvi, pod uvjetom da se napajaju na istinskim izvorima krscanske molitve. Skrb oko zajednistva znak je prave molitve u Crkvi.

2690 Duh Sveti nekim vjernicima daje darove mudrosti, vjere i rasudji-vanja u pogledu onog zajednickog dobra koje je molitva (duhovno vodstvo). Muzevi i zene koji su time obdareni istinski su posluzitelji zive molitvene predaje: Stoga, dusa koja hoce napredovati u savrsenstvu treba, prema savjetu Svetog Ivana od Kriza, "dobro procijeniti u cije se ruke stavlja, jer kakav je ucitelj, takav ce biti i ucenik; kakav je otac, takav ce biti i sin". I dalje: "Vodja treba biti ne samo ucen i mudar, vec i iskusan (...). Ako duhovni vodja nema iskustva duhovnog zivota, nesposoban je da vodi duse koje Bog ipak zove, i nece ih niti razumjeti".

MJESTA POGODNA ZA MOLITVU

2691 Crkva, kuca Bozja, vlastito je mjesto liturgijske molitve za zupnu zajednicu. Ona je takodjer povlasteno mjesto klanjanja stvarnoj Kristovoj prisutnosti u Presvetom Sakramentu. Izbor prikladna mjesta nije nevazan za istinitost molitve: za osobnu molitvu, moze to biti "molitveni kutak", sa Svetim pismom i svetim slikama, da molitva bude tu, "u skrovitosti" pred nasim Ocem. U krscanskoj obitelji, ta vrst malog oratorija potice zajednicku molitvu;

u krajevima gdje ima samostana, njihove su zajednice pozvane da poticu sudjelovanje vjernika u molitvi casoslova te omoguce samocu potrebnu za intenzivniju osobnu molitvu;

hodocasca podsjecaju na nas hod zemljom prema nebu. Ona su tradicionalno jaka vremena za obnovu molitve. Svetista su hodocasnicima, koji traze svoja ziva vrela, izvanredna mjesta da "kao Crkva" dozive pojedine oblike krscanske molitve.

Ukratko

2692 U svojoj je molitvi Crkva, hodocasnica na zemlji, pridruzena Crkvi svetih, od kojih trazi posredovanje.

2693 Razne krscanske duhovnosti sudjeluju u zivoj molitvenoj predaji i dragocjeni su vodici za duhovni zivot.

2694 Krscanska je obitelj prvo mjesto odgoja za molitvu.

2695 Zaredjeni sluzbenici, Bogu posveceni zivot, kateheza, molitvene skupine, "duhovno vodstvo" osiguravaju u Crkvi pomoc za molitvu.

2696 Najprikladnija mjesta za molitvu jesu osobni ili obiteljski prostor za molitvu, samostani, hodocasnicka svetista i, nadasve, crkva kao vlastito mjesto liturgijske molitve zupne zajednice i povlasteno mjesto euharistijskog klanjanja.

TRECE POGLAVLJE

ZIVOT MOLITVE

2697 Molitva je zivot novoga srca. Ona nas treba nadahnjivati svakog trena. Ali mi zaboravljamo Onoga koji nam je Zivot i sve nase. Stoga duhovni oci, u predaji Ponovljenog zakona i proroka, uporno isticu molitvu kao "spomen na Boga", cesto budjenje "sjecanja u srcu": "Valja se Boga spominjati cesce nego sto udisemo". No, nije moguce moliti "u svako vrijeme" ako se ne moli s voljom u odredjene trenutke: to su po snazi i trajanju jaka vremena krscanske molitve.

2698 Crkvena tradicija predlaze vjernicima odredjene molitvene ritme da podrzi neprekidnu molitvu.Nekoji su svakodnevni: jutarnja i vecernja molitva, molitva prije i poslije jela, Casoslov. I nedjelja, kojoj je srediste euharistija, posvecena je poglavito molitvom. Krug liturgijske godine i njezini veliki blagdani sacinjavaju osnovni ritam molitvenog zivota krscana.

