U vrijeme raspada Austro-Ugarske monarhije i stvaranja nove države "Kraljevine SHS", hrvatski biskupi održavaju svoj inicijalni susret krajem 1918. godine. Poticaj za okupljanje svih biskupa dolazi od krčkog biskupa Antuna Mahnića koji pismom od 26. rujna 1918. predlaže nadbiskupu zagrebačkom Antunu Baueru da pozove hrvatske i slovenske biskupe u Zagreb. Biskup Mahnić je već u tome svom prvom pismu odmah naznačio čitav niz značajnih tema koje bi trebalo raspraviti budući da ih nije bilo moguće rješavati u okviru pojedine biskupije. Tako je prvi sabor tadašnje Biskupske konferencije države SHS održan 27. studenoga 1918. godine. Taj oblik okupljanja episkopata, gdje su biskupi izmjenjivali iskustva i donosili važne odluke za život Crkve u toj zemlji, zadržan je svih 75 godina trajanja zajedničke višenacionalne države. Biskupi su se sastajali barem jedanput godišnje pa je održano ukupno 107 plenarnih sabora BKJ od 1918. do 19. siječnja 1993. godine. Dekretom od 15. svibnja 1993. Sveta Stolica osniva Hrvatsku biskupsku konferenciju za katoličke biskupije na području države Hrvatske. Od tada je održano XXV plenarnih zasjedanja HBK. Hrvatsku biskupsku konferenciju sačinjava 14 biskupija i jedan Vojni Ordinarijat a uključene su u tri metropolije: riječku, splitsku i zagrebačku dok je zadarska nadbiskupija izvan ovih hrvatskih crkvenih pokrajina.