2699 Gospodin svaku osobu vodi putovima i nacinom kako se njemu svidja. Svaki mu vjernik odgovara takodjer po nahodjenju svoga srca i izrazajem svoje osobne molitve. No, krscanska je predaja sacuvala tri poglavita izrazaja molitvenog zivota: usmenu molitvu, razmatranje, unutarnju molitvu. Zajednicka im je oznaka: sabranost srca. Ta budnost da se cuva Rijec i da se ostane u Bozjoj prisutnosti daje tim trima izrazima da budu iznimni trenuci molitvenog zivota.

Clanak 1.

IZRAZAJI MOLITVE

I. Usmena molitva

2700 Bog govori covjeku svojom Rijecju. Nasa se molitva oblikuje rijecima, misleno ili usmeno. No, najvaznije je da srcem budemo uz Onoga komu se molitvom obracamo. "Da bi nam molitva bila uslisana, ne ovisi o kolicini rijeci vec o gorljivosti nasih dusa".

2701 Usmena molitva nuzna je u krscanskom zivotu. Ucenike, koje je privukao svojom tihom molitvom, Ucitelj uci usmenoj molitvi: Ocenas. Isus nije molio samo liturgijske molitve sinagoge. Evandjelja nam ga pokazuju kako podize glas da izrekne osobnu molitvu, od blagoslova kojim klice Ocu do tjeskobe u Getsemanskom vrtu.

2702 Ta potreba, da unutarnjoj molitvi pridruzimo sjetila, odgovara zahtjevu nase ljudske naravi. Mi smo tijelo i duh, te osjecamo potrebu da izvanjski izrazimo cuvstva. Valja moliti cijelim svojim bicem da svojoj prosnji damo svu mogucu snagu.

2703 Ta potreba odgovara takodjer bozanskom zahtjevu. Bog trazi klanjatelje u Duhu i Istini, i prema tome molitvu koja se uzdize ziva iz dubina duse. On takodjer zeli izvanjski izraz koji unutarnjoj molitvi pridruzuje tijelo, da mu molitva iskaze potpuno stovanje svime na sto On ima pravo.

2704 Buduci da je izvanjska i tako posvema ljudska, usmena je molitva u pravom smislu rijeci molitva mnostva. No, ni najunutarnjija molitva ne moze zanemariti usmene molitve. Molitva postaje unutarnja u mjeri u kojoj smo svjesni Onoga "komu govorimo". Usmena molitva biva tada prvi oblik kontemplativne molitve.

II. Razmatranje

2705 Ramatranje je u prvom redu trazenje. Duh trazi da shvati razloge i nacine krscanskog zivota, kako bi uz njih prionuo i odgovorio Gospodnjim zahtjevima. Pritom je potrebna pozornost koja se tesko drzi na uzdi. Obicno se potpomazemo kojom knjigom, i krscani nisu bez njih: Sveto pismo, napose Evandjelje, svete slike, liturgijski tekstovi dana ili vremena, spisi duhovnih otaca, djela duhovnosti, velika knjiga stvaranja i povijesti te stranica Bozjega "danas".

2706 Ramatranje onoga sto citamo dovodi nas da to usvojimo usporedjujuci to sa sobom. Tu se otvara druga knjiga: knjiga zivota. Od misli se prelazi na stvarnost. Ovisno o covjekovoj poniznosti i vjeri, otkrivaju se pokreti koji uzbudjuju srce i koji se mogu razluciti. Treba ciniti istinu da dodjemo k Svjetlu: "Gospodine, sto hoces da cinim?"

2707 Nacini razmatranja toliko su raznovrsni koliko je duhovnih ucitelja. Krscanin treba nastojati da redovito razmatra, inace je nalik na prva tri tla iz prispodobe o sijacu. No, sam nacin nije drugo doli vodic; vazno je, s Duhom Svetim, napredovati na jedinom putu molitve: Isusu Kristu.

2708 Razmatranje pokrece misao, mastu, osjecanje i zelje. To je pokretanje nuzno da se produbi vjersko uvjerenje, da se potakne obracenje srca i ojaca volja da slijedi Krista. Krscanska molitva prvenstveno nastoji razmatrati "Kristova otajstva", kao u bozanskom citanju (lectio divina) ili u Gospinoj krunici. Taj oblik molitvenog razmisljanja ima veliku vrijednost, ali krscanska molitva treba teziti jos dalje: k spoznaji ljubavi Gospodina Isusa Krista i jedinstvu s Njim.

III. Unutarnja molitva

2709 Sto je unutarnja molitva? Sveta Terezija odgovara: "Unutarnja molitva, po mom misljenju, nije nista drugo doli prisni prijateljski saobracaj, cesto zadrzavanje nasamo s Onim za koga znamo da nas ljubi".

Takva molitva trazi "Onoga koga ljubi dusa moja" (Pj 1,17). To je Isus, i u njemu Otac. Njega trazi, jer njega zeljeti uvijek je pocetak ljubavi. Njega trazi u cistoj vjeri, onoj vjeri kojom nas On preporadja i kojom zivimo u njemu. U unutarnjoj molitvi moze se i razmatrati, ali je pogled upravljen na Gospodina.

2710 Izbor vremena i trajanja unutarnje molitve ovisi o odlucnoj volji, koja odaje tajne srca. Ne obavlja se unutarnja molitva kad se ima vremena: nego se odvaja vrijeme za Gospodina, sa cvrstom odlukom da mu se nece tijekom puta oduzeti, ma kakve bile kusnje i suhoca susreta. Ne moze se uvijek razmatrati, ali se uvijek moze unici u unutarnju molitvu, neovisno o zdravstvenom, poslovnom ili osjecajnom stanju. Srce je mjesto trazenja i susreta, u siromastvu i u vjeri.

2711 Ulazak u unutarnju molitvu slican je pocetku euharistijskog bogosluzja: "skrusiti" srce, pribrati cijelo svoje bice pod djelovanjem Duha Svetoga, boraviti u prebivalistu Gospodnjem koje smo mi sami, probuditi vjeru da udjemo u prisutnost Onoga koji nas ceka, dati da nam padnu maske i obratiti srce Gospodinu koji nas ljubi, da mu se predamo kao prinos koji valja procistiti i preobraziti.

2712 Unutarnja molitva je molitva Bozjeg djeteta, gresnika kojemu je oprosteno i koji pristaje prihvatiti ljubav kojom je ljubljen te joj zeli odgovoriti ljubeci jos vise. No, ujedno zna da je njegova uzvratna ljubav ona koju mu Duh razlijeva u srcu, jer sve je Bozja milost. Unutarnja molitva jest smjerno i siromasno predanje u ljubljenu Ocevu volju u sve dubljem jedinstvu s njegovim ljubljenim Sinom.

2713 Tako je unutarnja molitva najjednostavniji izraz otajstva molitve; ona je dar, milost; i moze biti primljena samo u poniznosti i siromastvu. Unutarnja je molitva saveznicki odnos koji Bog sklapa u dubini nasega bica. Ona je zajednistvo: Presveto Trojstvo u njoj oblikuje covjeka, sliku Bozju, "na svoju slicnost".

2714 Unutarnja je molitva takodjer osobito jako vrijeme molitve. U njoj nas Otac "jaci po Duhu svome u snazi za unutarnjeg covjeka, da po vjeri Krist prebiva u srcima nasim te budemo ukorijenjeni i utemeljeni u ljubavi".

2715 Promatranje (kontemplacija) je pogled vjere, usmjeren na Isusa. "Ja gledam njega i on gleda mene", kazao je svom svetom zupniku seljak iz Arsa moleci pred svetohranistem. Ta pozornost prema njemu jest pregaranje "sebe". Njegov pogled cisti srce. Svjetlo Isusova pogleda rasvjetljuje oci nasega srca; ono nas uci da sve vidimo u svjetlu njegove istine i njegova suosjecanja za sve ljude. Kontemplacija svraca takodjer pogled na otajstva Isusova zivota. Uci nas takodjer "unutarnjem poznavanju Gospodina" da ga vise ljubimo i nasljedujemo.

.2716 Unutarnja je molitva slusanje Rijeci Bozje. Daleko od toga da bude pasivno, to slusanje jest posluh iz vjere, bezuvjetan prihvat sluge i srdacno prianjanje djeteta. Ono sudjeluje u "Da" Sina koji je postao sluga i u "Da" njegove ponizne sluzbenice.

2717 Unutarnja je molitva sutnja, "znak svijeta koji dolazi" ili "sutljiva ljubav". Rijeci u toj molitvi nisu govor vec kao grancice koje podrzavaju oganj ljubavi. U toj tisini, nepodnosljivoj "izvanjskom" covjeku, Otac nam izrice svoju utjelovljenu Rijec, patnika, umrloga i uskrsloga, a Duh sinovstva cini nas dionicima Isusove molitve.

2718 Unutarnja je molitva sjedinjenje s Kristovom molitvom u mjeri u kojoj daje da sudjelujemo u njegovu otajstvu. Otajstvo Kristovo Crkva slavi u euharistiji, a Duh Sveti ga ozivljuje u unutarnjoj molitvi, da bi ga ljubav izrazila djelom.

2719 Unutarnja je molitva zajednistvo ljubavi, nositeljice Zivota za mnoge, u mjeri u kojoj pristaje ostati u tamnoj noci vjere. Vazmena noc Uskrsnuca prolazi kroz noc smrtne borbe i groba. To su tri povlastena vremena Isusova Casa koje njegov Duh (a ne "tijelo koje je slabo") daje prozivjeti u unutarnjoj molitvi. Valja pristati "jednu uru bdjeti s njim" (Mt 26,40-41).

Ukratko

2720 Crkva poziva vjernike na redovitu molitvu: dnevne molitve, Casoslov, nedjeljnu euharistiju i blagdane liturgijske godine.

2721 Krscanska predaja obuhvaca tri glavna izraza molitvenog zivota: usmenu molitvu, razmatranje i unutarnju molitvu. Zajednicko im je sabranost srca.

2722 Usmena molitva, zasnovana na jedinstvu tijela i duha u ljudskoj naravi, sjedinjuje tijelo s unutarnjom molitvom srca, po primjeru Krista koji se moli svom Ocu i koji ucenike uci Ocenas.

2723 Razmatranje je molitveno trazenje koje pokrece misli, mastu, osjecanje, zelje. Cilj mu je vjerom usvojiti razmatrani sadrzaj, u suocenju sa zbiljom vlastitog zivota.

2724 Unutarnja molitva jednostavni je izraz otajstva molitve. Ona je pogled vjere upravljen na Krista, osluskivanje Rijeci Bozje, sutljiva ljubav. Ona nas sjedinjuje s Kristovom molitvom u mjeri u kojoj nas cini dionicima njegova otajstva.

Clanak 2.

BORBA MOLITVE

2725 Molitva je milosni dar i odlucan odgovor s nase strane. Ona uvijek podrazumijeva napor. Veliki molitelji Staroga saveza prije Krista, kao Majka Bozja i sveti s Njim uce nas: molitva je boj. Protiv koga? Protiv nas samih i protiv Napasnikovih zamki, koji sve cini da covjeka odvrati od molitve, od jedinstva s njegovim Bogom. Covjek moli onako kako zivi, jer i zivi onako kako moli. Ako nece postojano djelovati po Duhu Kristovu, ne moze ni postojano moliti u njegovo ime. "Duhovna borba" novoga zivota krscana nedjeljiva je od molitvene borbe.

I. Prigovori molitvi

2726 U molitvenom boju treba se, u nama samima i oko nas, suociti s pogresnim shvacanjima molitve. Neki u molitvi vide puko psiholosko djelovanje, drugi napor sabranosti da se prispije k misaonoj praznini. Neki je svode u obredne stavove i rijeci. U podsvijesti mnogih krscana, molitva je zanimanje nespojivo sa svim njihovim obvezama: oni nemaju vremena. Oni pak koji molitvom traze Boga, brzo se obeshrabre, jer ne znaju da molitva dolazi takodjer od Duha Svetoga, a ne samo od njih.

2727 Trebamo se takodjer suprotstaviti nacinima misljenja "ovoga svijeta"; oni nas okuzuju ako nismo budni, kao na primjer: da je istinito samo ono sto se dâ razumski i znanstveno provjeriti (a molitva je tajna koja nadilazi nasu svijest i nasu podsvijest); k tome vrednote proizvodnje i zarade (a molitva je neproizvodna, prema tome beskorisna); ili putenost i udobnost, uzdignute kao mjerilo onoga sto je istinito, dobro i lijepo (a molitva je ljubav prema ljepoti [filokalia], zudnja za Slavom Boga zivoga); i nasuprot aktivizmu, eto, molitva biva predstavljena kao bijeg iz svijeta (a zapravo, krscanska molitva nije otudjenje od povijesti ni rastava od zivota.)

2728 Napokon, nas boj mora razracunati s onim sto osjecamo kao svoje neuspjehe u molitvi: obeshrabrenje naspram svojih suhoca, zalost sto nismo sve dali Gospodinu, jer imamo "velik imetak", razocaranje sto nismo uslisani prema vlastitoj volji, povreda naseg ponosa koji uporno ostaje na svojoj gresnickoj nedostojnosti, nepodnosenje molitve kao darovanog cina, itd. Zakljucak je uvijek isti: cemu moliti? Da se prevladaju te prepreke, valja se boriti za poniznost, povjerenje i ustrajnost.

II. Ponizna budnost srca

PRED POTESKOCAMA MOLITVE

2729 Redovita je teskoca nase molitve rastresenost. Moze se odnositi na rijeci i njihov smisao, u usmenoj molitvi; a moze se, dublje, odnositi na Onoga komu se molimo, u usmenoj molitvi (liturgijskoj ili osobnoj), u razmatranju i u unutarnjoj molitvi. Krenuti u lov na rastresenosti znacilo bi upasti u njezine zamke, dok je dovoljno vratiti se svome srcu: rastresenost nam otkriva uza sto smo priljubljeni, i to ponizno spoznanje pred Gospodinom treba da nanovo probudi nasu vecu ljubav prema Njemu, prinoseci mu odlucno svoje srce da ga ocisti. Borba se vodi tu: u izboru Gospodara kojemu sluziti.

2730 I pozitivno, bitka protiv nasega posesivnog i gospodujuceg Ja jest u budnosti, trijeznosti srca. Kad Isus zahtijeva budnost, ona se uvijek odnosi na njega, na njegov dolazak u posljednji dan i svaki dan: "danas". Zarucnik dolazi o ponoci; svjetlo koje se ne smije ugasiti jest svjetlo vjere: "Moje mi srce govori: `Trazi lice njegovo'" (Ps 27,8).

2731 Druga teskoca, napose za one koji zele iskreno moliti, jest suhoca. Ona je sastavni dio unutarnje molitve, kada je srce bezosjecajno, bez ugode prema mislima, uspomenama i cuvstvima, cak i duhovnima. To je trenutak ciste vjere koja ostaje uz Isusa u smrtnoj borbi i u grobu. "Ako psenicno zrno, pavsi na zemlju ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod" (Iv 12,24). Ako suhoca ovisi o nedostatnu korijenu, jer je Rijec pala na kamen, borba se vodi oko obracenja.

PRED NAPASTIMA U MOLITVI

2732 Najobicnija i najprikrivenija kusnja jest nas manjak vjere. Ne izrazava se toliko po ocitoj nevjeri, nego vise po prednosti koju dajemo drugim stvarima. Kad pocnemo moliti, tisucu poslova ili briga, koje smatramo hitnima, izgledaju vazniji; to je, ponovo, trenutak istine srca i prednosti njegove ljubavi. Kadikad se obracamo Gospodinu kao posljednjem utocistu: no, vjerujemo li uistinu? Kadikad uzimamo Gospodina za saveznika, ali srce je jos preuzetno. U svakom slucaju, nedostatak nase vjere otkriva da jos nemamo raspolozenja ponizna srca: "Uistinu, bez mene ne mozete uciniti nista" (Iv 15,5).

2733 Druga kusnja, kojoj preuzetnost otvara vrata, jest duhovna lijenost. Duhovni oci pod tim podrazumijevaju stanoviti oblik klonuca zbog popustanja u askezi, smanjenja budnosti i nehajnosti srca. "Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo" (Mt 26,41). Sto se s visega padne, to vise boli. Malodusnost, bolna, druga je strana preuzetnosti. Tko je ponizan ne cudi se svojoj bijedi; nosi je s vise pouzdanja, ona ga vodi k vecem pouzdanju, da cvrsto izdrzi u postojanosti.

III. Sinovsko pouzdanje

2734 Sinovsko pouzdanje u nevolji dolazi u iskusenje i u njoj se dokazuje. Glavna teskoca odnosi se na molitvu prosnje, kad se zauzimamo za sebe ili za druge. Neki cak prestanu moliti zato sto im, tako misle, njihova molba nije uslisana. Ovdje se postavljaju dva pitanja: Zasto mislimo da nam molba nije uslisana? Kako nasa molitva biva uslisana, "uspjesna"?

ZASTO SE ZALITI DA NISMO USLISANI?

2735 Trebala bi nas najprije potresti jedna cinjenica. Kada slavimo Boga ili mu za njegova dobrocinstva opcenito zahvaljujemo, ni najmanje se ne brinemo saznati je li mu nasa molitva ugodna. Naprotiv, zahtijevamo da vidimo uspjeh nase prosnje. Kakva je dakle Bozja slika koja potice nasu molitvu: sredstvo za iskoristavanje ili Otac nasega Gospodina Isusa Krista?

2736 Jesmo li uvjereni da "ne znamo sto da molimo kako valja" (Rim 8,26)? Istemo li od Boga "prava dobra"? Otac nas dobro zna sto nam je potrebno, prije nego ga zaistemo, no on ocekuje nasu prosnju zato sto je dostojanstvo njegove djece u njihovoj slobodi. I zato valja moliti s njegovim Duhom slobode, da bismo mogli uistinu spoznati njegovu zelju.

2737 "Nemate jer ne molite. Molite, i ne primate jer zlo molite, da u svojim nasladama trosite" (Jak 4,2-3). Ako istemo sa srcem podijeljenim, "preljubnickim" (Jak 4,4), Bog nas ne moze uslisati, jer hoce nase dobro, nas zivot. "Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno cezne za duhom sto ga nastani u nama"? Nas je Bog na nas "ljubomoran", sto je znak istinitosti njegove ljubavi. Neka nas zahvati zelja njegova Duha, i bit cemo uslisani: Ne zalosti se ako odmah od Boga ne primis sto od njega trazis; On hoce da ti ucini jos vise dobra po tvojoj ustrajnosti da budes s njim u molitvi.

On hoce da se nasa ceznja iskusa u molitvi. Tako nas priprema da primimo sto nam je spreman dati.

KAKO JE NASA MOLITVA DJELOTVORNA?

2738 Objava molitve u naumu spasenja uci nas da se vjera oslanja na Bozje djelovanje u povijesti. Sinovsko povjerenje potaknuto je njegovim najizvrsnijim djelom: mukom i uskrsnucem njegova Sina. Krscanska je molitva suradnja s njegovom providnoscu, s njegovim nacrtom ljubavi za ljude. 2739 U svetom Pavla, to je povjerenje smiono, utemeljeno na molitvi Duha u nama i na vjernoj ljubavi Oca koji je za nas predao svoga Sina jedinca. Preobrazba srca koje moli prvi je odgovor na nasu prosnju. 2740 Isusova molitva cini od krscanske molitve uspjesnu prosnju. On joj je uzor, on moli u nama i s nama. Buduci da srce Sina ne trazi nista drugo doli ono sto se svidja Ocu, kako da srce posvojene djece prione uz darove radije nego uz Darovatelja?

2741 Isus moli takodjer za nas, umjesto nas i u prilog nas. Sve nase prosnje sabrane su jednom za svagda u njegovu vapaju na krizu i uslisane su od Oca u njegovu uskrsnucu. Stoga Isus ne prestaje zauzimati se za nas kod Oca. Ako je nasa molitva odlucno sjedinjena s Isusovom, u povjerenju i sinovskoj smionosti, mi postizemo sve sto istemo u njegovo ime, daleko vise nego jednu ili drugu stvar: samoga Duha Svetoga koji sadrzi sve darove.

IV. Ustrajati u ljubavi

2742 "Bez prestanka se molite" (1 Sol 5,17); "svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina nasega Isusa Krista" (Ef 5,20); "molite se u Duhu svakovrsnom molitvom i prosnjom u svakoj prigodi; poradi toga i bdijte sa svom ustrajnoscu i molitvom za sve svete" (Ef 6,18). "Nije nam odredjeno da neprestano radimo, bdijemo i postimo, dok nam je zakon da bez prestanka molimo". Ta neumorna revnost moze doci samo iz ljubavi. Borba molitve protiv nase tromosti i lijenosti jest borba ljubavi ponizne, pune povjerenja i postojane. Ta nam ljubav otvara srce za tri jasne i zivotvorne vjerske spoznaje:

2743 Moliti je uvijek moguce: vrijeme krscana jest vrijeme uskrsloga Krista koji je s "nama u sve dane" (Mt 28,20), ma kakve bile oluje. Nase je vrijeme u Bozjim rukama: Cesto i zarko moliti moguce je cak i na trznici ili na setnji, te takodjer sjedeci u svojoj prodavaonici, bilo kupujuci bilo prodajuci, pa cak i kuhajuci. 2744 Moliti je zivotna potreba. Suprotan dokaz nije manje uvjerljiv: ako se ne prepustimo vodstvu Duha, padamo u ropstvo grijeha. Kako Duh Sveti moze biti "nas Zivot" ako je nase srce daleko od njega? Nista nije ravno molitvi; ona cini mogucim ono sto je nemoguce, i lakim sto je tesko. Nemoguce je da covjek koji moli moze grijesiti.

Tko moli, sigurno se spasava; tko ne moli sigurno je osudjen. 2745 Molitva i krscanski zivot su neodvojivi, jer je rijec o istoj ljubavi i istom odricanju koje provire iz ljubavi. Ista je sukladnost sinovska i puna ljubavi s nacrtom Oceve ljubavi. Isto je preobrazujuce jedinstvo u Duhu Svetom koji nas sve vise suoblicuje Isusu Kristu. Ista je ljubav za sve ljude, ljubav kojom nas je Isus ljubio. "Sto god zaistete Oca u moje ime dat ce vam. Ovo vam zapovijedam: ljubite jedni druge" (Iv 15,16-17). Bez prestanka moli onaj tko povezuje molitvu s djelima i djela s molitvom. Samo tako mozemo smatrati ostvarivim nacelo molitve bez prestanka.

V. Molitva Isusova Casa

2746 Kad je dosao njegov Cas, Isus moli Oca. Ta molitva, najduza sto je prenosi Evandjelje, obuhvaca svekoliki naum stvaranja i spasenja, kao i njegovu smrt i uskrsnuce. Molitva Isusova Casa ostaje uvijek njegova, kao sto i njegova Pasha, koja se dogodila "jednom zauvijek", ostaje prisutna u liturgiji njegove Crkve.

2747 Krscanska predaja naziva je s pravom Isusovom "svecenickom" molitvom. To je molitva naseg Velikog svecenika, nerazdvojiva od njegove zrtve, njegova "prijelaza" [Pashe] k Ocu kojim se sav "posvetio" Ocu.

2748 U toj vazmenoj zrtvenoj molitvi, sve je "uglavljeno" u Njemu: Bog i svijet, Rijec i tijelo, vjecni zivot i vrijeme, ljubav koja se predaje i grijeh koji je izdaje, ucenici prisutni i oni koji ce po njihovoj rijeci vjerovati u Njega, ponizenje i slava. To je molitva za jedinstvo.

2749 Isus je posve dovrsio Ocevo djelo te se njegova molitva, kao i njegova zrtva, proteze do svrsetka vremenâ. Molitva Casa ispunja posljednja vremena te ih vodi k dovrsenju. Isus, Sin kojemu je Otac sve dao, sav je predan Ocu, a istodobno se izrazava s neogranicenom slobodom po moci koju mu je Otac dao nad svakim tijelom. Sin, koji je postao sluga, jest Gospodin, Svevladar. Nas Veliki svecenik koji moli za nas jest i Onaj koji moli u nama i Bog koji nas uslisava.

2750 Molitvu kojoj nas uci, "Ocenas!", mozemo iznutra prihvatiti ako udjemo u sveto ime Gospodina Isusa. Njegova "svecenicka molitva" nadahnjuje iznutra velike prosnje Ocenasa: brigu za Ocevo ime, zudnju za njegovim Kraljevstvom (Slava), ispunjenje Oceve volje, njegova nacrta spasenja i oslobodjenje od zla.

2751 Konacno, u toj nam molitvi Isus objavljuje i daje nerazdruzivu "spoznaju" Oca i Sina, sto je samo otajstvo molitvenog zivota.

Ukratko

2752 Molitva pretpostavlja napor i bitku protiv nas samih i protiv Napasnikovih zamki. Molitvena borba neodvojiva je od "duhovne borbe" potrebne da redovito djelujemo po Kristovu Duhu: covjek moli kako zivi, jer zivi kako moli.

2753 U molitvenoj borbi moramo se suociti s pogresnim shvacanjima, s raznim mentalitetima i s iskustvom nasih neuspjeha. Na te napasti, koje bude sumnju u korist pa i u samu mogucnost molitve, valja odgovoriti s poniznoscu, povjerenjem i postojanoscu.

2754 Glavne teskoce u molitvenom zivotu jesu rastresenost i suhoca. Lijek im je u vjeri, obracenju i budnosti srca.

2755 Dvije ceste napasti prijete molitvi: manjak vjere i duhovna lijenost, sto je oblik klonuca zbog slabljenja askeze i koji vodi u malodusnost.

2756 Nase sinovsko pouzdanje dolazi u kusnju kad osjetimo da nismo uvijek uslisani. Evandjelje nas poziva da se pitamo je li nasa molitva u skladu sa zeljom Duha.

2757 "Bez prestanka se molite" (1 Sol 5,17). Moliti je uvijek moguce. Stovise, to je zivotna potreba. Molitva i krscanski zivot neodvojivi su.

2758 Molitva Isusova Casa, s pravom nazvana "svecenicka molitva", sazimlje sav Bozji naum stvaranja i spasenja. Ona nadahnjuje velike prosnje Ocenasa.